<p>Tamara Kučan, istaknuta savremena spisateljica poznata po romanima koji istražuju tamne strane ljudske psihe i društvene tabue, nedavno je objavila svoj novi roman „11:13“, nastavak bestselera „11:12“.</p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, Kučan je otvoreno govorila o svom pisanju, inspiracijama, izazovima i granici između umjetnosti i društvene odgovornosti.</p><p><b>Vaši romani često obrađuju teme koje društvo smatra tabuom – da li je namjera da provocirate ili samo da prikažete realnost bez uljepšavanja?</b></p>

<p>- Teme koje društvo naziva tabuima za mene su samo istine o kojima se šuti. Moja ideja i cilj nikada neće biti puka i banalna provokacija bez smisla. Istina često nekoga provocira, ali to ne govori o mojoj spisateljskoj namjeri, već o granicama pojedinca i društva. Verujem da zadatak pisca nije da uljepšava stvarnost, već da je pogleda u oči i da bude glas svega onoga što svijet pokušava da ušutka. Moje teme su mračne, često tragične, ali istinski vjerujem da svaka tama ima svoj razlog, a svaki čovjek „sjenke“ zaslužuje da ga svijet čuje - prije nego ga osudi ili učini nevidljivim.</p><h2>Autorska težnja</h2><p><b>Često kažete da teme „same nađu“ Vas. Koja Vas je situacija ili emocija najviše potresla i natjerala da pišete posljednji roman „Nadir“?</b></p><p>- „Nadir“ je nastao kao moja autorska težnja da nađem odgovor na pitanja poput - kako neko postane ono čega se najviše plašio i koliko je tanka granica između žrtve i dželata. Moja namjera nije bila da nešto opravdam već da razumijem, a došla sam do toga da je svaki ekstrem, u suštini, praznina. Dok sam istraživala priče o radikalizovanim djevojkama, shvatila sam da iza svake od njih stoji isti osjećaj: potreba da pripadaju, da vjeruju da ih neko vidi. To me je najviše dotaklo. Sve ono što dolazi prije, tren kada se žena pretvori u oružje ideologije. Sudbine takvih žena, usudila bih se da kažem i djevojčica, bile su pokretač da napišem „Nadira“, a ujedno i nešto najpotresnije.</p>

<p><b>Kritičari Vas često porede s Bukovskim (Bukowski) – koliko Vam ta etiketa prija, a gdje osjećate da se Vaša poetika razilazi?</b></p><p>- Razumijem zašto su me u početku karijere poredili sa Bukovskim. Prve knjige bile su mladalački sirove, tendenciozne, buntovne, ali vrlo brzo sam otišla drugačijim putem. Bukovski i ja govorimo različitim jezikom. Mene ne zanima destrukcija, već analiza, putanja, ne destinacija. Danas pišem o složenim društvenim i unutrašnjim mehanizmima, o patologiji, ekstremizmu, o tamnim zonama ljudske duše. Žena sam dubina, ne površina, i sa Bukovskim nemam dodirne tačke, osim te etikete koja mi je davno dodijeljena i koju dostojanstveno odbijam da nosim.</p>

<p><b>U Vašim knjigama često su u centru jake, ali ranjive žene. Koliko njih nosi Vaš lični pečat ili iskustvo?</b></p><p>- Svaka je bila ja, ali ja nisam bila nijedna. Sa svakom sam živjela, ali rijetko koju sam preživjela. Živjela sam njihove živote, a nisam se sa stolice pomakla. Oteti junakinjama dio sebe je nemoguće, podjednako koliko je teško oteti junakinju od vas samih. Moja lična priča ispričana je samo kroz autobiografski roman „Između redova“, dijelom i u romanu „Bivirgata“, ostali romani – tuđe su priče, a opet... moje.</p><h2>Suština pisanja</h2><p><b>Nakon brojnih uspješnih romana – imate li osjećaj da ste pronašli svoj mir u pisanju, ili svaka nova knjiga otvara nove nemire?</b></p><p>- Pronašla sam mir u nemiru. Zvuči paradoksalno, ali to je suština pisanja. Moja duša je često na mjestu, ali rijetko mirna i baš zato nastaju knjige. Pisac koji je potpuno spokojan, nema više o čemu da piše.</p><p><b>Nastavak romana „11:12“ stiže u obliku „11:13“. Šta ste sada uradila i kako ste radnju „zabiberili“? U kakvim situacijama ovog puta gledamo glavnog lika?</b></p><p>- Prije nekoliko godina do mene je došla priča o jednom tužnom događaju koji se dogodio nedaleko od Beograda. Znala sam odmah kojim junacima ću sličnu muku pokloniti, znala sam da ću o tome pisati jer ljudima se čini da se takve stvari dešavaju samo na filmovima. Za razliku od „Nadira“, mog prethodnog romana, „11:13“ ne donosi tu grandioznu, megalomansku, mračnu temu, žanrovski je to ljubavni - triler, ali svaki junak zaseban je mrak i tema za sebe. Sa čitaocima ovog puta pričam o teškom psihijatrijskom oboljenju, ali i o transgeneracijskim traumama, koje često biraju puteve kojima nikada ne bismo kročili. Otuda i podnaslov romana – Pupčana vrpca.</p><p><b>Koliko je teško pisati nastavke knjiga, s obzirom na to da nekako morate nadmašiti ono prije napisano?</b></p><p>- Ne bih rekla da je teško, više je izazovno. Moje knjige jesu nastavci, ali ne tipični. Ideja je da neko ko prvi put uzme moju knjigu u ruke može da je čita bez prethodnih dijelova. Veliki je to izazov, da ostanem dosljedna sebi, ali da nikada ne ponovim sebe, da za sve stare čitaoce priča bude nova, a za sve nova – cjelovita i zasebna.</p><h2>Pitanja i odgovori</h2><p><b>Kako gledate na granicu između umjetnosti i društvene odgovornosti – da li pisac treba da „vodi“ čitaoca ili samo da ga natjera da razmisli?</b></p><p>- Pisac je ta granica, ali pisac nije odgovor već pitanje. Pisac nije roditelj već svjedok stvarnosti. Ne treba da vodi čitaoca, već da ga uzdrma, dotakne riječima. Pisac nije tu da upućuje i usmjerava čitaoca, već da čitaocu postavi pitanje koje će ga navesti na razmišljanje o svim stazama pred kojima se može naći. Ako umjetnost postane moralna lekcija ili propovijed, izgubi slobodu. A bez slobode nema ni umjetnosti.</p>

Vjerujem da zadatak pisca nije da uljepšava stvarnost, već da je pogleda u oči i da bude glas svega onoga što svijet pokušava da ušutka, kaže Kučan

Kučan: Oteti junakinjama dio sebe je nemoguće

Spisateljica Tamara Kučan za „Avaz“ o romanima koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim: Pronašla sam svoj mir u nemiru

<p>Merima Druškić Musić jedno je od prepoznatljivih imena bh. digitalne scene – influenserica, poduzetnica i majka koja svakodnevno inspirira žene širom regije svojim iskrenim pristupom životu, poslu i majčinstvu. Autentična, jednostavna i posvećena, Merima gradi karijeru u svijetu društvenih mreža, ali i brižno čuva svoj privatni prostor i porodične vrijednosti.</p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, Merima je otvoreno govorila o tome kako uspijeva uskladiti poslovne obaveze i majčinstvo, šta je naučila o ravnoteži između karijere i porodice, te kakve poruke želi prenijeti mladim ženama koje sanjaju o uspjehu, a žele ostati posvećene porodici.</p><h2>Lista prioriteta</h2><p><b>Kako uspijevate uskladiti zahtjevan poslovni tempo sa svakodnevnim obavezama majke?</b></p><p>- Jednostavno. Poredala sam prioritete i tim redoslijedom sam dostupna. Kćerka i njene potrebe su mi od prvog dana iznad bilo kojeg posla. Imam sreću da se bavim nečim što volim, čemu sama diktiram tempo i što mom djetetu ne uskraćuje majku. Najvažnije mi je da svoje dijete odgajam ja, a ne svako ko stigne. Zato sam po njenom rođenju promijenila profesiju i okrenula se onome što mi je tada bilo najvažnije – njoj. Mislim da treba normalizovati želju majke da bude uz dijete, jer to je najprirodnija stvar. Dijete treba majku, i majka treba dijete. Još je mala, ali kad je pogledam, vidim rezultat svakog truda i odluke koju sam donijela. Nema mi veće satisfakcije od toga da od nje napravim dobrog čovjeka.</p>

<p><b>Šta je za Vas najveći izazov u balansiranju između karijere i porodičnog života?</b></p><p>- Najveći izazov je pronaći ravnotežu između profesionalnih ambicija i vremena koje želim posvetiti porodici. S vremenom sam naučila da balans nije stanje, nego stalno prilagođavanje. Ponekad posao traži više, ponekad porodica. Ključ je u postavljanju granica i svjesnom odabiru prioriteta u datom trenutku. Balans između karijere i porodice nije matematika, to je ritam. Neki dani su posao, neki su zagrljaji. I sve je to život.</p><p><b>Mislite li da žena danas može imati „sve“ – uspješnu karijeru i harmoničnu porodicu?</b></p><p>- Naravno da može. Žena može sve. Samo je važno da to „sve“ bude po njenoj mjeri, a ne po tuđim očekivanjima.</p><h2>Lični primjer</h2><p><b>Na koji način učite svoje dijete o važnosti rada, truda i samostalnosti?</b></p><p>- Najviše kroz lični primjer, jer djeca najviše uče gledajući nas. Pokazujem joj da trud i rad donose rezultate, ali i zadovoljstvo. Uključujem je u male obaveze, postavljam zadatke prilagođene njenom uzrastu i uvijek pohvalim trud, ne samo rezultat. Učim je da bude samostalna kroz svakodnevne stvari i preuzimanje odgovornosti za svoje obaveze.</p><p><b>Jeste li se ikada osjećali krivom što ste više vremena možda posvetili poslu nego porodici – i kako se nosite s tim?</b></p><p>- Uvijek se trudim da, koliko god posao zahtijevao, više vremena posvetim porodici. Svjesna sam koliko su ti trenuci dragocjeni, pa biram da vrijeme koje provodimo zajedno bude kvalitetno i ispunjeno pažnjom. Ne mjerim minute, već emocije koje dijelimo.</p><h2>Savjet ženama</h2><p><b>Koji je Vaš savjet ženama koje žele izgraditi karijeru, a pritom ostati posvećene porodici?</b></p><p>- Moj savjet je da budu nježne prema sebi. Da ne pokušavaju biti savršene, već prisutne – i u poslu i u porodici. Da vjeruju da mogu sve, ali ne sve odjednom. Da znaju da ponekad neće sve biti pod konac, ali da je uredu ako u tom haosu ima ljubavi i smisla. I najvažnije, da nikad ne zaborave sebe, jer kad je žena ispunjena, i porodica i posao dišu punim plućima.</p>

Kćerka i njene potrebe su mi od prvog dana iznad bilo kojeg posla, kaže Druškić Musić

Druškić Musić: Ponekad posao traži više, ponekad porodica

Influenserica Merima Druškić Musić za “Avaz”: Žena može sve, samo je važno da to "sve" bude po njenoj mjeri

<p>Miloš Stojković, poznatiji kao Henny, jedan je od najistaknutijih predstavnika nove generacije repera koju mladi sve više prate i s kojom se snažno poistovjećuju. Njegovi spotovi broje milione pregleda, a svaki novi projekt budi veliko interesovanje publike.</p><p>Nakon niza uspješnih izdanja, Henny je ponovo oduševio fanove pjesmom koju je snimio s Breskvicom, odnosno Anđelom Ignjatović, a ovo im je već treći zajednički duet, i čini se da je publika ponovo prepoznala njihov prepoznatljiv spoj emocije, energije i iskrenosti.</p>

<p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, Henny govori o saradnji s Breskvicom, novim planovima, ali i o tome kako se kao umjetnik razvija i mijenja.</p><p><b>Vi ste i producent i izvođač – je li Vam lakše raditi za sebe ili za druge?</b></p><p>- Zavisi, kako kad. Nekad sam previše oštar prema sebi dok radim svoju muziku, pa se često istripujem da nešto nije dovoljno dobro, iako je možda baš to ono pravo. Kada radim za druge izvođače, opušteniji sam i imam više samopouzdanja. Ali iskreno, najviše volim da radim za sebe.</p><h2>Spoj energije</h2><p><b>Pjesma s Breskvicom se brzo izdvojila među novim izdanjima. Šta mislite da je publika u njoj prepoznala?</b></p>

<p>- Mislim da publika prije svega voli naš spoj i energiju koju imamo zajedno. Vjerovatno im danas fali emocije u pjesmama, a to je nešto što Breskvica i ja iskreno prenosimo.</p><p><b>Planirate li još saradnji uskoro ili ste više fokusirani na solo projekte?</b></p><p>- Trenutno radim veliki projekat s Popovom – zajednički album koji će ujedno biti i moj i njegov prvi. Imat će deset pjesama i potpuno je u drugačijem fazonu, nešto što niko ne očekuje od nas.</p><p><b>Vaše nove pjesme zvuče ozbiljnije i zrelije. Osjećate li da ste pronašli svoj pravi muzički pravac?</b></p><p>- Radim muziku kako me u trenutku „zavoza“. Nekad taj trenutak traje dan, nekad dva, a nekad i nekoliko mjeseci – pa iz toga nastane cijeli album. Uvijek se u pjesmama, bez obzira na žanr, osjeti moj pečat. Možda ga ja ne primjećujem, ali publika sigurno da.</p><h2>Vjetar u leđa</h2><p><b>Koliko se Vaš pristup muzici promijenio od početaka u „Generaciji Zed“ do danas?</b></p><p>- Stalno se mijenja. Uvijek sam ulazio u projekte koji su mi bili izazovni, u kojima nisam bio siguran da li ih uopće mogu iznijeti – i baš tada sam najviše naučio. Imam osjećaj da se sada najviše muzički mijenjam i rastem.</p><p><b>Koliko Vam znači podrška publike, posebno sada kada ste sve prisutniji na sceni?</b></p><p>- Mnogo mi znači. Publika ozbiljno može da ti da vjetar u leđa, ali isto tako lako može da udari na tvoje nesigurnosti. Ja trenutno osjećam taj vjetar, i to me gura naprijed.</p><p><b>Kako gledate na poređenja i komentare koji se pojavljuju nakon svakog novog projekta?</b></p><p>- Iskreno, prespavam komentare. Pogledam prvih deset „top“ komentara na mrežama i oni su uglavnom pozitivni. Očekivano je da ljudi porede novu pjesmu s prethodnim hitovima kao što su „Sava i Dunav“ ili „Ko to tamo“ – te pjesme su već duboko u svijesti publike, pa svaka nova stvar na prvo slušanje može zvučati drugačije. Ali već poslije trećeg slušanja – to je to.</p><h2>&nbsp;Noviteti u muzici</h2><p><b>Šta publika može očekivati od Vas do kraja godine – nove pjesme, nastupe ili možda veći projekt?</b></p><p>- Album s Popovom, još poneku solo pjesmu ili možda trilogiju. A i obećao sam ljudima duet s Džejlom – nadam se da ćemo uspjeti da ga završimo do kraja godine.</p>

Pogledam prvih deset „top“ komentara na mrežama i oni su uglavnom pozitivni, kaže ovaj mladi reper

Henny: Nekad sam previše oštar prema sebi

Reper Henny za "Avaz" o novoj muzici i duetu s Breskvicom: U svim pjesmama se osjeti moj pečat

<p class="">Na nedavno završenom 64. Internacionalnom teatarskom festivalu MESS u Sarajevu, nagradu „Rejhan Demirdžić“ za najboljeg mladog glumca osvojio je Lazar Đurđević, za uloge u predstavi „Naličje“ u režiji Borisa Liješevića. Mladi crnogorski glumac privukao je pažnju kritike i publike snažnim, iskrenim izrazom i sposobnošću da kroz lik otkrije tamne slojeve društva, ali i ljudske duše.</p>

<p>Za „Dnevni avaz“ Lazar govori o emocijama nakon osvajanja nagrade, saradnji s Borisom Liješevićem, crnogorskoj teatarskoj sceni i svojim planovima koji obuhvataju film, pozorište i autorske projekte.</p><p><b>Kako ste se osjećali kada ste saznali da ste dobitnik nagrade „Rejhan Demirdžić“ na ovogodišnjem Festivalu MESS u Sarajevu?</b></p><p>- S obzirom da sam bio usred snimanja filma, to veče kad su objavljivali dobitnike nagrada ja sam već bio u dubokom snu s obzirom da sam sljedeći snimajući dan započinjao u sedam ujutru. Kako mi je zvono bilo ugašeno, za nagradu sam saznao sasvim slučajno kad sam se probudio u toku noći i vidio desetine notifikacija. Ne treba ni da pominjem da poslije nisam mogao da spavam od uzbuđenja. Ovo je moja prva glumačka nagrada i jako sam sretan što sam je dobio baš na MESS-u i u mom omiljenom gradu Sarajevu sa kojim imam posebnu konekciju. Zamalo sam upisao glumu na ASU, ali sam imao neki polovičan pokušaj, jer sam se tad još uvijek “lomio” da li ja uopšte treba da se bavim ovim. Tako da ova nagrada, godinama kasnije, dolazi kao neka lijepa validacija koju je samo Sarajevo moglo da mi da.</p><h2>Konfuzna vremena</h2><p><b>Šta za Vas lično znači ova nagrada – posebno jer nosi ime velikog Rejhana Demirdžića i dodjeljuje se mladim glumcima u usponu?</b></p><p>- Mislim da mlađe generacije žive u nekim konfuznim vremenima koje karakteriše na prvom mjestu odsustvo meritokracije i fair playa. Tako da je ova nagrada došla u pravo vrijeme, kao neki kompas, da mi pokaže da sam na dobrom putu, da vrijedi posvećeno i istrajno raditi na sebi i svom zanatu, tj. da će to neko vidjeti. S obzirom da je u pitanju nagrada na MESS-u, i da nosi ime zaista velikog Rejhana Demirdžića, glumca enormnog talenta i glumačkog dijapazona, izrazite sugestivnosti i bogate karijere, pričinjava mi ogromnu čast da budem među dobitnicima baš ove nagrade. I želim da vjerujem da je žiri u meni prepoznao makar dio epiteta koji su krasili njegovu glumu.</p><p><b>Predstava „Naličje“ izazvala je snažne reakcije publike i kritike. Kako ste Vi doživjeli proces rada na tom projektu?</b></p><p>- Rad na „Naličju“ je bio zaista škola za sebe, ili fakultet u malom. Mračne statistike u Crnoj Gori, ratovi klanova, putevi droge, korupcije i svega što čini našu svakodnevicu, čini se i u regionu, zahtijevali su specifičan pristup radu i veliku volju da kroz ovu predstavu pokušamo da sagledamo svoje lice/naličje. Boris je imao samo nagovještaj priče, namjerno ostavljajući prostora da zajedno namaštamo cjelinu. Tako da se od inicijalne ideje, kroz konstantne improvizacije i njegovo vješto vođenje, priča granala do neslućenih razmjera. Nikada nisam radio na ovaj način, potrebna su ogromna hrabrost, vjera, želja za igrom i istraživanjem, kako sa glumačke, tako i sa rediteljske strane. Rijetkost je da se tolika ekipa različitih ljudi okupi, a da se postignu i održe cjelovitost, poštovanje i otvorenost za rad. S obzirom da smo se uhvatili ukoštac sa ozbiljnim temama, nije ni moglo drugačije.</p><p><b>Koliko Vas je ta uloga promijenila kao glumca i koliko Vam je pomogla da bolje razumijete savremeno pozorište?</b></p><p>- „Naličje“ je predstava nepretencioznog izraza, ne postoji u njoj puno upadljivih vizuelnih „pomagala“ na kojima počiva utisak publike. Najviše se oslanja na priču, glumu i pametnu, nevidljivu režiju i montažu scena. Iako ovo zvuči jednostavno, do te vrste izraza je trebalo doći. Baš zato što je gluma u prvom planu, poprilično ste kao glumac izloženi, zato vaše utemeljenje u istinitosti situacije tim mora biti još čvršće. Ima u toj priči i nečeg filmskog, valjda zbog tog trilerskog zapleta. Ovo je uloga koju sam i gradio kao za „krupni kadar“, jer u ovoj priči nije smjelo biti viškova koji će smetati. Boris mi je dao prostora da gradim ulogu onako kako sam ja mislio da treba, i u ključnim momentima me vodio i „čistio“. Jako sam zahvalan na prilici zato što sam iskristalisao svoje shvatanje glume, makar za ovu fazu svoje karijere, i što mi je dat prostor da iskažem svoj specifičan izraz i senzibilitet.</p><h2>Novi talas</h2><p><b>Mladi glumci u Crnoj Gori često se suočavaju s ograničenim prostorom za rad i afirmaciju. Kako Vi vidite stanje domaće teatarske scene danas?</b></p><p>- Mislim da fali institucionalnog sluha za potrebe mladih umjetnika, kojima se moraju davati šanse i otvarati radna mjesta. Čini se da mladih glumaca i glumica nikada nije bilo više na ovim prostorima, i mislim da je to divno, treba ohrabriti taj novi talas. Konkurencija je dobrodošla, čini da svi bivamo bolji, ali da bi se stvari razvijale na organski način, moramo njegovati fair uslove lišene bilo kakvog nepotizma i sličnih veza i vezica. Lično sam zahvalan na svom dosadašnjem putu, imao sam lijepe prilike koje sam zaslužio i, vjerujem, opravdao, ali postoji i mnogo mladih glumaca i glumica koji nisu bili te sreće. Zato moramo sistemski mijenjati stvari i voditi računa o njima na vrijeme, prije nego se ponovo iznova zgrozimo nad statistikama iseljavanja mladih.</p><p><b>Da li osjećate potrebu da stvarate i izvan pozorišta – možda kroz film, serije ili autorske projekte?</b></p><p>- Da, imao sam sreću ove godine da započnem snimanje čak dva nova filma, tako da sam jako uzbuđen zbog toga. U pitanju su dvije potpuno različite uloge. Imam i velike ambicije kad su u pitanju autorski projekti, već neko vrijeme piskaram sam sa sobom nešto i polako biram ekipu sa kojom bih volio da to razvijam. Definitivno će biti izazovno, ali zato i želim da priča i ekipa budu po mom ukusu kako bi se i zadržala motivacija do finalne realizacije.</p><p><b>Koliko Vam znači saradnja s rediteljima poput Borisa Liješevića i da li postoje imena s kojima biste voljeli sarađivati u budućnosti?</b></p><p>- Znači mi uvijek da radim sa plemenitim, talentovanim, inteligentnim ljudima. Jako mi je prijala njegova energija, ali sam generalno imao sreću da radim sa dobrim rediteljima dosad. Postoji još mnogo njih sa kojima bih htio da radim. Zanimaju me hrabri reditelji, čistog srca, koji zbilja istražuju i duboko osjećaju ljudsko stanje. A ako bih baš morao da dam neko ime, onda bi to bila Selma Spahić.</p><p><b>Šta Vas najviše inspirira kada birate projekte i uloge?</b></p><p>- Ne mislim da zbilja biram još uvijek. Ono što se od ljetos dešava jeste da mi se u isto vrijeme ponude dva ili tri projekta koji se makar u nekoj fazi sukobe, tako da sam na neki način zbog rasporeda natjeran da napravim izbor. U suštini bitno mi je šta se radi, gdje se radi i sa kim se radi, ovo posljednje je možda i na prvom mjestu. Ali sam generalno jako radoznala osoba, volio bih svašta nešto da igram, i gotovo da u svakom potencijalnom zadatku nađem makar zrno nečega što bih volio da tumačim.</p><h2>Glumački put</h2><p><b>Kako vidite svoj glumački put u narednim godinama – više na sceni, pred kamerama ili možda i u pedagoškom radu?</b></p><p>- U svemu navedenom. Sve više mi se otvaraju prilike za snimanje i drago mi je zbog toga, ali ne mogu ni bez pozorišta, tako da se uvijek trudim da nađem mjesta za oboje. Pedagogija me također zanima, ali za sad mi je to prevelika odgovornost na koju nisam u potpunosti spreman. Kao neko ko se za glumu nije samo školovao u Crnoj Gori, već kasnije i u Americi, a uskoro i u Njemačkoj, smatram da bih imao svašta nešto da podijelim sa budućim kolegama i volio bih da i za to dođe vrijeme.</p>

Ova nagrada, godinama kasnije, dolazi kao neka lijepa validacija koju je samo Sarajevo moglo da mi da, kazao je mladi glumac

Đurđević: „Naličje“ je predstava nepretencioznog izraza

Lazar Đurđević za "Avaz": Fali institucionalne podrške za potrebe mladih umjetnika

<p>Pjevačica Višnja Petrović već godinama plijeni pažnju javnosti svojim autentičnim nastupima, iskrenošću i talentom za muziku. Iako je muzička karijera oduvijek bila njen san, tek susret s menadžerom koji je prepoznao njen potencijal pretvorio je hobi u ozbiljan poziv.</p><p>Višnja je kroz pozorište stekla iskustvo koje joj danas pomaže da na sceni bude posebna, a publika to prepoznaje. </p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, pjevačica je govorila o svom pristupu muzici, energiji na nastupima, privatnom životu, kao i planovima za budućnost.</p><h2>Ljubav od malena</h2><p><b>Kada ste shvatili muziku kao svoj životni poziv?</b></p><p>- Iako je muzika moja ljubav od malena, nikada ranije je nisam doživljavala kao poziv kojim bih se bavila, uvijek je bila moj hobi. Kada sam upoznala svog menadžera, koji je dugo u ovom poslu, tek tada sam počela ozbiljnije da razmišljam o muzici kao o svom pozivu.</p><p><b>Imate iskustva i u pozorištu, koliko Vam to olakšava u muzici, pogotovo kada se snimaju spotovi? </b></p><p>- Nažalost, često ne mogu da se opustim i prepustim režiserima da rade svoj posao, jer mi godine provedene u pozorištu to ne dozvoljavaju. Veliki sam dio svojih spotova i ideja.</p><p><b>Često Vaše kolege kroz muziku ispoljavaju i jedan dio sebe. Koliko pjesme koje Vi snimite odražavaju Vaš život i emocije?</b></p><p>- U svakoj mojoj pjesmi postoji dio mene, nešto što mi se već dogodilo ili što trenutno proživljavam. Što se tiče pjesme „Adam“, smatram da svakoj nježnoj ženi treba jedan Adam iz moje pjesme, da je na golim rukama nosi, da se zbog nje pobije, na mjesec nosi, ko kap na dlanu gleda i da na nju ni prašina ne padne.</p><h2>Energija publike</h2><p><b>Kako doživljavate energiju publike i nastupe?</b></p><p>- Najljepše iskustvo je svakako svaki put kada sa scene odem kući nasmijana i ne mogu da umirim adrenalin, što se dešava jako često. Svaki nastup gdje publika pjeva uglas sa mnom i gdje imam priliku da vidim sve te lijepe i nasmijane ljude, za mene je poseban nastup.</p><p><b>Balans između privatnog života i javne scene, da li je uopće moguć?</b></p><p>- Stvarna sam oduvijek, i privatno i na sceni. Doziram informacije o svom privatnom životu, jer smatram da privatno ipak treba ostati privatno. Nikada nisam željela da publici stvaram neku iluziju o sebi, želim i osjećam se prijatno jedino kad sam ja ja i kada ne moram da mislim šta je dobro, a šta ne. Jer to sam ja i ne bježim od sebe nikada, jer sam naučila da mi je dobro sa sobom samom.</p><p><b>Šta publika najviše prepoznaje u Vašim nastupima?</b></p><p>- Nezahvalno je da ja odgovorim na ovo pitanje. Ljudi kažu da je to energija i da se vidi da svoj posao volim i radim sa puno ljubavi. Trudim se da moj repertoar bude malo drugačiji od drugih.</p><h2>Planovi za budućnost</h2><p><b>Koji su Vaši budući planovi u muzici?</b></p><p>- Planiram da zauvijek pratim sebe i svoj osjećaj kad je muzika u pitanju. Uskoro ide jedna lijepa i lična balada.</p>

Najljepše iskustvo je svakako svaki put kada sa scene odem kući nasmijana i ne mogu da umirim adrenalin, kaže Petrović

Pjevačica Višnja Petrović za "Dnevni avaz": Svaka moja snimljena pjesma je odraz onoga što osjećam

<p>Pjevač Saša Kovačević već nekoliko godina je u sretnoj vezi, a javnost ste pitala kada će miljenik žena da ode korak dalje.</p><p>I to se desilo, Kovačević je na svom Instagram profilu objavio emotivan video uz njegovu novu pjesmu “Romeo”, a na kraju samog videosnimka pjevač je izvadio prsten i kleknuo.</p><p>Komentari su se nizali u objavi, a mnoge kolege su mu čestitale, među njima su Emir Lapsus, Nataša Bekvalac, Kaya, Adil i mnogi drugi.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DQPPjovDarv/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DQPPjovDarv/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DQPPjovDarv/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Sasa Kovacevic (@sashakovacevic)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Komentari su se nizali u objavi, a mnoge kolege su mu čestitale, među njima su Emir Lapsus, Nataša Bekvalac, Kaya, Adil i mnogi drugi

Miljenik žena staje na ludi kamen: Saša Kovaćević zaprosio dugogodišnju djevojku



<p>Bh. reperi Jala Brat i Buba Corelli najavili su veliku turneju pod nazivom “Goat Tour”, koja počinje krajem novembra u Skoplju. U sklopu turneje, ovaj dvojac će održati i koncert u Sarajevu, što će zasigurno privući veliki broj obožavatelja.</p><p>Turneju organizuje i producira SKYMUSIC, a obuhvatit će više od deset koncerata širom Evrope i regije. Nakon Skoplja, sljedeća potvrđena stanica je MHP Arena u Stuttgartu, gdje će nastupiti 13. decembra. Prvi koncert u regiji planiran je za 9. maj u zagrebačkoj Areni, dok će datumi za ostale gradove — Beograd, Beč, Sarajevo, Zürich, Düsseldorf i Ljubljanu — biti naknadno objavljeni.</p><p>Jala Brat i Buba Corelli sarađuju dugi niz godina i redovno se nalaze na vrhovima YouTube trending lista u regiji, kao i na Billboardovim ljestvicama za Hrvatsku. Tokom karijere snimili su brojne pjesme s regionalnim izvođačima, među kojima se ističe prošlogodišnji singl „Aritmije“ u saradnji sa Severinom.</p><p>„Goat Tour“ donosi novi muzički spektakl dvojca čije pjesme već godinama dominiraju regionalnom scenom.</p>

U sklopu turneje, ovaj dvojac će održati i koncert u Sarajevu, što će zasigurno privući veliki broj obožavatelja

Jala Brat i Buba Corelli najavili regionalnu turneju

<p><br></p><p>Nakon skoro deset godina od posljednjeg studijskog albuma, Nataša Bekvalac vraća se snažnija nego ikad. Novi album „Mama“ donosi ne samo muzičku transformaciju, već i odraz njenog ličnog rasta i majčinstva koje joj je dalo novu snagu i inspiraciju. </p><p>U intervjuu za „Dnevni avaz“, Nataša govori o tome šta se promijenilo u njenom životu i radu, kako je izgradila novi zvuk i šta joj znači naslov albuma.</p><h2>Mirnija i staloženija</h2><p><b>Album „Mama“ objavljen je nakon duge pauze – šta se promijenilo u Vašem muzičkom i životnom svijetu u tom periodu  te kako se te transformacije odražavaju na ovaj album?</b></p><p>- Sve se promijenilo. Iako nemam utisak da je posljednji album objavljen prije čak 9 godina, jer je u međuvremenu bilo mnogo uspješnih singlova i nijednog trenutka se nisam povukla već sam sve vrijeme nastupala i imala koncerte, činjenica je da je prošlo puno vremena i da je moja publika zaslužila ovakav projekat. U periodu između albuma „Original“ i „Mama“ rodila se Katja, i njen dolazak je potpuno okrenuo moj svijet naglavačke i postavio ga na pravo mjesto. Sada sam mirnija, staloženija, u miru sa samom sobom, a mogu reći i hrabrija da pričam svoju priču kroz umjetnost. Mislim da se to na novom albumu i vidi.</p>

<p><b>Naslov albuma „Mama“ nosi jaku simboliku – koliko su Vaša majka i uloga majke inspirirale tekstove i aranžmane?</b></p><p>- Značenje riječi „mama“ i sam motiv žene i majke je inspiracija za ovaj album. Na ovom projektu sam ispričala deset priča o ženi i o svim ženskim padovima i ustajanjima. Imala sam tu sreću da sam oko sebe okupila ženski kreativni tim koji mi je pomogao da tih 10 priča ispričam na najbolji mogući način. Mama kao snaga, mama kao zaštitnica, mama kao borkinja, mama kao nježnost - sve to opisuje ono što sam željela da kažem. Nisam se nadala da će publika ovako dobro shvatiti šta sam htjela da kažem i to je prijatno iznenađenje za mene.</p><h2>Ponosna na pjesmu</h2><p><b>Na albumu ste angažirali žene iz svoje porodice, kao što je sestrična Zoi. Kako je bilo raditi s njom i koliko je ona utjecala na krajnji oblik pjesama?</b></p><p>- Kada sam kod Cobija u studiju prvi put čula pjesmu „U inat“, u glavi sam čula i glas Zoi. Smatram da je ona jedna od najtalentovanijih umjetnica na ovim prostorima i da ćemo, ukoliko ona to bude željela i ukoliko bude imala snage da se izbori sa svojim unutrašnjim borbama, tek vidjeti srazmjer njenog stvaralaštva. Na toj pjesmi i na tom spotu nije bilo lako raditi i nekoliko puta smo odustajale jer nam je bilo potrebno da se saberemo i nastavimo. Ponosna sam na tu pjesmu, a posebno sam ponosna što će ostati zabilježena mlađim generacijama naše porodice kao naša priča.</p>

<p><b>Jedna od pjesama, „Izliječena“ ima veoma emotivan naboj – možete li nam otkriti priču iza nje i zašto ste je dugo čuvali za ovaj projekt?</b></p><p>- „Izliječenu“ je napisala velika Marina Tucaković za mene, ali sam shvatila da ju je ustvari pisala za sebe. Bila je ogromna odgovornost i čast što sam baš ja ta koja izvodi tu pjesmu. Odugovlačila sam da je snimim jer sam se plašila da nisam dovoljno dobra, da neću moći. I onda sam je otpjevala za nekoliko minuta. Njen sin Laća je čuo finalnu verziju pjesme i dao je svoj blagoslov. "Izliječena" zatvara krug ovog albuma i šalje poruku da će na kraju sve biti uredu. Marinin odlazak je velika rana na muzičkoj sceni cijele bivše Jugoslavije i već se osjećaju posljedice i manjak kreativnosti i priča koje je ona pričala u svojim pjesmama.</p><h2>„Sve je to Nataša“</h2><p><b>Kako ste birali produkcijske saradnike, aranžmane i zvuk albuma „Mama“? Je li bio cilj postići neku novu zvučnu priču ili ostati vjerna stilu koji Vas karakterizira?</b></p><p>- Sve što čujete na albumu „Mama“, sve je to Nataša. I to malo narodnjaka i grčkog melosa, i balade bez kojih ne bih mogla da zamislim svoj album. I Cobijev mračni bit. Sve je to Nataša i birala sam ljude koji mogu da isprate sve što se u mojoj glavi dešavalo u prethodnih devet godina. A kao što vidite, bila je to luda žurka.</p>

„Izliječenu“ je napisala velika Marina Tucaković za mene, ali sam shvatila da ju je ustvari pisala za sebe

Nataša Bekvalac za „Dnevni avaz“ otkriva detalje novog albuma: Sada hrabro pričam svoju priču kroz umjetnost

<p>Noćni život u Sarajevu odavno je izgubio dušu. Grad koji je nekada disao uz zvuke gitara, bubnjeva i gužvu u klubovima, danas funkcioniše isključivo kad se dogodi neki veliki solistički koncert. Tada se nakratko probudi euforija, “zapale” društvene mreže, napune sale, i čini se da Sarajevo ponovo diše. Ali, čim se reflektori ugase, sve se vraća u staro stanje – u tišinu, sivilo i pustoš.</p><p>Sve ono što je nekad činilo srž Sarajeva, onaj njegov prepoznatljivi duh, nestalo je zajedno s klubovima koji su bili temelj noćnog života. Sve se svelo na nostalgične večeri, na sjećanja onih koji se i dalje zaklinju da je prava muzika prestala postojati krajem osamdesetih, i da je sve poslije toga samo “šund”. Ta jugonostalgija, koja je nekad imala smisla, danas je postala okov. Sarajevo ne da da mu mladi dišu, jer se sve što je savremeno, energično i drugačije, proglašava površnim, „estradnim“, nedostojnim „pravog Sarajeva“ i pokušava se ugasiti.</p><p>Paradoks je što upravo taj estradni svijet, koji se danas prezrivo odbacuje, ima svoje korijene ovdje. Gotovo cijela jugoslavenska estrada potekla je iz ovog grada, iz kafana, klubova i studija koji su u međuvremenu nestali. Sarajevo je bilo srce muzičke scene regiona, a danas je tek muzej tog vremena. O tim danima se priča sa sentimentalnom toplinom, uz fraze „eh, kako je nekad bilo“, dok sadašnjost polako gubi svaki ton, svaku notu, svaku emociju.</p><p>Čak i kad neko pokuša oživjeti ovaj već uspavni grad, naiđe na zid – smeta buka, smeta gužva, smeta činjenica da se neko usudio svirati nakon jedanaest. Grad koji je nekad živio 24 sata sada se gasi čim padne mrak. Policijska sirena je postala jača od muzike, a mladi provod imaju samo onda kada u grad dođe neka velika zvijezda i zakaže svoj koncert, a i tada ih dočeka prezir i napad, jer za Boga miloga ko to sve pjeva u kulturnoj Zetri ili Skenderiji.</p><p>Oni koji tvrde da Sarajevo nema estradu, zapravo ne razumiju da je upravo ovdje sve počelo – i da se sada živi samo na sjećanjima tog početka. Jer noćni život više nije stvar ritma, nego nostalgije. Sve što je ostalo su priče o koncertima, koji su jedini trenuci kada grad nakratko podsjeti sam sebe da još postoji.</p><p>Sarajevo je tako postalo grad koji čeka. Čeka da mu neko donese muziku, da ga neko oživi na nekoliko sati, da neko „izvana“ podsjeti ljude kako izgleda život. A kad sve to prođe, ostaje samo tišina, kao podsjetnik da su nekada davno, u ovom istom gradu, postojali zvukovi koji su budili cijelu noć.</p>

Sarajevo je bilo srce muzičke scene regiona

Okovi jugonostalgije

<p>Ime i prezime: Sidik Šabanović.</p><p>Datum i mjesto rođenja: 23. maj 2000., Visoko.</p><p>Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem kafu.</p><p>Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vozač kamiona.</p><p>Šta Vam je bio prvi posao u životu: Rad na farmi.</p><p>Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ne bih otišao na pusti otok.</p><p>Najdraža pjesma: Moja nova pjesma.</p><p>Šta gledate na televiziji: Ne gledam TV.</p><p>Šta Vas nervira: Nepravda.</p><p>Najdraži grad: Visoko.</p><p>Najbolji poklon koji ste dobili: Prvi računar.</p><p>Čega se plašite: Boga.</p><p>S kim najradije pijete kafu: Porodica.</p><p>Omiljena društvena mreža: Instagram.</p><p>Najdraža boja: Crna.</p><p>Ko Vam je uzor: Moj babo.</p><p>Najdraži pisac: Tolstoj.</p><p>Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Svijet bez politike, da narod sve popravi sam.</p><p>Omiljeni muzičar ili bend: Enes Velić.</p><p>Tim za koji navijate: Ne navijam.</p><p>Omiljena narodna izreka: „Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada“.</p><p>Koje pitanje najviše mrzite: Koga najviše voliš?</p><p>Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Nema.</p><p>Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Australija.</p>

Prvi posao mi je bio na farmi

Pjevač Sidik Šabanović: Uzor mi je moj babo

<p>Motociklista je povrijeđen u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila danas na Alipašinom Polju u Sarajevu.</p><p>Kako je potvrđeno iz Operativnog centra MUP-a KS, u nesreći su učestvovali motocikl i automobil. </p><p>-	Nesreća se dogodila u 13:40 sati na raskrsnici ulica IX transverzala i Ive Andrića. Jedno lice je poslato na ukazivanje ljekarske pomoći – rečeno je za portal „Avaza“.&nbsp;</p>

Nesreća se dogodila u 13:40 sati na raskrsnici ulica IX transverzala i Ive Andrića, rečeno je za portal "Avaza"

Teška nesreća na Alipašinom Polju: Povrijeđen motociklista 

<p>Nakon što je prošle godine privukao pažnju regionalne publike u popularnom muzičkom takmičenju „Zvezde Granda“, bosanskohercegovački pjevač Kerim Pušilo ponovo se našao među kandidatima za titulu nove regionalne zvijezde.</p><h2>Interesovanje publike</h2><p>Iako je prošle sezone takmičenje napustio u četvrtom krugu, tvrdi da sada dolazi spremniji, odlučniji i s jasnim ciljem da napravi šou, osvoji publiku i stigne do finala.</p><p>- Vratio sam se u „Zvezde Granda“ prvenstveno zbog sebe, da pokažem da sam bolji, jači, spremniji. Prošle godine sam ispao u četvrtom krugu. Iskreno, nije to bilo nepravedno – jednostavno nije bio moj dan. Imao sam loš odabir pjesme i nisam imao vremena da se pripremim kako treba. U roku od pet dana sam morao sve spremiti za taj nastup. Bilo je komplikacija jer se tada ubrzalo snimanje zbog situacije sa Popovićem. Tako da je sve nekako išlo ubrzano i neorganizovano. Ispao sam, kako je, tako je. Ali sad sam tu ponovo, i ovaj put idem do kraja – kaže Pušilo.</p>

<p>Ono što je posebno izazvalo interesovanje publike i medija jeste njegova izjava da se „vratio po Daru Bubamaru“. Na pitanje šta ga veže za folk divu, Kerim ne krije simpatije, ali ističe i profesionalne razloge.</p><p>- Došao sam i zbog Dare. Hoću s njom da napravim šou i ludnicu. Mislim da je ona moj tip, a iskreno, siguran sam da sam i ja njen. Ona je luda, „opičena“, otvorena i meni to paše jer sam i ja takav. Onakav kakav sam bio na sceni, takav sam i privatno. Ne foliram se, ne glumim. Imam svoj fazon, svoj identitet, i to se ne mijenja – dodaje ovaj mladi pjevač.</p><h2>Muzički projekti</h2><p>U planu već ima muzičke projekte, uključujući duet s bivšom kolegicom iz prošlogodišnjeg takmičenja.</p><p>- Planiramo jedan dobar kaver koji ćemo preraditi na svoj način, to će vjerovatno biti prvo što će publika čuti od mene ove sezone. Ako sve prođe kako treba, vjerujem da ću doći do finala i da ću tada izbaciti i svoju prvu autorsku pjesmu. Bit će to nešto u fazonu Saše Matića, Gileta, Peđe Medenice, taj pravac, taj osjećaj. Nešto s emocijom, ali i energijom – kaže Pušilo.</p><p>Kako ističe, publika od njega može očekivati samo energične i nezaboravne nastupe.</p><p>- Neću biti klasičan takmičar, bit će tu zabave, provoda, smijeha, iznenađenja. I ako sve bude po planu, Dara će mi biti podrška i na sceni. Planiram da je izvodim kad nastupam, da mi stoji iza leđa, kao mentorica i kao neko s kim ću da zapalim scenu. Uglavnom, očekujte ludilo – kazao je Pušilo.</p>

Mislim da je ona moj tip, a iskreno, siguran sam da sam i ja njen, kaže mladi pjevač o svojoj mentorici

Kerim Pušilo za "Avaz" o "Zvezdama Granda": Dara Bubamara i ja pravimo šou

<p>„Sarajevo moje drago“ je muzička drama koja nas vraća u dušu sarajevske mahale, prateći živote njenih stanovnika od 70-ih godina prošlog stoljeća do početka 21. stoljeća. Kroz njihove lične priče, protkane važnim historijskim događajima poput Olimpijade, smrti Tita i ratnih godina, predstava na dirljiv i iskren način oživljava duh nekadašnje zajednice, njene radosti, tuge i vrijednosti koje su nekada činile život u ulici posebnom.</p>

<p>U jednoj od uloga nalazi se Nedim Šuvalija, mladi glumac koji je kroz ovaj mjuzikl doživio poseban emotivni angažman i prepoznao univerzalne teme koje dodiruju svakoga od nas.</p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, Nedim govori o značaju ovog projekta, svojim utiscima i porukama koje predstava nosi.</p><h2>Hvatanje ukoštac</h2><p><b>Kakvo Vam je iskustvo raditi na mjuziklu, u poređenju s klasičnim pozorištem ili filmom, ako ste imali takvih iskustava?</b></p><p>- Mjuzikl kao forma obuhvata uvezane pjevačke, plesne i dijaloške elemente s kojim glumac treba da se uhvati u koštac. Iskustvo rada na mjuziklu mi je bilo upravo iz tog razloga jako interesantno, jer je zahtijevalo od mene da se koristim svim svojim glumačkim vještinama i alatima. Velika je razlika između klasičnog pozorišta i mjuzikla, jer je riječ o dvije dijametralno različite forme. Međutim, ono što je slično je da glumac u obje ove forme mora biti cijelim svojim bićem upleten u situaciju.</p><p><b>Kako ste se pripremali za ovu ulogu – je li bilo dodatnih izazova kada je riječ o kombinaciji glume, pjevanja i plesa?</b></p><p>- Glavni dio pripreme je bilo istraživanje i razumijevanje okolnosti koje nemam u svom vlastitom iskustvu. U kombinovanju glume, pjevanja i plesa jedino što je potrebno je istrajnost i veliki rad da bi se sve to posložilo i bilo u funkciji samog teksta.</p><p><b>Šta Vam je do sada bio najizazovniji, a šta najljepši trenutak tokom proba i rada na predstavi?</b></p><p>- Najizazovniji trenutak je pjevati uz hor i filharmoniju, a najljepši trenutak je uživanje u partnerskoj igri sa kolegama.</p><p><b>Kako biste opisali saradnju s ostatkom glumačke ekipe, režiserom, dirigentom, horom i Sarajevskom filharmonijom? Jeste li nešto novo naučili od njih?</b></p><p>- U ovakvoj velikoj produkciji, koja obuhvata 100 i više ljudi, mnogo toga se može naučiti. Svako nosi svoje vještine koje pokušavam pametno pokupiti od svih njih.</p><h2>Nova dimenzija</h2><p><b>Koliko Vam znači podrška publike, posebno mladih koji se možda prvi put susreću s mjuziklom kao žanrom?</b></p><p>- Publika daje novu dimenziju ovome žanru. Kada se publika pojavi, stvari na sceni počnu mnogo bolje da funkcionišu. Mlađa publika je navikla na svakodnevnu muziku, zbog toga smatram da ovaj žanr može biti privlačan.</p>

<p>Šta biste poručili mladima koji razmišljaju o tome da krenu Vašim putem i okušaju se u glumi – posebno u ovako zahtjevnom formatu poput mjuzikla?</p><p>- Gluma od jednog glumca zahtijeva konstantni rad na sebi. Stalno razvijanje svoje ličnosti. Ukoliko si spreman da se posvetiš sebi i da pomjeriš svoje granice onda je ovo zaista divan posao za tebe. Talenat je ništa bez rada, a ovaj poziv zahtijeva ogroman rad i probijanje svoje komfor zone. Ukoliko razmišljaš posebno o mjuziklu, razvijaj svoje muzičke i plesne vještine, počni učiti svirati instrument, kreni na časove pjevanja. Nebo je granica.</p><h2>Dalji razvoj</h2><p><b>Kako vidite svoj dalji razvoj – planirate li ostati u mjuziklu, okušati se u drugim žanrovima ili možda i na filmu?</b></p><p>- Svi mediji za jednog glumca su uvijek dobrodošli. Svoje vještine pokušavam dovesti do svog maksimuma upravo iz razloga da bih svakom od ovih medija mogao dati što veći doprinos. Mjuziklom se svakako namjeravam baviti.</p>

Glavni dio pripreme je bilo istraživanje i razumijevanje okolnosti koje nemam u svom vlastitom iskustvu, kaže Šuvalija

Glumac Nedim Šuvalija za "Dnevni avaz" o mjuziklu "Sarajevo moje drago": Talenat je ništa bez rada

<p>Na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo uskoro stiže prvi bh. mjuzikl „Sarajevo moje drago“, a jednu od uloga tumači i Alen Hadžić – mladi umjetnik koji godinama uspješno spaja muziku i glumu. Publika će tako ponovno imati priliku osjetiti njegovu emociju i prepoznatljivu scensku energiju. O svom umjetničkom putu, ljubavi prema muzici i radu na ovom jedinstvenom projektu, Hadžić je govorio za „Dnevni avaz“.</p><h2>Više formi</h2><p><b>Sjećate li se trenutka kada ste odlučili da se želite baviti ovim poslom – šta je bio presudan trenutak?</b></p><p>- Kroz odrastanje sam uvijek bio očaran scenom. Primarno sam muzičar, ali sam brzo shvatio koliko je muzika isprepletena, između ostalog, i sa glumom. Uvijek se radujem kada imam priliku da stanem ili na scenu, ili ispred kamere.</p>

<p><b>Kakvo Vam je iskustvo raditi na mjuziklu, u poređenju s klasičnim pozorištem ili filmom?</b></p><p>- Imao sam čast da budem dio gotovo svih mjuzikala koji su se odigrali u Sarajevu zadnjih 15 godina, tako da mogu reći da se osjećam prilično na svom terenu. Možda baš zbog toga što se nisam odredio za samo jednu formu, mjuzikl mi daje priliku da se ispoljim u više formi i beskrajno uživam u tome.</p><p><b>Kako ste se pripremali za ovu ulogu – je li bilo dodatnih izazova kada je riječ o kombinaciji glume, pjevanja i plesa?</b></p><p>- Ovaj mjuzikl je specifičan zbog toga što prati odrastanje i sazrijevanje likova. Interesantno mi je igrati nekoga ko ima 17 godina, a na kraju priče je odrasla, zrela osoba.</p><p><b>Šta Vam je do sada bio najizazovniji, a šta najljepši trenutak tokom proba i rada na predstavi?</b></p><p>- Moram biti iskren, najdraže mi je raditi sa Dinom Mustafićem kao rediteljem. On je nepresušna inspiracija i čast mi je biti dio njegove vizije.</p><h2>Rasprodate karte</h2><p><b>Kako biste opisali saradnju s ostatkom glumačke ekipe, dirigentom, horom i Sarajevskom filharmonijom? Jeste li nešto novo naučili od njih?</b></p><p>- Osjeti se da smo svi jedna ekipa. Uživam raditi sa ljudima koji daju svoj maksimum kako bi ostavili dobar trag u nečemu ovako velikom. A ovaj grad zaslužuje samo najbolje.</p><p><b>Koliko Vam znači podrška publike, posebno mladih koji se možda prvi put susreću s mjuziklom kao žanrom?</b></p><p>- Činjenica da su sve karte skoro rasprodate govori da je publika željna ovakvog sadržaja. Radujem se da vidim reakcije publike jer sam uvjeren da niko neće ostati ravnodušan! A možda i probudimo želju mladima da nekada u budućnosti budu dio mjuzikla.</p><p><b>Postoji li neka scena ili pjesma iz mjuzikla koja Vam je posebno draga ili s kojom se najviše poistovjećujete?</b></p><p>- Moram priznati da ne postoji pjesma koja mi nije draga. Svaka ima svoju priču gdje se desi magija. Možda bih izdvojio one na kojima nam se pridruži i hor opere. Nevjerovatan je osjećaj na sceni u tim trenucima.</p><p><b>Šta biste poručili mladima koji razmišljaju o tome da krenu Vašim putem i okušaju se u glumi – posebno u ovako zahtjevnom formatu poput mjuzikla?</b></p><p>- Poručio bih da ulažu u razvoj sve tri forme - glumu, pjevanje i ples. Nije lako, ali je na kraju veliko zadovoljstvo kada vidimo da nas rad rezonuje sa publikom. Također, trebamo da pokažemo da i mi u BiH možemo napraviti ovako nešto na svjetskom nivou.</p><h2>Sve opcije</h2><p><b>Kako vidite svoj dalji razvoj – planirate li ostati u mjuziklu, okušati se u drugim žanrovima ili možda i na filmu?</b></p><p>- Otvoren sam za sve opcije i rado ću se odazvati pozivu za nove projekte.</p>

Radujem se da vidim reakcije publike, najdraže mi je raditi sa Dinom Mustafićem kao rediteljem

Alen Hadžić o projektu života za "Dnevni avaz": Sarajevo zaslužuje samo najbolje

<p>Tradicionalna manifestacija Tuzlanski pozorišni dani, koja se održava u Narodnom pozorištu Tuzla, i ove godine donosi bogat i raznovrstan program. Festival s dugogodišnjom historijom, koji je godinama imao revijalni karakter, od prošle godine prerastao je u takmičarski pozorišni festival, fokusiran isključivo na predstave iz Bosne i Hercegovine.</p><p>Direktor Narodnog pozorišta Tuzla Mirza Ćatibušić u razgovoru za “Dnevni avaz” otkrio je šta publika može očekivati od ovogodišnjeg izdanja festivala, ali i osvrnuo se na stanje kulture u Tuzli i značaj ove manifestacije za cijelu zemlju.</p><p>- Dugo godina Tuzlanski pozorišni dani bili su revijalnog karaktera, okupljali pozorišne radnike iz BiH i regiona i omogućavali publici da u kratkom periodu vidi raznovrsne predstave koje nema priliku gledati svaki dan - kaže Ćatibušić.</p><h2>Novi format</h2><p>Međutim, kako ističe, postojala je potreba za još jednim takmičarskim festivalom u BiH. Tako je manifestacija od prošle godine dobila novi format, uz utemeljenje nagrade Radoslav Zoranović, u čast osnivača Narodnog pozorišta Tuzla i jednog od najvažnijih imena bosanskohercegovačkog teatra.</p><p>- Imali smo četiri nagrade prošle godine za najbolju predstavu, najboljeg glumca, najbolju glumicu i nagradu publike. Ove godine uvodimo još dvije važne nagrade, a to su za najbolju dramaturgiju, koja će nositi ime Nijaza Alispahića, i za najbolju muziku Ahacin Horozić. Na taj način odajemo počast ljudima koji su obilježili našu pozorišnu scenu, a posebno onima koji su ostavili dubok trag u Tuzli – dodaje Ćatibušić.</p><p>Festival će biti svečano otvoren u petak, 14. novembra 2025., premijerom predstave „Plavi avion“, grandioznog mjuzikla rađenog po muzici Darka Rundeka, u režiji Dušanke Belade. Na sceni će biti angažiran veliki broj glumaca, a Ćatibušić ističe da će predstava biti „dostojna otvaranja festivala“. </p><p>U nastavku festivala, publika će imati priliku gledati najbolje predstave iz BiH: BNP Zenica s nagrađivanom predstavom „Mala“, SARTR Sarajevo s predstavom „Tri boje cvekle“, Gradsko pozorište Semberija Bijeljina sa „Hasanaginicom“, Hrvatsko narodno kazalište Mostar s predstavom „Sjećanje vode“, Narodno pozorište Sarajevo s predstavom „Marlene Dietrich: 5 tačaka optužnice“, u režiji Harisa Pašovića.</p><p>Festival će zatvoriti Hrvatsko kazalište iz Pečuha s predstavom „Totovi“, dok će iste večeri biti upriličeno svečano zatvaranje i dodjela nagrada.</p><h2>Duga tradicija</h2><p>Govoreći o stanju kulture u Tuzli i odzivu publike, Ćatibušić je optimističan: „Narodno pozorište Tuzla ima tradiciju dugu više od 70 godina. Tuzla je grad koji voli pozorište, a naša je dužnost da publici damo raznolik i kvalitetan repertoar“.</p><p>Bez obzira na ekonomske izazove, inflaciju, pandemiju i sve druge prepreke koje su posljednjih godina pogodile kulturni sektor, publika ne izostaje.</p><p>- Pozorište je preživjelo sve epohe, i televiziju, i internet, i društvene mreže. Ono i dalje ima svoju publiku jer pruža nešto što ništa drugo ne može – živi kontakt, emociju, zajedništvo – kazao je Ćatibušić.</p><p>Na kraju, Ćatibušić ističe da je cilj Narodnog pozorišta Tuzla da pronađe balans između umjetničkog kvaliteta i pristupačnosti, te da svoj program gradi u skladu s interesima i potrebama publike.</p><h2>Borba protiv femicida</h2><p>Osim takmičarskog dijela, festival ove godine donosi i snažan off-program, tematski posvećen borbi protiv femicida.</p><p>- Nažalost, Tuzlanski kanton prednjači po broju slučajeva femicida. Imat ćemo dvije predstave koje se direktno bave ovom temom. Želimo iskoristiti pažnju festivala da adresiramo jedno od najvažnijih društvenih pitanja današnjice - ističe Ćatibušić.</p>

Dugo godina Tuzlanski pozorišni dani bili su revijalnog karaktera, kaže Ćatibušić

Ćatibušić: Tuzla je grad koji voli pozorište

Direktor NP-a Tuzla Mirza Ćatibušić za "Avaz" o kulturi: Važno je pronaći balans između umjetničkog kvaliteta i pristupačnosti

<p><br></p><p>Tokom večerašnjeg koncerta u sarajevskoj Skenderiji, Tanja Savić je emotivno iznenadila publiku kada se prisjetila nezaboravnog Halida Bešlića.&nbsp;</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DP9mIwcDb6d/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DP9mIwcDb6d/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">Pogledajte ovu objavu na Instagramu.</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DP9mIwcDb6d/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">Objavu dijeli Dnevni avaz (@dnevniavaz)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>U znak poštovanja prema velikanu narodne muzike, pjevačica je otpjevala nekoliko njegovih velikih hitova, izazvavši gromoglasan aplauz i emocije u dvorani.</p>

Tanja Savić je emotivno iznenadila publiku kada se prisjetila nezaboravnog Halida Bešlića

Tanja Savić se prisjetila Halida Bešlića

Spisateljica Tamara Kučan za „Avaz“ o romanima koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim: Pronašla sam svoj mir u nemiru

Influenserica Merima Druškić Musić za “Avaz”: Žena može sve, samo je važno da to "sve" bude po njenoj mjeri

Reper Henny za "Avaz" o novoj muzici i duetu s Breskvicom: U svim pjesmama se osjeti moj pečat

Lazar Đurđević za "Avaz": Fali institucionalne podrške za potrebe mladih umjetnika

Pjevačica Višnja Petrović za "Dnevni avaz": Svaka moja snimljena pjesma je odraz onoga što osjećam

Miljenik žena staje na ludi kamen: Saša Kovaćević zaprosio dugogodišnju djevojku

Jala Brat i Buba Corelli najavili regionalnu turneju

Nataša Bekvalac za „Dnevni avaz“ otkriva detalje novog albuma: Sada hrabro pričam svoju priču kroz umjetnost

Okovi jugonostalgije

Pjevač Sidik Šabanović: Uzor mi je moj babo

Teška nesreća na Alipašinom Polju: Povrijeđen motociklista

Kerim Pušilo za "Avaz" o "Zvezdama Granda": Dara Bubamara i ja pravimo šou

Glumac Nedim Šuvalija za "Dnevni avaz" o mjuziklu "Sarajevo moje drago": Talenat je ništa bez rada

Alen Hadžić o projektu života za "Dnevni avaz": Sarajevo zaslužuje samo najbolje

Direktor NP-a Tuzla Mirza Ćatibušić za "Avaz" o kulturi: Važno je pronaći balans između umjetničkog kvaliteta i pristupačnosti

Video / Tanja Savić se prisjetila Halida Bešlića: Dirljiv trenutak posvećen legendi

Spisateljica Tamara Kučan za „Avaz“ o romanima koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim: Pronašla sam svoj mir u nemiru

Influenserica Merima Druškić Musić za “Avaz”: Žena može sve, samo je važno da to "sve" bude po njenoj mjeri

Reper Henny za "Avaz" o novoj muzici i duetu s Breskvicom: U svim pjesmama se osjeti moj pečat

Lazar Đurđević za "Avaz": Fali institucionalne podrške za potrebe mladih umjetnika

Pjevačica Višnja Petrović za "Dnevni avaz": Svaka moja snimljena pjesma je odraz onoga što osjećam

Miljenik žena staje na ludi kamen: Saša Kovaćević zaprosio dugogodišnju djevojku

Jala Brat i Buba Corelli najavili regionalnu turneju

Nataša Bekvalac za „Dnevni avaz“ otkriva detalje novog albuma: Sada hrabro pričam svoju priču kroz umjetnost

Okovi jugonostalgije

Pjevač Sidik Šabanović: Uzor mi je moj babo

Teška nesreća na Alipašinom Polju: Povrijeđen motociklista

Kerim Pušilo za "Avaz" o "Zvezdama Granda": Dara Bubamara i ja pravimo šou

Glumac Nedim Šuvalija za "Dnevni avaz" o mjuziklu "Sarajevo moje drago": Talenat je ništa bez rada

Alen Hadžić o projektu života za "Dnevni avaz": Sarajevo zaslužuje samo najbolje

Direktor NP-a Tuzla Mirza Ćatibušić za "Avaz" o kulturi: Važno je pronaći balans između umjetničkog kvaliteta i pristupačnosti

Video / Tanja Savić se prisjetila Halida Bešlića: Dirljiv trenutak posvećen legendi