Putovanja u svemir mogla bi da učine astronaute neplodnim strahuju naučnici, a ovo saznanje bi moglo da odloži dugoročne planove kada su misije na Mars u pitanju, pi&scaron;e britanski Telegraph.

Eksperimenti na životinjama, pokazali su da mu&scaron;ki i ženski organi podjednako lo&scaron;e reaguju na bestežinsko stanje. Radijacija iz svemira o&scaron;tećuje jajnike astronautkinja i stvaranje sperme kod astronauta.

Iako većina astronauta već ima oformljenu porodicu, dok ne krenu u svemir, NASA je zabrinuta pa razmi&scaron;lja o tome da ponudi zamrzavanje jaja&scaron;ca i sperme.

Američka svemirska agencija trenutno proučava parenje grupe mi&scaron;eva kako bi saznala koliko ozbiljan problem ovo može biti. Prethodne ruske studije su pokazale da kada su 1979. godine mu&scaron;ki i ženski pacovi poslani u svemir, nisu se vi&scaron;e parili uop&scaron;te.

Jo&scaron; jedna studija sugerisala je da poslije stavljanja glodara u bestežinsko stanje, oni nisu mogli da proizvode spermu.

Dr Joseph Tash, sa odjeljenja molekularne i integrativne psihologije Univerziteta u Kansasu, rekao je na nedavno održanoj konferenciji na Havajima da bi astronauti mogli da iskuse iste efekte.

- Nemamo ljudske podatke kako bismo potvrdili da je ono &scaron;to je slučaj sa životinjama važi i za ljude. Međutim uticaj na životinje je zaista veliki. Životinje su imale veliki poriv za parenjem. Astronaut bi mogao da se vrati bez ikakvih promjena u pona&scaron;anju, sve dok ne poželi bebu a onda shvati da &quot;ispaljuje ćorke&quot; - rekao je Tash.

- Zbog ovoga mislim da bi bilo pametno da astronauti sačuvaju svoju spermu a astronautkinje jaja&scaron;ca, za svaki slučaj - dodao je on. Tash vjeruje da let u svemir može da poremeti važne hemijske reakcije, koje se de&scaron;avaju u tijelu i kasnije onemoguće reprodukciju.

Astronauti prijavljuju spektar zdravstvenih problema u bestežinskom stanju, koji su svi podvedeni pod &quot;svemirski leteći sindrom&quot;. Bestežinsko stanje izaziva gubitak gustine kostiju kao i ubrzano starenje ćelija.

Tash je otkrio da mnoge reakcije, koje se prekidaju u bestežinskom stanju, su povezane sa hormonom estrogenom. Kosmička radijacija o&scaron;tećuje plodnost i očekuje se da se u narednih 20 godina poveća zato &scaron;to Sunce ulazi u mirnu fazu gdje ima svega nekoliko vjetrova koji će radijaciju držati podalje od galaksije.

Blizu 80 posto astronauta iskusilo je neku vrstu vizualnog pogor&scaron;anja, nakon 6 do 8 provedenih sedmica u svemiru pa su većini potrebne naočale kada se vrate na Zemlju.

&quot;Mars One&quot; misija je trenutno zakazana da prvu ekipu vrati na zemlju 2015. godine ali su dobrovoljci upozoreni da začeće neće biti moguće u stanju smanjene gravitacije i da festus rođen na Marsu vjerovatno neće biti dovoljno razvijen.

Astronauti koji putuju na Mars će biti izloženi visokim nivoima radijacije, ne samo zbog dužine misije (između &scaron;est i osam mjeseci) već zato &scaron;to je veći dio putovanja van Zemljinog za&scaron;titnog polja, prenosi B92.

Svemir ima zanimljiv uticaj na spermu. Dva eksperimenta su pokazala da spermatozoidi zapravo plivaju brže u svemiru, verovatno zato &scaron;to rep izraste duži u bestežinskom stanju.

Ovo saznanje bi moglo odložiti planove kada su misije na Mars u pitanju

Svemir astronaute čini neplodnima

U bosanskohercegovačkom dru&scaron;tvu nije čudo da se događaju te&scaron;ke stvari, a problemi ne rje&scaron;avaju ili rje&scaron;avaju na &scaron;tetu dru&scaron;tva i njegovih dugoročnih interesa. Dru&scaron;tveno bogatstvo rapidno se smanjuje, a raste bogatstvo malog broja aktera pljačke. Obim ulaganja u razvoj produkcije bitno je smanjen, a posebno je smanjeno ulaganje u budućnost, u obrazovanje i nauku. U te oblasti se ne ulaže ni ono nužno da se održi privid postojanja naučnog i duhovnog života.&nbsp;

Te&scaron;ke posljedice

Svi oblici ulaganja koji su postojali: javni fondovi, zaklade, državne nagrade, časopisi, krediti za izdavače, budžetsko finansiranje institucija nauke i kulture i državni otkup umjetnina su nestali ili smanjeni da se ne mogu spominjati. Ako je privatizacijom uni&scaron;ten najveći dio aktivne privrede, ako su stotine hiljada ljudi ostale bez posla, penzionisani ili bačeni na ulicu, ako su najvažnije naučne i kulturne institucije svedene ni na &scaron;to, tada je namjerno stvoreno stanje koje pogađa sve sada&scaron;nje i buduće generacije i ugrožava budućnost zemlje u cjelini.&nbsp;

Koncepcijski i organizacijski haos i apsolutno smanjenje ulaganja u oblast nauke, obrazovanja i totalna destrukcija kvalitetnog sistema univerzitetskog obrazovanja proizvod su sada&scaron;nje politike i haotičnog sistema koji je ona instalirala. Velike &scaron;tete nastaju zbog nebrige vlasti, primitivnog koncepta i definicija nauke i kulture kao domena lokalnih etničkih i za dru&scaron;tvo u cjelini nebitnih oblasti, &scaron;to, uz katastrofalno upravljanje i odlučivanje o nauci, duhovnom i umjetničkom radu i obrazovanju uopće, dovodi do stanja u kojem se na minimum svode mogućnosti adekvatnog obrazovanja i aktivnog uključenja u život mladih, iz čega nastaju te&scaron;ke i dugotrajne posljedice u svim oblastima života.&nbsp;

Ljudi koji prolaze kroz takav sistem obrazovanja nisu obrazovani, a posebno s obzirom na nivo koji se danas zahtijeva. Ali iz toga slijede &scaron;tete zbog nedostatnog kvaliteta rada takvih ljudi, zbog izostanka proizvodnje naučnih rezultata, čime se udvostručuju &scaron;tete i stvara stanje u kojem dru&scaron;tvo ostaje bez intelektualne i naučne produkcije. Kvalitet intelektualnog rada se srozava do mjere kada obrazovni rad nije osnova za napredak, nego se i taj rad spu&scaron;ta na nivo na kojem se nalazi život na&scaron;eg dru&scaron;tva uopće. Niko vi&scaron;e ne proizvodi uzorna znanja, mi&scaron;ljenja i moralne kriterije pona&scaron;anja, &scaron;to zakiva cijelo dru&scaron;tvo za katastrofalno stanje u kojem se nalazi.&nbsp;

S obzirom na to da su uni&scaron;tene sve naučne institucije, univerziteti su jedine institucije koje mogu da proizvode naučne rezultate i stvaraju naučne kadrove. To ih čini institucijama od najvećeg značaja za budućnost dru&scaron;tva. Bez takvih institucija dru&scaron;tvo nema budućnosti u vrijeme kada se napredak uopće temelji na rezultatima nauke i tehnologije. U tim je institucijama sabrano hiljadugodi&scaron;nje iskustvo i razvijen koncept definicije ciljeva, metoda rada i kriterija djelovanja najboljih intelektualnih i moralnih snaga čovječanstva, od Platonove akademije do danas.&nbsp;

Upravo su univerziteti bili priznati kao nosioci izvrsnosti na najvažnijem polju ljudske aktivnosti, a to je nauka, razvoj mi&scaron;ljenja, duhovnog rada i moralne odgovornosti za život ljudstva. Zbog izuzetnog značaja, ove institucije su postale predmet brige i svjetovne i duhovne vlasti. Ali, upravo zbog toga &scaron;to su univerziteti i naučne institucije bile najznačajnije institucije od kojih ovisi budućnost svijeta vlasti su nastojale da njima ovladaju i podvrgnu svojim interesima.&nbsp;

Oba spomenuta autoriteta su nastojala da nauci oduzmu pravo da na temelju naučnih principa i spoznaja formulira istine koje se tiču spoznaje o svijetu, ali i ljudima i dru&scaron;tvu, tj. prostoru u kojem se ono razvija, a to je historijski i politički prostor. Politika je, stoga, često bila neprijatelj nauke i duha.

Kada je prosvijećenost dokazala da je nauka temelj budućnosti čovječanstva i da je kvalitet mi&scaron;ljenja i moralnih ciljeva jedini garant slobode i napretka, nastala je ideja modernog europskog univerziteta i definiran je odnos vlasti i univerziteta.&nbsp;

Međutim, nauka, kultura i obrazovanje u BiH u cjelini su razoreni kao respektabilne, samostalne i autonomne oblasti ljudskog rada i podvrgnuti su antikulturnim i nenaučnim kriterijima, kao &scaron;to su etnički interesi, koncept obrazovanja kao profitabilne oblasti kojoj je cilj djelovanja zarada i vladavini stranačkih interesa u institucijama nauke i obrazovanja.&nbsp;

Politički stav

Tako su univerzitet i cjelokupna oblast nauke, kulture, umjetnosti i obrazovanja li&scaron;eni samostalnosti, mogućnosti za slobodan razvoj i izgradnju vlastitih kriterija u radu i podvrgnuti dominaciji anahronih političkih ideja i krivog razumijevanja i nauke i dru&scaron;tva. Nauka je uni&scaron;tena s obzirom na funkciju izvora naučnih rezultata i na ulogu u životu, a univerzitet je sveden ni na &scaron;to, jer su mu oduzete mogućnosti da postoji kao samostalni faktor u bilo kom smislu. Njime dominiraju primitivna i profiterska politička psihologija, nazadna ideologija i interesne oligarhije. S Obzirom na sve prethodno rečeno, postavlja se pitanje &scaron;ta treba i mora da učini univerzitetska, naučna i uopće kulturna javnost kako bi otpočeo proces ozdravljenja najvažnije, ali te&scaron;ko bolesne oblasti dru&scaron;tvenog rada.

Prvo, nužno je odbaciti primitivni i iz primitivne politike izvedeni koncept da su nauka, kultura i umjetnost stvar etničke sadržine i karaktera i da spadaju pod brigu i upravljanje etnički definiranih političkih faktora. Taj reakcionarni stav nužno je radikalno javno odbaciti i likvidirati sve kantonalne i entitetske nadležnosti u tim oblastima stvarajući državno ministarstvo za vođenje poslova nauke, kulture i obrazovanja.&nbsp;

Drugo, nužno je odmah odbaciti koncept o nauci i obrazovanju kao biznisu i profitabilnim djelatnostima i vratiti ih pod finansijsku brigu dru&scaron;tva (države) koje će finansirati ove oblasti rada u određenom odnosu i s obzirom na određene dijelove i sektore u kombinaciji s ulaganjima zainteresiranih institucija i građana za procese obrazovanja.

Treće, odvojiti državne i privatne institucije u ovoj oblasti i nominirati državne univerzitete, a ostale lokalne i privatne staviti pod režim lokalnog i privatnog finansiranja.

Da bi sve to bilo moguće, mora se univerzitet javno i kao zajednica studenata i profesora deklarirati u odnosu na status, ideje i ciljeve rada u nauci i obrazovanju i tako zastupati interese nauke i obrazovanja u prostoru politike. Ako želi biti samostalan, univerzitet kao cjelina ne može biti bez političkog stava u odnosu na vlastitu ulogu i budućnost, politička neutralnost je otvaranje vrata utjecaju nelegitimnih stranačkih interesa.

&nbsp;

Nema budućnosti bez institucija koje mogu stvarati prave naučne kadrove

Kako su uništeni nauka, obrazovanje i kultura u našem društvu

Na rubu Sunca 18 oktobra se pojavila pjega prečnika oko 200.000 kilometara i rotacijom na&scaron;e zvijezde se na&scaron;la u položaju da je jučer i danas &quot;usmjerena&quot; ka Zemlji.

Sunčeve pjege su aktivne oblasti na Suncu gdje se povremeno de&scaron;avaju eksplozije koje nazivamo bljeskovi i koronalne erupcije materije. One izgledaju tamne zato &scaron;to im je temperatura niža od okolnih slojeva Sunca.

Do sada je u ovoj zoni bilo 38 sunčevih bljeskova od kojih su 2 najvi&scaron;e klase X. Kada su bljeskovi praćeni koronalnim izbacivanjem materije, tada naelektrisane čestice, ako pogode Zemlju mogu izazvati geomagnetne oluje koje mogu ugroziti strujne mreže i satelitske komunikacije.

Ukoliko u nedjelju, 26 oktobra bude makar djelimično vedro, članovi Astronomskog dru&scaron;tva Orion će za građane Sarajeva organizirati javno posmatranje ove grupe pjega pomoću teleskopa. Pri tome će se koristiti specijalni za&scaron;titni filter koji apsolutno &scaron;titi oči od prejakog sunčevog zračenja.

Posmatranje će se odvijati između 12 i 14 sati na platou između Gradske bolnice i Titove ulice (parking i skejtbord poligon).

Orion planira posmatranje astronomske pojave za građane Sarajeva

Najveća sunčeva pjega u posljednjih dvadeset godina

Stephan Hawking se na najvećoj dru&scaron;tvenoj mreži pridružio prije nekoliko sedmica, do sada nije ni&scaron;ta objavio.

Ovaj veliki naučnik na&scaron;eg vremena je u tom kratkom vremenu skupio vi&scaron;e od 1.100.000 ljudi!

Najpoznatiji teorijski fizičar jo&scaron; od Alberta Einsteina sada je poručio svojim fanovima ove riječi mudrosti:

- Uvijek sam se pitao za&scaron;to svemir postoji. Vrijeme i prostor mogu zauvijek biti misterija, no to nije spriječilo moju potjeru. Veze među nama rastu do u beskonačnost i sad imam priliku dijeliti ovo putovanje s vama. Budite znatiželjni, ja znam da ću ja biti zauvijek. SH, napisano je na <a href="https://www.facebook.com/stephenhawking">Facebook stranici Stephena Hawkinga</a>.

<img alt="hawking-25102014-facebook" src="/media/old/544bc4d1-bcbc-48eb-924c-7537b0765237-hawking-25102014-facebook.jpg" title="hawking-25102014-facebook" />

Podsjetimo, Hawking je poznat po svom doprinosu u poljima kosmologije i kvantne gravitacije, posebno u kontekstu crnih rupa. Također je postigao uspjeh s popularističkim radovima u kojima raspravlja o kozmologiji uop&scaron;te, to uključuje i najtiražniji &quot;A Brief History of Time&quot;, koji je zauzeo prvo mjesto na listi bestselera britanskog Sunday Times-a, ostajući 237 sedmica na prvom mjestu.

Naučnik ima više od  milion sljedbenika na društvenom mreži

Hawking se pridružio Facebooku: Pročitajte njegovu prvu poruku

U najnovijem broju prestižnog časopisa Science, u okviru takozvanog &ldquo;specijalnog dodatka&rdquo;, objavljeno je čak pet radova koji su rezultati posmatranja satelita IRIS (Interface Region Imaging Spectrograph), koji je, u saradnji sa jo&scaron; nekoliko institucija, pro&scaron;le godine lansirala NASA.

Sunce ima privilegovanu ulogu u odnosu na ostale zvijezde. Prije svega, ono vrlo neposredno utiče na živi svijet na Zemlji: život bez Sunčeve svjetlosti ne bi bio moguć, bar ne onakav kakav je danas. Ono je ubjedljivo najbliža zvijezda Zemlji (oko 300.000 puta je bliže od Proksime Kentauri). To znači da smo u mogućnosti da mnogo detaljnije i pouzdanije posmatramo de&scaron;avanja na Sunčevoj povr&scaron;ini. Primjera radi, najbolji teleskopi dana&scaron;njice nam daju mogućnost da razlučimo detalje veličine oko 70 km (Sunce je oko 150 miliona km udaljeno od nas). Ovo znači da je Sunce svojevrsna &ldquo;prirodna labaratorija&rdquo; koja nam pruža uvid u fizičke procese koji se de&scaron;avaju i u drugim, mnogo daljim fizičkim objektima.

Astrofizika XX stoljeća je uspjela da uspje&scaron;no objasni procese fuzije koji se odigravaju u Sunčevom jezgru i da objasni kako se energija nastala u tim procesima prenosi do povr&scaron;ine odakle, konačno, u obliku fotona (svjetlosti) biva emitovana u okolni prostor. Ono &scaron;to je, pak, jo&scaron; uvijek nepoznanica je tzv. heliosfera, Sunčeva &ldquo;spoljna&rdquo; atmosfera: (oblast koja počinje iznad Sunčeve &ldquo;povr&scaron;ine&rdquo; i proteže se maltene do granica Sunčevog sistema) njena struktura, fizički procesi koji u njoj vladaju i mehanizmi kojima ista dobija energiju. Konkretno, ni približno nam nije jasno kako dolazi do kontraintuitivnog porasta temperature sa visonom, sa nekih 6000K (temperatura Sunčeve povr&scaron;ine-fotosfere) do nekoliko miliona K, koliko je temperatura Sunčeve korone. Da stvar bude zagonetnija, taj veliki porast temperature se de&scaron;ava na prostornim skalama od svega nekoliko hiljada kilometara. Druga nepoznanica je Sunčev vjetar, struja naelektrisanih čestica koja, između ostalog, stiže i do Zemlje.

IRIS (Interface Region Imaging Spectrograph) je satelit sa teleskopom prečnika 20 cm, posebno prilagođen za posmatranja u ultraljubičastom dijelu spektra, tj. upravo na onim talasnim dužinama koje su karakteristične za temperature koje vladaju u ovoj enigmatičnoj oblasti Sunčeve atmosfere. Teleskop je opremljen spektrografom visoke rezolucije tako da je moguće dobiti spektar posmatranih događaja (tj. razložiti primljenu svjetlost na talasne dužine) i time dobiti vi&scaron;e informacija o fizičkim uslovima koji tamo vladaju.

U posljednjem broju časopisa Science objavljeno je čak pet radova koji se bave rezultatima dobijenim sa IRIS satelita. Ukratko ćemo pobrojati &scaron;ta smo to novo saznali protekle sedmice.

<h2>Visokoenergetski elektroni u koronalnim petljama</h2>

Paola Testa i saradnici u svom radu opisuju posmatranja u kojima se vide jako brze promene intenziteta na jako malim skalama, upravo u podnožiju takozvanih koronalnih petlji. Koronalne petlje su strukture koje se protežu od povr&scaron;ine Sunca do Sunčeve korone i za njihovo postojanje je odgovorno magnetno polje. Ono &scaron;to do sada nismo znali je da one, izgleda, imaju veze i sa transportom energije od povr&scaron;ine ka koroni.

Ključnu ulogu u tom prenosu energije imaju jako brzi elektroni koji &ldquo;udaraju&rdquo; u podnožija koronalnih petlji i time ih zagrijavaju. Odakle onda ti brzi elektroni? Simulacije koje su analizirali saradnici IRIS tima pokazuju da se postojanje ovakvih elektrona može objasniti takozvanim nano-eksplozijama (nanoflares) čije se postojanje pretpostavlja ali su previ&scaron;e male da bi smo ih, za sada, mogli posmatrati. Glavni rival ovoj teoriji je do sada bila ideja o zagrijavanju petlji talasima ali smo zahvaljujući IRIS-u saznali da su u pitanju diskretni i burni dogadjaji.

<h2>Mini-petlje prvi put vidljive</h2>

Najveća prednost teleskopa koji se nalazi u svemiru je to &scaron;to atmosfera Zemlje ne &ldquo;razmazuje&rdquo; sliku i kvalitet iste je ograničen samo veličinom objektiva (veći objektiv teleskopa &ndash; o&scaron;trija slika). Pored toga IRIS posmatra u ultraljubičastom domenu koji je vrlo problematičan za posmatranja sa Zemlje zbog apsorpcije u na&scaron;oj atmosferi. Zahvaljujući ovim prednostima, Viggo Hansteen i saradnici su uspeli da identifikiju ne&scaron;to &scaron;to ranije nije bilo moguće: jako male petlje koje se protežu svega nekoliko lučnih sekundi (par hiljada km) iznad sunčeve povr&scaron;ine i vidljive su samo na ultraljubičastim talasnim dužinama. Postojanje ovih objekata nije mogla da potvrdi čak ni Opservatorija za Dinamiku Sunca, prenosi B92.

<h2>Vrele eksplozije i mini tornado</h2>

Standardna slika o Sunčevoj atmosferi je sljedeća: temperatura opada sa nekih 6.000 do nekih 4.000 K (tzv. temperaturni minimum), a onda naglo raste do nekoliko miliona stepeni, kako ulazimo u koronu. Ovaj jednostavan model, međutim previđa, promjene temperature u horizontalnoj ravni. Zavhaljujući visokoj prostornoj i spektralnoj rezoluciji IRIS-a, Peter Hardi i saradnici su uspjeli da identifikuju male, ali burne eksplozije koje se odigravaju u fotosferi, na samoj sunčevoj povr&scaron;ini.

Bart De Pontieu (inače naučni rukovodilac IRIS projekta) sa saradnicima je identifikovao jako male (nekoliko stotina km) &ldquo;vrtloge&rdquo; na Sunčevoj povr&scaron;ini. Vrtložno kretanje je primijećeno anlizom spektroskopskih posmatranja: plavi i crveni pomak spektralnih linija nam omogućava da identifikujemo gdje se gas kreće ka nama a gdje od nas.

Posmatranje povr&scaron;ine Sunca &ldquo;pod uglom&rdquo; nam daje ideju o tome kako se gas kreće u horizontalnoj ravni. Zahvaljujući koordinaciji posmatranja sa &Scaron;vedskim Solarnim Teleskopom (SST), IRIS tim je uspeo da u tzv. &ldquo;interface&rdquo; regionu otkrije ova vrtložna kretanja koja je bilo nemoguće primijetiti ranije, po&scaron;to nismo imali instrument ovakve prostorne rezolucije koji nam u isto vrijeme omogućava da posmatramo gas temperature koja odgovara &ldquo;interface&rdquo; regionu. Pretpostavlja se da su ovi vrtlozi jedan od &ldquo;kanala&rdquo; u transportu energije sa povr&scaron;ine Sunca ka vi&scaron;im slojevima atmosfere.

<h2>Mali, a brzi &ldquo;džetovi&rdquo; plazme</h2>

U petom radu, čiji su autori Tian i saradnici, predstavljena su posmatranja vrlo brzih i energetičnih &ldquo;džetova&rdquo; (usmerenih, prostorno organičenih tokova plazme) koji se također nalaze u &ldquo;interface&rdquo; regionu. Veličina ovih struktura (manje su od 300 km), u kombinaciji sa visokom temperaturom (bar 100 000 K, &scaron;to znači da emituju samo u UV) ih je činila nevidljivim do sada. Pored toga, ovi &ldquo;džetovi&rdquo; su jako brzi: razvijaju brzine i do 250 km u sekundi.

Vrlo je moguće da upravo oni čine &ldquo;začetak&rdquo; Sunčevog vjetra. U svakom slučaju, neophodno je dalje izučavati uticaj ovih malih a burnih dogadjaja i na Sunčev vetar i na zagrijavanje korone po&scaron;to su oni, također, dosta česti i po svemu sudeći, i pored svoje visoke temperature i brzine, predstavljaju jedan sasvim uobičajen fenomen u atmosferi Sunca, prenosi B92.

Rezultati posmatranja satelita IRIS

Pet novosti sa Sunca

Velike prijetnje ljudskom rodu ili čak smak svijeta očekivale su se u nekoliko navrata zadnjih godina, a najvi&scaron;e se &quot;vjerovalo&quot; Mayama. Prema njihovom kalendaru smak svijeta trebao je biti u decembru 2012. godine.

Samo dvije godine nakon &scaron;to se ispostavilo da je majansko proročanstvo o kraju svijeta netačno, pojavilo se novo apokaliptično predviđanje.

Nakon &scaron;to su se nagađanja o navodna tri dana mraka u decembru 2012. godine poklopila sa zavr&scaron;etkom kalendara drevnih Maya, o čemu su izvje&scaron;tavali brojni svjetski mediji, i ove godine ponavlja se isti slučaj. Opet su u igri isti datumi.

No, ovaj put blogeri i alternativni naučni portali pozivajući se na navodni izvje&scaron;taj Američke svemirske agencije (NASA), prenijeli su vijest da bi planeta Zemlja&nbsp; u periodu&nbsp; 21, 22, i 23. decembra ove godine mogla ostati bez sunčeve svjetlosti, a potpuni mrak bio bi popraćen velikim nevremenom i olujama.

Ipak, ako se ode na zvanični stranicu američke agencije, NASA nije objavila saopćenje niti izvje&scaron;taj u 2014. godini u kojem se spominje bilo kakva eklipsa ili pomračenje tokom kojeg bi planeta Zemlja ostala bez sunčeve svjetlosti u bilo kojem periodu godine.

Službena NASA-ina predviđanja ne smatraju da će Sunčeva aktivnost imati tako dramatične posljedice po ljudski rod, no teoretičari zavjera skloni su tvrdnjama da NASA zna puno vi&scaron;e nego &scaron;to objavljuju u javnosti.

&nbsp;

&nbsp;

Ponovljen scenarij iz 2012. godine

Nova predviđanja o navodna tri dana mraka netačna

Arheolozi su prona&scaron;li mermernu glavu sfinge koja se nalazi na ulazu u grobnicu u Amphipolisu, prenosi &ldquo;Capital.gr&rdquo;. Na ulazu u grobnicu se nalaze dvije skulpture sfinge, ali su obje ostale bez glava. Sada su arheolozi prona&scaron;li u grobnici glavu koja odgovara jednoj od skulptura.

Glava žene je visoka 0,6 metara, nos i usta su joj o&scaron;tećeni, a na kosi ima ukras &ndash; polos. Sfinge te&scaron;ke oko 1,5 tona imaju tragove crvene boje na stopalima, a slična nijansa se može vidjeti na kosi glave nađene u trećoj prostoriji grobnice iz iz doba Aleksandra Makedonskog, prenosi blic.

Među prethodnim otkrićima u ovoj grobnici nalaze se podni mozaici i ostaci karijatida. Arheolozi jo&scaron; uvijek poku&scaron;avaju da otkriju ko je sahranjen u ovoj grobnici.

Identitet sahranjene osobe i dalje nepoznanica

Arheolozi pronašli mermernu glavu sfinge u grobnici Amphipolisu

NASA je potvrdila tri dana potpunog mraka koji će uslijediti 21, 22, i 23.decembra ove godine!

Planeta Zemlja u tom će periodu ostati bez sunčeve svjetlosti a potpuni mrak nastupit popraćen velikim nevremenom i olujama, pi&scaron;e Objektivno, prenose nezavisne.com.

Visoko pozicionirani zvaničnik NASE, Čarls Bolden najavio je ovu neobičnu pojavu solarne oluje, po njegovim riječima najveće u posljednjih 50 godina koja će trajati 72 sata, čitava tri dana. Uz ovu je najavu ujedno odaslao i upozorenje u kojem kaže da nema razloga za strah ili paniku te poziva stanovni&scaron;tvo da ostanu mirni.

Francuska naučnica Monik Metju, svojim članovima dru&scaron;tva &bdquo;S neba na zemlju&quot; pak poručuje:

&quot;Ta tri dana mraka bit će veoma te&scaron;ko vrijeme za čovječanstvo&quot;!

Da li je to jo&scaron; jedno u nizu upozorenja naučnikao hitnoj potrebi zaokreta velikih zagađivača u za&scaron;titi okoline ili jo&scaron; jedno u nizu senzacionaističkih predskazanja? 
Saznaćemo u decembru.

Svemir

Tri dana mraka na Zemlji

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu danas je promovirano&nbsp;devetoro doktora&nbsp; tehničkih, žurnalističkih, političkih nauka,&nbsp;doktora &nbsp;u oblasti odbrane i sigurnosti, nauke u oblasti &nbsp;sporta i tjelesnog odgoja, farmaceutskih, historijskih, pedago&scaron;kih i medicinskih&nbsp;nauka.&nbsp; 
 
Na čast doktora nauka promovirani su magistri: Selma Hanjalić, Zarfa Hrnjić, Damir Kapidžić, Zlatan Bajramović, Aldvin Torlaković, Belma Imamović, Dragana Amedoski, Azra Kadić i Kenan Karavdić.&nbsp; 
 
Rektor Univerziteta u Sarajevu i promotor prof.dr. Muharem Avdispahić kazao je da promocijom doktora nauka očekuje, da svako od njih, na svoj način, doprinese razvoju dru&scaron;tvene, akdemske i naučne zajednice.&nbsp; 
 
- U tom smislu, mi se nadamo da će oni doprinositi i jačanju kapaciteta ovog univerziteta. Nadamo se da će se naći mehanizmi da se sistemski pomogne Univerzitet, te potraže neophodna sredstva iz evropskih fondova i drugih izvora - kazao je Avdispahić.&nbsp; 
 
Iznio je podatak da je pro&scaron;le godine u SAD-u zaduženost za investicije u &scaron;kolovanje prevazi&scaron;la ukupan iznos duga po kreditnim karticama. 
 
&nbsp;- Mi stremimo da budemo dio evropskog prostora obrazovanja i evropske tradicije. Visoko obrazovanje je javno dobro i zbog toga je neophodno enormno povećati ulaganja u njega da bismo imali izgledniju budućnost ovog dru&scaron;tva -&nbsp;dodao je rektor UNSA. 
 
Istakao je da su doktori nauka danas potrebni bh.institucijama, u projektima izgradnje naučnoistraživačkih kapaciteta te da njihovo prisustvo predstavlja faktor stabilnosti bh. dru&scaron;tva u cjelini &quot;jer su to zaista pokretači novih naučnih razvojnih trendova&quot;, dodav&scaron;i&nbsp;&nbsp; da se ne može zamisliti savremeno bh. dru&scaron;tvo bez mladih naučnih kapaciteta.&nbsp; 
&nbsp;

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu

Promovirano devet doktora nauka

Prema istraživanju koje je sproveo Institut za primjenjenu sistemsku analizu (IIASA), sa povećavanjem temeprature, biljke ispu&scaron;taju gasove koji potpomažu formiranju oblaka i hlađenje atmosfere.

Nova studija, koja je obajvljena u magazinu Nature Geoscience, identifikuje negativnu povratnu petlju pri kojoj povi&scaron;ena temperatura dovodi do povećane koncentracije prirodnih aerosolova, koji svojim prisustvom u atmosferi proizvode efekat hlađenja.

- Biljke, svojim reagovanjem na promjenu temeprature, također utiču na tu promjenu - tvrdi IIASA istraživač i profesor sa Univerziteta u Helsinkiju (Finska) Pauli Paasonen, inače vodeći u pomenutom istraživanju, prenosi portal nauka.rs.

Istraživanje sproveo Institut za primjenjenu sistemsku analizu (IIASA)

Biljke imaju svoj odgovor na globalno zagrijavanje

Američki naučnici su, po prvi put, pomoću matičnih ćelija, uspjeli da vrate vid slijepima, a da nova tehnika nije izazvala nikakve neželjene posljedice!

Kako je navedeno u naučnoj studiji, 18 pacijenata liječeno je matičnim ćelijama, a negativne posljedice nisu zabilježene čak ni 22 mjeseca nakon procedure.

Polovina pacijenata imala je tzv. &quot;Stargardovu makularnu distrofiju&quot;, a polovina starosnu atrofičnu degeneraciju makule, drugi najče&scaron;ći uzrok sljepila u razvijenom svijetu.

Svaki akter istraživanja dobio je 50.000 do 150.000 stanica i svakom pacijentu liječeno je samo jedno oko kako bi pobolj&scaron;anja, odnosno rezultati bili jasniji.

&quot;Stargardova makularna distrofija&quot; jeste nasljedna bolest oka, koja najče&scaron;će zahvata centralni dio mrežnice nazvan makula, i&nbsp; ima visoku gustoću fotoreceptora.

Obično se počinje javljati između desete i dvadesete godine života. Trenutno ne postoji lijek za nju.

U studiji, koja je predstavljena u prestižnom časopisu &quot;Lancet&quot;,&nbsp;&nbsp; autori tvrde da nisu zabilježili odbacivanje ili ozbiljnije probleme povezane sa transplantacijom tkiva.

Ipak, sama operacija i potiskivanje odbrambenog sistema kako tijelo ne bi odbacilo usađene dijelove uzrokovali su određene nuspojave, tako da je četvorici pacijenata trebalo odstraniti kataraktu.

Deset aktera studije ima značajno pobolj&scaron;anje vida, kod sedam pobolj&scaron;anje nije zabilježeno, a stanje se pogor&scaron;alo samo kod jednog.

Liječenje matičnim ćelijama ima veliki potencijal - ističu stručnjaci i navode da bi se njima mogla zamjenjivati o&scaron;tećena tkiva brojnih organa - od srca do bubrega, te da bi se mogla liječiti čak i multiple skleroza.

&nbsp;

Metoda bez neželjenih posljedica

Američki naučnici pomoću matičnih ćelija uspjeli vratiti vid slijepima

Dnevnik fotografija Georgea Maria Levika, naučnika koji je učestvovao u ekspediciji na Antarktiku, pronađen je poslije vi&scaron;e od 100 godina ukopan u debelom sloju leda.

Dnevnik, koji je prona&scaron;la Fondacija Antarktika Novog Zelanda, pronađen je poslije topljenja snijega kod baze Tera Nova, gdje se 1911. godine nalazio brod ekspedicije naučnika Roberta Scotta sa &scaron;ezdesetak istraživača.

- To je uzbudljivo otkriće. Sveska predstavlja nezaobilazan dio rekonstrukcije toka ekspedicije - rekao je direktor fondacije Nigel Watson.

Prema njegovim riječima, sveska je poslana na Novi Zeland na restauraciju poslije čega će biti vraćena fondaciji na Antarktiku, zaduženoj za održavanje pet lokacija koje su koristili naučnici Scott, Ernest Shackleton i Edmund Hillary.

<img alt="george-murray-levick-02-f" src="/media/old/5448bd62-a794-4adc-951c-7e92b0765237-george-murray-levick-02-f.jpg" title="george-murray-levick-02-f" />

Po&scaron;to je stigla na Antarktik, Scottova ekspedicija bila je podijeljena u dvije grupe. Uspjela je da dođe do Južnog pola, ali su u povratku svi stradali zbog ekstremne hladnoće i pothranjenosti, prenosi Blic.

Druga grupa, u kojoj je bio Levik, putovala je duž obale Antarktika, ali je njena baza bila okružena debelim slojem leda zbog čega nijedan drugi brod nije mogao da dođe da je spasi.

Levik i jo&scaron; petorica u grupi preživjeli su tako &scaron;to su iskopali skloni&scaron;te u ledu i jeli pingvine i foke.

<img alt="george-murray-levick-03-hs" src="/media/old/5448bd7d-94c4-4c8b-b715-7e92b0765237-george-murray-levick-03-hs.jpg" title="george-murray-levick-03-hs" />

U Levikovoj svesci se ne nalaze velika otkrića o sudbini ekspedicije, već niz fotografija s datumima i opisima slikanih predjela.

Po povratku s Antarktika, Levik je učestvovao u Prvom svjetskom ratu u krvavoj bici kod Galipolja. Potom je radio za obavje&scaron;tajnu službu u britanskoj vojsci. Preminuo je 1956. godine.

Levik je proučavao pingvine. Napisao je nekoliko stotina naučnih radova o &quot;izopačenom pona&scaron;anju&quot; pingvina. Neke radove je namjerno pisao na grčkom kako bi ograničio broj čitalaca. Ti radovi na grčkom poznati su u naučnom svijetu ali nikada nisu objavljeni u prijevodu.

Dnevnik fotografija Georgea Maria Levika

Ekspediciju prije 100 godina progutao led, a sveska razotkrila misteriju njihovog nestanka

Koristeći snimke iz Nasinog Johnson svemirskog centra, režiser Fede Castro kreirao je zadivljujući video prolaska vremena na Zemlji iz svemira.

U nekoliko minuta uspio je napraviti kratki put oko svijeta u kojem vas provodi kroz neke od glavnih gradova. U nekim dijelovima možete vidjeti i prelijepe aurore koje predstavljaju sjevernu polarnu svjetlost. Kako kažu neki naučnici, one su jedna od najljep&scaron;ih stvari koje čovjek može zamisliti i vidjeti iz svemira.

Predstavnici Nacionalne geografije, koji odabiru i nagrađuju kratke filmove, proglasili su ovaj video i rad Fede Castra&nbsp;iznimno zanimljivim i vrijednim gledanja.

<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/TGBQazOQfoE" width="560"></iframe>

Režisera Fede Castra

Pogledajte video koji će vam oduzeti dah: Putovanje kroz vrijeme iz svemira!

Kontinent smeća, sedam puta veći od Francuske, prijeti životu na Zemlji - upozoravaju ekolozi. Milion i po životinja godi&scaron;nje umire od plastičnog otpada u okeanima i taj problem se pogor&scaron;ava. Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova, kornjača...

Nedavna istraživanja izazavala su pravu uzbunu, upozoriv&scaron;i na opasnost od smeća nazvanu &quot;sedmi kontinent&quot;. Radi se o &quot;ostrvima&quot; plastičnog otpada u Tihom, Atlantskom i Indijskom okeanu.

U sjevernom Pacifiku 30 posto riba progutalo je plastiku. U tom okeanu nalazi se do sada najveće &quot;ostrvo&quot; otpada. Prvi put je primjećeno 1997. između obala Kalifornije i Havaja. Od tada se utrostručio i danas je sedam puta veće od Francuske.

Jo&scaron; od&nbsp; 2011. Udruženje za za&scaron;titu kitova i delfina&nbsp; upozorava da plastični otpad predstavlja smrtnu opasnost za te životinje.

Od 2012. prestižni časopis &quot;Biolo&scaron;ka pisma&quot; slojeve plastičnog otpada naziva &quot;smrtnosnom supom&quot;, koja se, ponekad, može naći i na dubini do 1.500 metara.

Ta &quot;ostrva&quot; plastičnog smeća nose morske struje i ona su ponekad blokirana u virovima okeana, bez mogućnosti biorazgrađivanja. Npr. fla&scaron;a se neće razgraditi pod dejstavom bakterija, jer gljivice ne djeluju na plastiku.

Stručnjaci obja&scaron;njavaju da je 80 posto plastike koja sačinjava taj otpad od polietilena - jednostavnog i jeftinog polimera poznatog po visokoj otpornosti.

Radi se o "ostrvima" plastičnog otpada u Tihom, Atlantskom i Indijskom okeanu.

"Sedmi kontinent": Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova, kornjača...

Paralizirani mu&scaron;karac može ponovo da hoda nakon &scaron;to je bio podvrgnut novoj terapiji uz transplantaciju ćelija u njegovu kičmenu moždinu.

Poljak Darek Fidika, koji je bio paralizovan od struka nadole poslije napada nožem 2010. godine, sada može da hoda uz kori&scaron;tenje pomagala.

Ovo je bilo prvo ovakvo liječenje u svijetu, a obavili su ga ljekari iz Poljske u saradnji sa naučnicima iz Londona. Detalji istraživanja objavljeni su u žurnalu &quot;Transplantacija ćelija&quot;, prenio je BBC.

Fidika kaže da se osjećao &quot;nevjerovatno&quot; kada je ponovo prohodao.

&quot;Kada ne možete da osjetite skoro polovinu tijela, bespomoćni ste, ali kada ponovo počnete da stičete osjećaj, to je kao da ste se ponovo rodili&quot;, rekao je Fidika.

Profesor Jeff Reisman, &scaron;ef odjeljenja za neurolo&scaron;ku regeneraciju u londonskom Institutu za neurologiju, predvodio je britanski tim. On kaže da je ono &scaron;to je ostvareno &quot;impresivnije od čovjeka koji hoda na Mjesecu&quot;.

Za transplantaciju su iskori&scaron;tene ćelije koje formiraju čulo mirisa (OEC), koje omogućavaju konstantno obnavljanje nervnih vlakana.

Četiri tanke trake nervnog tkiva uzete su sa pacijentovog članka i smje&scaron;tene u prekid od oko osam milimetara u lijevoj strani kičmene moždine. Ljekari su poslije operacije ubrizgali oko 100 mikro-injekcija sa OEC ćelijama iznad i ispod povrede.

Naučnici vjeruju da su ćelije čula mirisa omogućile da se nervna vlakna iznad i ispod povrede ponovo povežu.

Prije tretmana, Fidika je bio paralizovan skoro dvije godine i nije pokazivao znake oporavka uprkos vi&scaron;emjesečnoj intenzivnoj fizikalnoj terapiji.

On je osjetio pobolj&scaron;anje tri mjeseca poslije novog tretmana, kada je njegova lijeva butina počela da dobija mi&scaron;ićno tkivo. &Scaron;est mjeseci poslije operacije, Fidika je napravio prve korake duž specijalne ograde, uz pomoć proteze i uz podr&scaron;ku fizioterapeuta.

Dvije godine poslije tretmana, on može da hoda izvan centra za rehabilitaciju uz kori&scaron;tenje pomagala za hodanje. Djelimično su mu se povratili i osjećaj za be&scaron;iku i crijeva, kao i seksualna funkcija.

Nakon što je bio podvrgnut novoj terapiji uz transplantaciju ćelija

Paralizirani muškarac prohodao nakon četiri godine

Komet iz vanjskih dijelova Sunčevog sistema u nedjelju je napravio rijedak bliski prolaz pored Marsa gdje ga je pratila flota robotskih sondi.

Komet Siding Spring pro&scaron;ao je na samo 140.000 km od Marsa &scaron;to je manje od polovice rastojanja između Zemlje i Mjeseca i 10 puta bliže nego &scaron;to je bilo koji komet do sada pro&scaron;ao pored Zemlje, rekla je američka svemirska agencija NASA.

Komet, koji je ime dobio prema australskom opservatoriju koji ga je otkrio pro&scaron;le godine, je kako se vjeruje prvi put u posjetu unutarnjem solarnom sistemu nakon &scaron;to je napustio Oortov oblak smje&scaron;ten iza orbite Neptuna prije vi&scaron;e od milion godina.

Kometi su kako se vjeruje smrznuti ostatci preostali nakon formiranja solarnog sistema prije nekih 4,6 milijardi godina.

-Ovaj komet leti prema Suncu, dok mu narasta rep - rekao je astronom David Grinspoon s instituta Planetarne znanosti iz Tuscona u Arizoni tokom kometova prolijetanja.

Komet je bio najbliži Marsu u 20 sati i 27 minuta prolazeći brzinom od 203.000 km/h.

Očekuje se da su NASA-ina tri marsovska orbitera i dva rovera kao i orbiteri Evropske svemirske agencije i Indije zabilježila prilaz i prolazak kometa.

Svemir astronaute čini neplodnima

Kako su uništeni nauka, obrazovanje i kultura u našem društvu

Najveća sunčeva pjega u posljednjih dvadeset godina

Hawking se pridružio Facebooku: Pročitajte njegovu prvu poruku

Pet novosti sa Sunca

Nova predviđanja o navodna tri dana mraka netačna

Arheolozi pronašli mermernu glavu sfinge u grobnici Amphipolisu

Tri dana mraka na Zemlji

Promovirano devet doktora nauka

Biljke imaju svoj odgovor na globalno zagrijavanje

Američki naučnici pomoću matičnih ćelija uspjeli vratiti vid slijepima

Ekspediciju prije 100 godina progutao led, a sveska razotkrila misteriju njihovog nestanka

Pogledajte video koji će vam oduzeti dah: Putovanje kroz vrijeme iz svemira!

"Sedmi kontinent": Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova, kornjača...

Paralizirani muškarac prohodao nakon četiri godine

Siding Spring prošao na samo 140.000 km od Marsa

Nauka

Svemir astronaute čini neplodnima

Kako su uništeni nauka, obrazovanje i kultura u našem društvu

Najveća sunčeva pjega u posljednjih dvadeset godina

Hawking se pridružio Facebooku: Pročitajte njegovu prvu poruku

Pet novosti sa Sunca

Nova predviđanja o navodna tri dana mraka netačna

Arheolozi pronašli mermernu glavu sfinge u grobnici Amphipolisu

Tri dana mraka na Zemlji

Promovirano devet doktora nauka

Biljke imaju svoj odgovor na globalno zagrijavanje

Američki naučnici pomoću matičnih ćelija uspjeli vratiti vid slijepima

Ekspediciju prije 100 godina progutao led, a sveska razotkrila misteriju njihovog nestanka

Pogledajte video koji će vam oduzeti dah: Putovanje kroz vrijeme iz svemira!

"Sedmi kontinent": Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova, kornjača...

Paralizirani muškarac prohodao nakon četiri godine

Siding Spring prošao na samo 140.000 km od Marsa