<p>Na današnji dan 1929. godine, u Banjoj Luci se rodio prof. dr. Muhamed Filipović Tunjo, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca svih vremena, čovjek koji je bio riznica znanja i koji je do kraja života, a živio je 91 godinu, impresionirao svojim briljantnim umom. </p><p>Život akademika, filozofa, historičara, esejiste i intelektualca Filipovića nadilazi granice vlastite biografije, njegov značaj ne može se sažeti u nekoliko redova teksta. Pamtimo ga po tragovima koje je ostavio u svijesti drugih ljudi, u knjigama koje je napisao i idejama koje je branio. Skoro cijeli život posvetio je odbrani bošnjačkog identiteta. Njegov intelektualni put bio je obilježen snažnim uvjerenjem da Bosna i Hercegovina ima vlastitu historijsku i kulturnu posebnost. Govorio je i pisao o njenom identitetu, o njenim narodima, o njenoj složenosti te o potrebi da se njena prošlost posmatra izvan pojednostavljenih i nametnutih obrazaca.</p><p>Bosna i Hercegovina za Muhameda Filipovića nije bila samo geografski prostor. Ona je bila historija, kultura, identitet, sjećanje i trajna intelektualna preokupacija. Bila je pitanje koje se uvijek iznova postavlja i kojem se uvijek iznova pokušava pronaći odgovor. U njegovim razmišljanjima BiH je bila zemlja složenosti, susreta i različitosti, prostor u kojem su se kroz stoljeća susretale različite civilizacije, kulture i religije. Upravo zbog toga, njegovo promišljanje Bosne i Hercegovine često je bilo istovremeno i promišljanje njenog mjesta u svijetu.</p><h2>Zlatno doba</h2><p>Osnovnu školu i gimnaziju Muhamed je završio u rodnoj Banjoj Luci. Filozofiju, prirodne nauke i historiju studirao je u Beogradu i Zagrebu, a diplomirao je 1952. godine. Doktorirao je 1960. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1961. je izabran za docenta. Godine 1967., postaje vanredni, a 1971. redovni profesor za predmete Logika s metodologijom i Metodologija naučnog rada na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. </p><p>Rane sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća bile su Filipovićevo intelektualno zlatno doba. Od 1978. godine bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, a obavljao je funkcije potpredsjednika ANUBiH od 1999. do 2008. godine i direktora Centra za leksikologiju i leksikografiju ANUBiH, člana P.E.N. Centra u BiH, te predsjednika Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Bio je mentor ili član komisija za 34 doktorske disertacije, te gost predavač na univerzitetima širom Evrope i SAD-a.</p><p>- Treba vršiti svoju funkciju u društvu. Raditi, stvarati i pisati. Učiti ljude i učiti od ljudi. To je ono što je neophodno da bi se živio život dostojan čovjeka – riječi su profesora Filipovića, koje su bile njegov životni moto.</p><p>Vodio je stalne bitke na političkoj i akademskoj sceni bivše SFR Jugoslavije, ali i nakon njenog raspada, u državi Bosni i Hercegovini, braneći duh Bosne, bosanski jezik i kulturu, o čemu je mnogo i pisao. Smatrao je da je jedinstvena BiH neupitna i osnovna tačka s koje se mora polaziti, te da sva druga rješenja moraju biti u skladu s očuvanjem te jedinstvenosti.</p><p>Govorio je o opasnosti podjele Bosne, zalažući se za zajedničku, građansku i multietničku državu uoči agresije na RBiH devedesetih godina prošlog stoljeća. Bio je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), ali ju je, zbog razmimoilaženja u nekim stavovima, već 1990. napustio i s Adilom Zulfikarpašićem osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). </p><h2>Intelektualna gromada</h2><p>Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. - 1995., u vremenu u kojem se rušila država, mijenjale granice i preispitivale vrijednosti, Filipović je bio jedan od onih koji su pokušavali artikulirati bosanskohercegovačku poziciju. Kao član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu, imao je priliku da svoja uvjerenja i stavove zastupa i izvan akademskih i intelektualnih krugova.</p><p>- Uvijek je nju razdiralo to unutarnje njeno vučije, pravdaško, moralističko i puritansko podvajanje, i svaki bajrak je u Bosni nalazio nekoga da ga ponese i drži uprkos drugom. I tu nema nekog pravila. Feudalna vlastela protiv kralja, crkva protiv heretika, heretici protiv crkve i kralja, kralj protiv crkve, feudalaca i heretika. Turci protiv Bošnjaka, Bošnjaci protiv Turaka, oba protiv krsta, krst protiv nekrsta, hrišćanin protiv hrišćanina, ovaj protiv onoga, i onaj protiv ovoga, itd. sve do naših dana. I teklo bi to i dan-danas, da nismo jednom napokon shvatili da Bosna nije ničija do svoja i onoga koji u njoj živi i koji s njom živi. Naizgled parcijalan i podijeljen, povijesni se duh bosanskog naroda počinje očitovati kao realna osnova zajednice jednog naroda i više nacija – napisao je Muhamed Filipović u svom djelu „Bosanski duh u književnosti – šta je to?“.</p><p>U svojoj dugogodišnjoj akademskoj karijeri Filipović je inicirao brojne javne rasprave, polemike i pitanja koja su pokrenula veoma značajne procese u političkom, obrazovnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine. Njegov entuzijazam i plodotvoran naučni rad ostavio je veliki dojam na generacije studenata kojima je predavao. Autor i koautor je više od 50 monografija, 160 članaka u naučnim časopisima, više stotina članaka u dnevnim i sedmičnim novinama, koji su doprinijeli shvatanju, ali i kreiranju društvene svakodnevice u Bosni i Hercegovini. </p><p>Intelektualna gromada Muhamed Filipović bio je politički i moralno angažirani kreator kulturne svijesti, i jedan od malobrojnih koji su ostavili toliko velik i bogat književni opus. Nije pristajao na površne odgovore i vjerovao je da se prošlost mora poznavati kako bi se razumjela sadašnjost, ali i da se o budućnosti ne može govoriti bez odgovornog odnosa prema vlastitom historijskom iskustvu. Bio je spreman da se suprotstavi dominantnim mišljenjima, da polemizira i brani vlastite stavove, čak i onda kada su ga oni vodili prema neslaganju i kritikama. A veliki intelektualci upravo po tome i ostaju upamćeni, ne zato što su uvijek svi bili saglasni s njima, nego zato što su imali hrabrosti da misle svojom glavom.</p><h2>Životno djelo</h2><p>Buduće generacije će ga sigurno najviše pamtiti po njegovim knjigama i idejama. Jer knjige ostaju. Objavio je 14 knjiga od kojih je najpoznatija „Lenjin – monografija njegove misli“, koja je prevedena na danski, švedski, francuski, slovački, italijanski i kineski jezik. </p><p>Izdvaja se i njegovo životno djelo „Roman jedne biografije“. U prvom dijelu ovog dvotomnog romana, koji se odnosi na period od 1929. do 1989. godine, sažeta je jedna ljudska sudbina i specifična biografija Čovjeka s velikim Č.</p><p>Bavio se i književnom kritikom i esejistikom, ali i leksikografijom. Autor je eseja „Bosanski duh u književnosti – šta je to“, koji je objavljen 1967. godine u časopisu „Život“ u povodu izdavanja zbirke poezije Mehmedalije Maka Dizdara „Kameni spavač“.</p><p>Godine 1970., dodijeljena mu je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, a od 1975. do 1982. bio je urednik redakcije „Enciklopedija Bosne i Hercegovine“.</p><h2>Snaga naslijeđa</h2><p>O političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini Filipović je napisao brojne kolumne, analizirao, dijagnosticirao probleme i davao rješenja. Smatrao je da BiH treba nove politike, da se zatvori knjiga historije i dovedu na vlast novi ljudi.</p><p>- Sve se o današnjoj politici zna – i da je vode manekeni, da vlast laže, da zloupotrebljava pozicije, da je ne zanima narod i njegova volja, da je našla načina da falsificira svaku narodnu volju i da se toliko razgoropadila, kako se vidi iz ponašanja najviše predstavnika te politike, da je spremna na svaku zloupotrebu svoje pozicije i institucije kojom upravlja. Vrše se ucjene svih vrsta, skrivaju bitne informacije i sve se knjiži na povjerenju i na dug koji on mora plaćati – govorio je naš akademik.</p><p>Filipović je i svojim radom i djelima koja nam je ostavio u amanet, obilježio 20. i 21. stoljeće. Pokazao je i učio nas kako se voli svoja zemlja i svoj narod o kojem je uvijek govorio uz mnogo emocija:</p><p>- Bosna je mirna i lijepa zemlja, zemlja finih, beskaharnih i iznad svega dobrih i zanimljivih ljudi – često je kazivao.</p><p>Plemenito srce velikog bosanskohercegovačkog sina Muhameda Filipovića Tunje, stalo je 26. februara 2020. godine. Dženaza je obavljena u Gazi Husrev-begovoj džamiji, a ukopan je na sarajevskom gradskom groblju Bare. Radovi i ideje koje nam je ostavio u naslijeđe oblikovali su kulturni i politički život Bosne i Hercegovine i ostali inspiracija budućim generacijama. </p><p>Njegov odlazak ostavio je prazninu u bosanskohercegovačkom intelektualnom i javnom prostoru. Ali ljudi poput njega nikada ne odlaze u potpunosti. Ostaju u bibliotekama, u knjigama, u citatima, u polemikama, u sjećanju onih koji su ih slušali i čitali. Ostaju i u pitanjima koja su pokrenuli, a na koja možda još nismo pronašli konačne odgovore. A ono što čovjek ostavi iza sebe nije samo ono što je napisao. To su i misli koje je probudio u drugima. U tome je, možda, i najveća snaga Filipovićevog naslijeđa. </p><h2>Najzaslužniji za vraćanje imena Bošnjak </h2><p>Od 1961. godine Filipović se borio za vraćanje imena Bošnjak narodu Bosne i Hercegovine, ali su jaki politički oponenti to osporavali i sprečavali, s prikrivenim ciljem da se bosanskim muslimanima ospori historijski državni identitet. </p><p> - Svoje stajalište o bošnjačkom imenu našeg naroda sam prvi put izložio 1961. godine na savjetovanju u Centralnom komitetu Saveza komunista BiH o „Budućnosti jugoslovenstva“. Tada su me podržali samo Enver i Husref Redžić.</p><p>Kad je CK SKBiH donio odluku da se prizna nacija Muslimana, ja sam bio protiv toga, smatrajući da je to historijski falsifikat, odricanje od našeg pravog historijskog i nacionalnog imena, ali i oduzimanje Bosni postojanja njenog naroda, a time i osnove njenog posebnog historijskog identiteta. </p><p>Ideju sam, zajedno s Adilom Zulfikarpašićem, obnovio 1990. godine, smatrajući da je došlo vrijeme istine, ali smo morali sačekati 1993. godinu i Bošnjački sabor da se našem narodu vrati njegovo pravo ime, a zemlji da njen narod.</p><h2>Naša domovina je oduvijek bila Bosna</h2><p>- Mi imamo naše historijsko i etničko, odnosno nacionalno ime, koje u novijoj terminologiji glasi Bošnjaci. Tome nije potreban nikakav dodatak. Prvo, nisu svi muslimani Bošnjaci, niti su svi Bošnjaci nužnim načinom muslimani. To što neki naš narod nazivaju Bošnjaci-Muslimani je ostatak prošlosti i pokazuje da oni nisu raščistili s nacionalnim identitetom našeg naroda i da ga limitiraju samo na vrijeme od kada smo mi postali muslimani, kao da smo mi vezani za Bosnu otad, a ranije smo bili nešto drugo. Ništa gore od toga. Prije našeg prihvatanja islama mi smo bili Bošnjani. Osmanlije su nas nazivale Bošnjak, pa smo mi s vremenom preuzeli taj naziv, što je isto što i Bošnjanin. Mi imamo naslijeđe i u staroj bosanskoj državi i nosioci smo njene državnosti od najranijih vremena. Mi nismo mijenjali svoju domovinu, to je oduvijek bila Bosna, ali smo promijenili vjeru i naši su preci odabrali vjeru koja im je više odgovarala. Naročito nakon što su katolici teško progonili pripadnike Crkve bosanske, pa je bilo malo ljudi koje su kooptirali za katoličanstvo, nakon svirepih katoličkih progona kojima su krstjani Bosne bili izloženi za vrijeme vladavine dvaju posljednjih kraljeva bosanskih - govorio je Tunjo.</p><h2>Nadimak Tunjo</h2><p>Muhamed je bio treće i jedino preživjelo dijete u porodici Sulejman-bega i Đul-hanume Filipović, a ime je dobio po svom najstarijem amidži. Nosio je prezime Filipović, ne samo po ocu, nego i po majci, koja je, također, bila iz roda krajiških Filipovića. Već kao jednogodišnji dječak dobio je nadimak Tunjo, a dala mu ga je dadilja Olga Puljić po prvoj riječi koju je izgovorio: „Tunj, tunj“, jer je najviše volio porodična okupljanja ispod tunjinog drveta, gdje je njegov otac Sulejman-beg Filipović s članovima porodice običavao ispijati jutarnju i popodnevnu kafu.</p>

<h2>Otvorena "Milanska skala"</h2><p>1778. - U Milanu, poslije dvije godine gradnje, prema projektu italijanskog arhitekte Đuzepea Pjermarinija, otvorena "Milanska skala", jedna od najznačajnijih operskih kuća u svijetu.</p><p>1832. - Rođen Ivan Zajc, hrvatski kompozitor, dirigent i pedagog, najznačajniji muzičar u Hrvatskoj u posljednjoj trećini 19. stoljeća. Utemeljitelj je hrvatske opere kao umjetničke ustanove, a opersku umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu. Zajc je za sobom ostavio opus od gotovo 1.200 raznovrsnih djela za orkestar, za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij “Oče naš”, 50-ak kantata, 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova, 170 solo pjesama (“Miruj, miruj, srce moje”; “Moja lađa”; “Vir”; “Lastavicom”; “Domovini i ljubavi”; “Djevojka i ruža”). </p><p>1858. - Engleski istraživač Džon Spik (John) otkrio jezero Viktorija, izvorište rijeke Nil.</p><p>1904. - Na planini Volujica iznad Bara proradila prva radio-telegrafska stanica na Balkanu, koja je služila kao veza Crne Gore s Italijom. U Prvom svjetskom ratu stanicu je paljbom iz topova razorila austrougarska mornarica.</p><p>1924. - Umro engleski pisac poljskog porijekla Džozef Konrad (Joseph Conrad), čija se djela odlikuju ironičnim pesimizmom, gorčinom, fatalizmom, etičkim idealizmom i bogatom pjesničkom simbolikom. Kao pripadnik britanske trgovačke mornarice, 20 godina je plovio morima i mnogo je opisivao život pomoraca i borbu čovjeka i mora. Djela: romani "Lord Džim", "Tajfun", "Nostromo", "Tajni agent", "Pod zapadnim očima", "Pobjeda", uspomene "Ogledalo mora".</p>

<h2>Preminuo hrvatski književnik Dinko Šimunović</h2><p>1933. - Preminuo Dinko Šimunović, jedan od najboljih hrvatskih i regionalnih književnika. Pažnju kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905.) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste tadašnje moderne književnosti. Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol", “Đerdan” i “Sa Krke i sa Cetine”. Posthumno mu je objavljena i zbirka “Posmrtne novele”. Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežno žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd.). Najpoznatije pripovijetke su mu “Muljika”, “Duga” i “Alkar”. Godina 1911. i 1923., napisao je dva romana – “Tuđinac” i “Porodica Vinčić”, te 1918. štampao dijelove nedovršenog romana “Beskućnici”.</p><p>1954. - Umrla Sidonija Gabrijela Kolet (Sidonie-Gabrielle Colette), jedna od najutjecajnijih francuskih književnica 20. stoljeća. U romanima je majstorski slikala ženske likove i pozorišnu sredinu te s mnogo ljubavi pisala o prirodi i životinjama. Djela: "Klodina u školi", "Klodina u Parizu", "Skitnica", "Sido".</p><p>1958. - Američka atomska podmornica "Nautilus", pod komandom Vilijama Andersona (William), prva prošla ispod ledenog pokrivača Sjevernog pola.</p><p>1963. - Rođen Džejms Alan Hetfild (James Alan Hetfield), frontmen grupe “Metallica”. Godine 1980., Hetfild je osnovao svoj prvi sastav “Obsession”, a nakon raspada grupe Hetfild, sa Džimom i Krisom Arnoldom (Jim i Chris) osniva grupu “Syrinx”. Ni tu nije dugo ostao, te je kasnije osnovao novu grupu “Phantom Lord”, u kojoj je prvi put svirao bas gitaru, grupa je uskoro preimenovana u “Leather Charm”. Hetfild postaje predvodnik grupe i tada nastaje prva autorska pjesma “Hit The Lights” koja je kasnije uvrštena u repertoar “Metallice”.</p><p>2004. - U Njujorku ponovo za posjetioce otvoren Kip slobode, koji je zbog sigurnosnih razloga bio zatvoren od terorističkog napada na Njujork, 11. septembra 2001. godine.</p><p>2008. - Umro ruski pisac, nobelovac i jedan od najpoznatijih sovjetskih disidenata Aleksandar Solženjicin. Zbog kritika Staljina i njegovog režima u svojim djelima u kojima je pisao o zatvorima za sovjetske građane, gulazima, u bivšem Sovjetskom Savezu, 1974. mu je oduzeto državljanstvo, nakon čega je protjeran iz zemlje. U Rusiju se vratio dvadeset godina kasnije, poslije raspada SSSR-a. Najpoznatija djela: "Arhipelag GULAG", "Prvi krug", "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", "Odjeljenje za rak", "Crveni točak" i "200 godina zajedno". </p><p>2011. - Preminuo Baba Smit (Bubba Smith), američki glumac i sportist, najpoznatiji po ulozi poručnika Mozesa Hajtauera u filmskom serijalu “Policijska akademija”.</p><p>2021. - Umro Miroslav Lazanski, srbijanski pisac, novinar i vojnopolitički komentator. Bio je i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije.&nbsp;</p>

Danas je ponedjeljak, 3. avgust/kolovoz 2026. godine, do kraja godine preostao je još 151 dan

Muhamed Filipović: Čovjek širokog duha i duboke misli 

Muhamed Filipović: 97. godišnjica rođenja bh. velikana, profesora, filozofa, književnika i akademika

<p>Na današnji dan 1839. godine, u Vitini kraj Ljubuškog rođen je bosanskohercegovački književnik i političar Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, drugi po redu gradonačelnik Sarajeva, otac bh. književnika Riza-bega Kapetanovića.</p><p>Mehmed-beg je završio medresu u Ljubuškom i učio je orijentalne jezike. Godine 1877., doselio se u Sarajevo, gdje je postao načelnik općine i zastupnik u osmanskom parlamentu, a poslije austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine postao je gradonačelnik, 1893. godine. Na toj dužnosti ostao je do 1899., kada se povukao zbog bolesti.</p><p>Krajem 19. vijeka po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga i proučavanjem kulturne historije Bošnjaka. Znao je turski, arapski i perzijski jezik i prvi je započeo onomastička istraživanja u Bosni i Hercegovini. </p><h2>Objavljivao pod pseudonimom Munibi</h2><p>Objavio je nekoliko knjiga, pod pseudonim Munibi, a jedna od poznatijih je "Narodno blago" (1888.). U "Istočno blago" (1896.) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke. Natpis na njegovom nišanu je s jedne strane ispisan krupnim talik pismom na perzijskom jeziku, a s druge na bosanskom jeziku, čiji sadržaj u prijevodu glasi:</p><p>“O Uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,</p><p>Ništa ne mari, jer je to naspram Tvoje milosti neznana stvar.”</p><p>Sakupio je i nekoliko stotina bajki i drugih oblika narodnog stvaralaštva, a napisao je i desetak originalnih priča za djecu ("Mali orač", "Moj prijatelj", "Otac" i dr.). U svojim pričama koje je sakupio iz naroda Ljubušak je naslikao patrijarhalne oblike života i religiozno-duhovnu inerciju iz koje je pokušao probuditi svoj narod, prvenstveno mlade. </p><p>Izdao je dvije propagandne brošure: "Šta misle muhamedanci u Bosni" i "Budućnost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini". Godine 1891., pokrenuo je politički list "Bošnjak" u kojem je zagovarao ideologiju bošnjaštva.</p><p></p>

<h2>Rođen Semjuel Kolt, konstruktor revolvera</h2><p>1814. - Rođen američki pronalazač Semjuel Kolt (Samuel Colt), konstruktor revolvera koji je nazvan po njegovom prezimenu.</p><p>1819. - Švicarski pisac Gotfrid Keler (Gottfried Keller), najveći pripovjedač njemačkog govornog područja u Švicarskoj, rođen je na današnji dan. Originalnim plastičnim stilom, s istančanim humorom i simpatijama, opisivao je ljude iz švajcarskih sela i gradova, najčešće malograđane, a katkad groteskne likove. Djela: zbirke pripovijedaka "Ljudi iz Zeldvile", "Ciriške novele", "Sedam legendi", "Epigram", romani "Zeleni Hajnrih", "Martin Zalander".</p><p>1834. - Rođen francuski slikar, grafičar i vajar Iler Žermen Edgar Dega (Hilaire-Germain-Edgar de Gas), virtuozni crtač, slikar koga su najviše zanimali živost i raznovrsnost pokreta. U početku realista, kasnije se približio impresionizmu. U zrelom dobu je radio gotovo isključivo figure (ciklusi "Balerina", "Kupačica", "Pralja"), a potkraj života i sitne figure u vosku i glini.</p><p>1866. - Umro njemački matematičar Georg Fridrih Bernard Riman (Friedrich Bernhard Riemann), koji je značajno doprinio matematičkoj analizi, posebno teoriji kompleksnih funkcija, teoriji parcijalnih jednačina, geometriji, teoriji brojeva. Njegovo ime nosi niz matematičkih pojmova: Rimanov integral, Rimanova diferencijalna jednačina, Rimanova površina, Rimanova sfera, Rimanova đeta-funkcija, Rimanova geometrija.</p><p>1893. - Rođen književnik Vladimir Vladimirovič Majakovski, utemeljitelj ruskog futurizma. Zaslužan je za razvoj lirsko-epske i lirsko-fantastične poeme, tonskog stiha, principa realizacije metafore. Znatno je utjecao na mnoge ruske i evropske pjesnike. Djela: zbirke pjesama i poema "Oblak u pantalonama", "Rat i svijet", "Čovjek", "Sve što je napisao Vladimir Majakovski", "150.000.000", "Majakovski se smješka", "Majakovski se smije", "Majakovski se ruga", "Pjesme o revoluciji", "O tome", "Vladimir Iljič Lenjin", "Dobro!", drame "Stjenica", "Hladan tuš".</p><p>1896. - Škotski pisac Arčibald Džozef Kronin (Archibald Joseph Cronin), u čijim je djelima, prožetim blagim romantizmom i društvenom kritikom, opisan život rudara i britanske srednje klase, rođen je na današnji dan. Djela: romani "Šeširdžijin zamak", "Citadela", "Zvijezde gledaju s neba", "Španski vrtlar", "Gospođa s karanfilima", "Tri ljubavi", "Pregršt raži", "Herojske godine", "Judino drvo", drama "Jupiter se smije", memoari "Pustolovine u dva svijeta".</p><p>1900. - Otvoren pariski metro.</p>

<h2>Rođen Ilija Ladin, jedan od najvećih bh. lirika</h2><p>1929. - U selu Stratinska kod Banje Luke rođen Ilija Kozić (Ladin), jedan od najvećih bosanskohercegovačkih lirika, dobitnik brojnih književnih nagrada, kao i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Otac mu se zvao Lado, pa je on tako postao Ilija Ladin. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Banjoj Luci, Ladin odlazi u Sarajevo, gdje završava Višu pedagošku akademiju, a potom i studij romanistike, odnosno francuskog i italijanskog jezika na Filozofskom fakultetu. Radio je kao učitelj i profesor francuskog jezika u mnogim bosanskohercegovačkim mjestima, a najduže u Sarajevu. Prvu zbirku pjesama “Prije tebe ničega” objavio je tek 1968., u četrdesetoj godini života. Uslijedile su “Od neba naovamo”, “Pjesme o kolibi”, “Pjesme o pticama”, “Patnja je počela” i “Takav sam vam večeras”, u kojima je pisao o antičkoj i biblijskoj tematici, te fenomenima prirode, života i zajedništva svih živih bića. </p><p>1947. - Rođen Brajan Mej (Brian May),  engleski muzičar, pjevač, tekstopisac i astrofizičar, poznat kao vodeći gitarista engleske rok grupe “Queen”. Autor je mnogih pesama po kojima je grupa “Queen” poznata, kao što su: “We Will Rock You”, “Tie Your Mother Down”, “I Want It All”, “Fat Bottomed Girls”, “Flash”, “Hammer to Fall”, “Save Me”, “Who Wants to Live Forever” i “The Show Must Go On”.</p><p>1956. - Lideri bivše SFR Jugoslavije, Indije i Egipta - Josip Broz Tito, Džavaharlal Nehru i Gamal Abdel Naser potpisali takozvanu Brionsku deklaraciju, kojom su osudili blokovsku podjelu svijeta, što je bio prvi korak ka stvaranju Pokreta nesvrstanih zemalja.</p><p>1964. - Rođen Saša Lošić Loša, pjevač i frontmen rok grupe “Plavi orkestar”, koju muzičke enciklopedije opisuju kao jedan od "kulturnih fenomena osamdesetih" (4 miliona prodatih ploča). Grupa je do danas zadržala svoju popularnost. Do sada je izdao 10 albuma i održao više od 2500 koncerata širom svijeta. Loša komponuje i etno muziku kao i muziku za pozorišne predstave ("Romeo i Julija", "Elvis de luxe", "Limonada", "Majka hrabrost", "To ti je lajf"), dokumentarne i igrane filmove. </p><p>2014. - Umro Džejms Garner (James Garner), američki glumac i producent, čija je karijera trajala više od šest decenija i koji je ostvario brojne uloge na velikom platnu i televiziji. Glumio je s Marlonom Brandom u romantičnoj drami “Sayonara”, ali je postao poznat po dugotrajnoj ulozi kockara Breta Mavericka u seriji “Maverick”. Ulogu je reprizirao osamdesetih u seriji kraćeg trajanja “Bret Maverick”.&nbsp;</p>

Danas je nedjelja, 19. juli/srpanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 166 dana

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak: 187. godišnjica rođenja bh. književnika i gradonačelnika Sarajeva

<p>Na današnji dan 2025. godine, preminuo je Josip Pejaković, jedan od najvećih i najautentičnijih bosanskohercegovačkih glumaca, pisaca i monodramskih umjetnika, čovjek čije je ime decenijama predstavljalo sinonim za vrhunsku glumu, britku društvenu kritiku i iskrenu ljubav prema Bosni i Hercegovini. Njegov glas bio je glas običnog čovjeka, njegov osmijeh širio je toplinu, a njegove riječi često su bile jače od najglasnijih političkih govora. Pejakovićev umjetnički izraz bio je jedinstven, istovremeno snažan, emotivan, duhovit i bolan, zbog čega je ostavio neizbrisiv trag u pozorištu, filmu, televiziji i književnosti. Njegov odlazak doživljen je kao veliki gubitak za bosanskohercegovačku umjetnost, a brojni umjetnici i građani isticali su da je otišao čovjek koji je cijelim svojim bićem nosio Bosnu i Hercegovinu u srcu.</p><h2>Pozorišne daske</h2><p>Josip Pejaković je rođen 5. marta 1948. godine u Travniku, gradu nobelovca Ive Andrića i bogate kulturne tradicije, koji je obilježio njegovo djetinjstvo i oblikovao njegov pogled na život. Odrastao je među ljudima čije su mu životne priče kasnije postale nepresušan izvor inspiracije. Nakon završene osnovne i srednje škole u rodnom gradu otišao je u Sarajevo da studira glumu i već početkom sedamdesetih godina postao član ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo. Od prvih Pejakovićevih glumačkih koraka bilo je jasno da na scenu nije stigao još jedan talentirani glumac, nego umjetnik koji će svojim interpretacijama obilježiti čitavu jednu epohu bosanskohercegovačkog teatra. Na daskama Narodnog pozorišta proveo je više od četiri decenije, ostvarivši više od pedeset velikih premijernih uloga i potvrdivši se kao jedan od najznačajnijih glumaca svoje generacije. Tokom bogate pozorišne karijere tumačio je likove iz djela domaćih i svjetskih klasika. Svaka njegova uloga bila je nova lekcija iz glumačkog umijeća. Njegove interpretacije bile su izuzetno sugestivne, a publika ga je pamtila po snažnoj scenskoj energiji, uvjerljivosti i sposobnosti da s jednakom lakoćom igra i dramske i komične uloge. Pejaković nije glumio likove, on ih je živio. Njegovi junaci bili su ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim slabostima, tugama, nadama i snovima, zbog čega su njegove predstave ostavljale dubok emocionalni utisak. Publika mu je vjerovala jer je na sceni uvijek bio iskren.</p><h2>Legendarne monodrame</h2><p>Najveću popularnost Josip je stekao svojim legendarnim monodramama „Oj živote“, „On meni nema Bosne“ i „O, izbjeglice“ koje su postale antologijska ostvarenja bosanskohercegovačke kulture. U njima je kroz humor, ironiju i snažne emocije govorio o običnom čovjeku, društvenim nepravdama, identitetu, ratu i ljubavi prema domovini. Njegovi monolozi često su prelazili granice teatarske umjetnosti i postajali svojevrsni društveni komentar, zbog čega su ih generacije gledalaca citirale i pamtile. Malo je umjetnika koji su uspjeli sami stati pred publiku i gotovo dva sata držati njenu potpunu pažnju. On je to činio s nevjerovatnom lakoćom. Smijeh je znao pretvoriti u suze, a tugu u nadu. Njegove monodrame nisu bile samo predstave, nego i ogledalo Bosne i Hercegovine, svih njenih ljepota, rana, ponosa i bola. Govorio je jezikom naroda. Nije birao teške riječi kako bi zvučao mudrije. Josipova mudrost bila je u jednostavnosti. Znao je da običan čovjek najbolje razumije istinu ispričanu iskreno, bez uljepšavanja. Upravo zbog toga njegove rečenice i danas žive među ljudima, prenose se s generacije na generaciju i citiraju u svakodnevnim razgovorima.</p><h2>Pisac i sevdalija</h2><p>Jednako snažan trag Pejaković je ostavio i na filmu i televiziji. Njegovi likovi nisu bili heroji iz bajki, nego ljudi koji se bore sa životom, nepravdom i vlastitim dilemama. U svakoj ulozi donosio je dio sebe, odnosno posebnu emociju koja se nije mogla naučiti niti odglumiti. Posebnost kojom se izdvajao u svojim filmskim ulogama davali su mu urođena prirodnost, snažna ekspresija i uvjerljiv prikaz ljudi koji se bore s teškim životnim okolnostima. Glumio je u brojnim ostvarenjima, među kojima se naročito izdvajaju „Kuduz“, „Savršeni krug“, „Ljudski faktor“, „Kuća pored puta“ i „Teško je biti fin“. Josip Pejaković je bio i veoma talentiran pisac. Osim spomenutih monodrama, pisao je scenarije i knjige u kojima je na prepoznatljiv način opisivao bosanskohercegovačku svakodnevicu. Njegov književni izraz odlikovali su iskrenost, humor, “narodski” jezik i duboka humanost. Posebnu pažnju posvećivao je očuvanju bosanske tradicije i sevdalinke, koju je smatrao jednim od najvažnijih simbola kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine i koja je imala počasno mjesto u njegovom srcu. Govorio je da se u sevdalinci krije duša Bosne, njena historija i njena emocija. Zato je cijelog života nastojao sačuvati ono najvrednije što ova zemlja ima, njene ljude i njihovu priču. Bio je i autor dokumentarne televizijske serije „U ime naroda“, u kojoj je obilazio različite krajeve Bosne i Hercegovine i razgovarao s običnim ljudima. Kroz njihove životne priče prikazivao je bogatstvo različitosti zemlje, ali i probleme s kojima se njeni građani svakodnevno suočavaju. Ta emisija dodatno je učvrstila njegov status umjetnika koji je bio blizak narodu.</p><h2>Brojne nagrade</h2><p>Tokom života Pejaković je dobio brojne nagrade za svoj umjetnički rad, među kojima su Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Zlatni lovorov vijenac MESS-a za doprinos teatarskoj umjetnosti, nagrada ZAVNOBiH-a za životno djelo te mnoga druga priznanja koja svjedoče o njegovom izuzetnom doprinosu kulturi Bosne i Hercegovine. Između ostalog, bio je poznat i po tome što nikada nije izbjegavao javno iznijeti svoje mišljenje. Otvoreno je govorio o društvenim problemima, nepravdi i položaju umjetnika, uvijek ostajući dosljedan svojim uvjerenjima. Govorio je kada je bilo najteže, upozoravao kada su drugi okretali glavu i branio vrijednosti u koje je vjerovao. Njegova ljubav prema Bosni i Hercegovini nikada nije bila deklarativna. Pokazivao ju je djelima, riječima i neumornom brigom za njenu kulturu, tradiciju i običnog čovjeka. Zbog svoje hrabrosti, neposrednosti i iskrenosti uživao je veliko poštovanje među kolegama i publikom. Josip Pejaković ostaje upamćen kao umjetnik izuzetnog talenta, čovjek snažne riječi i neiscrpne energije. Njegove predstave, knjige, filmske uloge i monodrame nastavljaju živjeti među publikom, podsjećajući da istinska umjetnost nadilazi vrijeme i da glas velikih umjetnika nikada ne utihne. Kada je napustio ovaj svijet, Bosna i Hercegovina nije izgubila samo velikog glumca. Izgubila je jednog od svojih najprepoznatljivijih glasova. Ostale su pozornice koje će ga pamtiti, filmske trake koje će čuvati njegove uloge, knjige koje će svjedočiti o njegovoj misli i hiljade gledalaca koji će ga se sjećati sa zahvalnošću. Jer postoje umjetnici koji odigraju ulogu i odu. A postoje oni koji postanu dio kolektivnog pamćenja jednog naroda. Josip Pejaković pripada toj rijetkoj grupi. Njegov glas možda je utihnuo, ali njegove iskrene, hrabre i ljudske riječi i dalje odzvanjaju Bosnom i Hercegovinom. Zato Josipa Pejakovića ne pamtimo samo kao vrhunskog glumca, nego i kao čovjeka koji je Bosnu nosio u srcu, a njenu dušu pretočio u umjetnost. Takvi ljudi ne odlaze zauvijek. Oni nastavljaju živjeti u svojim djelima, u sjećanjima publike i u vremenu koje dolazi.</p>

<h2>Izbio veliki požar u Rimu</h2><p>64. – Izbio veliki požar u Rimu - koji je, prema legendi, podmetnuo suludi car Klaudije Cezar August Germanik Neron, što historijski izvori ne potvrđuju. Neron je za požar optužio kršćane i podvrgao ih surovim represalijama. Veliki požar u Rimu ubio je stotine ljudi, ostavio hiljade bez krova nad glavom i uništio dvije trećine Rima. Neke od najvećih gradskih građevina izgubljene su u paklu, uključujući Hram Jupitera Statora.</p><p>1374. - Umro italijanski pisac Frančesko Petrarka (Francesco Petrarca), najznačajniji preteča renesanse. U francuskom gradu Avinjonu, gdje je dugo živio, sreo je lijepu Lauru, kojoj je posvetio zbornik od 366 soneta, kancona i madrigala, poznat kao "Kanconijer". U tom intimnom dnevniku je pjesnički oblikovao najtananija osjećanja, nemir i melanholiju. Snažno je utjecao na italijansku i svjetsku književnost. Bavio se i historijom i filozofijom i iz tog opusa se ističe ep "Afrika", u kojem je opisao Drugi punski rat.</p><p>1610. - Preminuo italijanski slikar Mikelanđelo Merizi da Karavađo (Michelangelo Merisi da Caravaggio), koji je odlučno prekinuo s idealističkim shvatanjem slikarstva i orijentirao se ka naturalizmu. Služio se kontrastima jarkog svjetla i dubokih sjenki. Znatno je utjecao na francusko i nizozemsko slikarstvo 17. vijeka.</p><p>1635. - Rođen engleski fizičar Robert Huk (Hooke), sekretar Kraljevskog društva u Londonu, koji je usavršio barometar, teleskop i mikroskop te prvi otkrio ćelijsku strukturu biljaka. Dokazao je okretanje Zemlje i gravitaciju nebeskih tijela i autor je Zakona o istezanju elastičnih tijela ("Hukov zakon").</p><p>1721. - Umro francuski slikar Žan Antoan Vato (Jean-Antoine Watteau), tipični predstavnik rokokoa, čije je slikarstvo delikatnog kolorita i osjetljivog crteža uglavnom bilo posvećeno temama iz društvenog života aristokratije.</p><p>1811. - Rođen engleski pisac Vilijam Mejkpis Tekeri (William (Makepeace Thackeray), oštar kritičar društva, posebno obožavanja novca i položaja. Njegova djela su često "biografije" junaka, katkad i historije porodica. Djela: romani "Vašar taštine", "Henri Ezmond", "Historija Pendenisa", "Njukamovi", "Virdžinijanci", satira "Knjiga o snobovima", književne kritike "Engleski humoristi 18. vijeka", historijsko djelo "Četiri Džordža".</p>

<h2>Umrla engleska književnica Džejn Ostin</h2><p>1817. - Umrla engleska književnica Džejn Ostin (Jane Austen), koja je u romanima realistički slikala svakodnevni život provincijske Engleske. Zapleti njenih romana - protkanih humorom i blagom ironijom - jednostavni su i izviru iz psihologije likova običnih ljudskih odnosa, a dijalog je veoma vješto vođen. Djela: romani "Razbor i osjećanje", "Gordost i predrasuda", "Mensfildski park", "Ema", "Nortagentska opatija", "Nagovaranje".</p><p>1918. - Rođen južnoafrički pravnik i državnik Nelson Rolihlahija Mandela, predsjednik Južne Afrike i vođa Afričkog nacionalnog kongresa i borbe protiv aparthejda u toj zemlji na jugu Afrike. Rasistički režim Južne Afrike ga je 1962. osudio na pet godina, a 1964. na doživotnu robiju. Iz zatvora je, poslije ogromnog pritiska svjetskog javnog mnijenja i javnosti Južne Afrike, pušten 1990., a šef države postao je 1994. godine.</p><p>1921. - Prvi američki astronaut Džon Glen (John Glenn), koji je u kosmičkom brodu "Merkjuri-Atlas 6" 20. februara 1962. tri puta obletio oko Zemlje, rođen je na današnji dan.</p>

<h2>Rođen Hadžem Hajdarević, bh. književnik</h2><p>1956. - Rođen Hadžem Hajdarević, bosanskohercegovački književnik. Pisao je poeziju, prozu, književnu kritiku, bavio se publicističkim radom. No, prije svega je bio pjesnik. Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski i turski jezik. Zastupljen je u svim novim antologijama bošnjačkog pjesništva i pjesništva Bosne i Hercegovine. Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, član P.E.N. centra Bosne i Hercegovine, a od 2001. godine, u okviru redovnih aktivnosti Društva pisaca Bosne i Hercegovine, bio je predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodne književne manifestacije “Sarajevski dani poezije”. Također, od obnoviteljskog osnivanja, bio je član Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. Tokom rata uređivao je “Muslimanski glas” (list je Savez novinara Bosne i Hercegovine proglasio listom godine u Bosni i Hercegovini za 1992. godinu), a nakon združivanja ovog lista s “Ljiljanom” bio je odgovorni urednik “Ljiljanovog” izdanja u zemlji. Preminuo je 4. decembra 2023. godine u Sarajevu.</p><p>1967. - U Sarajevu je rođen Amar Osim, sin jednog od najboljih bh. fudbalskih stručnjaka slavnog Ivice Osima Švabe. Amar je počeo svoju fudbalsku karijeru u FK Željezničar, a potom otišao u Francusku, 1991. godine, gdje je igrao u klubovima Saint-Die i Strasbourg. Godine 1996., vratio se u BiH, gdje je odigrao još jednu sezonu za FK Željezničar prije nego se oprostio od profesionalne igračke karijere. Trenerska karijera Amara Osima počela je u istom klubu kao i igračka - FK Željezničaru, gdje je 2001. godine postao šef stručnog štaba prvog tima. Sa sarajevskim "Plavim" Osim je osvojio dva državna prvenstva u sezonama 2000/2001. i 2001/2002., kao i dva državna kupa 2001. i 2003. godine. Nakon toga odlazi u Japan kao asistent svom ocu Ivici Osimu, u JEF Unitedu, gdje poslije odlaska Ivice Osima postaje prvi trener, a ubrzo s istom ekipom osvaja i japanski kup. Godine 2009., Amar ponovo postaje trener FK Željezničar s kojim iste sezone osvaja Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Godinu kasnije, u sezoni 2010/2011., Osim je sa Željezničarem osvojio Kup BiH, da bi naredne sezone osvojio duplu krunu, te postao već tada najtrofejniji trener u Premijer ligi BiH. U sezoni 2012/2013. Željezničar je odbranio titulu prvaka, te tako postao prvi klub, a Amar Osim prvi trener u Premijer ligi BiH koji je odbranio šampionsku titulu. </p><p>2021. - Umro Nenad Stekić, jugoslavenski i srbijanski atletičar i reprezentativac, rekorder u skoku u dalj. Pet godina bio je „vlasnik“ evropskog rekorda u skoku u dalj - 8,45 metara (Montreal, 1975.). Proglašen je najboljim sportistom u bivšoj SFRJ iste godine kada je postavio evropski rekord. Na prvenstvima Evrope osvojio je tri srebrene medalje (Rim 1974. — 8,06, Prag 1978. — 8,12 i Zindelfingen 1980. — 7,91 dvorana). Bio je dvostruki prvak Mediteranskih igara, te osvajač zlatne i srebrene medalje na univerzijadama. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je 64 puta. U timu Evrope nastupao je na Svetskom kupu 1977. godine.&nbsp;</p>

Danas je subota, 18. juli/srpanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 167 dana

Prva godišnjica smrti Josipa Pejakovića, jednog od najvećih bh. glumaca

<p>Na današnji dan 1971. godine, od posljedica srčanog udara preminuo je Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najznačajnijih pjesnika bh. i evropske književnosti 20. stoljeća. Sahranjen je na sarajevskom groblju „Bare“, a na njegovom grobu je spomenik u obliku stećka - „kamenog spavača“ koji je progovorio u Makovim pjesmama.</p><p>Iako je živio relativno kratko, 53 godine, Mak je ostavio djelo koje je nadživjelo vrijeme. Njegova poezija nadrasla je granice vremena u kojem je nastajala i postala univerzalni govor o čovjeku, prolaznosti, identitetu, ljubavi, smrti i vječnosti. Svojim stihovima, prepunim simbolike i metafora, inicira čitaoca na promišljanje o životu i smrti, pronalaženje smisla i besmisla svog djelovanja i žrtvovanja, bivstvovanja na ovom svijetu.</p><p>Mak nije bio samo pjesnik izuzetnog dara, nego istraživač prošlosti Bosne i Hercegovine, čuvar njene kulturne baštine i jedan od najvažnijih stvaralaca modernog bosanskohercegovačkog književnog izraza. Njegova djela i danas se smatraju vrhuncem bosanskohercegovačke i evropske poezije 20. stoljeća.</p><h2>Porodična tragedija</h2><p>Mak Dizdar je rođen 17. oktobra 1917. godine u Stocu, gradu bogate kulturne i historijske baštine koji će ostati trajno upisan u njegovom pjesničkom svijetu. Kada mu je bilo šest godina, ostao je bez oca Muharema, te je uz majku Neziru, brata Hamida i sestru Refiku proživljavao teške dane djetinjstva. Po završetku osnovne škole otišao je na dalje školovanje u Sarajevo, gdje je završio Državnu šerijatsku gimnaziju, a nakon mature, 1937. godine, napisao je svoj književni prvjenac „Vidopoljska noć“. Iako je zbog društvene kritike „Vidopoljska noć“ bila cenzurirana, pokazala je da se pojavio pjesnik snažnog izraza i izrazite socijalne osjetljivosti. U tom ranom periodu na Makovo stvaralaštvo utjecali su ekspresionizam i socijalna književnost.</p><p>U krug književnika i javni život uveo ga je stariji brat Hamid, također pisac, koji je tada bio urednik sarajevskog časopisa „Gajret“, za koji je i Mak počeo pisati. </p><p>Drugi svjetski rat ostavio je duboke rane u njegovom životu. Zajedno s bratom Hamidom učestvovao je u pokretu otpora, dok su njegova majka Nezira i sestra Refika odvedene u koncentracioni logor Jasenovac, gdje su izgubile život. Pretpostavlja se da su se tim činom ustaške vlasti osvetile Dizdaru zbog njegovog antifašističkog partizanskog djelovanja, kada je i dobio konspirativno ime Mak, koje je kasnije koristio kao pjesnički pseudonim. Ova porodična tragedija ostavila je neizbrisiv trag u njegovom pogledu na svijet i dodatno produbila njegovu poetsku filozofiju o prolaznosti života i ljudskoj sudbini.</p><h2>Montirani proces</h2><p>Poslije rata je radio kao novinar, te tri godine bio glavni urednik sarajevskog lista „Oslobođenje“, nakon čega osniva “Seljačku zadrugu”, koja ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, u to vrijeme jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Ali, kako se na našim prostorima uspjeh ne prašta, nakon optužbi komunističkih vlasti da je prokapitalistička i promuslimanska te pritiska javnosti, “Narodna prosvjeta” biva pripojena izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Prema riječima Makovog najstarijeg sina Murkela, bio je to montirani politički proces u kojem je direktor „Narodne prosvjete“ Mustafa Zitić osuđen na godinu zatvora, a njegov otac ostao bez posla.</p><p>– Sjećam se očevih nemira, nekih čudnih telefonskih poziva… Tek mnogo kasnije, kada sam odrastao, shvatio sam kakvim je pritiscima i prijetnjama bio izložen moj otac i kome je sve smetao – kazao je Murkel.</p><p>Nakon gubitka posla, Mak je radio volonterski do 1964., kada je postao glavni urednik časopisa „Život“, najznačajnijeg književnog časopisa u Bosni i Hercegovini tog vremena. Bio je i predsjednik Udruženja književnika Bosne i Hercegovine te jedna od ključnih ličnosti kulturnog života zemlje.</p><p>U Makovim pjesmama, u kojima metaforično promišlja o sučeljavanju života i smrti, te u kojima progovaraju „kameni spavači“, pažljivijem čitatelju neće promaći razočarenje i revolt zbog politike tadašnjih vlasti. Ideali za koje se borio su nestali, prepreke koje su mu postavljali dojučerašnji prijatelji, ne mogavši se pomiriti s njegovim uspjehom i intelektualnom veličinom, postajale su sve veće i nepremostive. </p><p>Cijeloga života, najviše kroz svoja književna djela, Mak se borio za BiH i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika. Pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini, te u časopisu „Život“, 1970. godine, objavio esej „Marginalije o jeziku i oko njega“, u kojem se zalagao za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika.</p><h2>Književni opus</h2><p>Iako je napisao više vrijednih zbirki poezije, među kojima se izdvajaju „Plivačica“, „Povratak“, „Okrutnosti kruga“, „Koljena za Madonu“, „Minijature“ i „Ostrva“, vrhunac Makovog stvaralaštva predstavljaju dvije knjige koje su ga učinile besmrtnim: „Kameni spavač“ i „Modra rijeka“. Upravo su ta djela promijenila tok bosanskohercegovačke književnosti i učvrstila njegov status jednog od najvećih pjesnika jugoistočne Evrope.</p><p>„Kameni spavač“, objavljen 1966. godine, nastajao je više od deset godina. Inspiraciju je pjesnik pronašao u srednjovjekovnim bosanskim stećcima i njihovim natpisima. Međutim, stećci u njegovoj poeziji nisu samo kameni nadgrobni spomenici nego simboli ljudskog trajanja, dostojanstva i borbe protiv zaborava. Mak kroz njihove nijeme glasove govori o životu, smrti, slobodi, ljubavi i smislu postojanja. Koristeći arhaične riječi, ritam srednjovjekovnih natpisa i bogatu simboliku, stvorio je potpuno novi pjesnički jezik koji je postao prepoznatljiv znak njegove poetike.</p><p>Njegova posljednja velika zbirka „Modra rijeka“, objavljena neposredno prije smrti 1971. godine, smatra se jednom od najljepših pjesničkih knjiga napisanih na prostoru Balkana. U njoj se rijeka pojavljuje kao simbol čovjekove potrage za istinom, smislom i duhovnim ispunjenjem. Poznata pjesma „Modra rijeka“ i danas se ubraja među najcitiranije stihove bosanskohercegovačke književnosti, a njena simbolika ostaje otvorena različitim tumačenjima.</p><p>Posebnost Makove poezije ogleda se u tome što je uspio spojiti srednjovjekovnu Bosnu, bosansku usmenu tradiciju, islamsku mistiku, univerzalnu filozofiju i savremeni pjesnički izraz. Njegovi stihovi govore o Bosni i Hercegovini kao prostoru susreta različitih kultura i civilizacija, ali i kao zemlji duboke duhovnosti. Upravo zato njegova poezija nije ostala zatvorena u nacionalne ili regionalne okvire, nego je prevedena na brojne svjetske jezike i prepoznata kao vrijedno evropsko književno naslijeđe.</p><p>Za pjesmu o Gorčinu, „ljubavniku čistog srca iz dubine srednjovjekovnih bosanskih šuma“, Dizdar je inspiraciju našao u tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj lirskoj pjesmi - sevdalinci, koju je, kako je sam govorio, naknadno zavolio.</p><p>– Zavolio sam sevdalinku. Ona mi je vratila ljubav prema vrijednostima koje sam nepromišljeno, ali i opravdano bio izgubio. Mislim da ću joj zahvaliti najprikladnije ako je budem branio od blata koje hoće da se prilijepi uz nju, ako joj budem pomagao u suzbijanju njene kafanske i ulične sevdalijske deformacije – pisao je Mak.</p><p>Osim poezije, Mak je volio i slikanje, a inspiraciju i ideje dobijao je društvu prijatelja slikara i književnika, u tadašnjem umjetničkom sastajalištu, kafani “Istra”, koja se nalazila u centru Sarajeva. Ostavio je i značajan doprinos proučavanju bosanske srednjovjekovne književnosti. Objavio je knjige „Stari bosanski epitafi“ i „Stari bosanski tekstovi“, prve sistematične izbore srednjovjekovnih bosanskih natpisa i književnih spomenika. Time je dao nemjerljiv doprinos očuvanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine i podstakao nova naučna istraživanja o njenoj prošlosti.</p><h2>Srčani udar</h2><p>Mnogo je spekulacija o uzroku Makove smrti, jer je tog dana, 14. jula 1971. godine, imao važan sastanak, zbog kojeg se dan ranije vratio sa Sipana, gdje je s porodicom bio na ljetovanju. S njima nije bio jedino Murkel, koji je tada počeo raditi kao kamerman na TV Sarajevo. U trenutku Makove smrti Murkel je bio s njim i opisao je to riječima:</p><p>– Ja sam bio u kući kad je tata došao sa sastanka. Bio je blijed i izgledao iscrpljen. Čim je sjeo, pružio sam mu kovertu u kojoj je bio nalog za deložaciju iz stana u koji su se tek uselili. Pročitao je i klonuo. Rekao mi je da ne vidi… Pokušao sam da mu pomognem, pitao sam ga hoće li konjak. Rekao je: „Neću, ne mogu“, i to su bile posljednje riječi koje je izgovorio. Ubrzo je izgubio svijest. Uspaničen, pokušao sam s vještačkim disanjem… Ništa nije pomoglo. Hitna je stigla brzo. Doktor Adnan Dizdar, poznati rukometaš, reprezentativac, mogao je samo konstatovati smrt.</p><p>Za svoj književni rad Dizdar je dobio brojna priznanja i nagrade, među kojima se izdvajaju Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Zmajeva nagrada Matice srpske, Dvadesetsedmojulska nagrada Bosne i Hercegovine te prestižni Zlatni vijenac Struških večeri poezije, jedno od najvećih međunarodnih pjesničkih priznanja.</p><p>Njegova poezija i danas se proučava na univerzitetima, prevodi na strane jezike i nadahnjuje nove generacije pjesnika, književnih kritičara i čitalaca.</p><p>Mak Dizdar nije bio samo pjesnik riječi nego i pjesnik pamćenja. U vremenu kada su mnogi zaboravljali vlastitu prošlost, on je u kamenim spavačima pronašao glas Bosne. Iz tišine stećaka stvorio je poeziju koja govori svim ljudima, bez obzira na vrijeme i prostor. Zato njegovo ime ostaje trajno upisano među najveće književnike Bosne i Hercegovine i jednog od najznačajnijih pjesnika evropske književnosti dvadesetog stoljeća.</p>

<h2>Derviš-paša Bajezidagić: 423. godišnjica pogibije mostarskog pjesnika, heroja i vakifa</h2><p>1603. - U jurišu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo je Derviš-paša Bajezidagić, jedan najznačajnijih pjesnika osmanskog perioda u Bosni. Rođen je u mahali Podhum u Mostaru tokom 1560-ih godina. Bio je sin uglednog Mostarca Bajezidage. Nakon osnovnog školovanja u rodnom gradu, otišao je na dalju naobrazbu u Istanbul. Po sticanju visokog obrazovanja primljen u carski dvor sultana Murata III (1574. – 1595.), gdje je obavljao dogandžijsku službu. Kako se već tada isticao pjesništvom i znanjem perzijskog jezika, sultan mu je povjerio da na turski prepjeva etičko-mistično perzijsko djelo “Sehaname” pjesnika Benna'ija, a 1592. godine postaje sultanov lični savjetnik. Iste godine je Derviš-paša podigao mesdžid u rodnoj mahali Podhum u Mostaru. Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Na dvoru je ostao sve do sultanove smrti, a kasnije je postao bosanski valija (spominje se u jednom fermanu kao valija 1595). Učestvovao je u zauzeću Egre u Ugarskoj 1596. godine. Imao je sina Ahmed-bega koji je također bio pjesnik i pisao pod književnim imenom Sabuhi. Derviš-paša Bajezidagić ostavio je iza sebe dva divana - po jedan na turskom i na perzijskom jeziku. Osim toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", prepjevao je "Mesneviju" Mevlane Dželaludina Rumija u dva toma. Napisao je i vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu "Gazel o Mostaru" koja završava stihom: "Šeher Mostar urez je svijeta". Osim toga, napisao je i tarih posvećen Starom mostu, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu.</p><p>1817. - Umrla francuska književnica Madam de Stal (Madame de Stael), čija je knjiga "O Njemačkoj" znatno utjecala na razvoj romantizma. Kao protivnica francuskog cara Napoleona I Bonaparte emigrirala je iz Francuske i potom je živjela u Njemačkoj, Italiji, Rusiji i Švedskoj. Ostala djela: romani "Delfina", "Korina"…</p><p>1867. - Švedski proizvođač eksploziva Alfred Nobel svoj izum dinamit prvi put demonstrirao u kamenolomu kod engleskog grada Redhil.</p><p>1904. - Rođen poljski pisac Isak Baševis Singer, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1978. Djela: romani "Satana u Goraju", "Moskatovi", "Mađioničar iz Lublina", "Rob", "Imanje", "Posjed", "Neprijatelji: ljubavna priča", "Šoša", zbirke priča "Gimpel luda", "Spinoza iz Pijačne ulice", "Kratki petak", "Seansa i druge priče", "Strasti", "Stara ljubav", memoarske knjige "U sudnici mog oca", "Dječak u traganju za Bogom", "Mladić u traganju za ljubavlju" i "Izgubljen u Americi".</p><p>1918. - Švedski filmski režiser i scenarist Ingmar Ernst Bergman, koji je tri puta dobio nagradu Oskar, rođen je na današnji dan. Najviše su ga zaokupljali etički i psihološki problemi čovjeka. Njegov naglašeni lirizam često je prerastao u halucinantne stilizacije tema i motiva, a prefinjen rad s kamerom i isprekidani narativni stil doprinijeli su tamnom slikanju ljudskih sudbina. Filmovi: "Ljeto s Monikom", "Noć klovnova", "Osmijeh ljetnje noći", "Sedmi pečat", "Divlje jagode", "Zimsko svjetlo", "Lice", "Djevičanski izvor", "Đavolje oko", "Tišina", "Persona", "Krici i šaputanja", "Licem u lice", "Zmijsko jaje", "Svijet marioneta", "Fani i Aleksander".</p><p>1919. - Rođen Lino Ventura, italijanski glumac koji je slavu stekao tumačeći glavne uloge u nekim od najznamenitijih francuskih filmova poput „Vrelog asfalta“, „Saslušanja“, Francuskog detektiva“, „Sto dana u Plermu“... Većina likova koje je tumačio su bili "tvrdi" gangsteri.</p>

<h2>Poginuo bh. revolucionar i narodni heroj Veselin Masleša</h2><p>1943. - Poginuo revolucionar i narodni heroj Veselin Masleša prilikom pokušaja proboja neprijateljskog obruča na Sutjesci. Masleša je rođen 20. aprila 1906. godine u Banjoj Luci. Pojavio se u literaturi već 1928. godine u časopisu "Nova Literatura" i publikovao je članke u literarnim časopisima "Književnik", "Stožer Danas" i "Naša Stvarnost". Napisao je i dvije velike studije: "Mlada Bosna" i "Svetozar Marković", koje su publikovane 1945. godine. Za narodnog heroja Masleša je proglašen 20. decembra 1951. godine.</p><p>1965. - Američki satelit "Mariner 4", lansiran 1964., napravio prve fotografije Marsa.</p><p>1998. - Umro Ričard Mekdonald (Richard McDonald), osnivač najvećeg lanca restorana u svijetu, „MekDonalds“.</p><p>2016. - Preminuo Peter Esterhazi (Esterhazy), mađarski književnik. Bio je jedan od najpoznatijih mađarskih i srednjoevropskih pisaca svog doba. Nazivali su ga "vodećim likom mađarske književnosti 20. vijeka", a njegove knjige su smatrane značajnim doprinosom poslijeratnoj književnosti. Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča “Fancisko i Pinta”, objavio je 1976., a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti “Proizvodni roman” iz 1979. Slijede: “Mala mađarska pornografija”, “Hrabalova knjiga”, “Pomoćni glagoli srca”, “Pogled grofice Hahn-Hahn”, “Dunavom nizvodno”, “Žena”. Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo je roman “Harmonia calestis”.&nbsp;</p>

Danas je utorak, 14. juli/srpanj 2026. godine, do kraja godine preostao je još 171 dan

Mak Dizdar: 55. godišnjica smrti jednog od najznačajnijih pjesnika bh. i evropske književnosti 20. stoljeća

<p>Na današnji dan 1959. godine, preminuo je Hamdija Kreševljaković, utemeljitelj savremene historiografije BiH. </p><p>Rođen je 18. septembra 1888. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici, gdje je i odrastao. </p><p>U Sarajevu je Hamdija završio mekteb i osnovnu školu (ruždiju), a potom trgovačku i učiteljsku školu, 1912. godine. Odmah po završetku školovanja počeo je raditi kao učitelj osnovne škole u Sarajevu, a od 8. januara 1918. do 17. augusta 1919. bio je raspoređen u Vinkovce, u osnovnu školu s internatom, u koji su bila smještena bošnjačka djeca iz BiH.</p><p>Godine 1920., nakon što se vratio u Sarajevo, pa do početka školske godine 1926/27., radio je u Trgovačkoj školi, a potom u Učiteljskoj školi u Sarajevu, do 1929. Uporedo s radom u državnim školama, Kreševljaković je, već od 1916. godine, predavao i u vjerskim muslimanskim školama, najprije u Darul-mualliminu, potom u Okružnoj medresi, te od 1920. do 1945. u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.</p><p> </p><p>Kreševljaković je za života obišao veliki dio Evrope, bivšu Austro-Ugarsku, Njemačku, Holandiju, Poljsku, Italiju, Švicarsku, Dansku i Švedsku. Radi proširivanja svoga znanja iz historije, čak je, s ciljem proučavanja Reformacije, obišao sve gradove u Njemačkoj u kojima su djelovali Luter i njegovi sljedbenici, a potom je, proučavajući Protureformaciju, obišao druge gradove Njemačke, svaki put posjećujući univerzitete u tim mjestima i slušajući predavanja čuvenih historičara. </p><h2>Proučavao historiju BiH</h2><p>Na Kreševljakovićev rad uveliko su utjecali i njegovi srednjoškolski nastavnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudevit Dvorniković i Josip Milaković, te je već tada počeo proučavati bosanskohercegovačku historiju. U tom periodu je upoznao i dr. Karla Patscha, koji je osnovao Balkanski institut u Sarajevu, te povjerio Hamdiji da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini. Taj posao Hamdiju je inspirirao da cijeli život sakuplja historijsku građu, koju je, uz kazivanja ljudi, upotrijebio kao dragocjeni izvor za naučnu rekonstrukciju važnih dijelova naše prošlosti. </p><p>Već sa šesnaest godina Hamdija je počeo objavljivati narodne pripovijetke i pjesme u bh. časopisima. Ali, njegovo kasnije pisanje fokusirano je na historiografiju BiH, te je napisao više od 300 naučnih radova, sarađujući u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta i Zavoda za zaštitu spomenika.</p><p>Osim toga, Kreševljaković je bio i član raznih redakcija te član Konzorcija “Novoga Behara”, sarađivao u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Također je sarađivao u izradi velike “Historije naroda Jugoslavije”. </p><h2>Orden rada</h2><p> </p><p>Hamdijini najpoznatiji radovi su: "Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini", "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom", "Stari bosanski gradovi", "Stari hercegovački gradovi", "Dženetići - prilog izučavanju feudalizma", „Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne“, "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", "Čizmedžijski obrt", "Hanovi i karavan-saraji" i "Sarački obrt u starom Sarajevu". </p><p>Značajno je spomenuti i Hamdijin angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, gdje je radio kao naučni saradnik do kraja života, a 1938., Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te 1952. za redovnog člana Naučnog društva BiH, čiji je bio prvi potpredsjednik. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. </p><p>Danas se Hamdijini radovi smatraju najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini u osmansko doba. U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...</p><p>Kreševljaković je bio jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese, a svoje učenike je pomagao i materijalno. Mnogi njegovi učenici, među kojima su Hazim Šabanović, Muhamed Hadžijahić, Seid i Mahmud Traljić, Alija Bejtić, Adem Handžić, Mehmed Mujezinović i brojni drugi, često su spominjali da nema hodže u Bosni i Hercegovini koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu između 1920. i 1945., da mu Hamdija nije predavao neki predmet i da mu nije bio najbolji savjetnik i pomagač, a time i veliki uzor. </p><p>U Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu neke škole i ulice nose ime Hamdije Kreševljakovića. Ali naše društvo još nije svjesno koliko je Kreševljaković bio značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH. Pomoću historijskih podataka o svojoj zemlji, kulturi i baštini, neposrednim uvidom u brojne deftere, sindžile, berate, fermane i bujruldije, on je riječima crtao slike, zbog čega su njegova djela i danas bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bosanskohercegovačkog društva.</p>

<h2>Umro flamanski slikar Jan van Ajk</h2><p>1441. - Umro flamanski slikar Jan van Ajk (Eyck), jedan od najvećih evropskih slikara 15. vijeka, začetnik renesansnog realističkog slikarstva u sjevernoj Evropi, tvorac flamanske slikarske škole. Među prvima je počeo da slika uljanim bojama i spojio je gotsku komponentu s duhom renesanse, otkrivajući svijet čula i iskazavši vrhunsko majstorstvo u slikanju detalja koje je skladno uklapao u cjelinu. Proslavio se oslikavanjem oltara u katedrali u Ganu i izradio je niz izuzetnih portreta.</p><p>1877. - U Vimbldonu počeo prvi teniski turnir.</p><p>1879. - Rođen italijanski kompozitor Otorino Respigi (Ottorino Respighi), koji je stvarao djela raskošnih orkestarskih boja, uglavnom u impresionističkom maniru. Djela: "Gregorijanski koncert" za violinu i orkestar, simfonijske poeme "Rimske pinije", "Rimske fontane", "Rimski praznici", opere.</p><p>1901. - Barbara Kartland (Cartland), britanska književnica ružičastih romana, poznata kao "kraljica romanse", rođena je na današnji dan. Objavila je i historijske i savremene ljubavne romane, u kojima je radnja smještena prvenstveno u viktorijanski ili edvardijanski period. Kartlandova je među najprodavanijim svjetskim autorima 20. vijeka. Mnogi njeni romani su adaptirani u televizijske filmove, uključujući “A Hazard of Hearts”, “A Ghost in Monte Carlo” i “Duel of Hearts”. Na koricama njenih romana nalazila su se umjetnička djela u stilu portreta, koje je obično dizajnirao Frensis Maršal (Francis Marshall).&nbsp;</p>

<h2>Džoni Vajsmiler, prvi čovjek koji je preplivao 100 metara za manje od minutu </h2><p>1922. - Amerikanac Džoni Vajsmiler (Johnny Weissmuller) preplivao 100 metara za 58,6 sekundi, postavši prvi čovjek kojem je trebalo manje od minutu da prepliva tu dionicu. Bio je peterostruki olimpijski pobjednik, a nakon plivačke ostvario je i uspješnu karijeru filmskog glumca. Godine 1965., primljen je u Kuću slavnih vodenih sportova. On je šesti glumac u historiji filma kojem je dodijeljena uloga strip-junaka Tarzana, koju je tumačio u dvanaest tada vrlo uspješnih filmskih hitova. Njegova pojava, poznati urlik te uspješni filmovi su doveli do toga da ga i danas smatraju najuspješnijim interpretatorom Tarzana. Nakon Tarzana još je bio poznat i po ulozi “Džima iz džungle”, koju je također ponovio u više filmskih nastavaka.</p><p>1925. - Rođen Borislav "Bora" Stanković, košarkaš, trener, dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške organizacije. Bio je jedan od osnivača KK Crvena zvezda. Igrao je za njenu prvu, najtrofejniju generaciju (1946. – 1948.) i s njom osvojio tri prvenstva (1946., 1947., 1948.). Zatim je igrao i za Željezničar (1949. – 1950.) i Partizan (1950. – 1953.). S reprezentacijom Jugoslavije  učestvovao je na prvom Svjetskom prvenstvu 1950. u Buenos Airesu te na Evropskom šampionatu 1953. u Moskvi. Ukupno je za nacionalni tim od 1948. do 1953. godine odigrao 36 utakmica. Od 1954. Stanković je bio predsjednik Takmičarske komisije Košarkaškog saveza Jugoslavije, a potom, od 1956. do 1966., generalni sekretar. Na mjestu generalnog sekretara Međunarodne košarkaške federacije nalazio se od 1976. do 2002. Njegov boravak na ovoj funkciji obilježile su brojne promjene (uvedena linija za tri poena, promijenjena dimenzija terena, vrijeme je počelo da se računa po četvrtinama, a ne po poluvremenima kao do tada…), ali se kao njegovo najveće dostignuće vodi uključivanje američkih profesionalaca (NBA igrača) u međunarodnu košarku na Olimpijske igre 1992. godine.</p><p>1932. - Umro američki pronalazač King Kemp Žilet (King Camp Gillette), koji je izumio nožić za brijanje, kod nas poznat kao "žilet", prema francuskoj verziji njegovog prezimena.</p><p>1941. - Strijeljan Otokar Keršovani, novinar i revolucionar, zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom i Zvonimirom Richtmannom. Učestvovao je u pokretanju časopisa “Nova literature” zajedno s Veselinom Maslešom (1928.) i sarađivao u “Letopisu Matice srpske”.&nbsp;</p>

<h2>Tom Henks, jedan od najboljih glumaca svih vremena, slavi 70. rođendan</h2><p>1956. - Rođen Tomas Džefri “Tom” Henks  (Thomas Jeffrey Hanks), najbolji glumac svih vremena, prema anketi medijske kuće “Ranker”. Filmski, televizijski i pozorišni glumac, reditelj i producent Henks dvostruki je oskarovac, a  njegovi filmovi su zaradili više od 4,9 milijardi dolara u Americi i više od 9,96 milijardi dolara širom svijeta, čineći ga četvrtim glumcem s najvećom zaradom u SAD. Henks se stekao slavu glavnim ulogama u komedijama “Splaš” i “Big”. Dobitnik je dviju uzastopnih nagrada Oskar za najboljeg glumca, glumeći gej pravnika koji boluje od AIDS-a u “Filadelfiji” i mladića s niskim IQ u “Forest Gampu”. Osim toga, dobitnik je i četiriju Zlatnih globusa i pet nagrada Emi. </p><p>1997. - Američkom bokseru teške kategorije Majku Tajsonu (Mike Tyson) izrečena jednogodišnja zabrana izlaska na ring i kazna od tri miliona dolara zato što je tokom meča za titulu svjetskog prvaka ujeo za uho svog protivnika Ivandera Holifilda (Evander Holyfield).</p><p>2006. - Kod Nijagarinih vodopada svečano otkriven spomenik velikom naučniku Nikoli Tesli.</p>

Danas je četvrtak, 9. juli/srpanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 176 dana

Prije 67 godina preminuo Hamdija Kreševljaković, bh. historiograf

<p>Na današnji dan 1885. godine, u Mostaru je rođen Petar Šain, jedan od najboljih slikara koje je izrodila naša zemlja, u vrijeme kada se kulturni život Bosne i Hercegovine tek počinjao razvijati pod snažnim evropskim utjecajima. </p><p>Bio je jedan od prvih akademski obrazovanih slikara u Bosni i Hercegovini i pripadnik prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Đoku Mazalića, Romana Petrovića i Lazara Drljaču. Ta generacija postavila je temelje moderne likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini, povezujući evropske umjetničke utjecaje s domaćim motivima i identitetom. </p><h2>Široko obrazovanje</h2><p>Njegovo stvaralaštvo obilježili su izuzetna ljubav prema bosanskohercegovačkom pejzažu, životu običnog čovjeka i, prije svega, životinjama, zbog čega ga historičari umjetnosti smatraju najznačajnijim animalistom slikarstva u BiH. </p><p>Još kao mladić Šain je pokazivao izrazit talent za crtanje, pa je 1900. godine otišao u Zagreb, gdje je učio litografski zanat kod Vladimira Rožankovskog. Potom je školovanje nastavio u Beču, na Grafičkom institutu, gdje je usavršavao crtačke i grafičke tehnike. </p><p>Umjetničko obrazovanje zatim ga je odvelo u Minhen i Pariz, tadašnje centre evropske umjetnosti. Posebno je značajan njegov boravak u ateljeu poznatog secesijskog umjetnika Alfonsa Musa (Alphonse Mucha), čiji se utjecaji mogu prepoznati u njegovom osjećaju za liniju, kompoziciju i dekorativnost. Od 1909. do 1913. godine studirao je slikarstvo i vajarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Minhenu. U Veneciji je boravio i radio 1917., u Firenci 1920. godine, a potom se trajno nastanio u Sarajevu, gradu u kojem je živio, stvarao i odgajao nove generacije umjetnika kao profesor Srednje tehničke škole i Škole primijenjenih umjetnosti. </p><p>U Prvom svjetskom ratu bio je ilustrator s ratišta te je s tim crtežima nastupio na Izložbi umjetnika iz Bosne i Hercegovine 1917. godine. Ti radovi nisu bili samo dokument vremena već i svjedočanstvo njegovog osjećaja za ljudsku patnju i dramatičnost historijskih događaja. </p><h2>Umjetnički opus</h2><p>Šainov umjetnički opus veoma je raznovrstan, ali ga ljubitelji likovne umjetnosti najviše pamte po akvarelima i uljima na platnu koja prikazuju bosanskohercegovačke pejzaže. Njegove slike odišu mirnoćom atmosfere i izuzetnim osjećajem za prirodu. Planinski predjeli, šume, rijeke, sela i pašnjaci nisu kod njega samo dekor nego živi prostor u kojem čovjek i priroda postoje u savršenoj ravnoteži. </p><p>Posebno mjesto zauzimaju prizori Romanije, Trnova i planinskih krajeva Bosne i Hercegovine, koje je prikazivao u svim godišnjim dobima. Njegov akvarel "Rajski Do kod Trnova" ubraja se među najpoznatija ostvarenja bosanskohercegovačkog pejzažnog slikarstva. </p><p>Osim pejzaža, umjetničku prepoznatljivost stekao je i slikama životinja. Konji, ovce, goveda, psi i ptice nisu na njegovim platnima prikazani kao sporedni motivi, već kao ravnopravni akteri slike. Njihovi pokreti, snaga i karakter prikazani su s izuzetnom preciznošću, što svjedoči o umjetnikovom dubokom poznavanju prirode. </p><p>Često je slikao i motive stare sarajevske čaršije, bosanskih sela, radova na polju i svakodnevnog života. U njegovim djelima nema pretjerane dramatike ni naglašenog simbolizma. Umjesto toga dominiraju sklad i poštovanje prema običnom čovjeku i njegovom životnom prostoru. Šainove slike odlikuju se sigurnim crtežom, bogatom kolorističkom paletom i izuzetnim osjećajem za svjetlost, posebno u akvarelima, gdje je postizao iznenađujuću prozračnost i lakoću izraza. Osim akvarela “Rajski Do kod Trnova”, među najpoznatijim treba istaći i slike “Zima na Romaniji”, “Ples rata”, “S marša”, “Molitva u polju”…</p><h2>Tehnička virtuoznost</h2><p>Petar Šain preminuo je u Sarajevu 22. juna 1965. godine, ostavivši iza sebe bogat umjetnički opus koji se danas čuva u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Njegova retrospektivna izložba, održana 1989. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, još jednom je potvrdila njegov izuzetan doprinos razvoju bosanskohercegovačkog slikarstva i značaj koji njegovo stvaralaštvo ima u kulturnoj baštini BiH. </p><p>I danas, više od šest decenija nakon njegove smrti, Petar Šain ostaje sinonim za umjetnika koji je s mnogo ljubavi i osjećaja bilježio ljepotu Bosne i Hercegovine. Njegove slike ne privlače samo tehničkom virtuoznošću nego i toplinom, iskrenošću i posebnom emocijom. Upravo zbog toga njegovo djelo i danas nadahnjuje ljubitelje umjetnosti i predstavlja neizostavan dio kulturne historije Bosne i Hercegovine.</p>

<h2>Rođen Žan Pjer Fransoa Blanšar, koji je prvi preletio La Manš balonom</h2><p>1753. - Rođen francuski pronalazač i konstruktor balona Žan Pjer Fransoa Blanšar (Jean Pierre Francois Blanchard), koji je 1785. godine s Džonom Džefrisom (John Jeffries) prvi preletio La Manš balonom. Također je konstruisao padobran.</p><p>1776. – Potpisana Deklaracija nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država te je današnji dan proglašen Danom nezavisnosti SAD-a. Kongres predstavnika 13 američkih kolonija, pobunjenih protiv Velike Britanije, potpisao je Deklaraciju nezavisnosti u kojoj su iznesene demokratske težnje nove nacije, te proglasio nezavisnost SAD-a. </p><p>1804. - Rođen američki pisac Natanijel Hotorn (Nathaniel Hawthorne), jedan od prvih značajnijih američkih romansijera. U romanima i pripovijetkama je prikazao moralno-religioznu puritansku tradiciju i njeno opadanje u Novoj Engleskoj. Pisao je u pesimističnom maniru, pri čemu su ga zaokupljale teme grijeha, prestupa i oholosti. Djela: romani "Skarletno slovo", "Kuća sa sedam zabata", "Blajdelska romansa", "Mermerni faun", pripovijetke "Dvaput ispričane priče", "Živopisne priče za djecu".</p><p>1807. - Italijanski revolucionar Đuzepe Garibaldi (Giuseppe), vođa oslobodilačkog pokreta za ujedinjenje Italije, rođen je na današnji dan. Izveo je 1860. godine legendarni pohod na Siciliju i s hiljadu "crvenokošuljaša" oslobodio otok, a 7. septembra 1860. trijumfalno ušao u Napulj. Uveo je političke reforme, dijelio zemlju seljacima, ali je, umjesto da proglasi republiku, dobrovoljno ustupio vlast, smatrajući da će Savojska monarhija ujediniti Italiju. Pokušao je 1862. i 1867. da oslobodi Rim od papske vlasti, ali je oba puta uhapšen.&nbsp;</p>

<h2>Umro francuski pisac i diplomata Fransoa Rene Šatobrijan </h2><p>1848. - Umro francuski pisac i diplomata Fransoa Rene Šatobrijan (François-René de Chateaubriand), sjajan stilista koji je snažno utjecao na francusku književnost. Poslije ranjavanja u jednoj bici s pristalicama Francuske revolucije 1792. je emigrirao u Englesku, gdje je ostao do 1800. Po povratku na vlast dinastije Burbon 1814. bio je ambasador i šef diplomatije. Povukao se iz politike 1830. poslije Julske revolucije i pada kralja Šarla Desetog. Djela: "Duh hrišćanstva" (čiji su dio kratki romani "Atala" i "Rene"), poema u prozi "Mučenici", "Put iz Pariza u Jerusalem", "Uspomene s onu stranu groba", politički spisi "Historijski, politički i etički eseji o prošlim i sadašnjim revolucijama, razmatranim u odnosu na Francusku revoluciju", "O Bonaparti i Burbonima".</p><p>1855. - Rođen Vlaho Bukovac, jedan je od najznačajnijih i najistaknutijih hrvatskih slikara na prijelazu s 19. na 20. vijek. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. </p><p>1885. - Petar Šain, bosanskohercegovački slikar, rođen je na današnji dan. Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Đoku Mazalića, Romana Petrovića i Lazara Drljaču. Učio je grafičke vještine u Zagrebu, dvije godine proveo je u Grafičkom institutu u Beču, potom se dodatno obrazovao u Minhenu i Parizu. Bio je profesor Srednje tehničke škole i Škole za primijenjenu umjetnost u Sarajevu. U Prvom svjetskom ratu bio je ilustrator s ratišta te je s tim crtežima nastupio na Izložbi umjetnika iz Bosne i Hercegovine 1917. godine. U međuratnom periodu slikao je motive sarajevske čaršije. Najpoznatija djela: “Zima na Romaniji”, “Ples rata”, “S marša”, “Molitva u polju”…</p><p>1900. - Rođen američki muzičar afričkog porijekla Lus Sačmo Armstrong (Luis), najveći trubač u historiji džeza. Tokom karijere duge više od pola vijeka proslavio se i kao pjevač neponovljivog hrapavog i toplog glasa, a brojne turneje širom svijeta donijele su mu nezvaničnu titulu "ambasadora dobre volje". Snimio je i više filmova, u kojima je također iskazao raskošni talent izuzetnog zabavljača.</p><p>1903. - Pušten u rad prvi pacifički telegrafski kabl, postavljen na dno okeana između San Franciska i Manile.</p><p>1910. - Umro italijanski astronom Đovani Virđinio Skjapareli (Giovanni Virginio Schiaparelli), direktor Milanske opservatorije, koji je otkrio "kanale" na Marsu i asteroid Hesperiju. Proučavao je i vezu između kometa, meteora i meteorskih rojeva i odredio rotaciju Merkura i Venere.</p><p>1926. - Osnovan fudbalski klub "Borac" iz Banje Luke. Klub su osnovali od trgovački pomoćnici koji su se okupljali u gostioni "Putnik" (Banja Luka) po dogovoru iz sredine 1925. godine, a na današnji dan, 4. jula 1926., održana je Osnivačka skupština kluba. Svoj prvi veliki uspjeh Borac je postigao na takmičenju u Sarajevu (1928.) i taj vrijedan trofej se i dan-danas čuva u klupskim prostorijama.</p>

<h2>Rođena Đina Lolobriđida, prva velika zvijezda italijanske kinematografije</h2><p>1927. - Rođena italijanska filmska glumica Đina Lolobriđida (Gina Lollobrigida), prva velika zvijezda italijanske kinematografije poslije Drugog svjetskog rata. Filmovi: "Fanfan Lala", "Ljepotice noći", "Hljeb, ljubav i mašta", "Trapez", "Solomon i kraljica od Sabe", "Carska Venera", "Ana iz Bruklina", "Provincijalka".</p><p>1934. - Umrla Poljakinja Marija Kiri Marie (Curie), koja je dva puta dobila Nobelovu nagradu. Sa suprugom Pjerom (Pierre) je iz rude urana izdvojila nove elemente - radijum i polonijum. Prva je žena koja je stekla akademsku titulu Akademije medicine u Parizu i postala šefica katedre za fiziku na Sorboni. Bila je osnivačica i direktorica Instituta za radijum u Parizu. S Pjerom je 1903. podijelila Nobelovu nagradu za fiziku, a 1911. sama dobila Nobelovu nagradu za hemiju. Poslije Pjerove smrti 1906. otkrila je radioaktivnost torijuma. U čast bračnog para Kiri jedna mjerna jedinica u fizici dobila je naziv "kiri".</p>

<h2>Husref Musemić, bivši fudbaler, danas trener, slavi 65. rođendan</h2><p>1961. - Rođen Husref Musemić, nekadašnji bosanskohercegovački fudbaler, a danas trener. Trenutno je trener Igmana iz Konjica. Musemić je bio golgeter FK Sarajevo šampionske 1985. godine, da bi potom igrao u beogradskoj Crvenoj Zvezdi, škotskom Heartsu i holandskom Twenteu. Odigrao je jednu utakmicu za reprezentaciju SFR Jugoslavije, 30. marta 1983., protiv Rumunije u Temišvaru, te jednu utakmicu i za reprezentaciju Bosnu i Hercegovinu, 30. novembra 1995., protiv Albanije u Tirani. U trenerskoj karijeri uspješno je vodio tim s Koševa, te u sezoni 2006/2007. osvojio titulu prvaka Premijer lige Bosne i Hercegovine. Nakon Sarajeva trenirao je drugog sarajevskog premijerligaša FK Olimpik, da bi u januara 2015. postao trener tuzlanske Slobode. Od septembra 2016. trenirao je Mladost iz Doboja kod Kaknja, da bi se u augustu 2017. vratio kao trener u FK Sarajevo s kojim je osvojio šampionsku titulu i Kup, 2019. godine. U januaru 2021. postaje trener FK Tuzla City, a u decembru 2022. preuzeo je Igman iz Konjica s kojim je sporazumno prekinuo svoju saradnju 27. jula 2023., ali se vratio u Igman u junu 2024. godine.</p><p>2000. - Preminuo Gustav Herling-Grudzinski (Gustaw), poljski pisac, novinar, esejista, podzemni borac iz Drugog svjetskog rata i politički disident u inozemstvu tokom perioda sovjetske i komunističke vladavine. Suosnivač je, 1946., poljskog Književnog instituta u Parizu i časopisa “Kultura”. U Londonu je (1948. – 1952.) bio saradnik časopisa “Wiadomości”, potom u Minhenu bio urednik Radija Slobodna Evropa. Njegovo najpoznatije djelo, memoaristički “Drugi svijet”, potresno je svjedočanstvo života u sovjetskim logorima.&nbsp;</p>

Danas je subota, 4. juli/srpanj 2026. godine, do kraja godine preostao je još 181 dan

Petar Šain: 141. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. slikara

<p>Na današnji dan 2010. godine, nakon duge i teške bolesti, u 46. godini preminuo je Edo Mulahalilović, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih autora popularne muzike, čiji je stvaralački pečat obilježio muzičku scenu Bosne i Hercegovine i bivše SFR Jugoslavije. Iza njega su ostali supruga Anja Rogljić, koja je urednica Muzičkog programa na Radio-televiziji Srbije, te sin Feđa, koji nije imao ni punu godinu kada mu je otac preminuo.</p><p>Kao kompozitor, tekstopisac, producent i gitarist, Edo je iza sebe ostavio bogat opus pjesama koje se i danas slušaju, a mnoge od njih smatraju se svevremenskim hitovima. Njegov izuzetan talent, osjećaj za melodiju i sposobnost da spoji emociju s jednostavnošću učinili su ga jednim od najcjenjenijih autora svoje generacije.</p><h2>Umjetnička karijera</h2><p>Mulahalilović je rođen 23. marta 1964. godine u Sarajevu. Ljubav prema muzici pokazao je još u djetinjstvu, kada je osvajao priznanja na takmičenjima učenika muzičkih škola širom regije. Već s trinaest godina, 1977., održao je prvi solistički koncert na klasičnoj gitari u Hvaru, nagovijestivši izuzetnu umjetničku karijeru. </p><p>Početkom osamdesetih godina zajedno s Pjerom Žalicom i Izudinom Kolečićem osnovao je grupu “Baobab” u kojoj je bio i gitarist i pjevač. Godine 1985., ova trojka  zajedno s Hajrudinom Varešanovićem osnovala je grupu “Hari Mata Hari”, koja je ubrzo postala jedna od najuspješnijih pop grupa u regiji. Kasnije im se pridružio i Edin mlađi brat Adi, kao klavijaturist. Edo je bio autor velikog broja pjesama grupe, poput “Ostavi suze za kraj”, “Strah me da te volim”, “Kad dođe oktobar”, “Sjeti se ljeta”, koje su obilježile njihov uspon i donijele bendu ogromnu popularnost. </p><p>Godine 1991., objavio je svoj kantautorski album “Jedna je pjesma cijeloga života”, ali agresija na BiH (1992. – 1995.) spriječila je širu promociju i turneju. Uprkos ratnim dešavanjima, album je pokazao Edinu svestranost kao autora i izvođača. </p><p>Tokom karijere nije se ograničio samo na rad u Bosni i Hercegovini. Od 1996. do 2002. godine radio je u Finskoj kao kompozitor i producent, sarađujući s brojnim skandinavskim izvođačima, a neka njegova autorska djela nastala u to vrijeme objavljena su širom svijeta. </p><p>Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima pjesma "Ostani kraj mene", koju je napisao zajedno sa svojim bratom Adijem. Tom kompozicijom Bosna i Hercegovina predstavljena je na Euroviziji 1994. godine u Dablinu, a otpjevali su je Alma Čardžić i Dejan Lazarević, čime je Edo dao važan doprinos predstavljanju zemlje na međunarodnoj muzičkoj sceni u jednom od najtežih perioda njene historije.</p><p>U tandemu s bratom Adijem, Edo iza sebe ima 20-ak objavljenih albuma u zemljama bivše SFR Jugoslavije, isto toliko u Skandinaviji, te 10-ak kompozicija objavljenih širom svijeta.</p><h2>Dubok trag</h2><p>Kao autor sarađivao je s brojnim poznatim izvođačima, stvarajući pjesme koje su osvajale publiku iskrenim emocijama, prepoznatljivim melodijama i vrhunskom produkcijom. Kolege su ga opisivale kao tihog, nenametljivog i izuzetno talentiranog umjetnika, uvijek spremnog na saradnju i pomoć mlađim muzičarima. Njegov rad ostavio je dubok trag u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj muzičkoj baštini. </p><p>Edo je dobitnik svih najznačajnijih diskografskih priznanja u bivšoj SFRJ do 1992. godine: Zlatna ptica “Jugotona” za više od miliona prodatih nosača zvuka, Oskar popularnosti, dijamantne ploče, desetak platinastih i zlatnih ploča, te razna druga priznanja, a u Finskoj nekoliko platinastih i dva zlatna CD-a. Uz bosanskohercegovački “Amus” i “Sine Qua Non”, bio je član nekoliko evropskih udruženja kompozitora - finski “Teosto”, “Gramex”, HDS, “Sazas”.</p><p>Posljednje godine života radio je u Sarajevu, gdje je imao vlastiti studio i produkciju.</p><p>Kad je obolio od teške bolesti, kolege muzičari su za Edu održale koncert pomoći, sav prihod je išao Edi za liječenje, ali on, nažalost, nije uspio pobijediti u borbi s rakom.</p><p>Njegov odlazak predstavljao je veliki gubitak za bosanskohercegovačku muziku, ali njegovo djelo nastavlja živjeti kroz pjesme koje se i danas izvode i vole. Ostao je upamćen kao vrhunski kompozitor, producent i umjetnik čije su melodije obilježile živote mnogih generacija, potvrđujući da istinska muzika nadživljava vrijeme i svog autora. </p><h2>Čudo od djeteta</h2><p>- Edo je bio čudo od djeteta. Klasičnu gitaru je počeo učiti od majstora Rudija Vrnoge s tri godine, pa je već u prvom razredu muzičke škole svirao vrlo zahtjevan koncert na klasičnoj gitari. U Pejtonu na Ilidži, gdje smo odrasli, tada je živio izvrsni gitarist Vjeko Andree koji je prepoznao talent i krenuo raditi s Edom, te ga poveo na mini turneju po jugoslavenskim gitarskim takmičenjima gdje su osvojili mnoge nagrade – kazao je o svom starijem bratu Adi Mulahalilović. </p><h2>Bol sve veća</h2><p>- Obično ljudi kažu da vrijeme liječi sve, ali kod mene je svakog dana, svakog mjeseca, svake godine bol sve veća i veća. Svaka Nova godina, praznik, svaki Feđin uspjeh u školi, u svakoj od tih situacija nedostaje mi što nije pored nas – izjavila je u jednom intervjuu za “Avaz” Edina supruga Anja.</p>

<h2>Rođen indijski pisac Bankim Čandra Čaterdži</h2><p>1838. - Rođen indijski pisac Bankim Čandra Čaterdži (Chandra Chatterjee), prvi značajniji autor koji je pisao na bengalskom jeziku. Uglavnom je pisao romantične romane s domaćim temama i moralističkim tonom. Djela: romani "Kapalkundala", "Mrinalini", "Jurgalangurija", "Čandrašekhar", "Rađani", "Krišnakanter Čil", "Anandamat", "Debi Čaudhurani", "Sitaram".</p><p>1862. - Janez Puh, slovenski izumitelj, rođen je na današnji dan. Počeo je proizvodnju bicikala 1891. godine. Izvozio ih je u Englesku i Francusku. Godine 1899., otvorio je svoju tvornicu, koja je 1903. počela proizvoditi i motocikle, a od 1904. i automobile. Godine 1912., tvornica “Puh” zapošljavala je 1100 radnika, koji su godišnje proizvodili približno 300 automobila, 300 motocikala i 16.000 bicikala. Također, proizvodio je automobile za Habsburšku dinastiju i  vojsku Austro-Ugarske. Puh je nosilac 35 patenata iz područja automehanike. Njegovi motocikli i automobili bili su uspješni u utrkama i relijima. Tradicija tvornice “Puh” i danas se nastavlja pod imenom “Steyr-Daimler-Puch”. Sjedišta se nalaze u Gracu i Beču.</p><p>1869. - Rođen Hans Speman (Spemann), njemački embriolog koji je 1935. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoje otkriće učinka danas poznatog kao embrionalna indukcija (interakcija među grupama embrionalnih ćelija, što dovodi do aktiviranja određenih gena, čije aktiviranje dovodi do razvoja određenih tkiva i organa, tj. do specifične morfogeneze i diferencijacije ćelija).</p><p>1880. - Helen Keler (Keller), američka književnica i aktivistica, rođena je na današnji dan. Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. Nakon dugotrajnog procesa, uz pomoć učiteljice i kasnije životne pratiteljice Ane Salivan (Anne Sullivan), uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i naučni rad. Godine 1904., diplomirala je na Radcliffe Colledgeu. Uz književni rad Keler je bila aktivna u Američkoj fondaciji za slijepe (American Foundation for the Blind), gdje je radila na prosvjećivanju i osvješćivanju javnosti za probleme slijepih i gluhonijemih osoba te poboljšanju državne skrbi za slijepe. Obišla je i održavala predavanja u četrdesetak zemalja svijeta.</p><p>1944. - U bombardovanju Londona u Drugom svjetskom ratu u napadu raketom Fau 1, poginula Vera Menčik, svjetska šampionka u šahu. Otac ju je naučio da igra šah u devetoj godini. Porodica se preselila u Englesku 1921., a Vera je pobijedila na britanskom šahovskom prvenstvu za juniorke iste godine. Sljedeće godine postala je učenica Geze Marocija, jednog od najboljih šahista na svijetu u prvoj polovini 20. stoljeća. Osvojila je prvu titulu svjetske šampionke 1927. i uspešno je branila do kraja života: (1930., 1931., 1933., 1935., 1937. i 1939.). Muškarci, koje je Menčikova pobjeđivala na turnirima, govorili su da pripadaju Klubu Menčik. Među njima bili su i Maks Eve, Semjuel Reševski i Mir Sultan Kan. Imala je mlađu sestru Olgu, takođe šahistkinju, koja je poginula zajedno s njom.&nbsp;</p>

<h2>Rođena Tanja Bošković, srbijanska i regionalna glumačka diva </h2><p>1953. - Rođena Tanja Bošković, srbijanska i regionalna glumačka diva. Prvu glavnu ulogu ostvarila je 1974. godine u filmu “Košava”, a iste godine snimila i seriju “Divlje jagode”. Značajne uloge ostvarila je u filmovima “Majstori, majstori”, “Čovjek sa četiri noge”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Rat uživo”, “Okupacija u 26 slika”, “Balkanska pravila”, “Volim te najviše na svijetu” i “Peti leptir”, a publici je najpoznatija po ulozi pjevačice u filmu “Balkan ekspres”, te po ulozi Lole Golubović u tv-seriji “Srećni ljudi”. </p><p>1955. - Francuska glumica Izabel Ađani (Isabelle Adjani) rođena je na današnji dan. Drži rekord najvećeg broja osvojenih nagrada Cesar za najbolju glumicu (5), za uloge u filmovima “Possession” (1981.), “L'été Meurtrier” (1983.), “Camille Claudel” (1988.), “La Reine Margot” (1994.) i “La journée de la jupe” (2009.). Također, 1981. je bila dobitnica dvostruke nagrade za najbolju glumicu Filmskog festivala u Kanu, te je dva puta bila nominirana za Oskara za najbolju glumicu. Glumi na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku.</p><p>1989. - Umro engleski filozof Džuls Alfred Ejer (Jules Ayer), čija je knjiga "Jezik, istina i logika" svojevrstan manifest logičkog pozitivizma. Ostala djela: "Zasnivanje empirijskog znanja", "Problem saznanja", "Pojam osobe"...</p><p>2001. - Preminuo Džek Lemon (Jack Lemmon), američki filmski glumac i dvostruki dobitnik Oskara: za film “Gospodin Roberts” u kategoriji najbolji sporedni glumac i kao najbolji glavni glumac za film “Spasite tigra”. Lemon je bio jedan od najomiljenijih glumaca u Holivudu.</p><p>2007. - Umro Dragutin Tadijanović, hrvatski pjesnik, znan i po pseudonimu Margan Tadeon. Bio je direktor Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, te počasni građanin grada Zagreba. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika. </p><p>2016. - Preminuo italijanski glumac Karlo Pedersoli (Carlo Pedersoli), profesionalno poznat kao Bad Spenser (Bud Spencer), poznat po ulogama u "špageti vesternima" i komedijama. S kolegom Terensom Hilom (Terence Hill) Spenser je snimio više od 20 filmova, uglavnom komedija, koje su bile veoma popularne u Evropi.</p>

Danas je subota, 27. juni/lipanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 188 dana

Edo Mulahalilović: 16. godišnjica smrti bh. muzičara i producenta

<p>Na današnji dan 2007. godine, prestalo je kucati veliko i plemenito srce bh. legende sevdaha Mehe Puzića, a, prema njegovoj želji, sahranjen je na starom mezarju Sokak Puzića u rodnom Odžaku.</p><p>Bio je jedan od najboljih i najvoljenijih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdaha, ali i predivnih narodnih pjesama koje gotovo da ne razlikujemo od izvornih sevdalinki, jer su oslonjene na našu tradiciju i zaživjele u narodu. Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao. Zbog svog neskrivenog ispoljavanja osjećanja prozvan je najemotivnijim pjevačem sevdalinki.</p><p>Puzić je rođen 9. novembra 1937. godine u velikoj porodici u Odžaku. Imao je tri brata i tri sestre, Adema, Bahriju, Mustafu, Neiru, Raziju i Bahriju. Njegov brat Bahrija također je bio pjevač, a zajedno su snimili dvije pjesme: “Pjevaj, brate” i “Ko čaršijom konja jaše”.</p><h2>Milionski tiraži</h2><p>Nakon školovanja u Odžaku, 1961. godine, Meho dolazi u Sarajevo i zapošljava se u jednoj molerskoj radionici, ali nedugo potom počinje pjevati u kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice. U „Staklenik“ su dolazili kompozitori i muzički kritičari, koji su mu predložili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva, na kojoj je zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Svojim čistim glasom i emotivnom interpretacijom Puzić je oduševio članove komisije i odmah je primljen kao vokalni solist Radio Sarajeva.</p><p>Već na prvoj ploči, koju je Puzić snimio 1966. godine, izdvojila se pjesma „Mehmeda majka budila“, koja je postala veliki hit i prodata je u tadašnjem vrhunskom tiražu od 100.000 primjeraka. Od tog momenta karijera legendarnog sevdalije moćnog, ali mekanog i bistrog glasa rasla je vrtoglavom brzinom, a popularnost u narodu stekao je, ne samo velikim hitovima nego i svojim prepoznatljivim širokim osmijehom, ogromnom pozitivnom energijom i emocijom koju nije sakrivao na koncertima i u svakom dodiru s publikom. </p><p>Specifična i spontana je bila njegova interakcija s publikom, kojoj je, za razliku od mnogih kolega pjevača, sevdalija, priređivao performanse u stilu istinskog šoumena, koji je znao izmijeniti tekst i ubaciti poneku duhovitu dosjetku između strofa, razbijajući tako težinu i dramatičnost pjesme.</p><p>Godine 1969., Meho je snimio pjesmu “O majko, majko”, koja je prodata u rekordnih milion primjeraka. Na brojim festivalima bivše SFR Jugoslavije: Ilidžanskom u Sarajevu, beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“… dobijao je sve moguće nagrade, priznanja i plakete, među kojima je, kako je sam isticao, najznačajnija “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine”, 1980. godine. Slavu sevdalinke i svoje BiH pronosio je širom svijeta, a njegovo ime je upisano i u Sidnejskoj operi u Australiji.</p><h2>Pjesme o majci</h2><p>U svojoj brilijantnoj karijeri Puzić je prodao blizu deset miliona ploča, a većina pjesama koje je interpretirao postale su evergrini narodne muzike, poput: „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas, pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi, Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“, „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Tebi, majko, misli lete“, „Volim, majko, siroticu“…</p><p>Manje je poznato da je Puzić mnoge od svojih veoma popularnih pjesama sam pisao i komponovao, koje se često i danas pjevaju: „Pusti, majko, još večeras“, „Ja ne znam gdje je ona“, „Kad suze najave kraj“, „Pamtim naše noći“…</p><p>Mnoge zaboravljene sevdalinke Meho je svojim bravuroznim interpretacijama vraćao u život, poput pjesme „Šta ću kući tako rano“, a ostat će zabilježeno i to da je bio prvi pjevač narodne muzike koji je snimio pjesmu u ritmu rumbe. Bila je to pjesma „Žena prijatelja mog“, snimljena 1974. godine.</p><p>Zanimljivo je i da je Puzić najviše od svih pjevača Bosne i Hercegovine, kao i cijele regije, snimio pjesama posvećenih majci, odnosno majkama.</p><h2>„Nenormalna ljubav“</h2><p>Kao i u interpretiranju svojih pjesama, Meho je i u privatnom životu bio veliki emotivac. Krasilo ga je srce puno ljubavi i iskrenost u pokazivanju osjećanja, pa je tako, kada se zaljubio u lijepu Hanku na igranci u Modriči, koja je tada imala samo 15 godina, odmah zaprosio svoju voljenu od njenog babe, koji je dao pristanak.</p><p>Mnogo je govoreno o njihovoj velikoj i neopisivoj ljubavi, slozi, pažnji i nježnostima koje su nesebično pružali jedno drugom, a nisu se libili to pokazivati i u javnosti. Hanka je u svakom trenutku bila uz svog, kako mu je tepala, Mehicu, čak je u nekim njegovim pjesmama pjevala prateće vokale.</p><p>– U svakom braku ima ljubavi, manje ili više, ali kod nas je ona bila nenormalna. Jako mlada udala sam se za njega. On je bio moja prva i posljednja ljubav, onako kako je to prikazivano u nekim filmovima – kazala je jedne prilike Hanka.</p><p>Meho je svojoj lijepoj supruzi poklonio pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“. Ipak, veliku ljubav i sreću supružnika Puzić pratila jedna mala sjena tuge jer nisu imali djece.&nbsp;</p>

<h2>Umro njemački kompozitor Georg Filip Teleman</h2><p>1767. - Umro njemački kompozitor Georg Filip Teleman (Philipp Telemann), jedan od najobrazovanijih muzičara svog doba, virtuoz na orguljama i čembalu, dirigent, najplodniji kompozitor 18. stoljeća, pjesnik i pisac muzičkih rasprava. Utemeljio je i vodio Collegium Musicum u Lajpcigu i među prvima je organizirao javne koncerte u Njemačkoj. Komponovao je više od 40 opera, 46 pasija, 2000 kantata, a napisao je tri autobiografije.</p><p>1822. - Preminuo njemački pisac Ernst Teodor Hofman (Theodor Hoffmann), čija su djela - puna grotesknog humora, fantazije, hipnoze, telepatije, otuđenosti i strave - znatno utjecala na evropsku književnost. Sadržaj tih priča kompozitor Žak Ofenbah (Jacques Offenbach) je koristio za opere. Djela: "Fantastične slike u Kaloovom maniru", "Đavolji eliksiri", "Serpionova braća", "Životni nazori mačka Mura".</p><p>1903. - Rođen engleski pisac Erik Artur Bler (Eric Arthur Blair), poznatiji pod pseudonimom Džordž Orvel (George Orwell), čija su antiutopijska djela vizija moguće totalitarne budućnosti svijeta i alegorična satira moderne diktature. Djela: romani "1984", "Životinjska farma", "Burmanski dani", eseji "U kitu", "Kritički eseji", "Lov na slona", "Engleska, vaša Engleska", knjiga o Španiji "Pošta Kataloniji".</p>

<h2>Rođen Besim Korkut, bh. književnik i orijentalista</h2><p>1904. - Besim Korkut, bosanskohercegovački književnik i orijentalista, autor najpopularnijeg prijevoda Kur’ana na bosanski jezik, rođen je na današnji dan. Sin je naibu-reisa Ahmeda Muniba i brat Derviša Korkuta. Besim Korkut je na prevođenju Kur’ana na bosanski jezik radio  više od decenije. Prevodio je Kur’an s originalnog arapskog jezika. Međutim, nije dočekao njegovo objavljivanje, koje je uslijedilo dvije godine nakon njegove smrti, 1977., prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Ovaj prijevod je najčitaniji i najbolje ocijenjen prijevod Kur’ana na bosanskom jeziku. Predstavlja veliki doprinos bosanskohercegovačkoj islamistici kao i nauci uopće. Prijevod je doživio mnoga izdanja. </p><p>1960. - Rođena Zorica Kondža, jedna od najboljih hrvatskih i regionalnih pjevačica zabavne muzike. Karijeru je započela u grupama “Pirati”, potom je pjevala u grupama “Novi Dan”, “ST” i “Stijene” potkraj 1970-ih, odnosno početkom 1980-ih godina, uvrstivši se svojim raskošnim i moćnim glasom u sami vrh tadašnje jugoslavenske estrade. Samostalno nastupa od 1984. Odlikuje je glas velikoga raspona, u kojemu se mediteranski temperament susreće s modernim žanrovima poput soula, bluza i rokenrola.</p><p>1963. - Džordž Majkl (George Michael), engleski pjevač i kompozitor, rođen je na današnji dan. Nekoliko njegovih pjesama postali su hitovi, poput pjesme "Careless Whisper" (1984.), koja je bila njegova prva objavljena pjesma samostalnog muzičara. Između ostalih uspješnica mogu se izdvojiti "Father figure" (1987.), "I want your sex" (1987.), "Jesus to a child" (1996.), "Outside" (1998.). Ukupno je prodao više od 85 miliona nosača zvuka širom svijeta. Preminuo je 25. decembra 2016. godine.</p><p>1988. - U Luksemburgu potpisana Deklaracija o uspostavljanju zvaničnih odnosa Evropske zajednice i Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV), čime je okončano 30-godišnje uzajamno nepriznavanje i otvoren put saradnje dviju ekonomskih grupacija.</p><p>1997. - Umro francuski okeanograf Žak Iv Kusto (Jacques-Yves Cousteau), član Francuske akademije, veliki borac za zaštitu čovjekove okolice. Prvi dokumentarni film "Deset hiljada metara pod morem" snimio je 1943. i otad je uradio mnoštvo dokumentarnih filmova i televizijskih serija o životu u morima i okeanima, krstareći svijetom svojim brodom-laboratorijom "Kalipso". Za film "Svijet tišine", koji je snimio s francuskim režiserom Lujom Malom (Louis Malle), 1956. je na festivalu u Kanu dobio Zlatnu palmu. Dobio je tri puta nagradu Oskar. Napisao je više knjiga, uključujući "Putovanje 'Kalipsa" i "Kroz 18 metara vode". Ostali filmovi: "Svijet bez sunca", "Zlatna riba".</p><p>2003. - Članovi Stalnog komiteta za vojna pitanja (SKVP) BiH usvojili u Sarajevu, uz određene izmjene, Plan aktivnosti za priključivanje BiH Partnerstvu za mir, Pravilnik o radu i zapošljavanju u Sekretarijatu SKVP i dokument Vojna doktrina oružanih prava u BiH.</p>

<h2>Preminuo Majkl Džekson, u javnosti nazvan „kraljem popa”</h2><p>2009. - Preminuo je slavni američki muzičar afroameričkog porijekla Majkl Džozef Džekson (Michael Joseph Jackson), u javnosti nazvan „kraljem popa”. Bio je, između ostalog, poznat i po izuzetno ekstravagantnom i kontroverznom životu. Rođen je u porodici muzičara i debitovao je na profesionalnoj sceni sa svega jedanaest godina kao član grupe "Džekson 5", a samostalnu karijeru započeo je 1971. godine dok je još bio član te porodične grupe. Pet Džeksonovih albuma svrstano je među najprodavanije u historiji muzike: "Off the Wall" (1979), "Thriller" (1982), "Bad" (1987), "Dangerous" (1991) i "HIStory" (1995). Ukupno, njegovi albumi prodati su u više od 750 miliona primjeraka. Također, Majkl je među rijetkima koji su u "Rokenrol hol slavnih" uvršteni dva puta. Vlasnik je i Ginisovog rekorda za "Najuspješnijeg zabavljača svih vremena" kao i 13 nagrada Gremi. Početkom osamdesetih godina 20. stoljeća postao je glavna figura u popularnoj muzici i prvi afroamerički zabavljač koji je stekao velik publicitet na MTV-u. Popularnost videospotova njegovih pjesama koji su prikazivani na MTV-u kao što su „Beat It”,„Billie Jean” i „Thriller” − poznati po pretvorbama videospota u umjetničku formu i promotivni alat – pomogla je relativno mladoj televiziji u sticanju ugleda. Videospotovi pjesama kao što su „Black or White” i „Scream” produžili su Džeksonovu popularnost i tokom devedesetih. Scenskim nastupima i videospotovima popularizirao je veliki broj plesačkih tehnika kao što su „robot” i „moonwalk”. Njegov svojstven muzički zvuk utjecao je na mnoge savremene izvođače hip hopa, popa te ritma i bluza. Džekson je donirao milione dolara u humanitarne svrhe radom svoje fondacije, izdavanjem humanitarnih singlova i podržavanjem brojnih akcija. Drugi aspekti njegovog privatnog života poput promjena njegove pojave i ponašanja izazvali su mnoge rasprave, pa čak i optužbe koje su naškodile njegovom ugledu. Preminuo je desetak dana prije koncerta u sklopu svoje povratničke turneje u londonskoj O2 areni za koju je bilo rasprodano svih 50 koncerata. Prvi je trebao biti održan 13. jula 2009., a završili bi u proljeće 2010. godine. </p><p>2009. - Preminula američka glumica Fara Fosit (Farrah Fawcett), jedno od prvih lica američkog filma sedamdesetih godina prošlog stoljeća i seks simbol. Fosit je studirala umjetnost i bavila se manekenstvom. Nagli uspon u karijeri uslijedio je poslije uloge glamurozne Džil Marou u serijalu o tri privatne detektivke - "Čarlijevi anđeli".</p>

Danas je četvrtak, 25. juni/lipanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 190 dana

Meho Puzić: 19. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije

<p>Turska je zemlja čiji gradovi izgledaju kao stranice velike historijske knjige. Od užurbanih ulica Istanbula i mističnih pejzaža Kapadokije, preko mediteranskog šarma Antalije do drevnih antičkih lokaliteta rasutih širom Anadolije, Turska putniku ne nudi samo destinacije nego iskustva za cijeli život. Svaki njen grad ima svoj ritam, mirise, boje i priče koje su stoljećima oblikovale civilizacije, religije i kulture. </p><p>Upravo među tim bezbrojnim licima Turske nalazi se i Pamukkale, mjesto gdje je priroda stvorila jedno od najljepših čuda svijeta, a historija iza sebe ostavila tragove drevnog Hierapolisa i mističnog Apolonovog hrama. Smješten među brežuljcima i dolinama pokrajine Denizli, ovaj prirodni fenomen s bijelim sedrenim terasama ispunjenim toplom mineralnom vodom, koji stoljećima privlači putnike, ljekare, careve i znatiželjnike iz cijelog svijeta, ugostio je i novinarku „Dnevnog avaza“.</p><h2>„Pamučni dvorac“</h2><p>Pamukkale znači „Pamučni dvorac“, a kada se prvi put ugleda to nestvarno bijelo prostranstvo, jasno je zašto su mu Turci dali upravo to ime. Izdaleka izgleda kao da se niz planinu slijevaju zaleđeni vodopadi ili kao da je neko preko brda prosuo “more pamuka”. Ali ono što izgleda nježno i mekano zapravo je kamen, odnosno sedra nastala taloženjem kalcij-karbonata iz termalnih izvora čija temperatura dostiže od 35 do gotovo 100 Celzijusovih stepeni.</p><p>Hodanje bosim stopalima po toplim bijelim terasama Pamukkalea, koji je hiljadama godina privlačio ljude željne ozdravljenja, gotovo je ritualno iskustvo svakog posjetioca. Voda klizi preko kamena, stvarajući male bazene tirkizne boje, dok sunce u njima pravi odsjaje koji podsjećaju na ogledala. Stari Rimljani su vjerovali da ove vode liječe bolesti kože, kostiju i umora, a mnogi i danas dolaze upravo zbog njihovog terapeutskog djelovanja. </p><p>Na terasama se mogu čuti različiti jezici svijeta. Ljudi sjede na toplom kamenu, fotografiraju odraze u vodi, šetaju lagano kroz plitke bazene, zadivljeni prekrasnim pejzažem od kojeg zastaje dah. </p><p>Pamukkale posebno očarava predvečer. Dok tokom dana bijele terase bliješte pod Suncem, tokom zalaska se pretvaraju u platno ružičastih, zlatnih i narandžastih tonova. Voda tada poprima boju neba, a cijeli pejzaž izgleda fascinantno.</p>

<h2>Drevni Hierapolis</h2><p> </p><p>Kada se iz toplih bazena krene prema vrhu platoa, otvara se sasvim drugačiji svijet. Iznad bijelih terasa Pamukkalea uzdiže se drevni Hierapolis, antički grad koji je stoljećima bio jedno od najvažnijih lječilišta Male Azije.</p><p>Monumentalne ruševine Hierapolisa djeluju impozantno, čuvajući priče starih vremena. Grad su u 2. stoljeću prije nove ere osnovali pergamski kraljevi, a kasnije su ga Rimljani pretvorili u raskošan centar kulture i medicine.</p><p>Osim po svojim termalnim izvorima i hramovima, Hierapolis je bio poznat i po ogromnoj nekropoli, gradu mrtvih. Duž drevnih puteva i danas stoje stotine kamenih sarkofaga i grobnica. Mnogi su vjerovali da će blizina svetih izvora pomoći njihovim dušama i nakon smrti.</p><p>Poseban utisak ostavlja veličanstveno rimsko pozorište koje se uzdiže nad gradom. Njegove kamene tribine gledaju prema dolini, a kada se čovjek popne na vrh, pred njim se otvara pogled na beskrajnu anadolijsku ravnicu. Teško je ne zamisliti vrijeme kada su ovdje odzvanjali glasovi glumaca, muzika i aplauzi hiljada gledalaca.</p><p>U Hierapolisu su postojale terme, biblioteke, trgovi i hramovi, a grad je bio toliko važan da je u rimsko doba imao status svetog grada. Kasnije je postao značajno ranokršćansko središte. Predanje kaže da je ovdje stradao apostol Filip, pa je grad dugo bio važno mjesto hodočašća.</p>

<h2>Hram i bazen</h2><p>Među najmističnijim dijelovima Hierapolisa nalazi se Temple of Apollo, odnosno Apolonov hram. Posvećen bogu svjetlosti, umjetnosti i proročanstva, ovaj hram nekada je bio duhovno srce grada. Podignut je na mjestu za koje je vjerovano da ima natprirodnu moć. U njegovoj blizini nalazio se čuveni Plutonij – pećina iz koje su izlazili otrovni gasovi. Stari Rimljani smatrali su da je to ulaz u podzemni svijet boga Plutona. Svećenici su ulazili u taj prostor izvodeći rituale i proročanstva, dok su životinje često umirale od otrovnih isparenja. Taj prizor je dodatno pojačavao vjerovanje da se ovdje zaista nalazi prolaz prema svijetu mrtvih. Danas su od Apolonovog hrama ostali tek dijelovi stubova i temelja.</p><p>A jedno od najpoznatijih mjesta je Kleopatrin bazen. Prema legendi, egipatska kraljica Kleopatra ovdje se kupala tokom svojih putovanja, mada historičari nisu sigurni koliko je priča istinita. Topla mineralna voda Kleopatrinog bazena prepuna je antičkih kamenih stubova koji su pali tokom zemljotresa. Kupati se među ostacima starog grada neobično je iskustvo, kao da plivate kroz historiju. Bazen zaista izgleda kraljevski, a legenda kazuje da je dovoljno samo 10 minuta provesti u ovoj vodi kako biste se podmladili pet godina.</p><h2>Priroda i civilizacija</h2><p>Ono što također čini posebnim Pamukkale jeste činjenica da se ovdje priroda i civilizacija ne sukobljavaju nego nadopunjuju. Dok bijele terase govore o snazi zemlje i vode, Hierapolis priča o ljudskoj potrebi za vjerom, iscjeljenjem i besmrtnošću.</p><p>Zbog svoje jedinstvene vrijednosti, UNESCO je Pamukkale i Hierapolis uvrstio na Listu svjetske baštine 1988. godine. To nije samo zaštita kamenih terasa i ruševina nego i pokušaj da se sačuva osjećaj koji izaziva ovo bajkovito mjesto.</p><p>Pamukkale je zaista jedno od onih mjesta koje je teško opisati riječima, jer svaka kao da umanjuje njegovu nestvarnu ljepotu. I upravo zato nakon posjete Pamukkaleu ne nosite samo fotografije, nego i osjećaj da ste barem na trenutak dotakli nešto drevno, ali i vječno.</p><h2>Baloni iznad Pamukkalea</h2><p>Let balonom iznad krajolika svi odmah povezuju s Kapadokijom, ali baloni uzlijeću i iznad Pamukkalea, koji nudi potpuno drugačiju magiju. Umjesto iznad bajkovitih dimnjaka i kanjona, ovdje lebdenje nad bijelim terasama, bazenima tople vode i ruševinama Hierapolisa očarava izgledom poput otvorenog muzeja.</p>

Izdaleka izgleda kao da se niz planinu slijevaju zaleđeni vodopadi ili kao da je neko preko brda prosuo “more pamuka” 

Novinarka „Dnevnog avaza“ u Hierapolisu

Novinarka “Dnevnog avaza” u Pamukkaleu, bijelom čudu Anadolije

<p>Na današnji dan 2016., u Sarajevu je preminuo Zilhad Ključanin, jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih književnika.</p><p>Rođen je 5. marta 1960. godine, u Trnovi kod Sanskog Mosta. U Sarajevu je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a u Zagrebu na Filozofskom fakultetu magistrirao književno-teorijske nauke. Doktorirao je u Sarajevu na Filozofskom fakultetu, gdje je potom bio i profesor. </p><p>Ključanin je pisao pjesme, prozu, književnu kritiku, drame, scenarije, eseje i novinske tekstove. Djela su mu prevedena na bugarski, engleski, francuski, makedonski, njemački, slovenski, španski i turski jezik. Posebnu vrijednost njegovim djelima daje spoj emotivnosti, društvene angažiranosti i duboke povezanosti s bosanskom stvarnošću. </p><h2>Brojna djela </h2><p>U književnosti se Zilhad javio kao pjesnik, a već rane zbirke poput „Sehare“, „Mladih pjesama“ i „Sna urednog čovjeka“ pokazale su njegov izraziti osjećaj za jezik i sliku. Njegova poezija često govori o čovjekovoj usamljenosti, Bosni, ratu, identitetu i svakodnevnim lomovima običnog čovjeka. Pisao je jednostavno, ali snažno, ostavljajući iza stihova duboku emociju i gorčinu vremena u kojem je živio.</p><p>Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju djela nastala pod utjecajem ratnog iskustva. Roman „Šehid“ jedan je od najpoznatijih tekstova ratne bosanskohercegovačke književnosti. U njemu Ključanin ne piše samo o ratu kao historijskom događaju, nego o ljudskoj tragediji, strahu, gubitku i pokušaju da se sačuva dostojanstvo u vremenu nasilja. Njegova djela nikada nisu bila puka politička poruka — ona su prije svega bila ljudska ispovijest i svjedočanstvo jednog vremena. Drama “Šehid”, napisana prema istoimenom Ključaninovom romanu, premijerno je izvedena 7. decembra 1999. godine u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, u režiji Slobodana Stojanovića. </p><p>Ključanin je pisao i zbirke priča poput „Sarajevske Hagade i drugih priča“, „Malih priča od životne važnosti“ i „Švedskog srca moje majke“, u kojima se prepliću ironija, tuga, humor i nostalgija. Njegovi junaci često su obični ljudi, rastrgani između prošlosti i sadašnjosti, između doma i svijeta, između nade i razočarenja.</p><p>Priredio je “Panoramu pobožne bošnjačke poezije XX stoljeća”.</p><h2>Višestruko nagrađivan</h2><p>Zilhad Ključanin je dobitnik brojnih nagrada, među kojima se izdvajaju: Nagrada “Mak Dizdar”, Nagrada Književne omladine BiH za najbolju knjigu pisaca do 30 godina starosti, Plaketa Unsko-sanskog kantona, Nagrada “Bosanske riječi” za roman godine, Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrada “Zija Dizdarević”, Nagrada “Alija Isaković”, Nagrada “Skender Kulenović”, Nagrada BHR1, Nagrada Fondacije za izdavaštvo Federalnog ministarstva kulture i sporta (2010., 2011., 2012., 2014.). Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine.</p><p>Ključaninov stil karakteriše snažna metaforika, britka društvena kritika i hrabrost da govori o bolnim temama bez uljepšavanja. Bio je pisac koji nije pristajao na šutnju i ravnodušnost, a njegova smrt je veliki gubitak za bosanskohercegovačku književnost. Ipak, njegova djela ostala su trajno svjedočanstvo jednog vremena i jednog izuzetnog književnog glasa koji je znao spojiti poeziju i stvarnost, bol i ljepotu, čovjeka i domovinu - Bosnu i Hercegovinu.</p><h2>A šta je najnevinije? </h2><p>"Nevinost jeste spas. A šta je najnevinije? Riječ? Dijete? Melek? Možda treba progovoriti, kao dijete, kad doziva meleke u tami? Koje su najnevinije riječi što ih se usude izgovoriti ljudske usne? … Nemam ni imena ni prezimena. Moje ime još igra na granici svjetla i tame. Kada me neko pozove imenom, spustit ću svoju glavu. I bit ću spašen - tamo gdje se spašava sve", pisao je Ključanin u svom romanu “Šehid”.</p>

<h2>Rođen španski slikar Velaskez</h2><p>1599. - Rođen španski slikar Dijego Rodriges de Silva i Velaskez (Velázquez), jedan od najvećih u historiji slikarstva, dvorski slikar španskog kralja Felipa IV. Djela poput "Predaje Brede", "Prelje", "Dvorske dame", portreta članova kraljevske porodice, dvorskih luda, ljudi iz naroda neuporedivo su svjedočanstvo njegove genijalnosti, vremena i društva u kojem je živio. Ekstatični barok i misticizam svoga doba prevladao je duhom kritičkog realizma, zdravim, logičnim, osjetljivo-racionalnim odnosom prema stvarnosti. Njegove slike odlikuje oštrina posmatranja, pronicljiva analiza, traganje za psihološkom suštinom, dubok humanizam, majstorstvo forme, uravnotežena kompozicija bazirana na ortogonalnom sistemu, izuzetna vrijednost boje, svjetlost... Njegovo slikarstvo označava trenutak ponovnog otkrivanja prirode i anticipacija je modernog svijeta.</p><p>1606. - Francuski pisac Pjer Kornej Pierre (Corneille), tvorac klasične francuske tragedije, rođen je na današnji dan. Djela: tragedije "Sid", "Horacije", "Sina", "Poliekt", "Rodogin", "Nikomed", komedija "Lažljivac".</p><p>1683. - U engleskom gradu Oksford otvoren "Ashmolean", prvi javni muzej u svijetu.</p><p>1799. - Rođen ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin, jedan od najvećih liričara svjetske književnosti, čiju poeziju odlikuju osjećajnost, mjera, dovršenost i krajnja jednostavnost izraza. Umro je u 38. godini od rana zadobijenih u dvoboju s jednim francuskim avanturistom, čemu su prethodile spletke najviših krugova ruskog društva. Djela: romani u stihovima "Evgenije Onjegin", "Grof Nulin", "Kućica u Kolomni", drame "Boris Godunov", "Rusalka", prozna djela "Pikova dama", "Kapetanova kći", "Egipatske noći", "Pripovijetke pokojnog Ivana Petroviča Belkina", male tragedije u stihovima "Gozba za vrijeme kuge", "Vitez-tvrdica", "Kameni gost", "Mocart i Salijeri", poeme "Cigani", "Poltava", "Bronzani konjanik", "Gavrilijada", "Ruslan i Lludmila", "Kavkaski zarobljenik", bajke u stihovima - "Bajka o caru Saltanu", "Bajka o ribaru i ribici", "Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi".</p><p>1854. - Hrvatski književnik Ante Kovačić rođen je na današnji dan. Prvi veliki Kovačićev prozni tekst je “Baruničina ljubav”, roman koji obiluje likovima fatalnih žena (Sofija Grefštajn), preljubima, incestom i samoubistvima, a kompozicijski je inovativan i u evropskim razmjerama. U glavnom djelu, romanu ''U registraturi'' (1888.), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta lična nota stvorit će stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, naročito u prikazu i opisu djetinjstva glavnog lika - Ivice Kičmanovića. Jedni su ga nazivali senzacionalnim romanom, a drugi su ga autoritetom svog položaja ocijenili negativno zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen – knjiga u bunkeru). Šutnju su razbili Milan Marjanović i A. G. Matoš.&nbsp;</p>

<h2>Rođen njemački pisac Tomas Man</h2><p>1875. - Rođen njemački pisac Tomas Man (Thomas Mann), predstavnik psihološkog romana, najznačajniji njemački prozni stvaralac u 20. stoljeću, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. Poslije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj 1933. emigrirao je u Švajcarsku, a 1939. u SAD. Likovi u njegovim djelima - po pravilu umjetnici i intelektualci širokog obrazovanja i pronicljivog duha, precizni analitičari sopstvene ličnosti, okoline i duha epohe - kreću se između trivijalnog i stvarnih vrijednosti. Djela: romani "Budenbrokovi", "Čarobni brijeg", "Kraljevsko visočanstvo", "Lota u Vajmaru", "Doktor Faustus", "Ispovijesti varalice Feliksa Krula", "Izabranik", tetralogija "Josif i njegova braća", pripovijetke i novele "Smrt u Veneciji", "Tonio Kreger", "Mario i mađioničar", "Zamijenjene glave", "Zakon", "Prevarena", eseji "Duhovno plemstvo", "Staro i novo", kulturno-filozofske i historijske studije "Fridrih i velika koalicija", "Razmatranja jednog nepolitičara".</p><p>1903. - Jermenski kompozitor Aram Iljič Hačaturijan, autor blistave "Igre sabalja", čije je stvaralaštvo zasnovano na jermenskoj narodnoj muzici, rođen je na današnji dan. Njegovo djelo krase bogata ritmika i raskošne instrumentalne boje. Djela: baleti "Gajane", "Spartak", koncerti za klavir, koncerti za violinu, simfonije, kamerna muzika.</p><p>1926. - U Kotor-Varoši rođen Advan Hozić, bosanskohercegovački književnik. U njegovom djelu, pored desetak knjiga publicistike, dominantno mjesto zauzimaju romani: “Dobroćudni ratnici”, “Tri Ješina junačka dana”, “Vrabac s puškom”, “Dva i po borca”, “Dječaci iz Ulice Zmaja od Bosne”, “Glavna snaga”, “Lopuža” i “Dječak i balon”. Objavio je i nekoliko zbirki priča: “Drugovi”, “Prava puška”, “Sumnjivi telećak”, “Čudo od djeteta”, “Azrino magare”, te zbirke pjesama: “Djed i unuk” i “Prođimo ispod duge”. Štampana mu je i zbirka sjećanja na više umrlih bosanskohercegovačkih pisaca “Vijenac od slova i sjećanja”. Advan Hozić je umro u Sarajevu, 12. februara 2012., u 86. godini. </p><p>1948. - Umro francuski hemičar i industrijalac Luj Limijer (Louis Lumiere), pionir svjetske kinematografije, koji je s bratom Ogistom (Auguste) napravio prvu filmsku kameru i osnovao u Lionu fabriku za izradu fotografskog materijala. Braća su otkrila postupak snimanja u prirodnim bojama i u pariskoj kafani "Gran kafe" priredila 28. decembra 1895. prvu filmsku predstavu u svijetu ("Ulazak voza u stanicu", "Radnici izlaze iz fabrike").</p><p>1948. - Rođen Vladimir Savčić Čobi, regionalni muzičar i glumac. Godine 1967., osnovao je sarajevsku grupu "Vokins", pa zatim i grupu "Čobi i njegove sjenke", kada i dobija nadimak Čobi, po tada popularnoj svjetskoj zvijezdi Čabiju Čekeru (Chubby Checker). Godinu kasnije postaje član grupe "Pro Arte", da bi više od dvije decenije važio za jednog od najpopularnijih tadašnjih jugoslavenskih pjevača. S grupom "Pro Arte" osvojio je brojne festivalske i druge nagrade. Poznate pjesme : "Nemoj draga plakati", "Lola", "Plačem", "Vratija se Barba iz Amerike"... Po prestanku rada s grupom "Pro Arte" nastavio je samostalnu karijeru u saradnji s tada najpopularnijim autorima: Đorđem Novkovićem, Arsenom Dedićem, Kemalom Montenom i drugim. Savčić je priređivao i brojne humanitarne koncerate za djecu, invalide i oboljela lica. Tokom 2002. godine je saznao da boluje od raka debelog crijeva. Nakon sedmogodišnje borbe s opakom bolešću, umro je 20 marta 2009. godine.</p><p>1961. - Umro švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung (Carl), koji je poslije raskida s psihoanalizom Sigmunda Frojda (Freud), čiji je bio učenik, osnovao "analitičku" ili "kompleksnu" psihologiju. Originalno je razradio nauku o psihološkim tipovima (introvertan i ekstrovertan). Djela: "Psihološki tipovi", "Psihologija i religija", "Simbolika duha", "Studija o arhetipovima".</p><p>1962. - Rođen Massimo Savić, hrvatski muzičar i pjevač. Najprije je postao popularan 1980-ih sa svojim bendom "Dorian Gray", a potom je započeo uspješnu solo karijeru. Dobitnik je pet Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu. Godine 2013., Massimov koncert povodom trideset godina karijere rasprodao je Amfiteatar u Puli. Gostovali su Vlado Kreslin, Neno Belan i Nina Badrić. Bio je jedan od sudaca u talent show-u X Factor Adria. Massimo je preminuo od raka pluća u Kliničkom bolničkom centru "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, 23. decembra 2022. u 60. godini.</p>

<h2>Nenad Marković, bh. košarkaška legenda, slavi 58. rođendan</h2><p>1968. - u Doboju je rođen Nenad Marković, legenda bosanskohercegovačke košarke, danas trener. Karijeru je započeo u KK Igman Ilidža, nakon čega su ga zapazili skauti U-16 KK Bosna Sarajevo koju je tada trenirao Mladen "Makso" Ostojić.</p><p>Nenad je igrao u mlađim kategorijama KK Bosne 2-3 godine, da bi u sezoni 1989/90. prešao u prvi tim i postao starter. Marković je nastavio napredovati, igrajući redovno za KK Bosnu iduće dvije sezone, sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. Sljedećih 14 sezona Marković je igrao po cijeloj Evropi, uključujući Italiju, Španiju, Francusku, Izrael i Grčku. Dok je u Francuskoj nastupao za Limoges, imao je čast da nastupi na francuskom All Star meču, gdje je i pobijedio na takmičenju u šutevima za tri poena. Također je igrao mnoge važne mečeve za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, uključujući dva legendarna meča protiv Hrvatske u novembru 1997. i novembru 1998. koji su ga promakli u jednog od najboljih sportista Bosne i Hercegovine svih vremena. Neno se 2004. godine vratio u svoj matični klub Bosnu da završi igračku karijeru, što se desilo 2006. godine. Nakon povlačenja, Marković je postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, i trener KK Bosne. Potom je trenirao grčki klub Panionios iz Atine, koji je odveo do kvalifikacija za Euroligu, što je bio najveći uspjeh kluba u 12 sezona. </p><p>1995. - U Južnoj Africi ukinuta smrtna kazna.</p><p>2008. - Egipatski arheolozi pronašli piramidu staru 4.000 godina.</p><p>2013. - Preminula Ester Vilijams (Esther Williams), američka šampionka u plivanju i jedna od najvećih filmskih zvijezda četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća. Igrala je u ljubavnim i romantičnim filmovima, a poznata je po ulozi u čuvenom filmu "Bal na vodi".</p><p>2016. - Umro Viktor Korčnoj, šahovski velemajstor. Iako je bio jedan od najboljih šahista 20. stoljeća, nikad mu nije uspjelo da postane svjetski šampion u šahu.  Uprkos tome, imao je dugu i bogatu šahovsku karijeru s mnogo pobjeda, između ostalih, četiri osvojena prvenstva na takmičenjima za prvaka Sovjetskog Saveza. Osvojio je šahovskog Oskara, 1978. godine, koji se dodjeljuje najboljem šahisti, prema glasanju šahovskih novinara i šahovskih eksperata iz cijeloga svijeta. Korčnoj je 1976. emigrirao iz tadašnjeg SSSR-a i zatražio politički azil u Nizozemskoj. U 2009. godini bio je najstariji aktivni internacionalni šahist u svijetu.&nbsp;</p>

Danas je subota, 6. juni/lipanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 210 dana

Zilhad Ključanin: 10. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog književnika

<p>Jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli, Šukrija Pandžo preminuo je prije 42 godine, na današnji dan, 30. maja 1984. Književna kritika ga svrstava među tri naša najbolja dječija pisca, rame uz rame s Ahmedom Hromadžićem i Brankom Ćopićem. Svojim djelima: poezijom, prozom i dramskim tekstovima, koja je pisao u periodu od kraja Drugog svjetskog rata do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, Pandžo je dao ogroman doprinos bosanskohercegovačkoj književnosti.</p><p>Pisati za djecu podrazumijeva da imate čisto srce i iskrenu dušu, neopterećenu svakodnevicom, okrenutu ka najranijim životnim vrijednostima. Vraćanje djetinjstvu i posmatranje sa stanovišta odraslog čovjeka je više nostalgija nego autentičan izraz dječijeg pogleda, zbog čega, ustvari, dječiji pisci u svojim djelima uglavnom opisuju ono što su sami doživjeli, preslikavajući i nadograđujući svoja sjećanja. </p><p>Šukrija Pandžo razumio je dječiji svijet i znao mu prići bez pretvaranja. Djeca u njegovim pričama nisu samo sporedni likovi nego mali ljudi sa svojim strahovima, snovima i pitanjima. Njegove priče često nose blagu pouku, ali nikada na grub ili nametljiv način. U njima se osjeća vjerovanje da dobrota, poštenje i saosjećanje imaju smisla čak i u teškim vremenima.</p><h2>Zavičajni pisac</h2><p>Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, gdje je završio osnovno školovanje. Učiteljsku školu završio je u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Pripada onoj generaciji bosanskohercegovačkih pisaca koji su književnost doživljavali kao prostor humanosti, odgoja i topline. Iako nije među najčešće spominjanim imenima regionalne književne scene, njegovo stvaralaštvo ostavilo je dubok trag, posebno u književnosti za djecu i mlade. Njegove priče odišu jednostavnošću, iskrenošću i bliskošću običnom čovjeku, a upravo u toj nenametljivoj toplini leži njihova trajna vrijednost.</p><p>Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. Pisao je jezikom koji je bio razumljiv širokom krugu čitalaca. U njegovim djelima nema suvišne patetike niti velikih, nametljivih filozofskih konstrukcija. Umjesto toga, fokusirao se na svakodnevni život, ljudske sudbine, djetinjstvo, prijateljstvo i moralne vrijednosti. Nikada nije nametao pouke direktno, nego kroz sudbine svojih likova. Zato su njegove knjige bile naročito važne mlađim čitaocima, jer su kroz zanimljive priče donosile i životne vrijednosti. Njegovi junaci često su bili obični ljudi, ali upravo kroz njihovu jednostavnost pokazivao je bogatstvo ljudskog duha.</p><p>U zavičaju je Šukrija nalazio poticaje i inspiraciju za pjesme i priče o dječacima i djevojčicama na njihovom trnovitom životnom putu. Osnovne teme ovog pjesnika malih radosti i tuga, jesu djeca sa sela, njihovi prvi susreti s gradom, sumnje, nedoumice i strahovi od nepoznatog. </p><p>Među njegovim najpoznatijim djelima izdvaja se i roman „Kroz šišanje“, u kojem autor kroz jednostavnu, ali emotivnu priču prikazuje odrastanje dječaka u bosanskoj sredini. U ovom djelu jasno se vidi Pandžina sposobnost da svakodnevne situacije pretvori u književno vrijedne slike pune emocije i životnosti. Djelo je prožeto humorom, nostalgijom i toplinom, ali i tihom tugom zbog prolaznosti djetinjstva.</p><p>Važno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju i ratne teme. Pandžo je znao prikazati rat ne samo kao historijski događaj nego kao duboku ljudsku tragediju. U njegovim pričama rat razara porodice, prekida djetinjstva i ostavlja trajne ožiljke na ljudima. Ipak, čak i tada njegovi likovi pokušavaju sačuvati dostojanstvo i nadu.&nbsp;</p>

<h2>&nbsp;„Veselo veče“</h2><p>Prije zaposlenja kao nastavnik u Sarajevu Pandžo je radio kao učitelj i nastavnik u raznim seoskim školama, a bio je, 1947. godine, i direktor Bihaćke gimnazije. Godine 1948., postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radija Sarajevo, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Pandžo je proživio režime triju država: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali njegova djela krasi specifičan izraz, koji se nije prilagođavao niti podilazio vlastodršcima. Slikovitom lakoćom pripovijedanja izražavao je privrženost zemlji, prirodi i ljudima, ostajući dosljedan i izvan vremena, vezujući se za zavičajne pejzaže i oživljavajući svijet djetinjstva viđen očima učitelja, đaka i roditelja. To najbolje potvrđuje njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću”, koja je obavezna lektira u osnovnim školama.</p>

<h2>Titov orden </h2><p>Prateći teške sudbine svojih junaka, Pandžo je pretakao svoja osjećanja u riječi, tumačeći psihologiju mladih u dodiru s novim, njima nepoznatim svijetom, opisujući njihov veliki strah pred čudima tog realnog svijeta. Upravo zbog te Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici: „Pjesme“, „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Poezija“, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ - pripovijetke, „Dobro mi došli“ - pjesme za djecu, „List na putu“ - pjesme za djecu.</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>Šukrija Pandžo je bio i ostao važan dio bosanskohercegovačke književne tradicije, pisac koji nije težio velikoj slavi, ali je svojim riječima ostavio trag u odrastanju mnogih čitalaca. Pandžini tekstovi vraćaju čitaoca svijetu u kojem su emocije iskrene, a ljudskost najvažnija vrijednost. Zato njegova djela i danas djeluju svježe, posebno mlađim generacijama koje kroz njih mogu upoznati jedan topliji i sporiji svijet, podsjećajući na Bosnu i Hercegovinu kakva je nekada bila, ali i na univerzalne ljudske osjećaje koji nikada ne zastarijevaju.</p>

Jedan od najznačajnijih bh. pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli 

Šukrija Pandžo: 42. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

<p>Na današnji dan 1951. godine, u Sarajevu je rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda Bosne i Hercegovine i regije. Čola je djetinjstvo proveo na Grbavici, a osim muzike, bio je veoma talentiran za sport, pa je prvo bio golman u juniorima Nogometnog kluba "Željezničar", a potom se bavio atletikom.</p><p>Muzika mu je u početku bila hobi, pa je učio svirati gitaru i pohađao muzičku školu, a nakon prvog nastupa u Baošićima kod Herceg Novog, u Crnoj Gori, priključuje se kao pjevač grupi „Ambasadori“, 1969. godine. </p><h2>“Sinoć nisi bila tu”</h2><p>Prvi veliki uspjeh postiže na festivalu „Vaš šlager sezone“ u Sarajevu, 1972. godine, s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", kada počinje njegova solo pjevačka karijera.</p><p>S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na Evroviziji u Luksemburgu, 1973. godine. Tada je s firmom „Warner Brothers“ Čola potpisao ugovor te snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, ali se tu i završava njegova karijera u inozemstvu, jer se nije htio preseliti u Njemačku.</p><h2>“Ona spava”</h2><p>Nakon pjesme "Ona spava", koja je prodata u 150.000 primjeraka, Čola postaje najveća jugoslavenska pop-zvijezda, a u naredne dvije godine pobjeđuje na brojnim festivalima s pjesmama koje su njegovi najveći hitovi poput "Zelena si rijeka bila", "Zvao sam je Emili", "Ljubav je samo riječ", "April u Beogradu"...</p><p>Prvi studijski album "Ti i ja" objavio je 1975. godine, na kojem se najviše izdvojila pjesma "Loše vino". Na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu, 1977. godine, Čolić je nastupio s pjesmom "Druže Tito, mi ti se kunemo" koja bila tada najprodavaniji singl - više od 300.000 primjeraka.</p><h2>“Glavo luda”</h2><p>Na sljedećem albumu "Ako priđeš bliže", koji je snimio 1977. u Zagrebu, svaka pjesma postala je hit: "Pjevam danju, pjevam noću", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje". Potom mu se priključuje plesna grupa "Lokice", na čuvenoj jugoslavenskoj turneji naziva „Putujući zemljotres“, 1978., koja ga je od tada pratila na gotovo svim nastupima.  </p><p>U proljeće 1980. godine, Čolić je objavio album "Zbog tebe" s pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja“, koji je snimljen u Velikoj Britaniji. Naredne godine snima album "Malo pojačaj radio", također u Londonu, u kojem pravi malo zaokret ka rock zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav"... </p><h2>“Ti si mi u krvi”</h2><p>I naredni album "Šta mi radiš", opet snimljen u Londonu, također donosi nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Na sljedećem albumu "Ti si mi u krvi", 1984. godine, koji je snimio u Beogradu, Čola se okrenuo etno zvuku, posebno u pjesmama "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi".</p><p>Potom, 1988., u Zagrebu snima album "Zdravko Čolić", a kasnije, opet u Beogradu, album "Da ti kažem šta mi je" na kojem se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije".</p><p>Blistava pjevačka karijera potrajala je sve do početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, kada se Čola povukao s estradne scene. </p><h2>“Okano”</h2><p>Nakon sedam godina pauze, Zdravko Čolić izdaje svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića, kojim se vraća sceni na velika vrata, a desetim albumom "Okano", objavljenim 2000. godine, s hitovima "Mjerkam, te mjerkam", "Krasiva", "Hotel Balkan", "U boji vina", postiže tiraž više od pola miliona prodanih nosača zvuka. Poslije toga kreće na turneju po većim gradovima regije, koju završava koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, koji je na stadionu pratilo 80.000 ljudi, a pred malim ekranima direktan prijenos koncerta gledalo više od četiri miliona ljudi. </p><p>Album "Okano" proglašen je albumom 2001. godine u gotovo svim zemljama regije, pjesma "Okano" hitom godine, a Zdravko Čolić ličnošću godine.</p><h2>“Mnogo hvala”</h2><p>U decembru 2003. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija“, na kojem se s jednim od najboljih spotova izdvojio veliki hit "Mnogo hvala“.</p><p>Nakon toga Čola je snimio još nekoliko albuma s mnogim hitovima, a i danas, kada je zakoračio u osmu deceniju života, ova živa legenda snima spotove i nastupa na koncertima nesmanjenim tempom, uz gotovo mladalačku energiju.&nbsp;</p>

<h2>Na lomači spaljena Jovanka Orleanka </h2><p>1431. - Na lomači spaljena francuska nacionalna junakinja Jovanka Orleanka, poslije procesa pred engleskim crkvenim sudom u Ruanu, koji ju je osudio na smrt pod optužbom da je jeretik i vještica. Tokom Stogodišnjeg rata pridobila je francuskog kralja Šarla VII (Charles) - ubijedivši ga da su joj "glasovi s neba" naredili da spase Francusku - za oslobađanje Orleana i 1429. je na čelu odreda od gotovo 800 ljudi natjerala Engleze da obustave opsadu grada. Potukla ih je i kod Poatjea, a Šarla VII odvela u Rems, gdje je krunisan. Burgunđani su je zarobili u maju 1430. i prodali Englezima. Bijes Francuza zbog njenog mučeništva i patriotsko oduševljenje koje je probudila omogućili su protjerivanje Engleza iz Francuske i 1453. završetak Stogodišnjeg rata.</p><p>1593. - Engleski pisac Kristofer Marlo (Christopher Marlowe), koji je usavršio pisanje u jampskom desetercu i mnogo utjecao na Vilijama Šekspira (William Shakespeare), ubijen je na misteriozan način u jednoj londonskoj taverni. Njegove tragedije prikazuju žudnju za vlašću, odlikuju se zvučnom retorikom i na mahove poetskim žarom. Djela: "Tamerlan Veliki", "Dr. Faustus", "Jevrejin sa Malte", "Edvard Drugi".</p><p>1640. - Umro flamanski slikar Peter Paul Rubens, jedan od najvećih majstora baroka, koji je sjedinio najbolje tradicije sjevernjačkog i italijanskog slikarstva. Stvorio je slike pune dramatike, patosa, čulnosti, raskoši kostima i sjaja boja. Radio je historijske, vjerske i mitološke kompozicije, seoske i galantne scene, portrete i pejzaže. </p><p>1744. - Preminuo engleski pisac Aleksandar Poup (Alexander Pope), predstavnik klasicizma u engleskoj poeziji, koji je na engleski jezik preveo grčke epove "Ilijadu" i "Odiseju". Djela: poeme "Esej o čovjeku", spjev "O kritici", satirični ep "O gluposti", komično-herojski spjev "Otmica uvojka".</p><p>1778. - Umro francuski filozof, pisac i historičar Fransoa Volter (François Voltaire), prosvjetitelj i jedan od najslobodoumnijih umova Evrope 18. vijeka, veliki protivnik klerikalizma, ali ne i ateista. Bio je saradnik čuvene "Enciklopedije". Djela: filozofski romani "Kandid", "Zadig", "Mikromegas", epopeje "Anrijada", "Djevica Orleanska", historijska djela "Vijek Luja Četrnaestog", "Ogled o običajima i duhu nacija", "Historija Karla Dvanaestog", tragedije "Edip", "Brut", "Zaira", "Cezar", "Meropa", "Tankred", komedije "Senjorsko pravo", "Nanina", filozofski spisi "Traktat o metafizici", "Rasprava o čovjeku", "Filozofski rječnik", "Filozofska pisma".</p>

<h2>Rođen hrvatski književnik i političar Vladimir Nazor</h2><p>1876. - Vladimir Nazor, hrvatski pjesnik, prozaist, profesor, prevoditelj te političar, rođen je na današnji dan u Postiri na otoku Braču. Uporedo s profesorskom karijerom, Nazor je pisao i objavljivao, te je njegovo prvo djelo bilo „Slavenske legende“, potom „Knjiga o hrvatskim kraljevima“, kada počinje pisati i „Istarske priče“. Godine 1908., objavljuje „Velog Jožu“, djelo po kojem će postati prepoznatljiva Nazorova proza, a zatim knjige „Utva zlatokrila“, „Medvjed Brundo“ i „Stoimena“. S pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, 1942. godine, odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London, a Nazor je taj momenat opisao u tekstu „Bijeg iz Zagreba“. Nedugo nakon odlaska u partizane Nazor počinje voditi dnevnik „S partizanima“, a poslije Drugog svjetskog rata objavio je i „Pjesme partizanske“. U ratu je Nazor bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik Hrvatskog sabora. Bio je i akademik HAZU-a i SANU-a. Umro je u Zagrebu, 19. juna 1949. godine.  </p><p>1909. - Rođen američki klarinetista i kompozitor Beni Gudmen (Benny Goodman), jedan od prvih bijelih muzičara koji se usprotivio rasnoj segregaciji. Osnovao je 1934. džez orkestar u koji je pozvao i crne muzičare. Snimio je desetak filmova, a bavio se i klasičnom muzikom - snimio je koncert za klarinet Vofganga Amadeusa Mocarta (Wolfgang Mozart) i svirao sa simfonijskim orkestrima.</p><p>1945. – U Nevesinju rođen Pero Zubac, bosanskohercegovački i srbijanski književnik, novinar i scenarista, urednik časopisa "Polja", "Djetinjstvo", "Vitez", urednik Kulturno-umjetničkog programa i Programa za djecu i mlade Televizije Novi Sad.</p>

<h2>Blaž Slišković, jedan od najboljih bh. fudbalera i trenera, slavi 67. rođendan</h2><p>1959. - U Mostaru rođen Blaž Slišković. Svoje prve fudbalske korake Slišković je napravio u mostarskom Veležu, za koji je odigrao 121 utakmicu, te postigao 25 golova. Ono što je posebno interesantno za Sliškovića jeste da je znao postizati golove iz kornera. Inače, Slišković je igrao na poziciji veznog igrača, te je dobio i nadimak "balkanski Maradona", što dovoljno govori o njegovom talentu. Reprezentativna utakmica koju mnogi pamte i smatraju je Sliškovićevom "životnom partijom", bila je ona protiv Italije, 1984. godine, a odigrana je u sklopu kvalifikacija za Olimpijske igre u Los Angelesu. U spomenutoj utakmici Slišković je postigao dva gola, te tome dodao i dvije asistencije. Kada govorimo o njegovoj inozemnoj karijeri, potrebno je spomenuti nastupe za talijansku Pescaru, francuski Lens, te Mulhouse. Karijeru je završio u mostarskom Zrinjskom. Nedugo zatim, "Baka" polako ulazi u trenerske vode. Kao selektor reprezentacije BiH, bio je na pragu plasmana na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.</p><p>1960. - Umro ruski pisac Boris Leonidovič Pasternak, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1958. Najveći uspjeh kod publike i književne kritike donio mu je roman "Doktor Živago", objavljen u inozemstvu, poslije čega su ga izbacili iz ruskog Saveza pisaca. Ostala djela: roman u stihovima "Spektorski", zbirke pjesama i poeme "Blizanac u oblacima", "Teme i varijacije", "Poručnik Šmit", "Devetsto peta godina", "Uzvišena bolest", "Drugo rođenje", "Kad se razvedri", "Umjetnik", pripovijetke "Djetinjstvo Liversove", "Povijest", autobiografije "Zaštitna povelja", "Ljudi i situacije", drama "Slijepa ljepotica".</p>

<h2>Preminuo bh. književnik Šukrija Pandžo</h2><p>1984. – Preminuo bh. književnik Šukrija Pandžo. Radio je kao učitelj, potom kao nastavnik, u raznim seoskim školama. Po dolasku u Sarajevo najprije je radio kao nastavnik, da bi 1948. godine postao urednik u Kulturnoj redakciji Radio Sarajeva. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče" i "Udruženja književnika BiH". Pandžo je pisao poeziju, prozu i dramske tekstove za djecu i odrasle. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama "Razgovori" (1954) i za zbirku priča "Samo još kosovi zvižduću" (1961). Odlukom Savjeta RTV Sarajevo, 10. aprila 1970. godine, dobija spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu dodjeljuje Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>2015. - Umro Zvonimir Zoričić, hrvatski glumac. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1973. godine. Iste godine postao je član Hrvatskog narodnog kazališta, gdje je odigrao više od 80 različitih uloga. Od televizijskih uloga publika će ga pamtiti po onima u serijama “Bitange i princeze”, “Bibin svijet”, “Stipe u gostima”, “Provodi i sprovodi”, “Smogovci”, “Putovanje u Vučjak” te brojne druge.  Ostavio je svoj trag i u brojnim filmovima, a neki od njih su “Pjevajte nešto ljubavno”, “Ne dao Bog većeg zla”, “Glembajevi”, “Ne zaboravi me”, “Priča iz Hrvatske”, “Luda kuća”, “Živi bili pa vidjeli” i “Timon”.&nbsp;</p>

Danas je subota, 30. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 215 dana

Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije, slavi 75. rođendan

<p>Na današnji dan 1913. godine, u Budimpešti je rođen bosanskohercegovački velikan pisane riječi Enver Čolaković. Njegov otac Vejsil-beg Čolaković bio je industrijalac, vlasnik mnogih nekretnina, između ostalih i sarajevske ciglane, a majka Ilona (Fatima-Zehra) potjecala je iz mađarske plemićke porodice Mednyanszky. </p><p>Enver je djetinjstvo uglavnom proveo u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata s porodicom dolazi u Sarajevo. Pisati je počeo kao dječak, i to pjesme na tri jezika: bosanskom, mađarskom i njemačkom, a od 1934. isključivo na bosanskom jeziku. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a kasnije diplomirao i historiju u Zagrebu. </p><h2>„Legenda o Ali-paši“</h2><p>Najplodonosniji period Enverovog stvaralaštva bio je između 1939. i 1945. godine, kada je objavio dvadesetak pripovijetki i novela, kratki roman “Mujića Hanka”, nekoliko eseja i prikaza, autobiografsko djelo “Knjiga majci”, te roman “Legenda o Ali-paši”.</p><p>- „Legendu“ sam počeo pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj s hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji – kazao je Čolaković u jednom intervjuu za sarajevske medije, 1971. godine.</p><h2>Od hamala do paše</h2><p>Osim toga, Čolaković nam romanom „Legenda o Ali-paši“, kroz opis životnog puta glavnog junaka Alije od hamala do paše, poručuje da uvijek moramo vjerovati u sebe i nikada ne smijemo gubiti nadu, da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, nego u zdravlju i ljubavi. Kada je čovjek zdrav, mora to cijeniti i biti zahvalan, a kada sretne pravu ljubav, treba joj se prepustiti, jer je prava ljubav jedno od rijetkih bogatstava u životu. </p><p>Malo koja književnost se može dičiti djelom kakvo je roman „Legenda o Ali-paši“, jer je izuzetne književno-historijske vrijednosti, ali i maštovit i neuobičajen. Ovim romanom Čolaković prelazi književne žanrovske granice i uspijeva komunicirati s čitateljima svih uzrasta i intelektualnih profila.</p><h2>Brojna djela u rukopisu</h2><p>Enver Čolaković ostavio je mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovijetki, brojne knjige poezije i prevoda, te dnevnike.</p><p>Matica hrvatska Čolakoviću je dodijelila nagradu za najbolji roman - “Legenda o Ali-paši”, a dobitnik je i Plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika, te Plakete i visokog odlikovanja predsjednika Republike Austrije - Austrijski križ časti za nauku i umjetnost I reda, 1970. godine.</p><p>Značajno je spomenuti i njegove izvrsne prevode: Lessingovu „Hamburšku dramaturgiju“, Schillerove „Razbojnike“; libreta - Wagner: „Majstori pjevači“, Camus-Keleman: „Opsadno stanje“, te „Oratorij Psalmus Hungaricus Kodalyja“. Čolaković je i sam pisao libreta, poput onog za operu „Aretej“, prema istoimenoj Krležinoj drami. </p><h2>Park Envera Čolakovića u Zagrebu</h2><p>U čast Envera Čolakovića, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je, 17. septembra 2019. godine, otkrivena ploča imena Park Envera Čolakovića, a tom događaju prisustvovao je i Enverov sin Esad.</p><p>Emotivni i neshvaćeni junak, lirik epskoga srca, kojeg je boljela tragedija običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, Enver Čolaković preselio je na bolji svijet 18. avgusta 1976., u Zagrebu, od posljedica srčanog udara, u 64. godini.&nbsp;</p>

<h2>Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini </h2><p>1840. - Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini (Niccolo), čijoj su vještini savremenici pridavali magične moći. Majstorstvom sviranja violine i literaturom za taj instrument Paganini je obilježio, ne samo period u kojem je živio i stvarao, nego i historiju muzike uopće. Vladao je violinom kao niko ni prije ni poslije njega, te mnogo komponovao, između ostalog, pet violinskih koncerata, čuvena 24 kapriča za solo violinu, kamernu muziku.</p><p>1868. - U Mostaru rođen Aleksa Šantić, jedan od najvećih i najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Šantić je pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani. Nakon toga se vratio u svoj rodni grad, Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokrenuo je i uređivao časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“. Nesretni ljubavni život bio mu je inspiracija iz koje su se rodili najljepši stihovi njegove ljubavne poezije, a u kojima se osjeća i veliki utjecaj sevdalinke, bosanskohercegovačke tradicionalne lirske pjesme, koju također karakterizira motiv ljubavne čežnje. Najpoznatija Šantićeva pjesms je „Emina“, ali, iako je riječ o pravom književnom tekstu, često je svrstavaju u sevdalinke. I druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“ pjevaju se kao sevdalinke. Šantić je živio kratko, samo 56 godina. Preminuo je 2. februara 1924. godine, usljed teške, u to vrijeme neizlječive bolesti – tuberkuloze, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. Dan Šantićeve sahrane opisan je u knjizi Josipa Lešića „Roman o pjesniku“, u kojoj je navedeno da su u Mostar stizale brojne delegacije iz svih krajeva Hercegovine, mnogi su pješačili i 50 kilometara da bi ispratili svog omiljenog pjesnika na vječni počinak.</p><p>1910. - Preminuo njemački bakteriolog Robert Koh (Koch), jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Otkrio je 1882. bacil tuberkuloze, skinuvši veo tajne s opake bolesti koja je kosila u 19. vijeku. Izolovao je i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere, epidemijske bolesti koja je u srednjem vijeku uništavala cijele gradove, ispitivao je afričku spavaću bolest, tifus, malariju i prvi primijenio liječenje kininom.</p><p>1937. - Poslije više od četiri godine gradnje u San Francisku pušten u saobraćaj "Golden gejt", jedan od najvećih mostova u svijetu, koji je ubrzo postao simbol tog američkog grada.</p><p>1964. - Umro indijski državnik Džavaharlal Nehru, jedan od osnivača pokreta nesvrstanih. Po povratku sa studija u Engleskoj postao je advokat, ali se ubrzo posvetio politici i borbi za nezavisnost Indije, postavši sljedbenik "arhitekte" indijske nezavisnosti Mahatme Gandija. Po sticanju nezavisnosti Indije 1947. postao je prvi premijer i šef diplomatije. U vanjskoj politici je nastojao da očuva neutralnost Indije, zauzimajući se za aktivnu miroljubivu koegzistenciju.</p>

<h2>Počinjen masakr u sarajevskoj ulici Ferhadiji </h2><p>1992. - Počinjen masakr u sarajevskoj ulici  Ferhadiji, jedan od najstravičnijih zločina u historiji Sarajeva. Naime, pripadnici srpskih agresorskih snaga, zločinci sa Borija, usmrtili su 26, a ranili 108 građana Sarajeva koji su tog dana čekali u redu za hljeb. Za ovaj, kao i mnoge druge zločine tereti se haški optuženik i jedan od najvećih zločinaca Ratko Mladić. Toga dana poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.</p><p>2011. - Umro Gil Skot- Heron (Scott-Heron), američki džez muzičar i pjesnik, pjevač, i pisac poznat po svom radu kao izvođač govora tokom 1970-ih i 1980-ih godina.</p>

Danas je srijeda, 27. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 218 dana

Enver Čolaković: 113. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

<p>Na današnji dan 1891. godine, umrla je bh. književnica Staka Skenderova, osnivačica prve ženske škole u BiH i prva sarajevska učiteljica. </p><p>Hadži Staka Skenderova rođena je u Sarajevu, 1831. godine, u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Prijepolja. O njoj je zapisano da je bila djevojka koja je „mnogo čitala“, te jedina žena koja je pjevala u crkvi u to vrijeme. Ne samo da je prva žena koja je osnovala školu za žensku djecu u Sarajevu i stala za katedru, nego i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila svoju knjigu.</p><p>U procesu pribavljanja dokumentacije za otvaranje škole Staki je uveliko pomoglo znanje jezika, koje je koristila kako bi sklapala saradnje sa zvaničnicima iz drugih zemalja, što joj je na kraju pomoglo da ostvari svoj naum. Škola je zvanično počela raditi 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove, smještena u kući iznajmljenoj od sarajevske porodice Srskić.</p><p>Dozvolu za rad škole izdao je Topal Osman-paša, vezir Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini od 1861. do 1869. godine, koji je pomagao Staki u osiguravanju literature, odjeće i svih ostalih potrepština za školu, koju su pohađale i njegove dvije kćerke. Topal Osman-paša je o Stakinom poduhvatu obavijestio tadašnjeg osmanskog sultana Abdulaziza, čime je pomogao Staki da kao prva žena s ovog područja dobije poziv iz Istanbula i sretne se sa sultanom. Sultan joj je poklonio 10.000 groša za školu.</p><h2>Pomagala sirotinji</h2><p>Staka je školarinu naplaćivala samo od bogatih, dok su oni sa slabijim imovinskim stanjem bili oslobođeni plaćanja. U školu su se mogla upisati sva ženska djeca, bez obzira na vjeru i naciju. Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je časopis “Bosanski vijesnik” 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica. </p><p>Osim Stakinog požrtvovanog rada u obrazovanju djevojčica, veoma je značajan i njen društveni angažman. Kako je dobro znala turski jezik, često je na sudovima zastupala siromašne, pisala im pisma, molbe, žalbe... Borila se kod vlasti i da se neke stvari u gradu promijene nabolje, obilazila je zatvore, pomažući zatvorenicima, u svoju kuću primala sirotinju, pa su uvijek po dvije-tri siromašne djevojčice živjele kod nje.</p><p>Staka je hrabro i detaljno u svojoj knjizi „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“  opisala političku situaciju i dešavanja od 1825. do 1856. godine, posebno se osvrnuvši na nekorektan način rada trgovaca i sveštenika, uzrokujući još veći gnjev vlasti. Hadži Staka je zaista bila neobična žena u vrijeme kada je živjela. Bila je i na hadžiluku (hodočašću) u Jerusalemu, gdje se zaredila, a pošto u to vrijeme u Sarajevu nije bilo ni ženskih manastira ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim izgledom i oblačenjem stavljala do znanja da se “odrekla ovog svijeta”, pa je nosila muško odijelo.&nbsp;</p>

<h2>Umro Prečasni Bid, autor prve knjige o historiji Britanije</h2><p>735. - Umro engleski historičar i kaluđer Prečasni Bid (Beda the Venerable), autor prve knjige o historiji Britanije. Njegova "Crkvena historija engleskog naroda", pisana na latinskom jeziku, najvažniji je izvor anglosaksonske historije između prvog i šestog stoljeća. Pisao je i na engleskom jeziku, posebno poeziju, ali je sačuvana jedino "Posmrtna pjesma".</p><p>1822. - Rođen francuski pisac Edmon Luj Antoan de Gonkur (Edmond-Louis-Antoine Huot de Goncourt), tvorac naturalizma i impresionizma u francuskoj književnosti. Zajedno s bratom Žilom Alfredom (Jules-Alfred) pisao je romane, drame i studije iz historije i umjetnosti 18. stoljeća. Zavještanjem poslije njegove smrti 1896. osnovana je "Akademija Gonkur" od deset članova, koja od 1903. svake godine nagrađuje najbolji roman francuske literature. Djela: romani "Sestra Filomena", "Žermini Laserte", studije "Intimni portreti osamnaestog vijeka", "Umjetnost osamnaestog vijeka", "Historija francuskog društva za vrijeme revolucije", "Memoari o savremenicima" - dnevnik Gonkurovih.</p><p>1877. - U San Francisku je rođena Isidora Dankan (Isadora Duncan), američka plesačica, koju mnogi nazivaju majkom savremenog plesa. Vrlo mlada je krenula u baletne i plesne vode, ali se proslavila tek u Evropi, nakon 1900. godine, kada je s majkom otputovala u London. U Parizu je postala miljenica visokog društva. Jedno vrijeme Isidora je bila udata za ruskog pisca Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Preminula je tragično, kada joj se tokom vožnje u „Bugatiju“ dugi crveni šal upleo u točak vozila i slomio joj kičmu. O njenom životu snimljen je film „Izadora“, 1968. godine, u režiji Karela Rajša (Reisz), s Vanesom Redgrejv (Vanessa Redgrave) u glavnoj ulozi.</p>

<h2>Rođen glumac Džon Vejn, najpoznatiji kauboj</h2><p>1907. - Rođen američki filmski glumac Džon Vejn (John Wayne), kome je pravo ime bilo Marion Mičel Morison (Mitchell Morrison), najpoznatiji kauboj. Snimio je više od stotinu filmova, zbog čega se ubraja u najplodnije filmske stvaraoce, a najpoznatiji su: "Veliko suđenje", "Poštanska kola", "Dugo putovanje kući", "Rio Grande", "Pijesak Ivo Džime", "Miran čovjek", "Crvena rijeka", "Tragači", "Čovjek koji je ubio Liberti Valansa", "Rio Bravo", "Eldorado", "Alamo". Vejn je dobio Oskara za glavnu mušku ulogu u filmu „Čovjek zvani hrabrost“, 1969. godine. U avgustu 1978. dijagnosticiran mu je rak gušterače, koji je tada već bio metastazirao. Posljednji put se u javnosti pojavio 9. aprila 1979., kada je na dodjeli Oskara uručio nagradu za najbolji film Majklu Siminu (Michael Cimin), režiseru „Lovca na jelene“. Devet dana kasnije prevezen je u losanđelesku bolnicu UCLA Medical Center, gdje je, 11. jula 1979., preminuo.</p><p>1943. - Ismet Bekrić, bosanskohercegovački književnik, rođen je na današnji dan u Banjoj Luci. Studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i diplomirao. Radio je kao urednik u izdavačkoj kući "Glas" u Banjoj Luci. Član je Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Od februara 1993. godine živi s porodicom u Sloveniji, u Ilirskoj Bistrici. Objavio je više od 30 knjiga, među kojima se ističu pjesničke zbirke »Jutro tate Mrguda«, »Klupa kraj prozora«, »Otac s kišobranom«, »Radnička četvrt«, »Očevo breme«, »Očev kaput«, »Dječije nebo«, »Izgubljeni kliker«, »Jesen u gradu«, »Kraljica lutka«, »Pjesma se javlja«, »Čarobno zrno«, »I kad odrasteš«, zatim knjige dramskih tekstova: »Noć kad su neboderi šetali«, »Krojač Djeda Mraza« i »Djeca i lutke«, te knjiga priča iz djetinjstva »Pijetlov budilnik« i »Patuljci se uvijek vraćaju« i knjigu bajki »Drveni konjić«.</p><p>1976. - Umro njemački filozof Martin Hajdeger (Heidegger), jedan od najznačajnijih mislilaca 20. vijeka, profesor Univerziteta u Frajburgu. Bio je zaokupljen smislom bivstvovanja i istraživanjima koja je imenovao izrazom "fundamentalna ontologija", namjeravajući da dovede u smisaono razotrkivajuću vezu bivstvovanje i vrijeme, ali na način bitno različit od razjašnjenja u tradicionalnoj nauci i metafizici. Fundamentalna ontologija je univerzalna, a put ka njoj vodi preko egzistencijalno-temporalne analitike bitisanja", odnosno razotkrivanja "ezistencijala" - naprimjer, bivstvovanje-u-svijetu, bivstvovanje-ka-smrti, briga. Djela: "Bivstvovanje i vrijeme", "Kant i problem metafizike", "Šta je metafizika", "Uvod u metafiziku", "Šta znači mišljenje", "Šta je to filozofija", "Niče", "O suštini istine", "Šumske staze", "Kantova teza o bivstvovanju", "Oznake na putu".</p><p>1978. - Preminula ruska balerina Tamara Platonovna Karsavina, jedna od najvećih u prvoj polovini 20. stoljeća. S Anom Pavlovom i Vaclavom Nižinskim bila je među glavnim zvijezdama "Ruskog baleta" Sergeja Đagiljeva, u "Imperatorskom baletu" u Petrogradu nastupala je kao primabalerina i gostovala je na scenama u Parizu i Londonu, gdje je 1928. osnovala baletsku školu. Upamćena je kao nezamjenljiva partnerka Nižinskog u baletu "San o ruži" i po sjajnim rolama u baletima "Šeherezada", "Žar-ptica", "Petruška", "Fantastični dućan", "Trorogi šešir".</p>

<h2>Granatirano sarajevsko porodilište “Zehra Muidović”</h2><p>1992. - Granatirano sarajevsko porodilište “Zehra Muidović”, tako da su tek rođene Sarajlije postale najstrašnije žrtve agresora. Najveći dio opreme kojim je porodilište raspolagalo je uništen. Bebe su evakuirane na vrijeme, porodilište je dislocirano u Klinički centar na Koševu. Porodilište je obnovljeno u novembru 2010. godine.</p><p>2008. - Umro Sidni Polak (Sydney Pollack), američki filmski režiser, glumac i producent. Autor je filmova "Prokleti posjed", "Konje ubijaju, zar ne?", "Džeremaja Džonson", "Djevojka koju sam volio", "Tri Kondorova dana", "Tutsi", "Prevodilac", "Moja Afrika" - za koji je 1985. dobio Oskara.</p><p>2012. -  Adnan Ćatić, jedan od najboljih penjača u Bosni i Hercegovini, utopio se u Miljacki. Rođen je 1984. godine, a već se s 15 godina počeo baviti sportskim penjanjem. Osnivač je kluba ekstremnih sportova “Red Point” u Sarajevu. Bio je prvi Bosanac koji je ikada učestvovao na Svjetskom prvenstvu u penjanju, gdje je zauzeo 29. mjesto od 460 učesnika uprkos nedostatku podrške zvaničnih institucija. Autor je i kratkog dokumentarnog filma “Red Point” koji je na 3. Tango World Film Festivalu u Paklenici (Hrvatska) osvojio dvije nagrade. Dva puta je osvojio treće, jednom četvrto i jednom peto mjesto na Big Wall Speed Climbing (Paklenica, Hrvatska), najjačem takmičenju u Evropi u brzom penjanju na stijenu visoku 160 metara. Osvojio je još desetak prvih mjesta u težinskom, brzinskom i penjanju u ledu. Na takmičenju za prvaka države u posljednjem kolu održanom u Zenici 2004. godine pobijedio je sa slomljenom nogom, a do stijene je došao sa štakama. Godine 2006., čak šest puta se našao na pobjedničkom postolju na takmičenjima u Hrvatskoj, Rumuniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. </p><p>2022. - Umro Rej Liota (Ray Liotta), američki glumac koji je 1980-ih karijeru izgradio tumačeći likove nasilnika i psihopata, a potom od 1990-ih često glumio policajce. Vjerovatno najpoznatija uloga mu je Henrija Hila (Henry Hill) u znamenitom gangsterskom filmu „Goodfellas“. Također se istakao i ulogom Franka Sinatre u TV filmu „The Rat Pack“, za koju je nominiran za nagradu SAG 1999. godine.</p>

Danas je utorak, 26. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 219 dana

Staka Skenderova: 135. godišnjica smrti prve sarajevske učiteljice

<p>Na današnji dan 1968. godine, u Dubrovniku je rođena Suada Dilberović, prva žrtva i simbol početka stradanja civila tokom opsade Sarajeva u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Suada je bila studentica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ambiciozna, posvećena i, prema svjedočenjima prijatelja i porodice, vedra i puna života. </p><p>Sanjala je da postane doktorica i pomaže ljudima, ali ironija sudbine htjela je da njen život bude ugašen upravo u trenutku kada je njena generacija trebala graditi budućnost. </p><p>Njeno ime danas ne označava samo jednu osobu, nego cijelu generaciju mladih ljudi čiji su životi brutalno prekinuti u vihoru historijskih događaja koji su promijenili tok jedne zemlje.</p><p>U martu 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske demokratske stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom Vlade Rebublike Bosne i Hercegovine kada su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade. Petog aprila 1992. godine građani Sarajeva održali su mirne demonstracije za mir. Dok su se okupljali, tražeći mir i suživot, Suada Dilberović našla se među njima. Bio je to skup nade, ali i straha, trenutak u kojem su građani pokušavali spriječiti nadolazeći rat. </p><h2>Prvi pucnji</h2><p>Pripadnici srpskih snaga potpomognuti Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) pucali su s hotela „Holiday Inn“ na okupljene građane na Marindvoru, pa su se demonstranti uputili ka Vrbanja mostu. Nakon što je masa krenula prema mostu, začuli su se pucnji iz obližnjih objekata. Najprije je pogođena Suada, a nekoliko minuta kasnije i Olga, majka dvoje djece. Više osoba tog dana je ranjeno, među kojima je bilo i djece. </p><p>Opsada Sarajeva, koja je uslijedila nakon tog kobnog dana, trajala je skoro četiri godine (1425 dana) i postala jedna od najdužih opsada u modernoj historiji. U tom periodu poginulo je više od 11,5 hiljada Sarajlija od čega 1.600 djece, a grad je svakodnevno bio izložen granatiranju i snajperskoj vatri. Suadina smrt tako je postala uvod u tragediju koja će obilježiti živote svih Sarajlija.</p><h2>Most Suade i Olge</h2><p>Mjesto na kojem je Suada izgubila život danas predstavlja jedno od ključnih mjesta kolektivnog sjećanja u gradu. Taj most nije samo geografska tačka, već simbol prelaska iz mira u rat, iz svakodnevice u tragediju. Svake godine, građani Sarajeva i brojni posjetioci na Mostu Suade i Olge polažu cvijeće i odaju počast, podsjećajući da se zaborav ne smije dopustiti.</p><p>Suada Dilberović danas je više od historijske činjenice, ona je simbol nevinosti, mladosti i nade koja je nasilno prekinuta. Njeno ime nosi snažnu poruku o cijeni rata i o potrebi očuvanja mira. U kolektivnom pamćenju Bosne i Hercegovine, ali i šire, ostaje kao podsjetnik na to koliko je krhak ljudski život i koliko je važno boriti se za društvo u kojem se takve tragedije nikada više neće ponoviti.</p><p>Univerzitet u Sarajevu, 15. novembra 2007. godine, Suadi je postumno dodijelio diplomu doktora medicine, koju je preuzela njena sestra Edina Dilberović.</p><h2>"Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši"</h2><p>Posljednji ispraćaj ubijene studentice bio je 8. aprila 1992. na sarajevskom groblju Bare. Šestog aprila 1996., Vrbanja most je preimenovan u Most Suade Dilberović i postavljena je spomen-ploča, a trećeg decembra 1999. dobio je današnji naziv - Most Suade Dilberović i Olge Sučić, a nova spomen-ploča s imenima žrtava postavljena je 6. aprila 2001. godine, na kojoj piše: "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši".</p>

<h2>Umro poljski astronom Nikola Kopernik, tvorac heliocentričnog sistema</h2><p>1543. - Umro poljski astronom Nikola Kopernik, tvorac heliocentričnog sistema, jedne od najvećih prekretnica u historiji nauke, čime je utemeljio modernu astronomiju. Kopernik je u „Raspravici“ (između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja se suprotstavljala tadašnjem Ptolomejevom geocentričnom sistemu svijeta sa Zemljom u centru. Dnevno okretanje nebeskog svoda objasnio je dnevnim okretanjem ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog kretanja Zemlje i planeta oko Sunca. Prema veličini petlji, koje što su manje to je planeta udaljenija od Sunca, Kopernik je odredio njihovu udaljenost od Sunca. Nepokretnost zvijezda i nepostojanje paralakse protumačio je kao posljedicu njihove ogromne udaljenosti od Zemlje. Kopernik je, ipak, pod utjecajem ukorijenjenih nazora, vjerovao da se nebeska tijela moraju ravnomjerno kretati po kružnicama. Taj problem je kasnije riješio Johan (Johannes) Kepler, njemački astronom, koji je otkrio nejednoliko kretanje planeta po elipsama, kojima se u centru nalazi Sunce. </p><p>1544. - Rođen engleski ljekar i fizičar Vilijam Gilbert, nazvan "ocem elektriciteta", lični ljekar britanske kraljice Elizabete I. U fizici se proslavio - mada mu je ta grana nauke bila samo hobi - kapitalnim djelom "O magnetima". Dokazao je da je Zemlja veliki loptasti magnet i da se igla na kompasu ne upravlja prema nebu, kako je do tada vjerovano, nego prema magnetnim polovima Planete. Shvatanjima magnetizma nebeskih tijela i elektriciteta snažno je utjecao na razvoj nauke.</p>

<h2>Rođen njemački fizičar Gabrijel Danijel Farenhajt</h2><p>1686. - Rođen njemački fizičar Gabrijel Danijel Farenhajt (Daniel Gabriel Fahrenheit), koji je 1714. usavršio termometar, napunivši ga živom umjesto alkoholom. Fahrenhajtova termometarska skala ima 180 stepeni, za razliku od Celzijusove koja je podijeljena na 100 stepeni. Kada je počeo sastavljati svoje prve termometre, Farenhajt je koristio alkohol kao punjenje. Kasnije je otkrio da se bolji rezultati postižu sa živom, pa je svoje termometre počeo puniti živom umjesto alkoholom. Fahrenhajtova skala je prva standardizirana temperaturna skala za široku upotrebu, a i danas se koristi u nekim zemljama svijeta, uglavnom u SAD i na Jamajci. Mjerna jedinica Fahrenhajt označava se s °F. </p><p>1844. - Pronalazač telegrafa Semjuel Morze (Samuel Morse) iz Vašingtona je poslao u 65 kilometara udaljeni Baltimor prvu telegrafsku poruku u historiji, koja je glasila: "Šta je to Bog uradio?" Linija Vašington - Baltimor je postavljena za šest sedmica, pošto je prethodno Kongres SAD odobrio 30.000 dolara za njenu gradnju.</p><p>1905. - Rođen Mihail Šolohov, ruski književnik i nobelovac. Majka mu je bila Ukrajinka pa su zabilježene Šolohove riječi na trećem skupu književnika iz Ukrajine, 1954. godine, kada je kazao: "Moja mati mi je još u djetinjstvu usadila ljubav prema ukrajinskom narodu“. Prvo djelo koje je objavio bio je satirični članak „Test“, 1922.,  a prva knjiga „Priče s Dona“, 1926. godine. Tada je počeo pisati svoje najbolje djelo, roman "Tihi Don", a završio ga je tek nakon 14 godina. Tema ovog romana su dešavanja u ratu i miru u sredini donskih kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i građanskog rata. Kako je bio vrstan pejzažist i poznavatelj kozačkih običaja, opisi prirode i kozačke sredine dali su romanu svježinu, pa je i to jedan od razloga što je bio načitanije djelo sovjetske književnosti. Za ovaj roman Šolohov je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1965. godine.</p><p>1941. - Rođen američki pjevač i kompozitor Robert Cimerman (Zimmerman), poznat kao Bob Dilan (Dylan), jedan od najpopularnijih muzičara 20. vijeka. Smislio je 1965. i popularisao tzv. folk-rok muziku, ali je komponovao i pjevao i mnoštvo balada, protestnih, kantri i folk pjesama. Na koncertima širom svijeta demonstrirao je muzičku univerzalnost, svirajući usnu harmoniku, gitaru, klavir.</p><p>1962. – U Zenici rođen Selim Arnaut, bosanskohercegovački književnik i kolumnist. Studirao je filozofiju sa sociologijom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završenog studija u Sarajevu, zajedno s književnikom Zilhadom Ključaninom, pokrenuo je časopis „Književna revija“.&nbsp;</p>

<h2>Umro američki pijanist Edvard Kenedi "Djuk" Elington</h2><p>1974. - Umro američki pijanist afričkog porijekla, kompozitor i šef orkestra Edvard Kenedi "Djuk" Elington (Edward Kennedy „Duke” Ellington), jedan od najznačajnijih džez muzičara. Orkestar koji je osnovao 1926. bio je uzor svim orkestrima džez muzike. Napisao je gotovo 2.000 kompozicija.</p><p>2019. - Preminula srbijanska glumica Dušica Žegarac. Glumom je počela 1960. godine, a prvi put se pojavila u filmu Fransa Štiglića „Deveti krug“, za koji je osvojila Zlatnu arenu za najbolju glumicu na Pulskom filmskom festivalu, Jugoslavenske nacionalne filmske nagrade.</p><p>2023. - Umrla Tina Tarner (Turner), rođena kao Ana Mej Bulok (Anna Mae Bullock), američka soul, R&amp;B, dance, disco, pop, rok pjevačica, glumica, plesačica i tekstopisac. Nosi titulu „kraljice rokenrola“. Nagrađena je s osam Gremi nagrada. Časopis "Rolling Stone" stavio je Tinu na listu besmrtnika - najvećih izvođača svih vremena. Tina je dobila i svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame muzeju, u Klivilendu. Jedna je od najpopularnijih i najuspješnijih ženskih rok izvođačica svih vremena s prodanih gotovo 200 miliona albuma, što kao samostalna izvođačica, što kao članica sastava bivšeg supruga Ikea „Ike &amp; Tina Turner“.</p>

Danas je nedjelja, 24. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostao su još 221 dan

Suada Dilberović: 58. godišnjica rođenja prve žrtve opsade Sarajeva

<p>U četvrtak, 21. maja 2026. godine, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, u organizaciji Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini i porodice prof. dr. Rasima Muminovića, održan je naučni skup naziva „Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića“, posvećen posthumno jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih filozofa prof. dr. Rasimu Muminoviću.</p><p>O bogatom filozofskom opusu profesora Muminovića, kao i o njegovom dugogodišnjem akademskom djelovanju na katedrama za filozofiju Fakulteta političkih nauka i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, govorili su istaknuti naučnici i profesori: akademik Faruk Dizdarević, akademik prof. dr. Enver Halilović, prof. dr. Senadin Lavić, akademik prof. dr. Šefket Krcić, prof. dr. Samir Arnautović i akademik dr. Bajram Redžepagić.</p><h2>Muminović bio istaknuti član Udruženja</h2><p>U ime organizatora naučnog skupa Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH i porodice prof. dr. Rasima Muminovića, prisutnima se obratio prof. Sahudin Kačar, generalni sekretar Udruženja.</p><p>Tom prilikom prof. Kačar istakao je da je profesor Muminović bio istaknuti član Udruženja, član Uprave, kao i predsjednik Kluba intelektualaca i naučnika, te da je svojim autoritetom, akademskim djelovanjem i moralnim integritetom dao nemjerljiv doprinos radu i razvoju Udruženja, ali i ukupnom društvenom i kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine, regiona i šire.</p><p>- Njegujući kulturu sjećanja na znamenite ličnosti i važne datume naše akademske i kulturne historije, odlučili smo organizirati ovaj naučni skup kako bismo se dostojanstveno prisjetili profesora Muminovića, njegovog bogatog filozofskog opusa, kao i vrijednosti koje je svojim životom i djelovanjem zastupao. U vremenu brzih promjena i površnih interpretacija stvarnosti, posebno je važno vraćati se misliocima čije su ideje ostale trajno aktuelne i intelektualno izazovne - kazao je Kačar.</p><p>Dodao je da ovo okupljanje ne predstavlja samo odavanje počasti velikom filozofu, univerzitetskom profesoru i misliocu, nego i potvrdu trajne potrebe za vraćanjem djelima i idejama intelektualaca koji su svojim znanjem, moralnim integritetom i naučnim angažmanom obilježili savremeno društvo. </p><p>- Profesor Rasim Muminović pripada upravo takvom krugu stvaralaca čije filozofsko i znanstveno naslijeđe ostaje trajno otvoreno za nova čitanja, promišljanja i akademski dijalog - naglasio je Kačar.</p>

<h2>Filozofska promišljanja profesora</h2><p>Posebno je istaknuto zadovoljstvo činjenicom da su se na ovom naučnom skupu okupili ugledni profesori, istraživači i intelektualci iz različitih oblasti društveno-humanističkih nauka iz Bosne i Hercegovine i regiona, kako bi zajednički osvijetlili različite dimenzije filozofske misli profesora Muminovića i ukazali na njen značaj za savremeni akademski, kulturni i društveni prostor.</p><p>Učesnici skupa govorili su biranim riječima o filozofskom promišljanju profesora Muminovića, njegovim objavljenim djelima, kao i o njegovom doprinosu razvoju filozofske misli u Bosni i Hercegovini.</p><p>Istaknuto je da je svoju filozofiju politike zasnivao na ideji da društvo može opstati i napredovati jedino ukoliko je utemeljeno na znanju, etici i kritičkom mišljenju. Kritikujući destruktivne ideologije 20. stoljeća, posebno one koje su dovele do agresije na Bosnu i Hercegovinu i stradanja Bošnjaka, Muminović je ukazivao na to da su nasilje, zločini i mržnja posljedica „pervertirane svijesti“ i odsustva humanog i umnog djelovanja.</p><h2>Skupu prisustvovao veliki broj građana</h2><p>Njegova filozofija politike nije predstavljala samo teorijsko promišljanje društva, već i snažan poziv na društvenu odgovornost, prosvjetiteljstvo i izgradnju humanijeg društva zasnovanog na istini, slobodi i moralnim vrijednostima. Upozoravao je da društva koja marginaliziraju filozofiju i znanje ostaju podložna manipulacijama, ideološkim zabludama i političkoj destabilizaciji.</p><p>Zaključeno je da se misao profesora Rasima Muminovića danas prepoznaje kao jedno od najznačajnijih filozofskih svjedočanstava o modernom društvu, ideologiji i sudbini Bosne i Hercegovine.</p><p>Naučnom skupu je prisustvovao veliki broj građana, intelektualaca i naučnih radnika iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, rodnog kraja profesora Muminovića, kao i brojni predstavnici medija, što je dodatno potvrdilo značaj i društvenu važnost ovog događaja.</p>