Mađarski premijer Viktor Orban ponovio je danas u Budimpešti svoje dobro poznate antibosanske stavove. Podrškom Miloradu Dodiku i njegovoj separatističkoj i nacionalističkoj politici, Orban se pozicionira kao vođa antibriselske, protrampovske i ultradesničarske skupine zemalja koje jesu članice Evropske unije, ali njihova politika je u glavnim pravcima duboko antievropska, ksenofobična i islamofobna. Orban, zasada, ne nailazi na adekvatnu reakciju iz zvaničnog Sarajeva, iako njegova agenda za zapadni Balkan bez ikakve ograde forsira samo srpsku nacionalističku i hegemonističku politiku Aleksandra Vučića u Beogradu i Milorada Dodika u Banjoj Luci.Šta, dakle, rade Denis Bećirović i Željko Komšić, koji se okolo razbacuju pismima i lupanjima po prstima i za puno sitnije provokacije koje udaraju u temelje državnosti BiH? <h2>Nije vrijeme za bonton</h2>Zašto ne pozovu mađarskog ambasadora u Predsjedništvo BiH i upozore ga da otvorena mađarska podrška Dodiku i njegovoj ratnohuškačkoj, secesionističkoj politici, ima cijenu koju Mađarska za početak mora platiti protjerivanjem njenog ambasadora iz Sarajeva.Također, jedinstven glas probosanskih stranaka i u vlasti i u opoziciju protiv mogućeg dolaska mađarskog komandanta na čelo EUFOR-a mora mnogo jače i odlučnije odjeknuti i u Briselu, i u Berlinu, i u Vašingtonu. Nije vrijeme za diplomatsko ustezanje i bonton. EUFOR sa mađarskim komandantom je crvena linija. To je kao da lisicu puštate da čuva kokošinjac.<h2>Sanitarni koridor</h2>Ako već Orban prkosi Briselu i Vašingtonu i ruši sanitarni koridor koji se polako zatvara oko Dodika, zašto bi iko iz Sarajeva imao razumjevanje i diplomatskog takta prema Viktoru Orbanu kao osvjedočenom neprijatelju Bosne, bosanskih patriota i posebno Bošnjaka kao njenog najbrojnijeg naroda. U tom smislu čini se smislena i ideja bojkota i mađarske države i njenih kompanija i proizvoda. Neće to, naravno, nanijeti bogznakakvu štetu Orbanu, ali će ova zemlja i njeni građani makar simbolično pokazati da imaju državotvorno dostojanstvo na koje se ne može zalijetati baš svaka desničarska protuha kada joj to padne na pamet.

EUFOR sa mađarskim komandantom je crvena linija, to je kao da lisicu puštate da čuva kokošinjac

Vrijeme je da Komšić i Bećirović pokrenu akciju protjerivanja mađarskog ambasadora iz Sarajeva

Sankcije SAD koje su danas obznanjene i uvedene ministru pravde, premijeru, predsjedniku Narodne Skuptine RS i članu Predsjedništva BiH iz RS dodatno izoliraju manji bh. entitet i stvaraju svojevrsni politički, ekonomski i diplomatski sanitarni koridor zapadnih zemalja prema vlasti koja je u sukobu sa osnovnim demokratskim postulatima slobodnog svijeta. Zapravo, sada imamo kompletirana četiri asa secesionističke srpske politike u BiH - nakon Milorada Dodika, koji je predsjednik RS, na udaru Vašingtona našli su se Radovan Višković, predsjednik Vlade RS, Nenad Stevandić, čelnik entitetske Skupštine, te Željka Cvijanović, član državnog Predsjedništva.Bez obzira koliko se svi oni u prvim reakcijama trudili da pokažu prkos i ponos što se nalaze na spisku američkih sankcija - jer kakav je to pravi Srbin koji se ne bori protiv mrskih Jenkija i ne zaklinje se na vjernost majčici Rusiji - svi odreda su svjesni da je njihova politička i svaka druga budućnost, ali i budućnost RS, puno bliža statusu “Sjeverne Koreje” u srcu Evrope nego statusu demokratskog entiteta u sastavu BiH.Doduše, mnogi srpski nacionalisti i osuđeni ratni zločinci prije Dodika, Cvijanović, Stevandića i Viškovića, govorili su da su spremni i korijenje jesti, ali da neće odustati od krajnjeg cilja - stvaranja velike Srbije na Balkanu, ma koliko takav projekat zahtijevao žrtava, teških zločina i genocida.Preslagivanjem svjetske geostrateške scene nakon Putinove agresije na Ukrajinu, taj san, međutim, sve je dalji, a ni Beograd ni Banja Luka još ne pokazuju javne znake da su toga svjesni i da su spremni promijeniti pogubni kurs kojim vode srpski narod.U međuvremenu, bankovni računi prvaka zvanične srpske politike i s ove strane Drine samo rastu, a narod kojem su bili namijenili korijenje, rasuo se po zapadnim zemljama u potrazi za boljim životom.

Zapravo, sada imamo kompletirana četiri asa secesionističke srpske politike u BiH

RS tone u izolaciju i postaje "Sjeverna Koreja" u srcu Evrope

Samo nekoliko sati oružane pobune Wagnerovih plaćenika omogućilo je svijetu direktan uvid u stvarnu moć Vladimira Putina i svu ranjivost njegove diktatorske i zločinačke vlasti. <h2>Duh izašao iz boce</h2>Slika mišićavog Putina na konju, ili ona živahnog ruskog vladara u punoj hokejaškoj opremi, kojem su prije agresije na Ukrajinu mnogi evropski državnici išli na poklonjenje i rukoljub u Kremlj, preko noći se pretvorila u otužnu sliku ljutitog starčića uplašenog za vlastiti život i poziciju.I to ne pred tenkovima i avionima moćnog NATO saveza, nego pred notornim ubojicama i kriminalcima pod komandom dojučerašnjeg najbližeg saradnika i saveznika, Jevgenija Prigožina, oligarha kojeg je sam stvorio i vlasnika privatne vojske koju je godinama imao na svom daljinskom upravljaču.Duh je izašao iz boce i ma kakav epilog za Prigožina osobno na kraju bio, svijet je vidio da je ruski medvjed ostao i bez zuba i bez snage, a da se snovi o vaskrsenju ruskog carstva pretvaraju u noćnu moru izglednog raspada i Putinove piramide moći, ali i same Ruske Federacije.U tom smislu bilo je zanimljivo vidjeti na koga i na čiju podršku Putin u prijelomnim i sudbonosnim trenucima može računati izvan ruskih granica. Čuli smo tako samo Redžepa Erdoana iz Istanbula. Na ostalim adresama sa kojih se očekivala pružena ruka ili makar benigni lajk na zvaničnim društvenim mrežama, od Pekinga, preko Budimpešte i Beograda do Banje Luke i Laktaša, vladao je muk.Toliko glasan da je i najvećim Putinovim protivnicima bilo neugodno posmatrati kako se njegove političke pudlice, poput Milorada Dodika, skrivaju u mišiju rupu dok on kopa rovove i utvrđuje položaje na prilazima Moskvi.<h2>Uplašeni lokalni siledžija</h2>Za nas u Bosni to je ne samo očekivana, nego i dobra vijest. Jednostavno, Dodik je još jednom javno otkrio lice sitnog političkog kalkulanta koji je progovorio tek na kraju dana, kad je sve već bilo gotovo - lice uplašenog lokalnog kabadahije i siledžije koji se u mrkloj noći iznenada i bez najave našao pod snažnim reflektorom opće spoznaje da mu je od svih secesionističkih prijetnji i bahatosti kojom je zračio nakon svakog sastanka sa Putinom, u rukama ostao tek vodeni dječiji pištolj i mrlja na pantalonama.

Duh je izašao iz boce i ma kakav epilog za Prigožina osobno na kraju bio, svijet je vidio da je ruski medvjed ostao bez zuba

Dok je Putin kopao rovove u Moskvi, Dodik je bio u mišijoj rupi

Poziv Bakira Izetbegovića i SDA na proteste pred zgradom Parlamenta Federacije BiH, gdje se danas treba potvrditi Vlada, predvođena Nerminom Nikšićem, koja iza sebe ima potrebnu parlamentarnu većinu, nije tek bezopasna demonstracija opozicionog političkog stava. Pozivi na linč, ubistva, progon lidera trojke, te otpužbe za navodnu izdaju Bošnjaka, koje prate mobiliziranje pristaša odlazeće vlasti, sugerišu da su i SDA i njihov politički batler Željko Komšić krenuli putem nasilne odbrane svojih pozicija.U svakoj uređenoj i demokratskoj zemlji takve se aktivnosti svrstavaju u otvoreni pokušaj uličnog državnog puča i beskrupuloznog negiranja izborne volje građana.Nema potrebe za okolišanjem i eufemizmima. Bakir i Željko svoje pristalice vode u direktnu fizičku konfrontaciju s političkim konkurentima koji su legalno, na osnovu zakona i Ustava, okupili većinu poslanika u Predstavničkom domu koji podržavaju izbor nove Vlade.Kakva odbrana prava Bošnjaka i slični spinovi stranke i njenog lidera koji su tri decenije pljačkali i nebrojeno puta ponižavali isti taj narod. Ovdje se radi o grčevitoj borbi za očuvanje ličnih pozicija i privilegija, a kad je riječ o Izetbegoviću mlađem, nije daleko od istine procjena da se on, zbog kriminalnih i koruptivnih repova koji ga prate, doslovno bori i za ostanak na slobodi.

Jasno je zašto Izetbegović na ulici, silom, pokušava zadržati vlast

Puč protiv izborne volje naroda

U općoj galami i kuknjavi SDA botova i funkcionera ove stranke zbog izglednog odlaska u opoziciju i na federalnom nivou, nezasluženo malo medijskog prostora dobila je odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) kojom je mijenjao Krivični zakon i uveo drastične višegodišnje zatvorske kazne za djela političke korupcije, ucjena i mita. Politička korupcija, nema dvojbe, nije patent samo SDA, njome su se bavile i druge stranke u BiH, ali SDA je tokom svoje trodecenijske vladavine mehanizam političke korupcije dovela do stanja nekažnjivosti, poželjnosti, normalnosti i, na kraju, prešutne podrške dijela javnosti, te korumpiranih pojedinaca iz sudskotužilačkog i policijskog aparata.<h2>Kako je završen izbor Skake</h2>Prisjetimo se na trenutak snimka iz afere “Asim”, na kojem tadašnji “prvi do Bakira”, visoki zvaničnik SDA Asim Sarajlić, obećava delegatu koji treba glasati na izborima za kantonalno rukovodstvo SDA u Sarajevu da će mu zaposliti suprugu ako na izbornom listiću zaokruži ime intimusa i favorite bračnog para Izetbegović, Fikreta Prevljaka, a ne protivkandidata Semira Efendića, tadašnjeg SDA-ovog načelnika Općine Novi Grad.U nastavku šokantnog snimka, Sarajlić pojašnjava “delegatu” da se ne brine kako će oni to izvesti, da je takve, i mnogo veće i važnije poslove za stranku on osobno završavao s tadašnjim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem Osmicom, kućnim obavještajcem Izetbegovića i SDA-ovim stranačkim vojnikom.Pa su tako, kaže na snimku Sarajlić, on i Osmica u koordiniranoj akciji, kombiniranom metodom političke korupcije i ucjena osoba iz kriminalnog miljea, osigurali da za gradonačelnika Sarajeva bude izabran Abdulah Skaka, iako SDA nije imala većinu u Gradskom vijeću.Prema novim odredbama Zakona koje je nametnuo Šmit, i Osmica i Sarajlić bi samo zbog ovih, na snimku priznatih nedjela, završili na dugogodišnjoj robiji. A uz malo veći entuzijazam postupajućeg tužioca, teško da bi zatvor izbjegao i njihov nalogodavac, Bakir Izetbegović. Operativaci SDA s vremenom su svoje sposobnosti u političkoj korupciji utrenirali i uspješno primjenjivali na svakom nivou vlasti, od općine do države. Na raspolaganju su imali ogroman novac i utjecaj koji im je pružala SDA-ova apsolutna kontrola javnih preduzeća i državnih resursa. Na taj način, nudeći razne pogodnosti, od zaposlenja familije do dobijanja unosnih poslova s državom i državnim firmama, oni su članove drugih partija “pogurali” da promijene politički dres ili da glasaju za zakonska i kadrovska rješenja koja odgovaraju SDA.Korupcionaška mreža ove stranke bila je itekako aktivna i nakon zadnjih Općih izbora.Nakon prve Šmitove odluke u izbornoj noći, 2. oktobra, SDA je shvatila da će im vrata vlasti ostati otvorena samo ako u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH sakupe najmanje 13 delegata koji će im osigurati izbor potpredsjednika Federacije BiH iz reda Bošnjaka. Međutim, na osnovu rezultata izbora, mogli su računati najviše na osam ili devet delegatskih mjesta.I tada na scenu stupaju stranački tajkuni i mešetari s vrećama para i obećanja, koji po kantonalnim skupštinama, iz kojih se biraju delegati za Dom naroda, provode akciju “prevođenja” poslanika drugih stranaka na stranu SDA.<h2>Lendina siledžijska rampa</h2>Tako su u Tuzli dan nakon izbora kantonalni zastupnici PDA volšebno i naprasno prešli u SDA, koju su prethodno, u kampanji, žestoko optuživali i napadali.Zatim je na red došlo Goražde, gdje zovu SDA sirene nije odolio zastupnik Nijaz Musić, a zauzvrat je, prema pisanju medija, Osman Mehmedagić uhljebio njegovu kćerku u OSA-u. “Uspješno” je mašina političke korupcije radila i u Posavskom kantonu, gdje su zastupnika druge stranke čak izmjestili iz države, kako uopće ne bi bio u mogućnosti da glasa o delegatima.Kraj priče je poznat. SDA je političkom korupcijom i raznim ucjenama došla do potrebnog broja delegata da kandidira Refika Lendu za potpredsjednika Federacije. On je ukazano povjerenje uzvratio tako što je nekoliko mjeseci blokirao izbor Vlade FBiH, iako SDA nije imala i nema demokratsku većinu koja bi je još četiri godine ostavila u vlasti.Danas bi toj i takvoj praksi i pameti prononsiranih političkih kleptomana i teško korumpiranih i kompromitiranih “boraca za Bošnjake” trebao doći odgovor u Parlamentu FBiH - izborom Vlade u kojoj više neće biti SDA i njenih satelita i sluga iz DF-a, Stranke za BiH i NES-a.

Operativci SDA s vremenom su svoje sposobnosti u političkoj korupciji utrenirali i uspješno primjenjivali na svakom nivou vlasti, od općine do države

Bakir Izetbegović: Na čelu korupcijske halke SDA

Bakir kao nalogodavac, te Osmica i Asim, prema novom Šmitovom zakonu, zbog političke korupcije završili bi na dugogodišnjoj robiji

Jedan je govorio 100 posto BiH, drugi samo građanska BiH. Jedan je sahranio Aprilski paket i tako na duži period porušio bošnjačke mostove prema vrhu američke administracije, drugi još uspijeva hipnotizirati Bošnjake, ali ne i Hrvate koje bi, prema Ustavu, trebalo da predstavlja u Predsjedništvu BiH. Nakon njihovih "spasilačkih" akcija i pregalačke "borbe za državu" kao rezultat imamo Milorada Dodika koji i dalje, skoro 30 godina nakon Dejtona, prijeti podjelom BiH i otcjepljenjem RS. <h2>Opasno sijanje sumnji </h2>Dakle, Haris Silajdžić i Željko Komšić - dvojica političkih metuzalema i demagoga sa katastrofalnim političkim procjenama i dometima. Imaju problem za svako rješenje i nijedno suvislo rješenje ni za najmanji problem.I što je najgore, njihov jeftini populistički narativ, ovaj put začinjen opasnim sijanjem sumnji u iskrenost američkog prijateljstva i zapadnog partnerstva, opet dominira, dok zemlja - nakon još jednog Dodikovog secesionističkog divljanja - pada u novi začarani krug sukoba i opstrukcija.Matrica je odveć poznata. Medijskom baražnom vatrom i verbalnim prepucavanjem kreira se atmosfera predratnog stanja. Kao na traci redaju se pozivi na nacionalno jedinstvo i budnost. Pritom se zbijanje “probosanskih” redova koristi i kao zgodna maska za tiho provođenje plana uspostave koncentracijske Vlade Federacije BiH, gdje bi se SDA i DF zadržali na vlasti, a Kristijan Šmit obeshrabrio da demontira i sankcionira očiglednu Lendinu blokadu. Bakir Izetbegović, najveća bošnjačka nacionalna štetočina, za to vrijeme zadovoljno trlja ruke, jer Milorad Dodik opet igra njihovu staru predstavu sijanja&nbsp;međunacionalnog straha, vraćajući ga tako sa ivice političkog ponora i ostavljajući ga na čelu SDA. Dodatno, niko više ne priča o lažnim akademskim zvanjima njegove supruge Sebije, o pljački u aferi Respiratori, o lopovluku u javnim nabavkama, namještenim tenderima, spregi narkomafije i politike, kriminalnom upravljanju zlatnim kokama privrede u Federaciji BiH, BH Telecomom, Elektroprivredom, BH Poštom... Mrak ljigavog i licemjernog populizma prekriva i visoku korupciju, i višedecenijsku otimačinu državnih resursa, i političku zloupotrebu tajne policije, i korumpirano pravosuđe, i falsificirane diplome, i političke likvidacije, i izdaju tužbe za genocid protiv Srbije... Sve redom teme o kojima ni Silajdžić ni Komšić nikada ni slova nisu progovorili, jer one su, zaboga, ispod njihovog nivoa vječno smrknutih, tobože zabrinutih i nasekiranih "bosanskih patriota". <h2>Pomućena slika pravih prijatelja </h2>Teško nama s njima. I teško zemlji i narodu koji je spao na lažne vođe koje više podsjećaju na slijepog predvodnika iz romana Radoja Domanovića nego na političare i lidere koji imaju viziju i sposobnost pametnog pozicioniranja u regionalnom i međunarodnom kontekstu u kojem se zbog rata i Putinove agresije na Ukrajinu dešavaju tektonske promjene i prestrojavanja na tlu današnje Evrope.Lidere kojima se ne muti slika kada trebaju da izaberu između američke i evropske podrške i savezništva kao jedinog ozbiljnog garanta opstojnosti države BiH, i na drugoj strani rusko - turskih snova o obnovi propalih imperija i širenja njihovog malignog utjecaja na Balkanu.A raspojasanog Dodika će, kao i nebrojeno puta do sada, zaustaviti, a na kraju, bude li očekivanog čvršćeg bošnjačko - hrvatskog političkog pakta, i konačno politički eutanazirati upravo stranci i Visoki predstavnik u BiH.Oni stranci koje Izetbegovićeva, Komšićeva i Silajdžićeva klika, nakon svega, kratkovido i samo zbog vlastitih ugroženih pozicija danas optužuju za navodnu islamofobiju i loše namjere prema Bosni i Bošnjacima u njoj.

Milorad Dodik opet igra njihovu staru predstavu sijanja straha i podjela, vraćajući Izetbegovića sa ivice političkog ponora

Izetbegović, Silajdžić i Komšić: Kako zadržati SDA i DF na vlasti

Spašavanje davljenika Bakira i opasni populizam Silajdžića i Komšića

Predizborna kuloarska nagađanja da su se Nermin Ogrešević i Bakir Izetbegović bili dogovorili o postizbornom savezu, u proteklih šest mjeseci potvrdila su se kao istinita već nekoliko puta. Ogrešević i čudna družina krajiških islamista, hercegovačkih izbornih kradljivaca i "novih generacija" iz Sarajeva, od početka priče o formiranju državne, federalne i kantonalnih vlasti bez SDA svako malo ubacuju klipove u točak koji guraju Trojka, odnosno SDP, NiP i Naša stranka.<h2>Nezajažljivi apetit za foteljama</h2>Najprije je NES, uz podršku Stranke za BiH, navodno zbog viših ciljeva i principa, ostao izvan parlamentarne većine na državnom nivou. U pozadini svega, međutim, bila je nezajažljiva glad za pozicijama, a ne nekakav uzvišeni stepen patriotizma radikaliziranih otpadnika od SDA koju je tada, prije petnaestak godina, vodio, za njihove pojmove previše sekularizirani i umjereni rahmetli Sulejman Tihić.Zatim je došla prevara kod glasanja za delegate u državnom Domu naroda. NES je progurao svog i SBiH-ovog delegata, iako je džentlmenski dogovor unutar Osmorke bio da mjesta bošnjačkog i hrvatskog delegata u Domu naroda BiH dobiju kandidati SDP-a.Bestidna trgovina i mentalitet političke sjecikese vodili su NES i kod raspodjele ministarstava u Vladi Federacije BiH. Iako im prema broju zastupnika u Federalnom parlamentu to ne pripada, dobili su dva ministarstva, a prijedlogom da poznati i dokazani izborni kradljivac Anel Kljako bude na čelu Ministarstva trgovine, još jednom su demonstrirali hronično odsustvo bilo kakvog, ne samo političkog, nego i osobnog morala.<h2>Strah od Šmitovog rješenja</h2>Najnoviju političku akrobaciju, u čijoj pozadini je namjera unošenja dodatne smutnje, NES, uz podršku Stranke za BiH, izvodi sazivanjem odvojenih sastanaka sa SDA, strankama Trojke, te HDZ-om i ostalim relevantnim hrvatskim strankama.Navodno, u cajtnotu žele dogovoriti izmjene Ustava FBiH, a sve kako bi izbjegli očekivanu intervenciju Visokog predstavnika Kristijana Šmita u narednih 15 dana.Pritom, kao da ne postoji već potpisani koalicioni sporazum Osmorke i HDZ-a o formiranju federalne Vlade, i kao da SDA, preko potpredsjednika FBiH Refika Lende, zbog sebičnih političkih i korupcionaških ekonomskih interesa još od oktobra ne blokira demokrstsko pravo većine u oba doma Federalnog parlamenta da izabere novu Vladu i dokine osmogodišnje stolovanje osuđenog federalnog premijera, miljenika dinastije i bračnog para Izetbegović, Fadila Novalića.<h2>Ko je ojačao Milorada Dodika</h2>Ogrešević, istovremeno, drsko drži lekcije Trojki da je navodno naivna i nedovoljno oštra prema secesionističkim namjerama Milorada Dodika, iako dobro zna da je takvog Dodika, kao koalicionog partnera, nabildala i ojačala visedecenijska korumpirana i kriminalna vlast u kojoj je vodeću ulogu imala SDA, sa svojim satelitom Demokratskom frontom.Nije mali broj onih koji u svemu što u posljednih pola godine rade Ogrešević i NES prepoznaju ulogu klasičnog Trojanskog konja u redovima Osmorke. Formiranje koalicione vlasti NES-a i SDA u Unsko-sanskom kantonu bilo je više od išareta šta su želje i na koju stranu vuče srce Nermina Ogreševića, Rifeta Hozanovića i ostatka ekipe.Otuda i nemalo podozrenje koje od početka postoji prema njima unutar Osmorke. Podozrenje koje u zatvorenim krugovima već kulminira u pravcu zatvaranja vrata i izbacivanja NES-a iz svih kombinacija za novu Vladu FBiH.U tome je, naravno, veoma važna uloga Stranke za BiH, njena prevagujuća četiri federalna zastupnika i njenog lidera Semira Efendića. Zasada njegovo partnerstvo sa Ogreševićem izgleda nepoljuljano, ali pošto su u politici samo interesi vječni, nije nezamisliva situacija u kojoj će se Efendić na kraju, vođen pragmatičnim prednostima i dobicima, definitivno približiti Trojki i okrenuti leđa nepouzdanom Ogreševiću i njegovom prevrtljivom NES-u.

Unutar Trojke od početka postoji opravdano podozrenje prema svemu što javno i tajno rade NES i njen predsjednik

Ogrešević: Zabrinut za državu ili za sinekure vlasti

Ogrešević kao Trojanski konj SDA

Dobar je Vojin Mijatović kad se politički žestoko mlati s Miloradom Dodikom. Dobar je i kada javno upozorava da su opozicioni mladi lavovi i lavice u RS, Draško Stanivuković ili Jelena Trivić, samo drugo lice iste medalje destruktivnog srpskog nacionalizma. Godi bošnjačkom uhu kada Mijatović osuđuje genocid u Srebrenici i ode u Potočare da se pokloni nevinim žrtvama zločinačke politike koju simboliziraju osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. <h2>Moraliziranje klasičnih sjecikesa</h2>Baš je hrabro kada usred rodne Banje Luke Vojin Mijatović, kao potpredsjednik SDP BiH, organizira obilježavanje Dana državnosti BiH i tekovina ZAVNOBIH-a, i to prvi put nakon kraja rata i potpisivanja Dejtona.Ali...Šta ćemo s Vojinom iz Banje Luke koji treba biti ministar policije u Vladi Federacije BiH? Kako je to moguće i šta se to pobrkalo u glavi Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a i budućeg federalnog premijera, pa nam iz RS dovodi „bivšef SNSD-ovca“, „ublehaša“ i „foteljaša“ (koji je, da podsjetimo zaboravne, još 2017. godine napustio ugodno mjesto zamjenika ministra civilnih poslova BiH i učlanio se u tada opozicioni SDP), na tako osjetljivu poziciju, pitaju se patriotski nabrijani „čistunci“ iz pokreta „Za nove generacije“, NES-a i Stranke za BiH.Isti oni koji su u stilu klasičnih političkih sjecikesa prevarili SDP kod izbora za jednog bošnjačkog i jednog hrvatskog delegata u Državni Dom naroda. Isti oni koji su u Unsko-sanskom kantonu i ne trepnuvši, upravo radi fotelja i vlasti, otišli u zagrljaj sa SDA. Isti oni koji su u Federalnu vladu, na mjesto ministra trgovine, predložili osvjedočenog varalicu i izbornog kradljivca Anela Kljaku.U providnoj igri zamjene teza i identiteta, sporan je dakle „Stoposto Srbin i 101 posto Bosanac“ Vojin Mijatović u SDP-ovoj kadrovskoj križaljci, jer se i praktično želi pokazati opredijeljenost za zavnobihovsku BiH, gdje se Banja Luka i entitet RS ne doživljavaju kao daleko inostranstvo, nego kao neotuđivi dio BiH u kojoj je svaki građanin i pripadnik svakog naroda ravnopravan na svakom pedlju zajedničke domovine.<h2>"Pokvareni Mujo" i "pošteni vlah"</h2>Da paradoks bude veći, prikrivenim šovinistima iz Sarajeva, zaogrnutim demagoškom pričom o neupitnom vlastitom patriotizmu i bosanstvu, ne smeta i nisu se baš bunili što je na čelu obavještajne službe, odnosno tajne policije BiH skoro desetak godina bio srednjoškolac i porodični agent bračnog para Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, ili što resorom trgovine u većem bh. entitetu treba upravljati dokazani politički reketaš Anel Kljako, notorni „trgovac“ izbornom voljom građana i radnim mjestima u Hercegovini.Nije svejedno i ne može biti isto da li će u ovoj zemlji prevladati logika da nam je bliži „pokvareni Mujo“ iz naše mahale od „poštenog vlaha“ preko rijeke, ili će mnogo važnije biti da li je neko obrazovan, stručan, pravdoljubiv i odan univerzalnim idejama jednakosti i antifašizma. Zato svakom normalnom u ovoj zemlji ne bi trebao biti težak izbor između Vojina iz Banje Luke na jednoj, te Osmice iz Sarajeva i Kljake iz Mostara na drugoj strani.&nbsp;&nbsp;

U  providnoj igri zamjene teza i identiteta, sporan je dakle "Stoposto Srbin i 101 posto Bosanac" Vojin Mijatović u SDP-ovoj kadrovskoj križaljci

Zašto je "101 posto Bosanac" Vojin sporan, a nisu varalica Kljako ili srednjoškolac Osmica?

Milorad Dodik možda je nekad u prošlosti i imao šansu da izabere pravo skretanje i tako spasi od propasti i sebe osobno i svoju političku karijeru. U međuvremenu, napravio je toliko krivih poteza i procjena da mu - u geopolitičkom smislu - spasa nema.Zato nas i ne treba posebno čuditi dok gledamo kako Dodik - koji je, uz profanog desničara, islamofoba i gadljivog populističkog kalkulanta Viktora Orbana, ostao jedini saveznik Putinovog smrtonosnog režima u ovom dijelu Evrope - svjesno korača strojevim korakom slijepom ulicom i, usto, sve oko sebe ubjeđuje da zna gdje je krenuo i da je to jedini ispravan put.Možda bi, da živi negdje u Rusiji, Kini ili Bjelorusiji, Dodik sa svojom tvrdokornom separatističkom agendom i mogao računati na političko preživljavanje, pa čak i ograničeni uspon, ali ovdje, u srcu Balkana i u okruženju zapadnih i NATO saveznika, sve osim njegovog političkog i ekonomskog kraha bilo bi ravno nekom od do sada poznatih svjetskih čuda.Jedino što može i što već čini je da odgodi neminovno, a pri tome poseže za oprobanim alatima svojih političkih uzora - Putina i Orbana. Nakon što je novinarima i opozicionim intelektualcima novim zakonom drastično ograničio slobodnu izražavanja, uz prijetnje drakonskim novčanim kaznama, te nakon što je zabranio saradnju i kontakte srpskim zvaničnicima iz RS i na nivou BiH s američkim i britanskim diplomatama u Sarajevu, Dodik je najavio i sljedeće korake - zakonsko ometanje rada i finansiranja nevladinog sektora, te brutalni progon LGBT zajednice u RS.

Nema sumnje, aktuelni predsjednik manjeg bh. entiteta i vladajućeg SNSD-a izabrao je opasni put konfrontacije, izolacije i autoritarne vladavine.Ali, dok na tom putu ide dalje, pred očima bi trebao imati i sudbinu balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i njegov neslavan kraj u pritvoru Haškog tribunala.I Milošević je, naime, u mnogo povoljnijim geopolitičkim prilikama od ovih u kojima se danas nalazi Dodik, vjerovao da igranjem na velikosrpsku kartu, raspirivanjem nacionalizma, progonom opozicije, prkošenjem Zapadu i oslanjanjem na podršku Moskve može politički preživjeti i sačuvati vlast. Kasniji razvoj događaja, međutim, svjedoči da se grdno prevario.

Neminovni politički kraj pokušava odgoditi korištenjem oprobanih alata svojih političkih uzora - Putina i Orbana


Dodik u slijepoj ulici

Šemsudin Mehmedović to nije glasno rekao, ali iz njegove posljednje objave na Facebooku može se jasno čuti još jedan poziv na promjene unutar SDA. Državni zastupnik SDA, koji se godinama pokušava predstaviti kao alternativa Bakiru Izetbegoviću na čelu najveće bošnjačke stranke, izdvojio je mišljenje u odnosu na stavove botovske armije, Refika Lende i raznih drugih trbuhozboraca bračnog para.<h2>Put u političku penziju</h2>Ako je ultimativni zahtjev aktuelnog vrha SDA da bude dio vlasti na federalnom nivou sveden i ako se korak po korak pretvara u golu borbu sa SDP-om i partnerima za komadić vlasti, onda SDA možda treba odstupiti.To je u suštini Mehmedovićeva poruka kojom ne štedi ni Trojku, ali je u prvom redu upućena Bakiru Izetbegoviću, koji odlazak SDA u opoziciju vidi i kao put prema vlastitom detroniranju i definitivnom odlasku i u političku penziju.Stoga ne treba gajiti iluzije, a vjerovatno ih nema ni sam Mehmedović, da će Izetbegović mlađi poslušati njegov savjet.Naprotiv. Prije se može očekivati javno i tajno diskvalificiranje i pljuvanje po samom Mehmedoviću i podsjećanje da je već jednom na Kongresu izgubio u utrci za predsjednika i da je jedini motiv za njegovo oglašavanje na društvenim mrežama, i u javnom prostoru uopće, njegova pusta želja da zasjedne na tron SDA.<h2>Odlazak kućnog pendreka Osmice</h2>U nekim drugim okolnostima slične teze možda bi i imale dominantni utjecaj na razmišljanja široke baze SDA. Međutim, nakon što je Izetbegović ubjedljivo izgubio od Denisa Bećirovića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, a njegov pretorijanac Haris Zahiragić pozvao na radikalni zaokret vanjske politike SDA, bošnjačko okretanje glave od zapadnih saveznika i trčanje u krilo Rusije, Kine, Irana i Srbije, Mehmedović sigurno može računati na puno viši stepen razumijevanja i podrške unutarstranačkih struktura.Naime, nije tajna da u SDA tinja i raste nezadovoljstvo zbog pozicije u kojoj se stranka našla, a odgovornost za gubljenje koalicijskog kapaciteta i partnerstva sa Briselom i Vašingtonom adresira se tamo gdje realno najviše postoji - prema bračnom paru Izetbegović.Nakon odlaska njihovog kućnog obavještajca Osmana Mehmedagića Osmice sa čela tajne službe (OSA), koji je bio moćna batina za discipliniranje, progon i uništavanje političkih oponenata iz drugih stranaka, ali i unutar same SDA, otvara se prostor za sve glasnije istupanje i suprotstavljanje Izetbegoviću i njegovoj namjeri da stranku drži kao taoca feudalne ambicije da čelno mjesto u SDA doživotno ostane rezervirano samo za članove i poslušnike dinastije.<h2>„Zasluge“ grešne supruge</h2>Dodatni problem za Izetbegovića pojavio se tamo gdje se sam godinama hvalio i gdje je mislio da je najjači. Njegova supruga Sebija, direktorica KCUS-a, uskoro bi, odlukom koju je nadležna komisija predložila Senatu Univerziteta u Sarajevu, mogla ostati bez profesorske titule, a sva priča o njenoj svemoći i pameti prijeti da postane prazna ljuštura iza koje se krije falsificiranje postdiplomskog studija i magistarskog rada.Kada je Edhem Bičakčić, osnivač SDA i prijeratni zatvorski sapatnik njegovog oca Alije iz komunističkog procesa protiv muslimanskih intelektualaca 1983., prije četiri godine zatražio od Bakira da urgentno ukloni svoju suprugu iz vrha stranke i sa pozicija u vlasti, te da proširi koalicioni kapacitet SDA otvaranjem dijaloga sa onima koji su napustili stranku i kritikovali njegovo vođstvo, Bakir je samo lakonski odmahnuo rukom i nastavio po svom.<h2>Srljanje slijepom ulicom</h2>U drastično izmjenjenim međunarodnim, regionalnim i unutarbosanskim okolnostima u odnosu na 2018., još jedno odmahivanje, zatvaranje očiju pred činjenicama i daljnje srljanje slijepom ulicom moglo bi ga, međutim, itekako skupo koštati.Nije tu u pitanju samo odlazak sa mjesta predsjednika SDA. Iza Izetbegovićevog tvrdoglavog insistiranja na vlastitoj nepogrešivosti, odsustvu odgovornosti i nesmjenjivosti, krije se i realan strah od mogućeg pravnog i pravosudnog valoriziranja njegovih sabranih nedjela. A nije da ih nema.

Mehmedović ima ambiciju da preuzme lidersku poziciju u SDA, ali to ne umanjuje ispravnost i težinu njegovih ocjena o stanju u stranci

Zašto Bakir ne čuje Šemsu i čega se toliko plaši?

Kako je lucidno na svom Facebook profilu prokomentirao ugledni sarajevski advokat Senad Bilić, Željko Komšić se za Dan nezavisnosti svašta nagovorio strancima i poručio im da neće oni donositi zakone i uređivati državu BiH, a samo dan-dva prije tog nastupa presavio je papir i uputio apelaciju protiv Dodikovog zakona o državnoj imovini baš Ustavnom sudu BiH, u kojem sjedi troje stranaca. I, doista, sve su dobre odluke u korist države BiH donesene zahvaljujući upravo ovo troje stranaca u Ustavnom sudu BiH. Populista Komšić o tome, naravno, ne govori. Lakše je sluđenim Bošnjacima prodavati priču o patriotama i izdajnicima... I "pokvarenim" strancima koji su nam bili dobri svih ovih godina dok su bez kalkulacija obuzdavali i blokirali srpsku i hrvatsku secesionističku politiku, a ne valjaju sada jer imaju druge favorite i jer na državnom i federalnom nivou postoji kvalificirana većina za formiranje vlasti bez SDA i DF-a, koje više nijedna ozbiljna stranka ne želi za partnere...

I još su, pritom, i Komšić i Bakir Izetbegović svojim radikalizmom, antizapadnom retorikom, dugogodišnjim povlađivanjem i minimiziranjem korupcije u BiH sami sebe doveli u svojevrsnu diplomatsku izolaciju i politički karantin iz kojeg povremeno šalju otrovne poruke prema Evropi i Americi ne bi li nekako skrenuli pažnju na neudobnu, ali svakako zasluženu poziciju u kojoj se, očito, ne snalaze i teško se s njom mire.U tom grmu, dakle, leže i Željko i Bakir, a ne u iskrenoj zabrinutosti za budućnost države BiH.

Prvaci SDA i DF-a nalaze se u svojevrsnoj diplomatskoj izolaciji i političkom karantinu 


U kom grmu leže Željko i Bakir 


<a href="https://avaz.ba/tag/1659/nermin-niksic">Nije Nermin Nikšić naivan</a>. Nije ni bez iskustva u političkoj areni. Ali, nije ni makijavelista i još ima dva prsta obraza. Ista ona kojima je njegov, sada već bivši drug Željko Komšić javno još prije desetak i vise godina mahao sa tv ekrana ubjeđujući nas sve skupa da on izdati ne zna. I prođe od tad puno Bajrama, da parafraziramo veliki hit "Zabranjenog pušenja", a babo Željko ne samo da se politički pogubio u labirintu vlastitih neispunjenih obećanja i jalovih mahalskih obračuna sa "domaćim izdajnicima", "velikodržavnim susjedima" i "podlim, antibosanskim, islamofobnim i prevarnim Amerikancima, Britancima i Evropljanima", nego je od sebe na kraju otjerao sve iskrene "drugove", a prigrlio "begove" i pripadajuće dvorske ljigavce i sjecikese.

Zato nikoga iole obaviještenog ne treba čuditi razočarenje i konsterniranost koja se da isčitati iz Nikšićevog oglašavanja na društvenim mrežama nakon što je Komšić, prepričavajući njihov nedavni razgovor na Vlašiću, lažno, na zvaničnoj televiziji Islamske zajednice u BiH, optužio njega i lidere trojke da su se prodali Dodiku i Čoviću, odnosno da su u silnoj želji za foteljama SNSD-u i HDZ-u dali i sat i lanac, a zauzvrat nisu tražili ništa i još su, pride, zaustavili put BiH u NATO. Ljudski treba razumjeti predsjednika SDP-a. Već dugo i on je gajio iluzije da je moguće praviti dogovore sa čovjekom i političarem koji je možda nekad bio ljevičar, ali je u međuvremenu prestao biti neko u čiju se riječ i obraz može bjanko vjerovati.
Ne tako davno prvo je izdao svog političkog tvorca i pokrovitelja Zlatka Lagumdžiju, pa je onda prevario članice BH Bloka, SDP i Našu stranku, napustio šestorku u Sarajevu, i na kraju svih političkih švaleranja, ne trepnuvši otišao sa SDA i Bakirom Izetbegovićem i u federalnu i u državnu vladu.
Nažalost, Nermin Nikšić sada spoznaje da je ta ljubav sa odlazećom dinastijom, kojoj Komšić nikad nije prigovorio ni milionsku krađu na respiratorima u vrijeme pandemije koronavirusa, ni sumnjive diplome i akademska zvanja Bakirovog kućnog obavještajca i njegove hanumice, direktorice KCUS-a, ni brojne korupcijske afere na koje je Komšić čvrsto zatvarao i oči i uši, puno dublja i jača od ideje socijalne pravde i slobode sa kojom su skupa pravili prve korake u SDP-u.

Ne da se Željko omesti. Epizoda sa Vlašića i Komšićeva interpretacija njihovog sastanka najbolje ilustrira na kakvoj su stranputici i dokle sežu njegov jeftini populizam i svakodnevno busanje u patriotska prsa. Gore, sa visine vlašićkih skijaških staza kroz fensi naočale u boji sve je lijepo i čisto. I bezbrižno.
Ko je i odakle sada taj Nikšić da mu kvari neponovljivi ugođaj "zabrinutog" političara na odmoru? I još, za razliku od lijenog i mahmurnog Komšića, pokazuje ozbiljnu namjeru da zasuče rukave, mijenja i čisti ogroman nered i kriminal koji su za sobom, za trideset godina vlasti, ostavili Komšićevi partneri i pajdaši iz SDA.

Epizoda sa Vlašića i Komšićeva interpretacija sastanka sa Nikšićem najbolje ilustrira dokle sežu njegov jeftini populizam i svakodnevno busanje u patriotska prsa

Komšić: Gore, sa visine vlašićkih skijaških staza kroz fensi naočale u boji sve je lijepo i čisto

Laži skijaša Komšića

<a href="https://avaz.ba/tag/5383/vijece-sigurnosti-un-a"></a><a href="https://avaz.ba/tag/5383/vijece-sigurnosti-un-a">Prava političko - diplomatska drama odigrava se uoči sjednice Vijeća sigurnosti UN-a</a> na kojoj će biti predstavljen i izvještaj visokog predstavika za BiH Kristijana Šmita o stanju u BiH. Naime, kako nezvanično saznajemo, ambasador BiH pri UN u Njujorku Sven Alkalaj prije današnje sjednice Vijeća sigurnosti UN u tajnosti je pozvao Gabriela Escobara, zamjenika pomoćnika državnog sekretara na sastanak i upozorio ga na sadržaj nacrta govora za sjednicu Vijeća sigurnosti UN koji je dobio, najvjerovatnije iz kabineta člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Alkalaj je, prema navodima našeg diplomatskog izvora, Eskobaru rekao kako je dobio izričitu naredbu “svog šefa” da ga pročita, ali da on nije u potpunosti saglasan sa time. Navodno se Alkalaj nakon toga povukao, računajući da bi mu takav govor mogao štetiti u nastavku diplomatske karijere, jer posjeduje i američko državljanstvo.

U spornom govoru, navodno, stoje oštre ocjene i žestoke kritike na račun Kristijana Šmita i osuda onoga što on radi u BiH korištenjem Bonskih ovlasti, u slučaju promjene Izbornog zakona u Ustava FBiH, uz podršku i američke administracije.
Kako saznajemo, sa spornim nacrtom govora koji je procurio u nekim banjalučkim medijima nije bio upoznat ni ured predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, iako je morao biti.

Sporni nacrt govora Amerikanci su, kako saznajemo, ocijenili kao direktnu podršku naporima Rusije i Dodika da ugase Ured visokog predstavnika i otvore vrata za rušenje Dejtonskog sporazuma i secesiju Republike Srpske.

Prema našim informacijama, u toku je politička akcija usaglašavanja između kabineta Komšića i Džaferovića u smislu da se na sjednici Vijeća sigurnosti, umjesto Alkalaja, obrati ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković. Njen govor, navodno, trebao bi biti znatno uravnoteženiji kada je u pitanju ocjena rada Krisitijana Šmita.
Zanimljivo, danas je u medijima u BiH objavljen blog američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija u kojem je upozorio one koje nastoje srušiti Šmita "da pažljivije razmotre posljedice takve akcije".

Alkalaj o svemu obavijestio Gabrijela Eskobara i navodno je odbio da pročita govor koji mu je došao iz Komšićevog kabineta, a u toku su konsultacije da se na Vijeću sigurnosti UN obrati ministrica Turković

Komšić: Njegov kabinet poslao nacrt govora Alkalaju

Komšić od Alkalaja traži da na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a napadne OHR i Šmita

Ništa novo Bakir Izetbegović nije rekao gostujući sinoć na Federalnoj televiziji. U biti, puno su važnije njegove stare teze koje je ponovio, a koje čelnike opozicije dodatno utvrđuju u stavu da sa SDA kojoj je on na čelu nije pametno praviti bilo kakve dogovore ili koalicije. Izetbegović mlađi, tako, uvjerava gledatelje, iako nije imao kontakte sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem, “da se ide ka tome da HDZ ipak ostane u koaliciji sa SDA”.
Pritom lider SDA upozorava Čovića da “ne pravi eksperimente sa jedanaestorkom”.

- Pretpostavljam da će se teško odlučiti da uđu u takav eksperiment. Da naprave presedan u kojem se izbacuje jedna velika nacionalna stranka. Da pokrenu jedno klatno koje u ovome času možda može izbaciti SDA, ali se može jednog dana vratiti i udariti neku drugu veliku nacionalnu stranku jer će se napraviti presedan da se može bez velike nacionalne stranke koja predstavlja većinu ogromnog broja ljudi, kaže Izetbegović. U ovih nekoliko rečenica sadržana je sva politička filozofija nekadašnjeg “prvog u Bošnjaka”. Za Izetbegovića je, dakle, neupitno da ovom državom moraju vladati isključivo nacionalne stranke i da remećenje tog principa, po sistemu spojenih posuda, svaku od njih vuče u politički bezdan. Građanske, nacionalno mješovite stranke, za njega su, očito, nužno zlo kojem nema mjesta u vlasti.
Bilo bi zanimljivo čuti šta o ovim Izetbegovićevim teorijama misle njegovi manji koalicioni partneri, Željko Komšić i Demokratska fronta. Komšić i DF se, naime, vole predstavljati kao nepotkupljivi borci za građansku BiH, bez bilo kakvih etničkih odrednica i ekskluziviteta, a one koji, poput Izetbegovića, zagovaraju političko zatvaranje u etničke torove targetiraju kao neprijatelje države.

<h2>Patetično klečanje pred HDZ-om</h2>

Sudeći po iskustvu iz prošlosti, Komšić će i ovaj Bakirov “incident”, kao i sve korupcionaške nepodopštine koje su režirali njemu bliski i odani kadrovi iz SDA, “mudro” prešutjeti. Jer, kako i sam Izetbegović tvrdi, oni se redovito čuju i ostat će zajedno i u budućnosti, bez obzira na sve izazove koji očekuju njihov politički neprirodan, ali interesno idiličan i čvrst brak. S druge strane, stranke trojke i ostale članice opozicije Izetbegovićevim oglašavanjem na FTV-u dobile su još jedan argument zašto se ne trebaju osvrtati na spinove koji ih, kao relativne pobjednike izbora, u startu žele obeshrabriti da uđu u pregovore sa nezaobilaznim HDZ-om o formiranju nove vlasti na državnom i federalnom nivou.Naprosto, ne treba nasjedati na lažnu tezu da je borba za Bošnjake i državu samo onda kada Bakir - u patetičnom stilu momka kojeg je djevojka (čitaj HDZ) više puta uhvatila u preljubi i opraštala mu jer ni ona nije bila baš vjerna - sada tu istu djevojku klečeći podsjeća da je u njihovoj vezi bilo i lijepih trenutaka i moli je da mu pruži još jednu šansu.

Naprosto, ne treba nasjedati na lažnu tezu da je borba za Bošnjake i državu samo onda kada Bakir kleči pred Čovićem i moli ga da zajedno ostanu na vlasti

Komšić i Izetbegović: Samo su interesi vječni

Bakir kaže da u BiH mogu vladati samo nacionalne stranke, šta na to ima reći "građanski" Komšić?

Dok je <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir Izetbegović</a>&nbsp;u četvrtak, u centru Sarajeva, u kongresnoj sali hotela “Holiday” slavio 32. godišnjicu osnivanja SDA, nekoliko stotina metara dalje, u zgradi Općinskog suda, Asim Sarajlić, delegat u Domu naroda BiH i jedan od najbližih Bakirovih saradnika, izjašnjavao se o krivici u poznatoj aferi “Snimak”.

Ništa tako plastično kao ova slika ne pokazuje gdje se, nakon više od tri decenije vlasti, nalaze vladajuća bošnjačka stranka i država BiH u koju se njeni prvaci neizmjerno i neumjesno kunu istim onim žarom kojim su je, s pratećim stranačkim tajkunima, godinama temeljito pljačkali i doveli na samo dno evropske ljestvice po siromaštvu i sistemskoj korupciji. Očekivano, Sarajlić i ostali negirali su navode iz optužnice Tužilaštva Kantona Sarajevo koja ih tereti za krivična djela davanje dara i drugih oblika koristi.
Ukratko, optuženi su od 20. do 25. februara 2020. godine, prije zakazanih unutarstranačkih izbora SDA za predsjednika Kantonalne organizacije SDA Sarajevo, koji su održani 26. februara i na kojima se glasanjem odlučivalo između Semira Efendića i Fikreta Prevljaka, posredstvom Muhameda Šehovića, ugovorili sastanak s delegatom za Izbornu skupštinu Velidom Tvrtkovićem.
Prema optužnici, oni su Tvrtkoviću obećali da će, korištenjem svog društvenog i utjecajnog položaja koji imaju po osnovu pozicija unutar SDA, zaposliti njegovu suprugu u neku od institucija u kojima su na rukovodećim pozicijama kadrovi SDA, ukoliko na izborima za čelnog čovjeka Kantonalnog odbora SDA u Sarajevu glasa za njihovog kandidata Fikreta Prevljaka.

Ostatak priče je poznat. Prevljak je, nakon “kvalitetne” obrade delegata, pobijedio Efendića, koji je potom javno objavio snimak razgovora Sarajlića i drugih s Tvrtkovićem. Na kraju političke balade, nakon bruke koja je poput bombe odjeknula u javnosti, intimus i favorit bračnog para Izetbegović Fikret Prevljak nije preuzeo poziciju glavnog čovjeka SDA za Sarajevo, a rezignirani Semir Efendić napustio je stranku. U svom govoru u “Holidayu”, na svečanoj sjednici Glavnog odbora SDA, Bakir Izetbegović nije ni slova prozborio o aferi “Snimak”, kao što je ostao nijem i na drugu veliku aferu - “Respiratori”, koja se, također, odigrala u režiji kadrova SDA i koja svoj epilog čeka na Državnom sudu.
Nije Izetbegović dao da mu slavlje pomute ni priča o svakodnevnim drastičnim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica, niti jadikovke običnih ljudi koji jedva sastavljaju kraj s krajem, ni redovi kompletnih porodica i mladih koji pakuju kofere i odlaze trbuhom za kruhom u Evropu. Radije je govorio o historijskim zaslugama, geopolitičkim zamkama za Bošnjake, odbrani od agresije, islamskoj komponenti SDA koja se mora jačati, a ne tanjiti, o sumnjivcima koji žele ugoditi Čoviću…
Sada mu je, nakon što je godinama za nepostojeću izdaju nacionalnih interesa lažno optuživao Fahrudina Radončića, na tapetu Dino Konaković, lider Naroda i pravde. Helem, Konaković i opozicioni savez okupljen oko kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, prema Bakirovoj interpretaciji, poslije oktobarskih općih izbora vlast žele isporučiti HDZ-u i SNSD-u!?

Dakle, čovjek i stranka koji su prije 32 godine vezali zastave s HDZ-om i više nego srdačno pozdravljali osnivanje Karadžićevog SDS-a, danas, nakon što u Federaciji BiH i na državnom nivou desetljećima vladaju u koaliciji s istim tim HDZ-om, i nakon što su 2018. svojim glasovima osigurali HDZ-u i SNSD-u da imaju po četiri delegata u Domu naroda BiH i tako apsolutnu većinu i slobodu da razvaljuju državu BiH, optužuju opozicione čelnike za navodne tajne dilove s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. Možda SDA botovi, plaćeni medijski telali i armija klijentelistički obrađenih glasača povjeruju u ovakve i slične političke spinove, kojih će, nema sumnje, itekako biti u predizbornoj kampanji, ali zdrav razum sugerira da ovakav Izetbegović i SDA pod njegovim vođstvom, nakon svih nepodopština, poniženja, prevara i laži koje su priredili bošnjačkom narodu, ne zaslužuju da vladaju ni dan duže od 2. oktobra 2022. godine.

<h2> Bog daje nafaku, a stranka posao</h2>

Asim Sarajlić, Bakir Izetbegović i SDA koju oni simboliziraju posljednji su koji se u svom djelovanju i traženju podrške birača danas mogu pozivati na islamska moralna načela i autoritet Islamske zajednice. Uostalom, ako pažljivo poslušate šta na “Snimku” govore Asim Sarajlić - prema vlastitom priznanju, prvi do Bakira - i društvo, čut ćete da se na Boga i nafaku u gotovo svakoj rečenici pozivaju ljudi koji obećavaju delegatu SDA da će protuzakonito zaposliti njegovu suprugu i da ne treba da brine za posljedice jer su istim metodama ucjena i podmićivanja, uz nemalu pomoć šefa tajne službe, doveli na čelo Sarajeva bivšeg gradonačelnika Abdulaha Skaku.

U svom govoru u “Holidayu”, na svečanoj sjednici Glavnog odbora SDA, Bakir Izetbegović nije ni slova prozborio o aferi “Snimak”, ali jeste o “bošnjačkim izdajnicima” i “saveznicima” HDZ-a i SNSD-a

Izetbegović i Sarajlić: Ucjenama, korupcijom i podmićivanjem, uz nemalu pomoć šefa tajne službe, rješavaju kadrovska i druga pitanja

Asim na sudu, Bakir slavi

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) ponovo se na svjetskoj pozornici legitimira kao jedan od boljih učenika nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila (Winston Churchill) i političke doktrine koja kaže da “ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi”.
Iako ponekad njegovi javni istupi, u kojima koristi nediplomatski rječnik, zvuče previše emotivno i tako dižu adrenalin naciji i njegovim pristalicama, Erdoan je živi primjer državnika i političara koji u konačnici hladno i proračunato isključivo vodi računa o onom za šta on smatra da je vrhunski nacionalni, ekonomski i politički interes države koju vodi.

Aktuelno protivljenje turskog predsjednika da Finska i Švedska postanu nove članice NATO-a, jer, navodno, podržavaju kurdske militante i teroriste, samo je posljednji u nizu primjera kako Erdoan politički trguje i traži najbolju poziciju za Tursku na svjetskoj političkoj pozornici. Zna, naime, Erdoan da će na kraju i zvanični Štokholm i Helsinki biti punopravni članovi zapadne vojne alijanse, zna i da je pozadina ubrzanog prijema strah od potencijalne ruske agresije, zna i da Bajdenova administracija ima moćne mehanizme i “argumente” koje Ankara neće moći dugo ignorirati i koji mogu efikasno utjecati na promjenu njegovog “tvrdog” stava, ali je isto tako svjestan da Putinova surova invazija na Ukrajinu otvara prostor i šansu za Tursku i podešavanje odnosa s Evropom u tursku korist, odnosa koji su u posljednjih petnaestak godina bili turbulentni i puni međusobnog podozrenja.
Slično se Erdoan ponašao i kada je kupovao ruske protuavionske i proturaketne sisteme S-400, bez obzira na to što je turska armija druga najveća u okviru NATO-a i što je takvim manevrom gurnuo prst u oko svojim euroatlantskim saveznicima.
Naravno, ni tada, kao ni sada sa Finskom i Švedskom, nije bio u pitanju nikakav hir, nego želja da se, prije svih Amerikancima, skrene pažnja da Erdoan neće tolerirati navodno američko šurovanje s turskom opozicijom i da Turska ima alternativu ako je neko pokuša gurnuti na marginu svjetskih ekonomskih i političkih tokova.

U biti, riječ je o Erdoanovoj sposobnosti da, kao dobar Čerčilov đak, precizno poreda prioritete, te da u hodu korigira smjerove i stavove, opet se vodeći samo i isključivo interesima. Nažalost, neki Bošnjaci i pojedini njihovi politički lideri i stranke još ne vide tu dominantnu stranu političkog profila Redžepa Tajipa Erdoana i još nas sve okolo uvjeravaju da ova zemlja, Bošnjaci i muslimani u njoj nemaju boljeg i većeg prijatelja.
A pritom se, naprimjer, ne pitaju zašto isti taj Erdoan i ne pomišlja da uvede sankcije Miloradu Dodiku, islamofobu, mrzitelju Bošnjaka i razbijaču države Bosne i Hercegovine, države i naroda kojeg je njemu, Erdoanu, u amanet ostavio rahmetli Alija Izetbegović. I kako to da su, s druge strane, sankcije Dodiku već uvele većinski kršćanske zemlje, poput SAD i Velike Britanije, a uskoro bi mogla i Njemačka.
I o čemu nam, osim o golom interesu, govori podatak da Turska daleko više investira i otvara fabrike u Srbiji, nego, primjerice, u Bosni?
Vrijeme je, dakle, da Bošnjaci skinu ružičaste naočale i realno sagledaju koji su njihovi ključni državni, nacionalni i politički interesi i ko su prijatelji s kojima te interese i ciljeve mogu praktično i po najnižoj cijeni ostvariti.

Daleko je Erdoan, ma koliko njegove riječi nekad diraju naša srca i krijepe našu dušu. Palestinci su to ponajbolje osjetili na svojoj koži. Godinama unazad Erdoanova vlada je zbog izraelske represije verbalno žestoko prijetila vladi u Tel Avivu, obećavala veliku pomoć Palestini, ako bude potrebno, i vojnu zaštitu turske armije, da bi odnedavno počelo, samo za naivne i neupućene, ubrzano ponovno približavanje Ankare i Tel Aviva i otopljavanje tursko-izraelskih odnosa na najvišem nivou. Interes je tako ponovo stavljen ispred svakog drugog osjećaja, jer to je - na kraju krajeva - bit politike.

Vrijeme je, dakle, da Bošnjaci skinu ružičaste turske naočale i realno sagledaju  koji su njihovi ključni državni, nacionalni i politički interesi

Erdoan: Politička trgovina i Čerčilov nauk