Akarmara, nekad perspektivan rudarski grad u kojem je krajem 70-tih živjelo najmanje 5.000 stanovnika, a danas ih ima samo 35. Ovaj grad se zato s pravom naziva "gradom duhova".
Zbog neisplative industrije uglja, pada SSSR-a, kao i opsade grada Tkvarčeli od gruzijskih snaga početkom 90-tih stanovnici su otišli iz grada. Opsada je, također, značila da je Akarmara "odsječena" od ostatka svijeta jer postoji samo jedan put koji vodi pravo u Tkvarčeli.
Akarmara 413 dana bila prepušten sama sebi, a hranu su donosili Rusi i separatisti helikopterima. Akarmara je, za razliku od Tkvarčelija, građena u brdima, a velike stambene zgrade pravljene su na brdima koja su sravnjena.
Danas grad izgleda sablasno, fasade su otpale i ogolile metalne kosture zgrada, a beton je oštećen ili ga nema. U velikim zgradama, umjesto stotinu, sada živi po jedna porodica.
Nekoliko ljudi koji su preostali ljetne dane provodi tako da okolo vodi turiste, i na brdu iznad pustog grada organiziraju zabave. Turisti mogu posjetiti i napušteni rudnik.
Za ovaj gradić postojala je i ideja da se pretvori u resort koji bi predstavljao "vremensku kapsulu" te biste ušli u sovjetske 70-te kada bi posjetili ovo mjesto.
Međutim, ovaj projekt bi iziskivao novac, koji Abhazija kao nepriznata republika nema, a investitori ne stoje u redu kako bi ovdje trošili svoj novac. Stariji Abhazijci ne mogu da prežale propast oba grada, niti zaborave užase rata, opsade i bombardiranja.
U grad Akarmar svraćaju turisti koji vole bizarne lokacije. U čitavom regionu živjelo je oko 40.000 ljudi, a Akarmara je bio grad nedaleko od metropole Tkvarčeli.
