Djevojka koja ima 21 godinu odlučila je da ispriča ono što mnogima vjerovatno ne pada napamet pričati javno – progovorila je o polno prenosivoj bolesti od koje je oboljela i da ispriča na koje joj je to sve načine promjenilo život.
- Pozdrav, moje ime je Kejtlin i zovem zbog rezultata testiranja na polno prenosive bolesti koje sam nedavno obavljala.
- U redu, pričekajte samo trenutak… Test na AIDS je negativan, HIV je negativan, gonoreja – negativan, genitalni herpes tipa 2 – pozitivan…-
- Šta? Kako to mislite? -
- To je virus koji ćete imati do kraja života. Ako želite više informacija o tome, možete posjetiti veb stranicu Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Kako mi se ovo moglo dogoditi? Meni! Naravno, nekoliko mi se puta dogodila da sam zaboravila na zaštitu, ali, ko nije? Obično se zaista trudim i upražnjavam siguran seks sa zaštitom, osim ako sam u ozbiljnoj vezi, a zaista mi se rijetko dogodi da spavam s osobom koju zapravo ne poznajem toliko dobro. Dobiti polno prenosivu bolest zapravo je nešto za što znamo da se događa prilično često, ali jednostavno nikad ne mislimo da će se dogoditi baš nama. Ali, evo me. Djevojka sam od 21 godine i oboljela sam od polno prenosive bolesti koja će uticati na mene ostatak mog života. Kad sam tek saznala što se dogodilo, moja prva reakcija bila ta da sam se u potpunosti slomila i, naravno, pomislila da sam najobičnija dro.a i budala. Trebalo je jasno da pitam svakog svog bivšeg partnera je li čist pre nego sam odlučila spavati s njima… Trebala sam biti mnogo pažljivija.Ali, kako je to moja mama uvijek govorila dok sam odrastala, "Trebala si, mogla si, htjela si, ali nikad nisi." I upravo mi je ta rečenica u tom trenutku odzvanjala u glavi jače nego u bilo kom trenutku do tada. Počela sam da zovem sve svoje bivše partnere s kojima sam ikada spavala proteklih godina. Iako, bila sam svjesna da, na kraju krajeva, nije bitno ko je bila osoba koja ga je prenijela na mene, jer on ga je pokupio od nekoga, ko ga je pokupio od nekoga drugog i tako dalje.
Počela sam o tome razgovarati sa svojim prijateljicama, svojim starijim bratom, s ljudima za koje sam bila sigurna da me zbog toga što bolujem od neke polno prenosive bolesti neće osuđivati. Razgovor o tome definitivno mi je pomogao da pokušam procesuirati vlastite emocije. Čak sam saznala da ovu PB imaju i neke moje prijateljice ili poznaju nekoga ko boluje od iste. Jer, činjenica je da je mnogo više ljudi zaraženo nekom polno prenosivom bolesti, ponajviše herpesom, nego što mi to mislimo ili što smo svjesni.
Moj sljedeći korak bio je dogovor pregled kod svog ginekologa. Nakon što sam razgovarala s njom, osjećala sam se mnogo, mnogo bolje. Prema meni se odnosila kao prema svakom drugom pacijentu, kao da nisam nimalo drugačija od svih ostalih jer, zapravo, i nisam drugačija. Prepisala mi je neke imunosupresivne lijekove koje ću uzimati godinu dana. Najveći minus je taj da neću moći roditi dijete prirodnim putem, i to me malo slama, ali ovo pišem javno jer želim pomoći bar jednoj osobi da se osjeća manje tužnom i jadnom. Ako to uspijem, biću sretna. Kombinacija uzimanja tableta i redovnog korišćenja kondoma i briga oko toga da se ne upuštam u seksualne aktivnosti tokom najjačeg izbijanja virusa omogućava mi da budem gotovo u potpunosti sigurna da tu polno prenosivu bolest ne prenesem ni na koga.
Koja je onda poenta svega ovoga što pišem? Zašto sam cijelom svijetu odlučila reći da bolujem od polno prenosive bolesti? Zašto sam svima odlučila reći da bolujem od genitalnog herpesa? Pa, zato što ne želim da se bilo ko drugi ko boluje od neke polno prenosive bolesti oseća kao čudak, kao dro.a ili bilo što slično. Ako mogu pomoći i samo jednoj osobi pišući ovo, zašto ne bih pokušala?
Ovaj se virus može prenijeti i ako spavate sa samo jednom osobom. Ponekad je dovoljno spavati sa samo jednom osobom, kažem vam. I da, ta vas činjenica mijenja, ali ona ne mjenja ko vi jeste. I sve će na kraju zaista biti okej, jer, realno, život ide dalje. A upravo tu rečenicu samoj sebi moram ponavljati i po nekoliko puta na dan. -
