Prva teza: Prve zubiće redovno prati temperatura&nbsp;
Je li tačno? Može se reći barem ovoliko: Prilikom izbijanja zuba tjelesna temperatura uvijek malo poraste. To je pokazala studija tokom koje su istraživači mjerili temperaturu 125 beba od četvrtog mjeseca do prvog rođendana.

Kod 17 posto beba za vrijeme izbijanja zubića temperatura je bila viša od 37,7 stupnjeva, kod pet posto iznad 38,3 stupnja. Nijedno dijete nije imalo temperaturu višu od 38,8 stupnjeva.

Zašto temperatura skače prilikom izbijanja zuba? O tome postoji više teorija. Jedna od njih glasi: Negdje u tijelu krije se maleni fibrozni infekt koji se brine za ubrzavanje procesa razmjene materija. Zahvaljujući tome - kao i zahvaljujući boljoj prokrvljenosti - i zubi izbijaju brže.

Evo i druge teorije: Na mjestu gdje izbija zubić nastaje mala upala - a kod upala temperatura obavezno poraste.

U svakom slučaju, vrlo je važno sljedeće: Ako dijete pod temperaturom ne pije, djeluje apatično i zbunjeno, treba ga odmah povesti liječniku na pregled. Jer, postoji velika opasnost da se, pripisujući visoku temperaturu izbijanju zubića, previdi neka ozbiljna bolest.

Druga teza: Izbijanje zuba izaziva proljev i ranjivu guzu

Je li tačno? Izbijanje zuba i proljev često idu zajedno - ali da li je uzrok baš izbijanje zubića, to se i ne zna. Oslabljen imuni sistem, u tom periodu, donosi i slabu probavu, stolica se mijenja, postaje zelene boje. Njena kisela pH vrijednost vrlo je agresivna za kožu, pa guza postaje crvena, osjetljiva, ranjiva - kažu neki pedijatri.

Protiv toga pomaže češće mijenjanje pelena i jače mazanje guze dječijom kremom.

A drugi mogući uzrok proljeva: Beba počinje otkrivati svijet i pomoću usta. Posljedica: Mnogo novih klica beba unosi u usta.

Ili treće: U tom periodu mijenja se i sastav hrane. Uz to dolazi i prihranjivanje - crijeva se moraju prilagođavati.

Treća teza: Kad izbijaju zubu, beba je bolesna

Je li tačno? U ovom slučaju mišljenja su podijeljena. Izbijanje zuba proizvodi samo novi zubić i ništa više. Sve ostalo je statistički slučaj, reći će vam neki pedijatri. 

Objašnjavaju to činjenicom da bebe u drugoj polovini prve godine stalno imaju neku infekciju - u tom dobu opada imunitet koji su imali od rođenja, češće su u kontaktu s drugom djecom, a i sve što stignu trpaju u usta. To što infekcije nastupaju u isto vrijeme kad bebama niču zubi, čista je vremenska podudarnost.

No, drugi im odgovaraju ovim argumentima: Nicanje zubića je napor i taj napor opterećuje imuni sistem. A kad je on oslabljen, onda se na dijete lako nakači svaka infekcija.

Činjenica jest: Dvije trećine sve djece imaju zdravstvenih problema u periodu kad im niču zubi. S druge strane, izbijanju zubića neki roditelji smjesta pripisuju svaku bebinu kenjkavost i loše raspoloženje.

Četvrta teza: Teškoće prilikom nicanja zuba postaju teže kad dijete leži.

Je li tačno? Da, tako je. Moguće objašnjenje: Dijete kojemu niču zubi više bali, kad leži guta više pljuvačke, a pokušava je iskašljati - to je takozvani "kašalj od zubića".

Sljedeće objašnjenje: Kad dijete leži, u glavu mu dospijeva više krvi, zato su i bolovi u vilici jači. Pomoći mu možete ako mu malo podignete dušek na mjestu uzglavlja.

Peta teza: Trojke su "očni zubi"

Je li tačno? Naučnici nemaju za to nikakav dokaz. No, tokom nicanja trojki u gornjoj vilici djeca znaju dobiti upalu vezivnog tkiva - konjunktivitis - i zato se ti zubi i nazivaju očnjaci. No, kakva je veza očnjaka sa očima ostaje i dalje nejasno.

Šesta teza: Kad niču zubi, dijete izgubi apetit

Je li tačno? Može biti. Jelo i žvakanje mogu u tom periodu biti bolni. Zato beba automatski jede manje. A kad izostane jedan do dva obroka, ona vrišti iz tri razloga: iz očaja, zbog bolova i od gladi.

Savjet: Topli obroci nisu prijatni kad bole vilice, bolje bi bilo djetetu tada ponuditi hladnu kremu od jabuka. Ako beba sasvim odbija hranu, postoje medikamenti koji kratkotrajno ublaže bol u vilicama.

Sedma teza: Žvakanje pomaže kad izbijaju zubi

Je li tačno? Da. Mala djeca jasno pokazuju šta prija njihovim vilicama: kontrapritisak. Ona grizu palac, cijelu ruku ili medin nos. Roditelji tada mogu djetetu ponuditi tvrdu koricu kruha, oguljenu mrkvu ili kelerabu - naravno pažljivo kontrolirajući da dijete ne bi odgrizlo koji komadić i zagrcnulo se.

Možete bebi dati i da siše mokru čistu frotirnu krpicu koja je prethodno malo stajala u frižideru. Preporučljivo je djetetu dati i hladnu "gumu za zube" (ne iz pretinca za led). Prilikom kupovine pazite da na etiketi stoji "bez omekšivača". Čim "guma" promijeni boju ili omekša, bacite je.

Osma teza: Rani zubi su maha

Je li tačno? Zavisi iz kojeg se ugla posmatra. Što ranije zubi niknu, veće su šanse za karijes, jer zubi jednostavno duže stoje u ustima, a baš na početku nije ih moguće pravilno čistiti. A karijes na mliječnim zubima utječe kasnije i na stalne zube. 

Neki pedijatri tvrde da je mana ranog dobijanja zuba činjenica da brojne majke prestanu ranije dojiti svoje dijete iz straha da će ih ono ugristi za sisu. A za dijete je zdravije da doji što dulje.

Uostalom: Jedno dijete na 2 000 do 3 000 rođenih na svijet dolazi sa zubićem. Najčešće taj "vještičiji zub" biva odmah izvađen, jer on nema apsolutno nikakav korijen, pa bi ga dijete moglo progutati.

Deveta teza: Opasni su lijekovi za ublažavanje muka pri izbijanju zubića 

Je li tačno? Nicanje zubića prirodno je baš kao i učenje hodanja - tu fazu mora proći svako dijete. No, teškoće koje prate tu prirodnu fazu razvitka možete mu i ublažiti:

1. Natapkajte mu zacrvenjelu sluzokožu štapićem vate namočenim u rastvor kamilice ili žalfije.

2. Dajte mu da žvaće nešto hladno, jer hladnoća smanjuje prokrvljenost i sprečava upale.

3. Isprobajte homeopatiju: klasična homeopatija preporučuje, zavisno od problema, Belladonu ili Camomillu. Mogu pomoći i mješoviti preparati kao Osanit.

4. Dentinox. gel koji smiruje upaljeno zubno meso, može pomoći da dijete lakše pojede jedan obrok. Mana mu je što sadrži nešto alkohola.

5. U slučaju nužde pomoći će čepić paracetamola. Međutim, budite oprezni. Bolje je da dijete nauči malo istrpjeti nego da ga naviknete za svaku i najmanju boljku da traži medikament.

Pažnja, nježnost i njega uvijek su dobri pomoćnici. Zato se igrajte sa djetetom, pjevajte mu, izvedite ga u šetnju. Kad je dijete dobre volje, brže će zaboraviti muke zvane nicanje prvih zubića.

Je li bebina guza crvena zbog izbijanja zubića? Vjerujete li u tu i slične priče?

Nicanje zubića prati povišena temperatura

Nicanje zubića – muke i za roditelje i za djecu

Dijete od jedne godine rado samo vježba koristiti kašiku i piti iz šoljice. Priviknite dijete na redovno vrijeme obroka. Dječiji želudac je mali i zato mu treba hrana češće nego odraslima.&nbsp;&nbsp; Uz tri glavna obroka, dijete treba i dva do četiri međuobroka. Ako dijete redovno jede, onda je u domaćinstvu lakše organizirati sve druge obaveze. Ako dajete djetetu različita jela kod kuće, bit će mu lakše priviknuti se da jede i izvan kuće.
Dvogodišnjak može jesti istu hranu kao i ostali članovi porodice. Prije nego što dodate so ili začine, odvojite malu porciju hrane za dijete. Izbjegavajte slatke sokove i limunade, slatkiše, kekse i sladoled. Šećer kvari zube i apetit, tako da dijete neće jesti ništa više.
Ni masna hrana nije zdrava za dijete. Slatkim i masnim slasticama dijete se deblja. Jela od voća i bobičastog voća najbolji su međuobroci. 
Nemojte navikavati dijete da pije sladak čaj. Najbolje piće je voda. Uz međuobroke možete mu davati razrijeđeni prirodni voćni sok.

Takva hrana poremetit će mu apetiti, a šećer pokvariti zube

Masno i slatko nisu za jednogodišnjaka

Roditelji se često pitaju: "Jede li moje dijete dovoljno? Trebam li ga prisiliti da jede sve? Kako mu popraviti apetit?" Pitanja su normalna posljedica osjećaja odgovornosti, no i krivice za dječiji jelovnik. Ali, ako dijete konstantno povećava tjelesnu masu i težinu, količina unesene hrane je dovoljna i roditeljska pitanja su, uglavnom, bespredmetna.&nbsp;Ipak, krajnje je vrijeme da trogodišnje dijete stekne dobre prehrambene navike.
Na tom putu potrebna mu je roditeljska pomoć i podrška na ovaj način:

1. Poštujte satnicu - Obroke poslužujte u približno isto vrijeme svaki dan.

2. Dogovorite se s djetetom i dopustite mu da odabere nekoliko jela (ili namirnica) koje "ne može" i ne želi jesti. 

3. Ne nudite jelo često, već dopustite da dijete osjeti glad.

4. Pri pripremi supe koristite dovoljno luka (crvenog ili bijelog) koji čuva probavni trakt od parazita, a znatno potiče apetit.

5. Većim brojem namirnica u jelovniku povećavaju se izgledi za optimalan unos potrebnih prehrambenih elemenata. 

6. Hranu minimalno solite, slatkiše u dnevnom unosu svedite na vrlo malu mjeru. 

7. Tokom jela djetetu na tanjur stavite samo onoliko hrane koliko treba pojesti. 

8. Ne kupujte slatkiše, bombone i grickalice - sve što može pokvariti ručak.

9. Ako mališan između obroka zahtijeva hranu, ponudite mu voće ili primjeren čaj s malo meda.

10. Osjećaj gladi i želja za hranom mogu biti smetnja odlasku na počinak. Ako dijete ne može zaspati, ponudite mu jogurt s žitaricama. 

11. Za večeru dajte prednost namirnicama bogatim vlaknima (kuhana blitva, špinat, karfiol). 

12. Pohvalite dijete koje je dobro jelo.

Krajnje je vrijeme da trogodišnje dijete stekne dobre prehrambene navike, a u tome mu je potrebna roditeljska podrška

Obroke poslužujte u približno isto vrijeme svaki dan

Pustite da dijete ogladni

Mnogo je stvari kojima morate naučiti dijete, a lijepo ponašanje zauzima visoko mjesto. Kako je to dugi proces, što prije počnete bit će vam lakše.&nbsp;&nbsp; Naime, djeca s 18 mjeseci počinju shvatati da i drugi, baš kao i oni, imaju osjećaje. Dakle, to je idealna dob u kojoj ćete djetetu pokazati i dokazati koliko njegovo ponašanje utječe na njegovu okolinu. 
Djeca manire uče sporije od odraslih pa je tako dvogodišnjem djetetu dovoljna jedna lekcija mjesečno. Možete započeti s pozdravljanjem susjeda u prolazu. Svaki djetetov pokušaj pohvalite.
Djeca uče od roditelja
To znači da, kada partnera upitate da vam doda so, to morate činiti s popratnim "molim" i "hvala". Dijete će, osim riječi, upiti i boju vašeg glasa i intonaciju. 
Morate biti dosljedni 
Učenje lijepom ponašanju dugotrajan je proces za koji je potrebno puno vježbe, a u njemu bi trebali učestvovati svi - vi, partner, baka, odgajatelj u vrtiću, tetka... 
Ponašanje za stolom 
- Šta očekivati: S tri godine dijete bi trebalo samo jesti koristeći ili kašiku ili viljušku. Za vrijeme jela trebalo bi mirno sjediti za stolom, i to 15 do 20 minuta te se nakon jela samo umiti i oprati ruke. 
- Šta činiti: Već s navršenom godinom treba poticati dijete da jede samo. Jelo mu servirajte na tanjiru koji ne može razbiti. Igra li se dijete hranom i baca je na pod, kritizirajte njegovo ponašanje.
Hvala i molim 
- Šta očekivati: S 18 mjeseci dijete bi već trebalo čisto izgovarati riječi, no bez obzira izgovara li ih ispravno, trebate znati da je važna djetetova namjera. 
- Šta činiti: Ako dijete još nije steklo naviku zahvaljivanja i upita riječju "molim", pitajte ga: "Šta kažemo kada nam neko nešto pokloni?" Očekujte: "Hvala." 
Dijeljenje 
- Šta očekivati: U dobi od dvije godine dijete tokom druženja s drugom djecom uči dijeliti, i to na svojoj koži. No, to ne znači da će svaki put podijeliti nešto bez protivljenja. 
- Šta činiti: Ohrabrite ga, potaknite ga da igračku podijeli s vršnjakom, i to u trenutku kada se to od njega ne očekuje. 
Ispričavanje 
- Šta očekivati: Iako dijete s 18 mjeseci može razumjeti tuđe osjećaje, ne mora uvijek znati zašto se od njega očekuje određeno ponašanje. S dvije i po ili tri godine, ono će razumjeti situaciju, no tada će možda biti puno teže postići željeni efekt. U toj dobi dijete već može postavljati svoja načela i raditi po svom. 
- Šta činiti: U trenutku kada vršnjaku uzme igračku i udari ga, upozorite ga da se ružno ponaša i igrajte na njegove emocije: "Ne tučemo nikoga jer to boli", a zatim ga navedite da se izvini.

Ovo je dugotrajan proces, koji od roditelja i djeteta zahtijeva mnogo strpljenja, ali je važno početi učiti djecu bontonu kada napune 18 mjeseci

Dvogodišnjem djetetu dovoljna jedna lekcija mjesečno

Učimo lijepo ponašanje

Roditelji mogu sami utvrditi imaju li njihove bebe normalan sluh. A evo kako:&nbsp;- Poslije šest sedmica
Glasan zvuk, kao što je lupanje vratima, može preplašiti bebu staru samo šest sedmica, ukoliko je njen sluh normalan.
- Poslije navršena tri mjeseca 
Dijete se može smijati i gugutati, okretati prema izvoru zvuka i obratiti pažnju na njega, čak i u slučaju da je zvuk kratkotrajan i ne posebno glasan.
- Šest, sedam ili osam mjeseci
Šestomjesečna beba sa dobrim sluhom može oponašati zvukove, a dijete od sedam ili osam mjeseci može slušati muziku i promijeniti visinu glasa u pokušaju da proizvede različite zvukove.
- Deset do 12 mjeseci
Dijete staro deset do 12 mjeseci obično će reagirati kad mu se obrati neka osoba sa udaljenosti od jednog metra ili kad čuje glasno naređenje kao što je "Ne!".
Ukoliko roditelj ocijeni da njegovo dijete nije prošlo na ovim kućnim testovima, potrebno je da se za pomoć obrati liječniku. 
A evo šta kažu stručna iskustva. Najbolje bi bilo bebin sluh provjeriti još u porodilištu. To je savremeni stav i preporuka razvijenog svijeta. Zašto? Zato što čak i djelimično, a pogotovo trajno oštećenje sluha kod djece, koje nastaje prije razvoja govora, ima teške posljedice na cjelokupan kasniji razvoj.
Većina oštećenja prisutna su već pri otpustu iz rodilišta, a malo slučajeva nastaje kasnije zbog nekih bolesti ili fizičkih povreda glave. 
Nažalost, oštećenje sluha otkrije se kasno i to najčešće u dobi od dvije godine, jer se tada govor ne razvija pravilno.
Pravovremeno otkrivanje oštećenja sluha omogućava početak liječenja, a time se znatno sprečava zaostajanje u govoru. 
Prvi način
Sluh se može ispitati na dva načina. Pvi je ovaj: Dok dijete spava u ušnu školjku postavlja se mala sonda, nakon čega se daje niz zvukova, a aparat automatski nakon 60 sekundi pokazuje rezultat. Ispitivanje se zasniva na činjenici da zdrava pužnica uha na podražaj zvukom odgovara ehom koji reproducira mikrofon.
&nbsp;Drugi način
Druga pretraga je malo složenija. Dijete mora biti mirno ili spavati. Ispitivanje traje od deset minuta do jednog sata. Na ovaj način ispituje se bioelektrični odgovor većeg dijela slušnog puta, a ne samo pužnice nego i slušnog živca. Rezultat ispitivanja gotov je odmah.

Ukoliko roditelj ocijeni da njegovo dijete nije prošlo na ovim kućnim testovima, potrebno je da se za pomoć obrati liječniku.

Oštećenje sluha najčešće se otkrije kasno

Čuje li beba?

Nikada nije prerano da vaše dijete postane fizički aktivno. Možda vam je teško pružiti mu primjer o potrebi za kretanjem kada i sami ne vježbate? Evo kako iz obične igre i svakodnevnih obaveza stvoriti vlastitu dvoranu za vježbanje sebi i svom djetetu.&nbsp; 1. Prije ili poslije večere izađite s djetetom u kratku šetnju. Ako je dijete malo, ali je prohodalo, uzmite kolica pa ga malo vozite, a malo neka hoda. 
2. Priredite u kući disko za susjede i njihovu djecu. Pomaknite namještaj uza zid, pustite plesnu muziku. Djeca će se odlično zabaviti. 
3. Kućanske poslove pretvorite u igru. Recite djetetu kako sitna bića iz prašine žele zavladati vašom kućom te da samo kapetan (umetnite djetetovo ime) može spasiti ukućane, ako ta bića pokupi krpom. 
Objasnite mu da kad pospremi svog medvjedića u košaru za igračke, bića iz prašine mu neće moći nauditi, a dijete će biti junak. 
Slaganje čistog rublja može biti igra pogađanja. Pokazujte djeci odjeću, a ona neka pogađaju čije je šta. 
4. Ako je dijete tek prohodalo, kada ste u trgovini pokušajte ga navesti da hoda umjesto da se vozi u kolicima s namirnicama. 
Kada idete po dijete u vrtić, parkirajte auto na pola puta do vrtića. Tako ćete dio puta zajedeno propješačiti. 
5. Kada gledate neki film ili emisiju, iskoristite vrijeme reklama za vježbanje. Smislite šaljiva imena za jednostavne vježbe i izvodite ih zajedno dok ne počne film. 
6. Odredite dan u sedmici za večernje sportske igre. S djecom napravite igraće karte na kojima ćete nacrtati životinje kako vježbaju. Svaki član porodice neka uzme kartu i oponaša životinju s nje. Igra traje dok se ne podijele sve karte. 
7. Jedan dan u sedmici odjenite sebi i djetetu trenirku i džogirajte. Naravno, tempo će diktirati dijete. 
8. Ako pada snijeg, neka vam djeca pomognu u čišćenju balkona ili dvorišta. Nakon čišćenja takmičite se ko će napraviti najviše likova od snijega. 
9. Djeca vole kopati po pijesku i zemlji, pa ih zadužite da zalijevaju sobne biljke. 
10. Zajedno vodite psa u šetnju. Nova istraživanja kažu da vlasnici pasa lakše gube kilograme i uspješnije održavaju normalnu težinu od ljudi koji nemaju psa.

Kako iz obične igre i svakodnevnih obaveza stvoriti vlastitu dvoranu za vježbanje za sebe i svoje dijete

10 načina dobre zabave

Djetetu koje ne hoda sigurno nisu potrebne cipele, a zapravo ni čarape. Za prve pokušaje koračanja najbolje je nabaviti mu specijalne čarape koje na tabanima imaju nešto protiv klizanja (i, naravno, čuvaju toplotu nogama).&nbsp;
Možete im ponuditi i cipelice, ali bez čvrstih đonova. Jer: djeca moraju naučiti hodati po svakoj podlozi i tu podlogu osjetiti vlastitim tabanima. Ako suviše rano steknu oslonac na đonove, slabije će im se razvijati muskulatura.

A šta još kažu stručnjaci?
1. Kada je vrijeme za cipele 

- Čim dijete napravi prve korake. Ali, one mu ne smiju služiti da bi učilo hodati, već isključivo za izlazak vani, da ga štite od hladnoće, toplote ili prljavštine. Za kod kuće dovoljne su mu debele sokne protiv klizanja.

2. Kako odabrati pravu cipelu

- Pored cijele skale veličina za djecu postoje i tri širine: široka, srednja i uska cipelica. Najbolje bi bilo kad bi sve trgovine mogle dječiju nogicu mjeriti trodimenzionalno (tako se to radi u svijetu). Kod nas se to mjeri tako što se provjerava gdje je palac. A zapravo treba provjeriti položaj svakog prsta. I svakih osam sedmica treba provjeravati da li djetetu odgovara velilina cipela.

3. Koliko koštaju dječije cipele

- Mogu koštati i do 100 KM. Ali, važan je samo kvalitet, cijena i vanjski izgled ne smiju biti odlučujući. Sa nekvalitetnom cipelom kasnije mogu doći problemi koji mogu trajati cijeloga života.

4. Kakve cipele trebaju djetetu koje ima između 10 i 14 mjeseci

- Većina djece u tome periodu već hoda. U toj fazi važne su fleksibilne cipele (koje se mogu savijati). Za cipele u kojima dijete hoda van kuće važno je da ne podržavaju nogu već da je štite.

One djetetu ne smiju služiti da bi učilo hodati, već isključivo za izlazak vani, da ga štite od hladnoće, toplote ili prljavštine

Najvažnije je da cipele budu udobne i kvalitetne

Vrijeme je za prve cipelice

Naučnici su razvili matematičku formulu kojom je moguće predvidjeti djetetovu visinu u odrasloj dobi. Istraživači napominju kako je njihova formula primjenjiva samo na djevojčice u dobi od osam do 16 godina, te na dječake u dobi od devet do 18 godina.&nbsp;&nbsp;
Formulom je moguće predvidjeti visinu dječaka u odrasloj dobi u rasponu od 
&nbsp;5,4 centimetara, a djevojčica u rasponu od 6,8 centimetara.&nbsp;&nbsp;
Za predviđanje visine do koje će dijete izrasti nužni su podaci o dobi i spolu djeteta, njegovoj tjelesnoj težini, visini u sjedećem položaju te visini kada stoji.&nbsp;&nbsp;
Pokazalo se da je ova formula preciznija od dosadašnjih metoda predviđanja visine djece koja se temeljila na poređenju s visinom roditelja.&nbsp;&nbsp;

Formulom je moguće predvidjeti visinu dječaka u odrasloj dobi u rasponu od   5,4 centimetara, a djevojčica u rasponu od 6,8 centimetara

Koliko će biti visoko vaše dijete

Dnevni izlazak na svježi zrak važan je za izgradnju i jačanje bebinog imuniteta i niske temperature ne znače da treba ostati u kućia. Ipak, potreban je i oprez, posebno kad su u pitanju bebe.&nbsp; Djeca do druge godine sklonija su hipotermiji i organizam im lakše gubi toplotu, pa ih za šetnju treba obući slojevito u pamučnu odjeću i pokriti ih jer leže pa im je hladnije.
Također, treba znati da dnevna šetnja nikako ne podrazumijeva boravak u šoping centrima.
Tokom prvih zimskih izlazaka bebama je dovoljno do pola sata, a kako raste, izlaske treba postepeno produžavati. Djeca starija od dvije, tri godine mogu vani biti i duže od jednog sata, ako su fizički aktivna.
Bebama zimi u šetnji često curi nos, što je normalna reakcija na hladan zrak. Potrebno je brisati im područje oko usana kako se vlažna koža ne bi oštetila.
Bebe obavezno vani moraju imat kapu, jer se 25 posto tjelesne toplote gubi preko glave, ali to ne znači da i u zatvorenom moraju biti predebelo obučene.

Djeca do druge godine sklonija su hipotermiji i organizam im lakše gubi toplotu, pa ih za šetnju treba obući slojevito

Izlazak na svjež zrak važan za jačanje bebinog imuniteta

U prvih 12 mjeseci bebe nauče gomilu stvari: okretati se, hvatati, puzati, sjediti... I kad je o jelu riječ, napredak je snažan: Mada prvih mjeseci samo doje, na kraju prve godine već sjede za stolom.&nbsp; 
Da bi roditeljima olakšao prelazak sa dojenja na čvrstu hranu Istraživački institut za dječiju hranu (FKE) iz Dortmunda sastavio je plan dječije ishrane u prvih 12 mjeseci. Po njemu dječiji jelovnik sastoji se iz tri faze:

1. Vrijeme mlijeka

U prva četiri do šest smjeseci djeca samo doje majčino mlijeko ili, eventualno, hranu dobijaju na flašicu. Obje vrste hrane prilagođene su djetetovom osjetljivom probavnom sistemu. Djetetu je u tom periodu, s obzirom na njegovu težinu, potrebno više energije, bjelančevina i masnoća nego odrasloj osobi. Nije to nikakvo čudo, jer zdravo dijete udvostruči porođajnu težinu obično već poslije pet mjeseci.

Ali, u hrani za bebu tog perioda moraju se nalaziti sasvim određene bjelančevine i ugljični hidrati. Na neke sastojke kravljeg mlijeka osjetljiva djeca razviju alergijsku reakciju. Jer, njihova crijeva mogu svariti samo jedan ugljični hidrat - mliječni šećer (laktozu). Veće količine drugih ugljičnih hidrata kod dojenčadi dovode do nadutosti i proljeva.

Nasuprot tome u majčinom mlijeku ima manje minerala - da ih ima više, oni bi opteretili bubrege najmlađih. No, stvarno nedostajati može samo vitamin K (važan za zgrušavanje krvi) i D (važan za kosti i zube). Pedijatri preporučuju da se bebama daju tabletice vitamina D.

2. Vrijeme kašica

Već poslije pola godine, tokom naredna tri mjeseca, roditelji će tri obroka dojenja zamijeniti kašicama. Jer, majčino mlijeko (ili flašica) bebi više nisu dovoljni. Mališanima prije svega treba više željeza. Sve rezerve koje je majka tokom trudnoće pohranila u njegovu jetru, sada su iscrpljene. A željezo je važno da bi krv mogla transportirati dovoljno kisika potrebnog za razvitak mozga i nervnog sistema..

Dortmundski institut za prvu kašicu preporučuje povrće, krompir i meso. Roditelji trebaju na kašicu svoje dijete privikavati dajući mu oprezno kašiku po kašiku. Znajte da željezo iz mesa organizam prihvata bolje od željeza iz biljaka.

Zatim, slijede žitno-mliječne i voćno-žitne kašice koje bebinom organizmu daju kalcij, te druge vitamine, minerale i energiju. Pošto je djetetu potrebno još joda, cinka i sličnog, kad isprazni svoj tanjurić, majka mu treba ponuditi sisu.

3. Vrijeme stola 

Od desetog mjeseca mnoga djeca požele jesti ono što jede ostala porodica. Njihov probavni sistem već je toliko razvijen da mogu jesti većinu jela za odrasle. Naravno, još im nećete dati ništa začinjeno, ljuto, prepečeno, masno, ono što nadima, kao i malu tvrdu hranu kao što su orasi ili borovnice.

Uskoro će mnogi roditelji primijetiti da dijete neka jela voli više, druga manje. Jelovnik nekog djeteta često nije u skladu sa onim što naučnici preporučuju, ali, u većini slučajeva, to i nije neki razlog za brigu.

Obroci trebaju biti zdravi, ukusni i hranu odraslih učiniti bebi zanimljivom. Pogledajte naš plan ishrane, on će vam pokazati šta je potrebno vašem djetetu

Od desetog mjeseca djeca žele jesti što i ostala porodica

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Druga godina života&nbsp;
Tjelesne sposobnosti: raste oko 10 cm, može trčati (najkasnije sa 18 mjeseci), uči penjati se stepenicama, penje se na stolicu, jede kašikom.

Duhovne sposobnosti: igra se samo do 20 minuta, slaže igračke, uvlači prste u male otvore, razlikuje šta je vani, šta unutra, sta je gore, a šta dolje, privlači stolicu do stola da bi nešto dohvatilo.

Razvitak govora: izgovara rečenice od dvije do tri riječi.


Treća godina života 

Tjelesne sposobnosti: uči otkopčavati i zakopčavati dugmad, tokom dana je suho, ne piški u gaće, baca ciljanu loptu na jedan metar udaljenosti, može piti iz šoljice.

Duhovne sposobnosti: igra se s drugom djecom, jednostavne pjesmice zna napamet. 

Društveni razvitak: mnogo pita i zapitkuje, rado pomaže u domaćinstvu.

Razvitak govora: rado se zabavlja, izgovara teške rečenice, imitira starije, voli opsovati (mada ne shvata značenje ružnih riječi).

Tokom druge godine dijete izgovara rečenice od dvije do tri riječi, a u trećoj godini uči otkopčavati i zakopčavati dugmad

Kalendar razvoja djeteta

Većina roditelja ne voli kada dijete stavlja predmete i igračke u usta. Smatraju da je to nehigijenski, da se dijete može razboljeti, a strah ih je od mogućeg gutanja predmeta. Međutim, riječ je o urođenoj potrebi djeteta da ustima, tj. usna i jezikom, istražuje predmete pa stručnjaci savjetuju roditelje da takvo ponašanje ne ograničavaju niti zabranjuju. Pustite svoju bebu da stavlja igračke u usta. To je važan korak u djetetovom razvoju.&nbsp; Stavljanje predmeta u usta prvi je način istraživanja okoline. Javlja se u četvrtom mjesecu i učestalo je do osmog mjeseca života. Tada dijete predmet istražuje ustima, a ne očima, kako se to obično misli. Djeca ustima istražuju predmete sve do 18. mjeseca, a neki i kasnije.

Od četvrtog do osmog mjeseca dijete predmet istražuje ustima, a ne očima

Neka stavlja igračku u usta

Do tri mjeseca: Beba vidi na daljinu od 25 cm. Ako ima nešto u ruci, beba to automatski prinosi ustima. Kad leži na leđima snažno mlati nožicama. I zna&nbsp;&nbsp;uzvratiti osmijeh.

Tri do šest mjeseci: Samostalno se zna prevrnuti na leđa. Počinje gugukati. Izlazi prvi zubić. S pet mjeseci uočava razliku u izrazu lica i tonu. Može razlikovati poznata od nepoznatih lica. Zaplače kad mu se obrate nepoznate osobe.

Šest do devet mjeseci: Cijelom šakom hvata igračku. Igra se svojim nogama. Puže.

Devet do 12 mjeseci: Uspravlja se uz namještaj. Vježba prve korake.

U dobi od devet do 12 mjeseci dijete se uspravlja uz namještaj i vježba prve korake

U dobi od šestog do devetog mjeseca počinje puzanje

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

Vašem djetetu potreban je prijelaz iz sna u budno stanje. A vi se spremate na posao. Dan će vam početi lijepo samo pod uvjetom da niste u žurbi, da vas ne hvata nervoza zbog nedostatka vremena. Možda vam zvuči paradoksalno, ali mirni i opušteni sve ćete uraditi mnogo brže. Sakupili smo deset iskustava o tome kako uspješno započeti novi dan: 
1. Uveče odaberite šta ćete obući i vi, i dijete (ne zaboravite suprugu odabrati čarape i kravatu - tu oni najčešće griješe). Pred spavanje postavite i sto za doručak.

2. I jutro mora imati svoje rituale, baš kao i vrijeme pripremanja za spavanje. Može to biti prelazak u roditeljski krevet i jutarnje maženje, zagrljaji, poljupci...

3. Ako ustanete samo pola sata ranije, mogli biste svom djetetu omogućiti malo vremena i za igru. 

4. Ne najavljujte unaprijed velikim riječima da treba prati zube, umiti se, doručkovati. Kažite to kratko, običnim riječima, neposredno pred sam čin.

5. Ako vi sami ostanete mirni, takvo će vam biti i dijete. Vrijeme ne smije biti sredstvo pritiska. Vaše dijete osjeća da ste napeti, ali ono tu napetost uopće ne razumije.

6. Ponekad, kad ste nervozni, dobro dođe izbjegavanje problema. Pričajte djetetu neku kratku priču, pjevajte s njim dok ga oblačite.

7. Nervoza i grdnja rano ujutro mogu dijete potpuno zakočiti, toliko da sasvim odbija saradnju. Mnogo je bolje da mu se obraćate polako, jasnim objašnjenjima i da dobro isplanirate vrijeme.

8. Dijete će razveseliti svaka pohvala, naprimjer ako je pojelo doručak bez oklijevanja.

9. Uz nešto malo planiranja, možete djetetu pomoći da se brže oblači samo. Tako ćete uštedjeti i vrijeme i živce. Kupujte mu odjeću koju ono samo može obući i skinuti - pantalone sa gumom u pojasu, majice i pulovere sa vratnim izrezom koji se lako raširi.


10. Ako ujutro utvrdite da vam je dijete loše volje, malim iznenađenjima možete razbiti njegovo neraspoloženje:

Nervoza i grdnja rano ujutro mogu dijete potpuno zakočiti, toliko da sasvim odbija saradnju

10 načina da lijepo započne vaš dan

S razmišljanjem o dječijem stopalu i načinima sprečavanja deformacija treba početi odmah nakon rođenja djeteta. Tako roditelj treba biti oprezan pri pokrivanju bebinih nogu i uvijek ostaviti malo prostora za kretnje koje svako dijete izvodi u okvirima svoje spontane motorike.&nbsp; 
1. U dojenačkoj dobi treba omogućiti djetetu slobodu pri otkrivanju i daljem "istraživanju" svojih nožica, jer su to sve aktivnosti kojima se utječe na snagu malih mišića stopala. 

2. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarape koje, osim što je poželjno 
da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine da ne pritišću nožne prste i time utječu na stvaranje deformacija kao i atrofiju mišića.

3. Kupovinu prvih cipela roditelji trebaju odlagati što je moguće duže, jer 
dok dijete ne hoda i stopalo mu nije izloženo vanjskim i vremenskim uvjetima - obuća samo sputava svaku mišićnu aktivnost tako potrebnu za normalan razvoj stopala.

4. Djetetu treba omogućiti dovoljno dug period puzanja, a ne treba ga uspravljati na noge prije nego ono samo, po svom biološkom satu koji prati sazrijevanje kostiju i zglobova, ne ustane na noge. 

5. Upotreba hodalica ne samo da nije preporučljiva iz sigurnosnih razloga, nego je i vrlo štetna za razvoj donjih ektremiteta, a pogotovo stopala djeteta. 

6. Kad dijete prohoda, nastaje potreba za prvim cipelama. One, suprotno uvriježenom mišljenju, moraju biti ravne (bez anatomskih jastučića, uložaka, anatomski prilagođenih đonova), dovoljno prostrane, posebno u predjelu prstiju, savitljivoga đona, mekane i po mogućnosti od prirodnih materijala. Samo takva obuća pogoduje razvoju zdravoga stopala. 

7. Izuzetak predstavljaju urođene teže deformacije stopala kojima su indicirani individualni ortopedski ulošci prilagođeni stepenu deformacije.

Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarape koje, osim što je poželjno   da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine

Omogućite djetetu slobodu pri otkrivanju i istraživanju svojih stopala i nožica

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, posebno majke, na duže vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba.&nbsp;&nbsp;
Većina mališana plače ili na neki drugi način protestira iskazujući tugu zbog razdvajanja. Ona teško shvataju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.

Roditelji trebaju znati da je ta reakcija potpuno normalna. Takvo ponašanje zapravo pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Također, i način adaptacije ovisi o nekoliko faktora.

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.

Laka adaptacija

To je normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uslove i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tokom deset do 15 dana boravka u vrtiću ili jaslicama.

Adaptacija srednje težine 

Promjene u ponašanju su produžene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću.

Teška adaptacija 

Ovo je dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati dva do šest mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: obolijevanje, nepovoljni porodični uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje.

Kako djeca reagiraju

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).

Jedna od mogućih reakcija je regresivnost, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu).

Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja odnose sa odgojiteljem. Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a taj proces može potrajati i godinu. 
 
Od čega zavisi način prilagođavanja 

- Individualne osobine;

- Stepen djetetovog razvoja;

- Dob djeteta;

- Zdravstveno stanje; 

- Porodična atmosfera;


Koja se djeca teže prilagođavaju 

- Emocionalno labilna djeca; 

- Nesamostalna i egocentrična djeca; 

- Ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Način adaptacije ovisi o nekoliko faktora

Važno je da djeca i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu

Nicanje zubića – muke i za roditelje i za djecu

Masno i slatko nisu za jednogodišnjaka

Pustite da dijete ogladni

Učimo lijepo ponašanje

Čuje li beba?

10 načina dobre zabave

Vrijeme je za prve cipelice

Koliko će biti visoko vaše dijete

Izlazak na svjež zrak važan za jačanje bebinog imuniteta

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Kalendar razvoja djeteta

Neka stavlja igračku u usta

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

10 načina da lijepo započne vaš dan

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje

Rast & razvoj

Nicanje zubića – muke i za roditelje i za djecu

Masno i slatko nisu za jednogodišnjaka

Pustite da dijete ogladni

Učimo lijepo ponašanje

Čuje li beba?

10 načina dobre zabave

Vrijeme je za prve cipelice

Koliko će biti visoko vaše dijete

Izlazak na svjež zrak važan za jačanje bebinog imuniteta

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Kalendar razvoja djeteta

Neka stavlja igračku u usta

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

10 načina da lijepo započne vaš dan

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje