SREĆA?

Čovjek koji je otkrio kako pobijediti na lotu

Autor: Express.hr
15.05.2018 14:48
A
A
A

Fajl je sletio na sto Roba Sanda jedva ispustivši zvuk.

Uprkos tome što je sadržavao sve iz istrage koja je trajala već više od dvije godine, bio je debeo jedva dva centimetra.

"Sretan rođendan", rekao mu je šef. Nije bio Sandov rođendan. Njegov šef, zamjenik glavnog tužitelja Ajove Tomas H. Miler išao je u julu 2014. u penziju nakon tri decenije progona svega od ubistava do prevara. Zaposlio je Sanda nekih četiri godine ranije i učinio ga najmlađim tužiteljem u deveteročlanom javnom advokatskom timu koji je pokrivao slučajeve širom države.

Miler je sada predavao slučajeve svojim kolegama. Ovaj, koji se bavio sumnjivim listićem lutrije vrijednim 16,5 miliona dolara, bio je krcat slijepim ulicama. Istražitelji čak nisu bili sigurni ni da je krivično djelo uopće počinjeno. Najbliži trag nalazio se na DVD-u, dvije zrnate snimke s nadzornih kamera na benzinskoj stanici.

Sand je gurnuo disk u laptop i pritisnuo play. Muškarac je ušao u dućan na cesti u De Mojnu. Bio je vikend poslije podne, dva dana Božića. Kapuljača muškarčeve majice bila je navučena preko glave, skrivajući mu lice od obiju kamera. Pod kapuljačom, činilo se da nosi bejzbolsku kapu.

Preko majice nosio je crnu jaknu. Muškarac je zgrabio piće i dva hot doga. "Zdravo!", vedro ga je pozdravio blagajnik. Muškarac mu je uzvratio tiho, načinom koji je Sandu djelovao poput: "Hell-ooooh." ("Pakao-oooh") "Par hot dogova?", pitao je blagajnik. "Da, gospodine", odgovorio je muškarac tiho oborene glave.

Muškarac je izvukao dva papira iz džepa. Bio je to par tiketa za lutriju Hot Lotto, igru prisutnu u 14 država i Vashingtonu. Igrač, ili kompjuter lutrije, odabrao bi pet brojeva od 1 do 39 i šesti broj, poznat kao "Hot ball", između 1 i 19. Nagrada za pogodak prvih pet brojeva iznosila je 10.000 dolara. Ali za svih šest bila je puno veća. Rekordni džekpot iznosio je blizu 20 miliona dolara.

Džekpot u doba snimanja videa približavao se rekordu, bilo je u igri 10.939.383 dolara. Blagajnik je uzeo ispunjene listiće. U 15.24 provukao ih je kroz terminal lutrije. Stariji muškarac sa štapom vukao se kroz odjel s frižiderima. Provezao se autobus. Blagajnik je vratio kusur.

Kad je izišao vani, muškarac je skinuo kapuljaču, uklonio kapu, ušao u svoj SUV i odvezao se. Parkirno mjesto se presijavalo. Tog poslijepodneva bilo je pahuljica uz vjetar. Dvije godine slučaja, a to je bilo sve što su istražitelji imali. Sand je gledao video stalno i iznova, pokušavajući uhvatiti svaki detalj: SUV, izgled muškarca, vjerovatno u 40-ima i 50 kilograma pretio, boju njegovog glasa.

Sand je bio lovac dječjeg lica koji je zamijenio studij prava na Harvardu za onaj na Sveučilištu Iowa. Imao je, činilo se, savršen bakgraund za ovaj slučaj; na faksu je pisao kodove za kompjutore i pružao je tehničku podršku, specijalizirao se za kriminal u odijelima. Njegovi posljednji slučajevi odnosili su se na prevare i krađe javnih službenika.

Listić lutrije bio je uplaćen 23. decembra 2010. Šest dana poslije dobitni brojevi bili su: 3, 12, 16, 26, 33, 11. Dan poslije lutrija Ajove objavila je da je na dotičnoj benzinskoj pumpi uplaćen dobitni listić.

No, i nakon mjesec dana od izvlačenja još uvijek se niko nije javljao. Lutrija je sazvala presicu. Zvonili su telefoni; deseci ljudi tvrdili su da su dobitnici. Neki su govorili da su izgubili listić. Drugi su govorili da im je ukraden. No, službenici lutrije imali su glavni dokaz koji nije bio dostupan javnosti: serijski broj dobitnog listića i video muškarca koji ga je uplatio.

Jedan koji je zvao rekao je da mu je prijatelj stalno igrao lutriju, da je nedavno poginuo u prometnoj nesreći i zar bi on sada trebao ići na groblje automobila kako bi kopao po olupini, tražeći listić? Tri mjeseca poslije izvlačenja lutrija je objavila podsjetnik.

Tri mjeseca poslije još jedan. Pa onda i još tri mjeseca poslije.

- Bila sam uvjerena da se dobitnik nikada neće javiti, kaže Meri Nojbauer (Neubauer), potpredsjednica državne lutrije. Od 1999. imala je oko 200 dobitnika koji su dobili više od milion dolara. Nikada nije imala slučaj da neko dobije milion više, a da se nije javio.

Onda je došao taj 9. novembar 2011.", rekla je. Muškarac imenom Filip Džonson (Philip Johnson), advokat iz Kvebeka, nazvao je lutriju u Iovi i dao Nojbauer tačan serijski broj dobitnog listića, 15-cifreni. Pitala ga je za dob, rekao je da je u 60-ima, prisjećala se. Kao i što je imao na sebi od odjeće kad je uplaćivao. Njegov opis sportske jakne i sivih flanelastih hlača nije se uklapao u ono što se vidjelo na snimci. A onda, u posebnom pozivu, priznao je da je lagao, rekao je da je pomagao klijentu koji se ne želi identificirati. To je bilo protiv pravila lutrije koja traži da identitet bude javan. Džonson je natuknuo mogućnost da povuče zahtjev za dobitkom.

Nojbauer je bila sumnjičava. Zar anonimnost dobitnika koja bi bila vrijedna 16,5 miliona? Jednu godinu nakon izvlačenja i manje od dva sata prije 16.00 kada je isticao zakonski rok, predstavnici ugledne advokatske tvrtke iz De Mojna pojavili su se u centrali lutrije Ajove s dobitnim listićem. Tvrtka je tvrdila da je listić pripadao trustu. Kasnije je lutrija doznala da je korisnik trusta korporacija iz Belizea čiji je predsjednik bio Filip Džonson (Philip Johnston), kanadski advokat.

"To je naprosto smrdilo na sve strane", kaže Teri Rič (Terry Rich), izvršni direktor lutrije Ajove. Državni tužilac i odjel državne policije Ajove za kriminalna istraživanja otvorili su slučaj. U intervjuu u Kvebeku Džonson je rekao istražiteljima da ga je kontaktirao advokat iz Hjustona Robert Sonfild. Džonson je uputio istražitelje i na poslovnjaka Roberta Rodsa (Rhodes) iz Teksasa. Istražitelji su se uputili tražiti obojicu i obojicu nisu pronašli. Ovi su uspjeli izbjeći ih.

Do tog trenutka slučaj je završio na stolu Roba Sanda, 2014., slučaj koji je u uredu već bio na kultnom glasu. U to doba o slučaju su se zbijale crnohumorne šale: "Pronaći ćemo na kraju da je tip koji je kupio listić, ubijen", govorio je Sand.

"To će se na kraju dogoditi, to će biti slučaj o ubojstvu." Miller je Sanda uvodio u profesiju kao nekog od posebnog duha, kao nekoga kome je pravo u praksi bilo poziv. Sandov moral je ponekad bio tako čvrst da se Sand pokazivao nefleksibilnim. Njegov zet ga je nazivao "Mali Isus". Sand je odrastao u Decorahu na sjeveroistoku Ajove, kao sin liječnika u malom gradu koji još uvijek dolazi na poziv. Sand je posebno pikirao na progon kriminala u visokim krugovima jer se nije htio fokusirati na kriminal iz očaja nego na kriminal iz pohlepe. "Zločini protiv zahvalnosti", zvao ih je tako.