Vrijeme je apstraktan pojam, "ne vidi" se, nije opipljivo, pa ga djeca teško razumiju. Zato nas često zasmijavaju rečenicama "juče ću ići u kupovinu" ili "sutra sam bio na bazenu".&nbsp;&nbsp; Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti. Najveća greška koju roditelji tada čine je dopuštati greške računajući da će sve doći na svoje kada dijete još malo odraste. 
Ali, poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja (vrtić, putovanje i slično). Zato, umjesto da čekate da dijete shvati poimanje vremena, pomozite mu da to što lakše savlada. 
- Kad god pogriješi, ispravite ga. Ne morate svaki put detaljno objašnjavati pojmove, ali je važno rečenicu koju izgovori ponoviti pravilno, uz što jednostavnija objašnjenja. 
- Nemojte lagati kada mu, na primjer, kažete "vraćam se za deset minuta", nego uvijek recite istinu. Manipulacija djetetovim nesnalaženjem u vremenu najveća je greška.
- Podsjećajte ga na nešto što se dogodilo, na primjer, ljetovanje ili zimovanje, što će pomoći da shvati pojam godišnjih doba. 
- Na konkretnim primjerima objasnite mu koliko nešto traje. Da bi dijete lakše shvatilo trajanje nekog vremenskog perioda poslužite se brojanjem. Na primjer, dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu brojite sekunde ili stepenike dok se penjete do stana. 
- Približite im pojam o vremenu tako što ćete objasniti pojmove dana i noći. Kada padne mrak to znači da je noć, a buđenje je znak da je jutro. Tako ćete dijete lakše naučiti i šta je juče, sutra ili danas. 
- Koristite vremenske odrednice u komunikaciji sa djetetom, čak i ukoliko ih ono ne razumije. 
Vrijeme ima značajnu ulogu i kada su u pitanju kazne. Važno je da dijete shvati koliko vremena mu je nešto zabranjeno, ali stručnjaci ne preporučuju da dajete preduge kazne. Preporučljiva kazna je tzv. "time out" kazna, odnosno ona kada dijete pošaljete u drugu sobu. Najbolje je da minuti odgovaraju djetetovim godinama (na primjer, ako ima tri godine isto toliko minuta treba provesti u drugoj sobi).&nbsp;&nbsp; Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije. Na primjer, nemojte reći "vraćam se sa posla za osam sati", već mu recite "dolazim poslije tvog ručka (ili prije nego što padne veče)".
Djetetu možete pomoći tako što ćete na kalendaru ispod svakog datuma napisati šta ste radili, ili ako svaki važan datum označite crvenim flomasterom (na primjer, rođendan ili dan u kojem će se raditi nešto lijepo i zabavno za dijete).&nbsp;&nbsp; Pred spavanje pogledajte kalendar i zamolite dijete da prebrojavanjem kockica unazad odredi kada ste bili, na primjer, kod nekog drugara, na šišanju ili u igraonici. 
Svakog jutra kada se probudite precrtajte prethodni dan, što će djetetu pomoći da shvati koliko je dana preostalo do nekog važnog događaja, kao i da se on ravnomjernim tempom približava.

Poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja, bilo da je riječ o putovanju ili polasku u vrtić

Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije

Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti

Iako je dijete još prije sedam dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema svim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato.&nbsp;&nbsp; Ovaj "strah od neznanaca" često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame. 
Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama.
Uzroci takvog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. No, naučnici se slažu da je strah od neznanaca važna tačka u zdravom razvoju. Dakle, nije posljedica manjka brige ili pogreške u odgoju. 
Naučnici strah od nepoznatih osoba uspoređuju s jednom vrstom "pada sistema" u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira. 
Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca. 
Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No, još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.
Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati sedmicama i mjesecima. No, svako je dijete priča za sebe: Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. Isto tako djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica. 
Uprkos tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti. Ali, ni liječiti. Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi). 
Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili maminog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju. 
- Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput "pada kompjuterskog sistema", pomaže samo ponovno pokrenuti sistem na maminim rukama. 
- Preporučuje se posjetioce i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Dijete ne misli ništa lično. 2) Molim vas, malo se odmaknite!
- Dobrohotni pokušaji približavanja ("Dođi, dođi, pa neću te ugristi!") samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - nepoznatoj teti u ruke.

Plače čim ugleda komšinicu i može se smiriti samo na vašim rukama

Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled

Vaše se dijete odjednom čudno ponaša, ovo je razlog

Časopis Development and Psychopathology objavio je studiju koja navodi kako učestale nježnosti koje pružate novorođenčadi mogu pozitivno utjecati na djetetove gene.&nbsp; Istraživanje su proveli na 94 novorođenčeta starosti pet nedjelja. Zamolili su roditelje da bilježe dnevni raspored i vrijeme koje provedu s djecom. Zanimalo ih je kada jedu, spavaju i plaču. 
Dodatno su tražili da roditelji zabilježe koliko je bilo tjelesnog kontakta prilikom brige o djeci. Nakon četiri i po godine uzeli su uzorak pljuvačke kako bi ispitali DNK djece koja su sudjelovala u istraživanju. 
Uspoređujući podatke koje su dobili od roditelja te nalaze DNK otkrili su kako su djeca koju su roditelji manje mazili zaostala u biološkom razvoju za svojim vršnjacima s kojima su roditelji izmjenjivali više nježnosti. 
Profesor Michale Kobor na Odjelu medicinske genetike UBC-a ustvrdio je kako se kod djece koja su imala manje fizičkih kontakta pojavilo polagano starenje gena. 
Uvjeren je kako istraživanje nesumnjivo dokazuje da djeca koju manje grle u djetinjstvu trpe veći stres, a u dobi od četiri i po godine imali su niže vrijednosti tzv. "epigenetičke dobi". 
Dodatno, druga studija je pokazala da što više grlite i mazite svoju djecu, mozak ima veće koristi od toga. U toj studiji proučavano je 125 zdravih novorođenčadi, a zaključak je da je moždani odgovor na dodir roditelja bio snažniji nego dodir medicinskog osoblja u rodilištu. 
Ipak, povezanost i važnost fizičkog dodira kod novorođenčadi znanstvenici još istražuju. Otkrili su i konkretnije učinke roditeljskih zagrljaja. Njihove prednosti su:
1. Maženje pomaže bebama regulirati tjelesnu temperaturu.
2. Smanjuje stres koji bebe doživljavaju tokom dojenja.
3. Zagrljaj je za malu djecu snažan lijek protiv bolova.
4. Zagrljaj djeteta smiruje majke.
5. Maženje promovira i rano povezivanje oca s bebom.
U međuvremenu, ako se brinete da previše grlite svoju bebu, zagrlite 
je još jedanput!&nbsp;

Naučna istraživanja potvrdila su kako ljubav kojom obasipate svoju djecu ima znatan učinak ne samo na psihološki razvoj djeteta, nego i na promjene na molekularnom nivou

Djeca koju manje grle u djetinjstvu trpe veći stres

Grlite i mazite svoje bebe: To je dobro za djetetove gene

Mnoga djeca postaju frustrirana kada pokušavaju naučiti zavezati pertle. Iako ne postoji čudotvorno rješenje, osim strpljenja i mnogo vježbe, ipak postoje načini kako pomoći svom djetetu da ovlada ovom korisnom vještinom.&nbsp; 1. Pričekajte dok vaše dijete bude spremno. Većina djece stekne spretnost neophodnu za zavezivanje pertli u dobi između četvrte i šeste godine. Djevojčice su često spremnije naučiti ovu vještinu prije dječaka.
2. Budite sigurni da vaše dijete razlikuje desno od lijevog prije nego što ga pokušate naučiti zavezati pertle.
3. Izaberite jedan način vezivanja. Budite dosljedni, pa dijete uvijek na isti način učite vezati. U suprotnom ga možete samo dodatno zbuniti.
4. Pronađite neku igru ili pjesmicu kako biste pomogli djetetu zapamtiti neophodne korake u savladavanju ove vještine.
5. Kada djetetu demonstrirate vezanje pertli, važno je da budete na istoj strani. Tako će ono moći kopirati vaše pokrete, a ne da ih gleda kao u ogledalu.
6. Pohvalite vaše dijete svaki put kada pravilno zaveže pertle.
Savjeti:1. Kako biste pomogli vašem djetetu da razlikuje desno od lijevog, stavite naljepnicu na jednu ruku, ili zavežite konac oko zgloba ruke.
2. Jedan od lakših načina za zavezivanje pertli je da dijete napravi dvije petlje i potom ih veže u običan čvor. Ovo je lakše nego vezivanje mašnice, a ujedno i efektnije.
3. Ukoliko je dijete ljevoruko a vi niste, pokušajte pronaći stariju ljevoruku osobu koja će vam pomoći.
4. Iako postoje alternativni načini, kao što su cipelice sa elastičnom ili čičak trakom, koje su možda i zanimljivije za dijete, ono mora naučiti zavezati pertle.

Mnoga djeca postaju frustrirana kada pokušavaju naučiti zavezati pertle

Kako zavezati pertle na cipelama?

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na epidemiju pretilosti među djecom i na sve opasnosti koje ona nosi - dijabetes, hipertenzija, srčane bolesti. A pretilost je često nasljedna.&nbsp;&nbsp; Punašni će roditelji najvjerojatnije imati debelu djecu: Ako je punašan jedan od njih, rizik za pretilost kod djece je 40 posto, a ako su pretila oba roditelja, do 80 posto.
Sva dosadašnja istraživanja ukazuju na kompleksnost faktora koji su uključeni, u epidemiju pretilosti i među odraslima, i među djecom, ali je jasno da su prve godine života, tačnije prvi mjeseci, presudni za razvoj pretilosti.
Upravo zato dobro je poznavati barem sljedećih 10 koraka koji vode ka optimalnoj težini vaše bebe:
1. Prirodna prehrana (dojenje).
2. Odgodite čvrstu hranu, a kad počnete s njom, uključite koncentriranu hranu koja je bogata hranjivim sastojcima, ali niskokalorična (radije povrće umjesto voća i žitarice umjesto slatkiša).
3. Svaki bebin plač ne znači da je gladna (možda je žedna, osamljena ili želi da je nosite).
4. Ne nalijevajte bebu sokovima. Gotovi sokovi imaju isto toliko kalorija koliko i mlijeko, ali su siromašniji hranjivim sastojcima. Prekomjerno uzimanje sokova u dojenačkoj dobi može biti uzrok pretilosti. Umjesto koncentriranih sokova treba davati razblažene.
5. Kad je budna, beba uvijek treba biti u pokretu.
6. Poštujte apetit svoga malenoga. Brojni se roditelji žale da im dijete u drugoj godini postaje probirljivo, da jede manje i da radije prezalogaji. U prvoj godini dijete mnogo jede jer naglo raste i s navršenom prvom godinom utrostručuje svoju porođajnu težinu, a na kraju druge godine teže je samo za trećinu od one na kraju prve. Djeca u drugoj godini više rastu u visinu nego što dobivaju na težini.
7. Djeca vole grickati. Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika.
8. Ne insistirajte da dijete pojede sve iz tanjura.
9. Ne dopustite djetetu da jede zato što mu je dosadno.
10. Nikad ne nagrađujte dijete slatkišima.
I na kraju: Ako želite da vaše dijete bude zdravo i da se zdravo hrani, pokažite to vlastitim primjerom.

Nekada se govorilo "zdravo pa debelo". Danas se zna da bebe ne smiju biti debele

Ne insistirajte da dijete pojede sve iz tanjura

10 koraka do optimalne težine

Ni vaše dijete ne voli povrće? Kako god da zamaskirate zdravu hranu u obroku dijete je uvijek otkrije? Ne očajavajte, jer niste jedini. Ako dijete odbija jesti povrće postoji nekoliko načina da podvalite zdrav zeleni ručak.&nbsp;&nbsp; To ne znači da im treba zabraniti brzu hranu. Upravo suprotno, iskoristite pizzu i slične stvari kao njihovu omiljenu hranu u koju ćete sakriti povrće. Evo nekoliko prijedloga za nove varijante njihove omiljene hrane. 
Umjesto masnog pomfrita, kao prilog piletini možete napraviti domaći kuhani krompir koji ćete izrezati kao pomfrit. Također, pokušajte s prženom mrkvom - pripremite je na isti način kao i pomfrit.&nbsp;&nbsp; Piletinu pripremite sami, a ako dijete želi pohovano meso, onda ga uvaljajte u kukuruzno brašno pa pecite u rerni, umjesto u dubokom ulju. 
Umjesto da naručite pizzu, napravite je sami. Na tijesto možete staviti nasjeckani paradajz, papriku, brokulu, bosiljak. Također, tijesto možete napraviti od integralnog brašna i niskomasnog sira (možete pokušati kombinirati parmezan i čedar s mocarelom). 
Razni umaci i topljivi sirevi odlično će zamaskirati povrće koje dijete ne voli. Također, i okus će biti drugačiji i maleno neće tako lako otkriti zeleniše. 
Ako ne vole povrće predlažemo i ovo pravilo koje često daje rezultate: čak i ako djeca ne vole izgled povrća moraju pojesti barem jedan zalogaj. Ako im se ni tada ne svidi, onda ga ne moraju pojesti. 
Ovo poništava mnoge svađe oko ishrane tokom obroka, a većini djece se povrće ipak svidi kada probaju hranu. Pokušajte, mogli biste biti prijatno iznenađeni koliko različite hrane vaša djeca zapravo žele jesti.

Ako dijete odbija jesti povrće postoji nekoliko načina da podvalite zdrav zeleni ručak

Razni umaci i topljivi sirevi odlično će zamaskirati povrće koje dijete ne voli

Iskoristite pizzu i slične stvari kao omiljenu dječiju hranu u koju ćete sakriti povrće

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/515950/treba-li-kasalj-uopce-lijeciti">Kašalj</a> je najčešći razlog odlaženja roditelja s djecom k liječniku. Najčešći uzrok su većinom prehlade: do njih dolazi kad se sluznica grla upali pri čemu nastaje više sluzi koje se organizam pokušava riješiti.&nbsp; Sirupi koji otapaju sluz, nježno kuckanje po leđima, oblozi na prsima i grlu od vruće vode, limuna, butera, masti, sira ili zgnječenog vrućeg krompira pomažu kao i inhaliranje vrućom kupkom.
Preporuka: da se dijete pri inhaliranju ne bi opeklo, posudu sa vrućom vodom staviti u umivaonik, dijete prilikom inhaliranje posjesti na krilo.
Inhaliranje vrućom parom, pijenje toplih pića, bomboni protiv kašlja produciraju nastajanje sline (nije za malu djecu jer bi se mogla zagrcnuti)! Prostoriju je potrebno ovlažiti mokrim ručnicima koji će se staviti na radijator ili na stalak za sušenje rublja.
Disanje se olakšava tako da se u krevetu gornji dio tijela stavi u povišeni položaj.
Kod malih beba i male djece u svakom je slučaju potrebna pomoć liječnika jer bronhije kod malog djeteta imaju mali promjer i lako se začepe. Osim toga, maloj je djeci teško osloboditi dišne puteve snažnim iskašljavanjem jer za to nemaju snage. 
Ljekaru također moraju ići djeca koja (su):
- Vrlo slaba;
- Imaju visoku temperaturu;
- Teško dišu;
- I dalje kašlju iako je prehlada već prije nekog vremena prošla.
Kašalj postaje hroničan otprilike nakon što traje šest sedmica. Ponekad iza toga stoje ozbiljniji razlozi kao naprimjer astma, strano tijelo u dišnim putevima ili stalna upala sinusa. Najčešće se hronični kašalj pretvara u stalni infekt. Dijete je često prehlađeno, jedna faza kašalja neprimjetno prelazi u drugu.&nbsp; Usput, dvanaest infekcija u godini spadaju još pod normalni slučaj! Do stalnog kašlja dolazi kad se kašalj od prebrođene prehlade pretvori u iritirajući kašalj. Do toga dolazi kad receptori kašlja tj. sluznica dišnih puteva radi prehlade postaje izuzetno osjetiljiva.
Sirupi protiv kašlja koji sadrže clobutinol, pentoxyverin ili dextomethorphan djeluju smirujuće na kašalj. Iako ih se većina može dobiti bez recepta u apoteci, preporuča se savjetovanje sa liječnikom prije nego što se daju djetetu. 
Isključivo na liječnički recept se mogu dobiti jaki sirupi protiv kašlja. Sredstva koja sadrže kodein i noskapin djeluju na centar u mozgu tako da ga privremeno usporavaju. Potrebno ih je uzimati smo dva do tri dana jer se o njima postaje ovisan.
Eterična ulja za inhaliranje i za utrljavanje su nepotrebna jer iritiraju kožu i sluznicu i mogu izazvati alergijske reakcije. Specijalna sredstva u borbi protiv kašlja kao cineol i mentol apsolutni su tabu.

Kiša, vjetar, hladne noge u jesenskom periodu koji je pred nama povećavaju opasnost od dobivanja kašlja

Kako se riješiti kašlja

Svako dijete želi da mamu i tatu u potpunosti ima samo za sebe i zato iz tih malih nevinih bića pokulja iznenađujuća ljubomora po dolasku novog člana porodice. Roditelji mogu učiniti mnogo u gradnji porodične harmonije i s članom više.&nbsp; Kod neke je djece spoznaja da svog tatu i mamu moraju dijeliti s bratom ili sestrom propraćena nizom problema. Razlika u godinama između djece predstavlja najznačajniji faktor u jačini ljubomore između tih malih suparnika. 
Brojna istraživanja pokazala su da razlika od dvije do četiri godine predstavlja pogodno tlo za najjači oblik ljubomore, dok nešto veća (više od pet godina) ili manja, to jest razlika ispod 18 mjeseci, stvara najmanje ljubomore.
No, svako dijete je jedinka za sebe i svako posjeduje svoje vlastite karakteristike ponašanja. Iako se određena doza ljubomore smatra normalnom, ona čini da se dijete koje je dobilo novog malog suparnika, može osjećati nesretnim i nezaštićenim i odraziti se na uspostavljanje normalnih odnosa između djece. 
Roditelji imaju važnu ulogu u nadvladavanju ovog rivaliteta. Uz nekoliko trikova moguće je uspostaviti porodičnu harmoniju, koja ima izuzetan značaj za normalan odgoj i podizanje djece.
Dok vi i partner sigurno s uzbuđenjem očekujete prinovu, starije dijete može biti duboko nesretno zbog toga. Ali, to nije ništa neočekivano i neuobičajeno. Ima i one djece koja se raduju što će dobiti brata ili sestru.&nbsp;&nbsp; Učinite nekoliko koraka da biste što više suzbili ljubomoru koja se razvija u djetetu. Prije svega, objasnite svom malom dječaku ili djevojčici da će se u vaš dom uskoro useliti još jedna beba. Uvjeravajte dijete koje vam se čini nesretnim ili uznemirenim, da ćete ga uvijek jednako voljeti. 
Objasnite mu da beba, kad dođe na svijet, nije u stanju ništa učiniti sama za sebe i da joj treba mnogo pažnje i ljubavi. Pripremite ga da će na samom početku često plakati, jer je to jedini način komunikacije tih malih bića. Gdje god je to moguće, uključite ljubomorno biće u pripreme za dolazak novog člana porodice. 
Izbjegavajte uvođenje promjene u rutinu svog djeteta, to će ga samo još više uznemiriti. Čitajte mu zanimljive priče u vezi s dolaskom brata ili sestre, što će mu pomoći da lakše prihvati ogromnu promjenu u svom životu. 
Kad beba stigne u dom, normalno je da starije dijete iskazuje ljutnju i uznemirenost. Ovo je vrijeme kad je vaša uloga izuzetno važna i kad djetetu morate pomoći da prevaziđe buru potpuno novih osjećaja.
Podstičite dijete da vam pomaže oko male novopridošlice, neka vam dohvati pelene, kremu, maramicu, ali ukoliko osjetite da ga to ne zanima, nikad ne insistirajte na tome.
Držite starije dijete na oku, jer nikad ne možete biti sigurni na koji će način iskazati svoj osjećaj ljubomore prema novom članu porodice. Pretjerano iskazivanje ljubavi prema bratu ili sestri koji su upravo ušli u život vašeg djeteta, uobičajen je način iskazivanja bure osjećaja, koji su nerijetko mješavina ljubavi i mržnje. 
Uz iskazivanje ljutnje i bijesa, kod ljubomornog djeteta može se pojaviti i jedna vrsta regresivnog ponašanja te vas ne treba iznenaditi ukoliko počne ponovo tražiti flašicu ili poželi da ga nahranite dojenjem. 
Odjednom može prestati tražiti tutu i, mada ste ga već navikli da se samo odijeva, insistirat će da to ponovo vi radite. Sve će češće htjeti da vam se nađe u naručju i zasigurno će poželjeti da spava u bebinom krevecu. 
Jasno je da će vam ovo stvoriti dodatne obaveze i nervozu. Pokažite maksimum razumijevanja i strpljenja, jer ovo je faza koja uglavnom veoma brzo i bezbolno prolazi.
Iako imate mnoštvo obaveza, od izuzetnog je značaja da nađete vrijeme i za svoje starije dijete. Posvetite se samo njemu kad imate prilike za to. Možda je najbolje da se igrate s njim ili mu čitate u vrijeme kad beba spava. Najbitnije je da u svakom danu nađete vrijeme koje ćete posvetiti samo njemu. 
Dajte mu i neke dodatne privilegije koje imaju "veliki dječaci ili djevojčice". Tako mu, naprimjer, možete omogućiti da samo odabire odjeću koju će obući ili mu pokloniti desetak minuta više prije odlaska u krevet. Svakako naglasite da njegov brat ili sestra nemaju takve privilegije. 
Ponekad rivalstvo i ljubomora među djecom jačaju kako djeca odrastaju. Starije dijete pokazuje naznake uznemirenosti čim se novopridošlica digne na svoje noge, počinje mu uzimati igračke i miješati se u svijet igre koji je do jučer bio isključivo njegov svijet. 
Isto tako, kod mlađeg djeteta se može javiti snažna ljubomora kad veliki brat ili sestra krenu u vrtić ili školu.
Neka vas ne iznenade i druge moguće faze u odrastanju. Tako će u određenim trenucima mali rivali biti najbolji drugari i uspostaviti izvanredan kontakt, dok će potom sasvim iznenada i bez razloga naići period ljutog neprijateljstva i rivalstva. 
Ukoliko iz dana u dan postajete sve više uvjereni da vaša djeca nikad neće uspostaviti normalan odnos, nemojte ih po svaku cijenu prisiljavati na to. Omogućite im da grade vlastita drugarstva i da se bave aktivnostima u kojima pojedinačno uživaju.

Kako pomoći starijem djetetu da prevaziđe ljubomoru zbog dolaska na svijet novog člana porodice

Roditelji imaju važnu ulogu u nadvladavanju  rivaliteta

Podstičite dijete da vam pomaže oko male novopridošlice

Vama se ne žuri da saznate hoćete li roditi djevojčicu ili dječaka? Ali, ipak vam je drago kad vam žene iz komšiluka kažu da ste se proljepšali zato što sigurno nosite dječaka.&nbsp; Naime, priča se da postoje razni načini kako se, <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/489684/kada-na-pregled-koliki-je-plod">bez ultrazvuka</a>, može pogoditi spol vašeg nerođenog djeteta. To je ponukalo Georga Sudea, profesor Medicinskog fakulteta Teksaškog univerziteta u Galvestonu, inače stručnjaka za reproduktivnu medicinu, da analizira različite mitove u vezi sa utvrđivanjem spola ploda. Evo do kakvih je zaključaka došao: 
Mit 1: Ako trudnica ima veliki stomak, sigurno će biti dječak. 
To uvjerenje se zasniva više na psihološkoj pretpostavci nego na realnoj fiziologiji. Navikli smo da su muškarci uglavnom krupniji od žena, iako srećemo dosta krupnih dama i sitnih džentlmena. 
Ista situacija je i u materici. Veličina stomaka zavisi od težine ploda. A ona je, opet, uslovljena genetikom, ishranom (ako mama dobro jede i plod će biti teži) i, svakako, hormonima. Sasvim je moguće da trudnica s velikim stomakom rodi krupnu djevojčicu, a ne dječaka. 
&nbsp;Mit 2: Spol bebe može da se odredi po obliku stomaka. Ako je okrugao i visok, onda je dječak. Ako mama nosi bebu nisko i širi se u bokovima, onda je djevojčica. 
Ti parametri nemaju apsolutno nikakve veze sa spolom ploda. Oblik stomaka zavisi isključivo od stanja mišića trbuha, hormona odgovornih za opuštanje karličnih zglobova i težine žene. 
Osim toga, sa svakom sljedećom trudnoćom stomak žene se sve više spušta i rasteže pošto mišići pod teretom ploda postaju sve mlohaviji. 
&nbsp;Mit 3: Ako je trudnica stalno gladna, to znači da će roditi dječaka. Jer, prema statistici, muškarci jedu više od žena, čak i u majčinoj utrobi. 
To je samo djelimično tačno. Apetit raste pod djelovanjem muških hormona testosterona. Ali, oni mogu biti u organizmu nezavisno od spola djeteta. Poznato je dosta slučajeva da se višak muških hormona otkrije kod žena koje uopšte nisu trudne. 
Mada je činjenica da trudnoća zaista izaziva „hormonsku buru". Osim toga, kod svake žene postoje samo njoj svojstvene osobenosti organizma. Neka u trudnoći gubi apetit, a neka jede za dvoje. 
Osjećaj gladi se povećava i ako je plod krupniji nego obično. Ali, to ne mora značiti da će se obavezno roditi dječak. 
Mit 4: Pol bebe zavisi od težine buduće mame. Ako je žena gojazna, veća je vjerovatnoća da će roditi dječaka, a ako je mršava - djevojčicu. 
Istraživanja su pokazala da težina majke zaista utječe na spol bebe, jer je za razvoj ploda muškog spola potrebna veća količina hranljivih materija. 
Ispostavilo se da su žene koje su prije trudnoće težile manje od 54 kilograma uglavnom rađale dejvojčice. Ako su pak žene prije začeća imale više od 54 kilograma, rađale su najčešće dječake. 
Ipak, i ovdje je riječ samo o statističkim podacima i vjerovatnoći: koliko god da ste teški, niko ne može da vam garantira da ćete roditi dijete baš tog spola. 
&nbsp;Mit 5: Mladi roditelji češće rađaju dječake, a oni malo stariji djevojčice. 
Naučnici su zapazili tu zakonitost, ali ni ona nije uvijek tačna. S uzrastom dolazi do hormonalnih promjena u organizmu i to može utjecati na spol djeteta. Ali se ipak kod svakoga to dešava drugačije. 
Osim toga, šta je s parovima kod kojih između supružnika postoji velika razlika u godinama? Jer, u tom slučaju ovaj vid prognoze naprosto gubi smisao. 
Dakle, spol nerođene bebe praktično nije moguće odrediti sa stopostotnom sigurnošću. Mnogo je pravilnije govoriti o ovom ili onom stepenu vjerovatnoće. I nije li bolje da spol djeteta bude tajna za roditelje? Jer, kad sve znate unaprijed, gubi se čar iznenađenja!
Uvriježeno mišljenje je da se ultrazvučnim pregledom sa sigurnošću utvrđuje spol bebe. Ali, to baš nije sasvim tako. Jednostavnije je odrediti spol ploda ako je u pitanju dječak. Ali ako je beba tokom pregleda isturila naprijed ručicu ili se nezgodno okrenula, liječnik lako može pogriješiti.&nbsp;&nbsp;

Priča se da postoje razni načini kako se, bez ultrazvuka, može pogodi spol vašeg nerođenog djeteta

Spol nerođene bebe praktično nije moguće odrediti sa stopostotnom sigurnošću

Je li dječak ili djevojčica - istine i zablude

Ako nosite blizance pitate se koje ćete simptome imati. Većina majki blizanaca govori da su sve to uobičajeni simptomi, samo duplicirani.
Mnoge govore o pojačanim jutarnjim mučninama, čestim povraćanjima. Neke se žale da spavaju 10 puta lošije nego što su to u prošloj trudnoći ili spavaju lošije nego što su to očekivale za trudnoću.
Ako trbuh počinje rasti brže nego što bi trebao, liječnik će posumnjati da se radi o blizanačkoj trudnoći. Provjeravat će rast maternice kod svakog kontrolnog pregleda. Nakon oko 12 sedmica može se činiti većim nego što se očekuje. To bi moglo značiti da imate blizance ili da je datum začeća pogrešno izračunat.
Neke mame blizanaca govore da su se osjećale kao da imaju hobotnicu u trbuhu. Žalile su se na neprestane pokrete u svim smjerovima. I to može biti jedan od znakova blizanačke trudnoće.
Često laboratorijski nalazi pokazuju povećane brojke. To je naročito izraženo s hCG vrijednostima u testiranju trudnoće i AFP testovima. Vrijednosti više od normalnih mogu ukazivati na blizance.
Više je načina da se dokaže blizanačka trudnoća. Najčešći je rani utrazvuk. Ipak, ako se utrazvuk radi prerano može se dogoditi da se jedna beba još ne vidi utrazvukom, te se tako dobije dojam o običnoj trudnoći! Takvi (prerani) ultrazvuci se rade kad se sumnja u neki mogući problem kao što je krvarenje i sl.
Ultrazvuk se može koristiti za praćenje blizanačke trudnoće i rano otkrivanje nekih potencijalnih problema kao što su sindrom nestalog blizanca, blizanačka transfuzija, problemi s rastom itd. 
Uobičajeno je da vam zakažu ultrazvuk jednom u svakom tromjesječju. Naravno, ukoliko ima kakvih problema i češće.
Ukoliko imate više ovih navedenih simptoma koji vas navode na pomisao da nosite blizance, posavjetujte se sa svojim liječnikom koji će lako potvrditi ili opovrgnuti vaše sumnje.
Ukoliko saznate da nosite blizance:
- Idite redovito na kontrole. Pretrage krvi i mokraće moraju se obavljati u kraćim vremenskim razmacima nego što je to slučaj kod jednoplodne trudnoće te prema tome treba slijediti upute ginekologa. Također, treba češće kontrolirati krvni tlak.
- Izbjegavajte pretjerane napore. Treba izbjegavati zamaranje, osobito preaktivan način života koji ne odgovara tijelu opterećenom povećanim radom, a što bi moglo dovesti do razvoja hipertenzije. To, međutim, ne znači apsolutno mirovanje. Dapače, polagana šetnja (uz udobnu odjeću i obuću) može biti samo od koristi. 
- Buduća majka može nositi i trudnički pojas koji će joj olakšati opterećenje donjeg dijela kralježnice koja podnosi dvostruku težinu maternice. 
- Ako je trudnica zaposlena, ginekolog bi joj mogao savjetovati odlazak na trudničko bolovanje prije nego što nastupi razdoblje porodiljskog dopusta.
- Odaberite laganu i uravnoteženu prehranu. Tokom trudnoće je uvijek dobro ograničiti unos soli, pa tako i kada se očekuju blizanci. Hranu valja odabrati na način koji će osigurati tijelu sve potrebne hranjive tvari. Ukoliko ginekolog smatra potrebnim propisat će dopunsko uzimanje željeza i kalcija.
- Održavajte tjelesnu težinu. Tjelesna težina, koja se u blizanačkoj trudnoći povećava značajno već tokom prvih mjeseci, treba se držati pod nadzorom. Prosječnim dobitkom na težini smatra se onaj od petnaestak kilograma; treba misliti na činjenicu da dob majke može utjecati na dobivanje na težini (više godina-više kilograma).

Ako trbuh počinje rasti brže nego što bi trebao, ljekar će posumnjati da se radi o blizanačkoj trudnoći

Čini vam se da nosite blizance

Zašto kupovati igre kad ih možete napraviti sami? Sve što vam je potrebno je pola sata do sat slobodnog vremena, malo dobre volje i nekoliko osnovnih elemenata poput papira, bojica i slično.&nbsp; Potrebno:
- Papir A4 formata, običan ili malo deblji;
- Drvene bojice ili flomasteri;
- Mali okrugli pečat ili čep od boce;
- Kocka za igranje;
- Pijuni za igranje.
1. Za početak nacrtajte na dnu papira kvadratić na kojem ste napisali start i pri vrhu papira seharu s blagom. Ako je dijete veće to može i samo, a ako je manje vi nacrtajte, a neka ono oboji. 
2. Zatim povucite vijugavu crtu koja ide lijevo-desno po papiru sve do blaga. 
3. Ako imate mali pečat neka dijete po toj crti utisne kružić do kružića po cijeloj crti sve do blaga. To će biti polja. Ako nemate pečat neka crta pomoću čepa od boce (to će uzeti malo više vremena). 
4. Sad kad imate polja, označite bojama posebna polja i šta ona znače. Npr. na ovom polju kad se stane ide se tri polja naprijed ili unatrag, vraća se na početak, propušta se bacanje... budite kreativni. Cijeli papir se može obojiti i ukrasiti po želji djeteta. I kad je gotovo spremni ste za igranje.
Vrijeme: 30-60 minuta za izradu, igranje po želji.

Sve što vam je potrebno je pola sata do sat slobodnog vremena

nekolikoTreba vam osnovnih elemenata poput papira, bojica i slično

Igrajmo se s djecom: Potraga za blagom

Šta je uzrok snažnog i neutješnog plača inače zdrave dojenčadi? Kolike. Njima su najvjerovatnije uzrok bakterije roda Klebsiella koje se uobičajeno nalaze u ustima, crijevima i koži. Utvrdili su to naučnici Istraživačkog centra Health Science Center Sveučilišta u Texasu, u SAD.&nbsp;&nbsp; - Trenutačno pedijatri gastroenterolozi mogu liječiti gotovo sve poznate bolesti. No, u slučaju kolika, ne postoji liječenje zasnovano na naučnim dokazima. Kolike su potencijalno opasne za zdravlje i sigurnost djece jer su kod roditelja moguće frustracije zbog dugotrajnog plača djeteta koje mogu dovesti do postpartalne depresije majki, pa čak i do misli o ozljeđivanju djeteta, izjavio je J. Marc Rhoads, profesor pedijatrije i glavni autor studije. 
U istraživanju je otkrivena bakterija roda Klebsiella koja se uobičajeno nalazi u ustima, crijevima i na koži. Proučavajući 36 beba, od kojih je polovica imala kolike, istraživači su otkrili da je bakterija uzrokovala upalu u probavnom sistemu tih beba. 
- Vjerujemo da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima. Upala dijelova probavnog sistema dojenčadi koja pati od kolika usporediva je sa nivoom upale u ljudi koji boluju od upalne bolesti crijeva. Kolike bi mogle biti preteča nekim drugim gastrointestinalnim poremećajima, poput iritabilnog sindroma crijeva, celijakije ili alergijskih gastroenteropatija, dodaje Rhoads. 
Dojenčad iz studije hranjena je majčinim mlijekom i/ili formulom. Ranija istraživanja nisu osigurala značajnije dokaze koji bi podupirali teoriju da dojenje štiti od kolika. 
Kolike se definiraju kao neobjašnjivo i snažno plakanje u inače zdrave novorođenčadi i dojenčadi. Obično se pojavljuju u dobi do tri mjeseca, a traju više od tri sata svaki dan barem tri dana u sedmici. 
- Stanje je veoma često. Pogađa oko 15 procenata zdrave dojenčadi. Više od polovice svih slučajeva infanticida (ubojstava vlastitih potomaka) spada u dobnu kategoriju kolika. Ako uspijemo pronaći lijek, možda spriječimo mnoge smrti, kažu istraživači. 
Pedijatri trenutačno propisuju posebne hipoalergene formule za dojenčad te na taj način pokušavaju liječiti kolike, no niti jedan od tih proizvoda nema naučno pokriće u učinkovitosti liječenja kolika.&nbsp;&nbsp; - Tokom istraživanja otkrili smo i da je dojenčad koja nije imala kolike u crijevima imala više tipova bakterija, čije prisustvo upućuje na to da nam specifične bakterijske vrste osiguravaju određene dobrobiti, zaključuje Rhoads. 
Potrebne su opširnije studije koje će ispitati ovaj rod bakterija i korištenje probiotika - dodatka prehrani čije su sastavnice tzv. "dobre bakterije" koje bi mogle kontrolirati upalu crijeva. 
No, Rhoads napominje kako će se prije toga obaviti sigurnosni pokusi probiotika na 40 zdravih odraslih osoba.

Vjeruje se da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima

Vjerujemo da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima

Bakterije su uzrok kolika

I sjećanja se mogu bildati, baš poput mišića. Iako se mišići vide, a sjećanja ne, za razvoj zdrave osobe ona su izrazito važna, a prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da djeca steknu iskustva i poslože puno, puno toga u svojim glavicama.&nbsp;Naučna istraživanja u kojima su praćene veće grupe djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, imala su zanimljive rezultate. 
Djeca su razgovarala o događajima kojih se rado sjećaju, crtala su ta iskustva i tražila da ih se u tim situacijama fotografira za uspomenu. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, ali kako se ljudi ipak mnogo manje razlikuju nego što se misli, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. 
Jer, pored individualnih iskustava, mnogi ljudi u životu dožive iste ili slične stvari, poput rođenja brata ili sestre, prvog dana škole, prijeloma ruke ili noge, putovanja, osjećaja straha... 
Stručnjaci su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. Kako se odraslima mnogi od tih događaja ne čine velikima i značajnima, jer previše lako zaboravljamo kakvi smo bili kao djeca, važno je da roditelji i svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni.
Jednako je bitno i da, koliko god je moguće, nađu vremena da i oni u tim događajima učestvuju, bilo direktno, bilo pokazivanjem zanimanja za te događaje, pa i strpljivim slušanjem dok dijete već sedmi put uzbuđeno ponavlja što mu se dogodilo. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na „milost i nemilost" tetama. 
Iz prvog razreda osnovne škole uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... 
Većini djece najljepše je sjećanje poljubac na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego što dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. 
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prvi grad koju su doživjeli - djecu uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su upotpunosti koncentrirana na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu - takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. 
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. Tako se djeca sjećaju kako su učila plivati, kako su skočila sa nekog zidića ili kako su se penjala na planinu.
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira na to je li riječ o pobjedi u Čovječe ne ljuti se ili na školskom takmičenju iz matematike, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. 
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... 
Tokom istraživanja djeca nisu željela crtati samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili. 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila ili naučila voziti bicikl. 
7. Pripadnost zajednici 
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja djeca su mnogo govorila o pripadnosti zajednici, odnosno tome kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu grupu spadaju dosta različita iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, susjedstva ili s putovanja. 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe.&nbsp;
Razgovarajte s djecom o različitim događajima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole...&nbsp;&nbsp;Sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvataju kao igru, a služe "bildanju" sjećanja.

Svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni

Odlazak u vrtić ili u školu je uvjerljivo najčešće sjećanje

Osam stvari koje ni djeca ne zaboravljaju

Koliko ste puta čuli majku da se žali kako joj se djeca znaju posvađati kao da su najljući neprijatelji. No, američki stručnjaci tvrde da su sukobi i rivalstvo među djecom sasvim normalne stvari.&nbsp; Roditelji ne trebaju biti zabrinuti zbog svađa i sukoba svoje djece, kažu oni, jer se takmičarski duh odražava u svakoj zdravoj porodici i on je sastavni dio odrastanja. 
No, kako se ponašati? Iako zvuči jednostavno da se sukobi među braćom i sestrama tokom odrastanja smatraju pozitivnim, roditelje sukobi njihove djece mogu dovesti na ivicu nervnog sloma, pogotovo ako im ne uspijeva uspostaviti red. 
Činjenica je da je ponekad moguće i dobro ostaviti djecu da sama riješe međusobne razmirice, ali često je potrebno djelovati i naučiti svoje potomke zašto svađe nisu dobre. 
Koju metodu pritom izabrati? Roditelji su najčešće skloni zabranama. No, i tu treba imati mjere. Zabrane su dugoročno djelotvorne jedino ako pri tom djeca nešto i nauče. 
Tako, ako se svađaju ko je na redu za igrice na kompjuteru, a red nije moguće uspostaviti, ukinite kompjuter svima dok sami ne nađu rješenje tog problema. Iznenadit će vas kako će se brzo dogovoriti.
Stručnjaci tvrde i da redosljed rođenja uveliko utječe na djetetov karakter. Vjerovatno će drugorođena djeca postati kreativna i duhovita, ali i inadžije, pa čak i agresivnija nego stariji brat ili sestra. 
Prvorođena djeca sklonija su prilagođavanju drugima, uključujući i njihovu mlađu braću i sestre, koji su nezavisnijeg karaktera. 
Tinejdžeri su, s druge strane, vrlo posesivni prema svojim stvarima, pa je najčešći razlog za svađu s mlađom braćom to što im ulaze u sobu, uzimaju ili diraju stvari. 
Dužnost je roditelja pomoći djeci, naročito mlađoj, da shvate kako se ne može sve dijeliti. Obaveza je roditelja i da starijem djetetu osiguraju privatnost.

Činjenica je da je ponekad moguće i dobro ostaviti djecu da sama riješe međusobne razmirice, ali često je potrebno djelovati i naučiti svoje potomke zašto svađe nisu dobre

Sukobi i rivalstvo među djecom su sasvim normalne stvari

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/498956/je-li-vase-dijete-razmazeno">Broj razmažene djece</a> povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu, ali i s ekonomskim bumom koji omogućava roditeljima da djeci kupuju više nego ikad ranije, tvrdi Lisa Birnbach, istraživač američke televizijske kuće CBS.&nbsp; Međutim, psiholozi se ne slažu i kažu da novac nije problem. Fenomen razmaženosti nije povezan s ekonomskim stanjem porodica, jer razmažene djece ima i u porodicama koje se nikako ne mogu smatrati bogatim, kažu psiholozi. 
Njihova definicija razmaženosti je da su to djeca koja nisu naučena prihvatiti i shvatiti postojanje drugih. Dakle, vaše dijete može se smatrati razmaženim ako vas, naprimjer, s uspjehom prekine u nekom vašem telefonskom razgovoru, jer baš u tom trenutku ima pitanje ili zahtjev na koje očekuje vašu trenutnu reakciju. 
Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos. Zato psiholozi kažu da roditelji moraju znati kada reći "da" a kada "ne". A najgore je kada "ne" postane "da", jer će male maze, ako to samo jednom učinite, vješto iskoristiti vašu spremnost na popustljivost.

Broj razmažene djece povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu

Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos

Kako djeca postaju razmažena

Najnovija istraživanja Univerziteta u Čikagu pokazala su da djeca uzrasta do dvije godine, koja u većoj mjeri koriste <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/528029/stimulirajte-ucenje-govora-kod-djece-na-ovaj-nacin">gestikulaciju</a>, kasnije imaju rječnik razvijeniji nego kod druge djece. Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine.&nbsp; Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija. Prema istraživanjima, sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje. 
Isto istraživanje pokazalo je da djeca imućnijih i obrazovanijih roditelja imaju mnogo bolju gestikulaciju od djece čiji roditelji pripadaju nižem staležu.
Istraživanja provedena sa djecom uzrasta od 14 mjeseci pokazala su da su maleni iz obrazovanijih porodica bili u stanju prenijeti i do 24 pojma gestovima, dok su djeca iz porodica s nižim obrazovanjem mogla prenijeti svega 13 pojmova.

Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine

Sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje.

Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti

Vaše se dijete odjednom čudno ponaša, ovo je razlog

Grlite i mazite svoje bebe: To je dobro za djetetove gene

Kako zavezati pertle na cipelama?

10 koraka do optimalne težine

Iskoristite pizzu i slične stvari kao omiljenu dječiju hranu u koju ćete sakriti povrće

Kako se riješiti kašlja

Podstičite dijete da vam pomaže oko male novopridošlice

Je li dječak ili djevojčica - istine i zablude

Čini vam se da nosite blizance

Igrajmo se s djecom: Potraga za blagom

Bakterije su uzrok kolika

Osam stvari koje ni djeca ne zaboravljaju

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

Kako djeca postaju razmažena

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Svakodnevnica

Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti

Vaše se dijete odjednom čudno ponaša, ovo je razlog

Grlite i mazite svoje bebe: To je dobro za djetetove gene

Kako zavezati pertle na cipelama?

10 koraka do optimalne težine

Iskoristite pizzu i slične stvari kao omiljenu dječiju hranu u koju ćete sakriti povrće

Kako se riješiti kašlja

Podstičite dijete da vam pomaže oko male novopridošlice

Je li dječak ili djevojčica - istine i zablude

Čini vam se da nosite blizance

Igrajmo se s djecom: Potraga za blagom

Bakterije su uzrok kolika

Osam stvari koje ni djeca ne zaboravljaju

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

Kako djeca postaju razmažena

Djeca koja gestikuliraju lakše uče