Teza koja je urađena 1966. kada je Hoking imao 24 godine "Svojstva širećih Univerzuma" (Properties of Expanding Universes), istražuje ideje o porijeklu svemira
 koje su pratile naučnika tokom cijele njegove karijere.


Univerzitet Kembridž objavio je onlajn doktorsku tezu Stivena Hokinga (Stephen Hawking) što je izazvalo toliko interesovanje da je pao sajt univerziteta.

Univerzitet je naveo da je teza i do sada bila najtraženiji dokument u njegovoj onlajn bazi. Danas je mogla besplatno da se daunlouduje povodom obilježavanja "Nedjelja otvorenog pristupa". Vebsajt univerziteta bio je u stalnim prekidima tokom dana dok su se tehničari trudili da odgovore na tako veliko interesovanje.&nbsp; 
Hoking je izrazio nadu da će slobodan pristup njegovoj tezi inspirisati ljude širom svijeta da "gledaju gore u zvijezde a ne dole u svoje noge, i da se pitaju o našem mjestu u Univerzumu i pokušaju da razumiju univerzum".

Čim je objavljena doktorska teza Stivena Hokinga, u istom trenutku se srušio sajt

Ne dešava se baš svakoj osobi, pa sve i da je vrlo pametna i inteligentna, da je upoređuju sa genijima kao što su Stiven Hoking i Albert Ajnštajn. Ipak, Sabrina Gonzalez Pasterski je mnogo više od pametnice, piše “Independent”.

Sa samo 23 godine, Pasterski je već uradila više nego što većina nas postigne tokom svog životnog vijeka. Kada je imala samo 14 godina, ova djevojka rođena u Čikagu, konstruisala je svoj prvi motorni avion – sama.

Kao da to već nije dovoljno impresivno – Pasterski je čak letjela u tom avionu preko jezera Mičigen, i tako postala najmlađa osoba ikada koja je sama vozila svoj avion. Za taj poduhvat bilo joj je potrebno dvije godine, a iskustvo je dokumentovala na Youtube-u.

Onda je diplomirala na Ilinois Akademiji matematike i nauke 2010. godine, i upisala se na prestižni Masačusets Institut tehnologije. U suštini, trebalo je da sačeka da bi bila upisana u školu, ali kada su profesori Alen Hagerti i Erli Marman vidjeli njen video, nisu imali sumnje.

- Vilica nam je pala kada smo vidjeli video. Njen potencijal je nesvakidašnji, - kazao je profesor Hagerti.

Nakon samo tri godine na Institutu, već je bila dostigla najvišu moguću prosječnu ocenu – 5.0. Sada radi na doktoratu na prestižnom Harvardu, ima potpunu akademsku slobodu a profesori se nimalo ne miješaju.

Da ponovimo, ima samo 23 godine.

Njena interesovanja su se promijenila, usmjerila je pažnju na fiziku. Interesuju je fenomeni crnih rupa, kao i kako gravitacija utiče na prostor i vrijeme – i upravo zato je upoređuju sa Ajnštajnom i Hokingom.

Ako njena istraživanja budu uspješna, otkrića u ovoj oblasti mogla bi u velikoj mjeri da promijene naše shvatanje univerzuma.

Pasterski snima sve svoje radove i stavlja na svoj sajt “Physics Girl”.

Ona je "sljedeći Ajnštajn", a ima samo 23 godine

Prema svim proračunima, svemir je trebao nestati istog trenutka kada je i stvoren, ali se to nije desilo, a razlog za to još nije poznat naučnicima.

Na početku svega, prema standardnom modelu, postojale su jednake količine materije i antimaterije. Da su se ravnomjerno poništavale, kako je i očekivano, ništa više ne bi postojalo.&nbsp;
Istraživači već godinama pokušavaju da pronađu neko objašnjenje zbog kojeg svemir i mi u njemu, još postoji, ali bez uspjeha.

-&nbsp;Prema svim dosadašnjim mjerenjima, postoji simetrija između materije i antimaterije u pogledu mase, naelektrisanja i drugih faktora, što znači da svemir uopće ne bi trebalo da postoji. Neke razlike između materije i antimaterije moraju da postoje, ali mi ne možemo da ih nađemo - kaže Kristijan Smora, autor nove studije sprovedene u CERN-u.&nbsp;
Jedno objašnjenje bilo je da antimaterija i materija imaju drugačiji magnetizam, ali je novo istraživanje pokazalo da su identične čak i u tom pogledu.&nbsp; 
Nova studija predvođena dr Smorom, mjerila je antiprotone i pokazala da su potpuno identični protonima.

Istraživači se nadaju da će sada moći da ispitaju njihova svojstva još detaljnije, zahvaljujući novim metodama, a neki se već poigravaju sa vrlo zanimljivim idejama – šta ako antimaterija ima “naopaku” gravitaciju?

Zašto se svemir još nije raspao?

Naučnici se već godinama pitaju da li bi tamna udubljenja na Mjesecu zapravo mogla biti ulaz u ogromne pećine koje je davno napravila lava koja se odlivala.

Naučnici iz Japana i SAD došli su do novog dokaza koji potvrđuje ove pretpostavke, što je dobra vijest za one koji traže pogodno i sigurno mjesto za život na Mjesecu.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters pokazalo je da nekoliko otkrivenih tunela u blizini Marijus Hilsa mogu da se iskoriste za naučno ispitivanje sastava Mjeseca, ali i da služe kao potencijalno sklonište ljudima.

Bez sumnje, ove jame bi bile savršene za koloniste, piše Gizmodo.

Unutar dubokih rupa, ljudi bi bili zaštićeni od štetnih sunčevih zraka, varijacije temperature, ali i drugih opasnosti. Kako mjesec nema atmosferu, ova instant-skloništa su idealna, dodaje se.

Kako su u pitanju vulkanske cijevi koje se nalaze u vulkanskim lunarnim morima, ove formacije su nosile lavu do površine.&nbsp;Materijal je sabijan i kako se hladio, stvorile su se praznine.

Naučnici JAXA-e su analizirali podatke sa letjelice Selen, napravljene da proučava Mjesec i njegovu geološku historiju.

Na osnovu rezultata nove studije, ovaj instrument se pokazao kao dobar u detektovanju lunarnih lava cijevi. Uz pomoć sondi, naučnici su u ovim jamama uspjeli da primjete prepoznatljiv eho obrazac.

Osim što su uspjeli da dokažu postojanje tunela, tim naučnika je došao i do saznanja koliko su jame duboke i široke, a riječ je o najmanje kilometru i u visini i u širini.

Naučnici pronašli idealno mjesto za kolonije na Mjesecu

Iako imaju ambiciozan plan da je spriječe, ova katastrofa za sada je najrealniji i najbliži scenarij apokalipse.

Posljednja erupcija supervulkana u Jelovston Nacionalnom parku bila je prije 600.000 hiljada godina, te naučnici predviđaju da ako do nje ponovno dođe, dvije trećine SAD mogle bi biti uništene.&nbsp;
Oblak vulkanskog pepela u potpunosti bi "izbrisao" sav biljni svijet te bi stvorio sloj debljine oko tri metra, a i ostatak svijeta ne bi izbjegao posljedice, a pretpostavlja se kako bi nastupila velika glad (prema procjeni UN rezerve hrane u svijetu bi potrajale tek 72 dana) te oružani sukobi.

Da bi se ta erupcija mogla dogoditi u skoroj budućnosti, odnosno da postoje pokazatelji buđenja super vulkana, potvrđuje i NASA koja ima vrlo ambiciozan povjerljiv plan kojim misli spriječiti globalnu katastrofu.&nbsp;
Crna predviđanja
Velik dio teritorije SAD tada bi postao nenastanjiv zbog toksičnog zraka, svi letovi iznad kopna morali bi biti uzemljeni, a milioni bi napustili svoje domove, što je po naučnicima samo dio crnih slutnji.

-&nbsp;Najveći dokaz da se približava trenutak erupcije punjenje je komora od magme rastaljenim stijenama - smatra Robert Smit (Smith), profesor geofizike na Univerziteta Juta koji je izradio studiju o ovom supervulkanu.&nbsp;
Ipak, naučnici nisu sigurni koliko dugo traje proces punjenja komora prije izbijanja erupcije.

Jelouston Kaldera, prostor na kojem se nalazi vulkan, jedno je od najljepših destinacija prirodnih znamenitosti na svijetu, a njegovo ime u prijevodu znači kipući kotao.&nbsp;Tamo je 650 kilometara ispod zemljine površine vruća tačka magme koja se uzdiže sve do 48 kilometara ispod površine, u podzemlju se širi na gotovo 500 kilometara, a pogođeno bi bilo oko 7 hiljada četvornih kilometara SAD.&nbsp; 
Pored toga se nalazi uspavani vulkan koji je pod stalnim nadzorom stručnjaka.&nbsp;- Vulkan hrani magma iz dubokih slojeva, koja se približava površini, još od zadnje male erupcije prije 70.000 godina - tvrdi stručnjak za geološka istraživanja u Jeloustonu.

NASA-in plan za spas svijeta&nbsp;NASA je svjesna opasnosti koju predstavlja supervulkan Jelouston, iako se o tome ne govori puno u javnosti kako se ne bi širila panika. Njihovi su stručnjaci, nakon dužeg razmatranja, došli do zaključka kako je najbolje rješenje ohladiti supervulkan koji je zapravo divovski generator toplote, piše BBC.

Međutim, to baš i nije tako jednostavno kako zvuči.&nbsp;U laboratorijskim uslovima su izračunali kako bi supervulkan na rubu erupcije trebao biti ohlađen za oko 35 posto, a mogući način za postizanje toga je bušenje površine kako bi se ispustila para.

Međutim, takva operacija također nosi i veliki rizik - odzračivanje bi moglo napraviti eksplozivnu dekompresiju, pa su u NASA-i došli na ideju kako bi bušenje rupe bilo sigurnija solucija.

Takva rupa trebala bi biti duboka oko 10 kilometara te ispumpati dolje vodu pod visokim pritiskom.&nbsp; 
Cirkulirajuća voda bi se potom vraćala s temperaturom od oko 350 Celzija, polako oduzimajući temperaturu supervulkanu. Procijenjeni trošak takvog projekta iznosi oko 3,5 milijardi dolara te ima kvaku - treba uvjeriti političare koji raspoređuju novac na tako skupu investiciju.

Međutim, tamo bi se mogla izgraditi geotermalna elektrana, objašnjava Brajan Vilkoks (Brian Wilcox) iz NASA-e, dodajući kako bi se takvi planovi mogli primijeniti i na druge supervulkane u svijetu, piše express.hr.

NASA saopćila koje se katastrofe trebamo najviše bojati

Naučnici okupljeni na 243. nacionalnoj sjednici Američkog hemijskog društva predstavili su plastiku koja se može sama popravljati kada se promijeni temperatura ili ako se plastika izloži svjetlu.

Nazovite je superplastikom ili kako god želite. Ova tvar potencijalno može imati vrlo široke primjene. Jedna od njih mogla bi biti popravak oštećene plastike na mobitelima.&nbsp; 
Profesor Marek W. Urban, prezentirao je istraživanje koje pokazuje kako plastika mijenja svoju boju kada je oštećena. Kada se izloži svjetlu ili promjeni temperature, plastika će popuniti “praznine” u sebi.&nbsp;Neki su ovo “punjenje” uporedili s “krvarenjem” i iscjeljenjem rana na ljudskoj koži, budući da plastika pocrveni kada je oštećena.&nbsp;
Plastični materijal ima “molekularne mostove” koji povezuju plastiku i čine mogućim njeno samoiscjeljivanje, odnosno samopopravak.&nbsp; 
Istraživački tim usredotočio se na istraživanje načina kako se plastika može regenerirati na ekstremno vrućim temperaturama.
&nbsp;Proizvođač automobila kompanijaa Nissan, početkom ove godine predstavila je samopopravljajuću futrolu za iPhone, a još jedan nezavisni tim naučnika nedavno je došao do nekih saznanja o plastici koja se sama popravlja pomoću “običnog svjetla.”&nbsp;Iako ovo neće pomoći vlasnicima iPhonea čiji su telefoni uglavnom napravljeni od stakla, mnogi proizvođači mobitela imaju barem jedan plastični model u svojoj ponudi.

Prof. Urban istakao je da se ova vrsta plastike može koristiti ne samo za mobitele i tablete, već i za branike na automobilima, dijelove aviona ili za oružane sisteme.

Izumljena plastika koja se sama popravlja

U Londonu je testiran prototip futurističke 'zebre' sa promjenljivim LED svijetlima koja su ugrađena u cestu umjesto klasične bijele farbe.

Pametni pješački prelaz, za koji njegovi dizajneri tvrde da je uočljiviji od standardnog i da će povećati bezbjednost pješaka u saobraćaju, osim LED svjetlosnih izvora, koristi kompjuter i kamere, tako da u realnom vremenu može mijenjati horizonatlnu signalizaciju na cesti, a u zavisnosti od toga da li se ispred mjesta za prelaz ulice nalazi pješak ili ne.&nbsp; 
Kada sistem procijeni da je bezbjedno preći ulicu, na cesti će se od LED sijalica formirati privremena 'zebra', a ispred samog pješačkog pojavit će se zelena svjetlosna traka koja označava da pješaci mogu zakoračiti na put.

Tehnologija je u stanju da prepozna različite vrste prevoznih sredstava, poput bicikala, pa se za njih na putu aktivira posebna svjetlosna signalizacija.

U slučaju da pješak ili dijete iznenada istrče na ulicu, pojavit će se upozoravajuće crveno svijetlo na cesti, kao opomena kako samom pješaku, tako i vozačima. Pametna LED signalizacija umjesto klasične farbe na putu ima još jednu prednost jer je uočljivija u noćnim i uslovima smanjene vidljivosti.

Prototip koji je za sada u fazi razvoja i testiranja sastoji se od horizontalnih LED panela dimenzija 7,5 m x 22 m i ispituje se na specijalnom poligonu u južnom dijelu Londona.

Pogledajte kako izgleda pametni pješački prelaz budućnosti

Otkriće koje se čuva kao tajna sve do konferencije za novinare zakazane za 16. oktobar, odnosi se na gravitacione talase. O njemu će govoriti naučnici LIGO eksperimenta i Virgo Collaboration, koji su na njemu radili zajedno sa 70 timova iz opservatorija širom svijeta. 

Zvanično predstavljanje otkrića biće održano u SAD, Velikoj Britaniji i Njemačkoj s početkom u 16 časova po našem vremenu. 

Gravitacioni talasi koje su izazvali kataklizmični kosmički događaji predstavljaju neku vrstu nabora koji se prostiru duž tkanja prostor-vremena. 

Naučnici su u februaru prošle godine potvrdili njihovo postojanje, a to otkriće donijelo je fizičarima Nobelovu nagradu. 

Od tada su detektovani tri puta, a posljednji put uz pomoć LIGO i Virgo instrumenata.

Naučnici se spremaju da objave "revolucionarno otkriće" 16. oktobra

Savez za kontrolu komaraca uz pomoć privatne kompanije nedavno je pokrenuo projekt - puštanje GMO komaraca na Floridi.&nbsp;Prije toga, prvo puštanje GMO komaraca dogodilo se na Kajmanskim otocima 2009. godine, a drugo u Maleziji 2010. godine. Genetski modificirani komarci sadrže poseban gen koji je za komarce smrtonosan ako ne dobiju antibiotik tetraciklin.&nbsp;Potomstvo GMO komaraca će također naslijediti ovaj smrtonosni gen, zbog kojeg će uginuti prije nego dostignu zrelost i počnu da se razmnožavaju.&nbsp;Ideja se bazira na tome da se obični komarci ukrštaju s GMO komarcima i da se na taj način stvori sve više komaraca sa smrtonosnim genom, što će dovesti do smanjenja njihove populacije. Rizik koji predstavljaju GMO komarci nije poznat, dok GMO industrija nepokolebljivo tvrdi da su genetski modificirane biljke i životinje bezopasne i donose brojne pogodnosti čovječanstvu, stvarnost nam pokazuje nešto sasvim suprotno. "Monsanto" i druge GMO korporacije stvaraju ne samo genetski modificirane biljke, nego i životinje.&nbsp;Naprimjer, stvorene su ovce koje su 85 posto ovce, a 15 posto ljudi, da bi mogle služiti kao donori organa za ljude.&nbsp;Stvorene su i koze koje daju mlijeko s proteinom iz paučine - za proizvodnju kože otporne na metke. Krave su genetski modificirane da bi proizvodile mlijeko koje po svom sastavu više liči na ljudsko. Da li se na taj način igraju vatrom jer mijenjaju osjetljiv i precizno izbalansiran ekosistem?&nbsp;Šta će se dogoditi s lokalnim i globalnim ekosistemom ako se populacija komaraca drastično smanji ili sasvim nestane?&nbsp;Mnogi od nas mrze komarce zato što nas bodu i prenose opasne bolesti, ali oni su također dio ekosistema i hrana za druge životne oblike. Ideja uništenja komaraca samo zato što nam se ne sviđaju je apsurdna - ako se u vidu ima njihova uloga u kompletnom lancu.

Pušteni GMO komarci koji sadrže smrtonosan gen

Visoka inteligencija svakako je prednost, ali nije i ključ za lakši, jednostvaniji, srećniji ili pak ispunjeniji život.U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju naučne studije. Često razmišljaju umjesto da osjećaju 
Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, ali problem je u tome što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja.&nbsp;&nbsp;To je čest problem jako pametnih ljudi, posebno onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao izudvni ventil - povikaće, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati. 
"Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni", kaže psiholog Markus Geduld.&nbsp;&nbsp;Dodaje kako je u tome ključna razlika između kognitivnih i emocionalnih vještina te iako naučnici ne mogu detaljno da objasne kako su oni povezani, očito je da visoka emocionalna inteligencija kompenzuje niske kognitivne sposobnosti, pri čemu se izrazito pametni ljudi ne moraju oslanjati na svoje emocionalne vještine da bi riješili probleme.&nbsp;Ljudi očekuju da uvijek zablistaju 

Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više - da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kim da razgovaraju o svojim slabostima ili nesigurnostima.&nbsp;&nbsp; 
Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je očito već i u mlađoj dobi - djeca koja su inteligentnija generalno osjećaju više tjeskobe, prenosi B92.

Ovo su mane intelektualnih osoba

Nova grana nanotehnologije obećava mnogo, pa tako stručnjaci predviđaju da će se u bliskoj budućnosti unutar našeg tijela nalaziti nanosenzori koji će pratiti naše zdravlje i upozoravati nas na bolest ili nadolazeću zdravstvenu krizu, prenosi Big think.&nbsp;Nanotech također može pomoći u stvaranju nove generacije materijala otpornih na eksploziv, pa čak i samoiscjeljujućih materijala.&nbsp;U području energetike, nanotehnologija bi se mogla iskoristiti za poboljšanje solarnih ćelija i razvoj ultra-kondenzatora za čuvanje energije, zahvaljujući čemu bi čovječanstvo moglo zauvijek odbaciti fosilna goriva. Sve u svemu, naučnici vjeruju kako nanotehnologija može pomoći razvoju novih sistema koji su pametni, autonomni i prilagođavaju se promjenama u okolini.&nbsp;Područje nanorobotike je mlado i brzorastuće&nbsp;Jedan istraživački tim radi na samosvjesnim nanorobotima koji mogu unutar ljudskog tijela donijeti lijek tamo gdje je to potrebno.&nbsp;Druga grupa na Univerzitetu Rajs izgradila je nano automobil.&nbsp;Tim sa Univerziteta Mančester u Velikoj Britaniji razvio je robota koji je toliko mali da djeluje na molekularnom nivou. To je prvi svjetski molekularni robot čija ruka može manipulirati pojedinim molekulama ili ih premjestiti u klastere. Iako je nevjerovatno mali, manji od zrna soli, taj robot ima izvanredne mogućnosti, poput rada u malim molekularnim fabrikama za proizvodnju novih generacija materijala i proizvoda.&nbsp;Prije njegovog razvoja stručnjaci su tvrdili kako je nemoguće stvoriti takvog robota.&nbsp;Profesor Dejvid Lig (David Leigh) koji je predvodio tim naučnika objasnio je da robot reagira na niz jednostavnih naredbi koje su programirane hemijskim inputima od strane naučnika, što je slično načinu koji se koristi kod robota na proizvodnoj liniji automobila. Baš poput robota u fabrici, njihov molekularni robot može se programirati na različite načine, ali u mnogo manjem opsegu i to na molekularnom nivou.&nbsp;Iako je većina nanorobota veoma kompleksna za izgradnju, ovaj robot djeluje na jednostavan način poput lijekova koje naučnici pomoću hemijskih inputa programiraju kao da je riječ o kompjuterskom programu. Takvi roboti u budućnosti će pomoći u pronalasku novih lijekova.

Stvoren prvi nanorobot

Asteroid 2012 TC4 približava se Zemlji brzinom od oko 25.600 kilometara na sat.&nbsp;Pokraj našeg planeta trebao bi proći 12. oktobra. Ovaj asteroid NASA je otkrila prije pet godina, a prema procjenama udaljenost kojom će prolaziti pokraj Zemlje neće biti manja od 6800 kilometara niti veća od 270 hiljada kilometara. 

Za Zemlju, kažu u NASA-i, od ovog svemirskog tijela ne prijeti nikakva opasnost, ali svemirska agencija iskoristit će ovaj događaj kako bi testirala svjetsku mrežu za otkrivanje i praćenje asteroida.&nbsp;&nbsp; 
Procjene NASA-e su da je veličina ovog asteroida 10 do 30 metara u promjeru.&nbsp;

NASA: Prema Zemlji velikom brzinom juri asteroid, stiže iduće sedmice

Sigurno ste čuli da teoretičari zavjere konstantno najavljuju da će Zemlju uništiti upravo planeta X ili Nibiru, a njeno postojanje NASA nikada nije potvrdila.&nbsp;Čini se da naučnici sada počinju da mijenjaju mišljenje i kažu da ne odbacuju mogućnost njenog postojanja, kao i da su sve vijesti vezane za ovu planetu čisto vađenje iz konteksta i pretjerivanje.&nbsp;Kako kažu, sve i da postoji, nije nikakva prijetnja po Zemlju.&nbsp;Astronomi su, navodno, pronašli dokaze da postoji nevidljiva deveta planeta u našem Sunčevom sistemu.&nbsp;- Postoji pet različitih linija opservacionih dokaza koje ukazuju na postojanje devete planete - kaže astrofizičar koji se nada da će u saradnji sa svojim mentorom u narednih par godina uspjeti da locira planetu. Kako kaže, postoje indicikacije da se među udaljenim objektima krije i planeta koja se toliko pominje.&nbsp;Najjači dokaz koji postoji trenutno jesu gravitacioni talasi koji se mogu detektirati u interakciji sa drugim objektima u Sunčevom sistemu, a koji su veoma jaki i dolaze iz velike udaljenosti. Dva naučnika vjeruju da je misteriozna planeta deset puta veća od Zemlje i 20 puta dalja od Sunca od Neptuna. U lociranju planete pomaže im Subaru teleskop, a svoj posao obavljaju iz Mauna Kej opservatorija na Havajima.

Naučnici se oglasili o postojanju planete X

Egipatski arheolozi pronašli su u blizini Kaira gornji dio kraljevskog obeliska, za koji se smatra da je star više od 4.000 godine, saopćeno je iz Ministarstva za antikvitete u Egiptu.&nbsp;U saopćenju se navodi da je otkopani dio obeliska napravljen od ružičastog granita i da je visok oko dva i po metra, a vjeruje se da je obelisk bio barem duplo viši. Arheolozi tvrde da je obelisk, koji je pronađen u području drevnog egipatskog groblja Sakara, pripadao majci kralja Papija Drugog Neferkarea, petog kralja Šeste dinastije, koji je postavljen na prijesto kada je imao samo šest godina.&nbsp;Na jednoj strani obeliska nalazi se egipatski kartuš sa hijeroglifskim natpisima. Rad na iskopavanju je u toku kako bi se pronašli preostali dijelovi obeliska.

U Egiptu pronađen dio obeliska star više od 4.000 godina

Nagradu od oko 1,1 miliona dolara podijelili su trojica američkih naučnika koji su svojim istraživanjima razotkrili molekularnu pozadinu tog ritma koji je također poznat i kao cirkadijski (od latinskog circa, što znači oko, i diem što znači dan). Kako je objavila Švedska kraljevska akademija, Džefri Hal (Jeffrey C. Hall), Majkl Rosbaš (Michael Rosbash) i Majkl Yang (Michael W.Young) nagrađeni su zbog svojih doprinosa u razjašnjavanju „na koji način biljke, životinje i ljudi prilagođavaju svoje biološke ritmove kako bi bili usklađeni s okretanjem Zemlje“.

Gen zvan period&nbsp;Američki trojac zaslužan je za ključna otkrića vezana uz gen nazvan 'period' koji kod vinskih mušica kontrolira dnevni ritam. Među ostalim, pokazali su da on tokom noći u stanicama kodira protein PER koji se potom tokom dana postupno razgrađuje. Hal i Rosbaš surađivali su na istraživanjima, dok je Yang radio odvojeno. Svi su svoja temeljna otkrića objavili u 1984., međutim, među njima je vladao snažan duh natjecanja i utrke ko će biti prvi.&nbsp;
- Početkom 80-ih takmičenje je bilo vrlo neugodno, no kasnije smo se smirili. Mislim kako je moguće da smo se počeli ponašati više kao odrasli jer smo postali stariji - komentirao je za Guardian Hall.

Hal i Rosbaš prvi su otkrili kako razine proteina koji kodira gen period rastu i padaju. Yang je u međuvremenu otkrio drugi ključan gen u sustavu nazvan timeless (izvanvremenski). Naime, tek kada su se proteini koje je stvarao period kombinirali s onima koje je stvarao timeless, mogli su ući u stanicu i zaustaviti daljnju aktivnost gena period. Young je kasnije otkrio i gen nazvan doubletime (dvostruko vrijeme), koji kodira protein DBT koji pak odgađa nakupljanje proteina PER. Ovo otkriće pružilo je uvid u mehanizam kojim se oscilacija fino podešava kako bi se uskladila sa 24-satnim ritmom.

Koji je značaj otkrića?
Praktički sva višestanična živa bića na Zemlji, uključujući ljude, životinje, biljke, gljive i cijanobakterije pod snažnim su utjecajem izmjena dana i noći te imaju biološki sat. Utjecaj izmjene dana i noći na biljke zamijetili su još stari Grci. Francuski naučnik Žan-Žak d´Ortus de Majran (Jean-Jacques d'Ortous de Mairan) uočio je 1729. godine da mimoze nastavljaju otvarati i zatvarati svoje listove u istom ritmu izmjene dana i noći čak i kada se nalaze u potpunom mraku. Koliko je važna usklađenost organizma s okretanjem Zemlje, postaje posebno jasno kada zrakoplovom putujemo u udaljene vremenske zone. Neka opažanja ukazuju na mogućnost da nije svejedno čak ni kada bolesnik u danu uzima lijek ili kada se izvodi operacija. Osim toga danas je poznato da biološki sat regulira veliki dio naših gena. Znanstvenici stoga desetljećima istražuju mehanizme bioloških satova onih organizama u kojima oni funkcioniraju na istom principu.

Naš unutrašnji sat s velikom preciznošću prilagođava našu fiziologiju dramatično različitim fazama u danu“, piše u priopćenju Nobelove komisije. „Taj sat upravlja ključnim funkcijama kao što su ponašanje, razine hormona, spavanje, tjelesna temperatura i metabolizam.“

Cirkadijski ritam omogućava živim bićima da se na najbolji mogući način pripreme za redovne promjene u okolišu kako bi optimalno koristila njegove resurse kao što su primjerice hrana, voda i svjetlost. Biolozi stoga smatraju da su oni organizmi koji su razvili taj mehanizam bili u evolucijskoj prednosti pred onima koji nisu. Danas se zna da on kod ljudi regulira mnoge stvari uključujući temperaturu tijela, krvni tlak, brzinu reakcija, aktivnosti u moždanim valovima, stvaranje hormona, regeneraciju stanica i sl. (ilustracija dolje).

Kao i mnogi drugi naučnici prije i kasnije, trojac je svoja istraživanja provodio na vinskim mušicama (Drosophila) koje su jednostavne i kratko žive tako da se utjecaji mutacija na njihove gene mogu pratiti puno brže i puno lakše nego na složenijim životinjama. Rezultati su pokazali da u organizmu vinskih mušica postoji gen nazvan 'period' čije mutacije uzrokuju gubitak dnevnog ritma.&nbsp;Slične mutacije u ljudskom ekvivalentu ovog gena rezultiraju poremećajima u spavanju. No u sljedećem je koraku trebalo pronaći odgovor na pitanje na koji način, uz pomoć kojih mehanizama se to zbiva. Daljnje studije provedene tokom 1984. pokazale su da gen period kodira protein koji je nazvan PER. Naučnici su bili uvjereni da PER na neki način blokira djelovanje gena tokom dana. Kako se protein postupno raspadao, gen je ponovno usvajao svoju funkciju i ponovno djelovao tokom noći, upravljajući sintezom PER-a.&nbsp;S vremenom se pokazalo da je u cijelu operaciju zapravo uključeno više proteina koji su ključni za kontrolu nakupljanja PER-a. Jedan od njih vezuje se za PER i omogućuje blokiranje perioda, dok drugi usporava nakupljanje PER-a. U narednim godinama naučnici su otkrili brojne druge komponente sistema. Među njima je posebno zanimljiva jedna koja omogućuje djelovanje dnevnog svjetla na naš dnevni ritam. Nobelovu nagradu za fiziologiju, odnosno medicinu od 1901. do danas dobilo je 211 znanstvenika od čega samo 12 žena. Ipak, udio žena u ovoj nagradi veći je nego u drugim znanstvenim područjima. Primjerice, Nobela za fiziku dosad su dobile samo dvije žene Mari Kjuri (Marie Curie) i Marija Gepert Majer (Maria Goeppert Mayer).

Nobelova nagrada iz medicine za biološki sat

Nakon završene nadogradnje 1. avgusta 2017. Advanced Virgo i Advanced LIGO detektori započeli su zajednički period potrage za gravitacijskim valovima. Nešto kasnije, 14. avgusta 2017. opažen je signal, krenula su nagađanja i, kako se pokazalo, netočne glasine da je po prvi puta opažen sraz neutronskih zvijezda te da će signal imati partnera u elektromagnetskom spektru. Nakon detaljne analize zaključeno je da je najvjerojatniji izvor ponovo sraz crnih rupa ekvivalenta 30,5 i 25,3 sunčevih masa, a energija koja je izračena gravitacijskim valovima iznosila je ekvivalentnih 2,7 sunčevih masa. Izvor se nalazio na udaljenosti od 1,8 milijardi svjetlosnih godina. Signal je prvi opazio LIGO Livingston, nakon toga LIGO Hanford s odmakom od 8 ms i na kraju Virgo s vremenskim odmakom od 14 ms.

Najjači signal zabilježio je detektor u Livingstonu, dok je najmanji omjer signal/šum (eng. signal to noise ratio - SNR) za detektor Virgo koji i ima nešto kraće krakove te time i manju osjetljivost.Opis četvrtog signala zvučao bi pomalo suhoparno faktografski da nema dodatnih elemenata koje smo mogli izvući iz ovog opažanja. Iako Advanced Virgo detektor ima manju osjetljivost od LIGO detektora, njegovo uključivanje omogućilo nam je više stvari: precizniju lokaciju izvora i potragu za bilo kakvim signalima u elektromagnetskom spektru na tom dijelu neba te testiranje prirode polarizacije gravitacijskog vala.

Pojava bilo kakvog dodatnog signala u elektromagnetskom spektru ili na neutrinskim detektorima nije opažena niti na jednom od 25 uređaja koji su bili aktivno uključeni u potragu nakon brze lokalizacije izvora signala gravitacijskih valova na nebu. Preliminarni razultati analize signala pokazali su da niti s povećanjem osjetljivosti detektora ne vidimo odstupanja od klasične Einsteinove teorije gravitacije koju bi mogli uzrokovati masivni gravitoni ili narušenje Lorentz invarijantnosti. Rezultati se dodatno pročešljavaju i znanstvena kolaboracija najavila je da će objaviti detaljni pregled svih testova kada ih završe.

Godine 1973. u Physical Review Lettersu objavljen je rad koji je razradio moguće potpise koji mogu ostaviti neke od relativističkih gravitacijskih teorija u polarizaciji gravitacijskih valova. Te teorije su drastično različite kod opisa jakih gravitacijskih polja, ali u post-newtonovskom režimu koji smo do sada testirali sve su međusobno identične i ne odstupaju od Einsteinove teorije opće relativnosti. Zavisno koju vrstu polarizacije tih valova opazimo kao dominantnu, mogli bismo dobiti bolji uvid u to kako nadograditi Einsteinovu teoriju. Analiza je i u ovom slučaju pokazala dominantno tenzorski potpis u polarizaciji, što odgovara potpisu koji ostavlja klasična Einsteinova teorija opće relativnosti. U suprotnom slučaju morali bismo opaziti skalarne ili vektorske modove u polarizaciji gravitacijskih valova. 

I ovo opažanje stavljamo na dugu listu eksperimenata kojima potvrđujemo ispravnost do sada poznatih teorija, ali iz kojih ne dobivamo nikakve nove smjernice. Za sada nismo detektirali nikakve čestice koje bi mogle biti kandidati za tamnu materiju, niti smo detektirali supersimetrične čestice, te u signalu gravitacijskih valova još uvijek ne možemo pronaći potpis teorije struna. I dalje stoji pitanje gdje su sudari neutronskih zvijezda i zašto ih ne vidimo. Pokušavamo pronaći odgovore, no ništa što smo do sada teorijski smislili kao proširenje Standardnog modela tri temeljne sile ili kao proširenje Einsteinove gravitacije nije otkriveno u eksperimentu. No, nije sve tako crno, bar s ovim rezultatima nismo u fake news kategoriji kao: BICEP 2 rezultati otkrića gravitacijskih valova iz rane faze svemira, supraluminalni neutrini i dvofotonski višak na 750 GeV.

Da se sve ovo ne bi svelo na puko nabrajanje činjenica o crnim rupama koje se sudaraju, predlažem vam jednu pravu malu poslasticu za čitanje, biografiju slavnog (bar među teorijskim fizičarima) Josepha Polchinskog, Memories of a Theoretical Physicist.

Što se tiče gravitacijskih valova, dostiglo nas je Rutherfordovo prokletstvo. On baš i nije bio poznat po politički korektnim izjavama, a jedna neugodnija je bila: „Fizika je jedina prava znanost, sve ostalo je skupljanje markica“. Možda je to donekle vrijedilo u njegovo vrijeme, ali sada nam na eksperimentalnoj fronti visokih energija ne preostaje ništa drugo nego da skupljamo markice.

Dodatno - ako znate malo pythona, volite obradu signala i koristite neki od besplatnih alata poput Anaconda distribucije pythona, bacite pogled na ovu poveznicu i na blog Šona Kerola (Seana Carrola). Tu možete naći poprilično tehničkih detalja povezanih s izmjerenim signalima i njihovom obradom.

Čim je objavljena doktorska teza Stivena Hokinga, u istom trenutku se srušio sajt

Ona je "sljedeći Ajnštajn", a ima samo 23 godine

Zašto se svemir još nije raspao?

Naučnici pronašli idealno mjesto za kolonije na Mjesecu

NASA saopćila koje se katastrofe trebamo najviše bojati

Izumljena plastika koja se sama popravlja

Pogledajte kako izgleda pametni pješački prelaz budućnosti

Naučnici se spremaju da objave "revolucionarno otkriće" 16. oktobra

Pušteni GMO komarci koji sadrže smrtonosan gen

Ovo su mane intelektualnih osoba

Stvoren prvi nanorobot

NASA: Prema Zemlji velikom brzinom juri asteroid, stiže iduće sedmice

Naučnici se oglasili o postojanju planete X

U Egiptu pronađen dio obeliska star više od 4.000 godina

Nobelova nagrada iz medicine za biološki sat

Gravitacijski valovi i skupljanje markica

Nauka

Čim je objavljena doktorska teza Stivena Hokinga, u istom trenutku se srušio sajt

Ona je "sljedeći Ajnštajn", a ima samo 23 godine

Zašto se svemir još nije raspao?

Naučnici pronašli idealno mjesto za kolonije na Mjesecu

NASA saopćila koje se katastrofe trebamo najviše bojati

Izumljena plastika koja se sama popravlja

Pogledajte kako izgleda pametni pješački prelaz budućnosti

Naučnici se spremaju da objave "revolucionarno otkriće" 16. oktobra

Pušteni GMO komarci koji sadrže smrtonosan gen

Ovo su mane intelektualnih osoba

Stvoren prvi nanorobot

NASA: Prema Zemlji velikom brzinom juri asteroid, stiže iduće sedmice

Naučnici se oglasili o postojanju planete X

U Egiptu pronađen dio obeliska star više od 4.000 godina

Nobelova nagrada iz medicine za biološki sat

Gravitacijski valovi i skupljanje markica