Kad je prije 30 i više godina Nihad Kantardžić Điđi iz Gračanice s torbom i harmonikom na leđima sjeo u voz i otputovao u Zagreb da tamo svira i pjeva, ni slutio nije da će u hrvatskoj prijestonici nastaviti živjeti.
Za noć potroše
Još je manje očekivao da će tri decenije poslije među tridesetak vrsnih pjevača osvojiti “BH. muzički Oskar za dijasporu”. Proslavio ga je sa svojima u Gračanici.
- Nije bilo nimalo lako snaći se u novoj sredini uz slavonske, zagorske, dalmatinske pjesme... Sa Bosancima, kojih je tada bio pun Zagreb, bilo je mnogo lakše. Otpjevam im sevdalinku “Bosno moja” i eto bakšiša. Neki od njih, kad prime plaću zarađenu na baušteli, dođu u kafanu i potroše je za noć pa se nemaju čime kući vratiti - sjeća se Nihad tih dobrih vremena.
Oženjen je Zagrepčankom i otac je troje djece. Kaže da je u tom gradu veliki šoumen te da je malo kafana u kojima nije svirao.