Novo ubistvo potreslo je cijelu Bosnu i Hercegovinu i svi se kolektivno pitaju – dokle više? Inelu Selimović i njenog sina zadavio je Emir Selimović koji je trebao biti njihov zaštitnik i sigurna luka, a umjesto toga, postao je njihov dželat. Psihologinja Dajana Rikanović za „Avaz“ je pričala na koji način ovakve tragedije utječu na žene koje se suočavaju s nasiljem, ali i na ostale građane.<h2>Emotivne reakcije</h2>Konstantno suočavanje s vijestima o nasilju i smrti može izazvati snažne emotivne reakcije. - Kod žena koje već doživljavaju nasilje, ovakve vijesti često izazivaju osjećaj straha, bespomoćnosti i fatalizma: "Ako je ona zatražila pomoć i ipak stradala, šta onda čeka mene?" – ovo je misao koja se može pojaviti kod žena koje razmišljaju o prijavi nasilja – objasnila je Rikanović.Dodala je da postoji i drugačija reakcija, a to je ona koja potakne žene da progovore i zatraže pomoć- Kada shvate da se društvo mobilizira, da se o nasilju otvoreno govori i da institucije reagiraju, mogu osjetiti da nisu same i da postoji nada za izlazak iz nasilnog odnosa. Najvažnije pitanje nije samo zašto se ovakvi zločini dešavaju, već šta činimo da ih spriječimo. Ubistva žena nisu privatna tragedija – to su društveni problemi koji zahtijevaju sistemske promjene – kazala je Rikanović. Institucije moraju efikasnije reagirati na prijave nasilja, navodi, a zakonski okvir mora osigurati da nasilnici budu strogo kažnjeni. - Nerijetko se žrtve dodatno stigmatiziraju čak i nakon smrti. Primjerice, nevjerna je bila, provokativno se oblačila, nije poštovala svog nasilnog partnera, s njim je samo zbog novca, loša je majka, razaračica porodice (ako je pokušala da ga ostavi). Kao psiholog, postavljam pitanje: šta nam ovo govori o ljudima koji ovako komentiraju – dodala je Rikanović.Prema njenim riječima, važno je razumjeti da osuda žrtve često dolazi iz straha i potrebe da se zadrži iluzija kontrole. Ako mogu vjerovati da se to dogodilo jer je ona "nešto uradila pogrešno", onda sebi govorim da se meni to ne može desiti. Ova vrsta racionalizacije daje prividan osjećaj sigurnosti, ali je duboko pogrešna i štetna.- Ovo ponašanje, također, može biti proizvod društvenih normi koje opravdavaju ili banaliziraju nasilje. Kultura patrijarhata i ideja da je žena odgovorna za održavanje porodice po svaku cijenu stvaraju teren na kojem se ovakve osude lako javljaju. Dalje, komentatori koji osuđuju često percipiraju vlastite nesigurnosti ili neriješene konflikte. Ljudi koji u svojim životima možda svjedoče nasilju, ali nemaju hrabrosti ili podrške da mu se suprotstave, često usmjeravaju frustraciju na žrtve umjesto na nasilnike – objasnila je Rikanović.<h2>Normaliziranje nasilja</h2>Svaki komentar koji umanjuje krivicu nasilnika i prebacuje odgovornost na žrtvu dodatno normalizira nasilje i stvara atmosferu u kojoj se žene plaše da potraže pomoć.- Mediji imaju ogromnu moć u oblikovanju javnog mnijenja i trebali bi isticati primjere uspješno riješenih slučajeva borbe protiv nasilja, čime bi pružili nadu žrtvama i poslali poruku da pravda i promjena jesu mogući – zaključila je Rikanović.<h2>Pomoć je dostupna</h2>- Ako vi ili neko koga poznajete prolazi kroz nasilje, znajte da niste sami. Podrška postoji, a prvi korak je traženje pomoći. Zajedno možemo stvoriti društvo u kojem nasilju nema mjesta – istaknula je Rikanović.

Kod žena koje već doživljavaju nasilje, ovakve vijesti često izazivaju osjećaj straha, bespomoćnosti i fatalizma, kazala je

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Međunarodni dan djece oboljele od raka obilježava se danas, 15. februara, a cilj je podizanje svijesti o problemima s kojima se suočavaju djeca i adolescenti oboljeli od raka. Povodom toga, za "Avaz“ je govorio direktor Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“ Fikret Kubat. Ovo humano udruženje već 20 godina aktivno učestvuje u pružanju podrške porodicama koje je zadesilo ovo teško stanje.<h2>Iskoristiti mogućnosti</h2>Prilikom naših ranijih razgovora, Kubat je izjavio da je "rak bolest cijele porodice“, a Udruženje se bori na sve moguće načine da podrži oboljele, ali i njihovu djecu.- U BiH godišnje otprilike oboli stotinu djece od raznih vrsta maligniteta. Najčešća oboljenja su leukemije, solidni tumori i sarkomi. Djeca se trenutno liječe u četiri klinička centra, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru. Kada se u našoj državi iscrpe sve mogućnosti, onda djeca mogu biti izmještena na liječenje u inostranstvo, i to putem Fonda solidarnosti – kazao je Kubat.Istaknuo je da naši centri koriste terapije i protokole kakve koristi i EU, što je ohrabrujuće.- Mi ne zaostajemo u tom smislu, protokoli su isti. Procent izlječenja je trenutno 80 posto u razvijenim zemljama, dok je u nerazvijenim približno 30 posto. Oboljeli se na liječenje u inostranstvo upućuje po preporuci ljekara, kao, naprimjer, kada je potrebna transplatacija stranog donora, a Fond to finansira. Međutim, postoje situacije kada roditelji moraju preuzeti finansiranje, što se najčešće dešava ako je u pitanju palijativna njega ili neko specifično oboljenje – objasnio je Kubat.Napomenuo je da je jako važno da se iskoriste sve mogućnosti u našoj zemlji za liječenje, jer odlazak u inostranstvo nije jednostavan ni za djecu ni za roditelje.- Psihološki je lakše boriti se ovdje, jer su u drugoj zemlji ogromni troškovi i sve je drugačije. Svi moramo više učiniti, i država i svi da se fokusiramo na liječenje djece u našim centrima kada je to moguće. U Evropi se jako puno radi na inovativnim terapijama koje su još u fazi istraživanja i ja vjerujem da će u narednom periodu sigurno doći u BiH našim pacijentima - naveo je Kubat.<h2>Kasne posljedice</h2>Ove godine, kaže, fokus je na praćenju kasnih posljedica kod mladih i djece nakon ozdravljenja.- Djeca kad završe bolničko liječenje trebaju da se prate cijeli život, jer postoje dokazi i istraživanja da više od 90 posto djece koja su imala neki malignitet imaju kasne posljedice. To je trenutno najaktuelnija tema u Evropi o kojoj se mnogo istražuje. Mi smo ovaj 15. februar fokusirani upravo na projekt praćenja koji smo pokrenuli s Kliničkim centrom i Ministarstvom zdravlja KS, Zavodom zdravstvenog osiguranja KS – objasnio je Kubat.Izrazio je posebno zadovoljstvo što je taj projekt uvršten u Budžet i da je napravljen korak naprijed.- Mi kao Udruženje i nevladina organizacija se zalažemo za saradnju s vladinim sektorom, kako bismo svi zajedno vratili povjerenje u naš zdravstveni sistem i moramo učiniti sve što je u našoj moći da imamo bolji sistem. Želimo da djeci pružimo aktivnu, trajnu, cjelovitu podršku tokom liječenja i nakon liječenja. Zajedno ćemo se boriti, borba je teška, ali nije nemoguće pobijediti – zaključio je Fikret Kubat.<h2>Poruka roditeljima</h2>- Želim poručiti svim roditeljima koji se suočavaju s oboljenjem svog djeteta da postoji Udruženje kojem se mogu obratiti. Mi smo tu za njih i naša misija su oni, na nas se mogu osloniti, s nama mogu podijeliti sve svoje probleme i zabrinutost. Trebamo svi biti jedni uz druge da pokažemo humanost, empatiju i da se osvrnemo oko sebe i pomognemo drugim ljudima, ne samo novcem, nego na brojne druge načine – poručio je Kubat.

U BiH godišnje otprilike oboli stotinu djece od raznih vrsta maligniteta, kazao je

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Ime i prezime: Lana Lekić.Datum i mjesto rođenja: 19. juli 1979., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Detoks i vježbe istezanja.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Dizajnom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Podučavanje djece.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ljubav.Najdraža pjesma: „Otkad tebe volim“, Bajaga.Šta gledate na televiziji: Emisije o zdravlju.Šta Vas nervira: Ljudska glupost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Svakodnevni zagrljaji najmilijih.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: Sama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Crvena.Ko Vam je uzor: Roditelji.Najdraži pisac: Antoine de Saint Exupery.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavila ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Bajaga.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Djeca su zakon“, Delphine de Vigan.Tim za koji navijate: BH reprezentacija.Omiljena narodna izreka: Ko radi, ne boji se gladi.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Mali princ.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Irsku.

Roditelji su mi uzor

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Ime i prezime: Denial Ahmetović.Datum i mjesto rođenja: 26. februar 1995., Zenica.Šta prvo uradite kad se probudite: Uzmem telefon.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Fudbaler.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Frizer.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Lopta.Najdraža pjesma: "Dodirni me“, Galija.Šta gledate na televiziji: Fudbal.Šta Vas nervira: Licemjerje.Najdraži grad: Istanbul.Najbolji poklon koji ste dobili: Sin.Čega se plašite: Boga.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Muzički uzor Dino Merlin.Najdraži pisac: Dan Brown.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Širio ljubav.Omiljeni muzičar ili bend: "Dubioza kolektiv“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Anđeli i demoni“.Tim za koji navijate: Barselona.Omiljena narodna izreka: Ako neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Kevin Hart.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Saudijsku Arabiju.

Sin je moj najljepši poklon

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Ime i prezime: Elvis Komar.Datum i mjesto rođenja: 06. juli 1978., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Glumom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Muzika.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Cigarete.Najdraža pjesma: Ima ih mnogo.Šta gledate na televiziji: Filmove.Šta Vas nervira: Bahatost i laž.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Mobitel.Čega se plašite: Zmije i rata.S kim najradije pijete kafu: S najmilijima.Omiljena društvena mreža: Facebook.Najdraža boja: Crna.Ko Vam je uzor: Nemam ga.Najdraži pisac: Harold Robins (Robbins).Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Svima povećao prihode.Omiljeni muzičar ili bend: Nemam.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Nisi sam“.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ne znam.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Žika Pavlović.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Egipat.

Mrzim pitanje "Šta ima?"

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar ima 28 godina i zaljubljenik je u pčelarstvo. Međutim, on je odlučio da pomjeri granice pčelarstva na našim prostorima te se počeo baviti vještačkom oplodnjom matica, i to, prema dostupnim informacijama, prvi na našem području.<h2>Fokus na trutu</h2>Šumar je za „Avaz“ ispričao kako se rodila ta ljubav i kako je uopće došao na ideju da se bavi ovim inovativnim pristupom i tehnikom.- Moji djed i otac su mi prenijeli ljubav prema pčelarstvu. Nisam se htio baviti nekim poslom gdje ima puno ljudi, pa sam se odlučio za ovakvu karijeru. Odlučio sam da budem pravi pčelar, a ne klasični „medar“, kako se mi međusobno nazivamo, pa sam počeo proizvoditi i matičnu mliječ, propolis, pergu i naravno pčelinji otrov – započinje priču Šumar.Svoje košnice je smjestio u podnožju Romanije, selo Podmjedenik, na nekih 1.000 metara nadmorske visine, a sve što proizvodi je izuzetne kvalitete.- Moj diplomski rad je bio o temi vađenja pčelinjeg otrova, a zajedno s mentoricom Lejlom Bidor, koju moram spomenuti jer mi je mnogo pomogla, zaključio sam da bi bilo jako zanimljivo uraditi magistarski o temi vještačke oplodnje matica. Ranije sam čitao članak o tome, Rusi su to prvi radili, ali nismo nalazili informaciju da se iko bavi nečim sličnim u BiH – objasnio je Šumar.Na edukaciju je morao da se zaputi u Češku, a na koncu je odlučio da oplodnju radi na pčeli karniki s ciljem da je očuva kao čistokrvnu vrstu.- Vještačka oplodnja matica se fokusira na trutu, jer sav genetski materijal koji matica prenosi na potomstvo potječe baš od truta. Zbog toga je potrebno obezbijediti jako kvalitetne trutove i sav fokus je na njima, moraju biti čistokrvni. Za jednu oplodnju matice potrebno je sakupiti čak desetak trutova i onda izvući sjemeni materijal te zatim oploditi maticu – opisao je Šumar.<h2>Proizvodi tonu meda</h2>Trenutno u pčelinjaku Šumar ima od 80 do 100 društava, ali nije siguran koliko će ih prezimiti. Prosječna prozvodnja u pčelinjaku, koji je stacionarni, jeste između 600 i 1.000 kilograma godišnje. Kako ističe, ima godina kada je proizvodnja jako slaba pa ide i u minus, jer se pčele samo hrane, a sve zavisi od vremena.Svima koji razmišljaju o bavljenju nekim poljoprivrednim poslom, poslao je poruku.- Preporučio bi svoj omladini da se makne iz zgrada, jer selo sada ima jako dobru budućnost. Znamo svi da sa sela potječe jedina kvalitetna hrana, koja je i najbolji lijek. Ne napuštajte našu državu, mi smo jako bogati i u Bosni i Hercegovini imamo sve što je potrebno za nas – zaključio je Šumar.<h2>Značaj postupka</h2>Šumar je objasnio šta, zapravo, vještačka oplodnja matice znači za pčelarstvo.- To doprinosi samom radu pčelarstva, očuvanjem čistokrvne vrste, što odmah povlači kvalitetnije i mirnije pčelarenje, kao i bolje prinose za buduće generacije. Potrebno je vremena da bi se to postiglo, jer u pčelarstvu ništa ne može da se desi preko noći – objasnio je Šumar.

Potrebno je obezbijediti jako kvalitetne trutove i sav fokus je na njima, moraju biti čistokrvni, objasnio je

Šumar: Ljubav su mi prenijeli djed i otac

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Ime i prezime: Armin Mulović.Datum i mjesto rođenja: 11. avgust 1984., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pomislim na „Porsche“.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Konsultant.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Razvijanje klima-sistema na objektima u izgradnji.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Porodica.Najdraža pjesma: „Sredinom“, Dino Merlin.Šta gledate na televiziji: Sport.Šta Vas nervira: Neodgovornost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Djeca.Čega se plašite: Odraza negativnog društva.S kim najradije pijete kafu: Sa suprugom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Tamnoplava.Ko Vam je uzor: Moj otac.Najdraži pisac: Robin Šarma (Sharma).Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Pojačao srednji stalež.Omiljeni muzičar ili bend: Armin Van Buuren.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Monk koji je prodao svoj Ferrari“.Tim za koji navijate: Željezničar i Milano.Omiljena narodna izreka: Sit gladnom ne vjeruje.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ako ne ostvariš?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Tom Kruz u „Nemogućoj misiji“.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Australiju.

Nervira me neodgovornost

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Poremećaji u prehrani predstavljaju jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji naročito pogađaju adolescentice. Poremećaji uzimanja hrane poput anoreksije i bulimije pogađaju gotovo tri posto adolescentske populacije, dok se držanje dijete i opsesije u vezi s hranom javljaju u svim dobnim skupinama.<h2>Rana prevencija</h2>Općenito govoreći, poremećaje hranjenja karakterizira pretjerana zabrinutost i usmjerenost pojedinca na kontrolu oblika i težine tijela, a popraćena je neprimjerenim, neredovnim ili haotičnim unosom hrane. Uz gojaznost, anoreksija i bulimija predstavljaju najpoznatije poremećaje hranjenja današnjice.- Nezdrave životne navike, restriktivne dijete i prejedanje predstavljaju veliki problem današnje ženske adolescentne populacije. Anoreksija i bulimija javljaju se u dobi između 12 i 25 godina. Anoreksija je nešto učestalija u ranijoj dobi (od 14. do 17. godine), dok se bulimija u prosjeku javlja oko 18. godine života. Danas poremećaji hranjenja pogađaju djevojke u sve ranijoj dobi (na početku puberteta), te je stoga izuzetno važno s prevencijom početi što ranije, naprimjer, u okviru efikasnih interventnih programa namijenjenih primjeni u školi, i slično – kazala je Bulić.Djevojke su vrlo svjesne svog tijela i tjelesne težine. Iz tih razloga, namjerno ulažu velike napore kako bi oblikovale svoje tijelo, često kroz vrlo rigorozne restriktivne dijete. - Ovakvi stavovi i ponašanja su vrlo rašireni i obično se nazivaju “kultom mršavosti”. Na Zapadu postoji jasna povezanost između kulta mršavog tijela i raširenosti poremećaja u hranjenju. Mediji, reklamirajući mršavo žensko tijelo kao jedino lijepo i prihvatljivo, ne olakšavaju situaciju. Pohvalno je što su posljednjih godina kampanje vezane za popularizaciju ljepote „punijeg“ ženskog tijela – objasnila je Bulić.<h2>Neupadljiv izgled</h2>Adolescentice nerijetko svoju vrijednost baziraju na svom fizičkom izgledu, dodaje, i smatraju da vrijede onoliko koliko su privlačne, odnosno mršave i lijepe. - Nisko samopoštovanje je, između ostalog, rizični faktor za nastanak poremećaja u hranjenju. Kod oboljelih od anoreksije opsjednutost strahom od debljanja je toliko jaka, da se osoba boji hrane ili jela. Kod bulimije, oboljela osoba „proždire“ ogromne količine hrane koju potom izbacuje iz organizma povraćanjem ili drugim metodama – navela je Bulić.Kod bulimične osobe komplikacije zbog poremećaja često ostanu neotkrivene, jer oboljeli zbog nelagode nikome ne otkriva svoje probleme hranjenja, dok vanjski izgled, za razliku od anoreksije, ostaje i dalje neupadljiv.<h2>Posljedice oboljenja</h2>- Kod anoreksije se dešava izostanak mjesečnice, suha koža sklona pucanju, žućkasti ton kože, lomljivi nokti, opstipacija i slabost. Za razliku od anoreksije, osoba s bulimijom nije uvijek abnormalno mršava. Dolazi i do fizioloških posljedica, zbog povraćanja, kao što su upale grla i ždrijela, otečene žlijezde, razaranje zubi kiselim sadržajem, oštećenje crijevne stijenke, nutritivni deficiti i dehidracija - nabrojala je Bulić.

Adolescentice svoju vrijednost baziraju na fizičkom izgledu, objasnila je

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Elizabet Majnmen (Elizabeth Mineman) i Senahida Šarića sudbina je spojila na neočekivan način. Dok su putujući Evropom tražili avanture, oni su našli – ljubav. Ona je Amerikanka, on Bosanac, a svoj život odlučili su započeti upravo u našoj državi. Na društvenoj mreži Instagram pokrenuli su zajednički profil, Eli and Senči, gdje s pratiocima dijele svakodnevicu, izazove i anegdote koje sada proživljavaju.<h2>Zajednički san</h2>Elizabet je za „Avaz“ kazala da su šanse da se sretnu bile vrlo male, ali da joj je priča o njihovom upoznavanju jako draga i voli da je prepričava.- Odlučila sam putovati Evropom prije nego što sam započela studiranje prava i nekako se poklopilo da mi je putovanje otkazano te sam se našla u Splitu bez ikakvih planova. Ukrcala sam se na prvi trajekt i završila u Supetru, na otoku Braču. Sjedila sam u restoranu gdje je Senči radio i odmah smo kliknuli. Znala sam da je to ljubav kad sam napustila Brač. Iako sam širom svijeta doživjela nevjerovatne avanture, nisam mogla prestati razmišljati o njemu – započela je priču Elizabet. Kada je sezona u Hrvatskoj završila, dodala je, ponovo su se sreli da ostvare zajednički san i putuju zajedno, što je ujedno bila i jedna od prvih stvari koja ih je zbližila. Zaručili su se u septembru 2024., ali je bilo potrebno mnogo promišljanja o tome gdje će živjeti. - Razmišljali smo o preseljenju u SAD, ali bi naša putovanja bila mnogo ograničenija zbog zelene karte. Još smo mladi i nismo spremni da se naš životni stil sasvim smiri. Bosna je izgledala kao najbolja opcija kako bi bili u blizini moje porodice i prijatelja i imali blisku zajednicu, istražili obližnje destinacije, uštedjeli novac i zajedno mogli graditi svoj posao i život iz snova – kazao je Senahid. Elizabet je, s druge strane, oduvijek privlačila selidba u inozemstvo, jer gaji posebnu ljubav prema drugim kulturama i učenju novih jezika.- Kada sam prvi put posjetila Senčijevu domovinu, zaista sam se zaljubila u nevjerovatnu prirodu, živu kulturu, mirniji tempo života, svježu hranu i gostoljubive ljude, pa sam znala da želim živjeti ovdje – navela je Elizabet.Dodala je kako je doživjela mnogo kulturoloških šokova, ali najsimpatičnije su joj sve potencijalne opasnosti koje vrebaju naše građane, uključujući promahu, sjedenje na hladnom betonu i slično, zatim veliki broj kafa koje dnevno pijemo kao i brojne druge stvari.- Prirodni pejzaž Bosne me zaista oduševljava. Ja sam iz Čikaga, u Ilinoisu, koji je poznat po neboderima i poljima kukuruza. Tako da se nikada neću naviknuti da gledam kroz prozor i vidim planine. Zatim, hrana je ovdje tako svježa i domaća i zato je sve ukusnije. Što se tiče Bosanaca, moram reći da se zbog njih osjećam baš dobrodošlo, posebno od Senčijeve porodice i naše zajednice na Instagramu – istaknula je Elizabet.<h2>Dozvola za boravak</h2>Dok Elizabet uz osmijeh uči od Senahida da pravi pite i druge bosanske specijalitete, vrijedno rade na tome osiguraju boravak novoj bosanskoj snahi, kako bi mogli uživati u danima koji im slijede.- Podnijeli smo zahtjev za privremenu boravišnu dozvolu da Eli ostane u Bosni, pa ako to prođe uspješno, onda ćemo provesti narednih nekoliko godina ovdje i nastaviti da pokazujemo svoje iskustvo na društvenim mrežama. Nadamo se da ćemo uskoro kupiti automobil i istražiti BiH i cijeli Balkan kroz „roadtripove“, te predstaviti ljepotu ove regije svijetu. Nakon toga, ko zna kuda će nas život odvesti, morat ćete nas nastaviti pratiti – poručio je Senahid.<h2>Posjeta SAD</h2>- Nikada nisam posjetio SAD. Nekoliko puta sam podnio zahtjev za turističku vizu, ali mi je svaki put odbijena. Zbog toga nisam mogao da upoznam Eline roditelje ili porodicu. Nadamo se da ćemo uspjeti ove godine, kako bih ih upoznao prije našeg vjenčanja – kazao je Senahid.

Zbližio nas je zajednički san da putujemo svijetom. 

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Ime i prezime: Amela Karabeg.Datum i mjesto rođenja: 30. juni 1972., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Operem zube i popijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Arhitekta.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Doktor.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Karmin.Najdraža pjesma: Neka od Nine Badrić.Šta gledate na televiziji: Ne gledam televiziju.Šta Vas nervira: Višak kilograma.Najdraži grad: Dubai.Najbolji poklon koji ste dobili: Neobičan, dizajnirani buket cvijeća.Čega se plašite: Samoće.S kim najradije pijete kafu: Sa sobom.Omiljena društvena mreža: Nijedna.Najdraža boja: Roza.Ko Vam je uzor: Moji roditelji.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Pronašla mogućnost da svako radi prema svojim sposobnostima i da je samoodrživ, te da može priuštiti lijep život sebi i ljudima oko sebe.Omiljeni muzičar ili bend: Severina.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Bogati otac, siromašni otac“.Tim za koji navijate: FK Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Tajna uspjeha u životu nije da čovjek radi što voli, nego da voli što radi.Koje pitanje najviše mrzite: Kako si i šta ima novo kod tebe?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ibsenova Nora.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Floridu (Majami).

Plašim se samoće

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Udruženje građana "BH Solidarnost" podnijelo je inicijativu prema Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnom ministarstvu zdravstva da se Ehlers-Danlosov sindrom (EDS) uvrsti na listu bolesti u Federaciji BiH s ciljem ostvarivanja prava na liječenje i ocjenu invalidnosti oboljelih. Iza te inicijative nalazi se Elvedin Ibrić iz Tuzle, koji je i sam oboljeli, te sa svojih 27 godina više nije u mogućnosti da radi.<h2>Promjenjivo stanje</h2>Mnogima je ovaj sindrom i način na koji utječe na život oboljelog nepoznat, a Ibrić je za „Avaz“ ispričao da je obišao sigurno stotinu specijalista u BiH i nijedan mu nije uspostavio dijagnozu.- Bio sam inicijator ove inicijative, kako bismo mogli ostvariti neka prava, dobiti adekvatno liječenje, podršku i pomoć. Nažalost, ljekari u BiH tu bolest ne prepoznaju. Vjerovatno ima još oboljelih, ali nisu dijagnosticirani. U svim susjednim zemljama ima oboljelih, sasvim sigurno je da ja nisam jedini u Bosni i Hercegovini – započinje svoju priču Ibrić.Prvi put je posumnjao na ovu dijagnozu u martu 2024., a zvaničnu potvrdu je dobio u oktobru iste godine. - Prvi simptomi su se javili kad sam imao šest godina, imao sam užasne migrene i bolove u zglobovima. Nekad bih bio onesposobljen, nekad bih bio dobro, stalno se mijenjalo. Redovno sam išao na kontrole, obilazio sve, ali nikad nisu znali šta je uzrok. Dobijao sam dijagnoze reume, artritisa i druge. Međutim, moje stanje se pogoršalo prošle godine. Bio sam zaposlen, sve je funkcioniralo i onda su počele da mi trnu ruke, da ih ne osjećam, ispadale su mi stvari, umor je bio neizdrživ, promjene u srčanom ritmu, imao sam osipe na koži – naveo je Ibrić.

Dakle, Ibriću je bilo potrebno 20 godina da dođe do konačne dijagnoze, a, iako nema lijeka, barem sad zna s čim se bori i liječi je simptomatski, dok fizikalnim tretmanima ublažava probleme s mišićima.- EDS je sistemska bolest vezivnog tkiva i utječe na sve organe. Postoji 13 oblika te bolesti, od kojih je jedan jako ozbiljan i težak, a to je vaskularni i oboljeli od te vrste u prosjeku imaju životni vijek 40 godina. Oni imaju jako puno problema sa srcem, venama, krvnim sudovima, pucanjem vena, krvarenjima i, nažalost, na koncu zbog toga izgube život – objasnio je Ibrić.<h2>Nema prava</h2>Ostali oblici su drugačiji i potvrđuju se genetskim testiranjem, a Ibriću je dijagnosticiran hipermobilni oblik sindroma.- Doktorica na Klinici „Rebro“ u Zagrebu uspostavila je dijagnozu. Hipermobilni oblik se dijagnosticira kliničkim nalazom. Oboljeli od ove vrste imaju nedostatak D vitamina koji se ne može nadomjestiti bez obzira na suplementaciju, prolaps srčanog mitralnog zaliska, skoliozu, rastezljivost kože, probleme sa zglobovima, hronični umor, bolove, poteškoće s koncentracijom. Ta bolest ima mnogo popratnih stanja koja su isto rijetka i teško prepoznatljiva – kazao je Ibrić.Trenutno se liječi u Zagrebu i čekaju ga pretrage koje se ne mogu obaviti u BiH.- Sistem u našoj državi ne prepoznaje ovu bolest, ne mogu me uputiti, ne mogu mi refundirati troškove, nemam apsolutno nikakva prava – zaključio je Ibrić.<h2>Veliki troškovi</h2>U posljednjoj godini potrošio je gotovo 6.000 maraka samo na pretrage, a očekuju ga još tri koje mora obaviti izvan zemlje od kojih svaka košta približno hiljadu maraka. U tu cifru nije uračunao lijekove, preparate i pomoćna sredstva zbog kojih na kraju cifra bude mnogo viša.

Prvi simptomi su se javili kad sam imao šest godina, imao sam užasne migrene i bolove u zglobovima, ispričao je Ibrić

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu 

Herojski čin medicinskog tehničara Vernesa Šere iz Zenice odjeknuo je Bosnom i Hercegovinom kada je u toku saobraćajne nesreće djevojčici spasio život tako što ju je zaštitio svojim tijelom. Šero za „Avaz“ skromno kaže da je njegov poziv spašavanje života, ali njegovi instinkti prevazilaze taj poziv.<h2>Ostao bez daha</h2>Hitna pomoć pozvana je u vrtić jer je petogodišnja djevojčica izgubila svijest pa su se Šero i njegove kolege uputili prema njima.- Preuzeli smo pacijenticu i krenuli do bolnice. Upalili smo rotacije, svjetlosno zvučnu signalizaciju, s obzirom na to da je kriza svijesti po urgentnim situacijama broj 1, kod svakog pacijenta, ne samo kod djece. Na lokalitetu Babine rijeke, gdje svakodnevno prolazimo, postoji jedan dio brze ceste koji nam omogućava brži prolaz do bolnice. Sjedio sam iza kreveta prateći pacijenticu i u jednom momentu podigao glavu da vidim dokle smo stigli – počinje svoju priču Šero.Tada je ugledao automobil koji je naglo izletio u njihovu traku. Kako kaže, njegov kolega je pokušao da izbjegne udar, međutim, to nije bilo moguće.- Kao da mi je neko rekao da se okrenem i vidim šta se dešava kako bih pomogao djevojčici. Sjećam se da sam uspio da skočim i uzeo je na sebe, više povukao za rame, jer mi je u glavi bilo samo da nju zaštitim. Prošlo mi je kroz glavu kasnije, možda sam trebao da se nekako preko nje oslonim, ali ovo je bila moja instinktivna reakcija. Osjetio sam udar i bacilo nas je preko zadnjeg boka Hitne – prisjeća se Šero.Dodao je da se ne sjeća u potpunosti događaja, ali zna da je u sljedećem trenutku dijete bilo na njemu, a on nije mogao disati. Od udara je ostao bez daha.- Samo sam htio da neko otvori vrata. Kasnije su mi ispričali da je u tom trenutku doktorica s vozačem izašla da provjere vozača koji nam je oduzeo prvenstvo. Doktor je zatim otvorio vrata i skinuo dijete s mene, pitao me jesam li dobro, ali ja znam da sam samo pitao za djevojčicu i da li je dobro. Čuo sam sirene kolega koji su došli da nas preuzmu i ja sam im izuzetno zahvalan, jer su se stvorili tu u roku od par minuta – kazao je Šero.<h2>Isto bi uradio</h2>Istaknuo je da trenutno nema informacije o stanju pacijentice, ali prema posljednjim koje je imao, bila je stabilno.- Mi smo prošli s lakšim tjelesnim povredama, mada, vrat me i dalje boli, spavanja nema već četvrti dan, jer se tijelo hladi. Nisam uopšte imao predstavu o sebi nakon udara, samo sam razmišljao o njoj, nisam znao ni krvarim li ni jesam li šta slomio. Svakodnevno radimo pod šokom i adrenalinom, ali kad se desi nama lično, to je dodatni nivo šoka – objasnio je Šero.Sad kad su se stvari slegle, kaže, ne preispituje više svoju odluku kako bi postupio da se opet desi, jer misli da bi isto uradio. Njemu je samo bilo bitno da djevojčica bude dobro, ne mareći za rizik u kojem se sam našao.- Moglo je biti mnogo gore, da se sanitet prevrne, da je vozač povrijeđen, ali hvala Bogu sve je prošlo kako treba. U vozilu je bila i njena 14-godišnja sestra koja je, srećom, prošla bez povreda – zaključio je Šero.<h2>Svaka sekunda bitna</h2>- Prolazilo mi je kroz glavu da li sam je trebao ostaviti na krevetu, da li bi bila sigurnija, ali ja sam samo želio da je spasim, jer sam znao da iz tog njenog stanja može proizaći samo gore. Pričao sam i s kolegama iz Hitne koji se slažu da bi imala teže tjelesne povrede da nisam tako reagirao, jer smo vozili brzinom 80-90 kilometara na sat. Ko radi u zdravstvu, zna da je svaka sekunda bitna – kazao je Šero.

Kao da mi je neko rekao da se okrenem i vidim šta se dešava. Sjećam se da sam uspio da skočim i uzmem je na sebe

Vernes Šero koji je tijelom zaštitio pacijenticu u saobraćajnoj nesreći: Samo mi je bilo važno da djevojčica bude dobro

Ime i prezime: Razija Mujanović.Datum i mjesto rođenja: 15. april 1967., Ratkovići.Šta prvo uradite kad se probudite: Umijem se.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Ekonomijom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Košarka.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ne mogu se zamisliti s jednom stvari.Najdraža pjesma: Svaka lijepa pjesma mi je draga.Šta gledate na televiziji: Sport i filmove.Šta Vas nervira: Negativnost.Najdraži grad: Tuzla.Najbolji poklon koji ste dobili: Bilo ih je mnogo od dragih ljudi.Čega se plašite: Ničega.S kim najradije pijete kafu: S prijateljicama.Omiljena društvena mreža: Facebook.Najdraža boja: Bež.Ko Vam je uzor: Nemam uzora.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Da političari budu iskreniji.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Merlin.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Ne sjećam se.Tim za koji navijate: Barcelona.Omiljena narodna izreka: Ne znam koju izdvojiti.Koje pitanje najviše mrzite: Nijedno, uvijek imam spreman odgovor.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: U svemu što gledam neki mi se svidi.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil. Dino Merlin.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Ne sjećam se.Tim za koji navijate: Barcelona.Omiljena narodna izreka: Ne znam koju izdvojiti.Koje pitanje najviše mrzite: Nijedno, uvijek imam spreman odgovor.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: U svemu što gledam neki mi se svidi.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.

Voljela bih posjetiti Brazil

Razija Mujanović: Nervira me negativnost

Internacionalni Master kongres, posvećen najnovijim naučnim saznanjima i tehnološkim dostignućima iz plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije, dermatologije i procesa starenja održao se od 30. januara do 1. februara 2025. u Parizu.<h2>Granice se pomjeraju</h2>Kongresu je prisustvovalo više od 15.000 registriranih učesnika iz cijelog svijeta, a iz BiH su tamo bili i prim. dr. Amela Karabeg i prof. dr. Reuf Karabeg koji su za "Avaz" iznijeli svoje utiske.- Svjetska estetska medicina kroz 3 dana sa više od 317 sati predavanja u 14 dvorana donijela je novu dimenziju i ideju u pristupu i tretmanu naših pacijenata. Granice zaustavljanja procesa starenja u kombinaciji hirurških i nehirurških tretmana se pomiču svake godine, tako da takve pravilno kombinovane primijenjene procedure daju najbolje rezultate. Prezentacije, panel diskusije i diskusije auditorijuma sa ekspertima su donijeli značajne zaključke u smislu prevencije i tretmana znakova starosti neinvazivnim metodama (botoks, fileri, PRP, razni preparati, uz najsavremenija tehnološka dostignuća/laseri, radiofrekvencija) i osobito iz hirurških tehnika. Bilo je 212 sati nesponzoriranih predavanja i 15 sati operacija uživo iz većine hirurških procedura. Već od sutra počinjemo sa primjenom dokazanih i provjerenih najboljih procedura u našoj poliklinici - kaže prim. dr. Amela Karabeg.Prof. dr. Reuf Karabeg, specijalista opšte hirurgije i plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije ističe da su predavanja svjetskih autoriteta o hirurškim tehnikama iz svih oblasti estetske hirurgije - face lift, blefaroplastika, regija vrata, nosa, grudi, liposukcije, abdominoplastika - bile na vrhunskom nivou.- Određene tehnike koje radimo ćemo modificirati za još bolje za bolje rezultate jer je svaka oblast medicine evolutivna, napreduje). Bitno je raditi najboljim metodama koje daju rezultate za najveće zadovoljstvo pacijenata - kazao je prof. dr. Reuf Karabeg.Istaknuo je da je najvažnije razumjeti gdje se nalazite u stručnom i naučnom smislu (u ovom slučaju medicinske) iz oblasti kojom se bavite kako bi potvrdili da nešto dobro radite, u skladu sa svjetskim trendovima.&nbsp;- Vjerovatno bi određeni hirurzi nakon uvida u svjetske trendove kazali: 'Mi ovo ne bi trebali i nećemo da radimo dok se ne educiramo dovoljno'"'. To je suština. Za dobrobit i hirurga a osobito pacijenata - navodi dr. Karabeg.<h2>Bolji rezultati</h2>Kongres se tradicionalno održava jednom godišnje. Predavanja su bila u 14 dvorana u isto vrijeme uz prisustvo 15.000 registriranih učesnika. Prikazana je hirurgija uživo, tretmani uživo, disekcije na kadaveru i brojne druge metode.- Uz dobijanje znanja, networking je drugi prioritet. Vidjeli smo se ponovno sa starim prijateljima,najvećim svjetskim stručnjacima (Foad Nahai iz SAD, Per Heden iz Švedske, Sebastian Garson iz Francuske, Fabio Ingalina iz Italije, Amin Kalaii iz Norveške). S određenim smo radili u operacionoj sali ranije, tako smo dr. Amela i ja operirali sa Per Hedenom u Štokholmu. S određenim kolegama smo dogovorili dalje usavršavanje u praktičnom smislu, u oba smjera Sarajevo-Pariz, Štokholm, Istanbul. Prof. Per Heden iz Švedske nas je pozvao na kongres u Štokholm koji se održava u junu ove godine. Prije toga ćemo sigurno imati Internacionalni simpozijum plastičnih hirurga u Sarajevu 15.2.2025. Napominjemo da je u Sarajevu održan u septembru 2024. godine najveći kongres Udruženja plastične hirugije na Balkanu. Ubrzo stiže i 3. kongres ICOPLASTA u septembru 2025. u Cape Town na kojemo ćemo održati pozvano predavanje (autori su ljekari iz poliklinike Karabeg).Idemo dalje sa edukacijama da bi pacijenti u konačnici u BiH i šire imali bolje rezultate iz estetske, kozmetske i rekonstruktivne hirurgije - zaključio je prof. Reuf Karabeg.

Već od sutra počinjemo sa primjenom dokazanih i provjerenih najboljih procedura u našoj poliklinici, kaže prim. dr. Amela Karabeg

Master kongres u Parizu: Prim. Amela Karabeg i prof. Reuf Karabeg u BiH donose najsavremenije metode i svjetske trendove

Vodeći uzrok smrti i invaliditeta u Bosni i Hercegovini su kardiovaskularne bolesti, iako su prerane smrti kod odraslih uglavnom posljedica karcinoma. Na problem velikog broja oboljelih od kardiovaskularnih bolesti upozoravaju i domaći ljekari te zdravstvene institucije.&nbsp;Prema njihovim navodima, uzrok svake druge smrti u BiH su kardiovaskularne bolesti, dok je infarkt na vrhu liste smrtnosti. U FBiH od infarkta u 2022. godini umrlo je 10.449 ljudi, dok je u Republici Srpskoj taj broj iznosio 5.531.<h2>Stil života</h2>Kardiolog Adnan Delić za "Avaz“ je naveo da su u velikoj mjeri navike stanovništva pridonijele tim brojevima. Od četiri grupe učestalosti infarkta, Svjetska zdravstvena organizacija je BiH svrstala u onu predzadnju, kategoriju visokog rizika.- Razlike između zemalja su iz više razloga, uglavnom su u vezi sa stilom života i navikama stanovništva. Donekle je povezano i sa zdravstvenim sistemom, naprimjer, zemlje koje imaju bolju prevenciju doprinose smanjenju broja infarkta, ali u najvećoj mjeri to ipak ovisi o životnim navikama. Naše su generalno dosta loše. Prije svega, u smislu nedovoljne fizičke aktivnosti, visokog procenta pušača, debljine i nedovoljne regulacije faktora rizika kao što su krvni pritisak, masnoća, dijabetes i drugi – objasnio je dr. Delić.

Ističe da bi se situacija drastično popravila kada bi stanovništvo obavljalo redovno preglede, na vrijeme otkrili i dobro liječili krvni pritisak i ostale riziko faktore te da se uz to zdravo ponašaju. Bilo bi manje infarkta i ljudi bi ga doživljavali u kasnoj životnoj dobi.- Dodatna tragedija je prosjek godina ljudi koje pogađa infarkt. Većina pacijenata kod nas ima u prosjeku 50 godina, možda čak i niže, ali sigurno je između 40. i 50. godine, znači vrlo mladi ljudi, a imao sam i pacijente mlađe od 40 godina s teškim infarktima – naveo je dr. Delić.<h2>Utjecaj stresa</h2>U starijoj dobi, dodaje, infarkti su obično i blaži, ali kada pogodi mlađe, mnogo su teži, a invalidnost i smrtnost je veća. Tragedija je, kaže, i jer su to radno sposobni ljudi, imaju porodice i doprinose društvu.- Ni to nije slučajno, i tada se dešava kao posljedica faktora rizika, loše prevencije i loših životnih navika. Stres sigurno ima utjecaja, ali teško je dokazati koliko, jer ga ne možete direktno izmjeriti kao, naprimjer, šećer i pritisak. Može biti okidač koji aktivira već postojeću bolest, ali veći je problem što potiče druge nezdrave navike poput cigareta, koje ljudi uzimaju da bi smanjili stres – zaključio je dr. Delić.<h2>Možemo uraditi više</h2>Situacija u svijetu se mijenja, dakle, moguće je napraviti pomak.- Norveška je primjer jedne od zemalja koja je napravila pomak. Ona je bila u istoj grupi kao i mi, međutim, sada su u grupi niskog rizika, zahvaljujući drugačijem ponašanju, medicinskim mjerama i stilu života. Donedavno je infarkt bio u svim zemljama vodeći uzrok smrti, međutim, nakon poduzetih mjera u nekim od njih, to više nije slučaj. I mi možemo učiniti mnogo više – naveo je dr. Delić.

Tragično je da infarkt pogađa vrlo mlade ljude, većinom između 40. i 50. godine, naveo je dr. Delić

Kardiolog Adnan Delić za "Avaz" o najvećem ubici u BiH: Navike stanovništva su uzrok velikog broja infarkta

Ime i prezime: Harun Ćehović.Datum i mjesto rođenja: 29. juli 1998., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Provjerim kakvo je vrijeme.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Analitičar ili diplomata.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Instruktor engleskog jezika.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Šator s mrežom za komarce.Najdraža pjesma: „Sredinom“.Šta gledate na televiziji: Dnevnik i historijske dokumentarce.Šta Vas nervira: Nepristojnost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Sitnice pune pažnje.Čega se plašite: Samoće.S kim najradije pijete kafu: Ne pijem je često.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Zelena i narandžasta.Ko Vam je uzor: Moji roditelji.Najdraži pisac: Čehov.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Nacionaliste učinio patriotima.Omiljeni muzičar ili bend: Merlin ili „Dugme“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Kad sam bio hodža“.Tim za koji navijate: Gledam individualne sportove.Omiljena narodna izreka: Sabur glavu čuva – strpljen, spašen.Koje pitanje najviše mrzite: Koji su dalji planovi?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Aureliano Buendia.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Maleziju.

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu

Vernes Šero koji je tijelom zaštitio pacijenticu u saobraćajnoj nesreći: Samo mi je bilo važno da djevojčica bude dobro

Razija Mujanović: Nervira me negativnost

Master kongres u Parizu: Prim. Amela Karabeg i prof. Reuf Karabeg u BiH donose najsavremenije metode i svjetske trendove

Kardiolog Adnan Delić za "Avaz" o najvećem ubici u BiH: Navike stanovništva su uzrok velikog broja infarkta

Glumac Harun Ćehović za "Avaz": Roditelji su mi najveći uzor

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Žrtve se dodatno stigmatiziraju i nakon smrti

Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu", za "Avaz": Borba je teška, ali pobjeda nije nemoguća

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Denial Ahmetović: Prvi posao mi je bio frizer

Elvis Komar: Plašim se zmija

Kosta Šumar pomjera granice pčelarstva: Prvi pčelar u BiH koji radi vještačku oplodnju matica

Brend menadžer "Porschea" Armin Mulović: Najbolji poklon su mi djeca

Nurka Bulić za "Avaz" o poremećajima u prehrani: Nisko samopoštovanje je uzrok razvijanja anoreksije i bulimije

Amerikanka Elizabet Manjnmen i Bosanac Senahid Šarić za "Avaz": U potrazi za avanturom, pronašli smo ljubav

Amela Karabeg: Na pusti otok ponijela bih karmin

Pacijenti s Ehlers-Danlosovim sindromom neprepoznati u BiH: Elvedin Ibrić čekao 20 godina na ispravnu dijagnozu

Vernes Šero koji je tijelom zaštitio pacijenticu u saobraćajnoj nesreći: Samo mi je bilo važno da djevojčica bude dobro

Razija Mujanović: Nervira me negativnost

Master kongres u Parizu: Prim. Amela Karabeg i prof. Reuf Karabeg u BiH donose najsavremenije metode i svjetske trendove

Kardiolog Adnan Delić za "Avaz" o najvećem ubici u BiH: Navike stanovništva su uzrok velikog broja infarkta

Glumac Harun Ćehović za "Avaz": Roditelji su mi najveći uzor