Dječaci su pomalo divlji i previše glasni. I vrlo osjetljivi. Njima su potrebni mnogo ljubavi, ali i jasna ograničenja. Nemojte razmaziti svoga sina...&nbsp; Svaki krupni muškarac bio je jednom maleni dečko. Nekad se tim dječacima govorilo: 
„Ne plači, ti si muško!“. No, pred modernog roditelja postavlja se gomila pitanja. Svaki roditelj treba znati da je njihov sin vrlo komplicirano maleno biće: tako tvrdo, a ipak tako nježno. Jesu li kćeri princeze, a sinovi junaci? Važi li to i danas? Odgovor bi mogao biti - DA i NE.
&nbsp;Divlji ili plašljiv - zavisi od tipa
Pogledajmo scenu na dječijem igralištu: Ema i Erin igraju se u pijesku. Oboje imaju po dvije godine. Odjednom vrisak - Ema udara Erina lopaticom po glavi, on se ne brani već plačući bježi mami. Nakon što je Erina majka utješila, a Emu njena naružila, oboje se nastavljaju igrati u pijesku.
Šta nam kaže ova scena? Divlje ili plašljivo - to zavisi od tipa djeteta. Nisu svi dječaci razbojnici, niti su sve djevojčice anđeli. 
Ipak, postoje upadljive razlike između dječaka i djevojčica. Utvrđeno je da kod dječaka ranije sazrijeva desna polovina mozga. A ona je zadužena za vizuelno i prostorno snalaženje. Zato dječaci lakše rješavaju matematičke probleme. 
Kod djevojčica je u prednosti lijeva strana mozga u kojoj je smješten centar za govor. Zato one ranije nauče govoriti. 
Dolaze li dječaci na svijet snažni, čvrsti, robusni? Potpuno pogrešno. Studije su pokazale da su dječaci još od rođenja osjetljiviji i nježniji od odjevojčica i da im treba mnogo više brige, njege i pažnje.
Dječak traži više ljubavi
- Dječaci su još u majčinoj utrobi motorički aktivniji i od prvog dana života osjetljiviji na podražaje iz okoline, impulsivniji i brže mijenjaju raspoloženje, pa brže postaju i pretjerano raspoloženi. Njih je u pravilu teže smiriti, uopće su teži i zato im treba posvetiti više pažnje, kaže prof. dr. Doris Bischof-Koehler sa Minhenskog univerziteta.
Ali, dječaci od malih nogu raspolažu i dobrom porcijom potrebe za konfliktom i suprotstavljanjem. To ćete uočiti već kod dječaka jedva nešto malo starijeg od šest mjeseci. On će, naprimjer, već u tom dobu oteti igračku drugom djetetu, dok djevojčice to ne čine.
Da su muškarci, dječaci saznaju tek sa oko dvije pune godine. Sve dotle oni skupljaju iskustva i slažu ih u mozgu kao muške i ženske u dvije posebne «ladice». I misle da od dječaka može postati djevojčica i obrnuto. 
Da će cijelog života ostati muškarci postaje im jasno tek sa četiri godine. I ovdje hormoni igraju određenu ulogu. Jer, sa četiri godine u dječaka se udvostručuje nivo testosterona. Od toga perioda mali junaci postaju divlji. Lupaju, skaču, odmjeravaju svoju snagu, osnivaju družine s drugim dječacima.
&nbsp;Mama, pusti da budem dječak
Dječaci i djevojčice od rođenja žive u različitim svjetovima i prema njima se okolina različito ponaša. A drukčije ih i odgajaju, naročito majke. Problem je što se dječaci u raznim područjima razlikuju od svojih majki, naime življi su, agresivniji, treba im više prostora i fizičkog pražnjenja.
Zato majkama nije lako izaći na kraj sa sinovima. Evo dva savjeta koja su drugim majkama bila od pomoći:
1. Pokušajte zamisliti da ste vaš maleni sin i upitajte se: Zašto me toliko zabavlja divlje skakanje i galama?
2. Kad vaš mali divljak stoji pred vama umazan blatom do očiju, a beskrajno oduševljen i sretan, radujte se s njim bez obzira na to što vam nikada neće biti jasno zašto je toliko fasciniran blatom.
Dječaci su oduševljeni Rambom i mačo muškarcima, što se majkama, uglavnom, ne sviđa. No, psiholozi i pedagozi savjetuju majkama da zažmire pred činjenicom da prijatelji njihovih sinova ne odgovaraju maminoj predstavi o muškosti.
Muškarci su, naime, izuzetno potrebni muškim bebama i malim dječacima. To naročito trebaju imati na umu samohrane majke. Ako otac nije prisutan u životu mališana, potrebni su mu barem ujak, djed ili neki drugi blizak muškarac.
Jer, dječaci se identificiraju s muškarcima i žele se ponašati slično svojim uzorima. Oni se moraju odvojiti od majke, da bi mogli biti potpuni muškarci. Zato je vrlo važno da majke znaju sljedeće: Neka je vaš sin vezan za vas u prve godinu-dvije svoga života. Sa tri godine već se sve mijenja. Avanture ga privlače silom magneta. Dječak više nije siguran u svojoj sobi i maminom krilu.
Tata je jednostavno najveći
Već u drugoj, a naročito u trećoj godini života uloga oca u odgoju djeteta postaje izuzetno značajna. Zašto? Istraživanja su pokazala da se očevi s djecom igraju drukčije od majki. Majke se igraju provjerenih igara koje imaju karakter ponavljanja, upućuju djecu na igračke, ali ih i ograničavaju. Majke se u prvom redu osvrću na sigurnost i zaštićenost. 
Očevi su, nasuprot majkama, robusniji i grublji u igri sa sinovima. I to već u prvoj godini djetetovog života. Oni su idealni partneri za igru i brinu se za raznovrsnost. Svojim načinom igre oni kod djece bude znatiželju i potrebu za novostima i istraživanjem.
Dječacima otac nije potreban kao zaštita. Nju imaju od majke. Dječaci žele sa očevima dijeliti život. Dječak od oca treba naučiti da ne treba uvijek biti hrabar, da smije biti oprezan i nesiguran. Važno je, također, da otac ne prenese na dijete vlastite sklonosti i interese. Dječak mora sam nalaziti svoj put, a otac neka mu u tom bude podrška.
Plavo je boja dječaka
Plavo nije tek tako boja za dječake. Utvrđeno je da djeca najprije raspoznaju crvenu i plavu boju. Istovremeno, međutim, oni počinju stvari dijeliti po rodu na muške i ženske. Tako se shvatanje boje i pripadnosti polu prožimaju. U jednoj studiji dvo i trogodišnjaci su ružičastu i boju lavande opisali kao boju za djevojčice, a smeđe i plavo kao boju dječaka.
Teže je odgajati dječaka?
Često se tvrdi da je teže odgajati dječaka nego djevojčicu. Je li to tačno? Pedagozi kažu: Dječaci su drukčiji, ali nije ih teže odgajati. No, do problema u komunikaciji s majkom može doći zato što je majci lakše shvatiti djevojčicu nego dječaka.
Za majke je vrlo važno da znaju: Dječacima treba reći tačno ono što želite. 
Djecu, uglavnom, odgajaju žene. Bilo bi poželjno da imamo više muškaraca odgajatelja. Ozbiljan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje je nedostatak odgajatelja u vrtićima, učitelja u školama. Zato su psiholozi primijetili da se dječak od tri godine u vrtiću više obraća zanatliji koji održava zgradu nego svojoj «teti».
Dječaci se radije igraju autićima. Treba li im dati i igračke za djevojčice? Činjenica je da dječaci vole igračke koje se kreću. Tako će se ponašati i sa igračkama tipičnim za djevojčice. Ako mu date da vozi Barbikina kolica, bit će to luda trka kroz sobu. Jedine igračke koje jednako vole i dječaci i djevojčice su - mekane plišane igračke „za utjehu i uspavljivanje“. 
Na šta majke moraju obratiti pažnju? Svaka majka trebala bi redovno sama sebe preispitati: Koliko svoja subjektivna iskustva s muškarcima prenosim na svoga sina? Kako vidi budućnost svoga sina? A odgovori na ova dva pitanja su ogromno opterećenje i obaveza.

Studije su pokazale da su dječaci još od rođenja osjetljiviji i nježniji od odjevojčica i da im treba mnogo više brige, njege i pažnje

Dječacima treba reći tačno ono što želite

Šta je danas potrebno malim momcima

Alergije su u porastu. Smatra se da samo u BiH od astme pati između pet i dese posto djece, a među njima ogromna većina je onih kod kojih je bolest alergijskog porijekla. Nije, zbog toga, nikakvo čudo da su roditelji vrlo oprezni već u prvoj godini djetetovog života - mnogi ne vjeruju kravljem mlijeku, drugi nerado izvode djecu napolje u doba cvjetanja.&nbsp; 
Svjetske studije daju im za pravo, jer je među školskom djecom svako treće alergično na nešto. Šta je, zapravo, alergija?. To je pretjerana reakcija imunog sistema na neškodljive materije - žitarice, polen trave, životinjsku dlaku.
 
Stručnjaci smatraju da je povećanje alergija u vezi s tim što naš imuni sistem nije dovoljno opterećen. Nekad su ljudi živjeli u lošijim higijenskim uvjetima, sredstva za čišćenje i pranje bila su manje agresivna, organizam je ranije dolazi u kontakt sa klicama - i ljudi su bili otporniji.
 
Kad je o alergiji riječ, i roditelji, i liječnici stoje pred dvostrukom zadaćom: s jedne strane trebaju djetetu olakšati tegobe, a s druge strane pronaći alergene na koje je organizam preosjetljiv. Često je to posao sličan traženju igle u plastu sijena.
 
No, djecu koja pate od alergija, pa makar to bila i astma, ne treba držati pod staklenim zvonom. Za male astmatičare i njihove roditelje obično se organiziraju edukativni seminari. Jedan je održan i u Sarajevu, na Pedijatrijskoj klinici, tokom druge sedmice ovog mjeseca.
 
Šta roditelji trebaju raditi?

1. Polenska groznica

- Najdjelotvornija pomoć je hiposenzibilizacija prilikom koje se organizam navikava na alergene.

- Za ublažavanje simptoma liječnici najčešće prepisuju antihistaminske tablete.

- Inače - treba izvjegavati polen, nakon igre napolju prsvući odjećšu i oprati kosu, sobu prozračiti samo u period kad nema polena (u gradu rano ujutro, na selu kasnu uveče).

2. Neurodermitis

- Važna je svakodnevna njega odgovarajućim kremama. Oprezno sa kortizonskim preparatimakoje liječnici često propisuju.

- Pažljivo održavanje higijene, što rjeđe kupanje, izbjegavati pjene za kupanje i sapune.

- Odjeća ne smije žuljati, birati pamuk i svilu.

- Naravno, izbjegavati sve što izaziva alergiju.

3. Astma

- Uzimanje lijekova pod strogom liječničkom kontrolom. Liječenje tare cijelog života jer "jednom astma, uviujek astma".

- Ne pušiti, izbjegavati duhanski dim i sve što izaziva alergije.
 
Važno 

1. Ako je dijete alergično na životinjsku dlaku, izbacite iz kuće mačke, kuniće i morske prasiće. Pas smije ostati u kući!

2. Tepihe ne morate izbaciti iz kuće, ali pod uslovom da nose oznaku "Podobno i za alergične".

3. Šansa za manje alrgijskih reakcija u budućnosti - majke tokom trudnoće i dojenja trebaju piti više jogurta koji sadrži laktobacil GG.

Gotovo svako treće dijete pati od polenske groznice, astme ili neurodermitisa. Svi su ti zdravstveni problemi dosadni i neugodni

Najbolja zaštita od alergije

&nbsp;Pljuskavice najčešće dobivaju djeca između druge i osme godine, donesu ih iz&nbsp;&nbsp;vrtića ili iz škole, gdje bolest ponekad može poprimiti oblik epidemije, i to najčešće u proljeće i jesen. 

Mala djeca koja ne idu u vrtić najčešće ih dobiju od starije braće i sestara. Gotovo 90 posto populacije preboli pljuskavice do odrasle dobi, nakon čega postaju imuni na tu bolest. 

Djeca majki koje su ranije stekle otpornost prema varicelli-zoster ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života, jer su u trudnoći zaštićena prenesenim protutijelima. 

Virus varicella-zoster nalazi se na sluznici gornjih dišnih putova, tako da 
je prisutan u nosnom i ždrijelnom sekretu inficirane osobe, a prenosi se neposrednim kontaktom između dvije osobe kašljem, kihanjem te dodirom, predmetima uprljanim iscjetkom iz nosa, a virus se širi i dodirom tekućine iz mjehurića na koži. 


- Inkubacija 

Vrijeme od prvoga kontakta s virusom do pojave prvih simptoma bolesti, ili inkubacija, je od devet do 21 dan. Osoba koja nosi virus varicella-zoster zarazna je za okolinu dva dana prije pojave simptoma bolesti te šest do deset dana od izbijanja osipa. 


- Simptomi 

Otprilike dva dana prije izbijanja osipa javlja se povišena temperatura koja kod djece, ali i kod odraslih, može doseći i 39 Celzijevih stepeni. Osip se prvo javlja na trupu, a zatim na licu i vlasištu. Nakon toga se širi po rukama i nogama, a u nekim slučajevima i na sluznicu usta i ždrijela. 


- Liječenje 

Posebnu brigu treba posvetiti higijeni ruku i noktiju koje treba podrezati kako bi se spriječila pojava infekcije. Isto tako treba izbjegavati dodirivanje oštećene kože i češanje. Iako se prije pri liječenju pljuskavica kupanje strogo zabranjivalo, djecu treba kupati. 

Za ublažavanje svrbeža korisne su kupke od hipermangana (kalijev permanganat). Pripremaju se u mlakoj vodi s dodatkom nekoliko zrnaca hipermangana ili dok kupka ne poprimi blijedo ružičastu boju. 

Na zahvaćena mjesta može se stavljati tekući puder s anestezijom koju propisuje pedijatar. Za snižavanje temperature treba koristiti isključivo paracetamol. 




- Predromalni stadij 

Traje jedan do dva dana, kada se javljaju nespecifični opći znakovi bolesti. Ovaj je stadij obično slabije izražen, a praćen je blago povišenom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem, pa i slabošću. 


- Eruptivni stadij 

Dolazi do izbijanja osipa popraćenog svrbežom, što traje od pet do šest dana. ruptivni stadij najčešće se javlja između 14. i 16. dana od izlaganja infekciji, a obilježen je pojavom vezikuloznog osipa praćenog svrbežom. 

Gustoća osipa varira od nekoliko kozica pa do potpune prekrivenosti kože, a izbijanje osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature. Prve promjene na koži su sitne crvenkaste mrljice ili makule koje izbijaju na vlasištu, licu ili trupu. 

Nakon nekoliko sati one prelaze u malene, crvenilom okružene površinske mjehuriće ili vezikule. Njihova prosječna veličina je od dva do tri milimetra, a vezikule su ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. Istovremeno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se i svrbež na zahvaćenim dijelovima.

U sljedećih nekoliko dana tekućina u vezikulama se zamuti, a nakon toga one pucaju, suše se i na tim mjestima nastaju kraste. Ovaj proces obično traje od dva do tri dana, a s pojavom novih krasti mogu se pojavljivati i nove makule i vezikule. 


- Stadij regresije 

Obilježen je nestankom općih simptoma, otpadanjem krasti i cijeljenjem promjena na koži iza kojih najčešće ne ostaju ožiljci. 


Obratite se liječniku ako... 

- Dijete učestalo povraća; 

- Temperatura ne posustaje; 

- Dijete postane nemirno ili agresivno; 

- Vam se čini da su mjehurići upaljeni ili sadrže gnoj; 

- Se kod djeteta pojavi glavobolja ili poremećaj svijesti; 

- Dijete postane preosjetljivo na svjetlo. 


Izolacija 

Izolacija bolesnog djeta provodi se sve dok ne nestanu zadnje vezikule, što se obično dešava pet do šest dana od pojave osipa.

Uzročnik im je virus varicella-zoster. Bolest se javlja kao posljedica infekcije  i kratko traje.

Osip se prvo javlja na trupu, a zatim na licu i vlasištu

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Svako je dijete plašljivo, neovisno o tome kojeg je uzrasta. Dojenče svoju napetost može iskazivati povraćanjem, vriskom ili nesanicom. Starije dijete često ne može zaspati ako ga je strah mraka. Počne plakati čim se svjetlo ugasi, a ono mora u krevet.&nbsp;
Ako vas dijete tada uvuče u beskrajnu raspravu o tome da neće na spavanje, jer
je žedno, mora piškiti ili bi baš tada htjelo nešto jesti, a u stvari ne želi ostati samo sa svojim strahovima, vrijeme je za vaše razumno djelovanje. 

Pomozite svom djetetu da prevaziđe strahove i iz tih problema iziđe ojačano i samopouzdano. A sva djeca prolaze kroz razne faze razvitka u kojim su posebno labilna i puna strahova. 

Pet faza straha

Tokom prvih pet godina života dijete prolazi kroz pet razvojnih faza straha koje sve nas prate čitavog života: strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života.

Oko treće godine života dolazi do stvaranja straha od uništenja. Između četvrte i pete godine razvija se strah od smrti. Kao roditelji vi niste u stanju spriječiti nastanak tih strahova. Ali, možete dijete zaštititi od njih i dati mu osjećaj sigurnosti.

Čega se boji

Najprije istražite šta je to što izaziva strah u vašem djetetu. Ali, uzdržite se pritom od njihovog procjenjivanja! Razlozi za strah su često - a za dijete uvijek - vrlo realni čak i kad se vama čine sasvim bezvezni.

Čudovište u ormaru je jednako strašno kao i onaj realni strah od velikog psa na ulici ili nasrtljivog djeteta u vrtiću. A to što djetetu ne prijeti objektivno nikakva opasnost, u konkretnom slučaju ne igra nikakvu ulogu. Jedino što je važno jeste činjenica kako ih dijete subjektivno shvaća.

I tu je bitna vaša pomoć: Strah shvatite jednako ozbiljno kako ga shvata i vaše dijete. Nećete ništa postići rečenicom: "Ne boj se, nije to ništa!" Radije se naoružajte maštom i strpljenjem kako biste se približili izvoru straha svog djeteta.

Dajte strahu lik

Zajedno sa djetetom razvijte strategije protiv neugoda koje izaziva tama. Prihvatite priču o čudovištu iz ormara i pustite dijete da ga opiše ili nacrta. 

Djeca žele strahu dati oblik, lice. Možda vam pomogne slika zmaja. Pocijepajte je pred djetetom i kažite mu da to čudovište od tog trenutka više ne može ući u njegovu sobu.

Baš kad je riječ o irealnim dječijim strahovima često sama djeca imaju najbolje ideje šta bi trebalo uraditi. Obavezno prihvatite njihove ideje! To će kod djeteta razviti povjerenje u vlastite sposobnosti i dat će mu osjećaj da je snažno i hrabro.

Ne žurite!

Uz sve to, nemojte žuriti. Ako požurite s tjeranjem straha, dijete će teško prihvatiti rješenje. Imajte strpljenja i pomozite djetetu da razvije strategiju borbe sa strahom. Vaše povjerenje u snagu i sposobnost svog djeteta pomoći će mu da i ubuduće uspješno preradi i prevaziđe svoje strahove.

Strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života

Dijete često ne može zaspati ako se plači mraka

Pomozite djetetu da nadjača strahove

1. Mnogo svježeg zraka!&nbsp;Šetnja svakog dana je - obaveza: I kad je hladno, i kad je mutno vrijeme. Koža će biti bolje prokrvljena. Svježi zrak istodobno jača imuni sistem vašeg djeteta. Posljedica: Bit će manje prehlada.

2. Dobra sobna klima

Bolje je dobar propuh nego stalno odškrinut prozor. Zato više puta dnevno otvorite prozor na pet do deset minuta. Za malo dijete idealna sobna temperatura je 21 stupanju danju i 18 stupnjeva noću. 

Pripazite da se u tepisima, zavjesama i tapaciranom namještaju ne nakuplja prašina. Djeci škode i vlažni zidovi, a naročito dim cigarete.

3. Nježna njega za lice

Hladnoća i vjetar isušuju kožu vaše bebe. Zato, pred polazak u šetnju, nanesite bebi na lice masnu kremu koja će ga zaštititi od vjetra i ružnog vremena. I u ovom slučaju idealna su sredstva na biljnoj bazi kao kamilica ili pantenol.

4. Ne dirajte bubuljice

Sitne nečistoće po koži normalne su tokom prva tri mjeseca bebinog života. Ove novorođenačke akne prolaze same od sebe i ne treba ih dirati, ni liječiti. Nemojte ih nipošto stiskati i cijediti. Moglo bi doći do neželjene upale.

5. Ljekovita mast za osjetljivu kožu

Ponekad se na određenim mjestima bebina koža zacrveni: dešava se to, prije svega, na području koje pokrivaju pelene, ali i na drugim pregibima kože, na laktu i pod koljenima. Tamo se nakuplja vlaga koja smekšava kožu. Ako još dođe do trenja između kože i odjeće, nježna koža bebe postaje nadražena. Zato ćete na to mjesto obavezno stavili malo masti za rane.

6. Pravilna njega rublja

Ako vaše maleno ima proljev, svo njegovo donje rublje treba otkuhati i prepeglati vrelom peglom. Zahvaljujući tim postupcima efikasno ćete uništiti eventualne bakterije. U svakom drugom slučaju dječije donje rublje dovoljno je oprati na temperaturi od 60 stupnjeva. Svu ostalu odjeću dovoljno je oprati u mašini na programu od 30 do 40 stupnjeva.

Preporučujemo poseban oprez: Mnogo dječije odjeće uvozi se sa raznih strana, nova odjeća sadrži različite štetne materije pa je treba, prije nošenja, oprati dva-tri puta.

7. Ublažite svrbež

Crvenilo, ljuspice, stvaranje krasta, tipični su znakovi ekcema. On se često pojavljuje prilikom prelaska na čvrstu hranu i većinom prolazi sam od sebe. Isto vrijedi i za tjemenjaču. Kod nje se na koži glave pojavljuju bijele do žute ljuspice. Suh zrak podstiče svrbež. Zato je idealno u sobu gdje dijete boravi staviti ovlaživače zraka. 

Uveče u tjeme djeteta treba utrljati malo bebi ulja, zatim stavite djetetu na glavu pamučnu kapicu i ostavite da ulje djeluje tokom noći. Narednog jutra pomoću meke četke uklonite ljuspice.

8. Oprezno uvodite novu hranu

Nakon perioda dojenja najbolja je miješana hrana. Tokom prve godine života vaše maleno još ne smije uzimati namirnice koje mogu izazvati alergiju - primjer: kravlje mlijeko, jaja, orašaste plodove.

Novu namirnicu uvodite tek svake dvije sedmice pa ćete tako reducirati opasnost od alergije. Ako dijete još dojite povremeno, obratite pažnju na to da mu dajete dovoljno druge tečnosti - najbolje čistu vodu.

9. Odjeća od prirodnih vlakana

Odjeća beba i male djece treba biti komotna, ne smije nigdje stezati niti dražiti kožu. Sama koža najbolje podnosi pamučne i svilene tkanine te mikrovlakna. Takva odjeća je ugodna, mekana i dopušta koži da diše.

Pri kupovini obratite pažnju na etikete i brirajte one na kojima piše" testirano na štetne materije" ili "prirodna vlakna". To su oznake proizvođača koji garantiraju ekološki kvalitet dječije odjeće.

10. Mali umazanci su zdraviji

Pretjerana higijena samo škodi. Ona podstiče alergije i čini djecu osjetljivijom na bakterije. Ne budite čistunci - izvedite dijete napolje da se igra i prlja u pijesku. Neće mu ništa smetati ako se uprlja do iza ušiju. Naprotiv: Dijete tako trenira svoj imuni sistem.

Preporučuje se mnogo šetnje i pomalo prljavštine

zvedite dijete napolje da se igra i prlja u pijesku

Kako razviti imunološki sistem mališana

Dječije zdravlje u razvijenom svijetu iz godine u u godinu je sve bolje, kad je riječ o zaraznim bolestima. Vakcinacija je obavila velik dio posla, pa tamo gdje se ona redovno provodi, bolesti su gotovo nestale.&nbsp;
Uz malo pažnje svaki roditelj može mnogo doprinijeti čuvanju i unapređenju zdravlja svoje djece.

Danas se djeca malo kreću i uglavnom pogrešno hrane. A te dvije činjenice su osnovni uzročnici pretilosti, kardiovaskularnih oboljenja i lošeg držanja koje kasnije prelazi u bolest. 

Svi ti faktori rizika u mladosti u kasnijem životu rezultiraju nekim oboljenjem. Zato sve te faktore rizika roditelji trebaju pravovremeno uočiti i isključiti.

Četiri postamenta

Četiri najvažnija elementa u čuvanju dječijeg zdrava su: 

1. Preventivni pregledi i rano otkrivanje eventualnih oboljenja, 
2. Vakcinacija, 
3. Njega i zdravlje zuba, 
4. Prehrana i kretanje.

Do 6. godine života dijete treba obaviti devet kontrolnih pregleda, od kojih je prvi na dan rođenja.

Zapamtite: Sretna i zadovoljna djeca manje su bolesna. Ljubav, naklonost roditelja i njihova stalna briga važni su oslonci zdravlja naše djece.

Kada na pregled

1. Prvi pregled odmah poslije rođenja: kontrola srca, pluća, sadržaja kisika u krvi, boja kože, napetost mišića i refleks.

2. Drugi pregled: trećeg do desetog dana života - prvi temeljit pregled od glave do pete - pregled svih organa, polnih organa, kože, kostiju, nervnog sistema, kukova, metabolizam.

3. Treći pregled: od četvrte do šeste sedmice života - pregled funkcije glave, sluha, pokreta, prehrambene situacije, težine. Poslije navršenog drugog mjeseca počinje vakcinacija.

4. Četvrti pregled: od trećeg do četvrtog mjeseca života. Temeljit pregled svih organa, čula vida i sluha, fontanele, opće pokretljivosti i mogućnosti reakcija. Druga vakcinacija. Poslije navršenog četvrtog mjeseca i treća vakcinacija.

5. Peti pregled: od šestog do sedmog mjeseca - pregled pokretljivosti i ovladavanja tijelom, čula sluha i vida. Po potrebi revakcinacija.

6. Šesti pregled: deseti do dvanaesti mjesec - pregled svih tjelesnih funkcija, pokretljivosti, vladanja tijelom, upute za njegu zuba, naredne vakcine i eventualne revakcinacije.

7. Sedmi pregled: od 21. do 24. mjeseca - pregled psihičkog razvoja, revakcinacije.

8. Osmi pregled: tri i po do četiri godine života - kontrola sposobnosti funkcioniranja svih organa, posebno čula sluha i vida, razvoj govora i ovladavanja svojim tijelom.

9. Deveti pregled: oko pete godine života - detaljan pregled od glave do pete - ispitivanje funkcije svih organa, čula vida i sluha, razvoja grube i fine motorike, držanje tijela, duhovni, psihički i fozički razvoj, sposobnost izražavanja, provjera obavljenih vakcinacija.


Kako spriječiti dječije bolesti

Na raspolaganju su vam vrlo jednostavna sredstva za sprečavanje oboljenja djece:

1. Boravak na svježem zraku (svakodnevno sat-dva).

2. Redovno provjetravanje dječije sobe, naročito pred spavanje.

3. Umjerena temperatura u dječijoj sobi (noću maksimalno 18 stupnjeva).

4. Topla odjeća i pokrivači da se dijete noću ne rashladi, ali i ne znoji.

5. Mnogo kretanja da bi srce i krvotok bili utrenirani, te da bi se izbjeglo loše držanje i debljina.

6. Raznovrsna ishrana bogata vitaminima i mineralima, a siromašna slatkišima i masnoćom.

Evo kako će vaše dijete biti zdravo i veselo	

Do 6. godine dijete treba obaviti devet pregleda

9 kontrola zdravlja djeteta

Sposobnost boljeg izražavanja djevojčica od dječaka povezana je s anatomijom ljudskoga mozga. Već s tri godine djevojčice imaju dvostruko bogatiji i razumljiviji rječnik od dječaka iste dobi.&nbsp;&nbsp; 
Iako su roditelji zabrinuti zbog skromnog rječnika dječaka, on nije povezan s teškoćama u govoru. Za muškarce govor i jezik nisu važne moždane vještine, a nastaju, uglavnom, na lijevoj strani mozga i nemaju određenu funkciju. 

Kad muškarac govori, cijeli lijevi dio mozga postaje aktivan tražeći centar za govor, ali ga ne može pronaći. Zato dečki naginju mumljanju i imaju nemarniji izgovor od djevojčica.

Za muškarce govor i jezik nisu važne moždane vještine, a nastaju, uglavnom, na lijevoj strani mozga i nemaju određenu funkciju

Djevojčice više pričaju od vršnjaka dječaka

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Noćno mokrenje je problem koji može biti vezan uz poremećaj u mokraćnim putevima, ali može biti i psihičkog karaktera. Tom problemu se različito pristupa, ovisno koliko je dijete staro.&nbsp;&nbsp;Ukoliko je dijete do 2,5 godine, to se može riješiti promjenom, odnosno micanjem pelena i hvatanjem vremena mokrenja da se dijete odvede na toalet, uz pretpostavku da je dijete zdravo i da se radi samo o odvikavanju. 

Ukoliko, pak, dijete ima organskih problema u mokraćnim putevima i bubregu to se treba rješavati. 

Ukoliko ne postoji niti jedan od ovih uzroka, onda treba dijete odvesti do dječijeg psihijatra, dječijeg psihologa i na temelju detaljnog ispitivanja porodične anamneze i na temelju psihičke obrade može se ukloniti, odnosno raščistiti uzrok toga mokrenja. 

Ako postoji bilo koji od ovih uzroka trebali biste se obratiti ili pedijatru koji se bavi problemima mokraćnih puteva, odnosno nefrologu, ili dječijem psihologu, odnosno psihijatru.

Može biti vezano uz poremećaj u mokraćnim putevima, ali može biti i psihičkog karaktera

Pomozite djetetu da prestane s noćnim mokrenjem

Kako osloboditi dijete noćnog mokrenja

Majčino mlijeko je i najbolje odmjerene hrana za jedan duži period. Zdrava majka može dijete dojiti punih šest mjeseci isključivo svojim mlijekom bez bilo kakvih dodataka.&nbsp;
Zato se ne preporučuje prerano uvođenje dohrane. Ako je potrebno bebu prihranjivati, to se radi na flašicu. 

Prije četvrtog mjeseca života beba nije sposobna jesti kašikom, jer je mehanizam jedenja s kašike sasvim drugačiji od mehanizma sisanja.

Prerano uvođenje čvrste hrane može izazvati alergije, dovodi do nepotrebnog opterećenja bubrega i može prenapregnuti još nedovoljno razvijene crijevne enzime (izazvati celijakiju).

Zbog svega toga, savjetuje se ostaviti crijevima naših mališana dovoljno vremena za navikavanje probave na svakodnevnu prehranu.

Dodatne preporuke

1. U početku upotrijebite samo jednu vrstu povrća ili voća po obroku. Dok je još dijete na prsima ili na flašici, ne postoji opasnost da će mu nedostajati nešto od hranjivih materija.

2. Bebe osjećaju okus 120 puta intenzivnije od odraslih i zato ih ne treba nepotrebno rano navikavati na štetne dodatke kao što su šećer ili so, ili dodaci za poboljšanje ukusa gotovih jela.

3. Upotreba "teglica" gotovo hrane za bebe preporučljiva je zato što je praktična i što je hrana proizvedena u kontroliranim uvjetima i bez štetnih dodataka.

4. Otvorene i još nepodgrijavane teglice mogu se držati u frižideru dva dana.

5. Ako sami pripremate hranu za bebe, preporučljivo je da koristite sastojke isključivo biološkog uzgoja. 

&nbsp;ZAPAMTITE

Na početku uvođenja čvrste hrane važi stara izreka: MANJE JE VIŠE!


Ž2 = Raspored uvođenja nove hrane

1. Idealan je način da krajem petog mjeseca podnevni podoj zamijenite 
kašom od mlade mrkve.

Potpun obrok ćete zamijeniti tek nakon dvije-tri sedmice. Kad to postignete 
možete:

- kao međuobrok poslije podne uvoditi kašu od voća,
- kao (dopunski) večernji obrok uvoditi žitno-voćnu kašu (naravno kao 
dodatak uz podoj).

2. Od 7. mjeseca: Mesna kaša (dvaput sedmično) i mliječna kaša.

3. Od 10. mjeseca počnite trenirati zubiće svog djeteta. Kašasta hrana 
može se polako zamjenjivati redovnom hranom koju jede vaša porodica.

4. Dijete navikavajte na tri glavna i dva međuobroka.


PAZITE!

Kravlje mlijeko kod neke djece izaziva alergiju. Zato kad ga počnete davati djetetu, pažljivo mu pregledajte kožu i pratite kakva mu je stolica, da biste spriječili, eventualnu, senzibilizaciju.

Hrana iz teglica je sigurna od mogućih štetnih materija i u njoj nema nitrata.

Prije prelaska na kašice nije potrebno s majčinog mlijeka prelaziti na industrijske nadomjestke.

Klonite se sredstava za zaslađivanje kao što su šećer, saharoza, maltoza, fruktoza, maltodekstrin, med i voćni sokovi (zubni karijes!).

Ne pretjerujte sa proizvodima od cjelovitih žitarica, jer dječija crijeva ne mog svariti previše balastnih materija. One sprečavaju crijeva da apsorbiraju važne elemente u tragovima (željezo) i vitamine (B12).

Da biste spriječili alergije izbjegavajte proizvode kao što su orasi, čokolada, kakao, začini i arome.

Problematični su i kivi, ananas, jagode, citrusni plodovi I, eventualno, proizvodi od kravljeg mlijeka.

Prerano uvođenje čvrste hrane može izazvati alergije, dovodi do nepotrebnog opterećenja bubrega i može prenapregnuti još nedovoljno razvijene crijevne enzime

U početku upotrijebite samo jednu vrstu povrća ili voća po obroku

Nemojte žuriti s prvim kašicama

Anemija ili slabokrvnost je smanjenje sposobnosti krvi da prenosi kisik, a najčešće nastaje zbog smanjenja količine crvenih krvnih tjelešaca - eritrocita i hemoglobina u njima.&nbsp;&nbsp; 
Hemoglobin, koji čini 90 posto suhe tvari eritrocita, gradi spoj bjelančevine i željeza koje veže kisik. U anemiji zato dolazi i do nedostatka željeza u krvi.

Šta je uzrok 

Uzroci anemije mogu biti nedovoljna proizvodnja ili prekomjerna razgradnja eritrocita te gubitak krvi. U novorođenčeta i malog dojenčeta anemija je fiziološka pojava zbog pojačane razgradnje "viška" eritrocita s kojim se dijete rađa. 

Najčešća je u drugom ili trećem mjesecu života, jer eritrociti koji su nastali u fetalno doba žive 60 do 70 dana, volumen krvi brzo se povećava, jer dijete brzo raste, a novi eritrociti se ne proizvode dovoljno brzo. 

Kod prijevremeno rođene djece ukupni broj eritrocita i koncentracija hemoglobina brže se smanjuju nego u donesene novorođenčadi. 

Slabokrvnost djeteta starijeg od godinu dana nastaje najčešće zbog nedovoljnog unosa željeza hranom, njegove nedovoljne apsorpcije ili slabog iskorištavanja te prekomjernih nefizioloških gubitaka. Jedan od uzroka mogu biti akutne i hronične bolesti. 

Kod akutnih bolesnih stanja koncentracija željeza dolazi u granice normale nakon ozdravljenja, ali kod hroničnih bolesnika (hronične bubrežne, srčane, plućne i druge bolesti) ona ovisi o fazi bolesti. 

Najčešće se anemija javlja u rano proljeće nakon dugog perioda kada u prehrani nedostaju svježe voće i povrće bogato željezom.

Kako je prepoznati 

Slabokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju, a može se javiti i otežano disanje. 

Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove slabokrvnosti kod dojenčeta i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica.
 
Osobitu pažnju treba obratiti na slab crvenkasti refleks uški pri prosvjetljavanju. 

Bljedilo kože nije pouzdan znak anemije, jer boja kože ovisi o njenoj debljini, prokrvljenosti i pigmentaciji. Nezainteresiranost za igru, slabiji apetit (što još više smanjuje koncentraciju željeza u krvi) te pojačano znojenje, također, navode roditelja da zatraži pregled liječnika. 

Kod neke djece s jačom anemijom javlja se i šum na srcu, lomljivost noktiju i kose. Pomanjkanje apetita, što se rijetko povezuje sa slabokrvnošću, može biti jedan od prvih znakova bolesti: dijete često odbija čvrstu hranu, naročito povrće (preferira sokove). 

Kako liječiti 

Dojenče hranjeno isključivo mlijekom u prvim mjesecima života oskudijeva u željezu bez obzira hrani li se majčinim ili adaptiranim mlijekom. 

U slučajevima fiziološke anemije u donesene djece terapiju željezom moguće je započeti poslije trećeg mjeseca, a kod nedonoščadi terapija je preporučljiva i prije trećeg mjeseca života.

Gdje ima željeza 

- Hrana životinjskog porijekla - meso, jetrica;

- Zeleno lisnato povrće - špinat, blitva, kelj, cvekla; 

- Voće - bogato je i vitaminom C koji poboljšava apsorpciju željeza;

- Mahunarke - buranija, grašak, grah (za stariju djecu).

Slabokrvnost djeteta starijeg od godinu nastaje najčešće zbog nedovoljnog unosa željeza hranom, njegove nedovoljne apsorpcije ili slabog iskorištavanja

Najčešće se anemija javlja u rano proljeće

Kako prepoznati anemiju kod djece

1. Namjestite svoje lice blizu bebinog i gledajte se u oči. Vaš osmijeh, nježan izraz lica i blag glas privući će bebin pogled.&nbsp;&nbsp; 
2. Ljubazan dodir hranit će djetetov emocionalni razvoj.

3. Masaža je jedan od najefikasnijih poklona. To je jezik ljubavi između roditelja i bebe. 

4. Držite bebu na svojim grudima i dišite polako. Toplina vašeg tijela, miris kože i lupanje srca djelovat će umirujuće. 

5. Pričajte s bebom. 

6. Pjevajte joj. Ne postoji bolji način da joj pokažete svoju ljubav i radost. 

7. Ne trebaju vam skupe igračke, zato što ste vi njena najvažnija igračka.

8. Bebe vole muziku, kretanje i vašu blizinu. Pustite laganu muziku i nježno se igrajte s djetetom.

Pričaj mi, pjevaj, miluj me i ljuljaj nježno

Vaš glas i osmijeh privući će bebin pogled

8 malih roditeljskih vještina

Trebali biste voditi neprestanu brigu o tome kakve će zube imati vaše dijete, a evo kako određene namirnice djeluju na razvoj zuba i koje mogu biti opasne.&nbsp; 
- Šećer je najveći neprijatelj zuba. Ali, to ne znači da ga dijete nikako ne treba konzumirati. Bitno je da ne pretjeruje, da ga jede uz glavne obroke kada je lučenje sline najveće i da šećeri nisu ljepljivi (bomboni, karamele, lizala).

- Koja je korisna hrana. To su voće, povrće, žitarice, jaja, ribe, meso. Hemijski rečeno, kalcij, željezo, fosfor, vitamini A, B, C , D, magnezij, fluor.

Evo još nekoliko interesantnih podataka. Istraživanje američkih naučnika pokazalo je da djeca koja ne doručkuju imaju veći rizik da će imati teškoće sa zdravljem zuba. Ona djeca koja doručkuju imajun tri i po puta manji rizik za pojavu karijesa na zubima. Naime, djeca koja ne jedu, energiju nadoknađuju uglavnom slatkišima koji im oštećuju zube.

Kada su šereći opasni, a kada nisu

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Između 12. i 24. mjeseca: Postoje genijalna djeca, ali ne postoji tačan termin kad će naučiti govoriti. A vi ih možete samo podsticati. Neka vaše dijete živi u okruženju u kojem se mnogo priča. Čitajte djetetu priče i bajke, pričajte s njim bez prestanka.&nbsp;&nbsp; 
Između 16. i 32. mjeseca: Dijete spoznaje svijet nevjerovatnom brzinom. Ali mu objašnjenja baš i ne polaze od ruke. Napada njegovog bijesa odrasli nazivaju inatom. A najbolje je da na dječije napade bijesa reagirate ili opušteno, ili da se pravite da ih ne primjećujete.

Između 20. i 24. mjeseca: Vaše dijete pušta svoje društvene korijene. Ne samo da razumije svoje vršnjake, nego je u stanju da nešto s njima i poduzima. U tom periodu se čak stvaraju i prva prijateljstva.

Između 22. i 32. mjeseca: U tom periodu već gotovo sva djeca kontroliraju mokraćni mjehur i crijeva. Ako hoće, to i mogu.

Između 16. i 32. Mjeseca dijete spoznaje svijet nevjerovatnom brzinom

Ako žele, mogu kontrolirati mjehur i crijeva

Šta sve može dvogodišnjak

1. mjesec: Novorođenčad su nevjerovatne spavalice - tokom prvog mjeseca spavaju i do 20 sati dnevno. Boja očiju im je plava. Najljepše im je na maminim grudima, mada im dojenje još predstavlja veliki napor.&nbsp; 
2. mjesec: Kako dobro rade oči! Mnoge bebe već znaju razlikovati strana i poznata lica. Kada mama ili tata govore, maleni postaju uočljivo pažljiviji.

3. mjesec: Sada već bebe prave sve veće skokove u razvitku. Čini se da im gegice preko noći postaju male. U ovom periodu djeca su češće gladna, manje spavaju i češće plaču.

4. mjesec. Dojenče je od rođenja već poraslo za osam centimetara i sve je aktivnije. Glavu već dobro drži pod kontrolom, a pogledom prati sve što se kreće.

5. mjesec: Sad su u igri pokreti: Neki maleni već se sami okreću na trbuh. Ponešto već mogu zgrabiti i ispitati ustima. Vidljivo se raduju malim igračkama.

6. mjesec: Beba spoznaje kako vlastitim ponašanjem može obradovati roditelje i utjecati na njih. Sad se već snažno dere, koprca i smije se slatko kao med. Možda već možete vidjeti i prvi bebin zubić.

7. mjesec: Fenomenalno, vaša je beba već dvostruko veća nego što je bila na porodu. Kako je okretno to maleno: samo se okreće, ne samo s leđa na stomak, već i obratno!

8. mjesec: Vaš potomak ima svoje ciljeve i grabi k njima. Već može puzati. Pa čak i sam sjediti. Već pomalo eksperimentira s govorom imitirajući roditelje. Nemojte mu tepati, govorite razgovijetno.

9. mjesec: Ovaj smiješak nećete nikad zaboraviti: vaše dijete reagira zaista čarobno kad ga zovnete imenom. S druge strane je i plašljivo, boji se nepoznatih osoba.

10.mjesec: Male igre čine život zanimljivijim. sakrijte loptu iza leđa. Vaše dijete zna da je ona još tu! Osim toga, već može po imenu znati neke osobe.

11.mjesec: Sjedenje više nije uopće neki problem. Beba, osim toga, otkriva i da je dvonožac: Sve češće se podiže na obje noge i stoji. Prstići su joj već jako spretni.

12. mjesec: Sad je ono pravo malo djetešce - težina mu je utrostručena, a jedan i po put je 
duže nego prilikom rođenja. Ono razumije već prve cijele rečenice i pokušava formirati prve riječi.

Šta sve može vaša beba tokom prve godine života

Svakog mjeseca korak više

Bebe uzrasta deset do 12 mjeseci počinju shvatati šta se događa oko njih, posebno kada su u pitanju osjećaji. Opažaju kada druga djeca dobivaju više pažnje, a posebno reagiraju ako rival privlači pažnju njene majke.&nbsp;&nbsp;
Do izražaja dolazi i smisao za humor i dijete se počinje smijati kada vidi smiješnu igračku ili sliku. Također, sklono je afektima, zaraznom smijehu i ljubljenju. Počinje iskazivati ljubav prema igračkama, posebno lutkama te plišanim cukama i macama. 

Odabir igračaka 

Pred prvi rođendan dijete razumije kada je neki predmet sakriven i može provesti dugo vremena tražeći ga. Razumije kada mu kažete da je nešto dolje ili gore i šta je malo, a šta veliko. 

Zbog novih sposobnosti i spoznaja ovo je pravo vrijeme za kupovinu kockica. Kako je dijete još malo, pomozite mu da slaže tornjeve. Ako ste raspoloženi za kupovinu igračaka, preporučljive su različite kutije s otvorima u koje dijete može ubacivati određene oblike. 

Prijatelji i stranci

Pamćenje je sve razvijenije i desetomjesečna beba već prepoznaje osobe koje je vidjela prije sedam ili čak 15 dana. Neka vas ne iznenadi to što će dijete 
prema nekim bliskim osobama biti vrlo srdačno i naklonjeno, a prema nekima ne. Djeca reagiraju na osnovu vlastite percepcije. 

Pred strancima se još stidi i može čak i plakati ako su te osobe napadne. Dijete će se brzo adaptirati, ako stranci na njega ne obraćaju pažnju neko vrijeme.

Desetomjesečna beba počinje iskazivati ljubav prema igračkama, posebno lutkama

Dijete ovog uzrasta voli plišane igračke

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Procjenjuje se da oko tri posto školske djece pati od poremećaja hiperaktivnosti. Međutim, ovaj poremećaj moguće je prepoznati i u najranijoj dobi. Takva djeca su od rođenja aktivnija od druge. Dojenče nemirnije sisa, više plače, prije prohoda, a nakon toga neprestano trči i juri.&nbsp;&nbsp; 
Nepobitna je činjenica da društvo često nema strpljenja i razumijevanja za drugačiju djecu. Iza hiperkinetskog poremećaja stoje nepravilnosti u centralnom živčanom sistemu, što znači da se radi o organskom poremećaju, odnosno da se ne može govoriti o zločestoj djeci. 

Hiperaktivna djeca ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu te često 
tresu rukama ili nogama. Emocije su jedna od glavnih karakteristika hiperaktivnih ljudi. Taj žar im daje puno veću sposobnost koncentracije za ono što ih zanima nego kod ostale djece.

Kreativnost, inteligencija, znatiželja, maštovitost, osjećajnost - samo su neke od dobrih osobina hiperaktivne djece.

Kreativnost, inteligencija, znatiželja, maštovitost, osjećajnost - samo su neke od dobrih osobina hiperaktivne djece

Hiperaktivna djeca ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu

Šta je danas potrebno malim momcima

Najbolja zaštita od alergije

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Pomozite djetetu da nadjača strahove

Kako razviti imunološki sistem mališana

9 kontrola zdravlja djeteta

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Kako osloboditi dijete noćnog mokrenja

Nemojte žuriti s prvim kašicama

Kako prepoznati anemiju kod djece

8 malih roditeljskih vještina

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Šta sve može dvogodišnjak

Svakog mjeseca korak više

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Hiperaktivnost - poremećaj ili drugačije dijete

Rast & razvoj

Šta je danas potrebno malim momcima

Najbolja zaštita od alergije

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Pomozite djetetu da nadjača strahove

Kako razviti imunološki sistem mališana

9 kontrola zdravlja djeteta

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Kako osloboditi dijete noćnog mokrenja

Nemojte žuriti s prvim kašicama

Kako prepoznati anemiju kod djece

8 malih roditeljskih vještina

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Šta sve može dvogodišnjak

Svakog mjeseca korak više

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Hiperaktivnost - poremećaj ili drugačije dijete