Danas većina fizičara vjeruje kako će svemir završiti u "velikom rascjepu" - kada će sila tamne energije rastjerati sve konstitutivne elemente univerzuma, zvijezde se ugasiti, a temperatura pasti na skoro apsolutnu nulu, što bi učinilo bilo kakav oblik života nemogućim.

Ali, Nemanja Kaloper sa Univerziteta u Kaliforniji i Antonio Padilla sa Univerziteta u Nottinghamu vjeruju da će se svemir ipak početi sažimati, i sabiti u jednu tačku - da će završiti u "velikom drobljenju" kada će se sve zvijezde, planete i galaksije zdrobiti u ništavilo, a vrijeme će prestati postojati.

Kaloper i Padilla tvrde da se njihov matematički model slaže sa svim opažanjima svemira do sada, a nudi odgovor na pitanje zašto izmjerene vrijednosti kozmološke konstante nisu u skladu s modeliranim rezultatima.

Njihovo rješenje je reformulacija opće teorije relativnosti - sekvestiranje energije vakuuma - po kojoj energija vakuuma ne može doprinositi zakrivljenosti svemira ili utjecati na gravitaciju. Uz takvu teoriju, kozmološka konstanta bila bi jednaka prosjeku gustoće sve materije i eneregije u svemiru koja je postojala ili će ikada postojati.

Najzanimljiviji rezultat njihovog modela je da bi do predviđenog kolapsa univerzuma trebalo doći relativno skoro, kozmološki gledano - puno prije nego što kraj univerzuma predviđaju druge teorije.

- Kolaps je neizbježan, a prethodit će mu sadašnji studij ubrzavanja širenja, tvrdi Kaloper. Iako nisu sigurni koliko točno vremena će proći do ‘obrata’ od širenja svemira do kolapsa, pretpostavljaju da smo sigurni još koju milijardu godina.

- Rane procjene ukazuju da će do kolapsa doći za par desetaka milijardi godina, ali moramo još to temeljito potvrditi, rekao je Padilla.