<p>Nakon zapaženog prvijenca „Ime mi je osveta“, koji je osvojio brojne čitatelje, tuzlanska spisateljica Belma Sakić publici donosi svoj drugi roman „Voz za Moskvu“. Iako nastavak već poznate priče, autorica ističe da nije željela napisati tek još jedno poglavlje prethodnog romana, već djelo koje će pokazati kako vrijeme, ljubav, istina, porodica i životna iskušenja mijenjaju ljude i njihove sudbine.</p><p>- 'Voz za Moskvu' je na neki način zreliji i emotivniji nastavak jednog putovanja koje je počelo u romanu 'Ime mi je osveta' – kaže Sakić, priznajući da joj je najveći izazov bio ostati vjerna likovima koje su čitatelji već zavoljeli, a istovremeno uvesti nova lica i nove životne priče.</p><h2>Središte radnje</h2><p>U središtu romana nalazi se Elizabet (Elizabeth), junakinja u koju je autorica utkala dio vlastitog karaktera. Snažna, odlučna i nepokolebljiva, ali istovremeno nježna i emotivna, Elizabet prolazi kroz brojne životne oluje, suočavajući se s tajnama koje prijete da zasjene svaku istinu.</p><p>- Željela sam skrojiti ženu karakterno sličnu meni i pokazati kako jedna takva žena prolazi kroz sve oluje koje je zadese. Elizabet kroz put tajni dolazi do svjetlosti i postaje prava verzija sebe – ističe autorica.</p><p>Posebnu svježinu priči donosi i novi lik Sofije. Dok Elizabet predstavlja snagu i bunt, Sofija je oličenje blagosti i smirenosti. Upravo kroz njihov odnos Belma Sakić pokazuje kako različitosti ne moraju razdvajati ljude, već ih mogu naučiti razumijevanju i međusobnom slušanju.</p><p>Naslov romana nosi snažnu simboliku. Za autoricu, voz predstavlja životno putovanje satkano od odluka koje se ne mogu vratiti unazad.</p><p>- Kada jednom uđemo u određeni voz, prihvatamo i njegov pravac – objašnjava Sakić.</p><h2>Odredište na krati</h2><p>Moskva, s druge strane, nije samo odredište na karti. Ona simbolizira nepoznato, mjesto gdje se susreću iskušenja, odgovori i tajne koje čekaju da budu otkrivene.</p><p>Kroz cijeli roman provlači se i snažna poruka o istini, vrijednosti koju autorica smatra jednim od najvažnijih životnih temelja.</p><p>„Istina je ona svjetlost koja osvijetli tamnu sobu, ali rijetko ko ima hrabrosti koračati takvom sobom“, citat je koji Belma Sakić izdvaja kao jedan od najvažnijih u knjizi.</p><p>Dodaje kako je odmalena učena da su upravo istina i poštovanje najvredniji darovi koje čovjek može ponijeti iz svog doma i podijeliti s drugima.</p><p>Roman „Voz za Moskvu“ u svojoj suštini govori o izborima. O trenucima kada stojimo između sigurnosti poznatog i rizika nepoznatog. O odlukama koje određuju tok života i nakon kojih više nema povratka.</p><p>- Postoje vrata kroz koja možemo proći samo jednom i izbori nakon kojih nema povratka. Svaki lik u romanu u jednom trenutku mora odlučiti hoće li ostati na sigurnom peronu ili će se ukrcati na voz koji ga može odvesti u potpuno nepoznatom pravcu – poručuje autorica.</p><h2>Ljubitelji književnosti</h2><p>Ljubitelje književnosti Belma Sakić poziva da zajedno s njom krenu na ovo književno putovanje i otkriju tajne koje krije „Voz za Moskvu“.&nbsp;</p><p>Promocija romana bit će održana 11. juna u Vili Solvay u Lukavcu, s početkom u 18 sati.</p>

U središtu romana nalazi se Elizabet, junakinja u koju je autorica utkala dio vlastitog karaktera. Snažna, odlučna i nepokolebljiva

Belma Sakić o knjizi „Voz za Moskvu“: Roman o istini, izborima i putovanjima bez povratka

<p>Regionalna muzička scena bogatija je za dva nova projekta koja su već na samom startu izazvala veliko interesovanje publike. Jedan od najpopularnijih repera današnjice Sajfer predstavio je prvi dio dugo najavljivanog albuma „Van kontrole“, dok je Barbara Bobak publici ponudila novi EP s tri pjesme koje donose potpuno novu priču i drugačiji umjetnički izraz.</p><h2>Moderna produkcija</h2><p>Poznat po energičnom stilu, modernoj produkciji i hitovima koji broje desetine miliona pregleda, Sajfer je objavio četiri nove pjesme – „Dominantna“, „Van kontrole“, „Krug“ i „Po navici“. Riječ je o projektu koji potvrđuje njegov status jednog od najutjecajnijih izvođača nove generacije, a prve reakcije publike pokazuju da su nove numere već pronašle put do slušalaca širom regiona.</p><p>Posebnu pažnju privukla je pjesma „Krug“, nastala u saradnji sa Slobom Radanovićem, dok je numeru „Po navici“ snimio zajedno s Marinom Pezerović Zerom, austrijskom repericom srbijanskog porijekla. Spotovi za nove pjesme snimani su u Sarajevu i Beogradu, a produkcijski standard još jednom potvrđuje da Sajfer ne prepušta ništa slučaju.</p><p>Kompletan autorski pečat na projektu nosi upravo on, potpisujući tekstove i muziku, dok su za miks i mastering bili zaduženi Enel Beatz i Deni. Reper ne krije zadovoljstvo zbog novog izdanja i uvjeren je da će publika brzo prihvatiti pjesme koje predstavljaju uvod u nastavak albuma.</p><p>- 'Van kontrole' će sigurno osvojiti Balkan. Nakon što publika nauči pjesme, zajedno ćemo ih pjevati na Music Weeku na Ušću u Beogradu, a to će biti i najbolja najava za drugi dio albuma koji izlazi najesen – poručio je Sajfer.</p><h2>Put ka vrhu</h2><p>Njegov put ka vrhu počeo je još 2013. godine albumom „Kodeks ulice“, a tokom karijere ostvario je brojne uspješne saradnje s izvođačima iz Bosne i Hercegovine i regiona. Pjesme poput „Kokaina“, „Med“, „Ignor“, „Karneval“ i „7ICE“ danas imaju milionske preglede i streamove, a njegovi nastupi redovno su među najposjećenijima na festivalima i koncertima širom Balkana.</p><p>S druge strane, Barbara Bobak publici je predstavila novi EP koji čine pjesme „Gospođetina“, „Oglas“ i „Biro bluda“. Mlada pjevačica ovoga puta odlučila je da napravi iskorak i publici ponudi nešto drugačiji zvuk, ali i potpuno novi vizuelni identitet.</p>

<p>Najviše pažnje privukla je pjesma „Gospođetina“, čiji provokativan tekst i upečatljiv spot već izazivaju brojne reakcije. Barbara se u videospotu pojavljuje u jednom od svojih najodvažnijih izdanja do sada, pokazujući samopouzdanje, energiju i prepoznatljivu harizmu po kojoj je publika već godinama prepoznaje.</p><p>Nakon uspješnih albuma „Barbarizam“ i „Blizanac“, pjevačica nastavlja graditi karijeru pažljivo biranim projektima, a kako sama ističe, svaki novi korak za nju predstavlja priliku da umjetnički raste zajedno sa svojom publikom.</p><p>- Ono što ljudi već znaju o meni jeste da mnogo ulažem u svaki projekat i da se trudim da publici pružim sve više. Zajedno sa svojom publikom rastem, sazrijevam i razvijam se, a za jednog umjetnika nema ništa ljepše od toga – rekla je Bobak.</p><p>Posebno zanimljivo jeste to što su sve tri pjesme povezane zajedničkom pričom o toksičnoj ljubavnoj vezi dvoje ljudi koji se vole, ali svoju emociju iskazuju na pogrešan i nezdrav način. Kroz pjesme je ispričan svojevrsni početak, razvoj i kraj jednog takvog odnosa, a priča se nastavlja i kroz spotove koji prate cijeli projekt.</p><p>Barbara Bobak je na ovom EP-u imala višestruku ulogu, bila je kreativni direktor, stilista, a na naslovnoj pjesmi potpisuje se i kao autorica teksta. U realizaciji spota za „Gospođetinu“ učestvovali su i mladi glumci iz novosadskog teatra „Mišolovka“, kojima je javno zahvalila na doprinosu projektu.</p><h2>Nova izdanja</h2><p>Objavljivanjem novih izdanja Sajfer i Barbara Bobak još jednom su pokazali zbog čega se nalaze među najtraženijim imenima regionalne muzičke scene. Dok Sajfer nastavlja dominirati urbanim zvukom i velikim festivalskim binama, Bobak gradi prepoznatljiv muzički identitet kroz hrabre i pažljivo osmišljene projekte. Njihova nova izdanja već su privukla veliku pažnju publike, a sudeći prema prvim reakcijama, pred njima su još jedan niz hitova i mjeseci obilježeni milionskim pregledima, rasprodanim nastupima i novim uspjesima.</p>

Posebno zanimljivo jeste to što su sve tri pjesme povezane zajedničkom pričom o toksičnoj ljubavnoj vezi dvoje ljudi koji se vole

Sajfer i Barbara Bobak pomjeraju granice: Novi projekti donose svježi zvuk, emociju i velike hitove

<p>Regionalna unija teatara (RUTA) već sedam godina uspješno okuplja pozorišne kuće iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Sjeverne Makedonije, potvrđujući da umjetnost može povezivati ljude i onda kada ih politika pokušava razdvojiti.</p><p>O značaju festivala, izazovima finansiranja, stanju kulture u Bosni i Hercegovini, ulozi mladih umjetnika i budućnosti teatra razgovarali smo s Vedranom Fajkovićem, vršiocem dužnosti direktora Kamernog teatra 55 i dramaturgom.</p><p><b>Kako biste opisali najveći izazov s kojim se RUTA suočava danas, nakon sedam godina postojanja?</b></p><p>- Kao i s većinom stvari, najveći izazov s kojim se suočavamo su finansije. Nažalost. Nije problem u umjetničkim, nacionalnim, vjerskim, političkim, moralnim i, generalno, svjetonazorskim razlikama nas „otuđenih i nespojivih“ ljudi s Balkana, problem je, gle čuda, novac. E, sad, kad kažem novac, nije baš da smo potpuno bez podrške. Ovogodišnja RUTA je, prvi put, zvanično uvrštena u budžet Kantona Sarajevo, tako da smo od ove godine, kao festival, institucionalno podržani. Osim toga, RUTA je ove godine dobila i ozbiljnog partnera u ABSL BiH – Asocijaciju biznis servis lidera, vodeću organizaciju koja predstavlja sektor poslovnih servisa u Bosni i Hercegovini, što je značajan iskorak privatnog biznis sektora kada je podrška kulturi u pitanju. Ipak, i pored svega toga, s obzirom na kompleksnost RUTA festivala, potrebna su dodatna sredstva kako bi se festival nesmetano odvijao i kako bi dostigao svoj puni potencijal.</p><h2>Sve zemlje</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;"><b>Da li je RUTA, uprkos apolitičnom karakteru, ipak postala simbol kulturnog povezivanja regiona koji politika često razdvaja?</b></span></p><p>- Naravno, jer, kao što i rekoh, nije problem u razlikama. Kakve god one bile. Kultura, teatar pogotovo, mjesto je prihvatanja, susreta, razmjene, kako ideja, tako i svjetonazora, energije i mišljenja, a sve na jedan konstruktivan i afirmativan način, bez politikanstva i strašenja. RUTA je od prvog dana, od svog osnutka, ostvarila taj cilj, publika u cijelom ex-Yu regionu od samog početka raširenih je ruku prihvatila predstave i teatre koji su ih izvodili i nikada se niko nije upitao, primjera radi, zašto u Bosnu dolazi predstava iz Srbije ili zašto u Hrvatsku dolazi predstava iz Crne Gore. Slovenci i Makedonci jednako su dobro prihvaćeni u svim zemljama, kao i mi kod njih. U RUTI nema politikanstva, nema podjela, nema ovog mraka i gliba kojima nas politike pokušavaju zatrovati i okrenuti jedne protiv drugih. I to se vidi, i to se osjeti. Tako, ako smo postali simbol spajanja, to je najveći kompliment koji smo mogli dobiti i kojem smo se mogli nadati.</p><p><b>Koliko je teško održati kontinuitet festivala kada se oslanjate na različite modele finansiranja u svakoj zemlji?</b></p><p>- Jako teško, ali ne i nemoguće. Svaka zemlja, odnosno teatar koji je predstavnik te zemlje, na svoj način mora se dovijati kako obezbijediti sredstva za svoje učešće na festivalu. Kako kroz institucionalnu podršku, tako i kroz sponzore, donatore i kako sve ne. Nije lako, svi se borimo jer svi vjerujemo u ispravnost ideje koja je RUTA, a to je da kultura mora probijati granice, kako u glavama ljudi, tako i one fizičke, koje stoje između svih nas koji živimo i radimo na ovim prostorima.</p><p><b>Da li smatrate da bi RUTA mogla prerasti u još veći, možda evropski festival ili ostaje svjesno regionalna priča?</b></p><p>- RUTA je, prije svega, kao što joj i ime samo kaže, Regionalna unija teatara. Mi smo već u pregovorima da se u RUTU uključe i druge zemlje, što bi možda i promijenilo ovu suštinski regionalnu priču, ali mišljenja sam da ne trebamo „letjeti pred rudu“ s ambicijama. Neka se stvari prirodno odvijaju. Neka RUTA postane toliko regionalno snažna i jaka da onda neko širenje partnerstva s drugim zemljama, odnosno teatrima, dođe kao logičan nastavak našeg rasta.</p><h2>Umjetnički kvalitet</h2><p><b>Kako birate predstave koje najbolje predstavljaju jedan teatar – umjetnički kvalitet ili reakcija publike?</b></p><p>- Umjetnički kvalitet, prije svega. Jer, ako je predstava dobra, a pri tome mislim istinski dobra, dakle dobro urađena, režirana, odigrana, osmišljena i producirana, onda će reakcija publike nedvojbeno biti pozitivna. Želja svih nas koji smo dio RUTE jeste da se publici u zemljama regiona prikažemo u najboljem svjetlu, tako da uvijek biramo predstave za koje smo sigurni da nose kvalitet koji može prebaciti onaj famozni „četvrti zid“ koji dijeli publiku od izvođača. Biti na RUTI ne znači samo biti Kamerni teatar 55 koji igra svoju predstavu. To, barem meni, znači i biti predstavnik Bosne i Hercegovine u području teatarske umjetnosti i produkcije u zemljama regiona. Iako su „prijateljske utakmice“ u pitanju, ipak uvijek idemo kao teatarska reprezentacija i ambasadori kulture BiH, a ne samo kao Kamerni teatar 55. I mislim da to cijeloj stvari daje dodatnu težinu i značaj.</p><p><b>Da li publika u regionu zaista ima sličan ukus ili postoje značajne razlike između gradova domaćina RUTE?</b></p><p>- Ono što me posebno ohrabruje jeste činjenica da publika u cijelom regionu ima itekako istančan ukus kada je teatar u pitanju i da jednako, „od Vardara do Triglava“, cijeni i podržava dobre i kvalitetne predstave, bez obzira na njihov žanr ili zemlju porijekla. To samo još više ide u prilog tome da jedan festival kao što je RUTA itekako ima smisla i da kultura ima snagu koja može, treba i mora brisati granice među ljudima, narodima i državama. Naravno, na sebi svojstven način, kroz oplemenjivanje umjetnošću i širenje pozitivnih poruka i praksi. Za razliku od, i uprkos – politici.</p><p><b>Koliko Kamerni teatar 55 danas uspijeva balansirati između tradicije i potrebe da privuče mlađu publiku?</b></p><p>- Kamerni teatar 55 oduvijek je bio mjesto susreta generacija. U Kamernom se raslo i odrastalo, zrilo i starilo. Nema mi ljepšeg osjećaja nego vidjeti na jednoj predstavi kako, rame uz rame, sjede i ravnopravno prate i uživaju veterani gledališta i nove snage, nova publika za koju smo sigurni da će zajedno s nama “živjeti Kamerni”.</p><p><b>Može li teatar u današnjem digitalnom vremenu ostati jednako utjecajan kao što je bio ranije ili se mora stalno prilagođavati novim formatima?</b></p><p>- Ono što je snaga teatra jeste upravo njegova prilagodljivost. Teatar, da se nije prilagođavao vremenu, sigurno ne bi opstao kao umjetnost. Teatar je uvijek „ovdje i sada“, njegova zadaća je da se referira na vrijeme u kojem nastaje i da ga na sebi svojstven način procjenjuje i ocjenjuje. Nove tehnologije samo mogu pomoći u tome. Meni je to jednako kao poređenje s uvođenjem električne rasvjete u teatar. Moglo se igrati pod svijećama – u ratu smo tako igrali i moglo se – ali, priznat ćete, mnogo se bolje vidi pod reflektorima. Tako je, barem mislim, sa svom tehnologijom i tehničkim pomagalima koja se mogu koristiti u teatru. Ona su samo dodatna sredstva koja otvaraju nove mogućnosti za kreaciju i to je nešto čemu se uvijek treba radovati, a ne strepiti ili zazirati od toga.</p><p><b>Kako vidite stanje kulture u Bosni i Hercegovini danas – da li ide naprijed ili stagnira?</b></p><p>- Korak naprijed, nazad dva. Kultura, odnosno umjetnost, uveliko je vezana za institucionalnu podršku. Kultura je ogledalo države, njena duša, i kao takvu treba je podržati i njegovati. Nama s ovih zajedničkih, da ne kažem – regionalnih prostora, ne nedostaje ni ideja ni inspiracije za stvaranje. Dokaz tome su kvalitetne predstave, filmovi, knjige, muzika i slike, u svim svojim vrstama i podvrstama, žanrovima i podžanrovima. Ono čega, nažalost, nikada nije dovoljno jeste – podrška. Umjetnost veoma često nije i ne može biti samodostatna i samoodrživa. Ono što je uvijek lijepo, tačno i prepoznatljivo, čak i veoma mjerljivo, jeste činjenica da kultura i umjetnost uvijek višestruko vraćaju ono što je u njih uloženo. Zato razvijene i uređene zemlje, kako u regionu tako i u svijetu, to prepoznaju i ulažu u kulturu. Svi se hvalimo Danisovim Oskarom, ali dozvolili smo da film i filmska industrija ostanu na nivou incidenta, koji kad i ako se desi, uvijek žanje nagrade i pozitivne kritike. A to je samo jedan primjer. Zato i kažem – korak naprijed, nazad dva. Mi, „kulturnjaci“, kako nas zovu, dajemo maksimalno sve od sebe. Dajemo zato što se ovim poslom bavimo iz srca i iz te nevjerovatne potrebe koju svaki umjetnik svijeta dijeli, a to je da stvaramo i dijelimo svoju umjetnost s publikom. Umjetnost je naša bit i naš smisao i zato joj se tako predajemo i zato se bavimo njome, bez obzira na uvjete. Guramo naprijed. Ali, da su nam podrška i pomoć neophodni – jesu.</p><p><b>Da li mladi danas imaju dovoljno prilika da se uključe u teatar i kulturnu produkciju?</b></p><p>- I da i ne. I opet se priča svodi na podršku institucija. Evo vrlo plastičan primjer kroz jedno institucionalno pozorište. Naime, Akademija scenskih umjetnosti svake godine prima nove generacije, kako glumaca, tako dramaturga, reditelja, producenata, montažera i snimatelja, dakle kadra koji treba da nakon školovanja počne raditi u teatru, na filmu i televiziji. Mi, kao teatar, imamo stalni glumački ansambl, koji s vremenom, ma kako to kao termin ružno zvučalo, treba obnavljati, da ne kažem – zanavljati. Novim glumcima, ali i novim rediteljima, dramaturzima i svim ostalima koji mogu i trebaju raditi u teatru. Ali ne možemo. Na snazi je moratorij na zapošljavanje. Ne mogu se primati novi radnici. Ne može im se osigurati radno mjesto kroz koje će oni nastaviti rasti u svom stvaralačkom životu. I onda su primorani da se „snalaze“. Ako imaju sreće, kroz povremene angažmane, a ako nemaju – ko zna? I mi kao društvo smo na gubitku. Jer, ko zna koliko mladih talenata kojima je trebalo vremena i prostora da se razviju i „razmašu“ nije imalo priliku? Ko zna koliko Oskara i drugih ostvarenja nećemo vidjeti naprosto zato što se njihovi potencijalni autori nisu imali gdje ostvariti, jer im nije pružena prilika? Tako da će moj odgovor na pitanje da li mladi imaju dovoljno prilika za uključivanje uvijek biti – nikada dovoljno. Ili, uvijek premalo.</p><p><b>Može li kultura danas konkurisati komercijalnim sadržajima poput televizije i društvenih mreža?</b></p><p>- Ne vidim ja to kao konkurenciju. Pogotovo ako govorimo o teatru. TV aparat, mobitel i kompjuter danas gotovo svi imaju u svojim domovima, pa je ta vrsta konzumerizma više i neupitna. Teatar, iako ga često imamo u kućama, ali u drugom obliku, ipak je neka vrsta ekskluzive. Ako ništa drugo, čovjek se mora spremiti, planirati i fizički otići da pogleda neku predstavu. I to teatru daje posebnu čar u odnosu na sve ostale umjetnosti, osim možda muzike u nekom „živom“ izvođenju. Zato što je neponovljiv. Čak i kada istu predstavu gledate više puta, ona je svaki put različita, svaki put nudi nešto novo, do tada neodigrano ili neviđeno. Tu je teatar, po meni, gotovo bez konkurencije. A ako je suditi po posjećenosti, evo konkretno kada je Kamerni teatar 55 u pitanju, onda zaista bez ikakvog straha mogu mirno spavati i znati da teatar kao takav nije u opasnosti. Jer teatri, ne samo naš, dupke su puni. Društvene mreže, televizija, čak i film u nekoj mjeri, nose svojevrsno otuđenje, neki nepremostivi zid kroz koji publika teško može proći. Dok u teatru, dok su živi ljudi na sceni i dok se predstava odvija direktno u prisustvu publike, čineći je sastavnim dijelom predstave, ti zidovi nestaju. Po tome smo jedinstveni. Po tome, rekao bih, nemamo konkurenciju.</p>

Kakve god one bile. Kultura, teatar pogotovo, mjesto je prihvatanja, susreta, razmjene, kako ideja, rekao je

Fajković: Najveći izazov s kojim se suočavamo su finansije 

Dramaturg Vedran Fajković o kulturi u Bosni i Hercegovini: Uvijek je problem u manjku novca i podršci institucija

<p>Od ratnog djetinjstva i izbjegličkih kampova do modnih pista, filmskih setova i saradnje sa svjetskim zvijezdama, životna priča Mostarca Ajdina Sefera zvuči kao scenarij za holivudski film.</p><p>Danas gradi karijeru u američkoj industriji zabave, a iza glamura i reflektora kriju se godine odricanja, rada i borbe.  U razgovoru za „Dnevni avaz“ govorio je o svom putu od Mostara do Los Anđelesa, radu sa svjetskim zvijezdama, porodici, uspjehu i životnim lekcijama koje nosi sa sobom.</p><p><b>Od Mostara do američkih setova – u kojem trenutku ste prvi put shvatili da više ne živite „običan san“, nego filmsku priču?</b></p><p>- Krenuo sam se baviti ovim poslom 2011. godine, kada sam potpisao prvi ugovor s agencijom. Već sljedeće godine poslali su me u Montreal u Kanadi, gdje sam imao glavnu ulogu u kratkom filmu i reklami. Taj osjećaj kada sletiš u drugu državu, a na aerodromu te čeka vozač s tvojim imenom i vodi te u vrhunski hotel, bio je prvi mali okus onoga što dolazi. Na setu je bilo više produkcijskih asistenata zaduženih za različite stvari oko mene. Imao sam svog vozača, asistenta koji je brinuo da uvijek imam šta popiti i pojesti, jednog čovjeka koji je držao kišobran kada pada kiša da ne pokisnem i tako dalje. Nakon snimanja vratio sam se u Ameriku, u Mičigen. Nazad na fakultet, nazad na posao, nazad na brige oko biznisa u kojem sam imao kamione i vozače koji su radili za mene. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam razmišljao o tom iskustvu snimanja i osjećaju koji sam tada imao. Shvatio sam da je to ono što želim osjećati cijeli život. Tada sam odlučio da ću uložiti sav trud kako bih ostvario san da živim u Holivudu i da se ovim poslom bavim profesionalno. Ali znao sam da prije toga imam jedan veliki zadatak – postati prvi u porodici koji će završiti fakultet i učiniti najvažniju osobu na svijetu, svoju mamu, ponosnom. Prešao sam na univerzitet, završio tri godine školovanja za jednu godinu i preselio se u Los Anđeles.</p><h2>Rad s Lejdi Gagom</h2><p><b>Kako izgleda trenutak kada stanete pred kameru uz svjetske zvijezde poput Lejdi Gage (Lady)? Postoji li još trema ili adrenalin nikada ne nestaje?</b></p><p>- Uglavnom se upoznate prije nego što snimanje počne, tako da nema mnogo treme. Producent ili reditelj napravi upoznavanje i objasni cilj scene i uloge. Pogotovo kada su u pitanju Lejdi Gaga i Sabrina Karpenter (Carpenter), njihovi timovi bili su fenomenalni. Svi su pružali podršku i širili pozitivnu energiju. Vidjelo se da svi žele najbolje i da posao bude odrađen kako treba.</p><p><b>Koliko je teško ostati svoj u industriji gdje izgled često govori prije karaktera?</b></p><p>- Odmalena me mama učila da nikada ne zaboravim ko sam i odakle sam. Da slijedim svoj put i poštujem druge. To je nešto što je uvijek bilo i ostat će dio mene. Zato mi nije teško ostati svoj. I danas razgovaram s mamom svaki dan, veoma sam blizak sa cijelom porodicom i prijateljima iz djetinjstva. Ne mogu kontrolisati kako će me doživljavati ljudi koji me nikada nisu upoznali, ali mogu kontrolisati kakav ću biti sin, brat, rođak, amidža, prijatelj i, ako Bog da, jednog dana muž i otac.</p><p><b>Jeste li ikada osjetili da morate sakriti dio svog balkanskog mentaliteta da biste uspjeli u Americi ili Vam je upravo to postalo prednost?</b></p><p>- Nikada nisam krio odakle sam, niti ću. Ponosan sam što dolazim iz tako male države, a iz naroda koji ima ogromno srce i hrabrost. To mi daje dodatnu motivaciju i koristim svaku priliku da pričam o našoj lijepoj domovini i svemu što smo prošli.</p><h2>Početak rata</h2><p><b>Koji trenutak iz djetinjstva u Mostaru danas nosite sa sobom čak i na najveće holivudske setove?</b></p><p>- Trenutak kada je počeo rat i kada smo morali napustiti Mostar i otići kod nene u Doljane. Nakon toga smo ponovo morali seliti, ovaj put u kampove kod Jablanice. Poslije smo bili smješteni u Glogošnici, gdje smo živjeli u kući zajedno s još tri porodice. To su trenuci koje čovjek nikada ne zaboravi.</p><p>oIza glamura spotova i reflektora – koliko zapravo ima odricanja, odbijanja i borbe koje publika nikada ne vidi?</p><p>- Toga ima toliko da bih mogao napisati cijeli roman. Dok sam živio u Mičigenu nije bilo velike konkurencije. Odem na audiciju i bude možda pedesetak momaka. Već tada sam imao osjećaj da ću dobiti ulogu. Međutim, kada sam se preselio u Los Anđeles, koji je svjetski centar industrije zabave, počeo sam odlaziti na audicije gdje su bile stotine momaka koji izgledaju kao ja i svi se bore za isti posao. Na početku te svako 'ne' pogodi. Pitaš se da li je to zaista za tebe. Vremenom postaneš otporniji. Onda dobiješ priliku koja ti vrati vjeru. Jedan od takvih trenutaka bio je moj prvi kasting za Los Angeles Fashion Week. Na kastingu je bilo više od 600 momaka. Ja sam imao broj 439. Odradio sam kasting, sjeo u auto i naljepnicu s brojem zalijepio na šoferšajbu. Nakon više krugova selekcije javili su mi da sam izabran kao jedan od samo pet momaka među više od 600. To mi je dalo ogromnu motivaciju. Svaki put kada bih bio odbijen i kada bih počeo sumnjati u sebe, pogledao bih prema toj naljepnici s brojem 439 i sjetio se zašto sve ovo radim.</p><p><b>Kako američka scena reaguje kada čuje odakle dolazite? Znaju li uopće gdje je Mostar?</b></p><p>- Ako radim sa strancima, uglavnom znaju za Bosnu i drago im je kada čuju odakle dolazim. Mnogi znaju i za Mostar. Uvijek spomenu Stari most i ćevape. Naravno, ima i dosta Amerikanaca koji ne znaju mnogo o Bosni, posebno oni koji nikada nisu putovali. To mi je jedno od najdražih pitanja. Kada počnem pričati o našoj zemlji i svemu što smo prošli, ljudi ostanu u šoku. Ne mogu vjerovati da smo mi bukvalno živjeli film, ali onaj koji nikome ne bih poželio da proživi.</p><p><b>Šta Vam danas znači uspjeh: naslovnice, pregledi i popularnost ili trenutak kada porodica iz Mostara vidi Vaše lice na svjetskim ekranima?</b></p><p>- Najviše mi znači mišljenje moje mame. Uvijek mi je to bilo najvažnije i uvijek će biti. Ona je moja najveća inspiracija i snaga u životu. Dok god je ona uz mene, osjećam da mogu ostvariti svaki san. Želim biti dobar primjer drugima i mnogo mi znači podrška porodice, prijatelja, ali i ljudi koje nikada nisam upoznao. Posebno mi znači kada mi kažu da sam dokaz da se uz trud i upornost sve može ostvariti. Lijep je osjećaj kada mi se ljudi jave i kažu da im je moja priča dala snagu da ne odustanu. Drago mi je što imam priliku dijeliti svoju priču i predstavljati našu državu.</p><h2>Primjer drugima</h2><p><b>Kada jednog dana pogledate unazad na cijelu karijeru, šta želite da ljudi prvo pomisle kada čuju Vaše ime – model, zvijezda ili momak iz Mostara koji je dokazao da granice ne postoje?</b></p>

<p>- Želim da budem primjer da se uz trud, strpljenje i upornost može ostvariti sve što čovjek zamisli. Želim pokazati da se može uspjeti sa čistom dušom, obrazom i karakterom.</p>

Krenuo sam se baviti ovim poslom 2011. godine, kada sam potpisao prvi ugovor s agencijom. Već sljedeće godine poslali su me u Montreal u Kanadi, gdje sam imao glavnu ulogu u kratkom filmu i rek lami, kazao je

Priča modela Ajdina Sefera koji živi američki san: Mostarac koji je iz izbjegličkih kampova stigao do holivudskog sjaja

<p>Snimanje filma „Prije seksa i poslije kiše“, koji nastaje u produkciji Hype produkcije i u režiji Envera Puške i Saše Mirkovića, trenutno se odvija u Ubu u Srbiji, gdje filmska ekipa vrijedno radi na realizaciji prvih scena ovog projekta.</p><p>Na set je stigao i Tarik Filipović, koji će ostvariti jednu od zapaženih uloga u filmu, dok su dio glumačke postave i Jasmin Geljo te Filip Geljo, poznat po svojim angažmanima u međunarodnim filmskim projektima i pojavljivanju u filmskom univerzumu „Avatar“.</p><p>Uz brojne članove ekipe, na snimanju je prisutan Saša Mirković, koji s Hype produkcijom stoji iza ovog ambicioznog filmskog projekta. Nakon završetka scena u Srbiji, ekipa će se preseliti u Sarajevo, gdje će biti nastavljen rad na filmu i snimljen dio scena planiranih za glavni grad Bosne i Hercegovine.</p><p>Film „Prije seksa i poslije kiše“ od samog početka izaziva veliko interesovanje javnosti, a okupljanje poznatih glumačkih imena dodatno je podgrijalo očekivanja publike pred njegov završetak i premijeru.</p>

Film od samog početka izaziva veliko interesovanje javnosti, a okupljanje poznatih glumačkih imena dodatno je podgrijalo očekivanja publike

Kakva ekipa: Tarik Filipović i Jasmin Geljo na zajedničkom projektu

<p>Pjevačica Slađa Alegro može se pohvaliti pjesmama koje mnoge generacije znaju i bez kojih različita slavlja ne mogu da prođu. Osim toga, njena karijera je obilježena samo kvalitetom, bez skandala, svađa ili bombastičnih medijskih naslova. Slađa svoj imidž u javnosti gradi smjerno i bez senzacija, a privatni život drži daleko od očiju javnosti.</p><p>U razgovoru za “Dnevni avaz” govorila je o svojim novim muzičkim projektima, pjesmi “Osveta” koju je snimila s kolegicom Ivanom Selakov, ali i svim životnim situacijama u kojima se našla. Kroz iskrene odgovore dotakla se i tema osvete, početaka karijere, te pjesama koje je odbila, a koje su kasnije postale veliki hitovi.</p><p>Kako ste došli na ideju da snimite duetsku numeru s Ivanom? Šta je to što Vas je asociralo na nju?</p><p>- Jednog dana sam dobila poruku na Viberu, bila je Ivana. Rekla mi je da ima pjesmu u kojoj je čula mene i da bi voljela da je zajedno snimimo. Iskreno, bila sam iznenađena, jer nas dvije se znamo godinama, ali nikakve dodirne tačke nemamo, čak ni zajedničko društvo a ni saradnike. Poslije prvog takta sam prekinula pjesmu, čak je nisam cijelu ni odslušala i javila joj da vrlo rado pristajem na saradnju. Veoma sam sretna zbog te svoje odluke, a i zbog Ivaninog poziva. Divno iskustvo i upoznavanje jedne izvanredne žene.</p><h2>Zrele godine</h2><p>Pjesma nosi naziv „Osveta“, jeste li ikada Vi pomislili da se nekome osvetite na bilo koji način?</p><p>- Mislim da ne postoji niko ko u mlađim danima nije imao tu želju bar jedanput. Da se osveti bivšoj ljubavi ili slično. Ali kad dođete u zrele godine, shvatite da od osvete nemate apsolutno nikakve koristi, lično vi. Znate kako ja kažem, svakom svoje.</p>

<p>Šta za Vas znači osveta? Pustiti da to život sam uradi ili ste ipak onaj tip osoba koje žele da se osvete po svaku cijenu?<br></p><p>- Kao što rekoh nikakva osveta nikada ni u kakvom smislu. Kad legnemo uvečer i zažmirimo, sa sobom nosimo sve, i dobra i loša djela. I dobre i loše misli. Nikada nisam nikome poželjela ništa loše pa ni onima koji su možda meni nanijeli zlo. Svetiti se, to je igra za nemoćne i male ljude.</p><h2>Trendovi i moda</h2><p>Kada pogledate estradu i muziku danas, na šta nikada ne biste pristali u svojoj karijeri?</p><p>- U principu moja karijera teče ovako upravo zbog mojih odluka. Ja sam ta koja nešto želi ili ne želi, ta koja će nešto uraditi ili neće. Ne pristajem ni u životu, a ni u muzici da išta radim bez duše, i da me vodi trend, moda, ili neko drugo lice bez moje odluke i konačnog suda.</p><p>Postoji li neka pjesma koju ste odbili, a postala je veliki hit?</p><p>- Bilo je pjesama koje su mi nuđene u kojima se nisam pronalazila, dueta. Sve te pjesme su bile odlične ali mene nije bilo u njima. Naravno, jedna od njih je i „Žena od sultana“, koja je zaista postala vanvremenski hit i premašila sva očekivanja i autora, a i publike. I dan-danas mislim da sam je ja snimila da ne bi ni u pola bila tako primijećena i uspješna.</p><p>Kajete li se za nešto u životu?</p><p>- Ne. Sve što je iz srca neka je i pogrešno.Jedino mi je žao što nisam malo manje emotivna i empata. Koštalo me, a zdravlja najviše.Al' eto, možda u nekom drugom životu dobijem drugačiju ulogu.</p>

<p>Spremate li još nešto novo i kada Vas možemo očekivati u Sarajevu?</p><p>- Spremam konačno. Moram da priznam da me duet s Ivanom pokrenuo i lupio po glavi da se pokrenem. Čekala sam mog producenta da zaviri u sebe i napiše kao i do sada najljepše tekstove koji su mi dušu dirnuli. Sarajevo je moja velika ljubav, to mislim da znaju i ptice. Kad god me pozovete, ja sam tu da se volimo najjače, jer znam da je obostrano.</p><h2>Početak karijere</h2><p>Kako pamtite svoje početke, uspjehe s početka karijere, ali i neke neuspjehe?</p><p>- Sve vidim kao uspjeh, to što sam na estradi punih dvadeset sedam godina, što se bavim nečim što mi je najveća životna ljubav, što sam put kročila samo pjesmom i glasom, nekada i poluprazne klubove nikad nisam doživjela kao fijasko već kao novu lekciju i korak dalje da sebe unaprijedim i poboljšam.</p><h2>Posebna veza s Bosnom</h2><p>Slađa je svojevremeno za naš mediji govorila da je izuzetno vezana za Bosnu i Hercegovinu, te da, kada je stigla u Sarajevo, osjetila je da joj je jedan dio duše tu.</p>

<p>Tada je istakla i da sa sarajevskom publikom ima specifičan odnos, ali i da joj je suprug iz Bosne i Hercegovine, što njenu veze s ovom državom čini još većom.&nbsp;</p>

Veoma sam sretna zbog te svoje odluke, a i zbog Ivaninog poziva. Divno iskustvo i upoznavanje jedne izvanredne žene, rekla je

Slađa Alegro za "Avaz": Ne pristajem ni u životu, a ni u muzici da išta radim bez duše

<p><br></p><p>Neda Ukraden bila je gost nove epizode "Scene", te je tom prilikom govorila o svojoj karijeri, estradi, životu i odrastanju u Sarajevu, Goraždu, Brčkom, a kasnije i Zagrebu i Beogradu. Prisjetila se i ratnog Sarajeva i svog života na Ilidži.</p>

<p>Ispričala je i detalje kada je saznala da je počeo rat u Sarajevu, a ona se tada nalazila na aerodromu, te je trebala da se vrati u Bosnu.&nbsp;</p><p>Na portalu Avaza mogli ste pratiti uživo prenos najzanimljivijih izjava.</p><p>2' - O početku karijere, te pjesmama koje je snimala.</p><p>3' - Preko 400 pjesama sam snimila i 30 albuma.</p><p>4' - Neda ističe da joj je nekad neko na početku rekao da će samo pjevati, rekla bi mu da se šali.</p><p>5' - Iskrala sam se da bi otišla na muzičko takmičenje, još davne 1967. godine.&nbsp;</p><p>8' - O svom imenu i prezimenu i šalama na račun prezimena Ukraden.</p><p>10' - Ilidžu sam posebno voljela, zbog nje sam nekako i napisala pjesmu "Sarajevo, gdje je moja raja".</p><p>11' - Najduže sam živjela u Bosni i taj naglasak se čuje, ispričala je Neda.</p><p>12' - O povratku u Sarajevu i ratu u Bosni.</p><p>14' - Ljubav prema Sarajevu je posebna i pamtim ga u nekim drugačijim vremenima, kazala je Neda.</p><p>15' - Sarajevo je iznjedrilo najveća estradna imena, najbolje talente.</p><p>16' - Kad padnem u depresiju slušam Himzu Polovinu i Safeta Isovića, ističe Neda.</p><p>17' - Imala sam sreću da rastem uz velika imena muzičke scene.</p><p>18' - Priča o Sarajevu iz knjige "Zora je svanula".</p><p>20' - U Sarajevu se mogao vidjeti i kralj i velika svjetska faca.</p><p>21' - Vozila sam biciklo po Ilidži i voljela ići na pijacu.</p><p>23' - Fali nam novih umjetnika, novih pjevača, sve se izgubilo.</p><p>26' - Danas je bitno da ste spretni da napravite muziku putem AI-a.</p><p>27' - O Jakovu Jozinoviću i njegovim koncertima.</p><p>29' - Stvari se moraju nazivati pravim imenom, moraju se poštovati autorska prava, sve drugo je krađa.</p><p>31' - Oprostila bi prevaru, ne može čovjek u životu samo jednom da voli.</p><p>32' - O udvaranju i ljubavi.</p><p>37' - Sa pet godina sam otišla od kuće, otac je čitav Višegrad na noge digao, ispričala je Neda.</p><p>39' - Otkrila je i da će "umrijeti" željna pite, ali da voli pojesti i uštipke.</p><p>43' - Maldivi su smor, samo idu i jedu ko budale.</p><p>45' - Odem na Maldive i gledam ajkule, šta će mi to.</p><p>47' - 1991. godine sam dobila nagradu kao najpopularnija Sarajka, Alija Sarajlija, a ja Sarajka.</p><p>49' - O sevdalinkama i pjesmama.</p><p>53' - Zbog pjesme o Sarajevu sam dobila flašu u glavu.</p>

Govorila je o svojoj karijeri, estradi, životu i odrastanju u Sarajevu, Goraždu, Brčkom, a kasnije i Zagrebu i Beogradu

Video / Neda Ukraden: Alija Izetbegović i ja smo najpoznatije Sarajlije

<p>Film „Paviljon“ reditelja Dine Mustafića nastavlja svoj festivalski život i bilježi izuzetno dobar prijem kod publike i filmskih stručnjaka širom svijeta. Ostvarenje koje se bavi univerzalnim temama dostojanstva čovjeka, solidarnosti i otpora nepravdi prepoznato je na brojnim međunarodnim festivalima, a autor ističe da mu je najvažnije upravo to što film komunicira s različitim kulturama i društvima.</p><p>Govoreći o uspjehu, Mustafić naglašava da su nagrade i priznanja značajni, ali da su sekundarni u odnosu na reakciju publike.</p><p>– Izuzetno sam zadovoljan prijemom koji je „Paviljon“ doživio kod publike i filmskih festivala. Svaka nagrada i priznanje imaju svoju vrijednost, ali ono što me posebno raduje jeste činjenica da je film uspio uspostaviti komunikaciju sa ljudima iz različitih kultura i društava – rekao je Mustafić.</p><p>Dodaje da upravo ta reakcija potvrđuje univerzalnost tema kojima se film bavi.</p><p>– To potvrđuje da teme poput dostojanstva čovjeka, potrebe za solidarnošću i otpora prema nepravdi imaju univerzalnu snagu. Svaki festivalski poziv i svaka projekcija za nas su potvrda da film nastavlja svoj život izvan mjesta na kojem je nastao – ističe reditelj.</p><p>Na pitanje da li je očekivao ovakav uspjeh tokom priprema filma, Mustafić kaže da se u procesu stvaranja prvenstveno fokusira na iskrenost prema priči, a ne na moguće nagrade i festivalski put.</p><p>– Kada radite film, prvenstveno razmišljate o tome da budete iskreni prema priči i likovima koje stvarate. Naravno da priželjkujete da film pronađe svoju publiku, ali festivalski uspjeh nikada nije moguće unaprijed predvidjeti – kaže on.</p><p>Kako dodaje, „Paviljon“ je nastao iz snažne potrebe da se progovori o važnim društvenim pitanjima, a međunarodno priznanje doživljava kao veliko zadovoljstvo i svojevrsno iznenađenje.</p><p>– Film je nastajao iz dubokog uvjerenja da govorimo o važnim društvenim pitanjima. Činjenica da je prepoznat na brojnim festivalima, posebno nezavisnog i autorskog filma, predstavlja veliko zadovoljstvo, posebno kada dolazi iz različitih sredina i filmskih kultura – naglašava Mustafić.</p><p>O eventualnom nastavku filma, reditelj kaže da „Paviljon“ vidi kao zaokruženu cjelinu.</p><p>– „Paviljon“ je zamišljen kao zaokružena filmska cjelina i u ovom trenutku ne razmišljam o klasičnom nastavku – poručuje on.</p><p>Ipak, dodaje da teme koje film otvara ostaju trajna inspiracija.</p><p>– Teme koje film otvara i dalje su snažno prisutne u društvu i sigurno će me kao autora nastaviti zaokupljati. Više me zanima razvoj novih priča nego direktan nastavak postojećeg filma – rekao je Mustafić.</p><p>Kao svoj naredni fokus ističe rad na projektu „Trake“, koji se nalazi u završnoj fazi produkcije i postprodukcije.</p>

Činjenica da je prepoznat na brojnim festivalima, posebno nezavisnog i autorskog filma, predstavlja veliko zadovoljstvo, kazao je

Dino Mustafić o uspjehu "Paviljona": Film je nastajao iz dubokog uvjerenja da govorimo o važnim društvenim pitanjima

<p>The funeral prayer for Sejdi Bešlić was held today at Bare City Cemetery in Sarajevo, where a large number of family members, friends, neighbors and admirers of the Bešlić family gathered to pay their final respects.</p>

<p>After the funeral prayer, the burial was carried out. The body of Sejda Bešlić was lowered into the grave with prayers and tears from her closest relatives, and particularly emotional moments were recorded among family members who had difficulty saying goodbye.</p><p>Sejda Bešlić was buried next to her husband Halid Bešlić, with whom she spent most of her life, sharing with him both the hardest and most beautiful moments. This very scene further saddened those present, who watched in silence the final farewell of a woman who had been the pillar of the Bešlić family for decades.</p>

<div><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-family: Roboto;">Sad faces, tears and silent glances marked today's farewell at Bare. Among those gathered, silence prevailed, broken only by the recitation of prayers and words of consolation, as the closest relatives accompanied Sejda Bešlić on her eternal rest.</span></div>

Emotional moments were recorded among family members who said a difficult farewell

Video / Funeral Prayer Held for Sejdi Bešlić: She is Buried Next to Her Halid

<p>Hype produkcija započinje rad na novom filmu pod nazivom „Prije seksa i poslije kiše”, u režiji Envera Puške i Saše Mirkovića, a već sam početak projekta privukao je veliku pažnju javnosti zbog dolaska jedne svjetske zvijezde u Beograd, odakle će se uputiti u mjestu Ub, pa nakon toga u Sarajevo.</p><p>Naime, glumac Filip Geljo, koji je široj publici poznat po ulogama u međunarodnim filmskim projektima, pojavljivao se i u planetarno popularnom filmskom univerzumu „Avatar”, sletio je u Beograd zbog snimanja pomenutog filma.&nbsp;</p><p>Njegov dolazak odmah je izazvao interesovanje medija i fanova, budući da se radi o jednom od rijetkih angažmana ovakvog profila u regionalnoj produkciji.</p><p>Posebnu pažnju privlači i činjenica da je Filip Geljo sin bh. glumca Jasmina Gelje, legendarnog umjetnika kojeg domaća publika pamti iz kultne predstave „Audicija”.</p><p>Scenario za film potpisuje Enver Puška, dok producent Saša Mirković ističe da je riječ o projektu koji ima ambiciju da izađe na međunarodno tržište i spoji regionalnu i svjetsku produkciju.</p><p>– Očekujte neočekivano. Film se snima na lokacijama u Srbiji i Bosni i Hercegovini – poručio je Mirković.</p>

Hype produkcija započinje rad na novom filmu pod nazivom „Prije seksa i poslije kiše”, u režiji Envera Puške i Saše Mirkovića

Holivudska faca stigla u region: Glumac iz "Avatara" uskoro dolazi i u Sarajevo

<p>Dženaza Sejdi Bešlić klanjana je danas na Gradskom mezarju Bare u Sarajevu, gdje se okupio veliki broj članova porodice, prijatelja, komšija i poštovalaca porodice Bešlić kako bi joj uputili posljednji pozdrav.</p>

<p>Nakon klanjanja dženaze, obavljen je i ukop. Tijelo Sejde Bešlić spušteno je u mezar uz molitve i suze najbližih, a posebno emotivni trenuci zabilježeni su među članovima porodice koji su se teško opraštali.</p><p>Sejda Bešlić ukopana je pored svog supruga Halida Bešlića, s kojim je provela najveći dio života, dijeleći s njim i najteže i najljepše trenutke. Upravo taj prizor dodatno je rastužio prisutne, koji su u tišini posmatrali posljednji ispraćaj žene koja je decenijama bila oslonac porodice Bešlić.</p>

Video / Tužni prizori: Dino Bešlić nijemo grli tabut svoje majke Sejde

<div><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-family: Roboto;">Tužna lica, suze i nijemi pogledi obilježili su današnji oproštaj na Barama. Među okupljenima vladao je muk, prekinut tek učenjem dove i riječima utjehe, dok su najbliži ispraćali Sejdu Bešlić na njen vječni počinak.</span></div>

Emotivni trenuci zabilježeni su među članovima porodice koji su se teško opraštali

Video / Klanjana dženaza Sejdi Bešlić: Ukopana pored svog Halida

<p>Postoje filmovi koji osvoje nagrade i s vremenom padnu u zaborav. Postoje i oni rijetki koji prerastu okvire kinematografije i postanu dio kolektivnog sjećanja jednog naroda. Takva je „Ničija zemlja“ (No Man's Land), film Danisa Tanovića koji je prije skoro četvrt stoljeća Bosnu i Hercegovinu upisao na svjetsku filmsku mapu.</p><p>Zato izložba posvećena nastanku ovog ostvarenja, otvorena u okviru Sarajevo Photography Festivala, nije samo podsjećanje na jedan veliki uspjeh. Ona predstavlja svojevrsno putovanje kroz vrijeme, povratak u trenutak kada je domaća kinematografija ostvarila ono o čemu mnogi sanjaju, a rijetki uspiju, osvojiti Oskara.</p><p>Kroz neobjavljene fotografije sa snimanja, originalne plakate, rekvizite i dokumente, posjetioci imaju priliku zaviriti iza kulisa filma koji je 2002. godine postao simbol jedne zemlje i jednog vremena. Posebnu vrijednost daju predmeti koji su godinama bili skriveni u privatnim arhivama saradnika na filmu, a sada prvi put predstavljeni javnosti.</p><p>Ova izložba ujedno je i podsjetnik na veličinu uspjeha koji je ostvario Danis Tanović. U vremenu kada bosanskohercegovačka filmska industrija nije raspolagala ni približno resursima kakve imaju velike svjetske produkcije, nastao je film koji je osvojio najprestižniju nagradu u svijetu kinematografije. To nije bio samo lični trijumf jednog reditelja, već i trenutak u kojem je Bosna i Hercegovina postala tema svjetskih kulturnih razgovora.</p><p>Tanović je tokom karijere nastavio graditi međunarodno priznatu autorsku priču, ali „Ničija zemlja“ ostala je njegovo najprepoznatljivije djelo. Film se i danas prikazuje na festivalima, univerzitetima i filmskim akademijama širom svijeta kao primjer vrhunskog antiratnog ostvarenja koje je na univerzalan način govorilo o apsurdnosti sukoba i ljudskoj sudbini.</p><p>Upravo zato ova izložba dolazi u pravom trenutku. Ona ne slavi samo prošlost nego podsjeća da vrhunska umjetnost ne zastarijeva. Generacije koje se sjećaju osvajanja Oskara mogu se prisjetiti jednog od najponosnijih trenutaka domaće kulture, dok mlađi posjetioci imaju priliku otkriti zašto je „Ničija zemlja“ postala mnogo više od filma.</p><p>Četvrt stoljeća nakon historijskog uspjeha, Danis Tanović i njegovo najpoznatije ostvarenje i dalje zauzimaju posebno mjesto u bosanskohercegovačkoj kulturi. A izložba posvećena „Ničijoj zemlji“ najbolji je dokaz da neke priče ne blijede s vremenom, naprotiv, postaju sve važnije.</p>

Tanović je tokom karijere nastavio graditi međunarodno priznatu autorsku priču, ali „Ničija zemlja“ ostala je njegovo najprepoznatljivije djelo

Tanović: Izložba sačinjena od rekvizita

Danis Tanović: Najveća filmska priča Bosne i Hercegovine

<p>Nenad Jovanović bio je gost nove epizode "Scene". Nekadašnji član kultne grupe "Blizanci", govorio je o svom bratu Peđi, karijeri, ali i teškim životnim momentima.</p>

<p><br></p><p>Prisjetio se i saobraćajne nesreće koju je doživio sa svega pet godina, ali i gubitka svog najboljeg druga. </p><p>- Sjećam se svega što sam doživio, ali nekako to sada drugačije promatram. Gubitak i najboljeg druga za mene i Peđu je isto bio težak - kazao je Jovanović. </p><p>Ispričao je sve i o pjesmi "Laki, laki" koja je još uvijek omiljena kod publike.</p><p><a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a></p>

Ispričao je sve i o pjesmi "Laki, laki" koja je još uvijek omiljena kod publike

Video / Nenad Blizanac: S pet godina me udarilo auto, drug mi je poginuo i dan-danas mi je teško zbog toga

<p>Posljednjih godina u javnosti se sve češće otvara tema mentalnog zdravlja na estradi, a više poznatih ličnosti iz regiona javno je govorilo o psihičkim krizama, hospitalizacijama i boravku na psihijatrijskom liječenju.</p><p>Jedan od najčešće spominjanih slučajeva je pjevač Bojan Tomović, koji je otvoreno govorio o borbi s bipolarnim poremećajem.&nbsp;</p>

Bojan Tomović se zaljubio na psihijatriji: Ženi se Albankom Škodranom

<p>On je u više navrata bio hospitalizovan u psihijatrijskim ustanovama, a kroz medije je dijelio detalje svoje borbe, ističući važnost stručne pomoći i terapije. Posljendji put je hospitalizovan jer je umislio da je svoje strina.</p><p>Pjevač Sloba Vasić je također bio hospitalizovan nakon psihičkih i zdravstvenih kriza povezanih sa stresom i životnim pritiskom.&nbsp;</p>

Sloba Vasić i dalje u psihijatrijskoj ustanovi: Bez saglasnosti doktorice ne može biti pušten

<p>Mediji su izvještavali o njegovom liječenju u psihijatrijskim ustanovama, nakon čega je i sam govorio o važnosti oporavka i promjene životnih navika.</p><p>Posljednjih dana u fokusu javnosti je i pjevačica Mina Kostić, koja je, prema medijskim navodima, hospitalizovana u Beogradu i zadržana na liječenju pod nadzorom ljekara.</p>

Mina Kostić prebačena na drugo odjeljenje psihijatrijske ustanove

<p>Ovaj slučaj ponovo je otvorio raspravu o pritisku javnog života i mentalnom zdravlju estradnih umjetnika.</p><p>U ranijim intervjuima, pojedine regionalne zvijezde su također govorile o teškim periodima života, depresiji, anksioznosti i emocionalnim slomovima, naglašavajući koliko estrada može biti psihički zahtjevna i iscrpljujuća.</p><p>Stručnjaci ističu da javni život, stalna medijska izloženost i pritisak publike mogu značajno uticati na mentalno zdravlje izvođača. Zbog toga se sve češće naglašava važnost pravovremenog traženja stručne pomoći.</p><p>Danas se sve više ističe da hospitalizacija i psihijatrijsko liječenje ne predstavljaju stigmu, već medicinski korak ka oporavku i stabilizaciji.</p>

Jedan od najčešće spominjanih slučajeva je pjevač Bojan Tomović, koji je otvoreno govorio o borbi s bipolarnim poremećajem

Estrada na psihijatriji: Evo ko je bio agresivan, a ko je umislio da je svoja strina

<p>Nakon tužne vijesti da je preminula supruga voljenog pjevača Halida Bešlića, Sejda Bešlić, mnogi na društvenim mrežama evociraju uspomenu na njihovu veliku ljubav.&nbsp;&nbsp;</p><p>Jedan od najskladnijih parova na estradi u braku je proveo skoro pola stoljeća, a na Instagramu kruže slike iz njihove mladosti.</p><p>- Sa svojim Halidom Sejda je živjela 50 godina. Ona je bila njegova najveća i najljepša pjesma. Sejda Bešlić danas je otišla svome Halidu. Ni punih 8 mjeseci nije na ovom svijetu iza njega ostala. Sejdo i Halide - neka vam je lahka zemlja bosanska. Naučili ste nas mnogo o ljubavi, onoj bezuslovnoj, jednostavnoj, ovozemaljskoj. Vaša ljubav vaš je spomenik.&nbsp;Rahmet vašim dobrim dušama - stoji u opisu fotografije.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/p/DZDHBibDLjc/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/p/DZDHBibDLjc/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/p/DZDHBibDLjc/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Sarajevo, 71000📍 (@raja.sarajeva)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Podsjećamo, Halid je i posljednju pjesmu posvetio svojoj supruzi. Radi se o dirljivoj baladi koja govori o njihovoj ljubavi, a nosi naziv Sejda, po ženi koja je Bešliću bila i ostala u srcu.&nbsp;</p>

Sejda i Halid Bešlić: Sinonim za ljubav, podršku, poštovanje i razumijevanje

<p>Njihova ljubavna priča trajala je decenijama i često je isticana kao primjer odanosti, poštovanja i međusobne podrške.</p><p>Bešlić je preminuo poslije kraće i teške bolesti, a do posljednjeg daha, brinuo je više o svojoj Sejdi, nego o sebi, s obzirom na to da su oboje u isto vrijeme bolovali.</p>

Nije poživjela ni punih osam mjeseci poslije voljenog supruga

Slika bezuslovne ljubavi: Ovako su Halid i Sejda izgledali prije 40 godina 

<p>Sad news has struck the family, friends, and everyone who knew Sejda Bešlić, the wife of legendary singer Halid Bešlić, who passed away after a prolonged illness.</p><p>Sejda had been her husband's greatest support for years, spending almost her entire life with him. Their love story lasted for decades and was often cited as an example of devotion, respect, and mutual support. After Halid Bešlić's death last year, her health deteriorated, and in recent months she fought a difficult battle for life.</p><p>Family, friends, and numerous admirers of the Bešlić family bid farewell to a woman remembered for her humility, dignity, and unwavering support of her husband throughout his rich musical career.</p>

Belma Sakić o knjizi „Voz za Moskvu“: Roman o istini, izborima i putovanjima bez povratka

Sajfer i Barbara Bobak pomjeraju granice: Novi projekti donose svježi zvuk, emociju i velike hitove

Dramaturg Vedran Fajković o kulturi u Bosni i Hercegovini: Uvijek je problem u manjku novca i podršci institucija

Priča modela Ajdina Sefera koji živi američki san: Mostarac koji je iz izbjegličkih kampova stigao do holivudskog sjaja

Kakva ekipa: Tarik Filipović i Jasmin Geljo na zajedničkom projektu

Slađa Alegro za "Avaz": Ne pristajem ni u životu, a ni u muzici da išta radim bez duše

Video / Neda Ukraden: Alija Izetbegović i ja smo najpoznatije Sarajlije

Dino Mustafić o uspjehu "Paviljona": Film je nastajao iz dubokog uvjerenja da govorimo o važnim društvenim pitanjima

Video / Funeral Prayer Held for Sejdi Bešlić: She is Buried Next to Her Halid

Holivudska faca stigla u region: Glumac iz "Avatara" uskoro dolazi i u Sarajevo

Video / Klanjana dženaza Sejdi Bešlić: Ukopana pored svog Halida

Danis Tanović: Najveća filmska priča Bosne i Hercegovine

Video / Nenad Blizanac: S pet godina me udarilo auto, drug mi je poginuo i dan-danas mi je teško zbog toga

Estrada na psihijatriji: Evo ko je bio agresivan, a ko je umislio da je svoja strina

Slika bezuslovne ljubavi: Ovako su Halid i Sejda izgledali prije 40 godina

Sejda Bešlić, Wife of Late Halid Bešlić, Passes Away

Belma Sakić o knjizi „Voz za Moskvu“: Roman o istini, izborima i putovanjima bez povratka

Sajfer i Barbara Bobak pomjeraju granice: Novi projekti donose svježi zvuk, emociju i velike hitove

Dramaturg Vedran Fajković o kulturi u Bosni i Hercegovini: Uvijek je problem u manjku novca i podršci institucija

Priča modela Ajdina Sefera koji živi američki san: Mostarac koji je iz izbjegličkih kampova stigao do holivudskog sjaja

Kakva ekipa: Tarik Filipović i Jasmin Geljo na zajedničkom projektu

Slađa Alegro za "Avaz": Ne pristajem ni u životu, a ni u muzici da išta radim bez duše

Video / Neda Ukraden: Alija Izetbegović i ja smo najpoznatije Sarajlije

Dino Mustafić o uspjehu "Paviljona": Film je nastajao iz dubokog uvjerenja da govorimo o važnim društvenim pitanjima

Video / Funeral Prayer Held for Sejdi Bešlić: She is Buried Next to Her Halid

Holivudska faca stigla u region: Glumac iz "Avatara" uskoro dolazi i u Sarajevo

Video / Klanjana dženaza Sejdi Bešlić: Ukopana pored svog Halida

Danis Tanović: Najveća filmska priča Bosne i Hercegovine

Video / Nenad Blizanac: S pet godina me udarilo auto, drug mi je poginuo i dan-danas mi je teško zbog toga

Estrada na psihijatriji: Evo ko je bio agresivan, a ko je umislio da je svoja strina

Slika bezuslovne ljubavi: Ovako su Halid i Sejda izgledali prije 40 godina

Sejda Bešlić, Wife of Late Halid Bešlić, Passes Away