„Sve se može kad se hoće“ – izreka je koja opisuje Mirjanu Zakaljuk. Ona je majka troje djece, a odgajajući njih i vodeći brigu o domaćinstvu, završila je tri fakulteta. Njena želja za širenjem znanja, upornost i dobra organizacija dovele su je do ispunjenja zadatih ciljeva čime je postala uzor svojoj djeci, ali i primjer svima drugima.<h2>Veliki izazov</h2>- Učiteljski studij završila sam 2013. godine nakon čega sam počela da tražim posao. Međutim, nisam uspijevala u tome i trebalo mi je sedam godina da položim stručni ispit. U tom periodu imala sam izbor ili da borim ili da se predam, treće opcije nije bilo, tako da sam radila u marketu. Smatrala sam da je bezveze da se sa svoje 24 godine predam slučaju i u punoj radnoj snazi sjedim kod kuće. Svo to vrijeme sam svoju dokumentaciju predavala na razne konkurse, u razne škole, ali nailazila sam na stalna odbijanja. U tom periodu, dobila sam i dvoje djece, a onda sam odlučila da upišem i za vaspitača predškolske djece, fakultet koji sam završila 2017. godine – započinje svoju priču Zakaljuk za „Avaz“.Nakon diplomiranja stanje se nije promijenilo. I dalje nije mogla doći do zaposlenja iako su njeni prosjeci bili iznad devet, ali to nije bilo dovoljno da pronađe stalni radni odnos kao vaspitač.- U međuvremenu, došlo je do neke izmjene zakona po kojem su voditelji produženog boravka mogli da dobiju ugovor na neodređeno i to je bila moja slamka spasa. U školi sam počela raditi kao voditelj boravka i nedugo zatim ušla u nastavni proces. Tu sam nekako povukla paralelu u odnosu na ono kako je to bilo prije mnogo godina kada je, recimo, u četiri odjeljenja bilo jedno ili dvoje djece kojima je možda trebala neka stručna pomoć, jer su imala određene poteškoće u učenju i učešću, a evo, recimo, sada smo svjedoci da ne postoji nijedno odjeljenje bez dva ili tri djeteta, možda čak i više, nažalost, kojima je potrebna stručnija pomoć. To je bila moja prekretnica i vodilja da upišem treći fakultet, odnosno, da završim za Profesora specijalne edukacije i socijalne rehabilitacije na kojem sam nekidan diplomirala – objasnila je Zakaljuk.

Ističe da je podrška najvažnija, s obzirom na to da sada ima troje djece i završiti posljednji fakultet je bio veliki izazov.- Zaista je bilo teško. Moj suprug je sveštenik i mi već imamo dovoljno obaveza i odgovornosti, moramo da pravilno rasporedimo vrijeme tokom jednog dana. On radi kao vjeroučitelj u pet škola, ja radim kao učitelj i pri tome imamo troje djece, tako da je zaista bila potrebna jedna dobra organizacija vremena, da bismo mogli da uskladimo sve svoje porodične obaveze – kazala je Zakaljuk.Njihov dan je isplaniran u minutu, a kako bi ispunila svoje ciljeve, ostajala je budna do sitnih sati.- S obzirom na to da sam ove školske godine bila druga smjena, ustanem rano, odvezem djecu u vrtić i školu, onda se vratim kući i obavljam kućanske poslove, pripremim ručak, sredim i opeglam veš, da sve bude spremno, nakon čega odem na posao. Taj tempo me, zapravo, gurao da obavim sve svoje obaveze na vrijeme. U školi budem do pet nakon čega sam se vozila do Banje Luke da slušam predavanja, a znala sam slušati i online predavanja dok usput obavljam kupovinu ili završavam neku obavezu – navela je Zakaljuk.<h2>Nema odustajanja</h2>Zaista je bilo teških momenata, priznaje, ali odustajanje nije bila opcija. Kad navečer dođe kući, porodično se druže, pričaju o svom danu nakon čega djeca idu na spavanje, a ona uči, piše seminarske i sve što je bilo potrebno za fakultet.- Mislim da je jako važno da se bavimo samim sobom, ne gledamo tuđe živote i smatram da je to ključ uspjeha. Usmjerite se na svoj cilj, ispravan put. Na koncu, želim da budemo uzori svojoj djeci i da budemo primjer kako nema odustajanja jer kad se lako predate i onako, sjedite kod kuće, počnete se previše dobro osjećati u toj atmosferi i jednostavno se prepustite. Uz dobru organizaciju vremena, posvećenosti i s pravom podrškom, smatram da se sve može – poručila je Zakaljuk.

Uz dobru organizaciju vremena, posvećenosti i s pravom podrškom, smatram da se sve može, kazala je

Porodica Zakaljuk: Velika podrška jedni drugima

Priča Mirjane Zakaljuk o upornosti i borbi: Majka troje djece završila tri fakulteta

Dževad Ponjević, novinar i autor knjige „Kilometri sreće“, govorio je za „Avaz“ o svojoj životnoj priči koja nosi snažnu poruku o humanosti, darivanju i odgovornosti prema drugima.Njegova priča počinje u trenutku kada se njegov rođak drugi put suočio s teškom borbom za život. Već jednom mu je sestra donirala bubreg koji je trajao petnaest godina. Kada je ponovo bilo potrebno pronaći donora, Ponjević je odluku donio brzo i bez dileme.<h2>Najteže je čekati</h2>- Kada sam saznao da imam odgovarajuću krvnu grupu, nisam razmišljao. Odlučio sam se na taj humani čin - kaže Ponjević.

Put do transplantacije, navodi, bio je dug i iscrpljujući. Brojni pregledi, neizvjesnost i odlasci u Minhen obilježili su taj period. Sve se dodatno zakomplikovalo u vrijeme pandemije COVID-19, kada je transplantacija više puta odgađana.- Ništa mi nije bilo teško kao čekanje. Vrijeme je tada bilo najvažnije, a stalna odgađanja su bila najteža - prisjeća se.Ipak, 2022. godine transplantacija je uspješno obavljena, a njegova odluka donijela je novu šansu za život. Nakon tog iskustva, kako kaže, njegov život je dobio drugačiju vrijednost.- Nisam ništa izgubio, dobio sam još više snage, ljubavi i vjere. Svako jutro se budim sretan jer znam šta sam učinio - ističe.Dodaje da čovjek nakon takvog iskustva počne više cijeniti zdravlje, ali i ljude oko sebe.- Podrška porodice i prijatelja tada znači mnogo. Jedna poruka ohrabrenja može promijeniti cijeli dan – istaknuo je.Kroz svoju ličnu priču, Ponjević ukazuje i na širi problem u društvu. Transplantacijska medicina u Bosni i Hercegovini i dalje se suočava s brojnim izazovima, a svijest o donorstvu nije na zadovoljavajućem nivou.

- Ljudi znaju za donorsku karticu, ali rijetko razmišljaju o donorstvu dok se to ne desi u njihovoj porodici. O ovoj temi treba više govoriti - naglašava.U tome važnu ulogu imaju i organizacije poput Donorske mreže BiH koje kroz edukaciju i kampanje nastoje približiti ovu temu građanima.<h2>Heroji među nama</h2>Iz potrebe da pomogne drugima nastala je i njegova knjiga „Kilometri sreće“. Kaže da je želio podijeliti svoje iskustvo sa svima koji prolaze kroz slične situacije.- Mnogi pacijenti traže odgovore i prolaze kroz isto. Zato sam odlučio napisati knjigu kao svojevrsni vodič i podršku - objašnjava.Priča Dževada Ponjevića podsjeća da heroji nisu daleko. Oni su među nama, tihi i skromni, spremni učiniti ono što je najvažnije, pomoći drugom čovjeku onda kada je to najpotrebnije.<h2>Snažna poruka</h2>Na kraju, njegova poruka je jednostavna, ali snažna.- Život je dar. Ako spasite jedan život, kao da ste spasili cijeli svijet. Na nama je da izaberemo kakvi ćemo ljudi biti – kazao je<h2>Promocija knjige</h2>Prva promocija knjige održana je u Bužimu, rodnom mjestu autora, dok će sarajevska promocija biti upriličena 17. aprila 2026. godine u sali Općine Novo Sarajevo s početkom u 18.30 sati, u organizaciji Donorske mreže BiH.

Nisam ništa izgubio, dobio sam još više snage, ljubavi i vjere, ističe

Autor knjige "Kilometri sreće" govorio o putu do transplantacije: Dževad Ponjević donirao bubreg i spasio život rođaku

Polenska sezona zvanično je počela u martu. Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, u saradnji s Centrom za ekologiju i prirodne resurse "Akademik Sulejman Redžić" i ove godine osigurava kontinuirani monitoring polena te će redovno informisati građane o stanju alergena u zraku.Prema najnovijem izvještaju, od 30. marta do 5. aprila zabilježeno je prisustvo polena javora, breze, borova i drugih drvenastih vrsta. Ministarstvo apeluje na stručne konsultacije prilikom sadnje novih hortikulturnih biljaka, kako bi se broj alergena u urbanim sredinama dugoročno smanjio.<h2>Testiranje na alergije</h2>Alergologinja i imunologinja Jasmina Nurkić objasnila je za „Avaz“ koji se simptomi javljaju i kako osobe koje imaju problem s alergijama mogu ublažiti tegobe.

- Što se tiče simptoma alergija koji su prisutne u ovom periodu, manifestuju se u vidu alergijskog rinitisa, znači curenje iz nosa, kihanje, alergijski rinosinozitis, glavobolje, bol u predjelu lica, takozvano post-nazalno slijevanje koje iritira i pravi suhi nadražajni kašalj. Pacijenti se jako često žale i na kašalj, otežano disanje, pa govorimo o alergijskim bronhitisima ili čak alergijskim astmama kad su to nešto duže i teže tegode. Sama velika koncentracija polena može također da utječe na kožu i izazove osjećaj pojačanog svraba, crvenila, a osobe koje imaju od ranije neke kožne bolesti imaju pojačane tegobe u ovom periodu – objasnila je dr. Nurkić.Međutim, osobe kojima se ovi simptomi javljaju, a nisu radili testiranje, doktorica preporučuje kožni test.- Zlatni standard već duži niz godina je tzv. kožni alergotest, kožni ubodni test koji se završi u periodu 15-20 minuta, a za koji je potrebno da se osoba pripremi. Određenim grupama pacijenata možemo preporučiti neke druge koji su nešto manje precizni i specifični, ali definitivno moramo imati veći broj nekih dostupnih testova. Neko ima kožne promjene, pa nismo u mogućnosti uraditi kožni alergotest, dok neko možda ima tako jake tegobe i ne smije prekinuti terapiju pa se onda preporučuje test iz krvi – navela je dr. Nurkić.Vremenski uslovi, odnosno temperatura zraka, kretanje i brzina vjetra itekako utječu na širenje polena.- Polen se brže i dalje širi i intenzivniji je u periodima kada je zrak suh, visoke temperature i vjetrovit dan. Određeni poleni mogu u zavisnosti od svoje veličine da se kreću u daljinu stotine kilometara i u visinu par kilometara, tako da govorimo o jednoj brzoj širokoj distribuciji kojoj određeni vremenski uvjeti itekako pogoduju – kazala je dr. Nurkić.Vrhunac sezone polena stabala očekuje se krajem aprila, u maju i početkom juna, što je tipičan period.<h2>Mala pravila</h2>Kada je riječ o terapiji, istaknula je, koristi se onoliko dugo koliko je potrebno, u dogovoru s ljekarom.- Jutra su periodi intenzivnije i jače koncentracije polena u zraku te se preporučuje da tada ne zračite prostor u kojem boravite, jer onda ta velika koncentracija bukvalno cijeli dan boravi u tom prostoru. Svaki izlazak u prirodu treba da je nakon toga propraćen umivanjem, svako veče tuširanje, po mogućnosti što češće pranje kose, polen bude na odjeći u kojoj ste bili vani, pa ja uvijek kažem pacijentima da se ne raspremaju u prostoru u kojem spavaju. Ta neka mala pravila mogu vam donekle olakšati tegobe, mada obično ja ne preporučujem da se izbjegavaju izlasci i šetnje jer svaka fizička aktivnost jača i balansira pravilan imunološki odgovor. Alergija nije bauk i ne treba da vas sprečava u kretanju. Uz osnovnu terapiju koja nema neželjenih efekata za vaše zdravlje, a koja će itekako smanjiti vaše tegobe, možete sasvim normalno i lijepo uživati u lijepim danima proljeća – poručila je dr. Nurkić.<h2>Duži period</h2>Tegobe koje duži period traju, intenziviraju se s vremenom, a nisu praćene visokom tjelesnom temperaturom, obično su alergijske tegobe. Pa ako i prvi put osjetite nešto tako u bilo kojem životnom dobu, postoji šansa da ste alergični.

Prema najnovijem izvještaju, od 30. marta do 5. aprila zabilježeno je prisustvo polena javora, breze, borova i drugih drvenastih vrsta

Dr. Jasmina Nurkić za "Avaz": Alergija nije bauk i ne treba da vas sprečava u kretanju

Asmir i Elma Hamzić su ljudi velikog srca. Oni su u svoj dom kao hranitelji raširenih ruku primili četvero djece, dva brata i dvije sestre i pružili im ljubav, zaštitu i mnoštvo zagrljaja. Za „Avaz“ su pristali ispričati svoje iskustvo u nadi da će potaknuti još nekoga na ovaj plemenit čin.<h2>Mali ljudi</h2> - Nismo znali za hraniteljstvo dok nismo čuli od prijatelja za taj oblik zaštite djece i odmah smo predali dokumentaciju. Jako brzo smo ušli u proces edukacije i obuke. Mi kao hranitelji moramo imati stalno prebivalište, potvrdu da smo državljani BiH, adekvatne uvjete za život, i to su neke osnovne stavke. Mislim da većina ljudi ima te osnovne uslove kako bi mogli postati hranitelji – objasnila je Elma.Na razgovorima hranitelje pitaju na šta su spremni, a Hamzići su bili jasni da im nije bitna ni nacionalnost djeteta, ni bilo šta drugo. Jednostavno žele pružiti topli dom djetetu.

- Oni su nama bili suđeni. Znate kako, kad čovjek poželi neku želju, kao što smo Elma i ja željeli kuću punu djece, dobro kažu - pažite šta želite. Meni je drago da nam se to ostvarilo. Nismo htjeli da budemo navalentni i govorimo im da nas zovu mama i babo, rekli smo da nas zovu po imenima. Cijelu sedmicu smo proveli s njima, upoznavali se, i došao je vikend kad su trebali doći u našu kuću. Priredili smo mali doček, baloni, ukrasi, torta. Krajem nedjelje okupali smo ih i kad sam vidio ta mala bića koja su se šćućurila u kadi i koja ne znaju ko smo mi, da li im želimo dobro, shvatio sam da su to moja djeca. Bez obzira što nisu biološka. U ponedjeljak sam ih odveo na šišanje, a mlađi sin me pitao može li nas zvati babo i mama – emotivno priča Asmir.Početak nije bio jednostavan, Asmir i Elma su do tog trenutka živjeli sami, imali svoje navike i svoj ritam, ali posebnost ove djece donijela je novu radost u kuću. Prva godina je bio period adaptacije, od prehlada, bolesti, ali, istaknuli su, sve se prevaziđe ako u ovo uđete srcem.- Ja njih zovem mali ljudi. To su tako samostalna djeca koja imaju jako dobre navike. S njima možete razgovarati kao s velikima, iako to ne bi trebalo biti tako u njihovom dobu, ali eto, tako je. Njima je bilo teže nego nama, ali moram reći da je to bila ljubav na prvi pogled, zaista je odmah kliknulo i s naše i s njihove strane. Prolazili smo kroz razne etape i periode i sad kad ih pogledam i vidim kako rastu, uče, drago mi je da su uspjeli, i nekako se zaboravi na sve teške trenutke – priznala je Elma.Starija djeca su svjesna svoje prošlosti, imaju neka sjećanja, a sve četvero se sjećaju doma. Međutim, i Asmir i Elma ističu da je jako važno s njima otvoreno razgovarati.- Mi smo otvoreni o tom pitanju, ni u jednom trenutku nismo pokušali ništa da sakrijemo, želimo da znaju da imaju svoje porijeklo, da su imali mamu i slično. Pogotovo sad kako rastu, jednostavno, svjesni su svega i imaju potrebu da razgovaraju o tom prošlom životu, ali trudimo se da završimo razgovore humorom i smijehom, da njima ne bude bolno. Smatramo da ih treba pustiti da pričaju i pružiti im podršku. Ali evo, nakon dvije godine, ni mi ni oni ne možemo zamisliti život jedni bez drugih – kazala je Elma.<h2>Jedan cilj</h2>Jako je važno da oni koji se odluče za hraniteljstvo shvate da ta djeca zadržavaju svoj identitet, svoje ime i prezime.- Djeca svakako imaju potrebu da to znaju i lakše je kako rastu da su svjesni da su imali svoje roditelje, da smo im mi hranitelji, mada se često u školi predstavljaju kao Hamzići, malo ih zbunjuje sve to, zaista su preslatki. Naša vrata su otvorena za ljude koji požele da vide kako izgleda naš život s četvero djece, ako će im to pomoći da se odluče. Moram još dodati da nam je socijalna služba ogromna podrška, svaka situacija, svaki problem, svi su tu za nas u bilo koje doba dana i noći – poručila je Elma.Asmir je promijenio i posao kako bi mogao svoj raspored prilagoditi obavezama oko djece, a ističe da imaju samo jedan cilj, da ovu djecu izvedu na pravi put i vide da su postali dobri ljudi. U tome se, zapravo, ogleda suština hraniteljstva. Pružiti djetetu sigurnost, ljubav i osjećaj pripadnosti i bezuvjetne podrške.<h2>Željni ljubavi</h2>- Voljela bi da svi ljudi koji imaju predrasude i strahove shvate da njima ništa nije potrebno, nemaju nikakve želje, vjerujte, samo žele zagrljaje, ljubav i pažnju. Iako su tete koje rade u domovima divne, previše je djece i ne može se svakom pojedinačno pružiti potrebna pažnja. Uvijek je neko kod nas u zagrljaju, ali to je zaista nevjerovatna ljubav. Nisam se ostvarila kao biološka majka, ali oni su moja djeca, kao da sam ih rodila – poručila je Elma.Ispočetka smo odbijali govoriti za medije, ali smo shvatili da ako od 200 ljudi koji ovo pročitaju, jedno odluči da bude hranitelj, mi smo uspjeli.

Nakon dvije godine, ni mi ni oni ne možemo zamisliti život jedni bez drugih, poručuje Elma

Asmir i Elma Hamzić postali hranitelji četvero djece: Oni su nama bili suđeni

Gradačačka kula, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, dobila je ime po Husein-kapetanu Gradaščeviću. Iako tragovi grada potiču još iz vremena Kotromanića, kula u današnjem obliku nastaje u 18. stoljeću za vrijeme Osmanlija, kada Gradačac postaje snažna utvrda s jarkom, topovima i razvijenim odbrambenim sistemom, uključujući tunele.

Kula je dio kompleksa starog grada sa Gornjim i Donjim gradom, gdje se nalaze i sahat-kula, biblioteka, muzej i druge ustanove. Gradnja kule trajala je skoro stotinu godina i vezana je za porodicu Gradaščević.Ime nosi po Huseinu Gradaščeviću, poznatom kao Zmaj od Bosne, istaknutom borcu za autonomiju i simbolu otpora i bosanskog ponosa.Gradačačka kula usko je vezana za porodicu Gradaščević, a građena je skoro stotinu godina. Predanja kažu da su na podizanju kule radili Huseinovi otac i brat, a i sam Zmaj od Bosne rođen je nedaleko od utvrde, gdje se nalazila porodična kuća Gradaščevića. Iako ne postoje dokazi da je Husein učestvovao u izgradnji kule, kula ponosno nosi ime svog najpoznatijeg i najslavnijeg kapetana.Prije par godina, došlo je do urušavanja jednog od dotrajalih zidova u kompleksu kule te se pristupilo njenoj sanaciji.Dio bedema je obnovljen, a na snimku se vide skele i nastavak radova kako bi ova ljepotica ponovo zablistala punim sjajem.

Prije par godina, došlo je do urušavanja jednog od dotrajalih zidova u kompleksu kule te se pristupilo njenoj sanaciji

Video / Gradačačka kula iz zraka: Historija i ponos

Međunarodni dan Roma obilježen je jučer širom svijeta, a iako su tokom godina napravljeni pomaci u uključivanju Roma u društvene procese, naročito kroz zakonodavne i institucionalne reforme, romska zajednica u Bosni i Hercegovini i dalje se suočava s kršenjem temeljnih ljudskih prava.O problemima s kojima se susreću i njihovom položaju u društvu za „Avaz“ je govorio predsjednik Udruženja "Kali Sara" Dervo Sejdić.<h2>Mijenjati praksu</h2>- Položaj Roma u BiH niti je nezahvalan, niti je baš nešto posebno zahvalan, ali evo, da kažem, da, nažalost, Romi su još najugroženija kategorija stanovništva u BiH. Prije svega, veliki broj Roma je nezaposlen. Nismo nezadovoljni upisom djece u proces obrazovanja, ali treba raditi da svako dijete bude u procesu obrazovanja. Da pokušamo u narednom periodu povećati stambenu zbrinutost Roma, jer činjenica je da još postoje porodice koje imaju neriješeno to pitanje i to su obično porodice s više članova, dakle više djece. I one su upravo zbog toga podložne socijalnoj krizi – objasnio je Sejdić.Kako kaže, pred njima stoji velika obaveza da nastave raditi zajedno s institucijama Bosne i Hercegovine, da mijenjaju situaciju i pristup romskom pitanju, ali i da mijenjaju svijest romske populacije o određenim obavezama unutar BiH, poštivanja Ustava, zakona i svega onog što stoji kao obaveza pred svim građanima BiH.Mnoga djeca danas, nažalost, ne uče i ne poznaju romski jezik, a, kako navodi Sejdić, razlozi za to sežu duboko u prošlost.- Tu praksu moramo mijenjati na način da promovišemo historiju, kulturu i romski jezik sa svim bogatstvima i kulture i historije, naravno i jezika. Mi već dvadesetak i kusur godina pokušavamo da osvijestimo institucije vlasti Bosne i Hercegovine o potrebama izučavanja romskog jezika unutar školskih klupa, međutim, nažalost, ne nailazimo na konkretan odgovor. Naprimjer, u Tuzlanskom kantonu donijeta je odluka o izučavanju romskog jezika unutar nastavnog programa i napravili su i nastavni plan i program – kazao je Sejdić.Problem je što u Bosni i Hercegovini nema učitelja romskog jezika, a država nije odgovorila na njihove potrebe da se prekograničnom saradnjom obezbijedi nastavni kadar iz Republike Srbije. <h2>Učenje jezika</h2>- Tamo postoji 120 učitelja romskog jezika i neki od njih su sigurno spremni doći. Čak smo i razgovarali o temi njihovog angažmana na određeno vrijeme, žele da učestvuju. Međutim, država ne pokazuje neku zainteresovanost, pravdajući to nedostatkom finansija. Nije dovoljno deklarativno reći „jeste, vi imate prava, mi ćemo raditi na tom da uvedemo romski jezik u nastavni program“ i ne učiniti ništa. Potrebna su finansijska sredstva i odvajanjem tih sredstava bi se mogla prevazići bilo koja prepreka, s obzirom na to da već imamo štampanu udžbeničku literaturu od prvog do četvrtog razreda i, naravno, gramatiku romskog jezika – ukazao je Sejdić .Promocijom kulture, historije, romskog jezika, osvijestili bismo i romsku zajednicu, navodi, kao i skeptike unutar romske zajednice da romski jezik nije trenutno prioritet.- Moramo i njih da osvijestimo i privučemo, da proširimo znanja o romskom jeziku i, naravno, obrazovati kadar za izučavanje romskog jezika – zaključio je Sejdić.<h2>55. godišnjica</h2>- Svim Romima u BiH i svijeta čestitam 55. godišnjicu od osnivanja i održavanja prvog kongresa Roma svijeta u Londonu 1971., sa željom da svi problemi i neriješena pitanja koja stoje pred romskom zajednicom budu riješeni uz snažnu podršku institucija Bosne i Hercegovine – poručio je Dervo Sejdić.

Prije svega, velika je stopa nezaposlenosti među njima, kazao je

Sejdić: Moramo promovirati historiju i kulturu

Dervo Sejdić, predsjednik Udruženja "Kali Sara", za „Avaz“: Romi su još uvijek najugroženija kategorija stanovništva u BiH

Mlade generacije danas često karakteriše osjećaj besmisla. Današnje društvo nameće svoje standarde kojima mlada osoba mora da se prilagodi, ili je, u suprotnom, društvo ne prihvata. Kao posljedica toga se često javlja depresija.Adolescencija je, sama po sebi, doba velikih promjena. Teško je povjerovati da je depresija u djetinjstvu i adolescenciji moguća, s obzirom na to da bi to trebalo da budu najsretniji i najbezbrižniji periodi u životu osobe. Pa ipak, depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice, čak i u doba djetinjstva i adolescencije.<h2>Rizici pojave</h2>Psihologinja Nurka Bulić za „Avaz“ je kazala da povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremećaja postoji kod porodične anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina.

- Bitno je naglasiti da je depresija bolest kao i svaka druga, i da se njenom liječenju treba pristupiti ozbiljno. Iako su stariji skloni mišljenju da je depresivno ponašanje način privlačenja pažnje, to nerijetko nije slučaj. Mnogi smatraju da djeca nose genetsku predispoziciju za razvoj depresije, ali da su okolni utjecaji (stres, obiteljski odnosi…) nužni kao okidači – pokretači prve epizode depresije. Depresivni poremećaji u djece i adolescenata često se povezuju i s velikim psihičkim i fizičkim opterećenjem bez dovoljno odmora, velikim očekivanjima, slabom emocionalnom povezanosti s majkom i drugim važnim osobama, psihičkim traumama zbog realnog ili prijetećega gubitka voljene osobe ili objekata. Adolescenti uglavnom teško podnose i iskazuju depresivnost – objasnila je Bulić.Simptomi se mogu razviti u apatiju, gubitak zanimanja za prijatelje i druge bliske osobe uz socijalno povlačenje, zapuštanje vanjskog izgleda i školski neuspjeh.- Suicid je, nažalost, jedna od najtežih posljedica depresije. Od 1950. godine se stopa adolescentnih suicida učetverostručila i treći je vodeći uzrok smrti u ovoj dobnoj skupini. Vjerovatnoća da će doći do suicida je pet puta veća kod mladih s poremećajem raspoloženja nego kod mladih bez takve dijagnoze – upozorila je Bulić.Simptomi koji općenito opisuju depresivnost na emocionalnom planu jesu tužno i beznadežno raspoloženje, obeshrabrenost i utučenost. No, loše raspoloženje kod njih može istovremeno imati i sasvim suprotne kvalitete – poput razdražljivosti ili izljeva bijesa. U nekim istraživanjima utvrđeno je da čak 80 posto adolescenata u situacijama kada se osjećaju depresivni primjećuju kod sebe istovremenu pojavu žalosti i ljutnje.<h2>Nisko samopoštovanje</h2>Tjelesni simptomi depresivnosti uključuju poremećaj različitih tjelesnih funkcija: promjene u apetitu koji može biti ili značajno smanjen ili značajno povećan te smetnje spavanja. Oscilacije tjelesne težine su naročito značajne u simptomatologiji starijih depresivnih adolescenata.- Nisko samopoštovanje je zajednička karakteristika raznih oblika razvojne psihopatologije. Adolescenti nisko vrednuju sebe i svoja postignuća, te imaju negativnu percepciju vlastitog tjelesnog izgleda i ponašanja. Drugi najčešći kognitivni simptom depresivnosti je beznadnost, tj. negativno očekivanje od budućnosti. Simptomi bespomoćnosti javljaju se u situacijima kada dijete nema kontrolu nad događajima u vlastitom životu i kada očekuje da tu kontrolu neće imati ni ubuduće. Također, slabiji školski uspjeh može biti posljedica depresivnosti kod adolescenata, ali i uzročni faktor – zaključila je Bulić.<h2>Rani tretman</h2>Ukoliko se kod djeteta ustanovi depresija, lijekovi u toj životnoj dobi rijetko se koriste kao jedina metoda liječenja, već se dijete od samog početka nastoji uključiti u psihoterapijski tretman. Korisno je i roditelje što aktivnije uključiti u tretman djeteta u smislu savjetovanja, kako bi im se olakšalo prihvatiti i nositi se s teškoćama koje imaju njihova djeca.

Bitno je naglasiti da je to bolest kao i svaka druga, i da se njenom liječenju treba pristupiti ozbiljno, naglasila je Bulić

Psihologinja Nurka Bulić za „Avaz“ o mentalnom zdravlju mladih: Depresija kod adolescenata nije način privlačenja pažnje

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Ispred Predsjedništva BiH u Sarajevu je danas došlo do saobraćajne nesreće u kojoj su sudjelovala dva vozila.Za sada nema informacija o povrijeđenima, ali oba vozila pretrpjela su materijalnu štetu.Policija je na mjestu nesreće i vrši uviđaj kako bi utvrdila okolnosti sudara.

Oba vozila pretrpjela su materijalnu štetu

Nesreća kod Predsjedništva BiH: Sudarila se dva vozila

Historijski plasman nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo i dalje se slavi širom zemlje. Adrenalin i euforija još kolaju venama svih ljudi koji su srcem navijali za našu zemlju, a u noći pobjede slavilo se na svakom uglu države.Međutim, pažnju su privukla crkvena zvona u Gradačcu kojima je župnik odlučio da da svoj doprinos slavlju i sreći navijača.Velečasni Stjepan Didak, župnik gradačačke župe sv. Marka Evanđeliste, odlučio je na poseban način obilježiti veliki uspjeh Zmajeva.U tom zvuku, kako ističu građani koji su svjedočili ovom trenutku, nije bilo politike niti podjela, već samo čista radost i poruka zajedništva koju su svi mogli razumjeti.Njegov gest brzo je postao simbol jedinstva u trenucima kada su emocije nadjačale sve razlike, podsjećajući koliko sport može povezati ljude. Mnogi su upravo u tom činu prepoznali iskrenu želju da se uspjeh reprezentacije doživi kao zajednička pobjeda svih građana.Zvona koja su odzvanjala Gradačcem nisu bila simbolična podrška reprezentaciji, već i poruka nade, zajedništva i vjere u bolje sutra, podsjetnik da Bosna i Hercegovina, uprkos svim izazovima, i dalje zna biti jedno.Njegov potez naišao je na brojne pozitivne reakcije širom zemlje, a mnogi su ga istakli kao primjer kako male geste mogu imati veliku simboliku.

Obilježio historijski uspjeh Zmajeva

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Građani BiH suočavaju se s velikim problemima kada je riječ o pristupu zdravstvenoj njezi, posebno pacijenti s rijetkim oboljenjima. Jedna od njih je i Amila Zukić, samohrana majka i medicinska sestra u Klinici za dječije bolesti SKB Mostar, koja je oboljela od rijetke i teške bolesti, akutne intermitentne porfirije, a prekid liječenja doveo je do dodatnog pogoršanja njenog zdravlja. Riječ je o izrazito rijetkoj i neizlječivoj bolesti s prevalencijom od pet-šest na milion ljudi.<h2>Jedina opcija </h2>Akutna intermitentna porfirija je rijetka nasljednja metabolička bolest, gdje nastaje problem u stvaranju hema što je važna komponetna hemoglobina u krvi. U organizmu se stvaraju i toksične supstance koje posebno utječu na neurološki sistem, a simptomi uključuju jake bolove, mučninu i povraćanje i teške napade.- Dijagnozu sam dobila prije tri godine nakon teškog napada. U Zagrebu sam nakon toliko godina dobila odgovor. Od početka je sve išlo teško. Prvu terapiju koju sam imala morala sam sama nabavljati i finansirati, ali opet je to bio iznos s kojim smo se mogli nositi. Međutim, taj lijek nije imao potpuno djejstvo. Doktor je poslije predložio Givosiran terapiju koja je bila još i jedina opcija za liječenje. Prvi put smo sigurno pola godine i više slali silne dopise i molbe da ga Vlada Federacije BiH odobri jer nije registriran u BiH – objasnila je Zukić za „Avaz“.Ipak, najgore od svega joj bilo da u javnost iznese svoje privatne probleme, ali drugog rješenja više nije vidjela.- Sad nekako vidim da nemam druge opcije, da mi je to bio jedini put i prvi put, i, nažalost, evo, najvjerovatnije da će biti ovo jedini način i za drugi put da dobijem tu terapiju – kazala je Zukić.Terapiju nema već dva mjeseca i postepeno joj se vraćaju simptomi poput jakih bolova, mučnine i povraćanja, iscrpljenosti, nemoći, jakih bolova u mišićima, slabosti mišića.- Nekad sam toliko loše da ne mogu ustati iz kreveta – priznala je Zukić.Ponovo se obratila kabinetu Federalnog ministra zdravstva da iznese prijedlog na Vladu kako bi se odobrili da se od budžeta federacije odvoji novac za finansiranje terapije.- Fond solidarnosti je dobio 100 miliona maraka budžeta za ovu godinu, ali evo, oni neće snositi troškove jer terapija nije registrirana. Iako smo se obraćali Ministarstvu zdravstva, nismo dobili odgovor ni na jedan dopis – navela je Zukić.<h2>Najveća podrška</h2>Amila živi s roditeljima s kojima je jako bliska i najveća su joj podrška.- U ovim trenucima smo postali posebno bliski, nerazdvojni i zaista ne znam šta bi bilo bez njihove podrške. Nekako mi je najteže, jer sam i sama roditelj, staviti se u njihovu poziciju i ne daj Bože da ijedan roditelj doživi da gleda svoje dijete u teškom stanju. Ipak, nekako se držimo i guramo jedni druge, tako je kako je, zahvalna sam im na svemu – poručila je Zukić.<h2>Neizdrživi bolovi</h2>Kako sami naziv ove opake bolesti kazuje, akutnu intermitentnu porfiriju karakteriziraju napadi koji se događaju u intervalima i na njih nije moguće utjecati. Kada se dese, pacijenti se suočavaju s neizdrživim bolovima u trbuhu i ekstremitetima, gubitkom svijesti, generalnim slabljenjem mišića, pa nerijetko završe na respiratoru usljed nemogućnosti samostalnog disanja. U najtežim napadima dolazi do paralize i kome.

Potrebna je hitna reakcija institucija jer su joj se počeli vraćati simptomi

Zukić: Najgore mi je u javnost iznositi svoje probleme

Samohrana majka iz Mostara ponovo ostala bez životno važne terapije

U Mostaru je, u krugu nekadašnje kasarne Konak, odnosno, tokom noći s nedjelje na ponedjeljak izbio požar koji je zahvatio više automobila.Na lice mjesta odmah po dojavi su upućeni pripadnici Profesionalne vatrogasne jedinice Mostar koji su intervenisali sa dva vozila i šest vatrogasaca, a kako su objavili , izgorilo je šest automobila.Iz MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona "Avaz" potvrdili su da je jutros u 3.10 sati Policijska uprava Mostar zaprimila prijavu da je na adresi Konak, u krugu školskog dvorišta, izbio požar na više vozila. O svemu je odmah obaviješten dežurni kantonalni tužilac pod čijim nadzorom policijski službenici Odjela kriminalističke policije PU Mostar, uz prisustvo inspektora zaštite od požara MUP-a vrše uviđajne radnje s ciljem utvrđivanja uzroka i okolnosti nastanka požara.

O svemu je odmah obaviješten dežurni kantonalni tužilac 

U dvorištu mostarske škole izgorjelo šest automobila

Na sarajevskom Vilsonovom šetalištu održana je akcija spašavanja ženske osobe koja je pala kod mosta Ars Aevi.&nbsp;Nažalost, nije preživjela pad. Njeno tijelo je izvučeno iz Miljacke.Kako je za "Avaz" potvrđeno iz Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, poziv su primili u 10:17 nakon čega su odmah izašli na teren.Još uvijek nema informacija o tome kako je došlo do ovog incidenta.

Još uvijek nema informacija o tome kako je došlo do ovog incidenta

Tragedija u Sarajevu: Preminula žena koja je upala u Miljacku kod mosta Ars Aevi

Muhamed Kahrimanović, svjetski rekorder iz Ilijaša poznat kao Hammerhand, svojim nesvakidašnjim talentom i upornošću ostavio je snažan trag na svjetskoj sceni.On je jedan od rijetkih bh. građana čije se ime našlo u Ginisovoj knjizi rekorda (Guinness). Prvi put rekord je oborio 2002. godine. Tada je uspio razbiti 67 kokosovih oraha za 60 sekundi. Inače, Kahrimanović je vlasnik više od 80 svjetskih rekorda, od kojih je više od 30 upisano u Ginisovu knjigu rekorda.Od djetinjstva se bavi taekvondoom, a razbijao je kokosove orahe, bejzbol-palice, limenke, betonske ploče. Zbog snage i vještine koje posjeduje mediji u Njemačkoj dali su mu nadimak Hammerhand (Ruka kao čekić).Iako je još prošle godine, na 70. rođendan Ginisove knjige rekorda, najavljivao oproštaj i prepuštanje podijuma mlađima, ipak je u 67. godini prihvatio još jedan poziv.Nakon fantastičnog nastupa u Pasadeni, Kahrimanović se plasirao u polufinale takmičenja „America‘s Got Talent“ američkog NBC-a, inače jedne od najgledanijih emisija u svijetu. Popularni Hammerhand oduševio je Ameriku, postavio novi Ginisov svjetski rekord i kraj nastupa i dodjelu službenog certifikata dočekao praćen ovacijama publike.Tokom spektakularnog nastupa Kahrimanović je pokazao jedinstvenu kombinaciju snage, tehnike i mentalne izdržljivosti, te je za manje od 30 sekundi polomio 31 bejzbol-palicu.Njegov posljednji uspjeh još jednom potvrđuje da granice postoje samo da bi ih pomjerao, učvršćujući status jedne od najimpresivnijih ličnosti.

Hammerhand nastavlja niz uspjeha

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

Jedna osoba je povrijeđena u užasnom napadu koji se jutros dogodio u Potocima kod Mostara.Kako je za "Avaz" izjavila Ilijana Miloš, glasnogovornica Uprave policije MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, povrijeđena osoba je prevezena u Kantonalnu bolnicu "Dr. Safet Mujić" u Mostaru.

Detalji užasa u Mostaru: Riječ je o navijačkom obračunu?

Miloš je navela da je uviđaj na licu mjesta završen te da je utvrđeno da automobil Citroen C4 nije izgorio, ali je unutrašnjost vozila oštećena od baklje. Podsjetila je da je policiji u 7.30 sati prijavljeno da je više NN osoba fizički napalo osobe koje su se nalazile u automobilu Citroen C4.Naglasila je da se za počiniocima intenzivno traga te da su poduzete sve neophodne mjere i radnje s ciljem utvrđivanja svih okolnosti ovog događaja.

<blockquote class="twitter-tweet">Napad na M17 <a href="https://t.co/9PGIsGZRoN">pic.twitter.com/9PGIsGZRoN</a>&mdash; Bljesak.info (@Bljesak) <a href="https://twitter.com/Bljesak/status/2036333404807934270?ref_src=twsrc%5Etfw">March 24, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Naglasila je da se za počiniocima intenzivno traga te da su poduzete sve neophodne mjere i radnje

U stravičnom napadu koji se desio kod Mostara povrijeđena jedna osoba

U Grudama je jučer izvršena pljačka na benzinskoj pumpi “Hifa Petrol d.o.o.” uz prijetnju pištolja.- Dana 22.03.2026. godine u 23:03 sati u PU Grude nazvao je T.V. (1975.) iz Gruda, djelatnik na benzinskoj postaji “Hifa Petrol d.o.o.” Sovići, općina Grude, i prijavio da je prije par minuta na navedenoj benzinskoj postaji nad njim izvršeno razbojništvo od strane NN maskirane osobe. Po prijavi su odmah postupili policijski službenici PU Grude, a prema navodima prijave NN počinitelj je uz prijetnju pištoljom prinudio djelatnika benzinske postaje da mu preda utržak, nakon čega se sa otuđenim novcem udaljio kroz stražnji izlaz. Neposredno prije počinjenja kaznenog djela Razbojništva iz članka 289. KZ FBiH došlo je do nestanka struje na navedenoj benzinskoj postaji. Policijski službenici PU Grude su odmah poduzeli mjere traganja za NN osobom, o svemu je izvješten dežurni tužitelj Kantonalnog tužilaštva ZHK, te se vrše očevidne radnje - naveli su iz MUP-a ZHK.

Priča Mirjane Zakaljuk o upornosti i borbi: Majka troje djece završila tri fakulteta

Autor knjige "Kilometri sreće" govorio o putu do transplantacije: Dževad Ponjević donirao bubreg i spasio život rođaku

Dr. Jasmina Nurkić za "Avaz": Alergija nije bauk i ne treba da vas sprečava u kretanju

Asmir i Elma Hamzić postali hranitelji četvero djece: Oni su nama bili suđeni

Video / Gradačačka kula iz zraka: Historija i ponos

Dervo Sejdić, predsjednik Udruženja "Kali Sara", za „Avaz“: Romi su još uvijek najugroženija kategorija stanovništva u BiH

Psihologinja Nurka Bulić za „Avaz“ o mentalnom zdravlju mladih: Depresija kod adolescenata nije način privlačenja pažnje

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Nesreća kod Predsjedništva BiH: Sudarila se dva vozila

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Samohrana majka iz Mostara ponovo ostala bez životno važne terapije

U dvorištu mostarske škole izgorjelo šest automobila

Tragedija u Sarajevu: Preminula žena koja je upala u Miljacku kod mosta Ars Aevi

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

U stravičnom napadu koji se desio kod Mostara povrijeđena jedna osoba

Opljačkana benzinska pumpa u Grudama uz prijetnju pištoljem

Priča Mirjane Zakaljuk o upornosti i borbi: Majka troje djece završila tri fakulteta

Autor knjige "Kilometri sreće" govorio o putu do transplantacije: Dževad Ponjević donirao bubreg i spasio život rođaku

Dr. Jasmina Nurkić za "Avaz": Alergija nije bauk i ne treba da vas sprečava u kretanju

Asmir i Elma Hamzić postali hranitelji četvero djece: Oni su nama bili suđeni

Video / Gradačačka kula iz zraka: Historija i ponos

Dervo Sejdić, predsjednik Udruženja "Kali Sara", za „Avaz“: Romi su još uvijek najugroženija kategorija stanovništva u BiH

Psihologinja Nurka Bulić za „Avaz“ o mentalnom zdravlju mladih: Depresija kod adolescenata nije način privlačenja pažnje

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Nesreća kod Predsjedništva BiH: Sudarila se dva vozila

Velečasni Stjepan Didak: Zvonima ujedinio ljude

Samohrana majka iz Mostara ponovo ostala bez životno važne terapije

U dvorištu mostarske škole izgorjelo šest automobila

Tragedija u Sarajevu: Preminula žena koja je upala u Miljacku kod mosta Ars Aevi

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

U stravičnom napadu koji se desio kod Mostara povrijeđena jedna osoba

Opljačkana benzinska pumpa u Grudama uz prijetnju pištoljem