<p>Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) ostao je jedna od najkontroverznijih figura međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Za jedne je bio diplomata koji je pokušavao stabilizirati zemlju nakon rata i provesti reformski proces, dok je za druge ostao simbol međunarodnog intervencionizma, nametanja odluka i početka duboke političke krize unutar Federacije BiH.</p><p>Njegovo ime i više od dvije decenije nakon odlaska iz Sarajeva izaziva snažne reakcije, posebno među hrvatskim političkim predstavnicima u BiH, koji ga smatraju jednim od ključnih ljudi odgovornih za promjenu političke arhitekture Federacije i slabljenje mehanizama zaštite hrvatske konstitutivnosti.</p><p>Petrič je rođen 1947. godine u Klagenfurtu u Austriji, a pripadao je koruškim Slovencima. Studirao je historiju, pravo, germanistiku i politologiju na Univerzitetu u Beču. Karijeru je gradio unutar austrijske diplomatije i političkog establišmenta, a bio je i sekretar legendarnog austrijskog kancelara Brune Krajskog (Kreisky).</p><p>Tokom raspada Jugoslavije i ratova na Balkanu profilirao se kao ekspert za jugoistočnu Evropu. Krajem devedesetih postao je austrijski ambasador u Beogradu, a potom i specijalni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Učestvovao je u pregovorima u Rambujeu 1999. godine, koji su prethodili NATO bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije.</p><p>Međutim, najveći trag ostavio je upravo u Bosni i Hercegovini.</p><h2>Dolazak u BiH </h2><p>Petrič je 1999. godine imenovan za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, naslijedivši Karlosa Vestendorpa (Carlos Westendorp). Na tu funkciju dolazi u trenutku kada je međunarodna zajednica pokušavala ubrzati centralizaciju države i ojačati institucije nakon ratnog haosa i dubokih etničkih podjela.</p><p>Formalno, zadatak visokog predstavnika bio je nadgledanje provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U praksi, međutim, OHR je tokom godina prerastao u instituciju s gotovo kolonijalnim ovlastima.</p><p>Korištenjem tzv. bonskih ovlasti, visoki predstavnici mogli su smjenjivati izabrane političare, nametati zakone i mijenjati ustave bez saglasnosti domaćih institucija.</p><p>Petrič je upravo u tom periodu postao jedan od najaktivnijih zagovornika takvog pristupa.</p><p>Njegov mandat obilježili su posebno loši odnosi s HDZ-om BiH i tadašnjim hrvatskim političkim liderima.</p><p>Nakon izbora 2000. godine formirana je vlast poznata kao „Alijansa za promjene“, koju su dominantno činile bošnjačke građanske i lijeve stranke, dok je HDZ BiH, uprkos ogromnoj podršci među Hrvatima, ostao izvan vlasti.</p><p>Hrvatske političke strukture tvrdile su da je time praktično poništen izborni legitimitet hrvatskog naroda u Federaciji BiH.</p><p>Situacija je kulminirala 2001. godine kada je Hrvatski narodni sabor proglasio tzv. hrvatsku samoupravu, tražeći veću autonomiju Hrvata unutar BiH.</p><p>Petrič je reagovao žestoko.</p><p>Smijenio je tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, uz obrazloženje da djeluje protiv ustavnog poretka države.</p><p>Za međunarodnu zajednicu to je bio pokušaj sprečavanja separatizma.</p><p>Za veliki dio hrvatske javnosti u BiH bio je to dokaz da OHR otvoreno interveniše protiv legitimno izabranih hrvatskih predstavnika.</p><h2>„Airport decision“ i ustavne promjene</h2><p>Najveća kontroverza u vezi s Petričevim mandatom ipak su amandmani na ustave Federacije BiH i Republike Srpske iz 2002. godine.</p><p>Ti amandmani trebali su provesti odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji države.</p><p>Na papiru, cilj je bio povećanje ravnopravnosti.</p><p>U praksi, međutim, posljedice su ostale predmet političkog sukoba do danas.</p><p>Posebno su sporne bile promjene u Federaciji BiH, koje su izmijenile način funkcionisanja Doma naroda i izbora vlasti.</p><p>Hrvatske stranke tvrdile su da su time oslabljeni mehanizmi zaštite hrvatskog političkog predstavljanja i otvoren prostor da brojniji Bošnjaci dominantno utječu na izbor vlasti u Federaciji.</p><p>Odluka je ostala poznata pod nazivom „airport decision“, jer ju je Petrič navodno potpisao neposredno pred odlazak iz BiH, na aerodromu.</p><p>Za hrvatske političke predstavnike to je postao simbol međunarodnog nametanja i početka procesa majorizacije Hrvata u Federaciji BiH.</p><p>S druge strane, dio međunarodne zajednice i bošnjačkih političkih aktera smatrao je da su te promjene bile nužne kako bi se smanjile etničke blokade i ojačala funkcionalnost države.</p><h2>Naslijeđe koje i danas dijeli BiH</h2><p>Dvadeset godina kasnije, posljedice odluka iz Petričevog perioda i dalje su vidljive.</p><p>Gotovo sve današnje rasprave o „legitimnom predstavljanju“, izmjenama Izbornog zakona, ulozi Doma naroda i odnosima Bošnjaka i Hrvata u Federaciji imaju direktnu vezu s ustavnim intervencijama iz ranih 2000-ih.</p><p>Hrvatske stranke, posebno Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, i danas tvrde da je upravo tada postavljen sistem koji omogućava preglasavanje Hrvata u Federaciji.</p><p>S druge strane, političko Sarajevo često smatra da HDZ koristi priču o Petriču kao argument za dalje etničke podjele i blokade.</p><p>U svakom slučaju, malo koji visoki predstavnik ostavio je tako dubok i dugoročan politički trag.</p>

Svi visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini: Karlos Vestendorp, Španac koji je preuzeo BiH

<h2>Petrič danas</h2><p>Nakon odlaska iz BiH Petrič je nastavio diplomatsku karijeru kao ambasador Austrije pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, a kasnije je radio kao međunarodni konsultant i analitičar za Balkan.</p><p>I danas povremeno komentariše političku situaciju u regionu i zalaže se za jaču evropsku integraciju Zapadnog Balkana. Međutim, u Bosni i Hercegovini njegovo ime ostalo je sinonim za eru u kojoj je međunarodna zajednica direktno upravljala političkim procesima.</p><h2>Podijeljenost društva</h2><p>Za jedne reformator. Za druge čovjek koji je duboko promijenio dejtonsku ravnotežu. A možda upravo ta podijeljenost najbolje govori o Bosni i Hercegovini poslije Dejtona – zemlji u kojoj ni dvije decenije kasnije ne postoji saglasnost čak ni o tome da li su međunarodne intervencije spasile sistem ili ga dodatno zakomplikovale.</p>

Njegove odluke o ustavnim promjenama, smjenama političara i preuređenju Federacije BiH i danas izazivaju političke sukobe i optužbe za majorizaciju 

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

<p>Postoje međunarodni zvaničnici čija se imena u Bosni i Hercegovini izgovaraju s poštovanjem. Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) je među Bošnjacima ostao upamćen kao čovjek koji je pokušao graditi funkcionalnu državu. Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz-Schilling) kao dobronamjeran prijatelj Bosne i Hercegovine. Čak i Kristijan Šmit (Christian Schmidt), uprkos svim kontroverzama, ima svoje pristalice i protivnike.</p><h2>On je nešto drugo</h2><p>Karl Bilt (Carl Bildt) je nešto drugo.</p><p>Tri decenije nakon rata njegovo ime kod velikog broja Bosanaca i Hercegovaca i dalje izaziva gotovo jednoglasno negativne reakcije. Malo je stranih diplomata koji su ostavili tako loš trag u javnom sjećanju ove zemlje.</p><p>Razlog nije samo njegova uloga kao prvog visokog predstavnika nakon Dejtonskog sporazuma. Problem je mnogo dublji. Za mnoge žrtve rata Bilt simbolizira ono najgore što je međunarodna zajednica pokazala tokom bosanske tragedije – pasivnost, moralnu ravnodušnost i spremnost da se radi mira prave kompromisi sa ljudima koji su provodili etničko čišćenje.</p><p>Za razliku od slike koju o sebi često pokušava graditi u međunarodnim medijima, u Bosni i Hercegovini Bilt nije zapamćen kao odlučni mirotvorac. Zapamćen je kao čovjek koji je pokazivao više razumijevanja za Slobodana Miloševića nego za njegove žrtve.</p><h2>Družba sa zločincima</h2><p>Najveća mrlja koja prati njegovo ime vezana je za Srebrenicu. Iako nije bio vojni komandant niti osoba koja je mogla sama zaustaviti genocid, mnogi mu nikada nisu oprostili činjenicu da je upravo u danima kada su hiljade Bošnjaka odvođene na strijeljanje vodio diplomatske razgovore s ljudima koji su bili politički i vojni pokrovitelji tog zločina.</p><p>Kasnija svjedočenja i izjave dodatno su pogoršale njegov ugled. Kada neko prizna da se moglo pretpostaviti da će nakon pada enklave uslijediti masovna ubistva, a istovremeno nije učinio dovoljno da spriječi katastrofu, teško je očekivati razumijevanje onih koji su izgubili svoje najbliže.</p><p>Međutim, Biltova reputacija nije narušena samo zbog rata nego i zbog mira.</p><p>Njegov mandat visokog predstavnika obilježila je politika održavanja statusa quo. Dok su Radovan Karadžić i Ratko Mladić godinama ostajali na slobodi, međunarodna zajednica pod njegovim vodstvom uglavnom je izbjegavala ozbiljnije sukobe s ratnim strukturama koje su i dalje kontrolisale značajan dio političkog života Republike Srpske.</p><p>Umjesto demontaže ratnog nasljeđa, Bosna i Hercegovina dobila je period opreznog upravljanja krizom. Mnogi smatraju da je upravo tada propuštena historijska prilika da se ratni projekti politički poraze dok su još bili slabi.</p><p>Zbog toga se danas s nepovjerenjem dočekuje svaki njegov komentar o Bosni i Hercegovini.</p><p>Kada Karl Bilt govori o zatvaranju OHR-a, reformama ili budućnosti zemlje, mnogi ne vide neutralnog evropskog državnika. Vide čovjeka koji je bio na jednoj od najvažnijih međunarodnih funkcija u najtežem periodu moderne bosanskohercegovačke historije i koji, prema njihovom uvjerenju, nije položio ispit.</p><h2>Nije činio kad je mogao</h2><p>Možda je upravo zato reakcija udruženja žrtava na njegove posljednje istupe toliko snažna. Za njih Karl Bilt nije tek bivši diplomata koji iznosi političko mišljenje. On predstavlja podsjetnik na vrijeme kada je međunarodna zajednica imala moć da učini više, a odlučila da učini manje.</p>

Bivši visoki predstavnik za mnoge u Bosni i Hercegovini ostao simbol međunarodne pasivnosti, pogrešnih procjena i politike ustupaka agresorima

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

<p>Nakon što je opozicioni kandidat Peter Mađar (Magyar) porazio dugogodišnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana, politička scena Evrope suočava se s pitanjem da li je počeo kraj ere takozvanog „iliberalnog modela“, koji je Orban godinama promovirao širom kontinenta. Posebnu pažnju u regionu izaziva činjenica da je Orban bio jedan od najbližih evropskih saveznika Milorada Dodika i snažan politički partner Republike Srpske.</p><p>O tome šta je dovelo do Orbanovog poraza, kakve će biti posljedice po odnose Mađarske s Rusijom, Evropskom unijom i Balkanom, te šta pobjeda Petera Mađara znači za Bosnu i Hercegovinu, za „Avaz“ govori Adam Barta (Bartha), direktor EPICENTER-a - briselske mreže koja okuplja nevladine organizacije širom Evrope. </p><h2>Frustracija Mađara</h2><p>- Uprkos Orbanovom pokušaju da kontroliše javno mnijenje kroz svoj medijski imperij, kako državni tako i „privatni“, stvarnost je mađarske birače uvjerila više nego propaganda. Realnost je da je Mađarska postala druga najsiromašnija članica Evropske unije, prema prosječnoj potrošnji građana, dok je istovremeno postala i najkorumpiranija. Kombinacija ekonomske stagnacije i enormnog bogaćenja politički povezanih biznismena, koji su profitirali novcem poreskih obveznika, dovela je do nivoa frustracije koji Orbanov medijski aparat više nije mogao prikriti. Uz energičnu kampanju Petera Mađara, kako na terenu tako i online, Mađari su nakon 16 godina „orbanizma“ osjetili da postoji šansa za stvarnu promjenu i glasali su u skladu s tim - navodi on.</p><p>- Tokom Orbanove vladavine Mađarska je izgradila međunarodnu mrežu populističkih ideologa i organizacija koje su finansirali mađarski poreski obveznici. Peter Mađar je obećao da će prekinuti taj sistem finansiranja, što bi moglo utjecati na spremnost figura poput Takera Karlsona (Tucker Carlson) i „Heritage Foundationa“ da Orbanov autoritarni populizam predstavljaju kao model za američke konzervativce. To će sigurno utjecati i na mađarsku vanjsku politiku, koja je pod Orbanom bila snažno usmjerena prema Kremlju. Nova vlada će imati pro-evropski i pro-NATO pristup - ističe Barta.</p><h2>Nije kraj populističkih partija </h2><p>Na pitanje, kako bi Mađarova pobjeda mogla utjecati na odnose Mađarske i Republike Srpske, navodi da će period bliskih odnosa Republike Srpske i Mađarske završiti promjenom vlasti u Budimpešti. Orbanov interes za Republiku Srpsku je bio prvenstveno vođen interesima Kremlja, a nova vlada neće imati interes destabilizirati teritorijalni integritet susjednih država, navodi Barta. </p><p>- Orbanov izborni poraz ne znači kraj populističkih partija u Evropi. Evropska politika će i dalje biti obilježena sukobom između nacionalno-konzervativnih i kosmopolitsko-liberalnih političkih blokova, objašnjava.</p><h2>Unutrašnji problem</h2><p>Prognozirajući buduću ulogu Mađarske unutar Evropske unije pod Peterom Mađarom, Barta je naveo da će Mađarska sada morati rješavati ozbiljne unutrašnje probleme, poput ekonomske stagnacije i  visoke inflacije, te disfunkcionalnih institucija. Prioritet nove vlade će biti domaće reforme i konstruktivniji odnos prema Evropskoj uniji, uz fokus na jačanje jedinstvenog evropskog tržišta i konkurentnosti ekonomije, zaključuje Barta.</p>

Nakon 16 godina vlasti Mađari kaznili Orbana zbog korupcije, stagnacije i proruskog kursa, tvrdi direktor briselskog EPICENTER-a Adam Barta

Barta: Orbanov interes za RS bio je vođen iz Kremlja

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

<p>Nekoliko sati prije početka utakmice Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Makedonije, centar Sarajeva preplavili su navijači u plavo-žutim bojama. Od Baščaršije do Trga Djece Sarajeva, gotovo na svakom koraku mogli su se vidjeti dresovi reprezentacije, zastave BiH i navijački rekviziti koji su glavnom gradu dali posebnu atmosferu.</p><p>Porodice s djecom, mladi, stariji navijači, ali i brojni gosti iz drugih gradova prošetali su gradom noseći dresove s imenima Edina Džeke, Esmira Bajraktarevića i drugih reprezentativaca. Mnogi su se okupljali u baštama kafića, fotografisali sa zastavama i pripremali za odlazak na stadion.</p><p>Posebnu pažnju prolaznika privlačili su navijači ogrnuti velikim zastavama Bosne i Hercegovine, dok su pojedini u centru grada pjevali navijačke pjesme i stvarali atmosferu kakva se u Sarajevu viđa samo u danima kada igra nacionalni tim.</p><p>Ferhadija je tokom poslijepodneva bila prepuna ljudi u reprezentativnim obilježjima. Na svakom koraku mogli su se vidjeti plavo-žuti dresovi, a među navijačima bilo je i mnogo djece koja su s ponosom nosila dresove s brojem 11 i prezimenom Džeko na leđima.</p><p>Jedno je sigurno – Sarajevo je danas u znaku Zmajeva. Plava i žuta boja dominiraju ulicama, a grad diše u ritmu reprezent</p>

Nekoliko sati prije početka utakmice Bosne i Hercegovine protiv Sjeverne Makedonije, centar Sarajeva preplavili su navijači u plavo-žutim bojama

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

<p>Dok se država mjesecima guši u blokadama, politički raspad sada je potpuno zahvatio i Federaciju Bosne i Hercegovine. Vlast koja je obećavala „funkcionalnu i evropsku Federaciju“ danas ne može izabrati ni predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, održati redovne sjednice niti usaglasiti dnevni red.</p><h2>Veto-centar</h2><p>Nakon smjene Dragana Miokovića u martu ove godine, Predstavnički dom ostao je bez predsjedavajućeg, a sjednica na kojoj je za novu čelnu poziciju trebao biti izabran Amir Purić iz Naše stranke nikada nije ni održana. Formalna objašnjenja nisu ponuđena, ali politička pozadina je jasna – sukob unutar vladajuće koalicije između HDZ-a i stranaka Trojke prerastao je u otvorenu institucionalnu blokadu. </p><p>I upravo tu se vidi stvarni odnos snaga unutar federalne vlasti. Trojka je godinama pokušavala javnosti prodati priču da će partnerstvo s HDZ-om donijeti stabilnost i „deblokirati procese“. Danas je očigledno da je HDZ postao ključni politički veto-centar bez čijeg odobrenja praktično ništa više ne može proći kroz federalne institucije.</p><p>To se pokazalo i na primjeru zakonskih rješenja federalnog ministra rada i socijalne politike Adnana Delića, prije svega Zakona o radu i seta socijalnih reformi koje su izazvale ozbiljne nesuglasice unutar koalicije. HDZ je odbio podržati dio predloženih rješenja, čime je dodatno ogoljena činjenica da unutar vlasti više ne postoji ni minimum političkog povjerenja.</p><p>To više nije „povremeno neslaganje partnera“, nego stanje hronične političke paralize. Parlament Federacije u ovoj godini praktično ne radi. Redovne sjednice postale su rijetkost, vanredne se zakazuju pa otkazuju, a Vlada Federacije više od mjesec nije održala redovnu sjednicu. Federacija danas funkcioniše kao sistem u kojem institucije formalno postoje, ali politička volja za donošenje odluka gotovo da je nestala.</p><p>Posebno je simptomatično da se vlast raspada upravo na pitanjima kontrole institucija i javnih resursa. Sukobi oko rukovodstva Parlamenta, Autocesta FBiH, zakonskih rješenja i imenovanja pokazuju da se koalicija više ne održava na zajedničkoj politici, nego isključivo na raspodjeli moći.</p><h2>FBiH kao eksperiment </h2><p>A dok političke elite vode rovovske bitke oko funkcija, stvarni problemi Federacije ostaju potpuno po strani. Industrija tone, broj zaposlenih pada, Željezara Zenica i rudnici vise između socijalnog kolapsa i političke nezainteresovanosti, dok vlast djeluje kao krizni štab koji nije sposoban organizovati ni vlastite sastanke.</p><p>Najveći paradoks je što je Trojka na vlast došla upravo na priči o „novoj političkoj kulturi“, efikasnosti i funkcionalnosti. Umjesto toga, Federacija danas izgleda kao administrativni eksperiment koji se održava isključivo zahvaljujući činjenici da niko od partnera još nije spreman povući utikač iz sistema.</p><p><br></p><h2>Kuhanje žabe</h2><p>A možda najopasnija stvar nije sama blokada. Najopasnije je što se društvo polako navikava da institucije ne rade, da parlament nema rukovodstvo, da se sjednice otkazuju bez objašnjenja i da vlast mjesecima ne donosi ozbiljne odluke. U Bosni i Hercegovini politička kriza više nije vanredno stanje. Ona postaje standardni model upravljanja državom.</p><h2><br></h2>

Industrija tone, broj zaposlenih pada, Željezara Zenica i rudnici vise između socijalnog kolapsa i političke nezainteresovanosti 


Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

<p>Od pristalica neradne nedjelje često sam slušao istu mantru: „Pa to ima svugdje u svijetu“. Zapravo, većina evropskih država nema zabranu rada prodavnica nedjeljom ili ima mnogo fleksibilniji sistem od našeg. Ali otkud onda uvjerenje da je to nekakav civilizacijski standard? Pa vidjeli ljudi u Njemačkoj. A ako nešto postoji u Njemačkoj, onda valjda mora biti pametno, uređeno i napredno. "Švabo je to napravio". Tako balkanski mozak često percipira svijet. Prokletstvo je to koje vučemo još od gastarbajtera iz bivšeg sistema. Jer Balkanac kad ide u svijetu raditi i zarađivati, on ide u Njemačku. I misli da je to vrhunac civilizacije.</p><p>Bosna i Hercegovina već decenijama pati od jednog specifičnog kompleksa – fascinacije Njemačkom. Sve što dolazi iz Njemačke kod nas se doživljava gotovo kao sveto pismo. Ne pita se odgovara li to našem društvu, našoj ekonomiji ili našem mentalitetu. Dovoljno je reći: „Tako je u Njemačkoj“.</p><p>Prije nekoliko godina bio sam uključen u proces izrade novog Zakona o obrtu FBiH. Tadašnji zakon bio je gotovo prepisan iz Njemačke. Za obavljanje većine obrta morali ste imati formalnu diplomu baš za taj posao. Niste mogli otvoriti stolarski obrt ako niste završili zanat. Država vam je prvo morala dati pečat da ste “dovoljno kvalifikovani” da radite.</p><p>To je suština našeg problema: institucije se ne mogu kopirati kao Word dokument.</p><p>Njemački sistem nastajao je u potpuno drugačijim historijskim okolnostima. Njihova opsesija pravilima, certifikatima i birokratijom dio je njihove industrijske tradicije. Ali kada takav sistem prenesete na Balkan, ne dobijete njemački red nego balkansku verziju njemačke birokratije – dakle, pakao.</p><p>Kod nas preregulacija ne proizvodi kvalitet, nego korupciju, sivu ekonomiju i ljude koji odustaju od pokretanja posla.</p><p>Ironija je što se Njemačka danas sama suočava s ozbiljnim ekonomskim problemima. Industrijska proizvodnja stagnira, birokratija guši inovacije, energenti su skupi, a ekonomija troma. Dok Amerika proizvodi tehnološke gigante, Njemačka proizvodi formulare i komisije.</p><p>Zato su za Bosnu i Hercegovinu mnogo bolji uzori Poljska, Estonija ili Češka – zemlje koje su kroz liberalizaciju, digitalizaciju i fleksibilniju ekonomiju uspjele napraviti ogroman napredak.</p><p>Bosni i Hercegovini ne treba više njemačkog duha administracije. Nama treba više slobode.</p><p>I zato svaki put kada čujete rečenicu “to ima u Njemačkoj”, postavite jednostavno pitanje: dobro, ali da li je to dobro za Bosnu i Hercegovinu?</p>

Ako nešto postoji u Njemačkoj, onda valjda mora biti pametno, uređeno i napredno

Deutschland kaputt

<p>Današnji dan predstavlja važan i historijski trenutak za Hrvatsku i cijeli region na evropskom putu. Hrvatska snažno podržava evropske integracije zemalja kandidata, a posebno Bosne i Hercegovine, ističući kako je budućnost Zapadnog Balkana unutar Evropske unije.&nbsp;</p><p>Ovo je na obilježavanju Dana državnosti i Oružanih snaga Hrvatske poručio Ivan Sabolić, ambasador Hrvatske u BiH.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DY5Ddaktil_/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Dnevni avaz (@dnevniavaz)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>- Hrvatska se zalaže za stabilnu, prosperitetnu i evropsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj će sva tri konstitutivna naroda biti potpuno ravnopravna, jer je upravo ravnopravnost ključ dugoročne stabilnosti i funkcionalnosti države.</p><p>Naglasio je i da Hrvatska ostaje snažan zagovornik politike proširenja Evropske unije, smatrajući da evropska perspektiva regiona donosi sigurnost, ekonomski razvoj i jačanje međusobne saradnje.</p><p>Za prosperitetniju budućnost svih nas važno je da gledamo prema zajedničkoj evropskoj budućnosti - poručeno je.</p><p>Evropski put Bosne i Hercegovine, istaknuto je, nije važan samo za građane BiH, nego i za ukupnu stabilnost i razvoj jugoistočne Evrope.</p>

Hrvatska se zalaže za stabilnu, prosperitetnu i evropsku Bosnu i Hercegovinu, poručeno je 

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

<p>Proljetna deratizacija u Kantonu Sarajevo ni ove godine nije počela na vrijeme, a još nije poznato ni kada će biti pokrenuta, iako rok za završetak cijelog procesa ističe 30. juna. Dok nadležni čekaju administrativne saglasnosti i završetak tenderskih procedura, građani glavnog grada Bosne i Hercegovine već mjesecima upozoravaju na sve veći problem s glodarima, pacovima i zmijama koji se pojavljuju u naseljima širom Sarajeva.</p><h2>Proces usporen</h2><p>Cijeli proces dodatno je usporen nakon što je tender za izbor izvođača deratizacije oboren zbog žalbi, zbog čega je morao biti raspisan novi poziv za dostavljanje ponuda. Time se nastavila višegodišnja praksa u kojoj deratizacija u Sarajevu kasni upravo zbog birokratskih procedura, žalbi i spornih tendera.</p><p>Posljedice takvog sistema danas su vidljive gotovo u svim dijelovima grada.</p><p>Građani već duže vrijeme prijavljuju pojavu pacova u haustorima, podrumima, oko kontejnera, pa čak i u blizini stambenih objekata i dječijih igrališta. U pojedinim naseljima pojavile su se i zmije, dok je dodatnu zabrinutost izazvala pojava leptospiroze – zarazne bolesti koju prenose glodari, najčešće putem urina.</p><p>Prema informacijama iz zdravstvenog sistema, laboratorijski je potvrđeno više slučajeva zaraze, dominantno na području općine Novi Grad. Bolest, koju građani sve češće nazivaju “dobrinjskom bolešću”, nije se pojavila preko noći, već je rezultat višegodišnjeg zanemarivanja sistemske preventivne deratizacije.</p><p>Upravo je period od 2022. godine ostao obilježen konstantnim padanjem tendera, žalbama ponuđača i političkim prepucavanjima oko toga kome će biti dodijeljen posao vrijedan stotine hiljada maraka. Dok su institucije raspravljale o procedurama, glodari su se nesmetano širili gradom.</p><h2>Dodatni problem</h2><p>Tek prošle godine konačno je potpisan ugovor za jesenju deratizaciju, ali mnogi smatraju da je tada već bilo kasno, jer je problem u međuvremenu izmakao kontroli.</p><p>Dodatni problem predstavlja i opće stanje komunalne higijene u gradu. Građani se sve češće žale na prepune kontejnere, neuređene javne površine, zapuštene podrume i rijetko čišćenje ulica, što dodatno pogoduje širenju glodara.</p><p>Posebne kritike upućene su zbog činjenice da ni nakon pojave leptospiroze nije uslijedila ozbiljna krizna reakcija institucija. Građani tvrde da su prepušteni sami sebi, dok se nadležni uglavnom bave procedurama, saopćenjima i međusobnim prebacivanjem odgovornosti.</p><p>Problem deratizacije posljednjih mjeseci postao je i političko pitanje u Kantonu Sarajevo. U Skupštini KS vođene su rasprave o izmjenama odluke o sistemskoj deratizaciji, dok su pojedini zastupnici tvrdili da su tenderi padali zbog pokušaja pogodovanja određenim firmama povezanim s političkim strukturama.</p><h2>&nbsp;U strahu od pacova</h2><p>U međuvremenu, građani Sarajeva žive u gradu u kojem su pacovi postali skoro svakodnevna pojava, a strah od novih zaraza sve izraženiji. Mnogi stanovnici Sarajeva danas otvoreno govore da grad izgleda zapuštenije nego ikada, upozoravajući da problem više nije samo estetski ili komunalni, već ozbiljno pitanje javnog zdravlja.</p><p>Dok proljetna deratizacija još čeka administrativno zeleno svjetlo, Sarajevo ulazi u najtopliji dio godine – period kada se problemi s glodarima tradicionalno dodatno pogoršavaju</p>

Rok da se uradi proljetna deratizacija u Kantonu Sarajevo je 30. juni, a Ministarstvo zdravstva KS još nije dalo saglasnost


Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

<p class="">Sarajevo posljednjih mjeseci sve više liči na grad koji funkcioniše po principu improvizacije, a sve manje na glavni grad jedne države. Dovoljna je jedna jača snježna padavina, puknuta vodovodna cijev ili saobraćajna nesreća da sistem potpuno kolabira.</p><p>A kada sistem kolabira, počinje ono u čemu je aktuelna vlast očigledno najjača – krizni PR.</p><p>Dok su građani Novog Sarajeva i centra grada tokom vikenda satima bili bez vode zbog pucanja glavnog cjevovoda, Vlada Kantona Sarajevo i nadležne službe zatrpavale su društvene mreže saopćenjima o “maksimalnim naporima”, “kontrolisanom puštanju sistema” i “kontinuiranom radu na terenu”. Problem je samo jedan: građani su već znali da je cijev pukla tokom noći, a da su ekipe ViK-a na teren izašle tek oko devet sati ujutro.</p><p>Drugim riječima – grad je skoro devet sati bio prepušten sam sebi.</p><h2>Grad koji se raspada</h2><p>Pucanje glavne vodovodne cijevi samo je posljednji u nizu simptoma mnogo dubljeg problema. Sarajevo danas živi u gotovo permanentnom stanju infrastrukturne krize.</p><p>Saobraćajni kolaps postao je svakodnevica. Fasade godinama padaju po centru grada bez ozbiljne sistemske sanacije. Skenderija se urušava pred očima javnosti. Snijeg od dvadesetak centimetara proizveo je potpuni zastoj komunalnog sistema. Tramvaji stoje, automobili ostaju zaglavljeni, a građani satima pokušavaju doći do posla ili kuće.</p><p>I dok se grad doslovno raspada, vlast proizvodi sadržaj. Profesorica komunikologije Lejla Turčilo precizno je detektovala suštinu problema: institucije i političari pretvorili su svoje društvene mreže u “mikromedije samopromocije”.</p><p>Umjesto da građanima daju jasne informacije, odgovore na pitanja i pokažu rezultate, javnosti se serviraju fotografije ministara na terenu, dramatične objave o “neprekidnom radu” i beskonačne PR fraze.</p><h2>Instagram upravljanje </h2><p>Sarajevska vlast posljednjih godina razvila je potpuno novu formu upravljanja: Instagram menadžment. Važnije je objaviti fotografiju s terena nego riješiti problem na terenu. Važnije je snimiti reels nego napraviti funkcionalan sistem. Važnije je ostaviti utisak aktivnosti nego postići rezultat.</p><p>Tako je građanima tokom snježnog haosa objašnjavano da službe “rade u skladu s mogućnostima”, da “prate stanje” i “čine maksimalne napore”. Kao da građane zanimaju emocije vlasti, a ne činjenica da grad ne funkcioniše.</p><h2>Apsurd kod pozorišta</h2><p>Posebno je simptomatičan primjer iz centra Sarajeva, koji je posljednjih dana postao viralan na društvenim mrežama. Automobil koji se zabio u žardinjeru kod Narodnog pozorišta ostavio je iza sebe krhotine i nered bez reakcije nadležnih službi. Tek nakon desetak dana građanin Nino Hamzić doveo je radnike da očiste prostor, a zatim snimio video ispred zatvorenih prostorija Naše stranke uz ironičnu poruku: “Tako se to radi”.</p>

<p>Video je izazvao lavinu reakcija upravo zato što je pogodio suštinu osjećaja koji danas imaju mnogi građani Sarajeva – da grad sve više zavisi od improvizacije, privatne inicijative i dobre volje pojedinaca, dok institucije služe same sebi.</p><h2>“Molimo građane za strpljenje”</h2><p>Možda i najiritantniji dio cijele priče nisu ni kvarovi, ni snijeg, ni haos. Nego ton kojim se građanima obraća. Kao da je problem što su ljudi nervozni, a ne što sistem ne funkcioniše.</p><p>Zato su posljednjih mjeseci društvene mreže prepune identičnih birokratskih floskula:</p><p>“Molimo građane za razumijevanje“, “Pratimo situaciju.” “Činimo maksimalne napore.”. “Radimo u skladu s mogućnostima.” Građane, međutim, ne zanimaju napori. Zanimaju ih rezultati.Ne zanima ih koliko je ministara obuklo fluorescentni prsluk za fotografisanje. Zanima ih zašto glavni grad države ulazi u stanje poluparalize svaki put kada padne snijeg, pukne cijev ili se desi ozbiljniji kvar.</p>

Dok građani ostaju bez vode, čekaju ralicu ili zaobilaze urušene fasade, kantonalna vlast i općinski načelnici proizvode sadržaj za društvene mreže

Građani u nedjelju cijeli dan bili bez vode

Sarajevo se raspada, a vlast snima reelsove: Vlada zvana kolaps

<p>Zatvaranje OHR-a u Bosni i Hercegovini i ukidanje bonskih ovlaštenja visokog predstavnika, bile su glavne teme nastavka 19. redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske u ponedjeljak. </p><p>Tokom rasprave predstavnici vlasti i opozicije u RS uglavnom su zauzeli sličan stav – da je BiH predugo pod međunarodnim protektoratom i da je vrijeme za zatvaranje OHR-a. Donošenje deklaracije o ovim pitanjima je predložio predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić. </p><p>On je tokom rasprave poručio da je za Republiku Srpsku „najbolja opcija zatvaranje OHR-a“. Eventualno prelazno rješenje, naveo je, moglo bi biti zadržavanje OHR-a, ali bez bonskih ovlaštenja i s ograničenim mandatom.</p><p>Rezolucija NSRS-a je politički akt bez pravne, zakonske snage. Služi kao politički putokaz nižim nivoima vlasti ovog entiteta, te šalje poruku o jedinstvenom stavu i pozicije i opozicije u ovom zakonodavnom tijelu o nekom pitanju. </p><h2>Vlast i opozicija složni</h2><p>Šef Kluba SNSD-a Srđan Mazalica tvrdio je da je dolaskom Kristijana Šmita (Christian Schmidt) bez potvrde u Vijeću sigurnosti UN-a „pokidano međunarodno pravo“ i uspostavljena „kolonijalna diktatura“, dok je SDS insistirao da se ponište svi akti koje su nametali visoki predstavnici.</p><p>Politički narativ SNSD-a odaje utisak da međunarodni intervencionizam slabi, i da Zapad više nema jedinstven pristup prema BiH, te da RS prvi put nakon dugo vremena ima povoljniji geopolitički trenutak.</p><p>Rusija i Kina godinama su osporavali legitimitet Šmita, jer nije potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a. Istovremeno se osjeća i promjena američkog pristupa Balkanu. U Banjoj Luci vjeruju da je upravo to trenutak kada treba pojačati pritisak za gašenje OHR-a. </p><h2>Veliko pitanje</h2><p>U Republici Srpskoj su svjesni činjenice da odlazak Šmita ne znači automatski i odlazak OHR-a. Ipak, veliko je pitanje kako će i u kojim kapacitetima budući visoki predstavnik da djeluje, posebno uzimajući u obzir prilično razmimoilaženje SAD i EU o pitanju ovoga.</p><p>Tu nastaje paradoks bosanskohercegovačke politike. Dok političari iz RS tvrde da žele punu suverenost domaćih institucija, upravo se iste te institucije često nalaze u blokadi. Vijeće ministara mjesecima funkcioniše nepotpuno, Dom naroda je u stalnim krizama, a politički sukobi gotovo su postali osnovni model funkcionisanja države. I upravo zbog toga je potpuno zatvaranje OHR-a u ovom trenutku prilično nerealno.</p><p>Mnogo realniji scenarij jeste postepeno slabljenje bonskih ovlaštenja i transformacija OHR-a u simboličniju instituciju s manjim političkim utjecajem. A tu će i vlasti RS biti pred ispitom – da li će u praksi konačno početi da se ponašaju konstruktivno i dokažu svoje tvrdnje da BiH može bez OHR-a, ili će nastaviti s blokadama države i tako davati direktan alibi za njegov intervencionizam.</p><h2>Politička pobjeda</h2><p>Ova deklaracija nije samo još jedna u nizu političkih predstava za domaću javnost, nego pokušaj Republike Srpske da iskoristi trenutak promjena u međunarodnim odnosima i redefiniše odnos snaga u BiH. Nakon višegodišnjeg sukoba s vlastima RS, Šmit je potvrdio da odlazi, što je u Banjoj Luci dočekano gotovo kao politička pobjeda.&nbsp;</p>

Vlast i opozicija pokazuju jedinstvo o pitanju odlaska OHR-a 

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

<p>Njemačka, nekada neprikosnoveni motor evropske ekonomije, danas se suočava s ozbiljnom krizom koja sve više zabrinjava i same Nijemce. Industrijska proizvodnja pada, kompanije sele pogone van zemlje, troškovi energije eksplodiraju, a ekonomija praktično stagnira već sedam godina. Sve više ekonomista upozorava da problem više nije samo posljedica rata u Ukrajini ili globalnih poremećaja, nego duboka strukturna kriza modela koji je decenijama smatran uzorom evropskog uspjeha.</p><p>U autorskom tekstu za "Avaz" koji ćemo objaviti u tri dijela ugledni njemački historičar i ekonomista Rainer Zitelmann analizira kako su birokratija, ideološka energetska politika i pad obrazovnog sistema doveli Njemačku u situaciju da gubi konkurentnost i zaostaje za državama koje je nekada smatrala svojim učenicima.</p><h2><p><b>Kako birokratija guši Njemačku</b></p><p>Njemačka ekonomska proizvodnja stagnira već sedam godina, a jedan od uzroka je razularena birokratija. Teško da postoji zemlja u kojoj se poduzetnici i građani ne žale na birokratiju, ali u Njemačkoj je ona dosegla novu dimenziju. Ugledni njemački ifo institut procjenjuje da Njemačka svake godine zbog pretjerane birokratije izgubi 146 milijardi eura ekonomskog učinka — što je ekvivalent oko četiri posto bruto domaćeg proizvoda. Kompanije moraju zapošljavati stotine hiljada ljudi, samo od 2022. godine njih 325.000, kako bi se uopće mogle nositi s bezbrojnim birokratskim propisima.</p><p>Godine 2010. njemačko savezno zakonodavstvo obuhvatalo je oko 25.000 stranica; danas ih ima gotovo 40.000. Svake godine dodaje se novih 1.000 stranica — a to čak ne uključuje brojne regulative Evropske unije. Ovi podaci mogu se pronaći u odličnoj knjizi ekonomiste Daniela Steltera „Absturz. So retten wir Deutschland“ („Pad: Kako spasiti Njemačku“), koja trenutno izaziva veliku raspravu u Njemačkoj.</p><p><b>Obećanja o smanjenju birokratije — dešava se suprotno</b></p><p>Decenijama svaka njemačka vlada u bezbrojnim govorima ističe koliko je važno smanjiti birokratiju. A događa se upravo suprotno. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen obećala je „nezapamćeno“ smanjenje regulacija u EU, ali se desilo suprotno. Evropska komisija je 2025. godine pokrenula 1.456 pravnih akata — više nego bilo koje godine od 2010.</p><p>„Teško je“, piše ekonomista Stelter, „identificirati najveći teret za ekonomiju među regulacijama kao što su Zakon o lancima snabdijevanja, pravila protiv krčenja šuma, zahtjevi za transparentnost plaća, mjere protiv pranja novca, pravila o industrijskim emisijama, zakoni o zaštiti zemljišta, propisi o ambalaži, direktive o ekološkom dizajnu i mnogo toga drugog.“</p><p>Regulacija EU o taksonomiji vjerovatno će se pokazati kao najveći teret: političari odlučuju koji su krediti „dobri“, a koji „loši“. Ja to opisujem kao centralno-plansko razmišljanje. Koja je razlika između tržišne ekonomije i planske ekonomije? U tržišnoj ekonomiji milioni poduzetnika i potrošača odlučuju šta treba proizvoditi. U planskoj ekonomiji odlučuju političari.</p><p>Privatno vlasništvo se sve više iznutra prazni. Na kraju postaje prazna ljuštura, jer država određuje šta „vlasnik“ smije, mora ili ne smije raditi sa „svojom“ imovinom.</p><p><b><br></b></p><p><b>Zašto smanjenje birokratije ne napreduje?</b></p><p>Smanjenje birokratije zapravo ne bi bilo toliko teško, smatra Stelter:</p><p>„Ključne mjere ne zahtijevaju nove zakone; dovoljno je jednostavno ukinuti zakone donesene tokom posljednjih deset do dvadeset godina. To je mnogo brže nego pisanje i usklađivanje novih zakona.“</p><p>Pa zašto se onda to ne dešava? I zašto je birokratija posebno izražena upravo u Njemačkoj?</p><p>Većina birokratskih regulacija u Njemačkoj zapravo je ideologija pretvorena u zakon i propise. Ona se predstavlja privlačnim etiketama poput „zaštite potrošača“, „zaštite zaposlenih“, „zaštite okoliša“, „zaštite mladih“ i slično. U svojoj suštini, riječ je o ljevičarskoj i zelenoj ideologiji koja se na kraju pretvara u zakonodavstvo.</p><p><b>3.200 klauzula socijalne države</b></p><p>Čak ni uz korištenje umjetne inteligencije i značajan naučni napor, ifo institut nije uspio 2025. godine napraviti potpunu inventuru svih socijalnih davanja i njihovih efekata. Istraživači su dokumentovali više od 500 programa socijalne pomoći, ali su morali priznati da se svrha, ciljne grupe i troškovi mnogih programa ne mogu precizno kvantificirati.</p><p>Socijalna davanja raspoređena su kroz dvanaest socijalnih zakona koji sadrže više od 3.200 klauzula i bezbroj posebnih odredbi. Sama savezna vlada kreirala je više od 300 različitih programa, od kojih se mnogi međusobno preklapaju.</p><p>Više od 17 posto svih zaposlenih u javnom sektoru u Njemačkoj danas radi upravo u oblasti socijalne sigurnosti. Samo institucije socijalnog osiguranja zapošljavaju 364.000 ljudi i generiraju administrativne troškove od 25 milijardi eura.</p><p>Nijemci imaju jednu pozitivnu i jednu negativnu osobinu. Pozitivna osobina je njihova temeljitost. Negativna osobina je sklonost radikalnom ideološkom razmišljanju.</p><p>Njemačka želi spasiti svijet od klimatske apokalipse i iskorijeniti siromaštvo širom planete. Ovo drugo pokušava postići kroz masovnu migraciju i razvojnu pomoć: nijedna zemlja na svijetu ne troši toliko na razvojnu pomoć kao Njemačka — 29,1 milijardu eura.</p><p>Kada se ideološko razmišljanje provodi posebno temeljito i „savršeno“, rezultat je gušeća poplava zakona i regulacija od koje Njemačka danas pati.</p><p><b>Država se nastavlja širiti</b></p><p>Hoće li se to promijeniti?</p><p>Smanjenje birokratije neće uspjeti dok se prvo ne uklone njeni osnovni uzroci — prije svega ljevičarska i zelena ideologija. Iako je kancelar Friedrich Merz prije izbora obećavao da je „ljevica završena“, svakodnevno vidimo da to nije slučaj.</p><p>Država se nastavlja širiti. Više od pet miliona ljudi danas radi u njemačkom javnom sektoru, što predstavlja 11 posto ukupne radne snage. Od 2012. godine broj zaposlenih u javnom sektoru povećan je za 584.000, odnosno 14 posto.</p><p>Ako se uključe i zaposleni u institucijama socijalnog osiguranja, kao i u javno kontroliranim kompanijama i preduzećima organizovanim po privatnom pravu, poput Deutsche Bahn, slika postaje još dramatičnija: od 2012. godine dodano je još 943.000 zaposlenih, čime je ukupan broj narastao na 6,7 miliona ljudi.</p></h2><p></p>

Njemačka sve više liči na državu koja birokratijom, ideološkim regulacijama i rastom javnog sektora polako guši vlastitu ekonomsku snagu

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

<p>Na glavnoj saobraćajnici na Baščaršiji u Sarajevu nastao je veliki kolaps u saobraćaju.</p><p>Prema informacijama s terena, automobili na pojedinim dionicama stoje i po deset minuta bez ikakvog pomjeranja, dok su formirane duge kolone.</p>

<p>Za sada nije poznato šta je uzrok ovog haosa. Vozačima se savjetuje dodatno strpljenje i korištenje alternativnih pravaca kroz grad.</p>

Gužve na glavnoj saobraćajnici stvaraju velike probleme vozačima

Auta stoje i po deset minuta u koloni bez pomijeranja

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

<p>Dok se posljednjih dana vodi političko-medijski rat oko izjave Sabine Ćudić da je rat u Bosni i Hercegovini bio „borba za moć“, cijela rasprava ponovo je ogolila jedan mnogo dublji problem sarajevske političke scene – nesposobnost dijela takozvane građanske elite da o ratu govori bez romantiziranja i falsifikovanja historije.</p><p>Ćudić je, pokušavajući odgovoriti na kritike, objavila emotivan status o Sarajevu kao gradu koji su branili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, odbacujući narative o vjerskom ili etničkom sukobu. U njenom tekstu dominira ideja Sarajeva kao simbola multietničkog otpora fašizmu i grada koji se branio od „opasnih narativa“.</p>

<p>I niko razuman neće osporiti činjenicu da su Sarajevo zaista branili ljudi različitih nacionalnosti, niti da je među Srbima bilo časnih ljudi koji su ostali lojalni Republici BiH i borili se u njenoj armiji.</p><h2>Zli ljudi s brda koji granatiraju bajkovito multietničko Sarajevo</h2><p>Ali problem nastaje onda kada se iz te činjenice pokušava napraviti kompletna interpretacija rata.</p><p>Jer, da stvari ogolimo do kraja – agresija na BiH nije pala s Marsa niti se desila zato što su neki apstraktni „zli ljudi“ odlučili bombardovati multietnički raj. Rat je nastao u procesu raspada Jugoslavije, nakon što su bošnjačko i hrvatsko političko rukovodstvo odlučili da Bosnu i Hercegovinu proglase nezavisnom državom, dok ogromna većina Srba u BiH nije htjela prihvatiti scenario u kojem više ne bi živjeli u zajedničkoj državi sa Srbijom i u kojem bi od političke većine u Jugoslaviji postali manjina u nezavisnoj BiH.</p><p>To je historijska činjenica, sviđala se ona nekome ili ne.</p><p>Dominantna većina Srba u BiH bila je protiv nezavisnosti Republike BiH i stala uz projekat stvaranja Republike Srpske s konačnim ciljem priključenja nekoj budućoj velikoj Srbiji. To što je postojao značajan broj Srba lojalnih Republici BiH, uključujući i one koji su se borili u Armiji RBiH, ne mijenja činjenicu da je većinsko političko raspoloženje među Srbima bilo protiv nezavisne BiH.</p><p>S obzirom na to da su tom projektu fizički stajali na putu Hrvati, a posebno Bošnjaci, provođen je kroz etnička čišćenja, opsadu gradova, masovne zločine i na kraju genocid u Srebrenici.</p><p>Možemo danas zabijati glavu u pijesak i praviti se da to nije bilo tako, ali jeste. Kao što je činjenica i da ni većinski hrvatska politika, iako protiv Jugoslavije, nije željela BiH kao potpuno centraliziranu državu, zbog čega je i sama organizovala vlastitu paradržavnu strukturu.</p><p>Zbog svega toga rat u BiH jeste bio agresija susjednih država, prije svega tadašnje SR Jugoslavije, ali kasnije i Hrvatske, čije je rukovodstvo pokušavalo ratni haos iskoristiti za vlastite teritorijalne ambicije. Međutim, rat je istovremeno imao i snažnu unutrašnju, međuetničku i građansku dimenziju.</p><p>To možda ruši idealističku sliku svijeta u kojoj svi ratovi moraju imati jednostavne moralne obrasce, ali historija nikada nije bila tako uredna.</p><p>I upravo je tu problem sa pokušajem Sabine Ćudić da cijeli rat objasni gotovo isključivo kroz priču o napadu na „multietničko Sarajevo“.</p><h2>Metafizički napad na apstraktnu multietničnost</h2><p>Velikom dijelu srpske politike multietnička BiH bila bi sasvim prihvatljiva da je ostala u krnjoj Jugoslaviji. Suština sukoba nije bila u tome što su komšije različitih nacija živjele zajedno, nego u tome što je BiH krenula putem nezavisnosti, a velikosrpska politika to nije htjela prihvatiti.</p><p>Izjava Sabine Ćudić da je rat bio „borba za moć“ bila je nespretna i prilično nebulozna, šta god da je njome željela reći. No ipak, krajnje je ogavno lešinarenje nad njom i pokušaj raznih nacionalističkih struktura da iz te izjave izvlače jeftine političke poene.</p><p>Međutim, ni njeno naknadno objašnjenje nije rješenje problema, nego druga krajnost – jedna romantizirana, FGR-ovska verzija historije u kojoj se izbjegavaju pojmovi poput agresije, velikosrpskog projekta i genocida, dok se rat predstavlja gotovo kao bajka o Sarajevu kao vječnom carstvu međunacionalne ljubavi i sklada koje su bez ikakvog političkog razloga napali neki neimenovani barbari „s brda“.</p><p>A upravo je problem u tome što se uporno pokušava izbjeći imenovanje političkih projekata, ideologija i nacionalnih ciljeva koji su doveli do rata.</p><p>Rat u BiH nije bio sukob između dobra i zla iz dječije slikovnice, niti metafizički napad na apstraktnu „multietničnost“. Bio je to krvavi politički i nacionalni sukob nastao raspadom Jugoslavije, sudar različitih vizija budućnosti BiH i pokušaj stvaranja velike Srbije silom.</p><p>I upravo zato, ako već govorimo o ratu, onda treba imati hrabrosti govoriti o njemu otvoreno — bez nacionalističkih mitova, ali i bez građansko-romantičarskih falsifikata koji krvavu historiju pokušavaju pretvoriti u politički korektnu bajku.</p>

Romantiziranje rata kroz priču o „napadu na multietničnost“ briše političke projekte, agresiju, etnička čišćenja i činjenicu da je rat u BiH bio krvav

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

<p>The administration of the United States has released a new strategic document on policy toward the Western Balkans, which clearly conveys that the era of American "nation-building" and long-term international guardianship over the region has ended, and that Washington's focus will henceforth be on stability, US economic interests, and countering Russian and Chinese influence.</p><p>In a report submitted to the US Congress, titled "Report to Congress on United States Policy to Promote Regional Stability and Prosperity in the Western Balkans," it states that the United States has achieved "tangible results" over the past decades in all six countries of the region – Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro, Albania, North Macedonia, and Kosovo – but that it is now time for a different approach.</p><p>"American policy in the Western Balkans is no longer a matter of rescue or reconstruction, but of stability and mutually beneficial partnerships," the document states.</p><h2>Message to BiH: No Destabilization</h2><p>When it comes to Bosnia and Herzegovina, the administration emphasizes that it remains committed to the Dayton Peace Agreement, sovereignty, and territorial integrity of the state.</p><p>It is particularly noted that during 2025, "decisive American diplomacy" helped end the "most acute crisis in BiH since the 1992–1995 war," while preserving the constitutional order and legal continuity of the state.</p><p>Washington conveys that it now wants to consolidate the achieved stability and warns political actors in BiH to avoid "destabilizing and division-driven moves" that could threaten economic development and cooperation with the US.</p><p>At the same time, the US expects greater defense spending and strengthening of the security sector in the region, including BiH, with emphasis on NATO standards and increased military budgets.</p><h2>Focus on American Capital and Markets</h2><p>The second pillar of the new strategy is the economy.</p><p>The American administration openly states that it wants to strengthen the presence of American companies in the Balkans, particularly in the fields of energy, infrastructure, digital networks, and transportation.</p><p>The Western Balkans region is described as a space with "18 million inhabitants, important transportation corridors, natural resources, and a growing technology sector," but also with serious problems such as weak infrastructure, corruption, and regulatory barriers.</p><p>Special focus has been placed on energy projects that would reduce the region's dependence on Russian gas. Among the priorities are the Southern Interconnection between Croatia and BiH, development of hydropower in BiH and the region, and connecting the Balkans' energy networks to the European market.</p><p>The document clearly emphasizes that the US wants to create space for American companies in strategic projects, including transportation, IT sector, and energy.</p><h2><br></h2>

<h2>Sharp Messages to Russia and China</h2><p>A significant portion of the report is dedicated to Russia and China, which Washington accuses of exploiting instability, corruption, and weak institutions to expand their influence in the region.</p><p>Moscow is stated to "stoke ethnic tensions, finance destabilizing actors, and use energy as political pressure," while China is accused of aggressively expanding influence through loans, corruption, propaganda, and infrastructure projects with hidden costs.</p><p>Americans believe that the best response to Russian and Chinese influence is strengthening economic development and transparent institutions.</p><p>"Countries with growing economies and transparent institutions are far less susceptible to manipulation," the report states.</p><h2>End of Guardianship, Beginning of Interests</h2><p>Perhaps the most important message of the entire document is that the US no longer wants endless international interventions and political management of the Balkans.</p><p>The administration explicitly conveys that it wants to "empower local actors to solve their own problems," instead of maintaining constant dependence on international oversight.</p><p>In other words, Washington now views the Balkans much more pragmatically – through the prism of security, economics, and geopolitics, and much less through the idea of prolonged international guardianship and institution-building without clear American interest.</p><p>Read the complete report <a href="chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.state.gov/wp-content/uploads/2026/05/United_States_Policy_to_Promote_Regional_Stability-Accessible-HRC1399683.pdf">HERE</a>.</p>

When it comes to Bosnia and Herzegovina, the administration emphasizes that it remains committed to the Dayton Peace Agreement

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

<p>Outgoing High Representative in Bosnia and Herzegovina Christian Schmidt, in an interview with Deutsche Welle, may have unwittingly confirmed what has been speculated about for months in political and diplomatic circles - that his departure is not just a personnel change at the helm of the OHR, but part of a much broader shift in American and Western policy toward Bosnia and Herzegovina and the region.</p><h2>A serious message</h2><p>And at the center of that shift is Milorad Dodik. Schmidt spoke very openly about his own departure for the first time in the interview, acknowledging that he did not make the decision overnight and that he no longer feels the full international consensus necessary to continue his mandate.</p><p>- "I have to be able to rely on the fact that I have consensus within the international community," Schmidt said.</p><p>In diplomatic language, that is a very serious message.</p><p>The High Representative never drew his power solely from the Bonn Powers or formal mandate, but primarily from the political unity of key Western powers standing behind him, first and foremost US support. If that unity no longer exists, then the position of the High Representative itself becomes significantly weaker.</p><p>That is precisely why Schmidt's interview seems like an indirect admission that the international approach toward BiH is shifting tectonically - and that the US is no longer prepared to "fix the state" through the High Representative as has been the case so far.</p><p>The most indicative part of the conversation was when Schmidt spoke directly about Dodik. According to his words, the SNSD president engaged lobbying firms to achieve three goals: enabling the secession of Republika Srpska, annulling court verdicts and sanctions against him, and ultimately his departure.</p><p>- "He invested a lot of money in this," Schmidt said.</p><p>Such a formulation sounds almost like a political indictment, but stated this way and as an admission that Dodik, to a certain extent, succeeded in influencing a change in the relationship within the international community, especially regarding US relations. For if international policy had remained identical to a few years ago, it would be hard to imagine Schmidt today talking about "loss of consensus," "different approaches," and the need to "open the way for others."</p><p>Because of this, the question is increasingly opening up whether his departure is part of a much broader political arrangement that includes the new American administration and a redefinition of relations with Republika Srpska. This theory is further reinforced by the new strategic document of the American administration on the Western Balkans, submitted to the US Congress, in which Washington essentially announces the end of the era of "nation-building" and international tutelage over the Balkans.</p><p>In that document, it is clearly seen that American priorities today are: regional stability, security issues, energy projects, countering Russian and Chinese influence, and protecting American economic interests. Much less focus is on long-term political transformation of Balkan societies or endless international governance of Bosnia and Herzegovina.</p><p>In other words, Washington today views the Balkans much more pragmatically than twenty years ago. And it is precisely in that context that the approach to Dodik is also changing.</p><p>This does not mean that the US has abandoned the territorial integrity of BiH. On the contrary, the American document very clearly confirms support for Bosnia and Herzegovina's sovereignty and warns against destabilizing moves. But it is evident that part of the American administration now does not see Dodik as a problem to be eliminated, but as a bearer of concrete power with whom "the job needs to be finished."</p><h2>A more pragmatic model</h2><p>Instead of a policy of constant sanctions, political reckonings, and dramatic crises, the new approach could be based on a more pragmatic model - lowering tensions, controlling conflict, and attempting to stabilize relations, even with certain concessions. In such a framework, Schmidt becomes a symbol of the old policy of strong interventionism, the High Representative as the central arbiter, and the attempt to discipline domestic politicians through international pressure.</p><p><br></p>

<p>His statement that he wanted to be the "last High Representative" therefore sounds like much more than a symbolic declaration. It appears as an admission that an entire concept of international policy toward BiH is approaching an end. Because after almost three decades of international oversight, Bosnia and Herzegovina is still a country of deep political deadlocks, dependent on a foreign arbiter and without internal consensus on its own organization.</p><p>In Washington and parts of European capitals, there is clearly growing conviction that indefinitely maintaining the same model no longer makes political sense. That is why Schmidt's departure is not just an ordinary change of one diplomat.</p><p>It looks like the beginning of a new phase of Western policy toward Bosnia and Herzegovina - a phase in which geopolitical pragmatism, stability, and the interests of great powers will play a much larger role than the idea of international tutelage that dominated after Dayton. And it is precisely Dodik who has become the central figure through which this change is most clearly visible today.</p>

Schmidt's interview further fueled suspicions that his departure represents part of a broader shift in US policy toward BiH

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

<p>Odlazeći visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit (Christian Schmidt) u intervjuu za Deutsche Welle možda je nesvjesno potvrdio ono o čemu se mjesecima spekulira u političkim i diplomatskim krugovima - da njegov odlazak nije samo personalna promjena na čelu OHR-a, nego dio mnogo šire promjene američke i zapadne politike prema Bosni i Hercegovini i regionu.</p><h2>Ozbiljna poruka</h2><p>A u središtu te promjene nalazi se Milorad Dodik. Šmit je u intervjuu prvi put veoma otvoreno govorio o vlastitom odlasku, priznajući da odluku nije donio preko noći i da više ne osjeća puni međunarodni konsenzus potreban za nastavak mandata.</p><p>-	Moram se moći osloniti na to da imam konsenzus unutar međunarodne zajednice”, rekao je Schmidt.</p><p>U diplomatskom jeziku, to je vrlo ozbiljna poruka.</p><p>Visoki predstavnik nikada nije svoju moć crpio samo iz Bonskih ovlasti ili formalnog mandata, nego prvenstveno iz političkog jedinstva ključnih zapadnih sila koje stoje iza njega, prvenstveno podrške SAD. Ako tog jedinstva više nema, onda i sama pozicija visokog predstavnika postaje znatno slabija.</p><p>Upravo zato Šmitov intervju djeluje kao indirektno priznanje da se međunarodni pristup prema BiH tektonski mijenja - i da SAD više nisu spremne za „popravljanje države“ preko visokog predstavnika kao što je to dosad bio slučaj.</p><p>Najindikativniji dio razgovora bio je onaj u kojem Šhmit direktno govorio o Dodiku. Prema njegovim riječima, predsjednik SNSD-a angažovao je lobističke firme kako bi ostvario tri cilja: omogućavanje secesije Republike Srpske,  ukidanje sudskih presuda i sankcija protiv njega te u konačnici njegov odlazak. </p><p>-	U to je uložio mnogo novca - rekao je Šmit.</p><p>Takva formulacija zvuči gotovo kao politička optužnica, ali ovako rečeno i kao priznanje da je Dodik u određenoj mjeri uspio utjecati na promijenu odnosu unutar međunarodne zajednice, prije svega po pitanju odnosa SAD. Jer da je međunarodna politika ostala identična kao prije nekoliko godina, teško je zamisliti da bi Šmit danas govorio o “gubitku konsenzusa”, “različitim pristupima” i potrebi da se “otvori put drugima”.</p><p>Zbog toga se sve više otvara pitanje da li je njegov odlazak dio mnogo šireg političkog aranžmana koji uključuje novu američku administraciju i redefinisanje odnosa prema Republici Srpskoj. Tu teoriju dodatno pojačava novi strateški dokument američke administracije o Zapadnom Balkanu, dostavljen Kongresu SAD-a, u kojem Vađington praktično objavljuje kraj ere “nation-buildinga” i međunarodnog tutorstva nad Balkanom. </p><p>U tom dokumentu jasno se vidi da su američki prioriteti danas: stabilnost regiona, sigurnosna pitanja, energetski projekti, suzbijanje ruskog i kineskog utjecaja te zaštita američkih ekonomskih interesa.  Mnogo manje fokus je na dugoročnom političkom preoblikovanju balkanskih društava ili beskonačnom međunarodnom upravljanju Bosnom i Hercegovinom.</p><p>Drugim riječima, Vašington danas Balkan posmatra mnogo pragmatičnije nego prije dvadeset godina. I upravo se u tom kontekstu mijenja i odnos prema Dodiku.</p><p>To ne znači da su SAD odustale od teritorijalnog integriteta BiH. Naprotiv, američki dokument vrlo jasno potvrđuje podršku suverenitetu Bosne i Hercegovine i upozorava na destabilizirajuće poteze. Ali očito je da dio američke administracije sada u Dodiku ne gleda problem koji treba eliminirati, nego nosioca konkretne moći s kojim posao „treba završiti“.</p><h2>Pragmatičniji model</h2><p>Umjesto politike stalnih sankcija, političkih obračuna i dramatičnih kriza, novi pristup mogao bi biti zasnovan na pragmatičnijem modelu - spuštanju tenzija, kontroli konflikta i pokušaju stabilizacije odnosa, čak i uz određene ustupke. U takvom okviru Schmidt postaje simbol stare politike snažnog intervencionizma, visokog predstavnika kao centralnog arbitra i pokušaja discipliniranja domaćih političara međunarodnim pritiskom. </p><p><br></p>

Vašington mijenja pristup prema BiH i Zapadnom Balkanu: Era izgradnje država je prošla, fokus je na investicijama SAD

<p>Njegova rečenica da je želio biti “posljednji visoki predstavnik” zato zvuči mnogo više od simbolične izjave. Ona djeluje kao priznanje da se jedan čitav koncept međunarodne politike prema BiH približava kraju. Jer nakon gotovo tri decenije međunarodnog nadzora Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja dubokih političkih blokada, zavisna od stranog arbitra i bez unutrašnjeg konsenzusa o vlastitom uređenju.</p><p>U Vašingtonu i dijelu evropskih prijestolnica očigledno raste uvjerenje da beskonačno održavanje istog modela više nema političkog smisla. Zato Šmidtov odlazak nije samo obična smjena jednog diplomate.</p><p>On izgleda kao početak nove faze zapadne politike prema Bosni i Hercegovini - faze u kojoj će geopolitički pragmatizam, stabilnost i interesi velikih sila imati mnogo veću ulogu od ideje međunarodnog tutorstva koja je dominirala nakon Dejtona. A upravo je Dodik postao centralna figura kroz koju se ta promjena danas najjasnije vidi.</p>

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

Deutschland kaputt

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

Sarajevo se raspada, a vlast snima reelsove: Vlada zvana kolaps

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

Šta je Šmit priznao između redova: Da li je Dodik dobio ono što je tražio?

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

Cijeli grad u znaku Zmajeva: Sarajevo obojeno u plavo i žuto pred duel s Makedonijom

Parlament bez predsjedavajućeg, Vlada bez sjednica, koalicija bez dogovora

Deutschland kaputt

Ivan Sabolić: 28. maj historijski datum za Hrvatsku

Proljetna deratizacija još nije počela: Hoćemo li u Sarajevu opet imati najezdu glodara i zmija?

Sarajevo se raspada, a vlast snima reelsove: Vlada zvana kolaps

NSRS ponovo traži zatvaranje OHR-a: Šta znači odlazak Šmita za Republiku Srpsku?

Prof. dr. Rajner Citelman za "Avaz": Zašto propada njemačka ekonomija

Duge kolone vozila na Baščaršiji: Auta stoje i po deset minuta u mjestu

Sabina Ćudić i FGR-ovski romantizam: Agresija na BiH nije bila bajka o „zlim ljudima s brda“ koji pucaju na multietničku idilu

Washington Changes Approach Toward BiH and Western Balkans: Era of State-Building Has Ended, Focus Is on US Investments

What Schmidt admitted between the lines: Did Dodik get what he was looking for?

Šta je Šmit priznao između redova: Da li je Dodik dobio ono što je tražio?