Današnje generacije znatno su više od prethodnih. Na to utječu bolji uslovi života, bolja ishrana, u priličnoj mjeri suzbijene dječije i zarazne bolesti. 
Stručnjaci kažu da je rast najvećim dijelom određen nasljednim faktorima, a zatim i utjecajima vanjske sredine: 
* Nasljedni faktor nije samo pod utjecajem visine oba roditelja, nego i ostalih bliskih srodnika, kako onih u horizontalnoj ravni, tako i onih u prošlim generacijama. Nije rijetkost da relativno visoki roditelji imaju dijete iznenađujuće niskog rasta. I onda se otkrije kako je djed bio niskog rasta. Svaka osoba teoretski ima četvrtinu gena od bake ili djeda. 
* Vrlo je jednostavno predvidjeti koliko će neko dijete biti visoko u zrelom dobu. Dijete će vjerovatno biti dvostruko više od onoga što je imalo s navršene dvije godine. Prosjek u tom uzrastu je 87 centimetara. Pomnožite to sa dva! 
* Ipak, ova računica nije uvijek tačna. Definitivnu visinu određuje pubertet. Kod djevojčica počinje ranije i rast se završava ranije. 
* U predškolskom i školskom uzrastu dijete prosječno raste šest centimetara za jednu godinu. Ako je rast manji od pet centimetara to je već razlog za brigu. Za brigu je i ako visoki roditelji primijete da imaju nisku djecu. 
* Svaki mališan za godinu treba prerasti svoje pantalone, a cipele bi također trebale postati male. Ukoliko se to ne desi, njegov rast je usporen. Ako se uz to ispoljavaju i drugi zdravstveni poremećaji - glavobolje, naglo povećanje dioptrije, hronični proljevi, osjetni gubitak težine, a da za to ne postoji jasan razlog - to je znak da treba potražiti ljekara.
Šta će uraditi ljekar
Kada primijete da im dijete sporije raste, roditelji se trebaju obratiti pedijatru. On će uporediti njegovu visinu sa standardnom krivuljom rasta. Ukoliko je dijete zdravo, a visina mu je niža od prosjeka ali u granicama normale, onda se poslije šest mjeseci obavi još jedno ispitivanje. Njime se utvrđuje da li raste normalnom brzinom. Sve može biti uredu, samo je na visinu utjecao neki od rođaka. 
Ako je rast usporen
Ako je rast ispod donje granice normale, ispitivanje će izvršiti pedijatrijski endokrinolog. 
Uzroci niskog rasta su brojni. Pored detaljnog pregleda i hormonske terapije, procjenjuju se i koštana zrelost, kod dejvojčica po potrebi i kariotip (analiza hromozoma), kao i lučenje hormona rasta.

Visina već od malih nogu veliki je problem za nekoga - ako je za glavu niži od vršnjaka. I zato treba na vrijeme reagirati i djetetu omogućiti da raste normalno

Kada primijete da im dijete sporije raste, roditelji se trebaju obratiti pedijatru

Koliko će dijete biti visoko

Zašto nas trenutak u kome osjetimo određeni miris vraća u djetinjstvo? Možda zato što nas taj prvi miris odmah povezuje s nekim predmetom ili događajem koji uživa privilegiran status u mozgu.
Naučnici iz Izraela kažu da mozak "rezervira" poseban oblik aktivnosti za sjećanja koja su nekada, prvi put, povezivala neki predmet i određeni miris. Ovakvo "uparivanje" predmeta i mirisa, smatra ona, prvi put se odigralo u najranijem djetinjstvu i ostalo je trajno arhivirano u mozgu. 
Mozak je evoluirao toliko da je u stanju trajno smjestiti ova privilegirana sjećanja zato što time pojačava našu sposobnost da "namirišemo" moguću opasnost.

Mozak je evoluirao toliko da je u stanju trajno smjestiti ova privilegirana sjećanja

Mirisi se povezuju s predmetima i osobama

Zašto pamtimo mirise iz djetinjstva

Postoje određene potrebe bez kojih čovjek ne može živjeti, kao što su potreba za hranom, snom i zrakom. Međutim, isto tako postoje i potrebe bez kojih se dijete ne može razviti u samostalnu, sretnu osobu.
Stručnjaci iz SAD sastavili su na osnovu dosadašnjih saznanja u oblasti razvojne psihologije spisak potreba koje smatraju ključnim za psihičko zdravlje djece. 
Emocionalna sigurnost
Prvo mjesto na njihovoj listi zauzima emocionalna sigurnost. Što je dijete mlađe, to je važnije da ima pouzdanu blisku osobu, koja će ga njegovati, hraniti, štititi i maziti. 
Beba još nema osjećaj za vrijeme, pa opšte osjećanje nezadovoljstva „glad", u trenutku kada se pojavi poznato lice, povezuje sa sljedećim iskustvom: sada će mi biti bolje. 
Na taj način stvara se prvi odnos povezanosti sa drugom osobom, važan za razvoj iskonskog povjerenja, zahvaljujući kome čovjek prolazi kroz život kao psihički zdrava osoba. 
Nova iskustva
Radoznalost je jedna od osnovnih potreba. Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom, da istražuju novo. 
Međutim, dijete će iskoristiti priliku za sticanje novih iskustava samo ako ima osjećaj da je njemu najbliža osoba u blizini i da će mu pružiti utočište ukoliko nešto krene naopako.
Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu, njegovom karakteru, a ne samo očekivanjima i normama roditelja i čitavog društva. Podrazumijeva se da sva djeca trebaju naučiti ponašanje za stolom, biti obzirna prema okruženju, suosjećajna i zahvalna. 
Ali, da li djevojčice baš moraju naučiti plesti? Da li sin mora igrati šah sa svojim ocem? Djeca će biti sretna ako roditelji osjete njihove talente i interesovanja, ako ih podstiču i shvataju ozbiljno, čak i ako oni ne odgovaraju njihovim očekivanjima.
Priznanje okruženja
Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje okruženja. „Sposobnost za ohrabrivanje jeste jedna od mogućnosti izražavanja ljubavi prema bližnjima", glasi jedan od principa kineske teorije odgoja.
Gdje su granice
I granice i poznate strukture spadaju među osnovne dječije potrebe. Što su djeca manja, to im svijet djeluje haotičnije. Sve im je nepoznato. U ovoj životnoj fazi važno je osigurati djeci „utočišta" u kojima se dobro snalaze. Dom u koji se uvijek vraćaju, park u kome se igraju, utvrđeni dnevni raspored na koji se mogu osloniti. 
A šta je sa granicama? Maloj djeci je sve zanimljivo, uključujući i nezaštićene utičnice. 
Veća djeca su sklona izazivati roditelje ponašanjem tipa: „Šta će se dogoditi ako...?". 
Roditelji koji djeci postave određene granice pružaju im sigurnost koju ona nesvjesno traže. Ležeran, nedosljedan, previše slobodan stil odgoja utječe na to da djeca izrastu u haotične osobe koje se ne mogu organizirati i nisu sposobne uklopiti se u društvo.
Stabilna zajednica
Na kraju, za dijete je važna stabilna zajednica. Zavisno od uzrasta, djeci nije potrebna samo pouzdana bliska osoba (najčešće majka), već i porodica koja se sastoji iz više generacija. 
U malim porodicama ili porodicama u kojima postoji samo jedan roditelj, krug mogu proširiti komšije, prijatelji i poznanici, koji će spontano pokazati djeci da postoje i drugi životni stilovi i drugačiji načini gledanja na stvari. 
Vršnjaci su bitni
Kada malo odraste, djetetu će veoma bitni postati drugovi vršnjaci, koji će mu olakšati da se snađe u vlastitoj starosnoj grupi. Roditelji koji se postepeno povlače olakšavaju djetetu neizbježno odvajanje od roditeljske kuće. Oni trebaju shvatiti da su samo njegovi pratioci na određeno vrijeme.

No, dijete će iskoristiti priliku za stjecanje novih iskustava samo ako ima osjećaj da je njemu najbliža osoba u blizini i da će mu pružiti utočište ukoliko nešto krene naopako

Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom

Roditelji su djeci samo pratioci na određeno vrijeme

Mamina briga i njega mogu ukloniti sve prenatalne stresove s kojima se beba suočava kada dođe na svijet. Stoga dajte bebi nekoliko ekstra poljubaca i zagrljaja, jer nježnosti nije nikada dosta. Sada to potvrđuju i studije. 
Dodatna nježnost i predanost i vama će goditi, a beba će dokazano od toga imati mnoge koristi za mentalni razvoj. Njega nakon poroda umanjuje djelovanje kortizola - hormona stresa, koji se tokom trudnoće izlučuje i kod bebe u trbuhu. 
Visoka nivo kortizola tokom trudnoće može izazvati u bebinom razvoju "kraći period zadržavanja pažnje i slabije vještine govora i rješavanja problema". 
Sporiji razvoj izazvan prenatalnim stresom može biti prevladan ukoliko majka djetetu pruži nježnost i intenzivniju pažnju do njegove treće godine života. Kako su naučnici dokazali ovu tvrdnju? 
Testirali su nivo kortizola iz amnionske tekućine kod 125 trudnica čije su bebe bile u 17. sedmici života. Kada su iste te bebe napunile 17 mjeseci života, istraživači su ispitali njihov kognitivni razvoj i povezanost s majkama. 
Djeca koja su imala čvrst odnos pun nježnosti sa svojom majkom, nisu pokazivala nikakve probleme u razvoju. Ona djeca koja su bila u pomalo nestabilnim vezama s majkama, pokazivala su kognitivne poteškoće. Ista djeca bit će ponovno ispitana kada napune šest godina.

Njega i nježnost pomažu bebama u razvoju. Kako su naučnici dokazali ovu tvrdnju

Dodatna nježnost i predanost i vama će goditi

Zagrljaja i poljubaca mališanima nikad nije dosta

Dvogodišnjaci ponekad znaju biti vrlo nestašni - bacaju stvari, ljute se, viču, ponavljaju ustaljene radnje, vole eksperimentirati, tjeraju vas da im pričate iste priče iz dana u dan... 
Ali, to su normalne faze razvoja, pa nemojte očajavati ukoliko vam se čini da vaše vaspitne metode nisu uspješne i da djeca rade sve suprotno od onoga što ste ih učili. 
Oni uspostavljaju pravila u svojoj glavi i onda ih praktično provjeravaju. Bacaju igračke da bi provjerili šta će se s njima dogoditi ukoliko padnu s visine, razvrstavaju geometrijske oblike ili igračke napravljene od istog materijala. 
Djetetu pomažate ako se igrate s njim, jer ga ponavljanje rutinskih igara smiruje i daje mu sigurnost.
Nakon drugog rođendana počinje razvoj apstraktnog mišljenja. Maleni će vas, naprimjer, tjerati u sobu kada kažete "ružnu riječ" (odnosno primjenjivat će postupke koje vi primjenjujete), tjerat će medu da sjedi za stolom dok "sve ne pojede" i slično.
Sve više će djeca učiti posmatranjem i zbog toga im pomozite, kako bi se svi podaci pravilno "složili" u njihovim glavicama. Stručnjaci tvrde da možete podstaći trogodišnjaka tako što ćete mu omogućiti da što više vremena provodi s vršnjacima, dopustite mu da razvrstava pribor za jelo, konce, dugmiće... 
Tako će vidjeti šta je veće, šta manje, koliko, naprimjer, vode staje u širu, a koliko u užu čašu. Odgovarajte na dječija pitanja i pričajte s njima o osjećanjima kao što su bijes, tuga, radost i bol. 
Maleni će vremenom sve manje eksperimentirati, zaključke će donositi brže i efikasnije, pa će vam se sve više činiti da su bolji, mirniji i manje bučni.

Maleni će vremenom sve manje eksperimentirati, zaključke će donositi brže i efikasnije, pa će vam se sve više činiti da su bolji, mirniji i manje bučni

Je li dijete nestašno ili samo eksperimentira

Mala djeca koja duže vremena koriste cuclu imaju kasnije probleme s govorom. Zajedničko istraživanje ljekara iz Čilea i SAD bilo je usmjereno na djecu u dobi između tri i pet godina, a liječnici su posmatrali njihove navike u prehrani.
Djeca koja su duže od tri godine koristila cucle, pila iz flašice ili cuclala prste tri su puta češće imala probleme s govorom i izražavanjem od djece koja nisu imala niti jednu od ovih navika. 
Za govor se koriste 42 mišića. Što je duže neko strano tijelo u ustima, to je jači negativni utjecaj na razvoj ovih mišića. Prije svega, ugroženi su mišići jezika. 
Mogućnost pomjeranja najvažnijeg organa za govor posebno se sprečava korištenjem cucli. U najgorem slučaju djeca ne mogu razlikovati različite zvukove i glasove te dolazi do smetnji u govoru i jeziku.

Djeca koja su duže od tri godine koristila cucle, pila iz flašice ili cuclala prste tri su puta češće imala probleme s govorom i izražavanjem od djece koja nisu imala niti jednu od ovih navika

Cucla smeta razvoju govora

Djeca koja dođu u kontakt sa stranim jezikom, već u prvih devet mjeseci starosti, kasnije mnogo lakše uče i savladavaju znanje stranih jezika, pokazalo je istraživanje.
S druge strane, djeca koja u istom periodu čuju samo svoj maternji jezik, kasnije mnogo teže savladavaju izgovor i nijanse govora u drugim jezicima, tvrde naučnici.
Psiholozi su otkrili da mozak, kad je još u razvoju, ima takozvanu fazu programiranja. U tom periodu dijete dobiva (ili ne) doživotnu sposobnost prepoznavanja ključnih zvukova jezika, ali najviše maternjeg. 
Međutim, isti proces je zaslužan, ako se dijete nije susrelo sa stranim jezicima, za otežano razumijevanje zvukova stranih jezika. Zato, ako želite svoje dijete pretvoriti u malog poliglotu, omogućite mu da sluša strane jezike.

Psiholozi su otkrili da mozak, kad je još u razvoju, ima takozvanu fazu programiranja

Kako bebe reagiraju na strani jezik

Da bi se maleni što pravilnije i bolje razvijali, dobro je da prakticiraju motoričke vježbe. Ove vježbe razvit će bolje funkcioniranje njihovih ruku (unutrašnjih mišića), što je vrlo važno za opći razvoj.
Ovo su neke od vještina koje zahtijevaju razvijenu motoriku. Zato, imajte obzira i strpljenja kod: 
* Vezivanja cipela; 
* Kopčanja i otkopčavanja, zatvaranja i otvaranja pertli i drugih predmeta; 
* Čitkog pisanja bez značajnijeg umora mišića ruku; 
* Igranja igrica koje zahtijevaju preciznu kontrolu ruku i prstiju;
* Crtanja, slikanja i bojenja i korištenja makaza; 
* Sastavljanja stvari (kockice i puzle); 
* Penjanja i držanja za manje predmete; 
* Pravilnog držanja olovke; 
* Hvatanja predmeta prstima, odnosno između prstiju; 
* Korištenja ključeva i brava. 
Ako dijete ima problema s takvim stvarima, treba ga podstaknuti da vježba. Najbolje vježbe su posebne igre. Recimo, u glinamol možete staviti razne predmete, novčiće, dugmiće... a dijete ih treba pronaći. Dobra vježba su i kockice, bojanke, puzle...

U glinamol možete staviti razne predmete, novčiće, dugmiće... a dijete ih treba pronaći

Vježbice za finu motoriku

Na koji način djecu usmjeriti pravilnom korištenju mobitela u školi

Jeste li i vi jedan od modernih roditelja koji svojoj djeci pružaju isključivo beskrajnu ljubav i zaštitu? Jako ste uključeni u djetetov život? To je sve, naravno, hvale vrijedno, ali najnovije istraživanje pokazuje kako to i nije baš najbolji odgoj.
Knjiga "Nurtureshock" ukazuje na greške u odgoju djece te upućuje na smjernice novoga odgoja. Autori knjige Po Bronson i Ashley Merryman zapitali su se zašto nakon decenija roditeljstva u znaku brige, ljubavi i obrazovanja još postoje brojni društveni problemi koje uzrokuju upravo djeca iz različitih porodica.
Oni u svojoj knjizi tvrde da su mnoge odgojne metode djece pogrešne te da su roditelji pogrešno shvatili načine na koje se djeca razvijaju mentalno, emotivno i fizički. Navode kako njihova namjera nije kažnjavati roditelje, nego im ukazati na nužnost učenja boljih odgojnih metoda.
Bezrazložno hvaljenje
Iako autori te kontroverzne knjige ne zagovaraju povratak strogog odgoja, ne odobravaju ni moderan odgoj u sklopu kojega se djeca samo hvale, a gotovo nikada ne kritiziraju i ne discipliniraju. Smatraju da takav odgoj djeci dugoročno nanosi štetu. 
Jedan od najvećih promašaja modernog roditeljstva je, kako tvrde autori, vjerovanje da se u dijete mora ugraditi samopouzdanje bez obzira na cijenu. Djeca se tako stalno hvale i odobravaju čak i kada to nisu zaslužila. Na taj način djeca nisu disciplinirana i ne znaju gdje su im granice što je nužno za zdrav i normalan život. Svoje stavove autori knjige temelje na nekim novijim istraživanjima koja su pokazala da su tako odgojena djeca razmažena i nesposobna za normalan život i suradnju s ostalim ljudima.
Poticanje napora
Neki roditelji djetetu stalno govore da je pametno, jer ga žele podržati i ohrabriti, ali na taj način samo mu daju osjećaj visokih očekivanja koje dijete jednostavno nije sposobno ispuniti. Pamet postaje etiketa koja služi za ispunjavanje roditeljskih očekivanja. Takva djeca postaju anksiozna kada im se učini da nešto neće moći ispuniti pa prihvaćaju samo jednostavne zadatke za koje znaju da će ih moći ispuniti.
Kao bolju metodu, autori savjetuju roditeljima da potiču dječji napor. Nakon što dijete nešto pokuša i ne uspije, roditelji ga trebaju poticati da ponovno pokuša i da ne odustaje uz pohvalu njihovu naporu. Na taj način djecu motiviraju da se više trude, a potiču im i samokontrolu te samodisciplinu. Ako dijete nešto ne uspijeva napraviti, unatoč naporu i trudu, roditelji ga trebaju podržati te mu dati do znanja da ga vole, da nije važno što nisu uspjeli te da se dive njegovu trudu.
Uključenost roditelja
Bronson i Merryman u knjizi tvrde da djeca koju su roditelji hvalili bez posebnih razloga postaju neugodno društvo i loši timski igrači. Njihov primarni cilj je zadržavanje iluzorne slike o sebi samima te će učiniti sve što je potrebno da takvu sliku zadrže. Nažalost, to uključuje i kritiziranje te omalovažavanje drugih, a sve kako bi oni bili bolji.
U odgoju djece najvažnija je ravnoteža, tvrde autori knjige "Nurtureshock" te napominju da je važno djeci pružati ljubav, ali i poticati ih da vlastitim naporima rješavaju probleme i kreiraju vlastiti život. Napominju i važnost učešća oba roditelja u odgoju djece te njihovu usklađenost i dosljednost.

Mnoge odgojne metode pogrešne su te su roditelji pogrešno shvatili načine na koje se djeca razvijaju mentalno, emotivno i fizički

Neki roditelji djetetu stalno govore da je pametno, jer ga žele podržati i ohrabriti

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Naučnici tvrde da su prvorođena djeca više sebična i manje spremna na saradnju, u odnosu na njihovu mlađu braću ili sestre. Prema redosljedu rođenja ljudi razvijaju uloge i različito se razvijaju, ovisno o okruženju u kojem odrastaju.
Tako će najmlađima u porodici najbolje ležati kreativni poslovi. S druge strane, prvorođena djeca nisu toliko fleksibilna, jer od prvog dana moraju poštovati pravila o tome kako i što treba učiniti, tvrde stručnjaci.
Međutim, zato su odlučnija i bolja u poslovima koji zahtijevaju izraženu odlučnost i jaku disciplinu. Zbog toga se prvorođena djeca nerijetko nalaze na vodećim pozicijama, a ako im se pruži prilika, vrtoglavo brzo napreduju u karijeri. 
Jedina mana im je što teška srca priznaju svoje greške i vrlo rijetko odustaju od svojih principa - smatra ovaj psihijatar. 
Kada dijete dobije mlađu braću ili sestre to vodi k tome da najstarije dijete ne želi toliko sarađivati. Drugim riječima, doživi šok što nije više u centru pažnje svojih roditelja, postaje nepovjerljiv i oprezan kada su u pitanju drugi ljudi i njihovi motivi. 
Ono što je zanimljivo jeste da su prvorođena djeca pokazala znatno veći koeficijent inteligencije u odnosu na ostale. Smatra se da bi to moglo biti zato jer oni "profitiraju" od pažnje roditelja koja je usmjerena samo na njih na samom početku života.
Također, stručnjaci kažu da je veća vjerovatnoća da će mlađa djeca biti niža rastom u odnosu na stariju. Razlog tome moglo bi biti takmičenje između braće i sestara vezano za hranu, pažnju roditelja i okoline, koje bi moglo biti direktno vezano za rast djeteta.

Stručnjaci kažu da je veća vjerovatnoća da će mlađa djeca biti niža rastom u odnosu na stariju

Prema redosljedu rođenja ljudi razvijaju uloge

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Stidljivost je jedan od češćih problema savremenog društva. Najjednostavniji njen oblik pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba. No, nju pripisujemo prirodnom oprezu dojenčadi prema nepoznatim licima.
No, stidljivost ne treba podsticati, naprotiv, potrebno ju je suzbijati i razvijati otvorenost, spremnost za komunikaciju, ukratko emocionalnu inteligenciju. 
A razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Stručnjaci ističu četiri osnovne greške u odgoju koje pogoduju razvoju stidljive osobe:
* Prezaštićenost - Roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obavezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a njega druga djeca etiketiraju kao maminu mazu.
&nbsp;* Strog i hladan odnos - Ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih - dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju. 
* Perfekcionizam - Roditelji putem djeteta žele ostvariti neke svoje neispunjene ambicije, a ono, da bi im ugodilo, ne želi prihvatiti svoje pravo na pogrešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva.
* Uvjetovana ljubav - Manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene ("mama te neće voljeti / bit će žalosna ako..."). 
Svaka od ovih grešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost djeteta roditeljima i obratno, dovodi do nemogućnosti ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduje razvoju stidljivosti i nesigurnosti.
Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ugode, ljubavi i povjerenja koje mu daju roditelji u ranoj dobi može obilježiti dijete za cijeli život i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti. 
Zato je važno pravovremeno prepoznati stidljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvatati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje ili neuspjeh.
Cilj borbe protiv stidljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti kako kvalitetnije i sretnije živjeti. 
Ko će najlakše postati stidljiv
Najizloženija razvoju stidljivosti su:
* Djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima; 
* Izrazito nadarena djeca;
* Jedinci; 
* Visoko reaktivna djeca; 
* Djeca koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima; 
* Djeca s posebnostima; 
* Djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica.

Razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri osnovne greške u odgoju pogoduju razvoju stidljive osobe

Odgajate li stidljivo dijete

* Normalno je da odmah ne osjetite ludu zaljubljenost u svoju novu bebu i majčinstvo. Nekim je mladim majkama potrebno nekoliko dana da se "spoje" s bebom. 
* Ali nije normalno ako se osjećate bez ikakvog razloga očajni, strahovito tužni, ljuti, stalno pospani i razdražljivi tjednima poslije rođenja djeteta. Ovo su znaci postporođajne depresije i trebate potražiti stručnu pomoć. Postoje lijekovi koji su kompatibilni s dojenjem.
* Normalno je ako dijete doji svakih dva-tri sata. Čekati dulje od tri sata između podoja nije preporučljivo kod novorođenih beba.
* Normalno je i ako novorođenčad ne spava između 12 do 20 sati dnevno. 
* Normalno je i da plaču ako ne spavaju, a nisu gladni. 
* Normalno je da ih tada majka mazi i nosi. Nema nikakvog dokaza da će se dijete koje je puno na rukama razmaziti, ma što to moglo značiti.
* Normalno je i da se beba budi cijelu noć. 
* Normalno je i da broj stolica varira zavisno o starosti djeteta i probavnog sistema, ali dijete bi uvijek moralo imati oko šest do osam mokrih pelena u 24 sata - nakon tri do pet dana starosti.

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Vjerovatno ne postoji roditelj koji se nije suočio sa situacijom u kojoj je dijete, bez obzira na fizičku snagu, bilo u poziciji da mu druga, ponekad i znatno mlađa ili sitnija djeca nameću pravila igranja ili otimaju igračke. 
To je naročito izraženo u vrtićima i predškolskim ustanovama, ali nije rijetka pojava ni u javnim parkovima i igralištima. 
Kako reagirati u takvim situacijama? Da li djetetu savjetovati da se brani ili ga odgajati tako da popusti, prihvati zahtjeve borbenije i prodornije djece?
Psiholozi savjetuju da malenima, u skladu s uzrastom, stalno pričate koliko vrijede, kako su dobri, pametni i nadareni. Na taj način dijete će vremenom steći samopoštovanje, što presudno utječe na to kako će reagirati na probleme s vršnjacima. 
Potrudite se da dijete stekne sliku o sebi kao o osobi vrijednoj poštovanja, da shvati da ponekad treba zadovoljiti i svoje potrebe i želje, a ne samo želje i potrebe svojih drugara. 
Na taj način dijete razvija samopoštovanje, ali i poštovanje prema drugima, što je druga važna komponenta odgoja i razvoja.
Uvijek će biti prodorne djece koja će nametati svoju volju, a ukoliko vaše nije jedno od njih, bitno je da mu pomognete. 
Nemojte ga grditi što plače, ili ga nazivati podrugljivim imenima, već mu objasnite kako se treba ponašati. Naučite ga da dijeli igračke s drugom djecom, ali da isto očekuje i od njih. 
Važno
Ukoliko dijete ima problema u vrtiću, razgovarajte s tetama i uvjerite se da ista pravila postoje za svu djecu (naprimjer, da svi imaju pravo igrati se i da se ne smije otimati igračka djetetu koje se sa njom igra).

Uvijek će biti prodorne djece koja će nametati svoju volju, a ukoliko vaše nije jedno od njih, bitno je da mu pomognete

Potrudite se da dijete stekne sliku o sebi kao o osobi vrijednoj poštovanja

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Prve dječije riječi muzika su za roditeljske uši. One označavaju njegovi potrebu da komunicira i ostvaruje interakciju s okolinom. Ali, šta kada dijete neće da priča? Da li je izostanak verbalne komunikacije u određenom uzrastu siguran znak da postoji poremećaj u razvoju?
Stručnjaci tvrde da djeca uzrasta od dvije do tri godine trebaju raspolagati fondom od 50 riječi i biti u stanju sklopiti rečenicu sa dvije-tri riječi. 
Međutim, ni to nije pravilo, a dokazano je da početak govora nije usko povezan s inteligencijom, pa neka izuzetno inteligentna djeca kasno progovore. 
Samo u rijetkim slučajevima neprogovaranje ukazuje na značajan problem u mentalnom i intelektualnom razvoju. Kada će dijete progovoriti najviše ovisi o nasljednim faktorima, spolu (dječaci, po pravilu, kasnije progovaraju) i karakteru (stidljiva djeca, također, kasne s prvim riječima).
Stručnjaci tvrde da se razvoj govora može stimulirati kroz igru, ali bez tenzije i prevelikih očekivanja. Ne ispitujte djecu "koje je boje jabuka", "kakvog je oblika Sunce", jer im to daje dodatnu obavezu da smisle odgovor, pa tek da ga kažu. To se naročito ne preporučuje kod stidljive i povučenije djece. 
Djetetu pričajte, čitajte mu, pokazujte mu slikovnice, ali obratite pažnju na to da li razumije šta govorite. Tek ukoliko maleni napuni tri godine i nije u stanju sklopiti jednostavne rečenice, neophodna je pomoć logopeda ili psihologa. 
Dijete može imati nekoliko medicinskih problema koji mu otežavaju sposobnost govora, a najčešći su neurološki problemi, slab sluh, motorički problemi i jezički poremećaji.

Stručnjaci tvrde da se razvoj govora može stimulirati kroz igru, ali bez tenzije i prevelikih očekivanja

Kada će dijete progovoriti najviše ovisi o nasljednim faktorima

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Nacionalni institut za vid u američkoj državi Merilend proveo je istraživanje i otkrio da je u SAD u zadnjih 40 godina broj kratkovidne djece porastao za 40 posto. 
Kratkovidnost je izlječiva i ispravlja se naočalama, lećama ili operacijom, ali na kraju ispada da mnogo košta. Osim toga, može biti smetnja u društvenim odnosima, izazvati glavobolje i utjecati na uspjeh djece u školi. U najgorem slučaju, kratkovidnost može dovesti do sljepoće.
Kao direktne uzroke kratkovidnosti istraživanje navodi dugo gledanje u ekran računara i ekran mobitela. Zato stručnjaci preporučaju roditeljima da više vremena s djecom provode na otvorenom u raznim aktivnostima. 
Naime, djeca sve više vremena provode u zatvorenom, gdje su osuđeni na aktivnosti poput slanja SMS-ova, igranje na računaru, igranje videoigrica i gledanje televizije.
Osim drugih posljedica kobnih po zdravlje kao što su problemi sa težinom, bolovi u kičmi i manjak vitamina D, sada je otkriveno i pogubno djelovanje na vid i zdravlje očiju. 
Zato tokom rasta i razvoja djeci treba ponuditi ravnotežu između gledanja bliskih i udaljenih slika, jer oko doseže maksimalnu dužinu vidljivosti u tinejdžerskim godinama. 
Oko je mišić kao i svaki drugi i treba ga vježbati, osobito kada se razvija.

Tokom rasta i razvoja djeci treba ponuditi ravnotežu između gledanja bliskih i udaljenih slika i tako utjecati na pravilan razvoj očnih mišića

Kao direktne uzroke kratkovidnosti istraživanje navodi dugo gledanje u ekran

Koliko će dijete biti visoko

Zašto pamtimo mirise iz djetinjstva

Roditelji su djeci samo pratioci na određeno vrijeme

Zagrljaja i poljubaca mališanima nikad nije dosta

Je li dijete nestašno ili samo eksperimentira

Cucla smeta razvoju govora

Kako bebe reagiraju na strani jezik

Vježbice za finu motoriku

Na koji način djecu usmjeriti pravilnom korištenju mobitela u školi

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Odgajate li stidljivo dijete

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Gledanje televizije pogubno za vid djece

Rast & razvoj

Koliko će dijete biti visoko

Zašto pamtimo mirise iz djetinjstva

Roditelji su djeci samo pratioci na određeno vrijeme

Zagrljaja i poljubaca mališanima nikad nije dosta

Je li dijete nestašno ili samo eksperimentira

Cucla smeta razvoju govora

Kako bebe reagiraju na strani jezik

Vježbice za finu motoriku

Na koji način djecu usmjeriti pravilnom korištenju mobitela u školi

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Odgajate li stidljivo dijete

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Gledanje televizije pogubno za vid djece