Kineski program istraživanja planete Mars "uveliko je u toku", a tokom misije, predviđene za 2020. godinu, robotska vozila će sakupljati "podatke o okolini, morfologiji, strukturi tla i atmosferi na Marsu", rekao je danas glavni arhitekta misije Čang Rongćjao.

Rongćjao je na danas otvorenom Međunarodnom forumu za svemirska istraživanja u Pekingu rekao da će prva kineska misija ponijeti na Mars 13 vrsta uređaja, među kojima i šest vozila - "rovera", prenosi Sinhua.

Kina planira da 2020. godine pošalje svemirsku letjelicu u orbitu Marsa, da je prizemlji i tamo razmjesti "rovere". Sondu će ponijeti raketa-nosač iz svemirskog centra Venčang, na jugu Kine.

Dio svemirske letjelice za slijetanje će se odvojiti od nje poslije sedmomjesečnog putovanja i prizemljiti u jednoj niziji na sjevernoj hemisferi Marsa gdje će "roveri" istraživati površinu te planete.

Kinezi 2020. šalju misiju na Mars

Ruski naučnici konstruirali su aparat pomoću kojeg rane trostruko brže zarastaju.&nbsp;Tajna je u doziranom davanju rastvora antiseptika i primjeni negativnog pritiska za ublažavanje upale. Elektronika omogućava reguliranje davanja tekućine i antiseptika.&nbsp;Ruski naučnici iz holdinga "Roselektronika" (dio državne korporacije "Rosteh"), u saradnji sa naučno-proizvodnim poduzećem "Radiosvjaz", osmislili su ovaj metod. Prvi primjer ovog instrumenta prikazan je na izložbi u okviru tradicionalne konferencije "Bioteksmed", koja se održava u ljetovalištu Gelendžik, prenose ruski mediji.&nbsp;Instrumentom se obavlja vakumiranje i sanacija rana i hirurških šavova, smanjuje upalni proces i trostruko ubrzava njihovo zarastanje. Aparat se može primijeniti u oblasti abdominalne i torakalne hirurgije, liječenju opekotina, traumatologiji i mnogim drugim područjima medicine.&nbsp;Procjenjuje se da je jednoj velikoj ustanovi zdravstvene zaštite potrebno pedesetak takvih aparata. Serijska proizvodnja mogla bi započeti u prvoj polovini iduće godine.

Ruski aparat od kojeg rane zarastaju trostruko brže

Iako za Alzheimerovu bolest još uvijek nema lijeka, postoje terapije koje mogu usporiti njezino napredovanje. Zbog toga je vrlo bitno rano otkriti da se ova bolest kod pojedinca razvija, a u tome – čini se – mogu nam pomoći i sustav umjetne inteligencije. Istraživači sa univerziteta u italijanskom Bariju trenirali su jedan takav sustav tako što su u njega unosili snimke mozgova s magnetske rezonance, i to pacijenata u ranoj fazi razvoja Alzheimerove bolesti, kao i one zdravih pojedinaca.
 
Nakon "učenja" na samo 67 snimaka ovaj je sustav uspio u testiranju, na ukupno 148 snimaka, s 86% točnošću dijagnosticirati ranu fazu razvoja Alzheimera kod pacijenata. S nastavkom učenja na većem broju snimaka očekuje se da bi ovaj sustav mogao "naučiti" kako prepoznavati neurološke bolesti u vrlo ranoj fazi, čak i do 10 godina prije nego se pokažu prvi pravi simptomi.
 
U usporedbi s klasičnim metodama ranog otkrivanja ove bolesti umjetna je inteligencija pokazala znatno veću osjetljivost na neurodegenerativne promjene, stoji u nedavno objavljenom radu italijanskih naučnika.

Rano otkrivanje Alzheimerove bolesti umjetnom inteligencijom

Uslovi koji omogućavaju da se u Srbiji pravi tornado ili pijavica, danas su mnogo pogodniji nego prije 50 godina.&nbsp;Posljedica svega toga su klimatske promjene, objašnjava za "Blic" Vladimir Đurđević, docent na Institutu za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu.Svjedoci smo da se u Srbiji to upravo i dešava, jer slike iz raznih krajeva zemlje to i dokazuju. Danas je beogradskim naseljem Borča protutnjao tornado, a prije samo nekoliko dana slično nevrijeme opustošilo je poljoprivredno imanje u Moraviću.&nbsp;

Slična situacija dogodila se dva mjeseca ranije u zapadnoj Bačkoj, kada je pijavica nosila krovove sa kuća i vikendica, čupala iz korijena stable, prevrtala prikolice.

Đurđević pojašnjava da su razlozi za ove pojave ti što je danas temperatura toplija za jedan stepen, a da vazduh može u sebi da sadrži sedam procenata više vodene pare, koja predstavlja gorivo za sve te procese u atmosferi. Pa tako sada imamo češće i jače pojave grada, grmljavina, pa i stvaranje tornada.

- Pojava tornada u Evropi nije intenzivna kao u Americi, ali mogu da se jave. Na primjer, prije će se javiti u Njemačkoj, Poljskoj i Češkoj, nego u Srbiji. Dešavaju se i kod nas, naravno, ali rijetko, jednom do tri puta godišnje. Međutim, uslovi su sada promijenili i možemo očekivati češću njihovu pojavu - najavljuje Đurđević.

To što građani Srbije imaju prilike da vide na ovom podneblju je takozvani ljevkasti oblak ili pijavica u pokušaju.

- Kada ovakav oblak dotakne tlo, onda postaje pijavica ili tornado. Ovakav oblak dok ne dodirne tlo ne izaziva štetu, a poslije spuštanja na tlo dolazi do štete koja zavisi od mnogih meteoroloških uslova - objašnjava on.

Đurđević kaže da se, s obzirom na klimatske promjene, očekuje da pojava pijavica u Srbiji, a i štete od njih, bude sve češće. On, međutim, napominje da će to najvjerovatnije biti tornado slabijeg intenziteta, sa oznakama S0 i S1.

Kako kaže, u Srbiji se svako ljeto pojavi nekoliko pijavica, najčešće u Vojvodini, jer je za njihovu pojavu potrebno da podloga bude ravna.&nbsp;- Najčešće se javljaju u ljetnjim mjesecima, i to u vidu slonovske surle koja spaja tlo s podnožjem grmljavinskog oblaka. U stanju je da podiže stoku i veće predmete. Njegova jačina iznosi i do 200 kilometara na sat, obično je širine od 20 do 30 metara, a traje desetak minuta - kaže Đurđević.


Što se tiče područja bivše Jugoslavije, pijavice na moru su redovna pojava, a najpoznatiji odnosno najjači tornado bio je u Sloveniji 1986. godine. Slab tornado 2010. godine pogodio je Srbiju ipak pričinivši priličnu štetu u okolini Sombora. &nbsp; 

Pijavica je bila i u Beogradu 2005. godine, a valjevsko područje pogodila je 1992. godine. 
Prošle godine zabeležen je i u Pančevu.

Trebamo li se brinuti zbog sve češćih pijavica na Balkanu

Sve je više onih koji vjeruju da je zemlja ravna ploča i ne libe se to da priznaju. Američki Jutjuber (Youtuber) Di Merbl (Marbl) pokušao je to i da dokaže.On je kupio avionsku kartu iz Južne Karoline (Carolina) do Sijetla (Seatle), iz jugoistočne do severozapadne zemlje SAD-a. Sa sobom je ponio i libelu kojom bi, kako tvrdi, dokazao da je zemlja ravna. 
"U vrijeme trajanja mog video-zapisa od 23 minuta i 45 sekunde avion je prešao 327 kilometara“, ističe u video-snimku ovaj Amerikanac. &nbsp;"Prema sfernoj trigonometriji koja bi trebalo da objasni heliocentrični model, ovo bi trebalo da rezultira zakrivljenjem od osam kilometara. Kao što ćete vidjeti, na osnovu mjerenja, tog zakrivljenja nema", dodaje. 
Video-snimak je ubrzo postao viralan, a na ovaj "eksperiment“ mnogi su imali komentar. &nbsp;"Ja zaista ne znam šta je ova osoba očekivala da se desi“, "Ti to ozbiljno?", samo su neki od komentara.&nbsp;
Ovo je njegovo objašnjenje.

Preletio Ameriku da dokaže da je zemlja ravna

Zemljina sestra također rotira u suprotnom smjeru od svih ostalih planeta u Sunčevom sistemu. Zbog toga dobija ogromne količine svjetlosti i toplote od Sunca, prije nego što mu okrene "drugi obraz". 

Sada je tim međunarodnih stručnjaka, na osnovu podataka koje je prikupila "Venus Express" letjelica Evropske svemirske agencije, otkrio da postoje velike razlike između dnevne i noćne strane Venere. Noćna strana sada je po prvi put detaljno mapirana, a uočeni su novi uzburkani oblaci u tami, kakvi ranije nisu primjećeni. 

- Dok je atmosferska cirkulacija na dnevnoj strani planete detaljno istražena, o noćnoj još mnogo toga treba da saznamo - kaže Havijer Peralta iz Japanske agencije za aerosvemirska istraživanja (JAXA) i vođa studije koja je nedavno objavljena u časopisu "Nature Astronomy". 

- Otkrili smo da su šeme oblaka drugačije na noćnoj strani i da na njih utječe topografija Venere. 

Iako je rotacija planete vrlo spora, njena atmosfera kruži i do 60 posto brže, a zbog toga oblaci mogu da dostignu visinu i do 72 kilometra. 
Noćnu stranu Venere je teško ispitati.- Može da se vidi gornji sloj oblaka na noćnoj strani, ali je kontrast na našim infracrvenim kamerama suviše slab, da bi se posmatrali detaljno - kaže Peralta. 

Sada je "Venus Express" napravio na stotine infracrvenih slika u različitim talasnim dužinama, što će naučnicima omogućiti da prvi put ispitaju oblake na mračnoj strani. 

Otkriveno je da mračna strana ima drugačije formacije i morfologiju oblaka u odnosu na osvjetljenu, a primjećeni su i takozvani stacionarni talasi. 

- Stacionarni talasi su talasi koji nastaju u donjim slojevima atmosfere i ne prate rotaciju planete - kaže koautor studije Agustin Sančez Lavega sa Univerziteta Pais Vasko u Bilbau. 

- Ovi talasi su koncentrirani u strmim, planinskim dijelovima planete, što sugerira da topografija utječe na to šta se dešava u gornjim slojevima atmosfere. 

Smatralo se da su stacionarni talasi nastali tako što su vjetrovi prelazili preko planina, kao što je to slučaj na dnevnoj strani, ali su mjerenja pokazala da vjetrovi nisu duvali dovoljno jako, da bi im se pripisao ovakav efekat. Štaviše, južna hemisfera planete nema značajnija uzvišenja na površini. Misteriju produbljuje činjenica da stacionarnih talasa nema u srednjem i nižem sloju oblaka i da se javljaju tek na 50. kilometru atmosfere. 

Odakle potječu, još niko ne zna. 

To istovremeno znači da stari modeli Venere više ne važe. 

- Propustili smo neki djelić slagalice - kaže Peralta.

Naučnike zbunjuje misteriozna pojava na tamnoj strani Venere

Ostalo je još svega nekoliko sati prije nego što Nasina letjelica Kasini zauvijek nestane u njenoj atmosferi, a fotografije koje je sonda poslala u četvrtak najvjerovatnije su posljednji detaljni prikazi Saturna koje ćemo vidjeti u narednih nekoliko decenija.

 Kasini će "umrijeti" u 12.22 sati, ali će vijest o uništenju do Nase stići sa otprilike jedan sat i 23 minuta zakašnjena, s obzirom na to da je Saturn od Zemlje udaljen 1.2 milijarde kilometara. 

Iako teleskopi na Zemlji najvjerovatnije neće bilježiti ovaj događaj, NASA TV će na Twitteru uživo prenositi događaj iz kontrolne sobe "Kasini". 

NASA je odlučila da uništi svoju jedinu sondu u Saturnovom okruženju jer je otkrila da njegova dva najveća satelita - Encelad i Titan - imaju okeane pogodne za razvoj života. Kasini će uskoro ostati bez goriva, pa je američka svemirska agencija željela da izbjegne njegov pad na satelite jer postoji mogućnost da ih kontaminira mikrobima sa Zemlje. 

Letjelica je lansirana 15. oktobra 1997. godine, a u Saturnovu orbitu dospjela 1. jula 2004. 

Na Saturnov satelit Titan Kasini se uspješno spustio 14. januara 2015. godine, ostvarivši prvo uspješno slijetanje u spoljašnjem dijelu Sunčevog sistema. 

U posljednjih nekoliko mjeseci, sonda je prvi put u historiji letjela između Saturnovih prstenova i uz spoljašnje ivice njegove atmosfere. Takvi manevri bili su suviše rizični u ranijim fazama misije jer je moglo da dođe do oštećenja letjelice. 

Pet posljednjih letova omogućilo je naučnicima da vide kako Saturn izgleda s unutrašnje strane, a dobili su i fotografije prstenova visoke rezolucije. 

Proći će najvjerovatnije decenije prije nego što opet ugledamo ovako detaljne prikaze Saturna. 

Čak i da NASA odluči da finansira novu misiju vezanu za Saturn u 2019 (što je malo vjerovatno), sonda neće biti lansirana prije 2024, a proći će još mnogo godina prije nego što dospije do "Šestog kamena od Sunca" (Kasiniju je bilo potrebno sedam godina).

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

Čekinjasti bor, koji se ubraja u najdugovječnije organizme na Zemlji, gubi trku na vrhovima planina širom zapadnog dijela SAD, tako da se dovodi u pitanje budućnost te vrste, navode istražitelji.&nbsp;Podstaknuta klimatskim promjenama, srodna vrsta ovom boru, vejmutski ili savitljivi bor (pinus flexibilis) pretiče svog čuvenog rođaka i pod povoljnijim temperaturama raste na uzvišicama koje je do sada zauzimao bor sa čekinjastim šišarkama, navodi se u studiji objavljenoj u naučnom časopisu Global Čejndž bajolodži (Global Change Biology).&nbsp;Naučnici porede ove dvije vrste bora sa dva starca koji su usporenoj trci uz planinu koja traje više hiljada godina, a okidač startnog pištolja su klimatske promene. "Savitljivi bor zauzima sve dobre položaje, to je uznemirujuće", rekao je istraživač Brajan Smiders sa univerziteta Kalifornija Dejvis, koji je vodio studiju. ; Čekinjasti bor može da živi 5.000 godina, što ga čini najdugovječnijim organizmom na planeti, navode naučnici. Šume čekinjastih borova nalaze se u istočnoj Kaliforniji, Nevadi i Juti.&nbsp;Oni uspijevaju na golom krečnjačkom terenu koji nije pogodan za mnoge vrste drveća. Rastu na visokim visinama udarani vetrom i ekstremnim temperaturama. Ti oštri klimatski uslovi oblikuju njihove iskrivljene i čvornovate grane.&nbsp;Da bi preživio duge sušne periode, dio drveta umre i odbaci dio svoje kore tako da izgleda mrtvo, izuzev malobrojnih zelenih borovih iglica koje ukazuju na život, navode istraživači. Među najstarijim i najčuvenijim je Metuzalem, koji se nalazi na Belim planinama istočne Kalifornije.&nbsp;Daleki rođak čekinjastog bora, savitljivi bor je takođe dugovječan, i može da živi 2.000 godina. Naučnici su naveli da savitljivi bor, koji obično raste na nižim terenima počinje da preskače čekinjasti bor i da zauzima i više dijelove planina. Smiders je rekao da ne može da procijeni koliko čekinjastih borova postoje širom zapadnih SAD i da njima ne preti izumiranje, ali da bi mogli da budu potisnuti sa mesta gde su obično rasli hiljadama godina.&nbsp;Studija o uticaju klimatskih promjena na ove dvije vrste bora može da se koristi za razumevanje kompleksnijih šuma, s nekoliko vrsta stabala koje se seku za drvnu građu, rekao je Smiders.

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobama koje redovno sjede satima prijeti veći rizik za raniju smrt bez obzira na to koliko se često bave tjelovježbom.
Tokom posmatranog čertverogodišnjeg razdoblja, kod osoba koje najviše sjede, uočen je prosječno dvostruko veći rizik za smrt, nego kod osoba koje sjede najmanje, sugerira istraživanje provedeno na Univerzitetu Kolumbije (Columbia University) u Njujorku.&nbsp;
Uočeno povećanje rizika nije ovisilo o dobi, spolu, tjelesnoj masi ili etničkom porijeklu ispitanika.&nbsp;
Rezultati istraživanja se temelje na podacima za gotovo 8.000 osoba starijih od 45 godina.

Redovno ustajanje nakon 30 minuta sjedenja može pomoći u smanjivanju rizika, posebno ako se kombinira s kratkom šetnjom, objavio je naučni časopis "Annals of Internal Medicine".&nbsp; 
&nbsp;

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Šon Kerol (Sean Carroll), kozmolog i profesor fizike s uglednog univerziteta California Institute of Technology (Caltech), tvrdi da je život poslije smrti, ideja koju promoviraju brojne svjetske religije, fizički nemoguć.

- Mi potpuno razumijemo zakone fizike koji stoje u pozadini svakodnevnog života - rekao je Carroll, dodavši kako sve ono što se događa u stvarnosti, mora biti unutar okvira mogućeg.

Da bi život poslije smrti postojao, svijest bi morala biti odvojena od našeg fizičkog tijela, a to nije slučaj, tvrdi fizičar.

Materija tvori svijest

Svijest je, na vrlo elementarnom nivou, niz atoma i elektrona koji tvore ono što nazivamo umom.

Zakoni fizike ne dozvoljavaju tim česticama da funkcioniraju na taj način nakon ljudske smrti, smatra Carroll.

- Ideja da neka vrsta svijesti postoji nakon što naša tijela umru i raspadnu se na atome koji ih konstituiraju ima jedan velik, nepremostiv problem. Naime, mi potpuno razumijemo zakone fizike koji određuju naš svakodnevni život i ne postoji nijedan način da ti zakoni dozvole "preživljavanje" informacija pohranjenih u našim mozgovima nakon smrti - napisao je Carroll za Scientific American.

Carroll se poziva na kvantnu teoriju polja koja, pojednostavljeno rečeno, kaže da svaka vrsta čestica stvara vlastito polje.

Naprimjer, svi fotoni u svemiru imaju svoje polje, baš kao i svi elektroni i ostale vrste čestica.

Da postoji život poslije smrti, mogli bismo ga izmjeriti 

Carroll pojašnjava da bi, ako se život na bilo koji način nastavlja nakon smrti, testiranja kvantnih polja otkrila "duhovne sile" ili "duhovne čestice", a to se ne događa.

- Ako stvarno postoje samo atomi i poznate sile, ne postoji način da ljudska duša preživi smrt - napisao je Carroll.

- Vjerovanje u život poslije smrti zahtijeva, blago rečeno, fiziku koja nadilazi Standardni model. I najvažnije od svega, trebao bi postojati način da ta "nova fizika" na neki način interagira s atomima koji nas čine. U kvantnoj teoriji polja ne može postojati kolekcija "duhovnih čestica" i "duhovnih sila" koje interagiraju s našim običnim atomim jer bismo ih u protivnom detektirali u postojećim eksperimentima - smatra Carroll.

Život poslije smrti je "dramatično nekompatibilan" s modernom naukom

Jednom kad to prihvate svi naučnici, moći ćemo početi razumjeti način na koji ljudski um funkcionira, uvjeren je fizičar s Caltecha.

- Ne postoji razlog da budemo agnostici oko ideja koje su dramatično nekompatibilne sa svime što znamo o modernoj znanosti. Jednom kad predvladamo našu nevoljkost da se suočimo sa stvarnošću po ovom pitanju, možemo se pozabaviti puno zanimljivijim pitanjima, poput onih o načinu na koji ljudska svijest zaista funkcionira - zaključuje Carroll.

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Najnoviji snimak visoke rezolucije pokazao je da u Marijanskom rovu, na 8.178 metara dubine, živi vrsta ribe koju naučnici nisu vidjeli nikada do sada.&nbsp;Otkriće japanskih naučnika znači da je postavljen novi rekord u kategoriji organizama koji žive na najdubljem mjestu u okeanu, a koji je do sada iznosio 8.152 metara. Naučnici do sada nisu znali da li organizmi uopšte mogu da opstanu na tolikoj dubini, s obzirom na to da se smatra da ćelije prestaju da funkcionišu 8.200 metara ispod površine okeana zbog ogromnog pritiska (82.372 paskala).&nbsp;Da bi privukli ribu koja pripada porodici Liparidae iz reda škarpine, naučnici su upotrijebili podmornicu koja je bila prekrivena mrtvim skušama kao mamcima. Neimenovana riba dugačka je oko 20 centimetara, a istraživači navode da će nastaviti da proučavaju ovo neobično biće kako bi pokušali da dođu do novih saznanja o morskom životu na velikim dubinama.

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju tog otoka Mljeta otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora starih dvije hiljade godina, javlja HRT.

Na dvadesetak metara ispod mora otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora. Sami stručnjaci priznaju, ovakvo otkriće je pravo iznenađenje.

"Kao lokalitet koji je pronađen nedevastiran i u svojoj cjelovitosti. Riječ je o 150 amfora, 3 različita tipa, koje potječu s kraja prvog stoljeća", objasnio je voditelj Odjela za podvodnu arheologiju iz Hrvatskog restauratorskog zavoda Igor Miholjek.

Zaštita amfora

Amfore u dubini zapravo je zaštitio pijesak, odnosno mulj. Prekrivene pijeskom ostale su nepromijenjene gotovo dvije hiljade godina.

Istraživanje je sufinancirao i Nacionalni park Mljet. Osim od kradljivaca čelnici parka željeli su baštinu zaštiti i od nautičara jer dolaze sve veći brodovi sa sve većim sidrima.

Većina amfora ostaje na svom mjestu. Sve će pokriti zaštitnim mrežama i otvoriti javnosti.

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Na sjevernoj polutki Marsa, "četvrtog kamenčića od Sunca", u trenutku nastanka ove fotografije bilo je proljeće.&nbsp;NASA-ina fotografija je posebno zanimljiva zato što pokazuje smjenu godišnjih doba, i to vrlo dramatičnu.&nbsp;Fotografija prikazuje Marsove dine, kao bijele nanose snijega koje je iz orbite planeta snimila NASA-ina sonda "Mars Reconnaissance Orbiter" (MRO).&nbsp;Snimka je nastala još 12. maja, no NASA ju je objavila tek sada. Njome se pokazuje da zima na Marsu, slično kao i na zemlji, donosi snijeg i led.&nbsp; A s jačanjem sunčevih zraka u proljeće, led na glatkoj površini dina puca, otapa se, plinovi koji se probijaju prema površini, na površinu izbacuju i tamniji pijesak.&nbsp;Najbitnija razlika između Zemlje i Marsa je u tome što se snijeg i led na Marsu sastoje od ugljičnog dioksida.&nbsp;Smrzavanje CO2 na Marsu je moguće zato što na njemu temperature variraju od -143°C na polovima tokom zime do 35 stepeni Celzijusa na ekvatoru ljeti.

NASA-in marsovski rover "Curiosity", koji se ne predaje još od 2012. i uporno se kotrlja marsovskim brijegovima, tako uporno da mu je NASA produžila misiju sve do 2018., nedavno je pronašao definitivne dokaze da je Mars nakon nastanka milione i milione godina imao atmosferu i uopće klimatske uslove pogodne za život. &nbsp; 
"Curiosity" je pronašao tragove da je krater širok 150 kilometara nekoć davno u geološkoj prapovijesti Marsa sadržavao vodu, da je na tom mjestu bilo jezero. Danas naučnici procjenjuju da je Mars bio mjesto pogodno za razvoj života prije između 3,8 i 3,1 milijardi godina. 

Sljedeća misija na Mars koju NASA priprema, ići će za tim da se istraži što se nalazi u Marsovom tlu, ispod njegove površine. 

Ovaj planet Zemlji je nalik čak i po dužini trajanja dana; na Marsu je on 24 sata, 39 minuta i nešto malo više od 35 sekundi. 

Masa mu je oko desetine Zemljine, površinska gravitacija nešto malo veća od jedne trećine ove koja pritišće nas na površinu Zemlje. 

Atmosfera na Marsu je tako rijetka da mu je površinski atmosferski pritisak pukih 0,6 posto onog na Zemlji na razini mora. 

Razloge zašto je Mars izgubio skoro svu svoju atmosferu, naučnici još istražuju. Ono što se zna jest da je Mars magnetosferu izgubio prije četiri milijarde godina. Kao najvjerojatniji uzrok navodi se niz udaraca asteroida u tom razdoblju. To je značilo da zračenje Sunca udara direktno u Marsovu ionosferu i da planetu naprosto "otpuhuje" atome iz atmosfere u svemir.


U svojim pohodima tom planetu i Mars Global Surveyor i Mars Express uočili su ionizirane čestice koje ostaju iza Marsa u svemiru na njegovoj putanji. 

To znači da Mars atmosferu gubi dandanas. A ona je 96 posto sastavljena od CO2, oko dva posto od argona, nešto manje od dva posto od dušika, te nešto malo kisika i CO. 

Zanimljivo je da su u atmosferi uočeni i tragovi metana koji se raspada nakon najviše četiri godine. Procjenjuje se da taj metan mora nastajati na samom Marsu, i to kakvih 270 tona godišnje, a kao jedan od mogućih izvora s kojima se naučno špekulira, jesu i potencijalni metanogeni mikrobi. 

No, od njih zasad nema niti traga.

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Fosilizovani tragovi stopala stari 5.7 miliona godina koji su pronađeni na Kritu, mogli bi da uzdrmaju široko prihvaćene teorije o ranoj ljudskoj evoluciji, piše Daily Mail.

Tragovi imaju oblik ljudskog stopala, sa jasno izraženim palcem i udubljenjem na tabanu kakvo se ne može naći kod majmuna. 

Datiranje je pokazalo da je otisak nastao u ono vrijeme kada se mislilo da su prvobitni ljudi još naseljavali samo Afriku i imali majmunolika stopala. 

Sve studije u poslednjih nekoliko decenija ukazivale su na to da su svi ljudski preci, čiji su pronađeni fozilizovani tragovi bili stariji od 1.8 miliona godina, živjeli i evoluirali u Africi. 

Istraživači navode da sada postoje šanse da su rani Hominidi, prije nego što se Krit odvojio od glavnog grčkog kopna i Sahara uopšte postojala, možda naseljavali ne samo Afriku, već i jugoistočnu Evropu.

Evolucija čovjeka:

prije 55 miliona godina - Evolucija prvih primitivnih primata

pre 15 miliona godina - Od gibona se razvijaju Hominidi (veliki majmuni)

prije 8 miliona godina - Evolucija prvih gorila. Rod ljudi i šimpanzi se kasnije grana na dvije odvojene grane

prije 5.5 miliona godina - Ardipithecus, prvi 'proto-čovek', dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama

prije 4 miliona godina - Pojavljuju se majmunoliki rani ljudi, poput Australopithecinesa. Iako je njihov mozak nije bio veći od mozga šimpanze, imali neke ljudske karakteristike

prije 3.9-2.9 miliona godina - Australoipithecus afarensis živio je u Africi

prije 2.7 miliona godina - Paranthropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje

prije 2.3 miliona godina - Smatra se da se Homo habalis tada prvi put pojavio u Africi

prije 1.85 miliona godina - Razvoj prve 'moderne' šake

prije 1.8 miliona godina - Počinju da se javljaju fosilizovani tragovi Homo ergastera

prije 1.6 miliona godina - Ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija

prije 800.000 godina - Rani ljudi stiču kontrolu nad vatrom i stvaraju ognjišta. Veličina mozga se drastično povećava

prije 400.000 godina - Neandertalci počinju da se pojavljuju i šire po Evropi i Aziji

prije 200.000 godina - Homo sapiens - moderan čovjek - pojavljuje se u Africi

prije 40.000 godina - Moderni ljudi stižu u Evropu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

U sistemu TRAPIST-1 nalazi se sedam planeta, približnih veličina kao Zemlja, a glavno pitanje je da li bi neka od njih mogla da bude nastanjiva.

Nova studija pokazuje da postoji velika mogućnost za tako nešto. Sedam planeta orbitira oko svoje matične zvijezde bliže nego što Merkur kruži oko Sunca. Da, to bi značilo da je život na njima nemoguć, ali zvijezda koja grije ovu sedmorku je znatno zagasitija i hladnija od našeg Sunca, što znači da za život ima nade. 

Naime, tri od sedam planeta u sistemu TRAPIST-1 orbitiraju na dovoljnoj udaljenosti od zvijezde, pa je temperatura na njima pogodna za tečnu vodu, što znači i za život. 

Naučnici su do ovih podataka došli tako što su proučavali količinu UV zračenja koje stiže sa svake od ovih planeta. Manje UV zračenje na površini planete može „razbiti“ molekule vode u vodonik i kiseonik, a viši nivo zračenja može zagrejati atmosferu i osloboditi radvojene atome vodonika i kiseonika, navodi se u studiji. 

Stoga su istraživači izmjerili količinu radijacije ovih planeta koristeći Nasin teleskop Habl spejs, te pomoću dobijenih podataka mogu da procijene koliko je vode svaka od ovih sedam planeta mogla da izgubi u prethodnih osam milijardi godina kada se procjenjuje da je nastao sistem planeta. 

Procijenjeno je da je šest planeta identifikovanih slovima b, c, d, e, f i g zbog visokog nivoa UV zračenja moglo da izgubi 20 Zemljinih okeana. 

Ako je na planetama bilo barem malo vode, UV zračenje i isušivanje bi svakako dovelo do kraja života na tim planetama. Međutim, prema riječima Mihaela Žilona sa Univerziteta Liege u Belgiji, moguće je da voda na nekima od njih nikada u potpunosti nije presušila. 

“Govorimo o desetinama, možda stotinama puta većim okeanima od Zemljinog. To znači da gubitak tih dvadesetak ne bi nešto mnogo značio za život na planetama. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je vrlo moguće da tamo daleko postoji voda na površini tih planeta“, rekao je.

"Drugim riječima, pitanje je dana kada ćemo naći život na barem jednoj od ovih planeta", dodao je.

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

Najveći rendgenski laser na svijetu svečano je inauguriran u Njemačkoj i omogućit će naučnicima da dublje prodru u tajne materije, da raščlanjuju i proučavaju funkcioniranje atoma, virusa ili hemijskih procesa. 
Istraživački centar finansiran iz 11 zemalja s ukupno 1,5 milijardi eura predstavio je svečano laser XFEL u Hamburgu u prisutnosti ministara, među kojima je i Andrej Fursenko, savjetnik za nauku predsjednika Vladimira Putina. 
Sudjelovanje ruskih naučnika je važno u vrijeme geopolitičkih napetosti jer je Moskva drugi investitor u tom programu s 27 posto, a prvi je Berlin s 58 posto. 
Postrojenje je smješteno u kompleksu od 3,4 kilometara dužine i 38 metara dubine, a karakteristike lasera su impresivne.
- To je najveći i najmoćniji izvor X zraka što ga je čovjek proizveo na svijetu - kaže Olivier Napoly koji je učestvovao u gradnji.
Europski laser slobodnih elektrona i X zraka (X-Ray Free Electron Laser, XFEL) postići će frekvenciju od 27.000 bljeskova u sekundi, što je impresivno u usporedbi sa samo 120 koliki je kapacitet američkog lasera takvog tipa LCLS.

Laser će omogućiti da se vide najsitnije pojedinosti i procesi kakvi još nisu posmatrani u nanosvijetu, kaže Robert Feidenhans, predsjednik upravnog vijeća XFEL-a. &nbsp; 
Primjene će biti brojne, od medicine, preko biologije i hemije do nauke o materijalima i naučnici će se takmičiti da dobiju termin za rad s laserom. 
Osim Njemačke i Rusije projekt su finansirale Danska, Francuska, Mađarska, Italija, Poljska, Slovačka, Španija, Švedska i Švicarska.

Kinezi 2020. šalju misiju na Mars

Ruski aparat od kojeg rane zarastaju trostruko brže

Rano otkrivanje Alzheimerove bolesti umjetnom inteligencijom

Trebamo li se brinuti zbog sve češćih pijavica na Balkanu

Preletio Ameriku da dokaže da je zemlja ravna

Naučnike zbunjuje misteriozna pojava na tamnoj strani Venere

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

U Njemačkoj proradio najveći laser na svijetu

Nauka

Kinezi 2020. šalju misiju na Mars

Ruski aparat od kojeg rane zarastaju trostruko brže

Rano otkrivanje Alzheimerove bolesti umjetnom inteligencijom

Trebamo li se brinuti zbog sve češćih pijavica na Balkanu

Preletio Ameriku da dokaže da je zemlja ravna

Naučnike zbunjuje misteriozna pojava na tamnoj strani Venere

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

U Njemačkoj proradio najveći laser na svijetu