Mjesecima prije nego što bebe progovore, riječi igraju važnu ulogu u njihovom razvoju. Tako čak i s tri mjeseca starosti riječi na mozgove beba imaju veći utjecaj od zvukova, pa čak i od muzike.
U istraživanju provedenom na Univerzitetu Northwestern u Ilinoisu učestvovalo je 50 tromjesečnih beba, a ispitivanjem se došlo do zaključka kako su bebe koje slušaju riječi sposobnije kategorizirati slike od onih koje slušaju obične tonove.
&nbsp;Ali, izuzetna sposobnost bebinog mozga ne staje na tome. Jedna ranija studija dokazala je da bebe imaju izrazito kompleksne misli već s 12 mjeseci starosti.
Poznato je da čak i još nerođene bebe u maternici padaju pod utjecaj zvukova prvog jezika koji dopire do njih. Nije nikakva novost da beba može zapamtiti zvukove iz vanjskog svijeta u posljednja tri mjeseca trudnoće te da je posebno osjetljiva na nijanse muzike i ljudskog glasa.
Uzevši to u obzir naučnici su zaključili da bi majke svojoj djeci trebale pričati koristeći prave riječi, jer na taj način pomažu razvoju njihovog mozga. 
Uz to, pokazalo se da novorođenčad plače "naglaskom" koji naslijedi od majke, pa se smatra kako pravilno izgovaranje riječi, a ne tepanje, ima vrlo veliku ulogu u ranom razvoju inteligencije djeteta.

Nije nikakva novost da beba može zapamtiti zvukove iz vanjskog svijeta u posljednja tri mjeseca trudnoće te da je posebno osjetljiva na nijanse muzike i ljudskog glasa

S bebom uvijek razgovarajte pravilno

Prema najnovijim otkrićima američkih pedijatara, za teškoće koje imaju roditelji da svoje dijete naviknu na tutu ili WC školjku najvjerovatnije je kriva konstipacija (zatvor) kod djeteta. 
Ali, utvrdili su i to da djeca koja pružaju otpor nastojanjima roditelja da ih u najranijem životnom dobu naviknu na korištenje tute ili WC školjke za obavljanje fizioloških potreba, najvjerovatnije će u kasnijem životu imati tešku narav. 
Otpor "toalet treningu"
Kad je razlog za nastanak problema hroničan zatvor u djetinjstvu, pravilna terapija olakšat će promjene, zaključili su američki istraživači. 
U dvije studije, objavljene u stručnom medicinskom časopisu Pedijatrija, navodi se da nekoliko faktora doprinose odlaganju i zakašnjenju u "toalet treningu", kako su naučnici nazvali postupak, na koji, inače, djeca prelaze do treće godine starosti. 
Poređenje djece koja imaju teškoće u "toalet treningu" sa djecom koja tu "tranziciju" obave bez problema otkrilo je da su prva teško prilagodljiva, da rano iskazuju lošu narav i raspoloženje i da su manje uporni. 
Nemar ili strogo ponašanje roditelja nemaju nikakvog utjecaja na teškoće u "toalet treningu". Jedno istraživanje je otkrilo da je više od polovine djece u obje grupe patilo od zatvora, ali da su tvrdu, bolnu stolicu imala djeca koja pokazuju teškoće u "toalet treningu". Ali, nije utvrđeno da li je uzrok tome zatvor. 
Problem je - zatvor
Drugo istraživanje ustanovilo je da zatvor najčešće prethodi teškoćama u "toalet trenigu". Blagovremeno i efikasno liječenje zatvora može predstavljati potencijalnu opciju u smanjivanju odbojnosti djeteta prema "toalet treningu". 
Ključni pokazatelj je da dijete koje izbjegava "toalet trening" zapravo kontrolira zbivanja u debelom crijevu, jer skriva ili traži da mu se izvuče papirna pelena kad želi da "nešto uradi", zaključuju pedijatri.

Djeca koja se opiru korištenju tute ili WC školjke vjerovatno će kasnije u životu imati tešku narav

Zašto djeca mrze tutu

Dječija igra je od ključne važnosti za razvoj. Ona je način na koji dijete uči o svijetu i samom sebi. Potiče emotivni, socijalni i kognitivni razvoj bebe. Stručnjaci često kažu da je igra dječiji posao.
Kako beba raste, njene igre postaju sve složenije. Kroz njih će razviti brojne vještine poput kreativnosti, samostalnosti i rješavanja problema. Igre za dijete birajte u skladu sa stepenom razvoja. 
Bebi od tri mjeseca, koja tek uči kako hvatati predmete, odgovarat će velike mekane igračke, a jednogodišnjem djetetu koje istražuje veze među predmetima i događajima zanimljive će biti igre skrivača. 
Interakcija sa drugima izuzetno je važna djeci. Novorođenčad vole da se smješkaju, razgledaju i smiju, a starija djeca vole fizički zahtjevnije igre. 
Baratanje objektima fascinira bebe od četvrtog do desetog mjeseca. Djeca starija od godine dana vole funkcionalne igre: češljanje četkom-igračkom, košenje trave plastičnom kosilicom i slično. 
Rana simbolička igra razvija se oko druge godine i u tom periodu djeca koriste različite objekte poput kartonskih kutija, lonaca i slično kao zamjenu za neke druge predmete poput šešira, kofera itd. 
Sa dvije i po, tri godine djeca počinju igranje uloga. Tada u igrama imitiraju roditelje, poznanike, ili se pretvaraju da su doktori, učitelji itd.

Igre za dijete birajte u skladu sa stepenom njegovog razvoja

Igra je dječiji posao

Nauka je dokazala da su bebe superheroji! Bebe koje još nisu u potpunosti progovorile nevjerovatno dobro čitaju znakove tijela i lica, ali i emocije koje se kriju ispod njih,pokazuju istraživanja.
One to čine toliko vješto da eksperti za komunikaciju sve više govore o „čitanju misli" kod kojeg nema muljanja. Suptilnom telepatskom sposobnošću mali znalci kao da prisluškuju unutrašnja stanja i u trenu otkrivaju lažno cerenje i dosađivanje komšije pa plačem traže sigurnost u naručju mame ili tate. 
Ali, ovo je samo početak, jer bebe ne samo da nepogrešivo čitaju ljude, nego i životinje. Maleni od samo šest mjeseci, koji se nikad u životu nisu susreli s psima, mogu u trenu prepoznati prijateljski lavež i umiljatog psa s kojim se mogu igrati od ljutitog laveža i opasnog psa, pokazuju istraživanja.
Ali, osim superčula bebe posjeduju i megamozak koji poput superkompjutera prima i obrađuje podatke mnogo brže nego i najveći školski znalac. 
Ljudi se rađaju sa 100 biliona neurona, isto koliko ima i zvijezda u našoj galaksiji, ali bebe imaju čak 15 000 sinapsi (mjesta gdje se prenose informacije) po neuronu što je tri puta više nego kod odraslih. 
Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle, ali poput svih superjunaka, ipak su im potrebni ljubav i iskustvo običnih Zemljana da ih vode kroz život. 
Samo nekoliko dana nakon rođenja bebe mogu razlikovati maternji jezik od stranog, a one između četiri i pet mjeseci mogu nepogrešivo čitati sa usana. Bebe će bez problema prepoznati kojim jezikom govore glumci na filmu, bez obzira na to što nema nikakvog zvuka. 
Osim što mogu nevjerovatno brzo naučiti jezike, a da ne idu ni u kakve škole, male bebe su eksperti i u prepoznavanju ritma i muzike. 
Prije govora dijete najprije razumije emociju, a melodija je često prva poruka koju primaju. Bebe će na suptilniji način nego odrasli „uhvatiti" sva stanja „Ode radosti" ili Devete simfonije.

Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle, ali poput svih superjunaka ipak su im potrebni ljubav i iskustvo običnih Zemljana da ih vode kroz život

Beba vam čita misli

"Kad si sretan" pjesmica je koja poboljšava mentalne procese kod malenih. I ne samo pjesmica "Kad si sretan" već sve pjesmice na koje djeca mogu pljeskati ručicama. 
Naime, dokazano je da jednostavno pljeskanje na melodiju poboljšava i motorički i mentalni razvoj djece, dok kod odraslih potiče budnost i dobre vibracije. 
Kada su izraelski naučnici uporedili razvoj djece u nižim razredima osnovne škole koja su redovito pjevala pjesmice i pljeskala na ritam, sa djecom koja to uopće nisu činila, razlike su bile zapanjujuće. 
Pljeskanje je integralni dio razvoja te se pokazalo da djeca koja ne prakticiraju pjevanje i pljeskanje ručicama na ritam, imaju veći rizik od problema sa govorom i računanjem.
Pljeskanje trenira mozak i utječe na razvoj u drugim područjima. Zato je "tašunanje" toliko popularno kao igra sa bebama.
Pjesmice koje zahtijevaju pratnju pljeskanjem pojavljuju se nekako prirodno u životima djece oko sedme godine i nestaju i postaju im nezanimljive nakon 10. godine. 

U tom razdoblju one mogu zadovoljiti neke dječje potrebe - emocionalne, društvene, psihološke i mentalne (kognitivne). To je prijelazno razdoblje prema sljedećem razvojnom periodu.&nbsp; 
Istraživanje je pokazalo da pljeskanje na zvukove pjesme i kod odraslih ima pozitivne učinke. Iako je odraslima pomalo smiješno pljeskati, kasnije priznaju da se osjećaju budnije i bolje volje.&nbsp;

Zašto s djecom treba pjevati "Kad si sretan..."

Pljesak trenira dječiji mozak

1. Dajte djetetu bocu vode na prskanje i pustite ga da prska sve što želi oko kuće.
2. Koristite pjenu za brijanje u kadi pa će kupanje bilo zanimljivije.
3. Zapamtite da su lutke vašem djetetu jednako stvarne kao i bilo koja druga osoba koju zna. Poštujte taj „odnos".
4. Nabavite kućnog ljubimca. Djeci treba nešto da vole, a životinje donose mnogo ljubavi i korisne stimulacije.
5. Učinite zabavnijim odlazak u krevet tako što ćete oponašati marširanje do njega. Naučite dijete da koracima prati ritam, a vi pratite njega.
6. Iskoristite velike kutije i napravite mali pješčanik. Ako ga držite van kuće, zaštitite ga pokrivačem
7. Zajedno gradite tornjeve od plastičnih kockica. Uz zabavu, dijete će učiti o prostornim odnosima, ravnoteži i sličnom.
8. Kada se igra plastelinom, pokažite djetetu kako da napravi određene oblike i pomozite mu pri igri.
9. Djeca obožavaju crtati prstima. Da biste mu pružili to zadovoljstvo, ali poštedjeli sebe stresa, obucite dijete samo u pelenu, stavite ga u praznu kadu i pustite da se bavi stvaralačkim radom.

Zapamtite da su lutke vašem djetetu jednako stvarne kao i bilo koja druga osoba koju zna

Osigurajte svom djetetu igre bez granica

Ako imate problem s pretjerano ranim buđenjem djeteta, pokušajte sljedeće: 
1. Ne dajte da u sobu prodre jaka jutarnja svjetlost. Ako treba, spustite roletne. 
2. Ukoliko se čuje buka sa ulice, premjestite, ako je moguće, bebu u drugu sobu, držite prozor zatvorenim ili pustite neki monoton zvuk da bi prigušio uličnu buku. 
3. Držite bebu duže budnom uvečer. 
4. Skratite spavanje tokom dana, ali ne toliko da beba bude iznurena na kraju dana. 
5. Neka čeka. Nemojte žuriti ka bebi čim se oglasi, možda će sama ponovo zaspati ili se zabavljati igračkama u krevetu. 
6. Nažalost, nekoj djeci ništa od ovoga ne pomaže. Još prije prvih pijetlova su u top formi, a vi nemate snage otvoriti oči. Preostaje vam jedino da ranije legnete i sa nekim od ukućana podijelite posao oko bebe. Ukoliko dojite, neka bar druge poslove u kući obavljaju ostali ukućani, kako biste uspjeli prikupiti koliko-toliko snage za naredni dan

Nemojte žuriti ka bebi čim se oglasi, možda će sama ponovo zaspati ili se zabavljati igračkama u krevetu

Šta kada se dijete prerano budi

Kada gledamo djecu, vidimo da ako ikako imaju mogućnost skaču po krevetima. Naime, tu se radi o jednoj od osnovnih potreba u razvoju. Kao što ih ne možemo spriječiti da hodaju ili trče, ne možemo ih spriječiti ni da skaču. 
Dijete skačući razvija određene sposobnosti i vještine koje su u njegovom životu vrlo važne.
Roditelji ne vole da im djeca uništavaju krevete i zato su tu trampoline koje djetetu omogućavaju slobodno razvijanje sposobnosti. Skačući, dijete razvija mnoge sposobnosti koje bi u slučaju da mu se to onemogući ostale nerazvijene ili okrnjene. 
* Ravnoteža je jedna od prvih prednosti. Kad stojite na zemlji, čini vam se da nemate problema s ravnotežom, ali kada stanete na trampolinu, vidite da zapravo nije tako. 
Sa svakim novim skokom - odbijanjem od površine trampolina, mozak mora tražiti novi centar za ravnotežu. Na trampolini razvijamo sposobnost kontroliranja vlastitog tijela i na taj način se stvara osjećaj za ravnotežu. 
* Razumijevanje ritma. Na trampolini treba zadržati ravnomjeran ritam skakanja, što omogućava malo koja druga aktivnost. To skakanje zato ima snažan utjecaj na djetetove plesne, gimnastičke i muzičke sposobnosti. 
* Važna je i koordinacija. Ona se odražava na sljedećim područjima: pažnja (a time i koncentracija), položaj tijela kod sjedenja za stolom, držanje i upotreba olovke, držanje tijela prilikom hodanja i trčanja. 
Trampolina također pomaže djeci koja se možda boje nekih drugih fizičkih aktivnosti, jer im daje osjećaj zadovoljstva i motivira ih da se još više potrude. Trampolina je bitna pri ocjeni kakav će atletičar biti vaše dijete u budućnosti. 
* Elastičnost. Isto tako, zglobovi postaju elastičniji i prilikom pada, pa takva djeca nemaju toliko negativnih posljedica kao djeca koja nisu skakala na trampolini. 
Djetetovi zglobovi i kičma inače su elastičniji, ali mnogo teže podnose snažnije udarce. Trampolina sprečava 90 posto udaraca koje bi dijete pretrpjelo prilikom drugih fizičkih aktivnosti. Zato dijete na trampolini može skakati i po nekoliko sati bez straha od negativnih posljedica.

Skačući, dijete razvija mnoge sposobnosti koje bi u slučaju da mu se to onemogući ostale nerazvijene ili okrnjene

Pustite dijete da skače

Najnovije istraživanje potvrdilo je da fizička aktivnost djece tokom dana garantira lakše uspavljivanje i bolji san. Za svaki sat neaktivnosti djetetu će biti potrebno tri minuta duže da se uspava. 
U neaktivnost spadaju sve "sjedeće" igre, čitanje knjiga i priča, gledanje televizije ili igranje kompjuterskih igrica. Dokazano je i da neaktivna djeca spavaju kraće, a nedostatak sna dovodi se u vezu s gojaznošću i slabijim kognitivnim funkcijama. 
Zbog toga stimulirajte malene da trče, igraju se, šutiraju loptu i budu aktivni što više tokom dana, jer će im tako i noć biti prijatnija.

U neaktivnost spadaju sve "sjedeće" igre, čitanje knjiga i priča, gledanje televizije ili igranje kompjuterskih igrica

Neaktivni mališani kraće spavaju

Kada vaše dijete uspije samo navući pantalone ili staviti viljušku u usta a da makaroni ne završe na podu, osjećate neizmjerni ponos jer dijete uči samostalno obavljati neke osnovne radnje. 
Kada dijete još malo poraste i uspije riješiti neki školski ili drugi intelektualni zadatak potpuno samostalno, ispunjeni ste zahvalnošću i srećom, jer lijepo napreduje.
No, tu nije kraj. Ona moraju naučiti puno više od brige za svoje tijelo i pisanja slova kako bi u budućnosti bili sretni i uspješni. Postoji pet osnovnih vještina koje možete naučiti djecu i prije nego što krenu u školu i počnu ih primjenjivati svakodnevno.
Kako biti gubitnik
Nijedan roditelj ne želi da njegovo dijete bude luzer u smislu da nije ni u čemu dobar, da je usamljen, izopćen iz društva. Ali, dijete mora naučiti kako prihvatiti poraz, kako ga "probaviti" i vratiti se ponovno u igru. 
Malenima je to najlakše pokazati na vlastitu primjeru. Kada igrate neku igru, dozvolite djetetu da pobijedi i potom kažite "Jao, kako si me isprašio! To je bilo baš zabavno. 
Hajdemo se igrati ponovno. Možda ću sada biti bolja". 

Neka dijete pobijedi u većini slučajeva, ali ponekad je dobro i da roditelj odnese pobjedu uz komentar: "Ovog puta sam ja pobijedila. Ali i ti si bio odličan tijekom cijele igre". 
Ukoliko se dijete razljuti jer nije pobijedilo, pokušajte mu objasniti kako niko ne voli izgubiti, ali da je i to dio igre, a pravi gubitnik je samo onaj ko se tijekom igre nije trudio. 
Psiholozi kažu da bi dijete oko pete godine života već trebalo prestati plakati i ljutiti se ukoliko nije pobijedilo u nekoj igri ili zadatku. Možda će trebati milion odigranih partija karata ili domina, ali dijete će s vremenom naučiti kontrolirati emocije.
Kako se uključiti u grupu
Niko ne želi da njegovo dijete slijepo slijedi grupu, ali svako dijete treba znati kako se uključiti u neku aktivnost ili već formiranu grupu vršnjaka u vezi sa nekom aktivnosti. 
Malenu djecu prije svega treba naučiti kako pristupiti grupi, odnosno kako prepoznati najlakši put za pridruživanje. Ponekad će dijete pokušati razgovarati sa cijelom grupom, a ponekad će odabrati jedno dijete kome će se obratiti. 
Kada ste u prilici djiete konfrontirati s grupom vršnjaka, pogledajte koje dijete pokazuje prijateljske signale i otvorenost. Ti signali su obično neverbalni i malena djeca ih ne mogu prepoznati. 
Objasnite djetetu kako će prijateljski raspoloženi pojedinac u grupi vjerojatno gledati u njegovu smjeru, smješkati se, cijelim tijelom se otvoriti prema njemu ili mu čak i mahati, pa je najbolje upravo to dijete pitati "Smijem li se igrati s vama?". Najbolje je pristupiti onom djetetu u grupi koje je uspostavilo neki fizički kontakt ili gestu i prije obraćanja.
Kako se boriti za ono što je pravedno
Predškolci su obično fokusirani na pravila i znaju da se zadirkivati ne smije, pa će vjerojatno tužiti odraslima ukoliko se to dogodi. Ukoliko se dijete došlo požaliti vama, pokušajte naglasiti empatiju u cijelom slučaju: "Dobro je da si mi došla/došao reći, jer zasigurno bi i tebe povrijedilo da te neko prozvao usrankom". Ova tehnika pomaže djeci shvatiti kako bi se i sami osjećali loše da ih neko zadirkuje, te razvija kod malenih želju da zaštite onoga koji je bio povrijeđen. 
S druge strane, ukoliko razgovarate s djetetom koje je zadirkivalo druge, upotrijebite slični scenarij: "Što bi bilo da je neko drugi tebi učinio nešto takvo? Što misliš, kako bi se ti osjećao/osjećala?". I na taj način dijete upoznaje osjećaje drugih. Jednostavno ponavljanje ovog obrasca "stavljanja u tuđu kožu" i razgovor o mogućim osjećajima, razvit će s vremenom empatiju kod djeteta. 
Kako biti dobar glumac
Biti Maryl Streep ili Robert De Niro na igralištu, znači naučiti dijete koje osjećaje otkriti, a koje je bolje zadržati za sebe i mamu i tatu kasnije kod kuće. 
Biti iskren je iznimna vrlina, ali djeca mogu shvatiti da nije lijepo pitati tetu "Zašto mi nisi kupila PlayStation umjesto ovih glupih termo čarapa?". Postoji razlika između iskrenosti i pristojnosti i djeca je moraju i mogu naučiti. 
U predškolskoj dobi se učenje pristojnosti svodi na kontroliranje impulzivnog ponašanja. Djeci se mogu dati vrlo jasne upute: "Kada dobiješ neki poklon, bilo bi lijepo da kažeš hvala, pa čak ako ti se poklon nije odmah svidio". 
Nije dovoljno reći: "Budi ljubazan prema teti kad dođe u posjetu". Djeci treba objasniti zašto je važno biti pristojan, jer "teta je stara i nema puno novaca i nije znala što bi želio/željela da ti donese". Isto tako, dozvolite djetetu da samo kaže što misli i izrazi osjećaje prema situaciji kada ste nasamo.
Kako preispitivati autoritete
Prava je sreća imati dijete koje učiniti sve što mu kažete. Ali dijete koje preispituje autoritete i uspijeva to činiti uz dužno poštovanje i učinkovito, dijete je koje će se znati o sebi brinuti na duge staze. 
Dijete koje može na pristojan način zatražiti nešto što odrasli nisu imali na umu i pritom ne razljutiti okolinu, odrast će u osobu koju drugi poštuju i s kojom žele pregovarati i raditi. 
Preispitivanje autoriteta glavna je životna misija predškolaca i najčešće se ne događa na pristojan i suzdržan način, a iz razloga što maleni nisu vješti u kontroliranju svojih emocija. 
Vaš glavni cilj u ovom razdoblju djetetova razvoja je naučiti ga kako nešto lijepo zamoliti ili zatražiti. Na pristojno pitanje, neka vaš odgovor bude većinom "da" (ukoliko je zahtjev razuman i ne šteti djetetu). 
Ovu vještinu prakticirajte kod situacija koje su zapravo nevažne. Ukoliko vas dijete lijepo zamoli da danas nosi majicu sa dinosaursom koja je već trebala biti u pranju, a ne majcu s natpisom, popustite. 
Na taj način čuvate energiju za one situacije kada će odgovor biti "ne", a dijete učite da lijepa riječ sva vrata otvara.

Kada dijete još malo poraste i uspije riješiti neki školski ili drugi intelektualni zadatak potpuno samostalno, ispunjeni ste zahvalnošću i srećom, jer lijepo napreduje

Pet osnovnih vještina koje dijete treba savladati što je moguće ranije

Neka djeca mogu biti veoma mršava, pa ipak zdrava i zadovoljna. Tada se potrudite da ishrana bude raznovrsna i ništa ne brinite. Međutim, ako je mršavo dijete tromo ili suviše aktivno, ima nezdravu boju kože, lošu kosu i nokte, podočnjake i ako je više nego što je normalno podložnije infekcijama, potražite ljekarski savjet.
Nakon neke bolesti ili stresa, apetit se može smanjiti na neki period. Tada mu dajte džigericu, ekstrakt kvasca i drugu hranu bogatu vitaminima B (integralni hljeb, pšenične klice, kašice od žitarica, jaja i mliječne proizvode), koja može podstaknuti želju za jelom. 
Nemojte davati djetetu previše kaloričnu hranu bez drugih potrebnih sastojaka, pošto neka djeca imaju veoma mali kapacitet želuca, pa im je potrebna hrana bogata neophodnim sastojcima, a ne bezvrijedno pretovarivanje želuca. 
Nekoj djeci će biti potrebno da jedu češće nego što su planirani porodični obroci, pa im između njih nudite male užine. Bombone, čokolada i pudinzi mogu pokvariti apetit, i mršavom djetetu neće pomoći da se ugoji.

Nakon neke bolesti ili stresa, apetit se može smanjiti na neki period

Mršava djeca su zdrava

Ako uhvatite svog velikog bebača u maloj nevinoj laži, opustite se. Možda odgajate budućeg bankara ili inžinjera. 
Naime, novo istraživanje je pokazalo da 2-godišnjaci koji su sposobni brzo razmišljati i smisliti laž ili varku, zapravo imaju brzorazvijajući mozak i vjerojatno će odrasti u vrlo uspješne ljude. 
Ne treba brinuti
Štaviše, što je laž uvjerljivija, to će dijete biti bistrije i mudrije u kasnijoj dobi, odnosno bolje će se suočavati sa životnim izazovima. Laganje je proces koji zahtijeva od mozga da manipulira informacijama. 
Laganje je povezano s regijama mozga koje omogućavaju razmišljanje na višem nivou. Isto tako, laganje je česta pojava među malenima. 
Oni koji imaju bolji kognitivni razvoj lažu bolje jer mogu prikriti svoje laži.
Ipak, roditelji se ne moraju brinuti da će njihov mali lažljivac kad odraste postati pravi prevarant, jer za to ne postoji nikakav naučni dokaz. Štaviše, ukoliko uhvatite maleno u laži, iskoristite to kao dobru podlogu za učenje o iskrenosti.
Ne smijete ga udarati ili vikati na dijete, već razgovarati s njime koliko je važna iskrenost, a koliko je laganje negativno. Nakon osme godine šanse za takve razgovore bit će sve rjeđe.
Kada reagirati
Djeca mlađa od pet godina koja povremeno kažu neistinu, zapravo se upuštaju u normalno ponašanje za svoju dob, smatra i Američko udruženje pedijatara. Oni jednostavno zamagljuju granicu između stvarnosti i mašte, a to u najvećem broju slučajeva nije uopće ozbiljan problem. 
Kada starije dijete ili tinejdžer naočigled laže, roditelji bi svakako trebali razgovarati s njime o razlici između izmišljotina i stvarnosti. Pedijatri predlažu i da roditelji s djecom razmotre alternative laganju, a najbolja je - govorenje istine.
Ko koliko laže
Procjenjuje se da laže 20 procenata dvogodišnjaka, oko 50 procenata trogodišnjaka i oko 90 posto četverogodišnjaka. 
Kako stoji u istraživanju, djeca su najsklonija laganju u dobi od 12 godina, kada gotovo svako dijete kaže neku izmišljotinu. Do 16. godine laganje se ponovno smanjuje na 70 posto djece i opada s daljnjim odrastanjem.

Vaše maleno laže? Super! Laganje je dokaz inteligencije

Laganje može biti znak budućeg uspjeha

Jedan od najsretnijih roditeljskih trenutaka je dan kada njihova mala princeza ili princ naprave prve korake. No, problemi nastaju onda kad roditelji uoče da dijete hoda na potpuno ravnim stopalima. Na sreću, velika zabrinutost je najčešće bezrazložna. 
Stečeno ravno stopalo je deformacija koja se razvija tokom života, a očituje se u gubitku prirodne - fiziološke arhitektonike stopala. Fiziološka arhitektonika stopala podrazumijeva lukove i svodove koje čine kosti stopala, a njihov potporanj tvore mekotkivne strukture - mišići, fascije, ligamenti i tetive. Vremenom se ta prirodna arhitektonika može izgubiti pa 
se kao krajnji rezultat uočava ravno stopalo.&nbsp;Klinički pregled
Krvne žile i živci koji se nalaze između podloge i kostiju, zbog osovinskog opterećenja trpe isprva prolazna, ali kasnije i trajna oštećenja, a zbog toga se javljaju i simptomi u smislu bolova i nelagode u oba stopala, gležnja i potkoljenica. Smetnje se pogoršavaju duljim stajanjem i hodanjem, a ponekad se uočava i otok. 
Za dijagnozu stečenog ravnog stopala najčešće je dovoljan klinički pregled koji se obavlja u stajanju i hodanju. On se može upotpuniti uzimanjem otiska stopala po raznim metodologijama, a katkada se koristi i postranični rendgenski snimak stopala pri osovinskom opterećenju.
Da bi se stekao puni uvid u funkcionalno stanje stopala i obrazac kretanja, nije naodmet pogledati stanje obuće. Liječenje ovisi o životnoj dobi i tegobama, a kreće se u rasponu od ciljanih vježbi, korištenja ortopedskih uložaka, pa sve do operacijskih zahvata. 
U dobi kada dijete napravi prve korake, što je najčešće između jedanaestog i četrnaestog mjeseca života, pa sve do otprilike četvrte godine života, djeluju neki fiziološki faktori koji mogu imitirati stečeno ravno stopalo. 
To može biti umanjen tonus, odnosno napetost svih mišića potkoljenice i stopala koji učvršćuju gležanj i stopalo. Tonus tih mišića direktno je povezan s razvojem psihomotornog obrasca stajanja i kretanja, a on se mijenja i usavršava sve do četvrte godine djetetova života. Potom, tu je i važan utjecaj majčinih hormona koji uvjetuju veću elastičnost ligamentarno-tetivnog aparata bez obzira na spol.
Problem "krupnih beba"
Ukoliko se sve to kombinira s činjenicom da jedan ili oba roditelja imaju tzv. „konstitucijski hiperlaksitet ligamenata“, što podrazumijeva prirođenu veliku elastičnost svih zglobova, onda će dijete bez ikakvih problema izvoditi neuobičajene, katkada i bizarne kretnje sa svim zglobovima. Takva, nazovimo je pretjerana mobilnost svih zglobova nije svojstvena 
djeci školske dobi i odraslima, pa rastom i razvojem najčešće nestaje. 
Još jedan faktor koji može zavarati roditelje je tzv. „velika i snažna beba“. Zahvaljujući kvalitetnoj ishrani kao i sve rjeđim hroničnim bolestima u dobi do 12 mjeseci, danas su bebe u prosjeku krupnije i teže u odnosu na djecu od samo nekoliko generacija unazad. 
Većina akutnih bolesti te životne dobi uspješno se rješava za kratko vrijeme, pa dojenčad ne zaostaje u rastu i razvoju kao što je to bio slučaj u ne tako davnoj prošlosti. Ipak, zrelost ligamentarno-mišićnog sistema ne prati to stoljetno povećanje prosječne težine djece koja započinju svoje prve korake. Kao logična posljedica javlja se iskrivljenje najopterećenijih dijelova nogu pri stajanju i hodanju. 
Dakle, u razdoblju od prve do četvrte godine života djeteta nema deformacije koju poznajemo kao „stečeno ravno stopalo“. Radi se zapravo o stanju koje je gotovo uobičajeno za tu životnu dob, a posljedica je veće pokretljivosti skočnog zgloba. 
Urođene deformacije
Ipak, treba biti oprezan. Naime, u razdoblju od četvrte godine života pa do polaska u školu naizgled neznatna promjena može prerasti u pravu deformaciju koju je poželjno što prije liječiti. Ukoliko zanemarimo savjete za pravilan razvoj gležnja i stopala, ta bi promjena već u ranoj predškolskoj dobi mogla postati ravno stopalo.
Mnogo su kompliciranije urođene deformacije stopala. One su dosta česte, a najvjerovatnije nastaju zbog položaja bebe u materici. To su deformacije stopala prema unutra, prema vani ili prema gore. 
Pes equinovarus (inversio pedis) je složena urođena deformacija, koja se sastoji od tri komponente: ograničena mogućnost odizanja prednjeg dijela stopala od podloge, stopalo je iskrenuto prema unutra, a taban izvrnut prema gore. To je najčešća urođena deformacija stopala, dva puta je češća kod dječaka, a obostrana je u 50 posto slučajeva.
Dijagnoza je jasna već na rođenju. Na osnovu kliničkog izgleda i rendgenografije zadnjeg dijela stopala oko trećeg mjeseca se odlučuje o potrebi operativne korekcije, koja se tada radi na mekim tkivima stopala.
Ova deformacija zahtijeva ortopedsko liječenje odmah poslije rođenja djeteta. Liječi se fizikalnim procedurama (aktivne i pasivne vježbe istezanja skraćenih struktura) i korektivnim fiksatorima odmah po rođenju (mjere rehabilitacije - učenje funkcije otpočetka). Ako poslije desete sedmice nema radiografskog izlječenja, neophodan je operativni tretman.
Na porođaju je prisutna i anomalija kod koje je prednji dio stopala uvrnut unutra, a zadnji dio normalan. Naziv ove anomalije je pes metatarsus varus (pes adductus).
Pes metatarsus je kongenitalna anomalija prednjeg stopala koje je uvrnuto unutra. Zadnji dio stopala je normalan. Iako je prisutna još pri rođenju djeteta, anomalija se uočava kasnije ili tek kad dijete prohoda.
Hod djeteta s uvrnutim stopalima prema unutra čest je uzrok zabrinutosti roditelja i doktora. Nadzor ortopeda je potreban, a anomalija se liječi fizikalnim procedurama (istezanje skraćenih struktura) od rođenja, u težim slučajevima se postavljaju korektivni fiksatori. 
Ako postoji deformacija kod djeteta koje je prohodalo, mogu se preporučiti antivarus cipele ili obične duboke cipele sa čvrstim lubom koje će nositi obrnuto (lijeva cipela na desnu nogu i obratno). 
Fizikalna terapija
Pes talovalgus (everzija stopala) je složena kongenitalna anomalija koja se sastoji iz dvije komponente: valgusa - stopalo iskrenuto upolje i talus položaja - stopalo iskrenuto prema potkoljenici. I ovdje se liječenje provodi fizikalnim procedurama kojima se dodaju korektivni fiksatori. U težim slučajevima i kod neuspjeha fizikalne terapije vrši se operativna korekcija. 
Pes cavus podrazumijeva fiksiran položaj izdubljenog stopala, a može biti kongenitalni ili neuromuskularni. Tegobe pacijenta u vidu bola pri hodu, zadebljanja i ulceracije kože tabana nastaju zbog poremećene statike i prenosa težine tijela na glave metatarzalnih kostiju.
Konzervativno liječenje (fizikalna terapija) je efikasno u blažim slučajevima. Hirurško liječenje je rezervirano za izražene deformitete i progresivna neuromišićna oboljenja.
Kad je beba zrela za stajanje i hodanje
Često je nepotrebno, a ponekad i štetno poticati dijete na stajanje i hod još od najranije dobi. Normalnom psihomotornom razvoju stajanja i hoda bebe prethodi puzanje koje blagotvorno djeluje na razvijanje veza između centralnog i perifernog živčanog sistema te mišića koji pokreću tijelo.
Pogrešno je misliti da je beba koja je stala na noge i napravila prve korake mjesec dana ranije u odnosu na bebu koja još ne hoda, naprednija. Treba voditi računa o fiziološkoj zrelosti za hod i stajanje, a sve to unatoč pripomoći, nije prihvatljivo prije jedanaestog mjeseca života. 
Pustite da ide boso
Kada to okolnosti dopuštaju, dijete se treba kretati boso po prirodnim terenima. Pod tim se misli na pijesak, šljunak, zemlju, travnatu površinu i slično. Čak i podloga od grubog betona ili asfalta djeluje blagotvorno. 
Nelagoda koja se javlja u kontaktu s neravnom podlogom provocira muskulaturu koja stabilizira stopalo i gležanj. U većini slučajeva ovakvo postupanje omogućit će pravilan razvoj stopala do četvrte godine života. Ukoliko bez obzira na primjenu ovih preventivnih mjera kod roditelja postoji bilo kakva dilema o izgledu stopala, treba se obratiti ljekaru. 
Uspješno se liječe i urođene deformacije 
Veći dio urođenih deformacija može se liječiti vježbama, fizikalnom terapijom, zavojem ili elastičnim trakama, a manji dio operacijama. Ako se odmah počne sa odgovarajućom terapijom, prognoza je dobra, naravno, uz punu podršku roditelja. U protivnom, može doći do trajnih oštećenja i u funkcionalnom i u estetskom smislu.

Od prve do četvrte godine života djeteta nema deformaciju koju poznajemo kao „stečeno ravno stopalo“. Radi se zapravo o stanju koje je gotovo uobičajeno za tu životnu dob, a posljedica je veće pokretljivosti skočnog zgloba

Svaka beba ima ravna stopala

Neka istraživanja pokazala su da djeca koja sve do devetog mjeseca života nisu hranjena na flašicu, imaju manji rizik razvoja poremećaja govora. 
Djeca koja su sisala prst ili koristila cuclu duže od tri godine, tri puta više su bila izložena riziku razvoja govornih mana od svojih vršnjaka koji to nisu radili.

Djeca koja su sisala prst ili koristila cuclu duže od tri godine, tri puta više su bila izložena riziku razvoja govornih mana

Cucla ugrožava razvoj govora

Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu. Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna. 
Šta zna i kako se ponaša
* Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima? 
Kada ste prisutni i kad niste?
* Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?
* Zna li sarađivati, kontrolirati svoje ponašanje, čekati svoj red, saslušati drugog... šta radi ako ne dobije šta želi? 
* Ima li osjećaj empatije - zna li kako se drugi osjećaju..., zna li tražiti pomoć i dati je drugome...?
* Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li govoriti pred grupom...?
* Zna li adekvatno procijeniti sopstvene sposobnosti: šta može, zna..., šta o sebi misli i svojim sposobnostima? 
* Zna li se igrati: djeca koja znaju osmišljavati svoju igru, pratiti suigrače u igri, upotrebljavaju svoju maštu - pripremljena su i za školsko učenje - znači mogu se staviti u položaj drugoga, pa i u položaj učenika.
* Koliko je dijete samostalno? Odijevanje, briga o svojoj higijeni, pranje zuba, priprema doručka, korištenje kućnih uređaja... zna li put od kuće do vrtića ili škole? 
* Šta zna o zanimanjima svojih roditelja i rođaka?
* Koje biljke i životinje zna?
* Zna li ispričati neku priču?
Odgovori na ova i druga pitanja odredit će aktivnosti pripreme djeteta za školu. 
Zadaće za roditelje
Ako mislite da im treba pomoć, najbolje bi bilo da im poboljšate znanja o neposrednom okruženju. Provjerite koliko stvarno znaju o svakodnevnim stvarima. Neka vam ispričaju nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim prijateljima. 
Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete. Kasnije se možete zabavljati otkrivanjem neobičnih zanimanja ili brojanjem koliko ljudi je učestvovalo da bi neki proizvod stigao do vaše kuće. 
Prije polaska u školu djetetov govorni razvoj mora biti na određenom nivou za usvajanje pismenosti, kao i njegova motivacija za učenje čitanja i pisanja. Postoje djeca koja spontano počnu čitati oko šeste godine, ali većina počne čitati nakon prvog polugodišta prvog razreda. 
Da biste obogatili djetetov rječnik koristite sve igre: Nađite riječ na slovo na slovo, brojite koliko glasova ima u riječi... 
Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje, nizanje perli odlična su vježba motorike šake. 
Podsjećanje na korištenje papira odozgo nadolje i slijeva nadesno, dovršavanje crteža su dovoljna priprema za buduće pisanje. Priprema u odnosu na uslove u kojima će dijete biti u školi.

Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu

Igrice koje pripremaju djecu za školu

Kako možemo očekivati da djeca budu samostalna ako mama sve radi umjesto njih? Zato im ne govorite stalno da su mali, pustite ih da slobodno odrastaju. 
Psiholozi tvrde da smo za to što dijete ne zna ništa uraditi samostalno krivi upravo mi, roditelji. 
Prvi put dijete dobija packe za samostalnost već sa dvije-tri godine: onda kada u stanu imitira ono što rade odrasli. Ako baca nešto u kantu za smeće, uzima spužvu za suđe ili krpu u kupatilu, u pravilu mame kažu da to ne dira, jer će se isprljati. 
Ipak može i drugačije. Dozvolite djetetu da vam pomogne u kućanskim poslovima. Naravno, u tom uzrastu ne možete ostaviti dijete samo i pustiti ga da pere suđe. Morate paziti da maleno ne padne, da nešto ne prospe ili ne razbije. 
U ranom uzrastu djeca vole raditi sve što rade odrasli, a roditeljima se pruža sjajna prilika da im te svakodnevne radnje pređu u naviku. Zato djetetu, naprimjer, kupite malu metlu i naučite ga da počisti mrvice ispod stola nakon doručka. 
Ne zaboravite da je već s dvije godine maleno u stanju to uraditi. Ono također može pospremiti igračke, složiti svoju odjeću, a uz pomoć odraslih naučit će se skidati i odijevati. 
Učenje samostalnosti je dug proces. Roditeljima je često lakše mnogo toga uraditi umjesto djeteta. Naprimjer, dok ujutru žurite na posao nemate vremena čekati dok dijete svojim nespretnim prstićima zakopča svako dugme. 
Ipak, izlaz postoji. Počnite se oblačiti ranije, spremite odjeću koja se navlači preko glave i nema dugmiće...
Ne postoje stroga pravila kada i šta dijete treba raditi samo. Međutim, neke etape odrastanja kod svih malenih dešavaju se u približno istom uzrastu. Tako se recimo s pet godina većina odijeva sama, a oko četvrtog razreda, sami se vraćaju kući iz škole. Vrlo je značajno da na vrijeme „pustite" djecu. 
Ako to ne uradite, moguće su teškoće sa socijalizacijom. Ako dijete ne zna komunicirati s odraslima ili preći ulicu, to je ozbiljniji problem od nesposobnosti da veže pertle. 
Samostalnost je prije svega odgovornost, tvrde psiholozi. Učeći dijete samostalnosti, učite ga da snosi odgovornost za svoje riječi i postupke. 
Možda mu neće sve polaziti za rukom odjednom, javljat će se greške, zakašnjenja, neuspjesi - ali to su neizbježne etape odrastanja i sazrijevanja. Evo još nekih preporuka psihologa:
- Napravite okvirni spisak obaveza djeteta. Ako vam se teško odlučiti, pogledajte šta znaju uraditi njegovi vršnjaci.
- Ne kopirajte slijepo rješenja drugih roditelja. Svako dijete ima svoj tempo razvoja, a svaka porodica svoje običaje i navike. 
- Poželjno je da neke samostalne „akcije" dijete podzima s vršnjacima. 
- Ne zaboravite da proširivanjem kruga obaveza, proširite i djetetova prava. 
Važno
Svaki novi korak ka samostalnosti treba biti propraćen lekcijom iz sigurnosti: 
Suđe se pere tako da se ne razbije, ulica se prelazi samo na zeleno svjetlo i na pješačkom prijelazu...

U ranom uzrastu djeca vole raditi sve što rade odrasli, a roditeljima se pruža sjajna prilika da im te svakodnevne radnje pređu u naviku. Tako se odgaja samostalna osoba

S bebom uvijek razgovarajte pravilno

Zašto djeca mrze tutu

Igra je dječiji posao

Beba vam čita misli

Pljesak trenira dječiji mozak

Osigurajte svom djetetu igre bez granica

Šta kada se dijete prerano budi

Pustite dijete da skače

Neaktivni mališani kraće spavaju

Pet osnovnih vještina koje dijete treba savladati što je moguće ranije

Mršava djeca su zdrava

Laganje može biti znak budućeg uspjeha

Svaka beba ima ravna stopala

Cucla ugrožava razvoj govora

Igrice koje pripremaju djecu za školu

Šta djeca poručuju rečenicom - Pusti me, mogu sam!

Rast & razvoj

S bebom uvijek razgovarajte pravilno

Zašto djeca mrze tutu

Igra je dječiji posao

Beba vam čita misli

Pljesak trenira dječiji mozak

Osigurajte svom djetetu igre bez granica

Šta kada se dijete prerano budi

Pustite dijete da skače

Neaktivni mališani kraće spavaju

Pet osnovnih vještina koje dijete treba savladati što je moguće ranije

Mršava djeca su zdrava

Laganje može biti znak budućeg uspjeha

Svaka beba ima ravna stopala

Cucla ugrožava razvoj govora

Igrice koje pripremaju djecu za školu

Šta djeca poručuju rečenicom - Pusti me, mogu sam!