Rekonstrukcija mosta Ars Aevi u Novom Sarajevu, koja je trebala biti završena krajem maja, i dalje izaziva polemike. Nakon višemjesečnih kašnjenja, pojavile su se tvrdnje o lošem kvalitetu ugrađenog bangkirai drveta i njegovoj visokoj cijeni, dok iz Općine poručuju da će građani nakon završetka radova imati siguran i kvalitetno obnovljen most.<h2>Vremenski uslovi kao izgovor</h2>Načelnica Novog Sarajeva Benjamina Karić ranije je kašnjenje opravdavala vremenskim uslovima, navodeći da je tokom radova bilo više od 30 kišnih dana. Isticala je i da se prvi put od izgradnje most oprema materijalima predviđenim originalnim projektom italijanskog arhitekte Renza Piana.- Prvi put otkad je izgrađen, most će imati materijale koji su u potpunosti predviđeni osnovnim projektom. Do sada na mostu nikad nisu bile ugrađene bangkirai patosnice, iako su projektom predviđene - navela je Karić.

Međutim, reporter našeg lista svjedočio je kako su se na tek postavljenim patosnicama već pojavila oštećenja. Prostim okom može se primijetiti da su drvene daske na više mjesta napuknute i da se ljušte. Prema našim informacijama, na problem je, navodno, upozorio i univerzitetski profesor koji vrši stručni nadzor nad ovim dijelom radova.Međutim, s obzirom na to da je probila sve moguće rokove, Karić žuri da most otvori već u narednim danima. Nakon novih optužbi Karić je poručila da se završetak radova očekuje naredne sedmice. Navela je da su u toku postavljanje zaštitne ograde, završetak prilaznih staza, zamjena zatega i uređenje prostora oko mosta.Istakla je da je projekt mjesecima izložen pokušajima politizacije te obećala da će nakon tehničkog prijema javnosti biti dostupna kompletna dokumentacija, uključujući građevinske dnevnike, obračune, cijene i prepisku s dobavljačima drveta.<h2>Teške optužbe</h2>Dodala je da most neće biti pušten u upotrebu prije nego što stručna komisija pregleda sve izvedene radove.U međuvremenu je vijećnik Općinskog vijeća Novo Sarajevo Arslan Dučić objavio videosnimak s gradilišta u kojem razgovara s jednim od radnika. Na snimku radnik navodi da jedna daska bangkirai drveta košta oko 800 eura kada se kupuje pojedinačno, dok je za projekat nabavljeno 196 komada ukupne vrijednosti oko 100.000 KM.Dučić je posebno problematizirao ostatke skupocjenog drveta nakon rezanja. Na pitanje šta će biti s viškom materijala, radnik je odgovorio da će ga odnijeti kući i od njega napraviti sto.- Kako Vi možete napraviti sto od nečega što je plaćeno općinskim novcem? - upitao je Dučić.Radnik je odgovorio da se pri građevinskim radovima uobičajeno naručuje više materijala nego što je potrebno.Dučić je također utvrdio da su pojedine daske neravno postavljene te da nisu zamijenjeni svi zahrđali elementi mosta.

Rekonstrukcija jednog od najfrekventnijih pješačkih mostova u Sarajevu tako je, uz višestruko probijanje rokova, postala i predmet spora o kvalitetu izvedenih radova, cijeni ugrađenog materijala i načinu trošenja javnog novca.

Nakon višemjesečnog kašnjenja pojavile se optužbe da daske pucaju i ljušte se, dok iz Općine poručuju da će sve biti provjereno prije otvaranja

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?


Malo je stranih političara koji su u Bosni i Hercegovini ostavili toliko dubok trag kao Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling). Za jedne je bio principijelan prijatelj Bosne i Hercegovine, za niko druge političar koji nije uvijek imao dovoljno prostora da provede vlastite ideje, ali gotovo ne osporava da je riječ o čovjeku koji je tokom najtežih godina za ovu zemlju pokazao rijetko viđenu dosljednost i moralnu hrabrost.Njegov politički put nije bio obilježen velikim govorima ili populizmom, nego spremnošću da zbog vlastitih uvjerenja plati političku cijenu. Upravo je zbog Bosne i Hercegovine učinio ono što je u politici rijetkost – podnio je ostavku na ministarsku funkciju u vlastitoj vladi.Rođen je 19. avgusta 1930. godine u Insbruku u Austriji, a odrastao je u Njemačkoj, gdje je završio studij orijentalistike i historije. U politiku ulazi kroz Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), jednu od najutjecajnijih njemačkih stranaka, te vrlo brzo postaje jedan od važnijih ljudi u vladi kancelara Helmuta Kola (Kohl).Od 1982. do 1992. godine obavljao je dužnost saveznog ministra za poštu i telekomunikacije Savezne Republike Njemačke. Bio je jedan od kreatora modernizacije njemačkog telekomunikacijskog sistema i liberalizacije sektora komunikacija u vrijeme kada su telekomunikacije prolazile kroz tehnološku revoluciju.Međutim, historija ga neće najviše pamtiti po toj funkciji.<h2>Ostavka zbog BiH</h2>Početkom devedesetih godina, dok se raspadala Jugoslavija, Švarc-Šiling postaje jedan od rijetkih zapadnoevropskih političara koji otvoreno upozoravaju da međunarodna zajednica vodi pogrešnu politiku prema Bosni i Hercegovini.

Posebno je kritizirao embargo na uvoz oružja, smatrajući da je njime legalno izabranoj vladi Bosne i Hercegovine oduzeto pravo na odbranu, dok su agresorske snage raspolagale ogromnim arsenalom bivše JNA.Nezadovoljan pasivnošću njemačke i evropske politike prema ratu u Bosni i Hercegovini, u novembru 1992. godine podnio je ostavku na ministarsku funkciju. Bio je to jedan od najznačajnijih političkih protesta u Evropi tokom rata u BiH.Objasnio je da više ne može biti dio vlade čiju politiku smatra moralno pogrešnom.Takav potez bio je gotovo nezabilježen u evropskoj politici. Malo je ministara koji su bili spremni odreći se funkcije zbog vanjskopolitičkih principa.<h2>Humanitarni angažman</h2>Nakon odlaska iz Vlade nije se povukao iz javnog života.Naprotiv, gotovo cijeli svoj politički i društveni angažman usmjerio je prema Bosni i Hercegovini.Pokrenuo je brojne humanitarne projekte, organizirao pomoć za stanovništvo pogođeno ratom, pomagao obnovu razorene infrastrukture i ulagao ogromnu energiju u povezivanje njemačkih institucija s lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini.Posebno je bio angažiran u obnovi povjerenja među ljudima i razvoju civilnog društva, smatrajući da mir nije samo odsustvo rata nego i izgradnja funkcionalnih institucija.<h2>Visoki predstavnik</h2>Godine 2006., imenovan je za visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, naslijedivši Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown).Njegov mandat trajao je do 2007. godine i predstavljao je značajan zaokret u odnosu na prethodni period.Dok je Ešdaun bio poznat po čestom korištenju bonskih ovlasti, Švarc-Šiling smatrao je da Bosna i Hercegovina mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu budućnost.Njegova ideja bila je postepeno smanjivanje međunarodnog tutorstva i jačanje domaćih demokratskih institucija.Vjerovao je da dugoročna stabilnost ne može biti rezultat nametnutih odluka, nego političke odgovornosti domaćih aktera.Međutim, politička situacija u zemlji pokazala se znatno složenijom nego što se očekivalo.Nacionalne tenzije ponovo su rasle, reforme su usporile, a međunarodna zajednica zaključila je da još nije vrijeme za značajno smanjivanje svoje uloge.Zbog toga njegov mandat često dobija podijeljene ocjene.Jedni smatraju da je prerano pokušao prepustiti odgovornost domaćim političarima, dok drugi vjeruju da je ispravno procijenio kako Bosna i Hercegovina nikada neće postati potpuno funkcionalna država ako međunarodni predstavnici budu donosili ključne političke odluke umjesto izabranih institucija.<h2>Glas protiv nacionalizma</h2>Nakon završetka mandata Švarc-Šiling ostao je jedan od najglasnijih međunarodnih zagovornika Bosne i Hercegovine.Redovno je upozoravao na opasnosti nacionalizma, blokada institucija i pokušaja podrivanja državnog poretka.Posebno je kritikovao politiku Milorada Dodika, upozoravajući da secesionistička retorika predstavlja prijetnju miru i stabilnosti cijelog regiona.Istovremeno je često kritizirao i međunarodnu zajednicu zbog neodlučnosti, smatrajući da preblaga reakcija ohrabruje političare koji ruše Dejtonski sporazum.Njegovi tekstovi i intervjui objavljivani su u brojnim evropskim medijima, gdje je nastavljao podsjećati da Bosna i Hercegovina ne smije biti zaboravljena.<h2>Prijatelj Bosne i Hercegovine</h2>Za razliku od mnogih stranih zvaničnika koji su nakon završetka mandata izgubili interes za Bosnu i Hercegovinu, Švarc-Šiling je nastavio dolaziti u zemlju, učestvovati na konferencijama, razgovarati s predstavnicima civilnog društva i podržavati evropski put BiH.Više puta je naglašavao da Bosna i Hercegovina može uspjeti samo kao demokratska država zasnovana na vladavini prava, funkcionalnim institucijama i jednakim pravima svih građana.Njegova podrška nikada nije bila bezrezervna prema bilo kojoj političkoj opciji. Umjesto toga, insistirao je na principima demokratije, odgovornosti i evropskih vrijednosti.<h2>Trajno naslijeđe</h2>Kristijan Švarc-Šiling danas zauzima posebno mjesto u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Iako se mogu voditi rasprave o uspješnosti pojedinih političkih procjena tokom njegovog mandata visokog predstavnika, teško je osporiti njegov lični integritet i iskrenu privrženost Bosni i Hercegovini.Njegova ostavka iz 1992. godine ostaje simbol političke odgovornosti i moralne dosljednosti, dok njegov višedecenijski angažman pokazuje da međunarodna solidarnost ne mora biti samo pitanje diplomatskih izjava nego i konkretnih djela. U vremenu kada se politička uvjerenja često prilagođavaju interesima i funkcijama, Kristijan Švarc-Šiling ostao je primjer političara koji je bio spreman žrtvovati vlastitu karijeru kako bi ostao vjeran vlastitim principima. Upravo zbog toga mnogi ga i danas smatraju jednim od najvećih prijatelja koje je Bosna i Hercegovina imala u međunarodnoj politici.

Zbog neslaganja s politikom Zapada prema ratu u Bosni i Hercegovini napustio je ministarsku funkciju

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Kada se danas u Bosni i Hercegovini govori o izmjenama Izbornog zakona, gotovo cijela javna rasprava svedena je na jedan zahtjev – izbor hrvatskog člana Predsjedništva. Dominantan narativ postao je koncept "legitimnog predstavljanja", koji godinama nameće HDZ BiH, dok su iz fokusa gotovo potpuno nestali razlozi zbog kojih je uopće otvoreno pitanje ustavne i izborne reforme. To primarno zahtijeva i nedavna Rezolucija o Hrvatima u BiH, koju je usvojio Hrvatski sabor.A ti razlozi nisu nastali zbog Željka Komšića. Nastali su zbog presude „Sejdić–Finci“ i obaveze Bosne i Hercegovine da ukine diskriminaciju građana koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda. Evropski sud za ljudska prava još je 2009. godine utvrdio da Ustav i Izborni zakon diskriminiraju građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi jer im onemogućavaju kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.Drugim riječima, međunarodna zajednica od Bosne i Hercegovine nije tražila da dodatno etnizira politički sistem, nego upravo suprotno – da ga učini otvorenijim i ravnopravnijim za sve građane.<h2>Preuzimanje teme</h2>U međuvremenu se politička agenda potpuno promijenila. Umjesto da se raspravlja o uklanjanju diskriminacije prema građanima, glavna tema postalo je pitanje načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva.Istovremeno, probosanske stranke djeluju pretežno defanzivno. Njihova politika uglavnom se svodi na odbijanje HDZ-ovih prijedloga, dok vlastite, cjelovite modele ustavne i izborne reforme gotovo da i ne nude.Takva pozicija znači da političku inicijativu prepuštaju drugoj strani. Umjesto da same određuju dnevni red, prisiljene su reagirati na prijedloge koje kreiraju drugi.Posebno je zanimljivo što je iz javne rasprave gotovo potpuno nestalo pitanje Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, iako upravo u tom domu postoji jedan od najočitijih oblika diskriminacije.Građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ne mogu biti delegirani u Dom naroda BiH. Međutim, problem nije samo diskriminacija.Dom naroda godinama pokazuje ozbiljne institucionalne slabosti koje omogućavaju blokadu rada države. Dovoljno je da tri delegata iz jednog kluba ne dođu na sjednicu kako bi bio srušen kvorum i zaustavljen rad cijele institucije, kao što to delegati SNSD-a posljednjih mjeseci obilato koriste. Takav mehanizam više puta je korišten kao političko sredstvo blokade.Drugim riječima, Dom naroda nije samo pitanje jednakosti građana nego i funkcionalnosti države.<h2>Vizija reforme</h2>Pa ipak, to pitanje gotovo da niko ozbiljno ne otvara. Najveći problem nije što HDZ ima svoje zahtjeve. Svaka politička stranka nastoji ostvariti ciljeve svojih birača. Problem je što s druge strane ne postoji jednako razrađena vizija reforme.Umjesto prijedloga koji bi istovremeno uklonili diskriminaciju iz presuda Evropskog suda za ljudska prava, reformirali Dom naroda, ograničili mogućnosti blokada i ojačali građanski princip, probosanske stranke uglavnom nastupaju reaktivno. Bosna i Hercegovina će prije ili kasnije morati provesti presude Evropskog suda za ljudska prava. To nije samo evropski uslov nego i pitanje osnovnih demokratskih standarda.Međutim, svaka ozbiljna reforma trebala bi obuhvatiti mnogo više od izbora jednog člana Predsjedništva. Ako se već otvara ustavni i izborni paket, onda je logično otvoriti i pitanje diskriminacije u Domu naroda, njegove uloge, načina odlučivanja te mehanizama koji omogućavaju blokadu države. A probosanske stranke u tom smislu godinama ostaju bezidejne.<h2>HDZ-ov teren</h2>HDZ BiH uspio je gotovo cijelu raspravu o izbornim reformama svesti na vlastiti politički cilj. Zahvaljujući dugogodišnjem lobiranju, jasnoj strategiji i konstantnom insistiranju na istoj temi, danas se izmjene Izbornog zakona u velikom dijelu javnosti gotovo poistovjećuju isključivo s hrvatskim zahtjevima.

Umjesto da same otvore pitanje provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon


Bio sam među najglasnijim zagovornicima odlaska SDA s vlasti. Ne zato što sam vjerovao da će Trojka biti mesija, nego zato što sam smatrao da je nakon tri decenije kriminala, korupcije, nepotizma, ideološkog lutanja, antizapadnjačke politike i zarobljavanja institucija bilo nužno otvoriti novo poglavlje. Ako stranka koja je toliko dugo vladala s lošim rezultatima ne može biti smijenjena, onda demokratija nema nikakav smisao.Zato danas mislim da upravo ljudi iz Trojke sebi trebaju postaviti jedno pitanje: jesu li položili historijski ispit?Oni vlast nisu dobili u normalnim okolnostima. Dobili su priliku kakva se političkim generacijama pruža jednom. Zapravo, formirani su kao vrlo šarolika i ideološki nekoherentna scina s jednim jedinim ciljem – da pokažu da u ovoj državi može postojati barem zehru nešto bolje i poštenije od kriminala, nepravde i primitivizma koji smo decenijama gledali.Građani nisu tražili čuda. Tražili su da država konačno počne ličiti na uređenu državu. A šta danas ostaje iza njih?Uništena Željezara. Željeznice koje i dalje tavore. Rekordna zaduženja Sarajeva i Federacije BiH, bez razvojnog ciklusa koji bi opravdao toliki dug. Pokušaj da se BH Telecom uvuče u krajnje spornu kupovinu Telemacha. Komunalni haos, zapuštene ulice, infrastrukturni problemi koji se gomilaju umjesto da nestaju.Obećavali su raskid s partijskim zapošljavanjem, a dobili smo nova uhljebljavanja, katastrofalna kadrovska rješenja i osjećaj da je stranačka knjižica danas još važnija nego u najgorim vremenima SDA.Obećavali su drugačiju političku kulturu, a mandat su obilježile afere – od Crne kravate do spengavanja i brojnih drugih slučajeva koji su ozbiljno narušili povjerenje građana.Na sve to dolazi i neradna nedjelja – simbol politike koja ograničava slobodu građana umjesto da širi prostor slobode.Nakon svega, može li nekoliko tramvaja biti protivteža rekordnom zaduživanju, propuštenim reformama, aferama, nepotizmu i osjećaju da je ogromna historijska prilika potrošena gotovo bez rezultata?SDA je ostavila katastrofalno naslijeđe. Upravo zato je odgovornost Trojke bila veća nego odgovornost bilo koje vlasti prije nje. Ali je njihov historijski zadatak zapravo bio prilično lagan – ne biti gori od SDA.To je sve što je trebalo, i građani bi bili zadovoljni i s tom bogdom. Ali nisu čak ni to bili u stanju. Ovo je gore.

Od vlasti koja je obećala raskid sa starim praksama ostali su dugovi, afere, nepotizam i osjećaj da je historijska prilika propuštena

I jeste gore

Kada Argentina pobijedi Englesku, za mnoge Argentince to nikada nije samo fudbal. Transparent "Las Malvinas son Argentinas" koji su argentinski reprezentativci razvili nakon plasmana u finale Svjetskog prvenstva još jednom je pokazao da rat za Folklandska, odnosno Malvinska ostrva, ni 44 godine kasnije nije završio u kolektivnom sjećanju.<h2>Ali šta se zapravo dogodilo?</h2>Folklandska ostrva nalaze se oko 500 kilometara od argentinske obale, a više od 12.000 kilometara od Velike Britanije. Upravo ta geografska činjenica decenijama predstavlja glavni argument Argentine da ostrva pripadaju njoj. Britanci, s druge strane, pozivaju se na gotovo dva stoljeća efektivne kontrole i na pravo stanovnika ostrva da sami odlučuju o svojoj budućnosti.Spor traje još od 1833. godine, kada je Velika Britanija uspostavila kontrolu nad arhipelagom. Argentina nikada nije priznala taj čin i od tada kontinuirano polaže pravo na ostrva.Sve je kulminiralo 1982. godine.

Vojna hunta koja je tada vladala Argentinom, suočena s ekonomskim kolapsom i rastućim nezadovoljstvom građana, odlučila je izvršiti invaziju na ostrva računajući da London neće vojno odgovoriti. Bila je to katastrofalna procjena.Margaret&nbsp; Tačer (Thatcher) poslala je jednu od najvećih pomorskih ekspedicija nakon Drugog svjetskog rata. Rat je trajao 74 dana. Poginulo je oko 650 argentinskih i 255 britanskih vojnika, kao i troje stanovnika ostrva. Britanija je vratila kontrolu nad arhipelagom, a poraz je ubrzao pad argentinske vojne diktature i povratak demokratije.Iako je vojni sukob završen, politički nije.Argentina i danas u svom ustavu smatra Malvinska ostrva sastavnim dijelom svoje teritorije. Velika Britanija smatra da pitanje suvereniteta nije otvoreno jer stanovnici ostrva žele ostati britanska prekomorska teritorija. Na referendumu 2013. godine više od 99 posto birača izjasnilo se za ostanak pod britanskom upravom.

Tu dolazimo do najzanimljivijeg pitanja.Ko je u pravu?Međunarodno pravo ovdje ne daje jednostavan odgovor. Argentina se poziva na teritorijalni integritet i historijsko nasljeđe bivših španskih kolonija. Britanija se poziva na pravo naroda na samoopredjeljenje. Upravo zbog sudara ta dva principa Ujedinjene nacije nikada nisu definitivno riješile spor, već godinama pozivaju obje države na pregovore.Zbog toga utakmice Engleske i Argentine nose težinu kakvu nema nijedan drugi fudbalski duel.Maradonina "Božja ruka" 1986. godine u Argentini nikada nije doživljavana samo kao sportska prevara. Za mnoge je predstavljala simboličnu osvetu za rat izgubljen četiri godine ranije. Sam Maradona je poslije priznao da je gol doživljavao kao svojevrsnu odmazdu protiv Engleza.

Zato ni transparent nakon ovogodišnjeg polufinala nije bio slučajan.On nije promijenio status ostrva, niti će riješiti spor star skoro dva stoljeća. Ali je još jednom pokazao koliko historija, politika i nacionalni identitet mogu biti prisutni i na najvećoj fudbalskoj pozornici.

transparemt, argentina, folklandska ostrva

Pobijedili, pa ih dotukli u slavlju: Argentinci nakon pobjede nad Engleskom razvili transparent o Folklandskim ostrvima

Na kraju, možda je najveća ironija cijele priče to što se danas o budućnosti nekoliko hiljada stanovnika jednog udaljenog arhipelaga raspravlja gotovo jednako žestoko kao i prije četrdeset godina, dok svijet oko njega izgleda potpuno drugačije. Fudbal je samo podsjetio da neke utakmice nikada zapravo ne završe posljednjim sudijskim zviždukom.

U jednoj od najvećih pomorskih intervencija ikad zabilježenih, Velika Britanija je devastirala Argentinu

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

Bosna i Hercegovina nije poslala zvaničnu delegaciju u Dohu na prijem kod emira Države Katar, šeika Tamima bin Hamada Al Thanija, organiziran povodom smrti njegovog oca, bivšeg emira šeika Hamada bin Khalife Al Thanija. Dok su u katarsku prijestolnicu pristizali predsjednici država, monarsi i visoki zvaničnici iz cijelog svijeta kako bi lično izrazili saučešće, Bosna i Hercegovina nije imala svoje institucionalne predstavnike na tom događaju.

Riječ je o događaju koji je okupio politički vrh brojnih država u zemlji koja je danas jedna od najutjecajnijih diplomatskih sila Bliskog istoka i nezaobilazan međunarodni posrednik u brojnim globalnim krizama.Kako Avaz nezvanično saznaje, jedini Bosanac i Hercegovac koji je prisustvovao audijenciji kod emira Katara bio je bivši gradonačelnik Sarajeva i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Državi Katar Abdulah Skaka.

Na zvaničnom videosnimku iz Emirskog dvora, koji prikazuje dolazak predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana na audijenciju i izražavanje saučešća emiru Katara, u pozadini se može uočiti i Abdulah Skaka među zvanicama prisutnim u palači.

Prema informacijama "Avaza", Bosna i Hercegovina nije imala zvaničnu državnu delegaciju na ovom prijemu, pa je Skaka bio jedini Bosanac i Hercegovac prisutan među predsjednicima država, članovima kraljevskih porodica i visokim zvaničnicima iz arapskog i šireg islamskog svijeta.Podsjetimo, članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić uputili su telegrame saučešća emiru Katara, ali nisu prisustvovali ceremoniji u Dohi.Inače, minstar vanjskih poslova Elmedin Konaković i proteklih dana bio je aktivan na društvenim mrežama, baveći se tv programom i prepucavanjem s anonimnim komentatorima.&nbsp;Skaka je tokom mandata gradonačelnika Sarajeva inicirao pobratimljenje Sarajeva i Dohe, a kasnije je obavljao i dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine u Državi Katar.

Brojni predsjednici, monarsi i visoki zvaničnici doputovali su u Dohu kako bi izrazili saučešće, dok Bosna i Hercegovina nije imala institucionalnog p

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smijenio je Mihajla Fedorova s dužnosti ministra odbrane, u sklopu nove rekonstrukcije državnog vrha. Odluka je uslijedila nakon sastanka s vojnim vrhom, a Fedorov je smjenu potvrdio na društvenim mrežama, gdje je istakao ključne rezultate svog šestomjesečnog mandata.Među najvećim uspjesima naveo je uskraćivanje korištenja sistema Starlink ruskim snagama, kampanju protiv ruske logistike na okupiranom Krimu te pokretanje opsežnih vojnih reformi. Istovremeno je priznao da nije uspio u potpunosti reformisati Ministarstvo odbrane prema NATO standardima, preurediti sistem vojne nabavke i uspostaviti snažniju kulturu odgovornosti.„Hvala svima koji brane Ukrajinu i rade za pobjedu. Nastavit ću doprinositi porazu neprijatelja kroz inovacije, brzinu i bolju organizaciju“, poručio je Fedorov.Prema navodima ukrajinskih medija, glavni kandidat za novog ministra odbrane je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Ihor Klimenko, čije imenovanje još mora potvrditi parlament. Glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova izjavila je da je Klimenko bio iznenađen predsjednikovom ponudom, ali da će poštovati odluku vrhovnog komandanta.Moguća smjena izazvala je brojne kritike među zastupnicima vlasti i opozicije. Politički analitičar Volodimir Fesenko ocijenio je da nije dobro mijenjati ministra odbrane svakih šest mjeseci, upozorivši da bi nova promjena mogla dodatno usporiti već započete reforme.Prema informacijama koje prenosi The Kyiv Independent, glavni razlog smjene bio je ozbiljan sukob između Fedorova i vrhovnog komandanta ukrajinske vojske Oleksandra Sirskog. Izvori iz vladajuće stranke tvrde da su nesuglasice između njih dvojice postale neodržive, posebno zbog Fedorovljevih prijedloga za reformu vojske i Ministarstva odbrane.Zelenski je, navodno, zastupnicima objasnio da postoji raskol između vojnog vrha i Ministarstva odbrane te nagovijestio da bi u budućnosti mogao uslijediti i „reset“ vojnog rukovodstva, uključujući moguću smjenu Sirskog.Fedorov, koji je od 2019. do 2026. godine obavljao funkciju ministra digitalne transformacije, uživao je podršku i vlasti i opozicije. Tokom mandata ministra odbrane uspio je uvjeriti kompaniju SpaceX da ruskim snagama uskrati pristup sistemu Starlink, što su vojni analitičari ocijenili kao jednu od ključnih prekretnica u ratu. Također je pokrenuo kampanju usmjerenu na uništavanje ruske logistike i započeo niz reformi koje su izazvale podijeljene reakcije u vojsci.Njegova smjena izazvala je burne reakcije javnosti. Veterani, aktivisti i pojedini političari pozvali su građane na mirne proteste, tvrdeći da se reformator uklanja upravo zbog otpora starog sistema i interesa povezanih s korupcijom.Savjetnik Ministarstva odbrane Serhij Sternenko, koji je nakon smjene podnio ostavku, nazvao je Fedorova „najboljim ministrom odbrane u historiji Ukrajine“ i upozorio da su birokratske opstrukcije i protivljenje reformama spriječili dublje promjene.„Žalosno je što smo danas dalje od pobjede nego što smo mogli biti. Prave reforme tek su počele, a sada su zaustavljene“, poručio je Sternenko.

Među najvećim uspjesima naveo je uskraćivanje korištenja sistema Starlink ruskim snagama

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Nekadašnji simbol Sarajeva, Centar Skenderija, danas se nalazi u najtežem stanju od svog otvaranja. Nakon obrušavanja dijela konstrukcije, ponovo su otvorena pitanja odgovornosti za višegodišnje propadanje kompleksa, ali i budućnosti objekta koji više ne ispunjava uslove ni za odigravanje utakmica ABA lige.<h2>Igre u Zetri</h2>Koliko je stanje ozbiljno, najbolje pokazuje činjenica da će Košarkaški klub Bosna, aktuelni prvak Bosne i Hercegovine, domaće utakmice naredne sezone igrati u Zetri, jer Skenderija ne zadovoljava tehničke standarde potrebne za organizaciju utakmica tog nivoa.Na predstavljanju novog trenera KK Bosna Darija Gjergje predsjednik Upravnog odbora kluba Nihad Selimović potvrdio je da će Zetra biti privremeni dom kluba, dok Skenderija ne bude osposobljena za vrhunsku košarku.Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda poručio je da Skenderija ostaje dom „Bosne“, ali je priznao da zbog višegodišnjeg izostanka ulaganja trenutno ne zadovoljava standarde potrebne za organizaciju vrhunskih utakmica. Istakao je kako KK Bosna danas nikada nije bila finansijski stabilnija te da je angažman selektora reprezentacije BiH Darija Gjergje potvrda ozbiljnih ambicija kluba.<h2>Oštre kritike</h2>Istovremeno, višegodišnje zapuštanje Skenderije oštro je kritikovao Damir Nikšić, nekadašnji zastupnik Naše stranke u Parlametnu FBiH.Nikšić je izjavio da je vjerovao kako će nakon dva mandata vlasti Naša stranka uspjeti obnoviti Skenderiju, dodavši da ga, ukoliko stranka osvoji i treći mandat, više neće biti u politici.

Podsjetio je da je bivša uprava, na čelu s direktorom iz SBB-a, barem okrečila i djelimično uredila Skenderiju, dok je očekivao da će nova vlast uraditi "pet puta više". Umjesto toga, kaže, stanje je danas znatno gore.U svom prepoznatljivom satiričnom stilu otpjevao je nekoliko stihova kojima je ismijao, kako tvrdi, opsjednutost vlašću i neispunjena obećanja, poručivši da su "godine prošle pune bruka" te da će se građani "opet zaj*bati". Zaključio je da je Skenderija danas u "daleko gorem stanju" nego kada su je preuzele Naša stranka i NiP, ocijenivši da je kompleks postao "totalna olupina".Da je stanje alarmantno, upozorava i direktor KJP Centar Skenderija Šenaj Avdić, koji tvrdi da Vlada Kantona Sarajevo godinama nema ni strategiju ni novac za ozbiljnu obnovu objekta.Prema njegovim riječima, nakon nedavnog obrušavanja dijela krova niko iz Vlade nije reagovao, a uprava Skenderije bez podrške vlasnika ne može provesti kapitalnu sanaciju.Podsjetio je da je još Strategijom razvoja Kantona Sarajevo 2021–2027. bila planirana kompletna rekonstrukcija Skenderije vrijedna blizu 35 miliona KM, koja je trebala obuhvatiti sanaciju dvorana, platoa, fasade i nosive konstrukcije. Međutim, taj projekt nikada nije ni započeo, između ostalog, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i nemogućnosti pribavljanja građevinskih dozvola.Avdić tvrdi da su posljednjih godina izvođeni uglavnom parcijalni zahvati – sanacija dijela platoa, protivpožarni sistemi, mokri čvorovi, tribine i stolarija – ali da potpuna rekonstrukcija nikada nije realizovana.Podsjeća i da se odgovornost danas prebacuje na bivše uprave, iako direktori, kako kaže, bez političke odluke i finansijske podrške Vlade ne mogu riješiti probleme koji se gomilaju decenijama.Posebno zabrinjava činjenica da se, uprkos brojnim obećanjima, od izjava o "strateškom projektu" nije otišlo dalje od parcijalnih popravki. Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk još je 2023. godine govorio da želi obnoviti Skenderiju i osigurati sigurnost posjetilaca, a 2024. obilazio je radove na sanaciji dijela platoa zajedno s ministrom Magodom, predstavljajući ih kao početak ozbiljnije obnove.Dvije godine kasnije KK Bosna je prisiljena napustiti svoju dvoranu, dijelovi kompleksa se urušavaju, a pitanje budućnosti jednog od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva ostaje bez konkretnog odgovora.<h2>Je li sve namjerno?</h2>Zbog svega toga u javnosti se sve češće postavlja pitanje da li je Skenderija godinama prepuštena propadanju bez jasnog plana njene obnove ili prenamjene, dok se istovremeno povremeno pojavljuju spekulacije o mogućim investicijama na jednoj od najatraktivnijih lokacija u glavnom gradu.

Godinama su najavljivani rekonstrukcija i ulaganja vrijedna desetine miliona maraka, ali „Bosna“ ne može više ni igrati u Skenderiji

Simbol Sarajeva iz dana u dan postaje sve veća ruševina: KK Bosna u Skenderiji više ne može igrati sve i da hoće

Elmedin Konaković ne odustaje od pljačke BH Telecoma koju preko svog direktora Amela Kovačevića namjerava provesti kupovinom Telemacha za astronomskih i uveliko precijenjenih 672 miliona KM.Zbog toga je Savez za bolju budućnost najavio podnošenje krivičnih prijava protiv predsjednika Naroda i pravde i ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, generalnog direktora BH Telecoma Amela Kovačevića te članova uprave ovog preduzeća.Lider SBB-a navodi da se radi o pokušaju nanošenja višemilionske štete državnoj kompaniji kroz preplaćenu kupovinu Telemacha, umjesto da se novac uloži u izgradnju data centara i razvoj umjetne inteligencije, što zemlje regiona uveliko čine.

Čak i kada bi se, što je naravno nemoguće, potpuno zanemario kriminalni motiv kupovine Telemacha, ostaje dilema da li je planirana investicija kupovanja kablovskog operatera u 21. stoljeću poslovno opravdana, upozorava predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić u javnim istupima.- Zamislite da naš Telekom uloži 500 miliona, 600 miliona ili 700 miliona maraka u umjetnu inteligenciju. Ko to može spriječiti? Vlada je većinski vlasnik. Uzme svoju dividendu, formira posebnu kompaniju, napravi data centar i razvija nove tehnologije. Umjesto da se razvijamo kao društvo i kao Federacija, mi razgovaramo o kupovini zastarjele tehnologije - rekao je Radončić.<h2>Promašeni model</h2>Ključni dio poslovnog modela Telemacha i dalje počiva na kablovskoj televiziji i kablovskom internetu – tehnologijama koje širom svijeta postepeno ustupaju mjesto optičkim mrežama, cloud uslugama, digitalnim platformama i rješenjima zasnovanim na umjetnoj inteligenciji.

Telekom industrija danas prolazi kroz najveću transformaciju od pojave interneta. Više nije presudno ko posjeduje najveću kablovsku mrežu, nego ko raspolaže najvećim data centrima, najrazvijenijom optičkom infrastrukturom, cloud servisima, platformama za obradu podataka i AI rješenjima. Najveće telekom kompanije zato posljednjih godina dramatično mijenjaju investicione prioritete.<h2>Ulaganja Srbije</h2>Srbija je posljednjih godina digitalni sektor postavila među strateške prioritete države. Izgrađen je Državni data centar u Kragujevcu, nabavljeni su superračunari za razvoj umjetne inteligencije, a država kontinuirano povećava ulaganja u digitalnu infrastrukturu. Izvoz ICT usluga premašio je četiri milijarde dolara godišnje, čime je informaciono-komunikacioni sektor postao jedan od glavnih pokretača privrednog rasta.Istovremeno, Telekom Srbije posljednjih godina ulaže stotine miliona eura u razvoj optičkih mreža, data centara, digitalnih platformi i mobilne infrastrukture, nastojeći svoju budućnost graditi na uslugama nove generacije, a ne na tehnologijama koje izlaze iz upotrebe.<h2>Primjer Hrvatske</h2>Sličan trend vidljiv je i u Hrvatskoj. Hrvatski Telekom je samo tokom 2024. godine investirao gotovo 243 miliona eura u razvoj optičke mreže, 5G infrastrukture i digitalnih usluga, pri čemu je najveći dio ulaganja usmjeren upravo na tehnologije koje će određivati tržište u narednim decenijama.BH Telecom, s druge strane, prošle godine realizovao je kapitalne investicije od blizu 78,5 miliona KM, uglavnom u modernizaciju vlastite mreže i digitalnih servisa. Postavlja se pitanje da li je opravdano da najveći pojedinačni investicioni ciklus u historiji kompanije bude usmjeren na preuzimanje drugog operatera ili bi isti novac mogao donijeti veću dugoročnu vrijednost kroz razvoj novih tehnologija.

Sedam stotina miliona konvertibilnih maraka je iznos dovoljan za izgradnju više savremenih data centara, masovno širenje optičke mreže širom Bosne i Hercegovine, razvoj AI platformi, podršku domaćim tehnološkim kompanijama i stvaranje digitalnog ekosistema koji bi mogao promijeniti strukturu domaće ekonomije.<h2>Sumnjivo ulaganje u prošlost ili pogled ka budućnosti?</h2>Rasprava o Telemachu sve više se pretvara u raspravu o tome kakvu ekonomiju Bosna i Hercegovina želi graditi – onu koja ulaže u infrastrukturu budućnosti ili onu koja stotine miliona maraka usmjerava u poslovne modele nastale u prošloj tehnološkoj eri, iza kojih stoje sumnjive političko-kriminalne namjere.

Bura reakcija stiže na uporne i drske pokušaje sklapanja štetnog posla, koji nema nikakvu ekonomsku i razvojnu opravdanost 

Krivična prijava za pljačku BH Telecoma

Kada se svake godine približi 11. juli, Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u isti začarani krug. Jedni se prisjećaju žrtava i pokušavaju sačuvati dostojanstvo njihovog sjećanja. Drugi ulažu ogromnu energiju da umanje razmjere zločina, relativiziraju odgovornost ili potpuno negiraju ono što je međunarodno pravo odavno utvrdilo. Gotovo da nema druge evropske države u kojoj se oko jedne historijske činjenice vodi toliko političkih bitaka kao što je to slučaj sa Srebrenicom.<h2>Pitanje savjesti</h2>Zato pitanje Srebrenice nije samo pitanje prošlosti. Ono je prije svega pitanje savjesti. Savjest pojedinca mjeri se njegovom sposobnošću da prizna istinu čak i onda kada mu nije ugodna. Isto vrijedi i za narode. Nijedan narod ne postaje slabiji zato što priznaje zločine počinjene u njegovo ime. Naprotiv, upravo spremnost na suočavanje s najmračnijim poglavljima vlastite historije predstavlja znak političke i moralne zrelosti.

Evropa je to naučila na vlastitom iskustvu. Njemačka danas nije jedna od najuglednijih evropskih država zato što je zaboravila nacizam, nego upravo zato što ga nije zaboravila. Nijedna ozbiljna njemačka politička stranka ne dovodi u pitanje Holokaust, ne traži “drugu stranu priče” niti govori da je riječ o propagandi pobjednika. Njemačka je shvatila da istina, koliko god bila bolna, predstavlja temelj svakog zdravog društva.Nažalost, na prostoru bivše Jugoslavije taj proces nikada nije u potpunosti završen. Umjesto suočavanja s činjenicama, često svjedočimo proizvodnji novih mitova. Umjesto prihvatanja presuda međunarodnih sudova, nude se teorije zavjere. Umjesto pijeteta prema žrtvama, organiziraju se političke kampanje koje imaju za cilj dokazati da se genocid nije dogodio ili da je riječ o međunarodnoj uroti protiv jednog naroda. Takva politika ne šteti prvenstveno Bošnjacima. Najviše šteti upravo srpskom društvu.Jer društvo koje vlastitu djecu odgaja na poricanju historijskih činjenica osuđuje ih da jednog dana ponovo prolaze kroz iste političke katastrofe. Nijedna zajednica ne može izgraditi zdrav identitet na laži. To ne znači prihvatiti kolektivnu krivicu.<h2>Odgovornost društva</h2>Krivica je uvijek individualna. To je jedno od temeljnih načela modernog prava. Za genocid nisu odgovorni svi Srbi, nego konkretni ljudi, politički i vojni vrh Republike Srpske te oni koji su naredbe izvršavali. Međutim, odgovornost društva jeste da odluči hoće li te zločince pretvoriti u heroje ili će ih smjestiti tamo gdje pripadaju – na najmračnije stranice vlastite historije.Tu se nalazi ključna razlika. Nijedan narod ne bira svoju prošlost. Ali svaki narod bira odnos prema vlastitoj prošlosti. Srebrenica zato nije samo bošnjačko pitanje. Ona je test demokratske kulture cijelog regiona. Društvo koje nije spremno priznati očigledne činjenice teško može razviti kulturu vladavine prava, odgovornosti i političke tolerancije.Upravo zbog toga međunarodni sudovi nisu donosili presude da bi pisali historiju, nego da bi uspostavili minimum zajedničkih činjenica na kojima se može graditi mir. Historijske interpretacije uvijek će postojati. Raspravljat će se o uzrocima rata, ulozi međunarodne zajednice, političkim odlukama i mnogim drugim pitanjima. Ali oko činjenice da je u Srebrenici počinjen genocid pravno više nema dileme.institucija ne može čovjeku dati savjest. Ona se gradi obrazovanjem, moralnim odgojem i spremnošću da pogledamo istini u oči čak i kada nam se ne sviđa ono što vidimo.

<h2>Jasna granica</h2>Poricanje te činjenice ne predstavlja drugačije mišljenje. Predstavlja odbacivanje pravnog i civilizacijskog poretka. Naravno, suočavanje s činjenicama ne znači da Bošnjaci nemaju obavezu kritički promišljati vlastitu prošlost.Srebrenica je upravo ona granica ispod koje civilizirano društvo ne bi smjelo ići. Zato je važno da mladi ljudi u Bosni i Hercegovini uče činjenice, a ne propagandu. Historija ne smije biti sredstvo proizvodnje novih sukoba. Njena svrha mora biti razumijevanje kako se tragedije više nikada ne bi ponovile. To je posebno važno u vremenu društvenih mreža, kada se lažne informacije šire brže nego ikada prije. Jedna objava na internetu može poništiti godine ozbiljnog obrazovanja ako društvo ne razvija kulturu kritičkog mišljenja.Upravo zbog toga odgovornost imaju škole, univerziteti, mediji i političke elite.Njihov zadatak nije proizvoditi poželjnu prošlost nego objašnjavati stvarnu. Bosna i Hercegovina nikada neće postati stabilna država ako različiti narodi budu živjeli u potpuno različitim historijskim stvarnostima. Nije moguće graditi zajedničku budućnost ako se ne može postići ni minimalni konsenzus o prošlosti.To ne znači da svi moraju jednako osjećati. Ali moraju prihvatiti iste činjenice. Tek tada počinje prostor za pomirenje.Na kraju, možda je upravo riječ “savjest” najvažnija riječ u cijeloj priči o Srebrenici. Zakoni mogu zabraniti negiranje genocida. Sudovi mogu izricati presude. Međunarodna zajednica može donositi rezolucije.Ali nijedna institucija ne može čovjeku dati savjest. Ona se gradi obrazovanjem, moralnim odgojem i spremnošću da pogledamo istini u oči čak i kada nam se ne sviđa ono što vidimo.

Trideset godina nakon genocida, najveći izazov nije sjećanje na prošlost nego spremnost da se prihvate činjenice kao temelj zajedničke budućnosti

Zašto je suočavanje s činjenicama važno za budućnost: Srebrenica kao pitanje savjesti

Saobraćajna nesreća dogodila se danas u poslijepodnenim satima u sarajevskom naselju Pofalići kod zgrade Fabrike duhana Sarajevo potvrđeno je za "Avaz" iz MUP-a KS.U nesreći su sudjelovala dva vozila.- Povrijeđenih nema, samo je konstatovana materijalna šteta - kazali su iz Operativnog centra MUP-a KS.Uviđaj je završen, a saobraćaj se do njegovog okončanja odvijao otežano uz naizmjenično propuštanje vozila jednom trakom.

Uviđaj je završen, a saobraćaj se do njegovog okončanja odvijao otežano

Sudar u Sarajevu: Velika šteta na automobilima

Rekonstrukcija pješačkog mosta Ars Aevi u Sarajevu, koja je trebala biti završena još početkom ljeta, ponovo je probila najavljene rokove. Most koji povezuje Grbavicu i Vilsonovo šetalište ostaje zatvoren za građane i nakon 5. jula, datuma koji je Općina Novo Sarajevo posljednjih sedmica predstavljala kao konačni rok za završetak radova.<h2>Nezavršeni radovi</h2>Načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić sredinom juna javno je poručila da će rekonstrukcija biti završena do 5. jula, naglašavajući da je taj rok evidentiran u građevinskom dnevniku i potvrđen od nadzora. Međutim, dan nakon isteka tog roka iz Općine su priznali da radovi još nisu završeni.Iz Općine Novo Sarajevo naveli su da se trenutno izvode tehnički najzahtjevniji zahvati, uključujući zamjenu ležišta i ugradnju zatega, dok je u međuvremenu isporučen i bangkirai materijal za drvene podnice. Nakon njegove obrade slijedi završna montaža i puštanje mosta u funkciju.Iz Općine ipak tvrde da ne mogu potvrditi da je rok probijen jer očekuju konačno očitovanje nadzora, koje bi trebalo precizirati da li je 5. juli bio konačan ili okvirni datum završetka radova.Takvo obrazloženje nije umirilo građane, koji već sedmicama izražavaju nezadovoljstvo zbog višemjesečnog zatvaranja jedne od najvažnijih pješačkih komunikacija u ovom dijelu Sarajeva. Grupa građana uputila je zahtjev nadležnim institucijama za provođenje inspekcijskog nadzora, tvrdeći da se na gradilištu danima nije mogao vidjeti nijedan radnik te da radovi djeluju potpuno obustavljeno.

<h2>Nezadovoljstvo građana</h2>Nezadovoljstvo građana dodatno je pojačano činjenicom da je riječ o projektu koji je već nekoliko puta dobijao novi rok završetka. Rekonstrukcija je počela početkom marta i prvobitno je trebala trajati oko tri mjeseca. Nakon toga rok je pomjeren na 1. juni, zatim na 5. juli, a most ni danas nije otvoren.Cijela situacija izazvala je i političke tenzije unutar vladajuće Trojke. Federalni zastupnik Naše stranke Dragan Mioković početkom jula na društvenoj mreži X kritikovao je stanje na gradilištu, ocijenivši da prizori praznog gradilišta predstavljaju "epski neprofesionalizam i javašluk". Iako je objavu ubrzo obrisao, uslijedio je oštar odgovor Benjamine Karić.Načelnica mu je poručila da je trebao završiti objavu nakon rečenice u kojoj priznaje da "ne zna ništa o mostogradnji", optuživši ga za populizam i pokušaj prikupljanja političkih poena. Istovremeno je detaljno nabrojala faze radova koje su, prema njenim riječima, bile planirane za prvu sedmicu jula te ponovila uvjerenje da će most nakon rekonstrukcije biti sigurniji, funkcionalniji i estetski znatno kvalitetniji nego ranije.<h2>Pomicanje rokova</h2>Dok se rokovi nastavljaju pomicati, građane mnogo više od političkih prepucavanja zanima jedno pitanje – kada će most konačno biti otvoren. Nakon više od četiri mjeseca radova i nekoliko probijenih rokova, Ars Aevi za mnoge postaje simbol lošeg upravljanja infrastrukturnim projektima, a ne primjer njihove uspješne realizacije.

Načelnica Benjamina Karić obećavala završetak do 5. jula, ali most ni nakon isteka roka nije otvoren

Ponovo probijen rok za završetak mosta Ars Aevi: Hoće li to više, Benjamina?

Velikosrpska ideja je i danas živa. A ona je ta koja ubija. Svi ostali su samo izvršioci.Kako se mogla dogoditi Srebrenica?To pitanje svake godine postavljaju evropski političari, bošnjačke porodice, historičari i obični ljudi. Odgovori su često obavijeni frazama o "mržnji", "ludilu rata" ili "tragediji koja se više nikada ne smije ponoviti". Ali odgovor je, koliko god bio brutalan, zapravo vrlo jednostavan.Srebrenica nije bila eksces. Nije bila trenutak kolektivnog ludila niti izolovani ratni zločin. Bila je logičan završetak jednog političkog projekta.Genocid u Srebrenici bio je najkrvavija epizoda velikosrpske politike koja je početkom devedesetih krenula u stvaranje etnički homogene srpske države na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ono što se dogodilo u julu 1995. već se ranije dogodilo u Prijedoru, Višegradu, Foči, Zvorniku, Vlasenici i desetinama drugih mjesta. Sarajevo je četiri godine sistematski ubijano granatama i snajperima. Da je palo, doživjelo bi vlastitu Srebrenicu. Isto vrijedi za Goražde ili Bihać.Razlika između Srebrenice i drugih mjesta nije u motivu niti u počiniocima. Razlika je u pravnoj kvalifikaciji i razmjerama zločina. Ideologija, cilj i metoda bili su isti.Cilj je bio ukloniti Bošnjake s prostora zamišljene velike srpske države. To nije bila improvizacija nekoliko lokalnih komandanata, nego politika javno izrečena još na početku rata. Bošnjaci su ubijani zato što su predstavljali prepreku ostvarenju tog projekta. Godinama stvarana propaganda, mitovi o "poturicama", izdajnicima i historijskoj osveti poslužili su da se zločin predstavi kao moralna dužnost.Zato genocid nisu počinili samo oni koji su povlačili obarač.Počinili su ga i političari koji su donosili odluke, generali koji su izdavali naređenja, intelektualci koji su oblikovali ideološki okvir, pisci koji su sijali mržnju, mediji koji su huškali i sveštenici koji su zločinu davali privid svetosti. Genocid nije djelo nekoliko monstruma. On je proizvod jedne ideologije koja je zahvatila veliki dio društva.Zbog toga ni sjećanje, koliko god bilo važno, samo po sebi nije dovoljno da spriječi novo zlo. Ne može se trajno spriječiti posljedica, a ignorisati njen uzrok.A uzrok ima ime – velikosrpska ideologija.Nažalost, ona nije nestala 1995. godine. Danas Srbijom vlada političar koji je politički stasao kod Vojislava Šešelja, dok u Republici Srpskoj Radovan Karadžić i Ratko Mladić za mnoge ostaju nacionalni heroji. Negiranje genocida i dalje je gotovo politički preduslov za ozbiljnu karijeru u tom političkom prostoru.Zato je najveća opasnost vjerovati da je genocid ostao u prošlosti. Nije. Ono što ga je proizvelo nije poraženo, nego uglavnom nepromijenjeno.Sve dok velikosrpska ideja živi kao politički ideal, postojat će i opasnost da ponovo proizvede isto zlo. Jer ne ubijaju same puške. Njih neko prethodno napuni idejama.

Najveća opasnost vjerovati da je genocid ostao u prošlosti. Nije. Ono što ga je proizvelo nije poraženo

Velikosrpska ideologija genocida

Izjava predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića da će Milorad Dodik 9. januara govoriti „kao predsjednik Vlade Republike Srpske“ otvorila je pitanje koje je nakon pravosnažne presude izgledalo zatvoreno. Može li Dodik, uprkos presudi i zabrani obavljanja funkcije predsjednika RS-a, ponovo preuzeti neku od najviših političkih funkcija?Milorad Dodik je, podsjetimo, pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, uz izrečenu mjeru sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina. <h2>Šta piše u presudi?</h2>Upravo formulacija presude danas je predmet rasprava. Sutkinja Suda BiH Sena Uzunović nije Dodiku presudom zabranila obavljanje svih političkih ili javnih funkcija, nego je precizno izrekla mjeru sigurnosti „zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina“.

Drugim riječima, presuda mu zabranjuje samo funkciju predsjednika Republike Srpske. Da je Uzunović izrekla „zabranu sticanja ili vršenja dužnosti u bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava“, kao što propisuje Član 203a Krivičnog zakona, dileme ne bi bilo.Mnogi upućeni u slučaj kazali su nam da je ovakvu presudu Uzunović ciljano ograničila samo na obnašanje funkcije predsjednika – s jedne strane da se ostavi utisak da je Dodik adekvatno kažnjen i elminiran od obavljanja funkcije, ali s druge da se naknadno ostavi prostor za obavljanje neke druge funkcije.Ostaje nejasno da li je ovo uradila ciljano i iz kojeg razloga, ili je u pitanju slučajni previd?nićeva izjava pokazuje da u vrhu vlasti Republike Srpske očigledno postoji uvjerenje da bi Dodik mogao ponovo preuzeti izvršnu funkciju, uprkos pravosnažnoj presudi. Hoće li takav pokušaj, ukoliko do njega dođe, proći test pred državnim institucijama, ostaje pitanje na koje će odgovor dati isključivo nadležni organi. Ono što je već sada jasno jeste da je formulacija presude otvorila pravnu raspravu koja vjerovatno nije morala postojati.

<h2>Šta kaže zakon?</h2>Sama presuda nije jedini pravni okvir. Izborni zakon BiH predviđa da osoba koja je pravosnažno osuđena na kaznu zatvora ne može biti kandidat niti obavljati javnu funkciju sve dok ne nastupi zakonska rehabilitacija, odnosno dok se ne ispune uslovi za brisanje osude.Kako je Dodik osuđen na godinu dana zatvora, rehabilitacija ne nastupa odmah nakon izvršenja kazne, nego tek nakon proteka zakonom propisanog roka, što znači da bi ta prepreka obuhvatila i naredni izborni ciklus.To znači da postoji ozbiljan pravni argument da Dodik, bez obzira na formulaciju presude ne može biti imenovan ni na drugu javnu funkciju, sve dok traje pravna posljedica osude. Upravo zato što član 203a Krivičnog zakona BiH, po kojem je Dodik osuđen, predviđa izricanje sigurnosne mjere zabrane vršenja dužnosti.Svrha te mjere jeste da se počinilac ukloni s pozicije s koje je izvršio krivično djelo i spriječi njegovo ponovno činjenje zloupotrebom javne vlasti. No, jasno je da će se Dodikovi pravnici pozivati upravo na samu presudu, odnosno njenu usku definiciju zabrane obavljanja samo jedne funkcije, bez navođenja drugih.U slučaju pokušaja imenovanja Dodika, konačnu riječ imali bi Centralna izborna komisija BiH i Sud BiH.<h2>Namjerno ostavljeno</h2>Minićeva izjava pokazuje da u vrhu vlasti Republike Srpske očigledno postoji uvjerenje da bi Dodik mogao ponovo preuzeti izvršnu funkciju, uprkos pravosnažnoj presudi. Hoće li takav pokušaj, ukoliko do njega dođe, proći test pred državnim institucijama, ostaje pitanje na koje će odgovor dati isključivo nadležni organi. Ono što je već sada jasno jeste da je formulacija presude otvorila pravnu raspravu koja vjerovatno nije morala postojati.

Da li je sutkinja Sena Uzunović napravila slučajan ili svjestan previd?

Presudom mu nije zabranjen povratak na vlast: Može li Dodik na čelo Vlade RS-a

Samit NATO-a u Ankari mogao bi biti jedan od najvažnijih od završetka Hladnog rata. Rat u Ukrajini, sukob na Bliskom istoku i sve veće razlike između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih saveznika otvaraju pitanje kako će izgledati NATO u godinama koje dolaze.<h2>Nastavak pritiska</h2>Posebnu pažnju privukao je susret američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) i turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan). Prema pisanju „The New York Timesa“, Tramp je spreman omogućiti povratak Turske u program borbenih aviona F-35, iz kojeg je Ankara isključena nakon kupovine ruskog sistema S-400. Takav potez izazvao je protivljenje Izraela i dijela američkih saveznika.Istovremeno, Tramp nastavlja pritiskati evropske članice NATO-a da preuzmu veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost. Prema navodima američkih medija, razmatrao je mogućnost povlačenja čak trećine američkih vojnika iz Evrope, dok Pentagon provodi reviziju američkog vojnog prisustva na kontinentu.Analitičar Osman Softić smatra da se iza tih poteza krije mnogo šira promjena američke strategije.- Administracija Donalda Trampa ima potpuno drugačiji pristup NATO savezu. Amerikanci žele redefinisati svoju globalnu ulogu i sve više pažnje usmjeravaju prema zapadnoj hemisferi – ocjenjuje Softić.Prema njegovim riječima, SAD neće potpuno napustiti Evropu, ali je jasno da žele smanjiti vojno prisustvo i veći dio tereta prepustiti evropskim saveznicima.

<h2>Položaj Turske</h2>Jedna od ključnih tema samita bit će i položaj Turske unutar Saveza. Iako posjeduje drugu najveću vojsku u NATO-u, Ankara godinama ima ozbiljna neslaganja sa saveznicima zbog Sirije, odnosa prema Kurdima, kupovine ruskog sistema S-400, ali i politike prema istočnom Mediteranu i Izraelu.- Turska smatra da njena percepcija prijetnji nije ista kao percepcija evropskih članica NATO-a. Upravo zbog toga postoje ozbiljna mimoilaženja između Ankare i pojedinih saveznika – ističe Softić.Na samitu se očekuje potvrda daljeg povećanja izdvajanja za odbranu, uz plan da članice dugoročno ulažu do pet posto bruto domaćeg proizvoda. Dio tog novca, smatra Softić, vjerovatno će biti usmjeren u infrastrukturu poput puteva, mostova i željeznica koje mogu imati i vojnu namjenu. Također se očekuje potvrda novog paketa vojne pomoći Ukrajini.Za Bosnu i Hercegovinu posebno je značajno što proširenje NATO-a neće biti među glavnim temama sastanka.<h2>Okolnosti ne idu u prilog BiH</h2>Softić smatra da trenutne okolnosti ne idu u prilog bh. ambicijama za članstvo.- Bosna i Hercegovina je duboko podijeljena kada je riječ o NATO-u. Uz unutrašnje političke blokade, promijenila se i međunarodna situacija. Evropa razvija vlastite odbrambene kapacitete, dok Amerika redefiniše svoju ulogu. To nisu okolnosti koje ubrzavaju proširenje Saveza – smatra on.<h2> NATO će opstati</h2>Prema njegovoj ocjeni, NATO će opstati, ali će se njegova uloga vjerovatno mijenjati.- Prijetnje više nisu iste kao u vrijeme Hladnog rata, niti članice Saveza imaju identičnu percepciju sigurnosnih izazova. Zbog toga će NATO morati redefinisati svoju buduću ulogu – zaključuje Softić.

Samit u Ankari dolazi u trenutku kada SAD preispituju svoju ulogu u Evropi

Pritisak na EU i povratak Turske u fokus: Tramp i Erdoan prekrajaju NATO 

Sarajevske općine i dalje predstavljaju ubjedljivo najrazvijeniji dio Federacije Bosne i Hercegovine. Prema najnovijem izvještaju Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2025. godinu, čak sedam od deset najrazvijenijih lokalnih zajednica u Federaciji nalazi se u Kantonu Sarajevo. Međutim, detaljnija analiza pokazuje da među njima postoje značajne razlike kada su u pitanju privreda, zaposlenost, demografija i životni standard. Na samom vrhu ponovo se nalazi općina Centar, koja je zadržala prvo mjesto u Federaciji. Slijedi Novo Sarajevo, dok je Trnovo, zahvaljujući malom broju stanovnika i izrazito visokim prihodima po glavi stanovnika, zauzelo treće mjesto. Ilidža je četvrta, ispred Starog Grada, dok su Novi Grad i Vogošća također među deset najrazvijenijih lokalnih zajednica u Federaciji. Hadžići i Ilijaš nalaze se nešto niže, ali i dalje pripadaju grupi razvijenih općina. <h2>Centar – ekonomski motor Sarajeva</h2>

Centar je godinama sinonim za ekonomsku snagu Sarajeva. U ovoj općini koncentrisan je najveći broj državnih institucija, banaka, međunarodnih organizacija i kompanija. Upravo zbog toga ostvaruje najveće porezne prihode po stanovniku, ima najveću koncentraciju radnih mjesta i jednu od najviših prosječnih plata u zemlji.Istovremeno, riječ je o općini s najskupljim nekretninama, pa visok standard prati i visoka cijena života.<h2>Novo Sarajevo – poslovni centar države</h2>

Drugo mjesto zauzima Novo Sarajevo, koje posljednjih godina sve više prerasta u poslovno središte Bosne i Hercegovine. U ovoj općini nalaze se sjedišta brojnih kompanija, poslovni tornjevi, banke i univerzitetske institucije.Za mnoge stanovnike upravo Novo Sarajevo predstavlja najbolji balans između razvijene privrede, dostupnosti usluga i urbanog načina života.<h2>&nbsp;Ilidža – najveći uspon</h2>

Možda najveće iznenađenje predstavlja Ilidža, koja je prestigla Stari Grad i izbila na četvrto mjesto u Federaciji.Razlog leži u snažnom rastu privatnih investicija, izgradnji novih stambenih naselja, razvoju turizma te velikom broju novih poslovnih zona. Posljednjih godina upravo je Ilidža postala jedna od najpoželjnijih lokacija za život mladih porodica zahvaljujući većem životnom prostoru i nešto povoljnijim cijenama stanova.<h2>Stari Grad – historijsko srce, ali ograničen razvoj</h2>

Iako ostaje jedna od najprepoznatljivijih općina u Bosni i Hercegovini, Stari Grad sve teže prati razvoj drugih sarajevskih općina.Njegova ekonomija najvećim dijelom oslanja se na turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, dok zbog ograničenog prostora gotovo da nema mogućnosti za veće industrijske ili poslovne investicije.<h2>Novi Grad – najveći broj stanovnika, ali ne i najveći standard</h2>

Novi Grad ostaje najnaseljenija općina u Bosni i Hercegovini i mjesto u kojem živi gotovo trećina stanovnika Kantona Sarajevo. Međutim, upravo veliki broj stanovnika utječe na slabije pokazatelje po glavi stanovnika.Ipak, riječ je o općini koja bilježi kontinuiran razvoj poslovnih zona i infrastrukture, zbog čega se i dalje nalazi među sedam najrazvijenijih lokalnih zajednica u Federaciji. <h2>Vogošća, Hadžići i Ilijaš</h2>Vogošća potvrđuje status jedne od najuspješnijih industrijskih općina u Federaciji zahvaljujući snažnoj prerađivačkoj industriji i izvozu.Hadžići posljednjih godina napreduju zahvaljujući blizini Sarajeva i razvoju logističkih i poslovnih zona, dok Ilijaš bilježi rast industrijske proizvodnje i zapošljavanja, iako još zaostaje za urbanim općinama glavnog grada.

<h2>Gdje je, zapravo, najbolje živjeti?</h2>Ako se posmatra isključivo ekonomska razvijenost, odgovor je jasan – Centar ostaje broj jedan. Za one kojima su važni poslovne prilike i urbani sadržaji, Novo Sarajevo predstavlja možda najkompletniju općinu.Za porodice koje traže više prostora, zelenila i kvalitetniji odnos cijene i kvaliteta života, Ilidža posljednjih godina postaje sve privlačniji izbor.S druge strane, Stari Grad ostaje kulturno i historijsko srce Sarajeva, dok Novi Grad i dalje predstavlja najveću rezidencijalnu zonu glavnog grada.

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon

I jeste gore

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Simbol Sarajeva iz dana u dan postaje sve veća ruševina: KK Bosna u Skenderiji više ne može igrati sve i da hoće

Krivična prijava za pljačku BH Telecoma

Zašto je suočavanje s činjenicama važno za budućnost: Srebrenica kao pitanje savjesti

Sudar u Sarajevu: Velika šteta na automobilima

Ponovo probijen rok za završetak mosta Ars Aevi: Hoće li to više, Benjamina?

Velikosrpska ideologija genocida

Presudom mu nije zabranjen povratak na vlast: Može li Dodik na čelo Vlade RS-a

Pritisak na EU i povratak Turske u fokus: Tramp i Erdoan prekrajaju NATO

Analiza socioekonomskih pokazatelja: Gdje se u Sarajevu najbolje živi?

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon

I jeste gore

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Simbol Sarajeva iz dana u dan postaje sve veća ruševina: KK Bosna u Skenderiji više ne može igrati sve i da hoće

Krivična prijava za pljačku BH Telecoma

Zašto je suočavanje s činjenicama važno za budućnost: Srebrenica kao pitanje savjesti

Sudar u Sarajevu: Velika šteta na automobilima

Ponovo probijen rok za završetak mosta Ars Aevi: Hoće li to više, Benjamina?

Velikosrpska ideologija genocida

Presudom mu nije zabranjen povratak na vlast: Može li Dodik na čelo Vlade RS-a

Pritisak na EU i povratak Turske u fokus: Tramp i Erdoan prekrajaju NATO

Analiza socioekonomskih pokazatelja: Gdje se u Sarajevu najbolje živi?