Sigurno ste čuli za riječ ''veresija'', odnosno kupovina ili prodaja na vjeru/povjerenje, bez plaćanja. Reklo bi se – preteča kredita.

– Na crtu. 

– Na teku. 

– Na ''dođem ti'' – samo su varijacije o temi. 

Sam spomen riječi veresija nas vraća u djetinjstvo i asocira na razne narodne umotvorine kao što su: „Čast svakom – veresija nikom“ ili „Davao je na veresiju“ uz sliku čikice koji šeta s poderanom odjećom i prosjačkim štapom.

Riječ potječe iz turskog jezika i riječi ''veresi'', koja se odnosi na kredit, davanje robe „na vjeru“, posuditi, pozajmiti.

Međutim, postoji i još jedna zanimljivija teorija o porijeklu ove riječi. 

U Osmanskom carstvu bogatiji i imućniji ljudi bi često ulazili u prodavnice, nepoznate radnje da plate dugove siromašnih ljudi.

Njihovi dugovi su bili zapisivani u sveske koje su se zvale ''veresija''. Dobročinitelj bi tako nasumično potrgao nekoliko strana sveske i kazao: “Ovi dugovi su plaćeni.”

Siromašni ljudi nikada ne bi saznali ko je platio njihove dugove niti bi dobročinitelji znali kome su pomogli.

Interesantno u svakom slučaju, bilo istina ili ne.