Povodom 40 godina od osnivanja “Mladih muslimana”, izborni gubitnik i predsjednik SDA Bakir Izetbegović dao je intervju za svoje gebelsovsko tursko glasilo na bosanskom jeziku. I dok je prije desetak godina Izetbegović bezuspješno pokušavao hinjiti modernog evropskog konzervativca, njegovo najprije učvršćivanje na vlasti, a potom silazak s nje Izetbegovića su naveli da do kraja izađe iz ormara i otkrije ono svoje istinsko ideološko lice.<h2>Božiji zakoni</h2>Nakon što je ponovio opće stvari o “Mladim muslimanima”, kao političkom pokretu koji je bio inspiriran vjerom (dakle, islamističkom pokretu), Izetbegović je na pitanje kako reagira na optužbe da je SDA islamistička stranka povezana s “Muslimanskim bratstvom” dao odgovor koji je, vjerovatno, i samog sagovornika mogao iznenaditi.- Ne bismo se trebali izvinjavati zato što smo muslimani, tvrditi da nismo islamisti itd., jer time legaliziramo tvrdnju da je islam problem. Islam nije problem, predanost Bogu, odnosno islam je suština svake vjere i svake pozitivne ideologije - rekao je Izetbegović, u nastavku iznoseći mnoštvo kritika na račun stanja u svijetu i ističući da je jedino rješenje „povratak istinskoj vjeri“.Dalje je Izetbegović nastavio s opasnim tezama kako je Bog odredio zakone, a nered napravili ljudi izmišljajući svoje, zbog čega srljamo u propast. Nije Izetbegović propustio priliku ni da crta metu na čelo novoj vlasti u BiH čije je pripadnike proglasio Bošnjacima ateistima koji proganjaju muslimane te zaključio da, kao što su nekoć služili komunistima, danas služe zapadnim ambasadama.Sve je začinjeno zaključkom da „Mladi muslimani“ nisu prošlost, nego budućnost.Ovo je samo dio skandaloznih tvrdnji koje je Izetbegović iznio u ovom razgovoru.One do kraja otkrivaju stvarne političke ciljeve i ideološke aspiracije koje su neprihvatljive u svakom sekularnom i demokratskom društvu. Naime, temelji takvog društva su razdvojenost religije i države. Sloboda vjeroispovijesti neupitno je pravo svakog građanina koje mora biti osigurano, no ona mora biti odvojena od države. Tek u državi koja se u vezi s tim ponaša neutralno, ne namećući ili ne promovirajući neku specijalnu religiju, može se stvoriti istinski slobodan društveni okvir u kojem građani mogu slobodno upražnjavati ili ne upražnjavati određenu vjeru.No, ideologija islamizma pak tu granicu između religije iz države želi izbrisati. Iako se različiti islamistički pokreti razlikuju, kako u tumačenju islama tako i u metodama, prije svega žele li svoj cilj ostvariti demokratskim ili revolucionarnim putem – bazični cilj je isti – uspostaviti državu utemeljenu na vjerskim pravilima i zakonima.Drugim riječima, to je ono što Izetbegović objašnjava riječima: „Bog je stvorio svijet koji perfektno funkcionira, odredio mjere i zakone.“ <h2>&nbsp;Društvo diskriminacije</h2>No, šta se dešava u takvom društvu s onim pojedincima koji ne žele živjeti po takvim zakonima „koje je Bog stvorio“? I ko uopće jasno treba da tumači kakvi su ti zakoni? Pa, odgovor nam upravo daju režimi poput onog u Iranu, čijeg je ministra vanjskih poslova Izetbegović nedavno primio u Sarajevu, u kojem će zakone definirati mule, a svi koji se protive nametnutim vjerskim zakonima završavati kao žrtve brutalne represije. Tvrdnjom da su „Mladi muslimani“ budućnost ove zemlje on zapravo šalje i jednu krajnje diskriminatornu poruku. Umjesto države koja je svjetonazorski neutralna i svim građanima, bez obzira na njihovu vjersku opredijeljenost i socijalno porijeklo, omogućava jednake mogućnosti, ova poruka sugerira da društvo treba nastaviti funkcionirati na principu da se pripadnicima ove grupe osigurava posebno mjesto zbog njihove sektaške pripadnosti, omogućavajući im različite privilegije i rukovodeća mjesta u ključnim segmentima.U ovom intervjuu Izetbegović je direktno otkrio svoje islamističke političke poglede i pokazao zašto je za bošnjački narod i njegovu evropsku budućnost opasnost ne da Izetbegović bude na vlasti, nego da zadrži bilo kakvu poziciju moći u društvu. <h2>Okretanje od Alije</h2>U konačnici, Izetbegovićeva izjava suprotna je i samom djelovanju njegovog oca. Jednom kada je došao na vlast, on je i sam od dobrog dijela svojih mladomuslimanskih ideala morao odustati, a u praksi provoditi mnogo inkluzivniju i otvoreniju politiku koja je težila, posebno u početku, ka svebosanskom pokretu u kojem su vrata bila otvorena i pojedincima koji su bili sušta suprotnost od “Mladih muslimana”, od u intervjuu spomenutog Munira Alibabića, preko bivšeg premijera Hakije Turajlića, do generala poput Jovana Divjaka i Stjepana Šibera.

 Za bošnjački narod i njegovu evropsku budućnost opasno je da osobe poput Izetbegovića imaju bilo kakvu poziciju moći u društvu

Bakir otkrio svoje opasno islamističko lice

Laika koji ne zna ništa o stanju u društvu mogla je začuditi panika kojom se SDA suočavala s procesom gubitka vlasti. Uistinu, kako je jedan Facebook komentator dobro primijetio: „I Kurejšije su lakše predale vlast.“Fascinantna je bila ta višemjesečna kakofonija istovremenih prijetnji, kuknjave i preklinjanja gdje je SDA činila sve moguće i nemoguće da opstane na vlasti, od kupovine zastupnika, do pronalaženja svih mogućih zakonskih rupa i mogućnosti blokada, sve dok visoki predstavnik u konačnici nije intervenirao i omogućio formiranje nove vlasti.A čega se SDA toliko plašila, sada i najvećim laicima može biti jasno. Nije gubitka milijardi iz budžeta, stotina državnih kompanija, ni desetina hiljada budžetskih mjesta toliko koliko se plašila za vlastitu slobodu.„Nisam psihopata, ali, ako je alternativa da robijam 10 godina, neću se libiti da ubijem svakog svjedoka“, reći će znameniti lik iz Tarantinovog filma „Psi iz rezervoara“.Ovi, doduše, nisu ubijali, barem ne posljednjih godina, no činili su sve ostalo da održe svoju piramidu moći. No, zato u nekim drugim historijskim prilikama daleko manjeg prisustva međunarodne zajednice jesmo svjedočili brojnim nikad razriješenim ubistvima za koja se direktno sumnjiči državna mafija. A i ta ubistva možda će, nakon njihovog rušenja s vlasti, konačno dobiti svoj pravosudni epilog, zajedno s desetinama drugih kriminalnih zlodjela, od nestanka donacija u ratu, do poratne privatizacijske pljačke.

Svega nekoliko dana nakon promjene vlasti i olabavljenja političke stege počela su hapšenja, a krenulo je od „malih riba“ – najprije je pao sudionik aplikacije Sky Ibrahim Hadžibajrić, bivši SDA-ovac koji je u međuvremenu obišao nekoliko stranaka, potom bivši SDA-ov silnik s Ilidže Senaid Memić zbog zloupotreba koje je pravio kao načelnik, a poziv na razgovor u Tužilaštvo KS dobio je i Abdulah Skaka, bivši gradonačelnik protiv kojeg postoji nekoliko predmeta.I dok se SDA-ovska propagandna dreka o domaćim izdajnicima i stranim neprijateljima polako počinje stišavati, istovremeno se i posljednjim naivcima otkriva šta je stvarni motiv te dreke – puki strah za vlastitu kožu.A u takvom stanju dobivamo potpuno drugačije likove od bahatih silnika na koje smo navikli. Ima li boljeg primjera za to od Senaida Memića? Ovaj kabadahija koji je nekoć bio poznat po beskrupuloznoj samovolji i omalovažavanju neistomišljenika pred sudom je skrušeno cvilio o svojim bajpasima, stentovima, problemima s vidom i aneurizmima stomačne aorte.

Pred sudom gledamo potpuno drugačije likove od bahatih silnika na koje smo navikli

Zeleno cviljenje

Kada se pojavila vijest da je Sanja Vlaisavljeć predložena za ministricu kulture kao kandidat HDZ-a, nemali dio javnosti u BiH bio je sablažnjen. Naime, Vlasivaljević je godinama unazad, najblaže rečeno, davala huškačke i nekorektne izjave na račun Sarajeva, optužujući glavni grad BiH, nerijetko na medijima bliskim Čoviću i Dodika da su iz njega protjerani Djeda Mraz, svinjetina i Nova godina, restorane u Istočnom Sarajevu hvalila je zbog toga što tu nema Arapa i dijaspore koja dolazi da popravlja zube.<h2>Rehabilitacija zločinaca</h2>I dok stranke trojke od SDfA propagandne mašinerije trpe žestoke udare i napade da su izdali bošnjačke interese zbog ne samo i koalicije nego navodnog popuštanja Dodiku i Čoviću u svemu, imenovanje Vlaisvaljević najgora je stvar koji je HDZ mogao napraviti prema koalicionim partnerima, sve u trenucima dok traje priča o popravljanju odnosa i evropskog puta BiH. Naime, nema osobu koju je HDZ mogao kandidirati, osim eventualno osuđenih ratnih zločina, da je u narodu mogla probuditi veći gnjev, a u njihove koalicione partnere pokazati mlakim kapitulantima, nego što je to Vlaisavljević. Posebna je osjetljiva stvar što je riječ o Ministarstvu kulture čiji je rad po posebnom lupom javnosti, te na udaru kritika umjetnika.I nakon što je poslije Šmitove intervencije uspostavljena nova Vlada FBiH, Sanja Vlaisavljević nije propustila priliku ponovo šokirati javnost. Ovaj put odlučila je da pravda osuđene ratne zločince kazavši kako oni „moraju biti rehabilitovani“, a pravdajući susret rukovodstva HDZ-a s osuđenim ratnim zločincem Dario Kordićem.<h2>&nbsp;Nikšićevo izvinjenje</h2>Kao osoba sklona izvaljivati gluposti, neki bi rekli da je Vlaisavljević ponovo bila nepromišljena i da je nešto drugo htjela reći, no njeno zagovaranje rehabilitacije ratnih zločinaca bez naglašavanja osude njihovih zločina naišlo je na burne reakcije građana, uključujući i brojne umjetnike koji su s ogorčenjem reagirali na ispad Vlaisavljević, a neki čak nudili i svoje ostavke.Tužno je bilo posmatrati Nermina Nikšića koji se kao njen formalni šef morao izvinjavati građanima uime Vlade. Oglasila se u konačnici i sama Vlaisavljević.- Bojim se da je odmazda novoj, tek uspostavljenoj Vladi, počela preko mene igrajući se sa najvećom boli žrtava genocida i pokolja – kazala je Vlaisavljević nakon svega.Možda je i u pravu, no o tim „igrama“ je trebala razmišljati godinama unzada, kada je radi privlačenja pažnje te liječenja vlastitih frustracija i nezadovoljenih ambicija redovito koristila svaku priliku da sipa najgrđe uvrede na račun Sarajeva i njegovih građana. U takvu osobu niko normalan ne može imati povjerenja.Danas će joj dakako svaki krivi korak biti dočekan na nož s ciljem kompromitacije kompletne Vlade. Ako joj je zaista stalo do popravljanja odnosa i uspjeha nove Vlade, najbolja stvar koju bi u tom cilju mogla napraviti je podnošenje ostavke. No teško da ćemo to vidjeti.<h2>&nbsp;Goli otok</h2>- On mora biti rehabilitovan u društvo, on je odslužio kaznu, bilo ko. Evo, Sanja Vlaisavljević je odslužila kaznu za ratni zločin. Što sad vi mislite, trebamo li Sanju Vlaisavljević poslati na Goli otok nakon odslužene kazne jer ona više ne zaslužuje da bude ljudsko biće zato što je bila suđena i presuđena za izvjesno – stav je Sanja Vlaisavljević o osuđenim ratnim zločincima.

I nakon što je poslije Šmitove intervencije uspostavljena nova Vlada FBiH, Sanja Vlaisavljević nije propustila priliku ponovo šokirati javnost

Vlaisavljević bi ostavkom učinila najveću uslugu Vladi

Iako turski autoritarni vođa Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) nije ostvario pobjedu u prvom krugu na izborima u nedjelju, opozicija je ostvarila najgori rezultat koji je mogla zamisliti. Činilo se da će izazivači krenuti na predsjedničke i parlamentarne izbore 14. maja u velikoj brzini. Ali do 10 ujutro sljedećeg dana, s više od 99 posto otvorenih glasačkih kutija, Kemal Kiličdarolu (Kilicdaroglu), kandidat Nacionalne alijanse, koalicije šest opozicionih stranaka, osigurao je samo 45 posto glasova na predsjedničkim izborima, prema zvaničnim rezultatima.<h2>&nbsp;Ispod očekivanja</h2>To je dovoljno da Erdoana, koji je do tada dobio 49,4 posto, prisili na drugi krug. Ali to je znatno ispod onoga što su anketari, kao i sam Kiličdarolu, očekivali. Treći kandidat, nacionalista Sinan Ogan dobio je 5,2 posto glasova.Alijansa Kiličdarolua, na čelu s njegovom Republikanskom narodnom strankom (CHP), imala je još lošije rezultate na parlamentarnim izborima, gdje je osvojila samo 35,1 posto, što bi kompleksni izborni sistem Turske trebao prevesti u oko 213 od 600 mjesta. Erdoanov blok, poznat kao Narodni savez, predvođen njegovom strankom Pravde i razvoja (AK) i krajnje desnom Strankom nacionalističkog pokreta (MHP), osvojio je, s 49,4 posto, dovoljno da zadrži ugodnu većinu (procijenjenu na 321 mjesto) u skupštini. Manji opozicioni savez, s glavnom kurdskom strankom u Turskoj - Narodnom demokratskom strankom (HDP) na čelu, dobio je 10,5 posto (oko 66 mjesta).Nacionalistički kandidat Sinan Ogan sugerirao je da on i njegova stranka razmišljaju o ministarskim mjestima u zamjenu za podršku. Ogan je već zahtijevao da se opozicija još više distancira od HDP-a, koji većina Turaka, a posebno nacionalisti, vidi kao produžetak zabranjene kurdske pobunjeničke grupe. <h2>Oganovi glasači</h2>Ali rezultat Kiličdarolua u prvom krugu toliko je slab da bi morao pridobiti gotovo sve glasače Ogana kako bi imao šanse za pobjedu u drugom krugu. To se čini malo vjerovatnim. Prvi put u svojoj karijeri, Erdoan je izašao na izbore zaostajući za svojim glavnim suparnikom u anketama. Sada se čini jasnim favoritom za pobjedu u drugom krugu.Brojne ankete objavljene nekoliko dana prije izbora pokazale su da Kiličdarolu ima nešto više od 50 posto glasova, što bi mu bilo dovoljno za direktnu pobjedu u prvom krugu. Dodatni vjetar u leđa davalo mu je odustajanje od utrke Muharema Inčea (Muharrem), čiji će glasovi, vjerovalo se, otići Kiličdaroluu. Ipak, čini se da je veliki broj tih glasova otišao Oganu.Kiličdarolu je pao, ali nije sasvim ispao. Kako bi pobijedili u drugom krugu, on i ostatak opozicije morat će cijelu raspravu ponovo usmjeriti na ekonomiju. U suprotnom, pobjeda Erdoana čini se gotovo izvjesnom, s obzirom na to da mu, ako njegovi glasači iz prvog kruga ne promijene mišljenje, za pobjedu nedostaje još samo pola posto glasova.<h2>Ključ uspjeha</h2>Tajna uspjeha Erdoana u prvom krugu bio je taj što je uvjerio dovoljno birača da ključ izbora nije ekonomija, koju muči inflacija od 43 posto, nego stvari poput identiteta, nacionalnog ponosa i sigurnosti. Učinio je to pokazujući zbunjujući niz novih projekata, uključujući najveći turski ratni brod, prvi turski električni automobil i nuklearnu elektranu koju je izgradila Rusija, te izazivanjem straha među Turcima. Opozicija je, tvrdio je u jednom govoru tokom kampanje, saradnik Kurdistanske radničke stranke (PKK), zabranjene separatističke grupe te Gulenove zajednice, vjerske sekte koju Turska okrivljuje za nasilni pokušaj puča 2016.<h2>Pobjeda demokratije</h2>Turci nisu odustali od demokratije, pokazala je izlaznost na izborima. Više od 88 posto birača s pravom glasa izašlo je na izbore 14. maja, što je vrlo visok broj, prema svim standardima. Uprkos velikim napetostima, na dan izbora nije bilo nasilnih incidenata i nije bilo ozbiljnih optužbi za izbornu prevaru.

Kako bi pobijedili u drugom krugu, Kiličdarolu i ostatak opozicije morat će cijelu raspravu ponovno usmjeriti na ekonomiju

Okreću li Turci leđa Erdoanu?

Višedecenijska sramota Grada Mostara konačno je otklonjena. Umjesto Budaka, vraćena je ulica velikog mostarskog pjesnika Alekse Šantića.Mostarci više neće hodati ulicama ustaških zločinaca poput Mile Budaka, ustaškog ministra i jednog od vodećih ideologa ustaškog pokreta, zatim ministara u NDH Mladena Lorkovića i Ante Vokića. Iz Mostara odlaze i ustaški komandanti Jure Francetić i Rafael Boban, vojskovođe zloglasne Crne legije, odlazi i Đuro Spužević, blizak saradnik ustaškog poglavnika Ante Pavelića, kao i tabornik Ivo Zelenika.<h2>Ustaška sramota</h2>Krajem rata 1995. tadašnje hrvatske vlasti u Mostaru promijenile su nazive 72 ulice, a šest ih je nazvano po ustaškim političkim i vojnim funkcionerima.I dok je Mostar konačno prelomio i skinuo ovu ljagu sa sebe, postavlja se pitanje šta čeka Sarajevo.Valja napomenuti da sporne sarajevske ulice ne nose imena po zločincima, tj. ne mogu se u istu ravan staviti, primjerice, jedan Mustafa Busuladžić, koji je bio samo kontroverzni kolumnista tokom Drugog svjetskog rata, i Jure Francetić, koji je kao ustaški komandant odgovoran za brojne zločine, posebno u istočnoj Bosni, tokom svog pohoda 1942. godine.Ipak, niz sarajevskih ulica nosi imena po pojedincima koji su tokom Drugog svjetskog rata sarađivali s okupacionim vlastima i kraj rata dočekali na pogrešnoj strani.Spomenuti Busuladžić je tokom rata radio na Radiju Rim u fašističkoj Italiji, pisao za proustaško glasilo „Osvit“ tokom rata, radio na obuci imama za SS-divizije te imao stavove o Jevrejima bliske nacističkim. Asafa Serdarevića, jednog od osnivača organizacije "Mladi muslimani", partizani su strijeljali 1944. nakon što se pridružio jedinici Muhameda ef. Pandže.<h2>SS imami</h2>Ef. Pandžo, također, danas ima ulicu u Sarajevu. Otvoreno je zagovarao osnivanje SS-divizije&nbsp;Handžar te poslije poticao osnivanje muslimanskih milicija. Poslije rata je osuđen na 10 godina zatvora.Jedna od ulica nosi ime i Huseina Đoze, koji je bio imam 28. regimente Handžar divizije. Nakon rata osuđen je na pet godina zatvora i na gubitak građanskih prava, a poslije je radio kao profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu te imao visok ugled u vjerskim krugovima.Iako se već godinama unazad zagovara promjena naziva spornih ulica u Sarajevu, stvar se i dalje nije pomjerila s mrtve tačke.Posebno je simptomatično da SDP i Naša stranka, koji su nekoć u opoziciji bili vrlo grlati u zahtjevima za promjenu naziva sarajevskih ulica, nakon dolaska na vlast ovaj problem gotovo da više i ne spominju.Glavni razlog su odnosi s koalicionim partnerima iz NiP-a, koji je vrlo rezerviran prema ideji da se promijene nazivi navedenih ulica. <h2>Republika Srpska</h2>I dok Mostar briše one ulice koje su nazvane po fašistima, a u Sarajevu stidljivo špekuliraju o tome, četnički pokret širom RS je postao dio folklora. Tako gradove širom ovog entiteta, između ostalog, „krase“ i ulice i spomenici posvećeni četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata, osuđenom ratnom zločincu Draži Mihailoviću.

Iako se već godinama unazad zagovara promjena naziva spornih ulica u Sarajevu, stvar gotovo da se nije pomjerila s mrtve tačke

Mostar protjerao fašiste, šta čeka Sarajevo

Nedjeljni izbori u Turskoj najveći su dosadašnji politički izazov za turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan, 69) koji je na vlasti dva desetljeća.Izbori će odlučiti, ne samo ko će voditi Tursku nego i kako će se njome upravljati, kako će se usmjeravati privreda i oblikovati vanjska politika.<h2>Najdugovječniji vođa</h2>Najdugovječniji vođa moderne Turske, članice NATO-a, Erdoan se kod kuće zauzima za pobožan život i niske kamatne stope, jača turski utjecaj u regiji i zaoštrava veze sa Zapadom.Izbori se održavaju tri mjeseca nakon zemljotresa na jugoistoku Turske u kojima je poginulo više od 50.000 ljudi.Glavni Erdoanov suparnik je&nbsp;Kemal Kiličdarolu (Kilicdaroglu, 74), vođa sekularističke Republikanske narodne stranke (CHP), kojeg podržava koalicija šest opozicionih stranaka.Erdoan&nbsp;na jedne od najvažnijih izbora u modernoj historiji Turske izlazi s&nbsp;poljuljanom popularnošću zbog visoke inflacije i posljedica zemljotresa. Posljednje ankete su pokazale da bi Kiričdarolu pobijedio u oba kruga izbora, dok bi u prvom krugu u nedjelju mogao osvojiti čak 49 posto glasova.Zbog realne mogućnosti da bude poražen, Erdoan se prkosno okrenuo veoma polarizirajućim temama usljed čega je u zemlji eksplozivno stanje.Optužuje Zapad da finansira njegove „pro-LGBT“ suparnike i prikazuje se kao zaštitnik konzervativnih vrijednosti nasuprot napada stranih „terorista“.Sve užarenija situacija potaknula je opozicionog vođu Kemala Kiličdarolua da svoje pristalice zamoli da ostanu kod kuće čak i ako oni pobijede.- Ako izađemo, može biti nereda, naoružani ljudi mogu izaći na ulice - upozorio je 74-godišnji sekularni opozicioni vođa.Nacija od 85 miliona stanovnika izgleda da nikada nije bila više podijeljena&nbsp;u smislu da je li Erdoan učinio više štete nego koristi u toj jedinoj većinski muslimanskoj članici Sjevernoatlantskog saveza.Na izborima su se kandidirala još dvojica slabijih kandidata zbog čega će se Erdogan i Kiličdarolu, vjerovatno, morati ponovno suočiti u&nbsp;drugom krugu izbora, 28. maja.<h2>Najvažniji izbori</h2>Najsnažniji turski vođa još od Mustafe Kemala Ataturka,&nbsp;koji je osnovao republiku prije stotinu godina, Erdoan i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) islamističkih korijena udaljili su Tursku od Ataturkove sekularne vizije.Erdoan je, također,&nbsp;centralizirao vlast,&nbsp;uvevši predsjednički sistem, te stoluje u palači s hiljadu soba na rubu Ankare, gdje određuje politiku u oblastima privrede, sigurnosti, unutrašnjih i vanjskih poslova.Kritičari Erdoana tvrde da Vlada guši disidentske glasove, potkopava prava i da je pravosuđe stavila pod svoju kontrolu.&nbsp;Funkcioneri to negiraju, tvrdeći da Vlada štiti građane u kontekstu jedinstvenih sigurnosnih prijetnji, uključujući pokušaj državnog udara 2016. godine.Ekonomisti smatraju da je Erdoanovo&nbsp;insistiranje na niskim kamatnim stopama potaknulo skok inflacije od 85 posto prošle godine, najviše u 24 godine, a lira je u posljednjih deset godina pala na desetinu vrijednosti u odnosu prema američkom dolaru. <h2>&nbsp;Šta očekuje svijet?</h2>Pod Erdoanovom vlašću Turska je demonstrirala svoju vojnu moć na Bliskom istoku i šire, pokrenuvši četiri vojne operacije u Siriji i ofanzivu protiv kurdskih militanata u Iraku, te poslavši vojnu pomoć Libiji i Azerbejdžanu.Turska je imala i niz diplomatskih sukoba sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelom te spor s Grčkom i Kiprom o granicama na istočnom Sredozemnom moru, sve dok prije dvije godine nije promijenila pristup, nastojeći se ponovo zbližiti s nekim od svojih suparnika.Erdoanova kupovina ruskog sistema za protivzračnu odbranu rezultirala je američkim sankcijama, a njegova bliskost s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navela je kritičare da postavljaju pitanja o predanosti Turske Sjevernoatlantskom savezu. Prigovori Ankare aplikacijama za članstvo Švedske i Finske u NATO-u također su podigli tenzije.

Nacija od 85 miliona stanovnika izgleda da nikada nije bila više podijeljena u smislu da li je Erdoan učinio više štete ili koristi

Turska na historijskoj prekretnici: Odlazi li Erdoan nakon 20 godina

Nakon predsjednika SDA Bakira Izetbegovića - i Milorad Dodik (SNSD), predsjednik RS, podržao je turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) pred predstojeće izbore u Turskoj u nedjelju. - On je jedan od lidera s kojim dijelimo važne stavove, a posebno cijenimo njegov stav o poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH - kazao je Dodik.Izetbegović je nekoliko dana prije pozvao građane Turske bošnjačkog porijekla da podrže Erdoana, poručujući kako on ispunjava emanet Alije Izetbegovića, te da on istinski i bratski pomaže Bošnjacima i BiH.<h2>Identično mišljenje</h2>Kako objasniti da Dodik i, s druge strane, Izetbegović - koji se tobože zalaže za jačanje BiH, izgradnju njenih institucija i put u NATO te je, kao, ogorčeni protivnik Milorada Dodika i njegovih politika koje bi najradije da BiH nema, da institucije koje ima budu što slabije i ogorčeni je protivnik njenog puta u NATO, kada je u pitanju vanjska politika ili barem Turska - imaju potpuno identično mišljenje.Erdoan je svoju vlast učvrstio povećanjem ovlasti predsjednika, sistemskim slabljenjem institucija koje ograničavaju i ispravljaju lošu politiku, obračunom s kritičarima i neposlušnim novinarima, LGBT pokretom te podređivanjem kompletnog sistema svojoj vlasti. Istovremeno, Erdoan je napravio snažan zaokret od zapadnih država koje režimska propaganda označava kao neprijatelje turskog naroda i nezavisnosti te je tijesno sarađivao s Vladimirom Putinom i njegovim režimom.Dodik je, također, veliki kritičar zapadnih država, njihovih politika i predstavnika u BiH, srpski je nacionalista, oštri je protivnik LGBT pokreta, ali ne krije simpatije prema Putinu, s kojim i u jeku agresije na Ukrajinu održava bliske odnose. Istovremeno je u RS rasturio opoziciju, sebi podredio institucije koje bi kontrolirale njegovu moć te kriminalizirao klevetu kako bi se obračunavao s neposlušnim novinarima.<h2>&nbsp;Zajedničke vrijednosti</h2>Izetbegović i njegova stranka, posebno posljednjih mjeseci, kritiziraju Zapad i njihove politike, protiv su održavanja Parade ponosa, godinama drže pravosuđe pod političkom kontrolom, po ramazanskim programima daje izjave kako je velika greška bila što se dekriminalizirala kleveta, a na neposlušne novinare šalje botovske brigade.Vrlo male su razlike u odnosu na Dodika, ideološke vrijednosti su im vrlo slične, osim što ih prvi zastupa u ime srpstva, a drugi u ime bošnjaštva, a to se na teritoriji BiH konfrontira. No, i pored konfrontacije za javnost, taj savez je zapravo bio savršeno funkcionalan, jer, dok su u javnosti jedan drugoga napadali i upućivali prijetnje, dižući tenzije i radikalizirajući situaciju u zemlji, obojica su na tome dobivali vlast preko koje su društvo mogli oblikovati po vlastitim vrijednostima koje su vrlo slične.I s te strane, nema ništa logičnije nego da obojica podrže Erdoana - dijele iste antizapadne vrijednosti. A te vrijednosti su nešto potpuno suprotno od istinski demokratskog, otvorenog i slobodnog društva.Iako je posve razumljivo zašto Izetbegović i Dodik podržavaju Erdoana, njegov poraz dao bi svjetlo upravo svim onim snagama širom svijeta koje podržavaju potpuno suprotne politike. Ako Erdoan izgubi, to će pokazati da se silnici mogu smijeniti, a erozija demokratije može preokrenuti.

Nema ništa logičnije nego da obojica podrže aktuelnog predsjednika Turske - dijele iste antizapadne vrijednosti


Dodik i Izetbegović složno podržavaju Erdoana 

„Šmit kritizirao reisa Kavazovića u svom posljednjem izvještaju UN-a“, zaurlali su mediji pod kontrolom bivšeg režima prije nekoliko dana nastojeći proizvesti novu kontroverzu i mržnju prema visokom predstavniku u BiH, a potom i zapadnim državama koje simbolizira. Šmit je, kažu, u izvještaju upozoravao da Kavazović svojom retorikom unosi podjele, pa se potpisivala i peticija protiv Šmita, a bivši reis Mustafa Cerić, znan kao Hižaslav, zaprijetio je njemačkoj državi da će joj vratiti nekakva priznanja - zbog čega u Berlinu, sigurno, danima nisu spavali.Vjerovatno prestravljeni ovom Hižaslavovom prijetnjom i svjesni dubinske ljage koju bi njegov potez mogao nanijeti Njemačkoj i poljuljati njen ugled u svijetu, ekonomsku snagu i vodstvo u Evropskoj uniji, Šmit je odlučio revidirati svoj izvještaj.A onda je pred Vijećem sigurnosti pročitao izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. Kao najveći remetilački faktor funkcionalnosti i napretka BiH Šmit je jasno i nedvosmisleno na nizu primjera označio lidera RS Milorada Dodika.

No, Šmit je zaista spomenuo i reisa Huseina ef. Kavazovića. Kazao je da, iako je tokom rata lično bio žrtva, sada je uključen u dijalog pomirenja između vjera i naroda.Kako će ovo sada objasniti kerberi bivšeg režima koji su nas danima upozoravali i nastojati „hajcati“ tvrdnjama da se pred UN-om sprema brutalni napad na reisa, pritom potpuno ignorirajući spominjanje Dodika i drugih vjerskih lidera kojima se spočitava unošenje podjela?Neće ni morati, jer već mjesecima unazad su dreka, histerija, teorije zavjere i beskrajna glupost postale osnovni manir djelovanja onih koji osjete da im se vlast izmiče za vijeke. Srećom, Bošnjaci su previše zreo i civiliziran narod da bi nasjedao na ove nebuloze, pa ova propaganda i kampanja već postaje krajnje dosadna.&nbsp;

Ova propaganda i kampanja već postaje krajnje dosadna

Šmit ljudožder

Ministar Elmedin Konaković na konferenciji povodom stotinu dana rada na čelu Ministarstva vanjskih poslova osvrnuo se i na "Otvoreni Balkan" te potencijalno članstvo BiH u ovoj zajednici.- Priča o "Otvorenom Balkanu" kao nekom „srpskom svetu“ je neka politička intriga u kojoj je to "srpski svet" – svi Srbi u jednoj državi. Koliko u toj potencijalnoj državi bez granica, regionalnoj saradnji imamo muslimana, Bošnjaka, da li je neko računao? Znate li koliko ima? Više od pet miliona - naglasio je Konaković.<h2>Negativne reakcije</h2>Iako Konaković nije eksplicitno kazao da želi BiH u „Otvorenom Balkanu“, sama ova izjava u kojoj se protivio ideji da je ova organizacija „srpski svet“ izazvala je lavinu negativnih reakcija i komentara političara iz SDA i DF-a, kao i medija bliskih ovim dvjema strankama. Među njima je bio i zastupnik DF-a Dennis Gratz, koji je Konakovića optužio za površnost u vezi s ovim pitanjem, dok ga je novinar Dragan Bursać optužio da zagovara "srpski svet".Iako je prvobitno bio plan da u njoj učestvuje svih šest država zapadnog Balkana, u projektu "Otvorenog Balkana", odnosno stvaranja zajedničke ekonomske zone zvanično su učešće uzele samo tri države: Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija. Iako su i druge tri države zapadnog Balkana učestvovale u početnim pregovorima o pristupanju "Otvorenom Balkanu", njemu se BiH, Crna Gora i Kosovo još nisu pridružili. U Crnoj Gori su se ovoj uniji oštro protivili Milo Đukanović i njegov DPS-a, no nakon pobjede Jakova Milatovića u utrci za predsjednika izvjesno je da će se i Crna Gora pridružiti. Kosovo je načelno, sporazumom između Aleksandra Vučića i Avdulaha Hotija, prihvatilo članstvo u "Otvorenom Balkanu", ali je njegov nasljednik Aljbin Kurti obustavio pristupne procese. Svi oni manje-više koriste iste argumente, a to je da Srbija preko "Otvorenog Balkana" pokušava ovladati ovim prostorima, pa čak i stvoriti neku verziju "velike Srbije".

<h2>Ekonomska unija</h2>Ovom argumentu pridružili su se SDA i DF te BiH odbija da se uključi u "Otvoreni Balkan", dok se stranke trojke zasad drže neutralno o ovom pitanju. No, osim dreke, za sada još nismo čuli uvjerljive argumente kako bi to stvaranje ekonomske unije između država regiona, u kojoj bi BiH bila druga najjača ekonomija po BDP-u, predstavljalo "srpski svet" i kako bi to našu državu ugrozilo. Uostalom, je li to i Albanija, također, želi biti dio "srpskog sveta"? A za "Otvoreni Balkan", nekoć "Mini Šengen", dobru ocjenu dao je i sam lider SDA Bakir Izetbegović, koji je kazao da je "Mali Šengen šansa za Bosnu i Hercegovinu". - To nije politička asocijacija, to nije ''velika Albanija'' ni ''velika Srbija''. To je ekonomska asocijacija i ne smijemo se bojati konkurencijskog pritiska Srbije. ''Mali Šengen'' će biti dobra vježba za EU - naveo je Izetbegović, no, onda su on i njegova stranka promijenili politiku procjenjujući da će im izazivanje stalnih sukoba i tenzija donositi veće benefite.<h2>Protok robe</h2>Svrha unije je brži protok robe i kapitala između država članica, a time bi svake godine samo tri države koje su sada članice unije uštedjele više od 30 miliona sati prelaskom granica. Procjena je&nbsp;Svjetske banke da će ove tri države&nbsp;uštedjeti 3,2 milijarde dolara, od čega bi Srbija, prema riječima njenog predsjednika Vučića, uštedjela najmanje 1,5 milijardi dolara.Cilj "Otvorenog Balkana" je da pruži veće mogućnosti za trgovinu, razmjenu studenata i potakne integraciju u EU u državama članicama. Građanima država članica potrebna bi bila samo lična karta za posjetu drugim državama članicama, štedeći vrijeme na graničnim prijelazima.

Još čekamo argumente kako bi to stvaranje ekonomske unije između država regiona, u kojoj bi BiH bila druga najjača ekonomija po BDP-u

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

„Šmit kritikovao reisa Kavazovića u svom posljednjem izvještaju UN-u“, zaurlali su mediji pod kontrolom bivšeg režima prije 3,4 dana, nastojeći proizvest novu kontroverzu i mržnju prema visokom predstavniku u BiH, a potom i zapadnim državama koje simbolizira.<h2>Jeftina propaganda</h2>Elem, Šmit je kažu upozoravao da je Kavazović svojom retorikom unosio podjele. To je, dakako, trebalo potvrditi propagandnu matricu da Šmitu posebno smetaju Bošnjaci u BiH, poglavito muslimani i da s posebnim guštom samo na njih udara. Nije ih omela činjenica da se u istom dokumentu koji su objavljivali po svojim poluobavještajnim portalima također kritikuje i mitropolit SPC Hrizostom (Rajko Jević) iz istog razloga.Na internetu je pokrenuta peticija podrške Kavazoviću, a bivši reis Mustafa ef. Cerić Hižaslav, simpatizer čečenskog diktatora Ramzana Kadirova, poručio je da će Njemačkoj vratiti priznanja koja je dobio od te države ukoliko Šmit ne povuče svoj izvještaj.A onda je došao i taj dan kada je Šmit pred Vijećem sigurnosti čitao izvještaj o stanju Bosni i Hercegovini. Kao najvećeg remetilačkog faktora funkcionalnosti i napretku BiH Šmit je jasno i nedvosmisleno na nizu primjera označio lidera RS Milorada Dodika.<h2>Laž kao sredstvo borbe</h2>No, Šmit je zaista i spomenuo i reisa Huseina ef. Kavazovića.-	Njegove izjave slušaju mnogi i želim reći da postoji mnogo nesigurnosti i mnogi ljudi se ne osjećaju sigurni. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je lično iskusio napade i poniženja tokom rata i sada je uključen u dijalog i pomirenje i ja to cijelim. Posebno uz postojeću potrebu za međureligijskim dijalogom koji trebamo mi kao međunarodna zajednica podržati. Mi u međunarodnoj zajednici moramo obnoviti obećanje koje smo dali BiH 1995: Nikada više - rekao je Šmit.Dakle, umjesto napada, Šmit je kazao zapravo da cijeni Kavazovića, spomenuo torture koje je prošao tokom rata i naglasio da radi za mir.Kako će ovo sada objasniti kerberi bivšeg režima koji su nas danima upozoravali i nastojati hajcati&nbsp; tvrdnjama da se pred UN-om sprema brutalni napad na reisa? Neće ni morati, jer već mjesecima unazad, laž je postala glavni manir njihove propagande. A laže se neumjereno i besramno, bez posljedica, s potpuno izgubljenim kriterijima za čast i zdrav razum. Srećom, Bošnjaci su i previše zreo i civiliziran narod da bi nasjedao na ove laži.

Šmit je kazao  da cijeni Kavazovića, spomenuo torture koje je prošao tokom rata i naglasio da radi za mir

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Turska se nalazi pred historijskim izborima, koji će biti održani 14. maja. Većina anketa pokazuje da Erdoan (Erdogan) zaostaje za protukandidatom Kiličdaroluom s malom razlikom. Kad bi izgubio, bio bi to zapanjujući politički preokret s globalnim posljedicama. Turski narod bi bio slobodniji, manje uplašen i – s vremenom – prosperitetniji. Nova bi vlada popravila narušene odnose sa Zapadom. (Turska je članica NATO-a, ali je pod vodstom Erdoana bila remetilački akter na Bliskom istoku i težila je bližim vezama s Rusijom.) Što je najvažnije, u eri kada je vladavina moćnika u porastu, od Mađarske do Indije, miroljubivo ozbacivanje Erdoana pokazalo bi demokratima širom svijeta da se moćnici mogu pobijediti.<h2>&nbsp;Galopirajuća inflacija</h2>Poput autokrata diljem svijeta, Erdoan se učvrstio na vlasti sistemskim slabljenjem institucija koje ograničavaju i ispravljaju lošu politiku – a koje njegovi protivnici, šestostranački savez s detaljnim planom za vladu, obećavaju obnoviti.Od mnogih loših posljedica jedva ograničene moći, Erdoanova ekonomska politika najviše šteti običnim Turcima. Smijenio je tri guvernera Centralne banke u dvije godine, svog nesposobnog zeta postavio za ministra finansija, i od tada je primorao banku da vodi apsurdno labavu monetarnu politiku. To je zadržalo rast prilično solidnim, ali je dovelo do inflacije koja je dosegla vrhunac od 86% prošle godine i još je znatno iznad 40%. Ako opozicioni kandidat, Kemal Kiličdarolu pobijedi na predsjedničkim izborima, obećao je obnoviti nezavisnost banke i svesti inflaciju na jednocifrenu vrijednost; to bi, uz malo sreće, također preokrenulo kolaps stranih ulaganja. Ali, nije samo ekonomija ono što bi trebalo popraviti.Demokratija je, također,&nbsp; na aparatima za održavanje života. Kao i mnogi drugi moćnici, Erdoan je kastrirao pravosuđe putem vladine komisije imenovanja. Ugušio je medije, dijelom kroz zastrašivanje, a dijelom kroz orkestriranu prodaju prodajnih mjesta prijateljima, što je još jedna uobičajena smicalica. Zaobišao je parlament ustavnim promjenama 2017., koje su mu dale diskrecijsko pravo da vlada dekretima. Kiličdarolu obećava da će to promijeniti. Erdoanovi tužitelji zastrašivali su aktiviste i političare izmišljenim optužbama za "terorizam". Turski politički zatvorenici uključuju vođu glavne kurdske stranke — treće po veličini u zemlji, kojoj prijeti zabrana. Gradonačelniku Istanbula prijeti zatvor i zabrana bavljenja politikom. Sve će se to pogoršati ako Erdoan bude ponovo izabran, ali brzo će se poboljšati ako on izgubi.<h2>&nbsp;Otuđenje od Evrope</h2>Pobjeda opozicije također bi bila dobra za turske susjede, a od ogromne geopolitičke vrijednosti za Zapad. Turska se ovih dana gotovo potpuno otuđila od ostatka Evrope, iako je nominalno još kandidat za ulazak u EU. To se možda nikada neće dogoditi, ali predsjednik Kiličdarolu obećava da će poštivati presude Evropskog suda za ljudska prava i početi oslobađati političke zatvorenike Erdoana. Evropa bi trebala odgovoriti oživljavanjem dugo zaustavljenog programa viza za Turke, poboljšanjem pristupa Turske jedinstvenom tržištu EU i tješnjom saradnjom u vanjskoj politici.S odlaskom moćnika, razdor između Turske i NATO-a trebao bi se početi popravljati. Njegova blokada pristupanju Švedske NATO-u bila bi ukinuta. Odnosi s Amerikom, zatrovani Erdoanovim ulagivanjem Vladimiru Putinu i napadima na kurdske snage u Siriji, bili bi poboljšani. Međutim, nova Turska bi zadržala Erdoanovu politiku hodanja po žici nad Ukrajinom. Nastavio bi opskrbljivati Ukrajinu dronovima, ali se ne bi pridružio sankcijama protiv Rusije; previše se oslanja na to za turiste i plin.<h2>Svjetionik potlačenima</h2>Ako Erdoan izgubi, to će pokazati da se erozija demokratije može preokrenuti – i pokazati kako. Demokratske opozicione stranke moraju prepoznati opasnost i ujediniti se prije nego što bude prekasno.&nbsp;

Nakon 20 godina autokratske vladavine, Redžep Tajip Erdoan bi mogao izgubiti vlast 

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Željko Komšić i njegov DF-a zalažu se za građansku BiH. To im je, maltene, suština postojanja. Znate ono, jedan čovjek – jedan glas, ukinimo konstitutivne narode, svi građani moraju biti jednaki bez obzira na etničku pripadnost, legitimitet predstavljanja treba da se crpi iz građanske, ne iz etničke pripadnosti, i tako dalje. <h2>Čović i Paja Patak</h2>Osim kada demokratska i građanska većina uspostavi novu većinu. Tada se Komšić i njegova stranka zalažu za pravo nekakvog Lende da blokira demokratsku većinu, dok njegovi najbliži politički saradnici govore o obespravljivanju Bošnjaka i gaženju njihove volje.Koliko je Željko Komšić odan ideji građanske BiH, pokazuje i činjenica da je u predizbornu kampanju krenuo sa sloganom „Milion potpisa za građansku BiH“. Pored slogana, Komšić i DF pokrenuli su peticiju „Za građansku BiH“.Komšić je govorio kako je cilj inicijative&nbsp; u roku od šest mjeseci nakon oktobarskih izbora sakupiti milion potpisa građana i građanki Bosne i Hercegovine.Prema njegovim riječima, ova inicijativa je trebala biti odgovor probosanskih političkih snaga na sve jače nasrtaje susjednih zemalja&nbsp; u pokušaju da zacementiraju etničko diskriminatorno uređenje zemlje.Šta će tačno uraditi s tih milion potpisa, sve i da ih skupi, kako će nas to tačno približiti građanskoj državi i zašto baš milion, Komšić nije objašnjavao.&nbsp;Ubrzo se, međutim, ispostavilo da je Komšićeva peticija puna rupa, pa je tako građanima bilo omogućeno da glasaju neograničen broj puta, a glas za Komšićevu građansku državu su između ostalog dali Džon Lenon, Betmen, Dragan Čović, Kristijano Ronaldo, Mini Maus, Rodžer Federer, Alberto Tomba, Paja Patak, Alan Ford…<h2>Piši propalo</h2>Povodom ove inicijative iz Demokratske fronte su se posljednji put oglasili krajem oktobra 2022. s informacijom da im je inicijativu potpisalo "300.000 ljudi". Ovaj podatak iz DF-a su bazirali na "jest, majke mi" i "vjerujte nam na riječ". A nakon toga su jednostavno prestali govoriti o svojoj peticiji i dokle su stigli s njom.Od tada, ni traga ni glasa o ovom projektu.Stoga, red bi bio da javnost podsjetimo na ovu nesvakidašnju borbu za građansku državu, a Komšića i DF priupitamo:Šta se desilo s peticijom o milion potpisa za građansku državu?Koliko je potpisa prikupljeno na kraju?Šta dalje namjeravate s tom inicijativom i potpisima?S obzirom na to da je ova inicijativa bila ključ predizborne kampanje DF-a, red je da građani saznaju dokle je došao njhov projekat.Nije valjda da je sve bila obična ubleha i podvala u cilju manipulisanja glasačkim masama.<h2>&nbsp;Tekbir građanski</h2>U međuvremenu, umjesto priče o građanskoj BiH, DF je postao nešto skloniji trčanju uz SDA-ov narativ o okupatorskim vlastima u BiH koje vrše obespravljivanje Bošnjaka i ostavljaju ih bez njihovih legitimnih predstavnika, bla, bla... Sve uz podršku protestima na kojima se tekbira i napadaju nerežimski novinari. Baš onako građanski.&nbsp;

Nije valjda da je sve bila obična ubleha i podvala u cilju manipulisanja glasačkim masama

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Zastupnik u Parlamentu FBiH Irfan Čengić za Prvi maj, Međunarodni praznik rada, najavio je da će ponovo uputiti zahtjev da se u cijelom entitetu uvede neradna nedjelja.<h2>Nema Novalića</h2>- Ponovit ću inicijativu o neradnoj nedjelji, sada kada više nema Novalićeve vlade, vjerujem da će je nova vlada prihvatiti - naveo je Čengić.Čengićevu ideju podržava i Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti, čija predsjednica Mersiha Beširović neradnu nedjelju ističe kao jedan od osnovnih zahtjeva kojima želi poboljšati položaj radnika.- Naš prvi zahtjev je da se konačno ukinu akcize, pa čak i PDV na određene namirnice. Drugo, želimo izaći na izbore i kazniti one koji ne rade u našem interesu. Također, naš treći zahtjev, koji je specifičan za ovaj sektor, jeste slobodni praznici i neradna nedjelja - rekla je Beširović.

Ipak, s Čengićevim stavom nije saglasan ekonomista Admir Čavalić, koji je ujedno i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.Čavalić smatra da je riječ o običnom populizmu i da od najavljene inicijative neće biti ništa. On je naveo da aktuelni ekonomski trendovi idu ka tome da se rad učini fleksibilnijim, odnosno da ljudi rade kad god hoće i odakle god hoće.<h2>Dugoročna šteta</h2>- Osim toga, na taj način bi se građanima onemogućio neradni dan tokom standardnih radnih dana. Šta bi to značilo u praksi? Da radnici ne mogu ostvarivati svoja prava u korespondenciji s javnim sektorom. Evo jedan primjer, ako radnik npr. želi koristiti slobodan dan tokom radne sedmice kako bi otišao ljekaru, izvadio neki papir u općini i slično, on bi se na ovaj način limitirao tako da bi za obavljanje ovih aktivnosti morao izlaziti s posla ili te aktivnosti ne bi mogao obavljati nikako. To dugoročno šteti radniku - istakao je Čavalić.

<h2>&nbsp;Profitirala bi RS</h2>Ipak, mnogi gradovi u BiH već su uveli neradnu nedjelju. Među njima su Bijeljina, Višegrad, Mrkonjić-Grad, Mostar, Čapljina, Livno, Sanski Most, Zvornik i Kiseljak. Čavalić smatra da su se efekti ove mjere vrlo loše odrazili po ekonomije ovih gradova.- Direktne posljedice su za potrošače koji sad idu u druge kantone. Iz nekih gradova u RS poput Bijeljene potrošači nedjeljom idu u kupovinu u druge gradove. Ukoliko bi se to desilo na nivou FBiH, automatski bi građani Federacije išli u kupovinu u RS i od toga bi najviše profitirala RS.

- Mislim da nema nikakve šanse da ovakav zakon prođe, mislim da se radi o običnom populizmu koji nije zasnovan ni na kakvim analizama. Nema objašnjenja ni zašto se traži nedjelja, a ne npr. petak. To čak ima i neke kršćanske religijske temelje, pojasnio je Čavalić.

Prijedlog Irfana Čengića ne donosi ništa dobro 

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

U dejtonskoj BiH ideološka podjela probosanskih stranaka, prilično banalizirano, vršila se uglavnom na građanske i nacionalne stranke. Iako se kako sami protagonisti stranaka tako ni analitičari uglavnom nisu trudili podrobnije analizirati i razvijati šta bi trebalo podrazumijevati jedno, a šta drugo, koji su krajnji ciljevi i kako bi to trebala izgledati BiH u konačnoj viziji jednih, a kako u viziji drugih, ipak, neke bazične postavke jedne i druge strane bile su prepoznatljive. Prvi su percipirani kao lijevi, a potonji kao desni. Za prve se podrazumijevalo da su liberalni u društvenim pitanjima, osjetljivi na manjine poput LGBT populacije, da ne favoriziraju nijedan narod u odnosu na drugi i da u političkom predstavljanju teže prevazilaženju etničkih razloga i traženju zajedničkog jezika.Negdje između svega spomenula bi se i činjenica da nisu zadovoljni što je sistem u BiH baziran na etničkom predstavljanju i da teže građanskom principu. Za potonje, koje je personificirala SDA, podrazumijevalo se da su uglavnom okrenuti Bošnjacima, islamskoj vjeri, sumnjičavi prema nadetničkim inicijativama i politikama, te, ne pretjerano, osjetljivi prema manjinskim grupama i njihovim zahtjevima za ravnopravnost, a koji su se uglavnom tumačili kao napad na tradiciju... Iako je SDA i čitava njena idejna klika svakako podržavala jačanje državnog nivoa vlasti i bez simpatija se odnosila prema RS i postojanju entiteta, pokazivala je vrlo malo simpatija prema građanskom modelu političkog predstavljanja, ističući u prvom redu prava bošnjačkog naroda.<h2>Apsurdna podvala</h2>S druge strane, od srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka i krugova građanska ideja s gnušanjem je odbacivana kao, u njihovoj interpretaciji, perfidni pokušaj da se uvođenjem načela „jedan čovjek - jedan glas“ i propagandom o navodnoj jednakosti svih građana, u konačnici, uspostavi bošnjačka dominacija na teritoriji cijele BiH i bošnjačko nametanje političke volje Srbima i Hrvatima.Naravno, zagovornici građanske ideje nekoć su odbacivali ovakve optužbe kao etnonacionalističke manipulacije i nastojali dokazati da su oni iskreni kada kažu da žele Bosnu i Hercegovinu kao zemlju jednakih građana, u kojoj neće niko ni nad kim dominirati niti će nacija uopće biti temelj političke borbe.A onda se u posljednjih pet-šest godina desilo upravo ono što su srpski i hrvatski nacionalisti mogli samo priželjkivati – da zagovornici građanske ideje s bošnjačke strane postanu oni koji će javno otkriti da im je glavni cilj upravo ono za šta ih srpski i hrvatski nacionalisti optužuju - da uspostave bošnjačku dominaciju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Iako su građanske stranke i snage nekoć SDA tretirale kao svog neprijatelja koji vodi etničke politike i doprinosi podjeli društva, ovi novi građanisti upravo će sa SDA odlučiti praviti ideološku simbiozu te građanski princip iskoristiti kao sredstvo za pokušaj ostvarivanja maksimalističkih ciljeva bošnjačkog nacionalizma. Za početak ove tragično-apsurdne priče važan je kraj 2016., ili početak 2017., kada se na političku scenu BiH, ili barem u njen medijski život, ugurao Građanski savez, samoprozvana stranka lijevog Centra (da, mislimo na općinu) koju su vodili Reuf Bajrović i Emir Suljagić. Obojica su bili bivši protagonisti DF-a, a spektakularno su izbačeni iz ove stranke nakon otvorenog pisma Željka Komšića u kojem je to zatražio od svoje stranke. Prethodno su bili i u SDP-u, gdje su, također, završili neslavno, motali su se po sijasetu nevladinih organizacija te političke funkcionere nastojali zavoditi pričama o svom golemom političkom znanju i međunarodnim vezama (u čemu se posebno isticao Bajrović). Iako će ova stranka od prvog dana igrati krajnje komičnu ulogu na političkoj sceni, ne uspjevši ni na jednom nivou vlasti prijeći cenzus, ona će u javnost unijeti posve novi moment. <h2>Marginalci u mainstreamu</h2>Oni će na sva zvona početi zagovarati građansku BiH, što samo po sebi ne bi bilo nešto novo da joj nisu istovremeno odlučili dodati ekstrakt bošnjačkog nacionalizma. U to vrijeme u Federaciji BiH je na vlasti bila nestabilna koalicija SDA i HDZ-a, obilježena brojnim međusobnim sukobima i tenzijama, uz sve otvorenije miješanje susjedne Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH i zahtijevanje novog izbornog zakona. I dok su se bošnjački faktori prema pitanju hrvatskih zahtjeva za novim izbornim zakonom i drugačijem načinu biranja članova Predsjedništva i Doma naroda odnosili s manje ili više razumijevanja, odbijanja ili najčešće servilnošću, ovaj dvojac će okrenuti pilu naopako - hrvatsko pitanje u BiH ne postoji, a Hrvatima ne da ne treba dati veća prava u pogledu biranja predstavnika u vlasti, nego im treba oduzeti i ova postojeća. Zašto? Pa zato što je krovni građanski princip „jedan čovjek-jedan glas“ superioran, prisutan je u većini zapadnih država i takav treba da se uspostavi i kod nas. A ako vlada taj princip, tada automatski ne ostaje prostora ni za kakva posebna etnička prava, a njihovo zagovaranje postaje udar na Bosnu i Hercegovinu kakva treba da bude.A kako? Pa tako što će, zagovarali su oni, stranke sa sjedištem u Sarajevu izabrati trećinu hrvatskih delegata u Domu naroda te formirati Vladu FBiH bez HDZ-a BiH, a tada će „demokratska većina“ uspostaviti vlast nad „demokratskom manjinom“, što treba čitati na način da će Bošnjaci uspostaviti vlast nad Hrvatima u FBiH. A onda u konačnici, namaštavali su autori, mogla bi se u FBiH osigurati i dvotrećinska većina koja će promijeniti i Ustav i skrojiti FBiH kao građanski entitet. Pritom su autori u zagovaranju tog koncepta malo ili nimalo pažnje posvećivali RS, svjesni da je ona već „građanska“ i da nema mehanizama da se srpska volja tamo pretjerano poremeti, kao ni na nivou BiH, gdje su postojali čvrsti mehanizmi entičkog predstavljanja.Građanska država, drugim riječima, trebala je imati svoje ostvarenje u FBiH na način da će preko zloupotrebe izbora vlasti Bošnjaci nametnuti Hrvatima svoju volju i tako ovladati barem jednim entitetom u BiH.Iako se Bajrović u početku pokušao prošvercati u ljevicu, njegove bezgranične ambicije i sirovi nacionalistički rječnik ipak su bili previše za SDP i Našu stranku. Saveznike će ipak naći u Željku Komšiću i njegovom DF-u, s kojima će se u međuvremenu pomiriti, ali i SDA koja će deintelektualizirana, s Izetbegovićem na čelu, prigrliti ove ideje. Bajrović je nudio ideju, DF je imao Željka Komšića, „građanskog“ člana Predsjedništva, a SDA infrastrukturu.Već 2018. SDA, prva nacionalna stranka u modernoj BiH, usvojit će nekakvu deklaraciju u kojoj će kao svoj cilj istaći „građansku državu“, a građanska BiH postat će i glavni ideološki kredo Demokratske fronte oko kojeg se, manje-više, vrti sva njihova retorika.Naravno, ta „građanska ideja“ bila je oslobođena svih istinskih sadržaja građanskih politika poput zagovaranja jednakih prava i sloboda za sve i u takvoj vulgarnoj interpretaciji svedena na jedan jedini aspekt političkog predstavljanja, princip „jedan čovjek-jedan glas“. Samo tada su oni zagovornici građanskih ideja. U drugim situacijama, poput onih kada pripadnici LGBT populacije traže jednaka prava s ostalim građanima, građanisti iz SDA će to javno osuđivati, a građanisti iz DF-a prešutjeti događaj. Mnogi bošnjački nacionalisti, koji su se do tada gnušali građanskih politika i vrijednosti, odjednom će, također, postati pristalice građanske države, prepoznajući u njoj mogućnost vlastite dominacije.<h2>Tekbir za građansku BiH</h2>Uporedo s tim, trabanti SDA i DF-a u naredne četiri godine neumorno će doprinositi sukobima i tenzijama s hrvatskom i srpskom politikom u BiH, svoje političke oponente i neistomišljenike proglašavat će izdajnicima i otpadnicima, a SDA će u sve dodati i ekstremistički vjerski element, gdje će svoju političku borbu maltene izjednačiti s islamskim džihadom u kojem se bore protiv munafika, zapadnih križara i stoljetnih srpskih i hrvatskih neprijatelja. Baš onako građanski.Svedena na taj vulgarni aspekt bošnjačkog nacionalizma, građanska ideja u BiH je postala potpuno kompromitirana. Srpski i hrvatski nacionalisti su mogli zadovoljno trljati ruke i reći „jesmo li vam rekli“, a predstavnici međunarodne zajednice sami su radikalno povukli ručnu po pitanju podrške građanskom konceptu i pristupili preferiranju međuetničkog balansa u vlasti i moći, uz eliminaciju SDfA ekstremista.Sve će to, pored Srba, Hrvata i „domaćih izdajnika“, stvoriti nove neprijatelje među SDfA građanistima: krenut će sada otvoreno udarati i na SAD, Evropu, Zapad, optužujući ih za mržnju prema muslimanima i križarske namjere, uz otvoreno simpatiziranje Erdoana ili čak zagovaranje okretanja ka Rusiji. Baš onako građanski.Ipak, stvari su im krenule po zlu. Gubitak Kantona Sarajevo, poraz Izetbegovića na izborima za Predsjedništvo, te formiranje Vijeća ministara BiH, pa potom Vlade FBiH bez SDA, ovo građanstvo, začinjeno širenjem mržnje, antizapadnim sentimentom i simpatijama prema Erdoanu, ostavilo je bez gaća.Umjesto Vlade FBiH bez HDZ-a i bez Hrvata koje Bošnjaci biraju, dobili smo Vladu FBiH sa HDZ-om, ali bez SDA i DF-a.U ime neizvjesne avanture izbacivanja HDZ-a, svog dugogodišnjeg partnera iz vlasti, pod krinkom borbe za građansku državu, SDA je došla u situaciju da je njih HDZ izbacio iz vlasti. Naravno, sve to na kraju dovodi do potpunog apsurda: pristalice SDfA pred Parlamentom FBiH koje protestuju protiv formiranja nove vlasti, uz transparent o smrti građanske BiH, istovremeno urlajući „tekbir“ i „Allahu ekber“.I to je upravo suština građanske podvale pod kojom na političkoj sceni nastupa Željko Komšić potpomognut SDA.Pred novom vlasti je težak zadatak relaksiranja međunacionalnih odnosa, smanjenja nacionalističkog ludila i amortiziranja napada od SDfA, koji, nakon što su pali u opoziciju, mogu biti samo još neobuzdaniji i radikalniji. <h2>’Kidnapiranje’ ideje</h2>Ovo ’kidnapiranje’ građanske ideje od radikalnog SDfA bošnjačkog nacionalizma plemenitoj vrijednosti i građanskoj ideji još dugo vremena držat će težak uteg oko vrata. Pa ko nakon ovog višegodišnjeg performansa nacionalističkog ludila može vjerovati da je građanski koncept išta drugo do perfidnog pokušaja uspostave bošnjačke etničke dominacije barem u FBiH, ako ne mogu već u cijeloj državi.

Došli smo do potpunog apsurda: pristalice SDfA pred Parlamentom koje protestiraju protiv formiranja nove vlasti uz transparent o smrti građanske BiH

Izetbegović i Komšić: Ubili građansku ideju pa usput ubili i sebe 

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Jaroslav Lindenberg, ambasador Poljske u BiH, za „Avaz“ je govorio o odnosima dvije zemlje, ali i geopolitičkim odnosima nakon agresije Rusije na Ukrajinu, stavu koji je zauzela Poljska, koja je godinama upozoravala na opasnost od politike Vladimira Putina, te mogućim scenarijama za završetak ovog rata.-&nbsp; Nakon agresije Rusije na Ukrajinu Poljska je preuzela možda i vodeću ulogu u poticanju Evrope na otpor. Izvršili ste pritisak na susjednu Njemačku da pošalje napredne borbene tenkove u Ukrajinu, što je Njemačka na kraju i učinila. Poljska veliki broj naoružanja i vojne opreme šalje Ukrajini. Kako Vi gledate na ovu ulogu svoje države?- To je tačno kao što ste rekli. Međutim, pomoć koju Poljska pruža Ukrajini od početka ruske agresije nije samo isporuka potrebne vojne opreme i municije. To je i ogromna humanitarna pomoć u koju je uključeno cijelo društvo: ne samo državne i lokalne vlasti već i društvene organizacije, Katolička crkva i stotine hiljada običnih građana. U Ukrajinu se neprestano šalju transporti neophodne hrane, odjeće, sanitetskog i higijenskog materijala, poljski medicinski volonteri – bolničari i ljekari rade u područjima borbenih djelovanja. Podsjetimo i da je u Poljsku od početka ruske agresije ušlo skoro 11 miliona ukrajinskih državljana. Naravno, većina njih se vratila u Ukrajinu ili je otišla dalje. Ipak, u Poljskoj stalno boravi 1,5 do 2 miliona ukrajinskih izbjeglica, uglavnom žena i djece. Većina živi s poljskim porodicama, neki u prilagođenim turističkim objektima. Pokriveni su punim socijalnim i zdravstvenim osiguranjem, kao poljski državljani. Primaju socijalnu pomoć, koriste pravo na besplatno liječenje, a njihova djeca pohađaju poljske škole. Odrasli imaju pravo na rad. Nakon traumatskih iskustava nekim izbjeglicama, posebno djeci, potrebna je psihološka pomoć. Sve je to težak teret za našu zemlju, ali, kao što sam spomenuo, u akciju pomoći Ukrajini, u tome izbjeglicama u Poljskoj, uključeno je praktično cijelo društvo i njegove brojne organizacije. <h2>Sljepilo elite</h2>- Poljska je godinama upozoravala na opasnost od Rusije i Putinove politike, međutim, čini se da su mnoge evropske države ignorirale upozorenja vaše države i primat davale ekonomskim interesima, pomalo i žmireći na agresivnu politiku Rusije prema susjedima. Na kraju se ispostavilo da su upozorenja Poljske i Poljaka bila opravdana. Zašto su mnogi evropski lideri to godinama odbijali vidjeti? - Postoji stara engleska poslovica: "Niko nije slijep kao onaj koji ne želi da vidi." Zašto lideri Evropske unije i njenih najvećih država članica nisu godinama htjeli da vide opresivnu prirodu Putinovog režima prema vlastitim građanima, progon opozicije i imperijalističke težnje u međunarodnoj politici? Mislim da su ekonomski interesi spomenuti u pitanju bili glavni faktor. Uostalom, uzastopne njemačke vlade promovirale su zavisnost cijele EU od ruskog plina i podržavale projekt plinovoda „Sjeverni tok 2” do samog kraja. Da nije bilo agresije od 24. februara prošle godine, ovaj plinovod bi odavno bio završen. Ni aneksija Krima ni ruska okupacija istočnih regiona Ukrajine 2014. godine nisu promijenili stav ovih političara. Otad je Rusija dobila milijarde eura za svoje energente. Veliki dio ovog novca otišao je za finansiranje ruske ratne mašinerije. Čak i kada je EU uvela embargo na prodaju oružja Rusiji nakon događaja iz 2014. godine, neke zemlje EU nastavile su prodavati modernu vojnu opremu Rusiji, uz objašnjenje da su ugovori potpisani ranije. Ali postoji još jedan razlog više za spomenuto sljepilo velikog dijela evropske političke elite. Uvjerenje je da će kroz ekonomsku saradnju i zajedničke interese biti moguće promijeniti i europeizirati Rusiju. Historija je pokazala da je ovo uvjerenje, prisutno u politici mnogih zapadnoevropskih zemalja i prije i nakon Drugog svjetskog rata, bilo potpuno pogrešno.- Na kraju, kako se, prema Vašem mišljenju, ovaj rat završava i da li je moguć mirovni sporazum s Putinom? Ili ga je moguće jedino poraziti?- Sigurno je da su se sve kalkulacije ruskih stratega prije agresije na Ukrajinu pokazale pogrešnima. Nije uspjela okupacija Ukrajine, nije uspio ni poraz ukrajinske vojske za nekoliko dana. Skeptičan sam u pogledu mogućnosti mirovnih pregovora s Putinom. On je odgovoran ne samo za ničim izazvanu agresiju na susjednu državu već i za sve monstruozne zločine koje je ruska vojska do sada počinila i čini svakodnevno u Ukrajini, za sve nevine žrtve, uključujući žene i djecu, za sistematsko uništavanje civilnih objekata, bolnica, škola i spomenika kulture. Putinovo mjesto je više na optuženičkoj klupi nego za pregovaračkim stolom. Osim toga, ne vidim mogućnost da Ukrajina pristane na zahtjeve da se odrekne dijela svoje teritorije ili da se odrekne dijela svog suvereniteta. Međutim, mirovni sporazum ne može se isključiti.<h2>Evropa bježi od korijena</h2><h2>- Zabrinjava li Vas činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje političari koji i dalje održavaju bliske odnose s Putinom, pa čak pružaju i otvorenu podršku Rusiji u agresiji?- Ne želim i ne bih trebao komentirati ponašanje političara u Bosni i Hercegovini. To bi bilo u suprotnosti s pravilima o diplomatskim odnosima i dobrim običajima u ovoj oblasti. Svaki ambasador treba zapamtiti da je gost u zemlji domaćinu i da se ponaša kao gost. Osim toga, smatram da su mnogo više štete nanijeli i prave oni evropski političari koji su od početka ruske agresije zauzeli dvosmislen stav prema Putinu. Javno su ga kritizirali, održavajući istovremeno direktan kontakt s njim. Naravno, objašnjavali su to tako da moraju, jer na kraju treba sjesti s Putinom za pregovarački sto. Ovi političari su zvanično osuđivali rusku agresiju, dok su u isto vrijeme mjesecima blokirali isporuku potrebne vojne opreme Ukrajini i pokušavali što više smanjiti sankcije Rusiji. Malo su promijenili stav pod utjecajem stranog pritiska i vlastitog javnog mnijenja, ali i dalje sanjaju o što skorijem okončanju rata kako bi mogli da nastave posao s Putinom i Rusijom, tj. vratiti se na „business as usual“.- Bosna i Hercegovina ima dugogodišnje dobre odnose s Poljskom. Koje zajedničke vrijednosti vidite između ove dvije zemlje?- Poljska i Bosna i Hercegovina dijele određenu sličnost u sudbini u 20. stoljeću. Bili smo žrtve njemačke agresije, preživjeli smo okupaciju, a potom i totalitarni komunistički sistem. Mislim da ono što povezuje Poljake i narode koji žive u Bosni i Hercegovini jeste ljubav prema slobodi, spremnost da se za nju žrtvuje život i veoma razvijen osjećaj društvene solidarnosti, posebno u vrijeme opasnosti. Osim toga, imamo zdrav osjećaj nacionalnog ponosa, privrženost svojoj kulturi i tradiciji. Naravno, svaki narod u BiH ima svoju kulturu, tradiciju i običaje, malo drugačije od ostalih, ali svako želi njegovati i razvijati vlastitu tradiciju i vrijednosti. Što se tiče Poljaka, za Bošnjake, Srbe i Hrvate vjeroispovijest igra važnu ulogu u očuvanju njihovog nacionalnog identiteta – baštine njihovih predaka. Mislim da je taj osjećaj nacionalnog ponosa i ljubavi prema tradiciji, sve dok je spojen s poštovanjem, a ne prezirom prema drugim narodima, nešto izuzetno vrijedno u savremenoj Evropi, koja promovira ideologiju multikulturalizma, distancira se od vlastitih historijskih korijena, sekularizirana je i bori se protiv tradicionalnih društvenih vrijednosti.- Možete li nam reći nešto o ključnim aktivnostima Ambasade Republike Poljske u BiH?- Na političkom planu imali smo dvije posjete: krajem maja zamjenika ministra vanjskih poslova Szymona Szynkowskog vel Seka, a u julu, ministra vanjskih poslova Zbigniewa Raua (u okviru poljskog predsjedavanja OSCE-a). Kada je u pitanju ekonomska saradnja, u junu smo gostili veliku misiju poljskih kompanija u oblasti "Zelenih tehnologija". Ova misija je organizirana u saradnji s ministarstvom za zaštitu klime i okoliša Republike Poljske i Vanjskotrgovinskom komorom BiH. U okviru poljske razvojne pomoći realizirali smo osam projekata u vrijednosti svakog od njih oko 50.000 KM. Riječ je o nabavci specijalizirane opreme za bolnice i domove zdravlja širom Bosne i Hercegovine. Ove godine planiramo realizaciju daljnjih projekata i čekamo dodjelu sredstava. U novembru ove godine planiramo spektakularan simfonijski koncert u Sarajevskoj filharmoniji pod dirigentskom palicom mlade poljske dirigentice Marte Kluczynske. Podržat ćemo i promociju poljske književnosti u BiH. U maju će se održati promocija avangardnog romana Witolda Gombrowiča "Trans-Atlantik" u prijevodu Tanje Miletić-Oručević, u organizaciji našeg počasnog konzula u Mostaru. - Naša ambasada obavlja redovne konzularne funkcije, odnosno pruža pomoć poljskim turistima (njih desetine hiljada svake godine dolaze u BiH), izdaje dugoročne vize za studiranje i rad u Poljskoj i na kraju podržavamo poljske organizacije u BiH, prvenstveno u Republici Srpskoj. Riječ je o potomcima Poljaka koji su u Bosnu došli krajem 19. stoljeća pod Austro-Ugarskom monarhijom.</h2>

Evropski lideri nisu htjeli vidjeti opasnu prirodu Putinovog režima , kaže Jaroslav Lindenberg

Lindenberg: Bosanci i Poljaci imaju razvijen osjećaj solidarnosti 

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

- Logično je i smatram da oni koji su u javnim preduzećima trebaju dijeliti sudbinu Vlade. Vlada treba da imenuje ekipe koje će provoditi politiku Vlade - kazao je Nikšić.<h2>&nbsp;Kupovina zastupnika</h2>Na taj način najavljena je smjena SDA-ovih, ali i DF-ovih direktora koji su godinama ordinirali ovim kompanijama. Još od prvog dana uspostave FBiH i njenih institucija državne kompanije tretirane su kao stranački plijen preko kojeg su ostvarivani politički interesi i koji su vođeni partijskom, a ne ekonomskom logikom. Ipak, niko se tako bezobzirno prema državnim kompanijama nije odnosio kao SDA u vrijeme vladavine Bakira Izetbegovića. U ovoj eri ljudi će iz stranačkih odbora direktno biti prekomandirani na pozicije direktora državnih kompanija, nerijetko će istovremeno biti na dvije funkcije – i direktorskoj i stranačkoj – a novac i resursi državnih kompanija sve će se otvorenije koristiti u privatne i stranačke svrhe.Upravo su Nikšić i lider NiP-a Elmedin Konaković na dan pred izglasavanje Vlade FBiH tvrdili da SDA novac javnih kompanija nudi zastupnicima nove većine da prijeđu na njihovu stranu i spriječe formiranje novih vlasti.Ne treba čuditi što se SDA tako grčevito borila da pod svaku cijenu opstane na čelu Federacije BiH i pokuša blokirati izbor nove vlade. Naime, upravo u vlasništvu entiteta nalaze se neke od najvećih kompanija u BiH koje zajedno generiraju milijarde maraka prihoda.Sve te firme suvereno su bile pod upravom SDA, koja na njihova čela ne da je postavljala lojalne ljude, nego vlastite stranačke kadrove.Tako je, primjerice, direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM, Admir Andelija, istaknuti član SDA, posebno blizak s Aburahmanom Hodžićem, najmoćnijim SDA-ovcem u Tuzlanskom kantonu. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA, ali i IZBiH. <h2>DF kadar</h2>Direktor “Željeznica FBiH” je Enis Džafić, također kadar SDA.Tu je i direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetine državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA. Iako je DF svojim partnerima iz SDA nerijetko prepuštao pozicije koje su mu pripadale po kvoti, i oni su se počastili nekim funkcijama, pa je tako 2021. za direktora Aerodroma u Sarajevu postavljen njihov kadar Alen Bajić, u čijem je mandatu došlo do zatvaranja niza linija prema svijetu.<h2>&nbsp;Pozvali na pobunu</h2>Nakon poziva Nermina Nikšića SDA je jučer svoje kadrove u državnim kompanijama pozvala na svojevrsnu pobunu nakon što ih je Nikšić poručio da stave mandate na raspolaganje.- SDA poziva članove upravnih struktura javnih preduzeća da ne podlegnu pritiscima i pozivima na nezakonito postupanje - pozvali su iz SDA.

Jasno da će nove vlasti čekati težak posao u depolitizaciji, restrukturiranju i profesionalizaciji državnih firmi

„Elektroprivreda BiH“: Revizori utvrdili  da su zapošljavali bez javnog oglašavanja

Bakir otkrio svoje opasno islamističko lice

Zeleno cviljenje

Vlaisavljević bi ostavkom učinila najveću uslugu Vladi

Okreću li Turci leđa Erdoanu?

Mostar protjerao fašiste, šta čeka Sarajevo

Turska na historijskoj prekretnici: Odlazi li Erdoan nakon 20 godina

Dodik i Izetbegović složno podržavaju Erdoana

Šmit ljudožder

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

SDA ostaje bez kontrole nad državnim kompanijama

Bakir otkrio svoje opasno islamističko lice

Zeleno cviljenje

Vlaisavljević bi ostavkom učinila najveću uslugu Vladi

Okreću li Turci leđa Erdoanu?

Mostar protjerao fašiste, šta čeka Sarajevo

Turska na historijskoj prekretnici: Odlazi li Erdoan nakon 20 godina

Dodik i Izetbegović složno podržavaju Erdoana

Šmit ljudožder

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

SDA ostaje bez kontrole nad državnim kompanijama