LIFESTYLE

Borac sa Treskavice i Bjelašnice zbog ljubavi prema Ivi otišao za Holandiju

Elvin Bukva, dijete Goražda kojem je rat od života napravio dramu

Al. B.

9.1.2016

"Jedne ljetne noći, nešto prije ponoći, upoznali smo se ti i ja. Dobro mi došao, ti rekao si mi. Ja sam Goražde, tvoj rodni grad. Mjesec iznad Biserne prvi isprati mi san, sunce nad Drinom poželi mi dobar dan".

Stihovi poput ovih nastaju stotinama kilometara daleko od Drine, u trenucima kad nostalgija nadvlada svakodnevnicu i kada Elvin emocije koje naviru poput brzaka rijeke kraj koje je odrastao pokušava prenijeti na papir. Tu vezu razumiju samo oni što se rode tu, kaže Goraždanin, od čijeg je života rat napravio još jedan od desetina hiljada neispisanih romana.

Elvin je danas u Lelystadu, holandskom gradu koji bi se u Bosni zvao Ljiljangrad. Zaposlen je u fabrici za preradu kaučuka, a vrijeme između posjeta rodnom Goraždu popunjava stihovima i sjećanjima na Bosnu kojoj je darovao svoje najbolje godine.

Imao je nepunih 17 godina kada je počeo rat. Iz Sarajeva, gdje je kod brata provodio školski raspust, pokušavao je vratiti se kući, ali nije uspio. Rat je proveo na Treskavici i Bjelašnici, u diviziji kojom je kasnije komandovao Zaim Imamović.

- Ja sam Igmanski marš pregazio desetine puta pošto je to bila naša zona odgovornosti. Na liniji sam obolio od hepatitisa, helikopterom iz sela Sinanovići na Bjelašnici prebačen za Tarčin, ali ubrzo i otpušten jer pristizali su ranjenici. Smršao sam 25 kilograma, bio sam "živi mejt", kako su me opisivali oni koji su mi došli u posjetu – sjeća se Elvin, koji je liječenje nastavio u Sarajevu.

Kakve je bio sreće ilustrira primjerom da je rat proveo na planinama oko Sarajeva, dok se kroz tunel švercovala i ubacivala hrana, a tek pred kraj rata prekomandovan u vojnu policiju i na tunelu dežurao kada kroz njega niko nije išao.

Nakon rata u Sarajevu je radio kao pizza majstor, a potom u pekari, a u Holandiju je otišao zbog ljubavi. Suprugu Ivu, koja je izbjegla sa Grbavice, upoznao je u Sarajevu, a u Lelystad su otišli zbog njene majke, koja je nakon saobraćajne nesreće trebala njegu.

- Upao sam ovdje pravo na početak krize nakon uvođenja eura. Za godinu dana sam naučio jezik i, na moju žalost, dobio sve papire koji mi trebaju za njihovo državljanstvo. Nakon prijave na biro za zapošljavanje isti dan počnem da radim u fabrici gume, na mašini na kojoj se sječe kaučuk. Nije lagan posao, ali sam naučio raditi, nije mnogo teško. Od 8 sati ja 6 prepjevam za mašinom, pa mi to kolege nekad i nervira, ali čim zaćutim priđu da pitaju je li mi dobro – s osmijehom priča Elvin.

A kao i svaki Bosanac i Elvin je spretan i snalažljiv, pa je od dijelova paleta na kojima dolazi kaučuk za njegovu mašinu počeo izrađivati lijepe i korisne stvari. Od drveta je uradio ogradu za baštu, žardinjere, da bi nedavno uradio i bešiku za svoje četvrto dijete, majušnu Ejnu koja je prije par dana došla na svijet.

- Više je ovo hobi i želja da nešto kreativno uradim, ali je i korisno jer nam je svaki euro dobro došao pošto sam radio sam. Daske koje su išle u kontejner sam uzimao i nosio kući, radio poznanicima ono što bi im se svidjelo. Pun sam ideja k'o šipak, da me Japanci vide ukrali bi me, ali nemam mnogo vremena. Inače u Holandiji je sve od drveta na cijeni i traženo, a ono što košta stotinjak je napravim za 35 eura – pojašnjava Elvin Bukva. Dok naporno radi i živi u državi koja nije njegova, u gradu nastalom na isušenoj močvari koja se sa ljepotom Bosne ne može ni porediti, vezu sa domovinom čuva u snovima i stihovima.

Tako nastaje "Rasadnik snova", Elvinova prva zbirka pjesama, koju priprema da jednog dana, ako bude mogao, objavi. Stihovi prerano odraslog dječaka koji je, kako kaže, promijenio mnogo adresa ali u srcu Goraždanin bio i ostao, svjedoče o ljubavi kakva se samo prema domovini može osjećati.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.