Od pristalica neradne nedjelje često sam slušao istu mantru: „Pa to ima svugdje u svijetu“. Zapravo, većina evropskih država nema zabranu rada prodavnica nedjeljom ili ima mnogo fleksibilniji sistem od našeg. Ali otkud onda uvjerenje da je to nekakav civilizacijski standard? Pa vidjeli ljudi u Njemačkoj. A ako nešto postoji u Njemačkoj, onda valjda mora biti pametno, uređeno i napredno. "Švabo je to napravio". Tako balkanski mozak često percipira svijet. Prokletstvo je to koje vučemo još od gastarbajtera iz bivšeg sistema. Jer Balkanac kad ide u svijetu raditi i zarađivati, on ide u Njemačku. I misli da je to vrhunac civilizacije.

Bosna i Hercegovina već decenijama pati od jednog specifičnog kompleksa – fascinacije Njemačkom. Sve što dolazi iz Njemačke kod nas se doživljava gotovo kao sveto pismo. Ne pita se odgovara li to našem društvu, našoj ekonomiji ili našem mentalitetu. Dovoljno je reći: „Tako je u Njemačkoj“.

Prije nekoliko godina bio sam uključen u proces izrade novog Zakona o obrtu FBiH. Tadašnji zakon bio je gotovo prepisan iz Njemačke. Za obavljanje većine obrta morali ste imati formalnu diplomu baš za taj posao. Niste mogli otvoriti stolarski obrt ako niste završili zanat. Država vam je prvo morala dati pečat da ste “dovoljno kvalifikovani” da radite.

To je suština našeg problema: institucije se ne mogu kopirati kao Word dokument.

Njemački sistem nastajao je u potpuno drugačijim historijskim okolnostima. Njihova opsesija pravilima, certifikatima i birokratijom dio je njihove industrijske tradicije. Ali kada takav sistem prenesete na Balkan, ne dobijete njemački red nego balkansku verziju njemačke birokratije – dakle, pakao.

Kod nas preregulacija ne proizvodi kvalitet, nego korupciju, sivu ekonomiju i ljude koji odustaju od pokretanja posla.

Ironija je što se Njemačka danas sama suočava s ozbiljnim ekonomskim problemima. Industrijska proizvodnja stagnira, birokratija guši inovacije, energenti su skupi, a ekonomija troma. Dok Amerika proizvodi tehnološke gigante, Njemačka proizvodi formulare i komisije.

Zato su za Bosnu i Hercegovinu mnogo bolji uzori Poljska, Estonija ili Češka – zemlje koje su kroz liberalizaciju, digitalizaciju i fleksibilniju ekonomiju uspjele napraviti ogroman napredak.

Bosni i Hercegovini ne treba više njemačkog duha administracije. Nama treba više slobode.

I zato svaki put kada čujete rečenicu “to ima u Njemačkoj”, postavite jednostavno pitanje: dobro, ali da li je to dobro za Bosnu i Hercegovinu?