Uprkos tome što se rodio s rijetkim stanjem koje mu je napalo donji dio kičme, Erni Ibara (Ernie Ibarra) je brižan otac dvoje djece i nastavlja živjeti punim plućima.
Tridesetogodišnji Erni je rođen s kaudalnim regresijskim sindromom, poznatijim kao sakralna geneza.
Ova rijetka bolest spriječava Ernija da koristi noge, pa mora hodati uz pomoć ruku. Erni je također rođen sa samo jednim bubregom koji je funkcionalan 30 posto, i pati od stalnih bolova u leđima.
Uprkos šokantnim nesrećama koje su ga zadesile, Erni, koji živi u Finiksu u Arizoni, radi puno radno vrijeme i trudi se biti najbolji otac i suprug za dobrobit svoje porodice.
- Moje stanje je poprilično teško. Imam samo pola leđa. Noge su mi isto drugačije, mnogo su manje nego što bi trebale biti. Nikad nisam upoznao nekog sa sličnim stanjem. Vjerujem da sam poprilično rijedak slučaj - rekao je Erni.
Erni hoda uz pomoć ruku. Često se umori, tako da često koristi i skejtbord. Rukama, također, i vozi automobil. Desnu ruku koristi za kočenje i gas, a lijevom drži volan.
- Kada sam položio vozački, gospođa kod koje sam polagao mi je rekla da vozim bolje nego što bi većina običnih ljudi koji imaju noge vozila - rekao je Erni.
Erni kaže da odrastanje s ovakvim stanjem nije bilo toliko teško. Uvijek je imao mnogo prijatelja. Na početku su ga ljudi ismijavali i zbijali šale o njemu, ali je uvijek imao svoje prijatelje koji paze na njega.
Ali uvijek ga ljudi različito tretiraju. Dešavale su mu se situacije da se, zbog njegovog stanja, ljudi užasno odnose prema njemu. To ga je mnogo puta pogodilo i rasplakalo.
- Bilo je situacija gdje se namjerno zlobno ponašaju prema meni. Jednom me jedna žena pratila u Volmart prodavnici, pokušavajući me snimiti. Bio sam na skejtbordu i osjećao sam se užasno. Učinila je da se osjećam kao čudak - prisjeća se Erni.
Rekao je da takav odnos okoline čini da se on osjeća manje čovjekom nego ostali.
Supruga je ona koja mu svakodnevno pomaže da se lakše bori sa njegovim stanjem. Zna sve o njemu i nema šta kriti od nje. Ona mu je najbolji prijatelj kroz sve teške situacije s kojima se sreće.
- Kad sam ga tek upoznala, nisam znala ništa o njegovom stanju. Bio je sladak i odmah mi se svidio. Mali, slatki momak. Erni je jako dobar otac. Takav je oduvijek - kaže njegova supruga Vanesa (Vanessa).
Sinovi o njemu govore u superlativu. Inspirira ih, uči ih da voze skejt, uči ih mnogim trikovima. Najveća im je podrška u životu.
Erni je zaljubljenik u skejtbordove. To čini da se osjeća slobodnim, osjeća kao da je sve moguće, i u tim momentima ne postoji njegov hendikep.
Ljudi se skupe da gledaju kako vozi skejtbord. Tada se osjeća odlično, i kao da može sve.
- Ponosan sam kako ga ljudi podržavaju i vole. Skejtbord vozi kao Toni Havk. Nadam se da će ostvariti karijeru u tome - govori njegov sin Airik.
Erni je samouvjeren u svemu što radi. Kada bi mu neko rekao da, zbog njegovog stanja, ne može ostvariti nešto što želi, on bi ga izignorirao i pokazao da on to može. Vremenom je sve više upoznavao svoje tijelo i shvatio za šta je njegovo tijelo sposobno a za šta ne.
Njegova supruga Vanesa kaže da je Erni na početku njihove veze bio jako nesiguran. Djelovao je kao da se boji svijeta.
Ali, vremenom je to savladao. Prevazišao je mnogo toga za šta su drugi govorili da nikada neće.
- Zahvalan sam Bogu zbog toga. Skejtbording mi je pomogao da izgradim samopouzdanje. Čini da se osjećam dobro, kao da radim ispravne stvari. Volim skejtbording - kaže Erni.
- Kad sam ga tek upoznala, nisam znala ništa o njegovom stanju. Bio je sladak i odmah mi se svidio. Mali, slatki momak. Erni je jako dobar otac. Takav je oduvijek - kaže njegova supruga Vanesa (Vanessa).
Sinovi o njemu govore u superlativu. Inspirira ih, uči ih da voze skejt, uči ih mnogim trikovima. Najveća im je podrška u životu.
Erni je zaljubljenik u skejtbordove. To čini da se osjeća slobodnim, osjeća kao da je sve moguće, i u tim momentima ne postoji njegov hendikep.
Ljudi se skupe da gledaju kako vozi skejtbord. Tada se osjeća odlično, i kao da može sve.
- Ponosan sam kako ga ljudi podržavaju i vole. Skejtbord vozi kao Toni Havk. Nadam se da će ostvariti karijeru u tome - govori njegov sin Airik.
Erni je samouvjeren u svemu što radi. Kada bi mu neko rekao da, zbog njegovog stanja, ne može ostvariti nešto što želi, on bi ga izignorirao i pokazao da on to može. Vremenom je sve više upoznavao svoje tijelo i shvatio za šta je njegovo tijelo sposobno a za šta ne.
Njegova supruga Vanesa kaže da je Erni na početku njihove veze bio jako nesiguran. Djelovao je kao da se boji svijeta.
Ali, vremenom je to savladao. Prevazišao je mnogo toga za šta su drugi govorili da nikada neće.
- Zahvalan sam Bogu zbog toga. Skejtbording mi je pomogao da izgradim samopouzdanje. Čini da se osjećam dobro, kao da radim ispravne stvari. Volim skejtbording - kaže Erni.
