Najbolji način da vaša beba izbjegne infekciju je da izbjegavte javna mjesta i osobe koje su vać prehlađene. Također, vrlo je važno da i vi i sve osobe koje dolaze u kontakt s djetetom redovno peru ruke.
Ali, ako je beba prehlađena postoji niz načina kako da ublažite simptome prehlade. Pobrinite se da se dovoljno odmara i da pije mnogo tečnosti. Ako ima povišenu temperaturu, dajte djetetu paracetamol (ali se prije posavjetujte s pedijatrom). 
Ako beba ima začepljen nos, sluz iz nozdrva možete izvući pomoću gumene sisaljke.

Ako beba ima začepljen nos, sluz iz nozdrva možete izvući pomoću gumene sisaljke

Kako izbjeći da se beba prehladi

Djeca rad u kući doživljavaju kao igru, a ujedno se osjećaju ponosno jer rade "važne stvari". Također, ako naučite malene da vam pomognu u obavljanju kućnih poslova, odgajate dijete koje postaje odgovorno i sigurno u sebe i svoje sposobnosti, tvrde psiholozi.
Maleni već od druge do četvrte godine mogu pomoći u brisanju prašine, spremanju igračaka ili hranjenju ljubimca. Pomaganje je ključna riječ kod predškolaca jer maleni još nisu sposobni za samostalan rad, koji im se može učiniti dosadnim, ali vremenom ipak postaju samostalniji i istrajniji. 
Zato, ne štitite djecu pretjerano. Dopustite im da budu važni i da postanu odgovorni.

Maleni već od druge do četvrte godine mogu pomoći u brisanju prašine, spremanju igračaka ili hranjenju ljubimca

Djeca kućne poslove doživljavaju kao igru

Bebi i maloj djeci kvalitetan san tokom noći, ali i dana, neophodan je kako bi dobro funkcionirala. Njihov mozak razvija se velikom brzinom te spavanje tokom noći nije dovoljno za odmor. 
Zato se mladi roditelji čude kako njihovo novorođenče najviše vremena provodi u carstvu snova. Bebe spavaju u nekoliko intervala i najčešći razlog za oglašavanje prirodnog budilnika je glad.
Prve navike uspavljivanja mogu se formirati već nekoliko mjeseci nakon rođenja. Pedijatri preporučuju da se od tog najmlađeg uzrasta ustale navike kako bi se beba, a kasnije i dijete, naviklo da bez opiranja ide u krevet. 
Najbolje je uskladiti jednoličan ritam i dnevnog i noćnog spavanja. Bez obzira na objašnjenje da je neophodno da se ode na spavanje u pravo vrijeme, kako bi se naspavali koliko im je zaista potrebno, maleni ne prihvataju riječi odraslih, posebno u trećoj i četvrtoj godini.
Osnovni savjet je da ostanete uporni i dosljedni kada je u pitanju vrijeme odlaska u krevet. Djeca se ponašaju onako kako su naučena. Važno je pri tome da i mama i tata dijele isti stav. Ako jedan od roditelja kaže da je vrijeme za krevet, a drugi popušta moljakanju da se još malo igra ili gleda crtani film, stjecanje navike bit će uzaludan posao. 
Stvaranje navike treba početi još dok je beba stara nekoliko mjeseci. Kasnije, kako raste, potrebno je objasniti djetetu da tokom dana postoje periodi kada se mora odmarati, kao i da je noć rezervirana za spavanje. 
Iskusni roditelji navode primjere da su djecu navikla tako što su kroz igru utabali lak način za oblačenje pidžame. Od davnina najjednostavniji recept glasi - večera, pranje zubića, priča, gase se svjetla i poljubac za laku noć. 
Jasno je da će biti potrebno neko vrijeme da se dijete navikne na ovakvu formulu. Kako je svako dijete autentično, neko će teže usvojiti ovakvo ponašanje, dok će druga biti dobrice i neće svaki odlazak na spavanje pretvarati u dramu. 
Važno je i da dijete ima uslove za kvalitetan san. Udobna pamučna pidžama, udoban krevet, bez jačih izvora svjetlosti u prostoriji. Većina djece ima omiljenu igračku - medu, psa, zeku bez koje ne odlazi u svijet snova, te ju je potrebno svaku noć ili popodne staviti u zagrljaj mališana. 
Važno 
Psiholozi kažu da je kažnjavanje odlaskom na spavanje loše jer će onda mališan odbijati ići na počinak misleći da je to to vrsta pedagoške mjere. 
Strah od mraka jedna je od najčešćih muka sa kojima se bore mame i tate, a ustvari ona se samo upornošću i dosljednošću može prevazići, kao i problem s uspavljivanjem i preranim buđenjem.

Bebe spavaju u nekoliko intervala

Kako da odlazak djeteta u krevet ne postane drama

Iako je vrijeme provedeno s djecom najbolje potrošeno vrijeme, čini se da ga roditelji ipak nemaju dovoljno. Naime, najnovije istraživanje pokazuje da tek svaki četvrti roditelj ima dovoljno vremena za igru s djecom.
Tokom istraživanja polovica roditelja istaknula je da nema dovoljno sigurnih mjesta gdje bi se djeca mogla igrati. Svaki drugi roditelj krivi posao koji im, kako kažu, ograničava vrijeme za kvalitetno druženje s djecom.
U istraživanju je sudjelovalo više od 1 000 roditelja, a čak 72 posto njih izjavilo je da žele više slobodnog vremena koje bi mogli provesti u igri s djecom.

Roditelji nemaju vremena za igru

Bebe mogu mnogo toga i brzo uče shvatati svijet. Pročitajte koja je igračka u kojem razdoblju njihova najranijeg života primjerena.
Uvertira u život
Tokom prvog mjeseca svijet će beba spoznavati najčešće u ležećem položaju. Ona još uglavnom naizmjenično jede i spava, ne zna smjene dana i noći. Tek počinje uvježbavati miris, okus, dodir, sluh, vid. U tom svijetu još nema mjesta za igračke.
Spoznavanje svijeta
Sredinom drugog mjeseca života većina beba doživljava veliki razvojni pomak. Sa zanimanjem će osluškivati različite zvukove koje proizvode zvečka, zvono na vratima i telefon.
Sad je već vrijeme za prvu igračku. Kolut za griženje i zvečka najbolji su izbor. Važno je da je igračka lagana i bez oštrih rubova. kako beba sve gura u usta, igračku treba redovito čistiti i prati, te paziti da nešto ne proguta.
Kako prolazi vrijeme, igračke postaju sve zanimljivije. U trećem mjesecu beba već raspoznaje boje, oblike i veličine. Dva mjeseca kasnije na redu su zubići - pa valja nešto gristi - kolut za žvakanje punjen vodom, koji se može i rashladiti.
Igračke za istraživače u prvih godinu dana
Kad beba počne puzati, otvaraju se novi vidici. Sada su na redu druge vrste igračaka - super su zanimljivi telefon, lonci, kuhače, zdjele i slikovnice koje se mogu razvući poput harmonike. Dijete je sve zainteresiranije za predmete koji su udaljeniji. Može birati igračke, želi podići stvari koje su pale.
Pored igračaka tu su sada i igre - skrivača, bacanja lopti, uvlačenja u kutije, pod sto i stolice. Bacanje štipaljki i sličnih stvarčica zanimljivije je od svake igračke.
Otkrivanje samoga sebe
U drugoj godini beba je vrlo znatiželjna. Novi autić, nova lutka ili nova slikovnica potiču njezinu psihu. Za igranje je pogodno sve što se može gurati ili vući - drvena životinja na kotačićima ili veliki plastični kamion. 
U ovoj fazi vrlo je važno ogledalo jer dijete ima potrebu otkrivanja i sebe samoga. Shvaćanje da su lice i odraz u ogledalu identični važan je korak za kasniji socijalni identitet, da su ljudi oko njega slični njemu. 
Naučnim eksperimentima utvrđeno je da je sposobnost da sami sebe prepoznamo u ogledalu pretpostavka za suosjećanje prema ljudima u kasnijem životu.
Kako dijete već razumije mnogo riječi, jezički razvoj treba podsticati razgovorom, navođenjem imena što je moguće više stvari. Zato je period od njegovog 18. mjeseca krajnje vrijeme za kupovinu i svakodnevno čitanje slikovnica.

Igračke - od zvečke do slikovnice

Izbacivanje izmeta ili defekacija je tjelesna potreba koja se u prvim mjesecima života djeteta odvija refleksno. U drugoj godini kod djeteta se intenzivnije razvijaju neke karakteristike ličnosti i uspostavljaju se odnosi sa okolinom koji uključuju i određene zabrane i pravila. 
Usvajanje higijenskih navika
Dijete u ovom periodu ne razumije društveno značenje defekacije, ali počinje joj pridavati određen značaj. Oko treće godini života većina djece je u stanju saopštiti svoje potrebe za pražnjenjem izmeta i u mogućnosti je kontrolirati pražnjenje. 
Međutim, neka djeca imaju značajne poteškoće kako u usvajanju higijenskih navika koje se odnose na defekaciju tako i kod kontroliranja pražnjenja.
Enkompreza je naziv za smetnje i poremećaje defekacije kod djece. Ovi poremećaji se mogu manifestirati na sljedeći način:
* Nesvjesno ili svjesno povremeno ili stalno izbacivanje izmeta u rublje ili na neodgovarajuće mjesto;
* Zadržavanje izmeta više dana što može dovesti do proširenja debelog crijeva i stomačnih tegoba.
Dijagnostički kriteriji enkompreze
Kod utvrđivanja poremećaja defekacije - enkompreze kod djece treba imati na umu kriterije utvrđene DSM-IV klasifikacijom. Dakle, o enkomprezi se govori kad je u pitanju:
1. Dijete starije od četiri godine; 
2. Dijete koje ponavlja nesvjesno ili namjerno izbacivanje izmeta na neodgovarajuće mjesto ili zadržavanje izmeta više dana; 
3. Dijete koje ima jedan od poremećaja defekacije najmanje jedanput mjesečno u toku tri mjeseca i 
4. Dijete kod kojeg navedeni poremećaji nisu uzrokovani korištenjem određenih sredstava, odnosno nisu posljedica organskih smetnji.
Uzroci i posljedice enkompreze kod djece se mogu posmatrati u tri kategorije:
* Kontinuirana enkompreza ili poremećaj defekacije kod djece koja nikad nisu usvojila higijenske navike u obitelji. Djeci sa ovim poremećajem u većini slučajeva ne treba psihoterapiju nego višemjesečno razvijanje higijenskih navika;
* Diskontinuirani oblik enkompreze nalazimo kod djece koja odrastaju uz majke koje su sitničavo uredne i koje djecu uče higijenskim navikama na vrlo krut način. U ovim slučajevima djeca trebaju produbljenu psihoterapiju.
* Retencijsku enkomprezu prepoznajemo kod djece kod koje su opsesivne majke primijenile vrlo stroge metode razvijanja higijenskih navika na koji su djeca reagirala tvrdokornom začepljenošću. U tretiranju ove vrste enkompreze psihoterapija majke kao i njeno sudjelovanju u psihološkoj podršci djetetu je ključna karika.
Otpor, agresija ili nezadovoljstvo
Pražnjenje i zadržavanje izmeta kod djece često predstavlja i način opštenja sa osobama u okruženju, pa stoga defekacija kod djece može biti izraz nesvjesnih otpora, agresije, nezadovoljstva. 

Poznato je da začepljenje kao i dijareja mogu biti reakcija na emocionalni stres i kod djece i kod odraslih osoba.&nbsp;&nbsp;Djeca sa enkomprezom su često emocionalno neprilagođena djeca, s dubokim osjećajem odbačenosti, djeca koja nose težak teret nesvjesne krivnje. Ova djeca postaju vrlo nesigurna, stidljiva, plašljiva, često su anksiozna, tvrdoglava ili razmažena. 
Enkompretična djeca uglavnom nisu svjesna što se s njima događa iako ponekad mogu privremeno regulirati svoj poremećaj kad imaju snažan motiv da dobiju nešto ili ostvare određen ustupak kod roditelja. 
Tako će dijete sa enkomprezom nakon višednevnog zadržavanja izmeta otići bez problema u toalet ako mu roditelji obećaju npr. odlazak u luna park. Nakon toga poremećaj se nastavlja.
Kako pomoći djetetu
Pomoć djetetu sa enkomprezom se mora odvijati u više pravaca. Primarno je eliminirati moguće organske uzroke poremećaja. Ukoliko nema organskih poremećaja djetetu i roditeljima, a prvenstveno majci, potrebno je pružiti psihološku podršku i tretman. 
Majka pomaže djetetu da uspostavi higijenske navike, a istovremeno je najviše pogođena poremećajima defekacije kod njega. Vrlo često njoj nije dovoljna samo podrška nego i pomoć u razumijevanju njene lične motivacije i postupaka koji doprinose pojavi i održavanju enkompreze kod njenog djeteta. 
Ponekad inferiorne, emocionalno hladne ili majke koje su i same imale ozbiljnih problema u odrastanju, a nisu ih uspjele prevazići prije rađanja djeteta, ne rješavajući svoje uzrokuju emocionalne probleme svojoj djeci.
U zavisnosti od uzroka koji su doveli do poremećaja defekacije kao i načina na koji utiču na život djeteta, terapijski rad sa djecom će često biti neophodan uporedo sa savjetodavnim ili terapijskim radom sa majkom. 
Uspješnost liječenja enkompreze zavisit će kako od sposobnosti psihologa da odredi ciljeve terapije i primijeni adekvatne metode tako i od motiviranosti majke, djeteta, ali i ostalih članova obitelji da doprinesu rješavanju ovog ozbiljnog problema.

Zašto dijete neće tutu

Poremećaj bračnih odnosa može se višestruko odraziti na kompletan razvoj djece. Tako su brojna istraživanja pokazala da djeca koja žive s oba biološka roditelja u harmoničnoj zajednici pokazuju daleko najbolje rezultate u školi.
Za razliku od njih, djeca razvedenih roditelja i djeca koja žive u paklu narušenih bračnih odnosa, nerijetko u tinejdžerskoj dobi pribjegavaju alkoholu, cigareti i drugim porocima modernog doba. Takva djeca su nezainteresirana za obrazovanje i najčešće postižu veoma loše rezultate u školi.
Život u porodičnom okruženju koje karakterizira stalni sukob i svađe roditelja, uzima ogroman danak u razvoju djece. Takva djeca postižu veoma slabe rezultate na svakom životnom polju. Sve to ukazuje na činjenicu da loši bračni odnosi i poremećena harmonija bračnog života uzimaju ogroman danak u pravilnom odrastanju i formiranju zdrave ličnosti.
&nbsp;Dakle, dragi roditelji, imajte sve ovo na umu i znajte da je na vama ogromna odgovornost u podizanju zdravog i normalnog naraštaja. Ugrizite se za jezik i dobro razmislite prije nego što započnete međusobne sukobe, prepirke i svađe. Na kraju, niko vam nije dao pravo da uništavate jedan novi život!

Djeca pate zbog roditeljskih svađa

Dojenje ne mijenja ni oblik, ni čvrstoću dojki. Međutim, na tkivo dojki utječu hormoni koje tijelo proizvodi tokom trudnoće, pa žljezdano tkivo raste. Zbog toga su dojke čvrste i nabrekle. Po prestanku dojenja, međutim, dojke omekšaju. Vezivnom tkivu u njima treba vremena da bi se oporavilo i vratilo dojkama prvobitnu strukturu. A kod žena čije je vezivno tkivo vrlo slabo, svaka trudnoća mijenja strukturu dojki. Međutim, one bi se i bez trudnoće prije ili kasnije opustile.

Utječe li dojenje na opuštanje dojki

Šta je uzrok snažnog i neutješnog plača inače zdrave dojenčadi? Kolike. Njima su najvjerovatnije uzrok bakterije roda Klebsiella koje se uobičajeno nalaze u ustima, crijevima i koži. Utvrdili su to naučnici iz SAD. 
Problemi i za majke
&nbsp;Trenutačno pedijatri gastroenterolozi mogu liječiti gotovo sve poznate bolesti. No, u slučaju kolika, ne postoji liječenje zasnovano na naučnim dokazima. Kolike su potencijalno opasne za zdravlje i sigurnost djece jer su kod roditelja moguće frustracije zbog dugotrajnog plača djeteta koje mogu dovesti do postpartalne depresije majki, pa čak i do misli o ozljeđivanju djeteta.
U istraživanju je otkrivena bakterija roda Klebsiella koja se uobičajeno nalazi u ustima, crijevima i na koži. Proučavajući 36 beba, od kojih je polovica imala kolike, istraživači su otkrili da je bakterija uzrokovala upalu u probavnom sistemu tih beba. 
Vjeruje se da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima. Upala dijelova probavnog sistema dojenčadi koja pati od kolika usporediva je sa nivoom upale u ljudi koji boluju od upalne bolesti crijeva. Kolike bi mogle biti preteča nekim drugim gastrointestinalnim poremećajima, poput iritabilnog sindroma crijeva, celijakije ili alergijskih gastroenteropatija.
Dojenčad iz studije hranjena je majčinim mlijekom i/ili formulom. Ranija istraživanja nisu osigurala značajnije dokaze koji bi podupirali teoriju da dojenje štiti od kolika. 
Kolike se definiraju kao neobjašnjivo i snažno plakanje u inače zdrave novorođenčadi i dojenčadi. Obično se pojavljuju u dobi do tri mjeseca, a traju više od tri sata svaki dan barem tri dana u sedmici. 
&nbsp;Stanje je veoma često. Pogađa oko 15 procenata zdrave dojenčadi. Više od polovice svih slučajeva infanticida (ubojstava vlastitih potomaka) spada u dobnu kategoriju kolika. Ako uspijemo pronaći lijek, možda spriječimo mnoge smrti, kažu istraživači. 
"Dobre" bakterije
Pedijatri trenutačno propisuju posebne hipoalergene formule za dojenčad te na taj način pokušavaju liječiti kolike, no niti jedan od tih proizvoda nema naučno pokriće u učinkovitosti liječenja kolika. 
Potrebne su opširnije studije koje će ispitati ovaj rod bakterija i korištenje probiotika - dodatka prehrani čije su sastavnice tzv. "dobre bakterije" koje bi mogle kontrolirati upalu crijeva.

Bakterije su uzrok kolika?

Koliko ste puta čuli majku da se žali kako joj se djeca znaju posvađati kao da su najljući neprijatelji. No, američki stručnjaci tvrde da su sukobi i rivalstvo među djecom sasvim normalne stvari.
Roditelji ne trebaju biti zabrinuti zbog svađa i sukoba svoje djece, kažu oni, jer se takmičarski duh odražava u svakoj zdravoj porodici i on je sastavni dio odrastanja. 
No, kako se ponašati? Iako zvuči jednostavno da se sukobi među braćom i sestrama tokom odrastanja smatraju pozitivnim, roditelje sukobi njihove djece mogu dovesti na ivicu nervnog sloma, pogotovo ako im ne uspijeva uspostaviti red. 
Činjenica je da je ponekad moguće i dobro ostaviti djecu da sama riješe međusobne razmirice, ali često je potrebno djelovati i naučiti svoje potomke zašto svađe nisu dobre. 
Koju metodu pritom izabrati? Roditelji su najčešće skloni zabranama. No, i tu treba imati mjere. Zabrane su dugoročno djelotvorne jedino ako pri tom djeca nešto i nauče. 
Tako, ako se svađaju ko je na redu za igrice na kompjuteru, a red nije moguće uspostaviti, ukinite kompjuter svima dok sami ne nađu rješenje tog problema. Iznenadit će vas kako će se brzo dogovoriti.
Stručnjaci tvrde i da redosljed rođenja uveliko utječe na djetetov karakter. Vjerovatno će drugorođena djeca postati kreativna i duhovita, ali i inadžije, pa čak i agresivnija nego stariji brat ili sestra. 
Prvorođena djeca sklonija su prilagođavanju drugima, uključujući i njihovu mlađu braću i sestre, koji su nezavisnijeg karaktera. 
Tinejdžeri su, s druge strane, vrlo posesivni prema svojim stvarima, pa je najčešći razlog za svađu s mlađom braćom to što im ulaze u sobu, uzimaju ili diraju stvari. 
Dužnost je roditelja pomoći djeci, naročito mlađoj, da shvate kako se ne može sve dijeliti. Obaveza je roditelja i da starijem djetetu osiguraju privatnost.

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

I pospremanje sobe nakon igre dio je odgoja. Dijete koje ima dvije godine već bi vam trebalo pomagati u ovom poslu, pa makar sklonilo na mjesto samo jednu igračku. 
Ako vaše trogodišnje dijete po završenoj igri pokupi svaku igračku i vrati je na svoje mjesto, možete biti sigurni da je odlično napredovalo za maleno tog uzrasta. 
Mala djeca se unose u igru - a to je početak stjecanja navike koncentracije. Ova poželjna sklonost ne smije biti zanemarena. Rastavljanje na dijelove pojedinih predmeta isto toliko spada u igru dvogodišnjeg djeteta, kao i sastavljanje. Cijepanje pričinjava isto toliko zadovoljstvo kao i građenje. 
Odredite svom malenom gomilu igračaka koje smije rastaviti, učeći ga da ne dira ostale. Pobrinite se da ih ne razvlači po stanu i dopustite djetetu da provodi u djelo sva istraživanja koja mu padnu napamet. Naravno, u granicama njegove lične sigurnosti i sigurnosti druge djece.

Igra ne smije imati granice

Djeca vole mačke, ali mačke obično ne vole djecu. Nije ni čudo što je to tako, jer djeca žele mačku za igračku, a mačka ne voli da je gnjave i vuku. Zato će mačka često ogrebati ili ugristi dijete. A kad su u prijateljskim odnosima - lizat će ga. 
I onda se, na mjestu kontakta pojave gnojni čvorići... Pojavio se sindrom poznat kao bolest mačijeg ogreba (BMO), engleski cat-scratch disease (CSD). Najprije su zahvaćeni regionalni limfni čvorovi oko mjesta ulaska mikroorganizma, a zatim, ako ova primarna regionalna zapreka bude svladana, povećavaju se čvorovi u udaljenim regijama.
U većine bolesnika BMO je benigna bolest s tipičnim kliničkim nalazima, a komplikacije i trajne posljedice samo su iznimne pojave. 
Mačka je samo prenosnik
Važno je znati da je u mnogim infektivnim i upalnim procesima uloga limfnog tkiva jako važna. Limfni čvorovi u tijelu su brojni, a veličina im u promjeru iznosi od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. 
Tokom rasta i razvoja tkivo limfnog čvora odgovara na različite podražaje, čak i kada nemamo kliničkih znakova bolesti. Limfni čvorovi i slezena mogu biti umjereno povećani i u zdravog čovjeka.
Katkad se patološke promjene zbivaju u limfnom čvoru, a da on sam nije povećan. Koji će limfni čvorovi biti povećani, ovisi o lokalizaciji infekcije, o prirodi mikroorganizma i o težini same bolesti. 
Uzročnika bolesti mačijeg ogreba Bartonellu henselae (B. henselae) ubrajamo u rod Bartonella u kojem se nalaze i druge bakterije patogene za čovjeka. BMO je prvi opisao Robert Debre 1931. godine u dječaka s limfadenitisom i epidemiološkim podacima o bliskom kontaktu s mačkom. Smatrao je da je riječ o tuberkuloznom limfadenitisu, a spontano izlječenje poljuljalo je tu dijagnozu. 
O patogenezi BMO-a malo se zna. Zna se da B. henselae podstiče ćelijski imunosni odgovor koji je važan faktor u svladavanju bolesti. Nekoliko sedmica nakon ugriza, ili ogreba mačke, ali i uboda kakvog trna, razvija se regionalni limfadenitis. 
Bolest mačijeg ogreba je proširena širom svijeta. Veće je učestalosti u vlažnim i toplim krajevima. Češće obolijevaju djeca i mlađi odrasli. Mnogi od oboljelih daju podatke o bliskom kontaktu s mačkama (najčešće mladim), o ogrebu ili ugrizu mačke. 
Budući da često postoji podatak o kontaktu s mladom mačkom, može se pretpostaviti da mačka samo ograničeno vrijeme prenosi infektivni agens, a da sama rijetko obolijeva. U mladih mačaka koje su bile zaražene B. henselae opisuje se duga bakterijemija (većinom bez ikakvih znakova bolesti). 
Među mačkama B. henselae prenosi mačja buha (Ctenocephalides felis). Uloga mačje buhe u prenošenju infekcije na ljude nije jasno definirana (u pojedinim slučajevima dokazan je prijenos B. henselae s mačke na čovjeka). Važnost takvog načina prenosa je sumnjiva jer mačija buha rijetko prelazi na ljude. 
Dva oblika bolesti
Bolest mačijeg ogreba dijelimo u dva osnovna oblika:
1. Tipični koji se pojavljuje u više od 90 procenata bolesnika i
2. Atipični koji se pojavljuje u manje od 10 posto bolesnika. 
Kod tipičnog oblika znaci bolesti obično se pojavljuju sedam do 12 (tri do 30) dana nakon ogreba ili ugriza mačke. U većine oboljelih (80 do 90 postotaka) na koži se stvara jedna ili više papula ili pustula, koje traju jednu do tri sedmice. Te promjene nazivamo i primarnim afektom. 
Nakon tog perioda povećavaju se regionalni limfni čvorovi. Može biti povećan samo jedan čvor, ali i više njih u jednoj regiji. U dijela bolesnika istodobno s povećanjem limfnih čvorova razvijaju se i blagi opći simptomi: umor, klonulost, glavobolja, gubitak apetita, blago povišena temperatura. 
Bolest je obično supkroničnog, ali u konačnici povoljnog tijeka. U manjeg dijela dolazi do razgnojavanja limfnih čvorova i nastanka fistula. 
Među atipičnim oblicima bolesti najčešći je i najblaži tzv. Parinaud sindrom, oblik bolesti u kojeg se B. henselae naseljava na spojnicu oka. Na bolest možemo posumnjati kad se nakon kontakta s mačkom razvija jednostrani konjunktivitis te limfadenitis limfnog čvora ispred uške. 
U težih atipičnih oblika dolazi do širenja B. henselae krvnom strujom. Bolest se najčešće očituje slikom dugotrajnoga febrilnog stanja s bolovima u trbuhu ili bez njih. Jetra i slezena često su povećane. Upalne promjene mogu se dokazati u jetri, slezeni, kostima, srčanim zaliscima i drugim tkivima. 
Encefalopatija je dramatična, no srećom rijetka. Prognoza i u ovom slučaju je uglavnom dobra, no u dijela bolesnika moguće su i trajne posljedice (zaostajanje u intelektualnom razvoju, ponavljajuće konvulzije itd.).
Dijagnoza BMO se postavlja na temelju kliničke slike i epidemioloških podataka: Kad je riječ o limfadenopatiji duljeg trajanja, u bolesnika koji je bio u kontaktu s mačkom, prva asocijacija treba biti - bolest mačjeg ogreba. 
Idealnog lijeka nema, a bolest je uglavnom samoizlječiva. Uloga antibiotika u liječenju tipičnog oblika bolesti nije do kraja definirana, a lijek koji se najčešće primjenjuje i koji se pokazao učinkovitim i u manjoj usporednoj kliničkoj studiji je azitromicin. 
Prognoza bolesti općenito je dobra i u bolesnika s limfadenopatijom i u rijetkih bolesnika s generaliziranim oblikom bolesti. U bolesnika s oštećenjem imunološkog sistema (bolesnici s malignim bolestima, AIDS - om itd.) potrebno je provoditi dugo antimikrobno liječenje, a ishod bolesti je i uz primjenu antimikrobnog liječenja dvojben. Bolest ostavlja dugotrajni imunitet. 
Važno
1 Bolest mačijeg ogreba proširena je širom svijeta. 
2 Idealnog lijeka za bolest mačijeg ogreba nema, a bolest je uglavnom samoizlječiva.
3 Komplikacije i trajne posljedice samo su iznimne pojave. 
4 Bolest ostavlja dugotrajni imunitet.

Oprez: Mačka nije igračka

Neka djeca uvijek su u pokretu. Dok je kod dvogodišnjaka to normalna pojava, kod šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka je već zabrinjavajuća. Zato čim dijete napuni četiri godine, počnite mjeriti vrijeme koje uspijeva provesti u sjedećem položaju. Da biste mu pomogli, iskoristite svoju kreativnost. 
Naprimjer, igrajte se ove igre: "Da vidimo možeš li sjediti mirno dok ja brojim." Izbrojte do pet, ilustrirajući to prstima, pohvalite ga, a onda mu dozvolite da ustane. Ponavljajte s vremena na vrijeme tu igru, ali tako da dijete sve duže sjedi mirno.

Kako obuzdati dječiju energiju

Nismo ni svjesni da djeci mnogo češće upućujemo kritike nego pohvale. Od kako se rode govorimo im šta ne smiju, šta nije za njih dobro, šta rade loše, šta trebaju izbjegavati. 
Evo koje su kritike najčešće u našem rječniku. Ako ste se prepoznali, pokušajte se disciplinirati i ove izjave izbaciti iz svoje komunikacije s djetetom. 
1. Baš si zločest! 
2. Zašto? Zato što ja tako kažem! 
3. Još si premali! 
4. Kako možeš biti tako lijen, glup, dosadan...!? 
5. Prestani se ponašati kao mala beba! 
6. Znaš li ti napraviti išta dobro? 
7. Uvijek praviš gluposti! 
8. Nikad me ne slušaš! 
9. Zašto me nisi prvo pitao? 
10. Prestani s tim glupim pitanjima.

Rečenica koje roditelji ne trebaju izgovoriti

Ako očekujete drugu bebu, na vrijeme pripremite starije dijete na to da više neće biti u centru pažnje. Do druge godine djeca nemaju razvijen osjećaj za vrijeme, pa je dovoljno da im vijest o dolasku brace ili seke saopštite nekoliko nedjelja prije termina poroda. 
U razgovoru podsjetite starije dijete da je i ono bilo slatka beba. Tako neće biti toliko ljubomorno i lakše će zavoljeti bracu ili seku. Također objasnite djetetu da je beba krhka i da će morati proći neko vrijeme dok ona naraste i bude spremna za igru.

Pripremite starije dijete na dolazak nove bebe

Zbog želje da zavire svuda, maleni, dok su u kući, često diraju stvari koje ih mogu povrijediti. Da bi njihovo kretanje po kući bilo slobodno i sigurno, evo nekoliko savjeta.
1 Zatvorite utičnice, sakrijte produžne i telefonske kablove. Najbolje je da ih uvučete u zaštitni kabl, zalijepite specijalnom trakom za parket ili sakrijete iza namještaja. 
2 Na posebno mjesto, tamo gdje ih dijete ne može dohvatiti, sklonite sve hemikalije, od zubne paste i vitaminskih tableta do sredstava za čišćenje. I sami znate da maleni ne znaju da razlikuju tečni deterdžent od soka, lijek od bombona. 
3 Kad su lijekovi u pitanju, djeca, iz želje da imitiraju roditelje, mogu uzeti medikamente koje mama ili tata koriste. Sklonite s dostupnih mjesta i tvrde sitnice kao što su novčići, klikeri, nakit, baterije i sve one sitne stvari koje dijete može progutati i što bi moglo zapeti u grlu. 
4 Najbolje bi bilo da ne pušite u kući, ali ako se već ne možete odreći cigareta, onda se sklanjajte od djeteta. Pepeljare, cigarete, upaljače i šibice držite na terasi, na visokoj kuhinjskoj polici ili na komodi, van domašaja djetetovih ručica. 
5 Čim završite peglanje, isključite peglu iz struje i stavite je da se hladi na visokom mjestu koje vaši maleni ne mogu dohvatiti. Pri tom vodite računa da kabl ne visi kako ga dijete ne bi moglo povući. 
6 Bilo bi dobro da neko vrijeme ne koristite stolnjake. Beba ih začas može svući sa stola i tako oboriti na sebe sve što se na stolu nalazilo.

Kako izbjeći da se beba prehladi

Djeca kućne poslove doživljavaju kao igru

Kako da odlazak djeteta u krevet ne postane drama

Roditelji nemaju vremena za igru

Igračke - od zvečke do slikovnice

Zašto dijete neće tutu

Djeca pate zbog roditeljskih svađa

Utječe li dojenje na opuštanje dojki

Bakterije su uzrok kolika?

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

Igra ne smije imati granice

Oprez: Mačka nije igračka

Kako obuzdati dječiju energiju

Rečenica koje roditelji ne trebaju izgovoriti

Pripremite starije dijete na dolazak nove bebe

Pravila sigurnog doma

Svakodnevnica

Kako izbjeći da se beba prehladi

Djeca kućne poslove doživljavaju kao igru

Kako da odlazak djeteta u krevet ne postane drama

Roditelji nemaju vremena za igru

Igračke - od zvečke do slikovnice

Zašto dijete neće tutu

Djeca pate zbog roditeljskih svađa

Utječe li dojenje na opuštanje dojki

Bakterije su uzrok kolika?

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

Igra ne smije imati granice

Oprez: Mačka nije igračka

Kako obuzdati dječiju energiju

Rečenica koje roditelji ne trebaju izgovoriti

Pripremite starije dijete na dolazak nove bebe

Pravila sigurnog doma