Australijsko osrtvo Bikon stanovnicima tog dijela svijeta poznato i kao Ostrvo ubistva ili Groblje Batavija.

Brodolomci sa istoimenog borda, koji je pripadao Holandskoj istočnoindijskoj kompaniji, doživjeli su strašan brodlom kada se brod 1629. godine razbio o obližnji greben. Od 282 preživjela, najmanje 115 njih brutalno su, u periodu od naredna tri mjeseca, izmasakrirali pobunjenici iz njihovih redova.

Do pobune je došlo pošto je kapetan broda Francisko Pelsart ostavio preživjele na ostrvu i upustio se u potragu za vodom i pomoći. Nevjerovatno loša sreća učinila je da se vrati tek poslije tri mjeseca. Stručnjaci su sa ovim dijelom priče bili upoznati zahvaljujući dnevniku koji je kapetan kasnije objavio.

Trebalo je, međutim, da pođe skoro 400 godina, pa da novi detalji o masakru isplivaju na površinu. Holandski i australijski arheolozi otkrili su, tokom nedavnih iskopavanja na ostrvu, uređenu grobnicu u kojoj je bilo sahranjeno petero ljudi koji, za razliku od većine, nisu bili ni ubijeni, ni masakrirani.

Arheolog Al Peterson kaže da su ti ljudi, izgleda, sahranjeni sa počastima, kao i da je jasno da njihov grob ne izgleda kao "mjesto skrivanja žrtava ubistava, u brzini".

Stručnjaci spekulišu da su ovi ljudi ili umrli odmah nakon brodoloma, prije početka pobune, ili uslijed dehidracije. Oni sada pažljivo istražuju novopronađene ostatke, sa ciljem da sljedeće godine objave naučnu studiju o onome što je u tom dijelu svijeta poznato kao "Prvo i najveće masovno ubistvo u Australiji".

Vođa pobune na ostvru bio je zloglasni Jeronimus Korneliz, koga Peterson opsiuje kao krvožednog psihopatu. On je sproveo masakr nad neistomišljenicima, kada ga je kapetan napustio ostrvo u potrazi za spasonosnim rješenjem za njegovu "nasukanu" posadu.

Korneliz je obješen po kratakom postupku, čim se Pelsart vratio na ostrvo. A što se njegovih žrtava tiče, "strašne stvari su se dešavale nesrećnicima zarobljenim na ostrvu", kaže Al Peterson i zaključuje:

- Arhologija je zato tu, da nam pomogne da njihova priča bude ispričana! -