<p>Analiza domaće poljoprivrede pokazuje našu hroničnu zavisnost od uvoza hrane, ali i nekoliko tačaka u kojima Bosna i Hercegovina ostvaruje solidne poljoprivredne rezultate.</p><p>Godišnje uvezemo poljoprivrednih proizvoda, začnije hrane, u vrijednost od 3,5 milijarde KM. Istovremeno domaća poljoprivreda uspijeva da izveze tek oko 1,1 milijardu KM. Tako vanjskotrgovinski deficit BiH poljoprivredno-prehrambenom sektoru iznosi 2,4 milijarde KM, što znači da izvozom pokrijemo manje od trećine uvoza, pokazuju podaci Vanjskotrgovinske komore BiH. </p><h2>Šta nam nedostaje i šta je najslabija tačka sektora?</h2><p>Najkritičnija tačka poljoprivredno-prehrambenog sektora BiH jeste to što nemamo primarnu proizvodnju niti visok stepenom prerade hrane. Kada tome dodamo i nerazvijeno domaće stočarstvo, jasno je da uvozimo osnovnu hranu, poput mesa, sira i žitarica. Istovremeno izvozimo sirovine niske dodane vrijednosti, odnosno primarne proizvode, poput svježeg i smrznutog voća, a ne voćnih sokova ili džemova. </p><p>Nedostaju nam moderne klaonice koje ispunjavaju stroge EU standarde, kao i organizovan ugovoreni otkup i plasman, poljoprivrednih proizvoda. Državni poticaji ne prate realne potrebe poljoprivrednika, poput subvencija na goriva i đubrivo. Nedostaju nam skladišta i hladnjače za čuvanje povrća, kao i široka primjena modernih agrotehničkih mjera.</p>

<p>Nedostaje nam krovna državna strategija koja bi poljoprivredu tretirala kao razvojnu i sigurnosnu politiku, a ne kao socijalnu granu za održavanje ruralnih područja.</p><h2>Truli sistem poticaja</h2><p>Iako se iz raznih budžeta u BiH izdvoji skoro 400 miliona KM za poticaj poljoprivrednoj proizvodnji, efekti su skoro nikakvi a poljoprivreda stagnira ili nazaduje. Poljoprivrednici već godinama upozoravaju da se poticaji dijele na nezakonit način, nerjetko onima koji nisu proizvođači.</p><p>Nekadašnji ministar poljoprivrede Jerko Lijanović, služi zatvorsku kaznu i za nezakonitu podjelu poticaja. Ministar je u zatvoru ali se malo šta izmjenilo u sistemu podjele poticaja po stranačkoj ili koruptivnoj liniji.</p><p>U Republici Srpskoj je najviše kritika na račun nezakonite dodjele koncesija na poljoprivredno zemljište. Dobiju ga stranački jurišnici, koji ga za desetostruku cijenu podiznajmnjuju farmerima.</p><p>Za 400 miliona KM godišnje bismo mogli izgraditi klaonice, skladišta hladnjače i garantovati organizovan otkup i izvoz. To je upravo ono što poljoprivrednici najviše ističu, ukinite poticaje i dajte nam garanciju otkupa po fer cijeni.</p><h2>Šta su nam potencijalne prednosti?</h2><p>Domaća poljoprivreda se najviše oslanja na proizvode koji imaju bazu u domaćoj sirovini ili tradicionalnim kooperantskim mrežama, poput malina i ostalog jagodičastog voća, svježe šljive, kruške i jabuke, te određene kategorije povrća.</p><p>Mliječna industrija ima također izvozni potencijal na tržištima regije, prvenstveno kroz plasman mliječnih preraževina poput pavlake, sira, putera, dok u mesnoj industriji izvozimo prerađevine i gotove proizvode od mesa peradi.</p><p>Nasuprot tome, Bosna i Hercegovina najviše uvozi meso i mesne prerađevine, kojih uvezemo čak 720 miliona KM, dok izvezemo tek oko 140 miliona KM. U ogromnim količinama uvozimo svježe svinjsko i goveđe meso za potrebe prerađivačke industrije i prodaje.</p><p>Druga kritična kategorija su voće i orašasti plodovi sa uvozom od 333 miliona KM, naspram izvoza od tek 92 miliona KM. Pored tropskog voća koje ne možemo proizvesti, uvozimo čak i kulture koje odlično uspijevaju na našem podneblju. Takođe, izrazito smo zavisni od uvoza žitarica, pšenica i kukuruz, koje su osnova za stočnu hranu. Najviše poljoprivrednih proizvoda izvozimo u EU i zemlje regije, odakle i dolazi najviše uvezene hrane, pokazuju podaci VTK BiH.</p>

Zašto se ne možemo samostalno ni nahraniti?

Oko 400 miliona KM poticaja godišnje ode bez ikakvog efekta: Spašavanje poljoprivrede ili kupovina glasova?

<p>Peking se profilisao u apsolutno središte globalne diplomatije upravo u periodu kada je multilateralizam postao izrazito fragmentiran a diplomatske rute sve nepredvidljivije. Unutar samo nekoliko sedmica sedmice, u Velikoj dvorani naroda u Pekingu su se izredali lideri tri ključne sile, čiji odnosi tresu stabilnost planete.</p><p>Nakon iranskog šefa diplomatije Abaza Aragčija (Abbas Araghchi) i američkog predsjednika Donalda Trampa, u posjetu kineskom predsjedniku Si Đinpingu (Xi Jinping) je stigao i ruski lider Vladimir Putin. Putinova 25 posjeta Siju je pečat koji potvrđuje da se sve globalne krize, od ekonomskih do ratnih, danas prelamaju preko stola strpljivog, smirenog i autoritativnog Sija. </p><p>Kina je ulogu ekonomske fabrike svijeta, zamijenila novom, postavši nezaobilazni geopolitički stabilizacijski centar, koji svojom gravitacijom privlači najjače svjetske sile. </p><h2>Iranski intro za rješavanje sukoba </h2><p>Posjetom iranskog ministra Aragčija je bila direktan uvod u rješavanje rata u zalivu i otvaranje strateškog prolaza u Ormuskom tjesnacu, prvenstveno za kineske brodove. Kina je tu odigrala ulogu posrednika koji iza kulisa koristi svoj ekonomski utjecaj da stabilizuje energetske tokove. </p><p>Samo nekoliko dana kasnije, uslijedila je dugoočekivana posjeta Donalda Trumpa. Njegov dolazak u Peking je potvrdio pragmatičnu, ali izrazito takmičarsku prirodu američko-kineskih odnosa. Vašington je napadno tražio kineske ustupke u trgovini i jačanje pritiska na Teheran, izbjegavajući neugodna pitanja o Tajvanu. Kina je demonstrirala ravnopravnost, odbijajući ultimatume i pozicionirajući se kao garant smirenosti i predvidljivosti, naspram američke vanjske politike koja postaje sve izrazitije  impulsivna, nasilna i neurotična. </p><p>Krunu diplomatskog maratona predstavlja dolazak Vladimira Putina, koja nosi znatno veći paket konkretnih ekonomskih, vojnih i energetskih dogovora od one Trampove. Dok SAD i Evropa pokušavaju izolovati Moskvu, Peking slavi decenije strateškog partnerstva s Rusijom, slaveći 30 godina strateškog partnerstva, i 25 godina od potpisivanja Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj saradnji. Time Kina šalje jasnu poruku Washingtonu: ekonomska saradnja sa SAD-om je poželjna, ali strateški savez s Rusijom u izgradnji multipolarnog svijeta ostaje čvrst temelj kineske doktrine. </p><h2>Vješto balansiranje između američkog kapitala, ruskih resursa i strateške pozicije Zaliva</h2><p>Ovi događaji crtaju novu mapu moći u kojoj Kina djeluje kao geopolitički pupak svijeta. Dok zapadne institucije gube kapacitet za rješavanje kriza, Peking nudi pragmatične, transakcijske okvire koji privlače i saveznike i suparnike. Sposobnost Kine da u istom mjesecu koordinira s Iranom, pregovara o stabilnosti s Trumpom i produbljuje savez s Putinom, dokaz je zrelosti njene diplomatije. </p><p>Svijet više ne čeka odluke samo iz Washingtona Moskve ili Brisela. Ključni odgovori na pitanja globalne sigurnosti, energetskih ruta i ekonomske stabilnosti danas se, bez ikakve sumnje, donose u Pekingu.</p>

<p>Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poručuje da će produbljivanje odnosa između Pekinga i Moskve "ubrizgati više stabilnosti i pozitivne energije u svijet", prenosi kineska državna agencija Sinhua (Xinhua). Ovim Kina poručuje da je saradnja dviju zemalja stub globalnog balansa, a ne agresivni blok, kako navode kritičari sa zapada.</p><p>Kineski mediji Putinovu posjetu tretiraju kao rutinsku, ali visokoprofilnu "razmjenu mišljenja o bilateralnim odnosima i regionalnim pitanjima", čime Peking mudro zadržava imidž neutralne tačke spajanja za sve globalne aktere.</p><h2>Šta Putin i Kremlj očekuju od posjete?</h2><p>Za razliku od diplomatski opreznog Pekinga, Kremlj je preko portparola Dmitrija Peskova otvoreno poručio da od ove posjete ima "veoma ozbiljna očekivanja". Putinov fokus je duboko pragmatičan i usmjeren na ekonomski opstanak Rusije.</p><p>Na prvom mjestu su tu energetski megaprojekti, poput ubrzanja pregovora o izgradnji plinovoda "Snaga Sibira 2" (Power of Siberia 2). Rusiji je hitno potrebno da preusmjeri 50 milijardi kubnih metara plina godišnje iz svojih arktičkih polja prema Kini, nakon što je skoro izgubila evropsko tržište.</p><p>Rusiji je potrebna i zaobilaznica za sankcije i finansije zapadnih sila, pa ne iznenađuje da je ruska delegacija prepuna ministara ekonomije i šefova kompanija. Putin očekuje učvršćivanje platnih sistema u juanima i rubljama kako bi se u potpunosti zaobišao zapadni finansijski sistem (SWIFT) i osigurao nesmetan uvoz kineske tehnologije.</p><p>Dolaskom u Peking odmah nakon Trumpa, Putin želi lično od Si Đinpinga saznati šta je američki predsjednik nudio ili zahtijevao od Kine. Putin očekuje potvrdu da kinesko-rusko partnerstvo "bez granica" ostaje čvrsto i da Trumpov pragmatizam neće natjerati Peking da distancira Moskvu.</p>

Nakon Irana i SAD-a Rusija dolazi kod Si Đinpinga sa očekivanjima

Posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Pekingu: Kina kao novi geopolitički "pupak" svijeta

<p>Generalmajor Mauricio Fronda (Maurizio) je vrstan poznavalac situacije u Bosni i Hercegovini, gdje je još 1996. i 1999. godine učestvovao u zajedničkim operacijama NATO snaga s tadašnjim IFOR i SFOR trupama.</p><h2>Saradnja s NATO-om</h2><p>U intervjuu za „Dnevni avaz“, komandant EUFOR snaga navodi da je misija međunarodnih snaga evoluirala, te da su današnji rizici određeni političkom dinamikom, informativnim prostorom, hibridnim prijetnjama i širim regionalnim uticajima.  </p><p>- Pristup EUFOR-a prilagodio se novim okolnostima. Održavamo jak fokus na razumijevanju situacije, ranom angažmanu i prevenciji. To nam omogućavaju naši LOT timovi za vezu i osmatranje, bliska saradnja s domaćim vlastima i međunarodnim partnerima – ističe Fronda.</p><p>Prioritet ostaje isti – podržati lokalne vlasti u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH, navodi on. Susreti sa zvaničnicima svih nivoa vlasti osiguravaju dijalog i međusobno razumijevanje da su sigurnost i stabilnost temeljni preduslovi za napredak. </p><p>Susreti s predstavnicima svih nivoa društva i vlasti naglašavaju EUFOR-ovu nepristrasnu ulogu u promociji saradnje, jačanja stabilnosti i održavanja dugoročnog mira u BiH.</p><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Ne želeći spekulisati o eventualnom okončanju mandata EUFOR-a i preuzimanju misije od NATO trupa, Fronda ističe činjenicu da međunarodna zajednica ostaje posvećena i angažovana na očuvanju miru i stabilnosti u BiH.</span></p><p>Dodaje da EUFOR održava praktičnu i djelotvornu saradnju s NATO štabom u Sarajevu, utemeljen zajedničkim ciljevima. EUFOR koordinira i razmjenjuje informacije s NATO snagama, kako bi osigurali usklađen i jedinstven pristup stabilnosti BiH, ističe Fronda.</p><h2>Spremnost snaga</h2><p>EUFOR održava visoko sposoban sistem ojačavanja snaga dodatnim trupama, osmišljen za brzo i efikasno reagovanje, u slučaju potrebe. Spremnost da brzo rasporedimo dodatne snage, integrišemo ih i djelujemo koordinisano, redovno provjeravamo kroz vježbe, poput „Brzog odgovora“.</p><p>Ovi mehanizmi osmišljeni su da osiguraju brz, fleksibilan i proporcionalan odgovor. Procedure, logistika i komandne strukture se redovno uvježbavaju, kao garancija da će uspješno djelovati ako to zatreba. </p><h2>Hibridne prijetnje</h2><p>Hibridne prijetnje su sve važniji aspekt modernih društava, i one nisu jedinstvene za BiH. Mogu uključivati dezinformacije, vanjske uticaje i pokušaje da se podrije povjerenje u institucije i javni prostor. </p><p>EUFOR ne djeluje direktno u kibernetičko-tehničkom domenu, već kontinuirano prati analize i blisko sarađuje i razmjenjuje informacije s domaćim vlastima i međunarodnim partnerima. Fokus EUFOR-a je da identifikuje uticaj brojnih faktora na sigurnosno okruženje, kako bi mogao doprinijeti jačanju otpornosti i stabilnosti BiH. </p><h2>Udruživanje snaga je ključno za unapređenje sigurnosti</h2><p>Mostarski sigurnosni forum, i slični događaji, od ključnog su značaja, jer okupljaju regionalne eksperte, naučnu zajednicu i institucije, kako bi zajednički razmotrili kompleksno društveno okruženje i nove prijetnje.&nbsp;</p><p>Na njima donosioci odluka, diplomate, sigurnosni stručnjaci, i civilni i vojni, razgovaraju o evoluciji izazova, očekivanjima i prijetnjama.</p>

Misija EUFOR-a je evoluirala, a međunarodne snage se prilagodile novim izazovima

Fronda: EUFOR ostaje budan, informisan i spreman da djeluje 

Komandant EUFOR-a generalmajor Mauricio Fronda: Sigurna BiH ostaje prioritet

<p>Da li smo spremni za biometriju, ili smo spremni prevariti biometriju?</p><p>Uprkos ogromnim otporima vlasti, državnih institucija, i profesionalnih žalitelja, Centralna izborna komisija (CIK) je nadomak potpisivanja ugovora s izabranom kompanijom. Uvođenje skenera glasačkih listića i biometrijske identifikacije birača trebalo bi napokon zaustaviti krađu glasova i volje građana.</p><p>Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe. Godinama svjedočimo obilju dokaza o dopisivanju glasova pri prebrojavanju, glasanju mrtvih i sličnim izbornim krađama. Upravo zbog toga, uvođenje novih tehnologija, poput biometrije, postalo je pitanje političkog opstanka i vraćanja legitimiteta sistemu.</p><p>Da li će nam skupa tehnologija konačno donijeti poštene izbore ili smo toliko "kreativni" u izbornim krađama da će ljudski faktor ubrzo ponovo nadmudriti mašine? Ljudski faktor je ipak presudan. Birački odbori su oduvjek važili za najslabiju kariku u izbornom procesu, a tehnologija je moćna samo onoliko koliko je transparentan proces njenog uvođenja i korištenja.</p><p>Javnost s pravom postavlja pitanja o javnim nabavkama, izboru dobavljača i, ključno, vlasništvu nad izvornim kodom softvera, koji treba brojati glasove. Jer ako softverska rješenja ostanu u rukama netransparentnih privatnih kompanija, postoji opravdan strah da će se krađa samo preseliti s papira u digitalnu sferu.</p><p>Nijedan skener ne može sam po sebi iskorijeniti korupciju ako ljudski faktor i stranački pritisci zadrže kontrolu nad sistemom. Istinska izborna reforma zato ne smije biti samo kozmetička kupovina skupe opreme, već beskompromisna pravna borba koja će osigurati da svaki glas vrijedi onoliko koliko je građanin na listiću zaista i zaokružio.</p><p>Na kraju je ipak sve u našim rukama. Izbori će biti pošteni onoliko koliko to budemo mi kao društvo.&nbsp;</p>

Istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u izbore na nivou skoro niskom kao i povjerenju u pravosuđe

Kako prevariti biometriju?

<p>Vlada Federacije BiH se probudila i počela povlačiti konkretne korake ka spašavanju fabrike Nova Željezara, jedinog proizvođača čelika u Bosni i Hercegovini.</p><p>Najprije je poslala posebni zakon (Lex specijalis) na hitno usvajanje u Parlament FBiH, kako bi kompaniju preuzela vanredna uprava. Izvori iz Vlade sada nezvanično govore da će u kompaniju uskoro ući inspektori Finansijske policije Federacije BiH. </p><p>U Vladi smatraju da postoji dovoljno volje u Parlamentu za spašavanje Željezare, jer „ko će se usuditi glasati protiv spašavanja hiljada radnika i kičme metalne industrije na koju su oslonjene desetine manjih kompanija“.</p><p> </p><p>Ostaje još pitanje da li će biti dovoljno vremena? Općinski sud u Zenici će 25. juna odlučiti postoje li zakonski uslovi za proglašenje stečaja, koji je zatražio novi vlasnik, povlašteni biznismen Milorada Dodika. </p><p>U međuvremenu, već sedmicama radnici upozoravaju da desetine kamiona svake zore odvoze nepoznate tovare iz Željezare.  </p><h2>Prethodni postupak</h2><p>- Čim sam pogledao video „Avaza“, kojim ste upozoravali na otuđenje imovine iz Željezare, odmah sam dopisom tražio izjašnjenje nadležnih Nove Željezare. U takvim slučajevima uvijek upozorim da je davanje lažnih informacija kažnjivo - navodi on.  </p><p>- Oni kažu da je riječ o redovnim aktivnostima koje rade tako rano ujutro, kako bi izbjegli saobraćajne gužve - navodi za „Avaz“ privremeni stečajni upravnik Jasmin Hadžirašidović. Objašnjava da je na sličan način reagovao više puta, čak i po anonimnim prijavama.</p>

<p>O ulasku finansijske policije nema inormacije, ali kaže da nam svima mora biti u interesu da zaštitimo ovu industriju, navodi on. Dodaje da je zatražio od suda da odredi vještaka ekonomske struke, koji će uraditi analizu stanja u Željezari. To je završeno, dodaje, ali o detaljima ne može govoriti jer se kompanija nalazi na korak od otvaranja stečaja i proces vodi sud.</p><p>- Nijedan upravnik nema pravo da komentariše javno ništa, sve dok se ne održi sudsko ročište. S jedne strane je predlagač stečaja, uprava Željezare, a s druge je sud, koji je i mene imenovao i po čijem nalogu se sve radi - objašnjava on. Sud će 25. juna ili otvoriti stečajni postupak ili odbiti prijedlog uprave Željezare, objašnjava Hadžirašidović.</p><h2>Stečaj ili spas</h2><p>Ako Vlada zakasni i Općinski sud Zenica proglasi stečaj, Željezara će doživjeti sličnu sudbinu Rudnika „Ljubija“, i drugih kompanija kroz koje je prošao Gordan Pavlović. Otpuštanje radnika i crpljenje budžetskih miliona je postao „modus operandi“ Pavlovića, koji je usavršio model poznat kao „Stečajni kanibalizam“. U posrnuloj firmi novi vlasnik „pojede samo zdravo meso“ kompanije, u obliku nekretnina, dozvola ili sirovina. Dugove i radnike ostavlja kao kosti državi, stečajnom upravniku i povjeriocima.</p>

U Željezaru ulazi i Finansijska policija?

Dodik i Pavlović: Velika bliskost Konakovićevih taldžija

Zaustavljanje pljačke Zeničke željezare: Vrijeme curi, rok je 25. juni

<p>Konačno je Vlada Federacije BiH povukla konkretan potez u pravcu spašavanje Zeničke željezare, jedinog preduzeća koje je proizvodilo čelik u BiH. Nakon kritičkog pisanja „Avaza“ o uništavanju „kičme metalne industrije BiH“, Utvrđen je Prijedlog zakona kojim će Vlada uvesti vanrednu upravu u Novu Željezaru.</p><p>Prijedlog posebnog zakona je upućen pred zastupnike u Parlementu Federacije BiH sa zahtjevom za usvajanje po hitnoj proceduri. Država bi njegovim usvajanjem dobila sistemski instrument za sprečavanje nekontrolisanog stečaja i potpunog gašenja kompanije od strateškog značaja, navode iz Vlade. </p><h2>Posebni zakon</h2><p>Ova odluka je direktan i konkretan odgovor na agoniju zeničkih radnika i prijetnju od potpunog industrijskog kolapsa u BiH.  </p><p>– Nama je najlakše bilo pustiti da stvari idu svojim tokom, ali ovaj zakon je mehanizam stabilizacije i zaštite radnih mjesta. Željezara nije samo problem Zenice, već pitanje cijele ekonomije Federacije BiH, – poručio je Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH. </p><p>Zakoni poput ovog, koji je predložila Vlada, spadaju u kategoriju „Lex specialis“, što na latinskom znači posebni zakon. </p><p>Posebni zakoni imaju prednost nad općim zakonima, poznatim u pravnoj terminologiji kao „Legi generali“. To znači da se, u slučaju da oba uređuju istu materiju, primarno primjenjuje lex specialis, koji preciznije definira situaciju. Opća pravila i propisi se isključuju.</p><h2>Spas za radnike</h2><p>Nikšić je dodao da odgovorna vlast ne smije okrenuti glavu od radnika, niti pasivno posmatrati propast firme, koja decenijama hrani hiljade porodica.  </p><p>Novim zakonom bi se uveo hitan, ali sudski kontrolisan postupak vanredne uprave, čime se sprečava haotično gomilanje dugova i omogućava revizija štetnih ugovora. </p><p>Operativni nosilac procesa konsolidacije će biti većinski državno preduzeće Energoinvest, koje bi uz podršku države trebalo preuzeti upravljanje i stabilizovati proizvodne pogone. Cilj je jasan: spriječiti stečaj koji bi značio kraj za zenički čelik i pokrenuti model reorganizacije. To bi omogućilo ulazak svježeg kapitala i strateških partnera. </p><p>Prioritet vanredne uprave bit će isplata zaostalih plaća i doprinosa, koji će u postupku reorganizacije imati prednost nad svim ostalim potraživanjima, poručuju iz Vlade. Kategorični su u stavu da bi prepuštanje Željezare stihiji bila kardinalna greška koja bi državu koštala mnogo više od procesa konsolidacije.</p><h2>Zaustavljanje propasti</h2><p>Stručnjaci upozoravaju da bi gašenje Željezare izazvalo domino efekt i povuklo sa sobom Željeznice FBiH i Elektroprivredu BiH, s kojima je kompanija neraskidivo vezana. Za hiljade radnika, koji mjesecima žive u neizvjesnosti, zakon nudi slamku spasa.</p>

Vlada FBiH pokrenula uvođenje vanredne uprave u Zeničku željezaru

Iz dimnjaka Zeničke željezare već neko vrijeme nema dima

Parlamentu upućen akt s većom pravnom snagom: Specijalni zakon za spas Željezare

<p>Poljoprivreda u BiH preživljava uprkos, a ne zahvaljujući sistemu. Društvo smo koje nije u stanju da se samostalno prehrani.</p><p>O kakvoj suverenosti Bosne i Hercegovine govore političari, kada naše društvo ne može samo sebe ni da prehrani. S domaćih njiva i farmi dolazi tek 20 do 30 posto godišnjih potreba naših građana za hranom i pićem. Ostatak uvozimo. Na svako izvezeno govedo uvezemo najmanje tri, pokazuju podaci Vanjskotrgovinske komore. Bez jake poljoprivrede i strateških rezervi hrane i energenata, bit ćemo gladni i promrzli već nakon mjesec dana globalne krize. A nije pitanje da li će je biti, već kada.</p><p>Istovremeno, više od 415 miliona KM poljoprivrednih poticaja svake godine izdvoje građani ove zemlje. Te milione dijeli trinaest resornih ministara - dva u entitetima, jedan u Distriktu i njih deset u kantonima. Svih trinaest voze službene limuzine i savjetuje svita mudrih savjetnika, nerijetko s kupljenim diplomama.</p><p>Davno je pred sudom u Tuzli dokumentovano kako se novac od poljoprivrednih poticaja dijeli kapom i šakom, u predmetu protiv Jerka Lijanovića i drugih. Dijeli se ljudima koji nemaju ni saksiju kadifica na balkonu, a kamoli farmu. Dijeli se poljoprivrednicima, ali ako pola vrate ministru. Dijeli se za kupovinu glasova. Lijanović je u zatvoru, ali je nastavljena sumnjiva podjela poticaja, svjedoče poljoprivrednici. Ne trebaju nam poticaji, govore već godinama, treba nam samo otkup svega što proizvedemo po fer cijeni i zaštita od jeftinog uvoza.</p><p>Bacamo 415 miliona KM godišnje u korumpiranu rupu bez dna, dok nam police u marketima pune uvozni proizvodi, a domaća poljoprivreda umire. Tačnije, ubijaju je neznanje i korumpiranost vlasti, koja bi za 415 miliona KM svake godine mogla izgraditi desetak modernih fabrika s hladnjačama, u kojima bismo mogli prerađivati domaće proizvode. Ali kapitalnih ulaganja u hladnjače i preradu nema, jer tamo nema prostora za brze talove. Plaćamo stotine miliona da bismo i dalje pili uvoznu vodu i jeli uvozno meso. Nepostojanje državne strategije, transparentnih registara i državnog ministarstva, uskraćuje nam pristup i evropskim poticajima. Uskoro će nam jedini izvozni "proizvod" ostati naša radna snaga – naša djeca.</p>

Društvo smo koje nije u stanju da se samostalno prehrani

Ubijanje poljoprivrede

<p>„Dnevni avaz“ je u posjedu dokumenta koji bi mogao spasiti Zeničku željezaru i njene radnike. Radi se o Izvještaju nezavisne revizije MERFI, koji nedvosmisleno potvrđuje da je privatizacija Željezare 1998. godine nezakonita i „pravno ništava“.</p><p>Ovaj temin u pravnoj terminologiji označava nešto što nema nikakvu pravnu snagu i vrijednost. To u privredenom pravu BiH izaziva „domino efekt“ i poništava sve kasnije pravne poslove. Ovaj dokument je stoga jak pravni osnov, koji bi radnike Željezare i metalnu industriju Federacije BiH mogao spasiti sudbine koju im je namijenio sumnjivi biznismen Gordan Pavlović Goci.  </p><p>Pravno ništav ugovor ne može proizvesti nikakva pravna djejstva kasnije, što znači da ni Gordan Pavlović nije legalno stekao vlasništvo nad Željezarom, navodi za „Avaz“ Hasan Kreho, koji je prvi ukazao novinarima „Avaza“ na postojanje ovog dokumenta.</p>

<h2>Inžinjer Kreho</h2><p>Ovaj dokument je „pravna atomska bomba“, govori za „Avaz“ Kreho, inžinjer mašinstva i dugogodišnji zaposlenik Željezare. Kaže da su on, njegov brat i njihov otac sabrali više od 110 godina radnog staža u ovoj kompaniji. Hasan se godinama kao sindikalac borio za prava metalaca u ovoj kompaniji.</p><p>On objašnjava da je Izvještaj urađen u decembru 2013. godine, i da je duže od decenije ležao u nečijoj ladici. Kreho navodi da je ovaj dokument upućen svim relevantnim institucijama, uključujući Tužilaštvo BiH. Ko je i kako nezakonito rasturao imovinu preduzeća Željezara Zenica, trebala bi pokazati istraga, ako do nje dođe, navodi Kreho. Dodaje da je za ovakva krivična djela propisana kazna od 20 i više godina robije.</p>

<h2>Zaključak revizije</h2><p>Vlada Federacije BiH je 1998. godine s Kuvajtskim investicionim fondom (KIA) osnovala zajedničko preduzeće BH Steel, i time započela privatizaciju Željezare. Kuvajćanima je u tom poslu Vlada FBiH priznala i gotovo 30 miliona američkih dolara, na ime prijeratnog kredita datog u vrijeme Jugoslavije.</p><p>Revizori su utvrdili da su po važećem zakonu za takvo nešto Vladi FBiH bili neophodni saglasnost, kao i ratifikacija Parlamentarne skupštine BiH, koje Državni parlament nikada nije dao. O tome ne postoji nikakav dokaz u državnim institucijama niti u „Službenim novinama BiH“, naveli su revizori, te zaključili da je Ugovor o osnivanju BH STEEL COMPANY pravno ništavan.</p><p>Sada je na potezu Vlada FBiH, koja ima jak pravni osnov da pokrene proces preuzimanja i spašavanja metalne industrije, ili barem onoga što se još spasiti da.</p><h2>Nezakonita privatizacija</h2><p>Vlada Federacije BiH je 1998. godine s Kuvajtskim investicionim fondom (KIA) osnovala zajedničko preduzeće BH Steel, i time započela privatizacija Željezare. Vlada je u novoosnovano preduzeće unijela imovinu Željezare Zenica, a Kuvajćani su obezbijedili svježi kapital. Ključni proizvodni pogoni željezare su prebačeni na BH Steel, a staroj firmi su ostavljani dugovi i višak radnika. U BH Steel je 2004. godine ušla kompanija LNM (danas ArcelorMittal), kojoj su Kuvajćani i Vlada FBiH prodali svoje udjele. Na kraju lanca je stigao sumnjivi biznismen Pavlović, ali je temelje kasnijih pravnih poslova srušila nezavisna revizija svojim izvještajem.&nbsp;</p>

CRNO NA BIJELO: Privatizacija Zeničke željezare je „pravno ništava“

Prva strana Izvještaja revizorske kuće MERFI iz 2013. godine

Izvještaj koji ruši višedecenijsku pljačku: Dokument za spas Željezare!

<p>Dodikov povlašteni biznismen, Fočak Gordan Pavlović Goci, gotovo potpuno je deindustrijalizovao Bosnu i Hercegovinu. Analiza njegovog poslovanja, kojim je ugasio na hiljade radnih mjesta, otkriva duboke kontroverze i političke veze, koje prate rast njegove poslovne imperije. </p><p>Pavlovićev poslovni model se već godinama oslanja na preuzimanje strateških državnih resursa uz pomoć blagonaklone vlasti. Sumnjivi otkupi potraživanja, te guranje kompanija u stečaj radi lakšeg preuzimanja i otpuštanja radnika su okončani nauštrb javnog interesa i državne ekonomije. </p><p>Rekordna prošlogodišnja dobit njegovih kompanija Pavgord i Alumina, od 56 miliona KM, neodvojiva je od njegovih političkih veza i uništavanja privrede.  </p><h2>Deindustrijalizacija BiH</h2><p>Njega niko ne pita ni za porijeklo imovine, ni za prvi milion, ističe za „Avaz“ ekonomska analitičarka Svetlana Cenić. Ona smatra da su porijeklo Pavlovićevog novca i katastrofalne posljedice njegovog poslovanja po industriju BiH ključna pitanja koja Pavloviću ne postavljaju ni izvršna ni sudska vlast. </p><p>- Čije su pare to uopšte, kojima on preuzima sve? Ja ne vjerujem u slučajnost. Nema šanse da je sve ovo mogao bez pomoći Vlade, kako one u RS tako i one u FBiH, koja je dozvolila da preuzme i Željezaru u Zenici - ističe ona.</p>

<p>Od Rudnika „Miljevina“, preko Alumine i Koksare u Lukavcu, pa preko Rudnika „Ljubija“ do Željezare u Zenici, uspio je sve preuzeti za ko zna čije pare, i uz jako dobre veze i pomoć Dodika i Nikšića (Nermin Nikšić), navodi Cenić.</p><h2>Prvi milioni</h2><p>Pavlovićeva firma Pavgord je od lokalne transportne firme s nekoliko kamiona izrasla u holding, koji je preuzeo i ugasio vitalne dijelove metalurškog sektora Bosne i Hercegovine. Vlada RS mu je gotovo besplatno prepustila Rudnik „Miljevina“, ocijenivši ga neperspektivnim. Ipak, jedan od ključnih momenata Pavlovićevog uspona je bio preuzimanje industrijskog giganta Alumine iz Zvornika.</p><p>Alumina je postala paradigma takozvanog "stečajnog kanibalizma", u kojem se kroz komplikovane pravne manevre privatni dugovi pretvaraju u vlasničke udjele. Slučaj je godinama bio predmet niza sudskih sporova i političkog lobiranja Milorada Dodika.</p><p>Ovakva akumulacija kapitala je stvorila opasan monopol, u kojem nepoznat centar moći može ucjenjivati cijeli lanac snabdijevanja i desetine hiljada radnih mjesta, ističu analitičari. Upozoravaju da je Pavlovićevo carstvo izgrađeno na ruševinama giganata, gurnutih u stečaj radi lakše privatizacije.</p><h2>Pravosudni imunitet</h2><p>Veze Pavlovića s aktuelnom vlašću omogućavaju mu i svojevrsni imunitet pred pravosudnim organima. Dok njegove firme bilježe milionske profite, industrija se gasi, a društvo je osiromašeno. Ovakav model "ortačkog kapitalizma" obeshrabruje i strane investitore, koji ne žele učestvovati u sistemu gdje pravila određuje nekolicina biznismena. Javnost ima pravo da zna sve detalje o tome kako je Pavlović postao vlasnik potraživanja koja su mu omogućila ovakvu dominaciju na tržištu. Bez radikalne akcije pravosuđa, primjeri poput Pavgorda će se samo umnožavati na štetu ekonomije BiH.&nbsp;</p>

Poslovni model zasnovan na stečajnom gašenju industrije

Gordan Pavlović nikad nije dao intervju bilo kojem mediju

Rušilački pohod Dodikovog biznismena: Čijim novcem ubija industriju?

<p>Njemački Bundestag je 7. maja raspravljao o produženju njemačkog učešća u vojnoj misiji EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, a raspravu za „Avaz“ analizira Adi Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost – ESI. On smatra da je rasprava u Bundestagu otkrila duboku polarizaciju same njemačke politike, ali i čvrst stav Njemačke o evropskoj i atlantskoj sudbini Bosne i Hercegovine.</p><p>Dijagnoza koju je Berlin dao ne daje previše mjesta za optimizam, jer je ocijenjeno da je BiH u političkom ćorsokaku, te da je napredak zemlje na putu euroatlanskih integracija potpuno zaustavljen.</p><h2>Jačanje radikala</h2><p>Ton debate je oslikavao rast pluralizma i polarizacije unutar samog parlamenta Njemačke, gdje su krajnja desnica (AfD) i ljevica (Die Linke) unijele širi spektar stavova, koji su često suprotstavljeni tradicionalnim pozicijama njemačke vanjske politike. To, međutim, ocjenjuje Ćerimagić, nije dovelo do promjene u kursu Njemačke prema BiH.</p>

<p>Prema njegovim riječima, za BiH su najrelevantnije bile ocjene Savezne vlade, koje nose težinu zvaničnog državnog stava. Tako je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke navelo da je BiH prošle godine bila na ivici secesije Republike Srpske. U tom kontekstu, Berlin je posebno istakao otpornost koju su državne institucije BiH demonstrirale, naglašavajući značaj provođenja sudske presude protiv bivšeg predsjednika RS, Milorada Dodika, kao dokaz funkcionalnosti pravnog poretka u BiH.</p><p>Zanimljiva je razlika koju Njemačka pravi u smislu sigurnosti. Dok se Kosovo i dalje opisuje kao sigurnosni izazov na Balkanu, BiH je ocijenjena kao zemlja bez neposredne vojne prijetnje. Glavni problemi, prema njemačkoj vladi, nisu u polju sigurnosti, već u dubokim političkim neslaganjima koja zahtijevaju isključivo kompromis.</p><h2>Splasnuo optimizam</h2><p>Međutim, optimizam povodom otvaranja pregovora sa EU u martu 2024. brzo je splasnuo, konstatovano je u Berlinu. Reforme u BiH su potpuno zaustavljene, a trenutno nema naznaka ozbiljnijih političkih rješenja, zaključeno je.</p><p>Uprkos političkom zastoju u BiH, poruka iz Berlina je ostala čvrsta i nepromijenjena: stabilizacija BiH i regije zapadnog Balkana je strateški interes Njemačke. Njemačka vlada ne namjerava povući ruku saradnje, a iz Ministarstva odbrane stigao je ključni podsjetnik – atlantska integracija BiH ostaje neupitan cilj Berlina, komentariše Ćerimagić.</p><p>U svijetu rastuće nesigurnosti, Njemačka vidi BiH kao strateško susjedstvo, koje se ne smije prepustiti slučaju, i nastavlja insistirati na dugoročnoj perspektivi članstva u EU i NATO-u, kao jedinom trajnom rješenju.</p>

Uprkos političkom zastoju, Berlin ostaje posvećen integraciji BiH i Balkana

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

<p class="">Njemački Bundestag je 7. maja raspravljao o produženju njemačkog učešća u vojnoj misiji EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, a raspravu za „Avaz“ analizira Adi Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost – ESI.</p><p>On smatra da je rasprava u Bundestagu otkrila duboku polarizaciju same njemačke politike, ali i čvrst stav Njemačke o evropskoj i atlantskoj sudbini Bosne i Hercegovine. Dijagnoza koju je Berlin dao ne daje previše mjesta za optimizam, jer je ocijenjeno da je BiH u političkom ćorsokaku, te da je napredak zemlje na putu euroatlanskih integracija potpuno zaustavljen.</p><h2>Jačanje radikalnih politika u Njemačkoj </h2><p>Prema Ćerimagiću, ton debate je oslikavao rast pluralizma i polarizacije unutar samog parlamenta Njemačke, gdje su krajnja desnica (AfD) i ljevica (Die Linke) unijele širi spektar stavova, koji su često suprotstavljeni tradicionalnim pozicijama njemačke vanjske politike.</p><p>To međutim, nije dovelo do promjene u kursu Njemačke prema BiH. Za BiH su najrelevantnije bile ocjene Savezne vlade, koje nose težinu zvaničnog državnog stava. Tako je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke navelo da je BiH prošle godine bila na ivici secesije Republike Srpske. </p><p>U tom kontekstu, Berlin je posebno istakao otpornost koju su državne institucije BiH demonstrirale, naglašavajući značaj provođenja sudske presude protiv bivšeg predsjednika RS, Milorada Dodika, kao dokaz funkcionalnosti pravnog poretka u BiH.</p><h2>Sigurnosni izazov</h2><p>Zanimljiva je razlika koju Njemačka pravi u pogledu sigurnosti. Dok se Kosovo i dalje opisuje kao sigurnosni izazov na Balkanu, BiH je ocijenjena kao zemlja bez neposredne vojne prijetnje. </p><p>Glavni problemi, prema njemačkoj vladi, nisu u polju sigurnosti, već u dubokim političkim neslaganjima koja zahtijevaju isključivo kompromis. Međutim, optimizam povodom otvaranja pregovora sa EU u martu 2024. brzo je splasnuo, konstatovano je u Berlinu. Reformeu BiH su potpuno zaustavljene a trenutno nema naznaka ozbiljnijih političkih rješenja, zaključeno je.</p><p>Uprkos političkom zastoju u BiH, poruka iz Berlina je ostala čvrsta i nepromijenjena: stabilizacija BiH i regije zapadnog Balkana je strateški interes Njemačke. Njemačka vlada ne namjerava povući ruku saradnje, a iz Ministarstva odbrane stigao je ključni podsjetnik – atlantska integracija BiH ostaje neupitan cilj Berlina. </p><p>U svijetu rastuće nesigurnosti, Njemačka vidi BiH kao strateško susjedstvo, koje se ne smije prepustiti slučaju, i nastavlja insistirati na dugoročnoj perspektivi članstva u EU i NATO savezu, kao jedinom trajnom rješenju.</p>

Uprkos političkom zastoju, Njemačka ostaje posvećena integraciji BiH i Balkana

Ćerimagić: Polarizira se i njemačka politička scena

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

<p>Sedam od deset građana Bosne i Hercegovine ne vjeruje da su izbori pošteni i da vjerno odražavaju ono što su zaokružili na glasačkom listiću. Ovo je porazan rezultat istraživanja „Koalicije za poštene izbore - Pod lupom“.</p><p>Od hiljadu ispitanika, svaki četvrti je naveo da je lično svjedočio kupovini glasova ili nekoj vrsti izborne prevare, pokazuje isto istraživanje iz 2024. godine. Provela ga je građanska mreža posmatrača, koja duže od decenije pomno prati izbore i upozorava da korupcija stanuje u biračkim odborima. Oni su pod direktnim utjecajem stranaka i najslabija su karika izbornog procesa.</p><p>Nova tehnologija im direktno izbija iz ruku niz alata za krađu glasova, koji su identifikovani i dokumentovani proteklih godina. Među njima su glasovi umrlih, politički neaktivnih i drugih „fantomskih birača", čiji glas je ubrojan iako nikad nisu došli na biračko mjesto.</p><p>Identifikacija otiskom prsta i skeniranjem lične karte će osigurati da jedan čovjek zaista predstavlja samo jedan glas. Prebrojavanje će biti moguće skoro u realnom vremenu, a rezultati više neće ovisiti o onima koji broje glasove. Novi sistem onemogućava manipulacije poput dopisivanja glasova u kasnim noćnim satima. Biometrija stoga nije samo tehničko pitanje, već snažan alat u borbi protiv sistemske korupcije i izbornog inženjeringa.</p><p>Zaustavljeni su ovim i beskrajni ciklusi postizbornih žalbi i sudskih procesa, koji često paralizuju državu i uspostavljanje nove vlasti mjesecima. Ogroman otpor uvođenju ovih tehnologija dolazi upravo iz krugova koji su najviše profitirali krađom glasova i lovom u mutnom izbornom sistemu.</p><p>Uprkos ogromnom otporu, Centralna izborna komisija je uspjela ono što se činilo nemoguće - uvesti izborni proces BiH u 21. vijek. Jer, bez poštenih izbora, svaka reforma je samo mrtvo slovo na papiru.</p>

Uvođenje biometrijske tehnologije i skenera glasačkih listića će ovog oktobra vratiti građanima vjeru da je njihov glas važan, a ne falsifikovan 

STOP izbornim prevarama

<p>U kojoj mjeri su i koji zaposlenici pravosudnog sistema zakazali i time bili saučesnici u mučenju i ubistvu Elme Prusac-Godinjak? To i niz drugih pitanja je otvoreno tokom jučerašnjeg ročišta, na kojem je Kantonalni sud u Sarajevu odredio jednomjesečni pritvor Tariku Pruscu, zaposleniku zaštitarske agencije SEC ONE.</p><p>On je osumnjičen da je pred djetetom mučio i službenim pištoljem ubio bivšu suprugu Elmu Prusac-Godinjak, u vrijeme dok je bio pod mjerama zabrane prilaska, koje mu je izrekao sud nakon niza prijetnji i uhođenja. </p><h2>Pitanje jedan</h2><p>Kako su nadležne institucije uopšte izdale dozvolu za obavljanje zaštitarskih poslova i nošenje službenog oružja čovjeku osuđenom za nasilje u porodici, i koji službenik je potpisao dozvolu? </p><p>Prusac je 2016. godine pravosnažno osuđen, jer je pretukao majku, a dan kasnije i svog brata, navela je tužiteljica Iva Kurilić na ročištu.</p><h2>Pitanje dva</h2><p>Zašto policija nije obavijestila Pruščevog poslodavca, zaštitarsku agenciju SEC ONE da je supruga višestruko prijavljivala njihovog naoružanog zaposlenika za uhođenje i prijetnje i koji policijski službenici nisu uradili svoj posao?</p><p>Iz ove agencije su za „Dnevni avaz“ izjavili da nikakvu službenu obavijest nisu dobili od institucija.</p><h2>Pitanje tri </h2><p>Zašto sud nije obavijestio zaštitarsku agenciju i zatražio da mu oduzme službeno oružje, nakon što je Pruscu izrekao mjere zabrane prilaska, i koji sudija je to propustio uraditi? </p><p>Iz agencije su za „Avaz“ potvrdili da nikakvu službenu obavijest nisu dobili od suda.  </p><h2>Pitanje četiri</h2><p>Kako je Prusac mogao posjedovati službeno oružje i izvan radnog vremana? On je službeno oružje ukrao od svog poslodavca dan ranije, odnosno nije ga vratio agenciji nakon radnog vremena, što je bio obavezan prema pravilima službe. </p><p>Agencija SEC ONE je obavijestila policiju odmah po saznanju da je Prusac otuđio službeni pištolj, naveli su iz ove agencije za „Dnevni avaz“, ne precizirajući kada su tačno obavijestili policiju o nestanku oružja.  </p><h2>Pitanje pet</h2><p>Zašto sistem nije reagovao na četiri ogromne crvene zastave, koje su upozoravale da je život Elme Prusac-Godinjak ugrožen, jer joj prijeti osuđenik za porodično nasilje s policijskom dozvolom za nošenje oružja?</p><h2>Izbrisane presude – Prusac nije jedini</h2><p>Ovo se uglavnom dešava zbog nedostatka komunikacije između policije i suda, objašnjava nezvanično dugogodišnji zaposlenik jedne zaštitarske agencije iz Sarajeva. Kaže da agencija po zakonu ne može provjeriti da li je neka osuda brisana iz registra osuđenih, što je zakonska rupa koju osuđenici koriste da dobiju potvrdu suda o neosuđivanosti te zaštitarski posao. To bi, međutim, mogla provjeriti policija koja izdaje dozvole zaštitarima, a i sud bi ih trebao obavijestiti kada se dese incidenti, objašnjava.&nbsp;</p><p>Navodi da se šokirao kada je nedavno u zaštitarskoj odjeći i sa službenim oružjem sreo i Denijela Džidića, koji je 2012. godine službenim pištoljem teško ranio u stomak Nihada Subašića. O tome je lično obavijestio kolege iz te agencije, kada to već nisu uradili sud i policija.&nbsp;</p>

Mnogi se provuku kroz šuplji i nezainteresovani sistem

Hapšenje Tarika Prusca nakon mučenja i ubistva Elme Prusac-Godinjak 

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

<p>Početak rata je Adem Jež dočekao sa suprugom i dvoje djece, u soliterima naselja Švrakino Selo.&nbsp;</p><p>Otuđeni ostaci Jugoslovenske narodne armije (JNA) su rafalima iz kasarne Viktor Bubanj izrešetali taj stan, u kojem je pukom srećom porodica ostala neokrznuta, objašnjava za „Dnevni avaz“.</p><p>- Tog 2. maja sam bio u dijelu grada u kojem sam odrastao. Lopte smo igrali na potezu od Baščaršije do Predsjedništva BiH, i taj dio grada smo znali k'o svoj džep, što je bilo presudno. Drugari iz djetinjstva Topa (Dževad Topić), Paco (Semir Hadrović), Žan Kutijero, Vlado Pavlović. Bilo nas je još, ali je nas petnaestak bilo aktivno, ali i slabo naoružano - prisjeća se.</p><h2>Prvo oružje</h2><p>Priča da su nabavili najprije neke smješne puške, koje su od cijevi pravili majstori u fabrici Pretis, sa nekom primitivnom oprugom kao okidačem. Opasno i za onog koji puca kao i za neprijatelja, dodaje. Nekoliko automatskih pušaka smo dobili od rezervnih policajaca i otišli smo jedne noći kroz Jevrejsko groblje do četničkih položaja, priča Jež.</p><p>- Tada smo ih iznenadili i iz te akcije sam donio „osu“ (Protivoklopni ručni bacač raketa). Ona nas je spasila tog dana - sjeća se Jež. Objašnjava da nije znao kako se koristi, pa ga je obučio jedan komšija.</p>

<p>- Uvijek sam mrzio oružje, pa i danas, ali sam četnike koji su došli da nas pokolju i koji su pucali na nas i naš grad mrzio više. Osa je postala moje oružje, s kojim sam obišao sve Sarajevske linije - dodaje.</p><h2>Drugi maj</h2><p>- Pucnjava je bila strašna tog dana. Dva transportera i džip kraj pozorišta, tridesetak „niških specijalaca“, sve je bilo planirano da Sarajevo padne u njihove ruke. Mi smo imali desetak pušaka „Osu“ i tri rakete za nju - priča Jež.</p><p>Paco je, prisjeća se, predložio da se popnu na ravni krov kod zgrade ZOI 84, odakle je Jež uspio „osom“ pogoditi oba transportera smještena kod Narodnog pozorišta. To je okrenulo sve u našu korist. Pomislili su da smo naoružani do zuba. Povukli su se u zgradu UPI prekoputa.</p><h2>Rambov Magnum</h2><p>- Nakon toga je odjednom sve stalo i utišalo se. Izbacili su neku bijelu krpu iz zgrade UPI, i tražili pregovore. Izvjesni „niški specijalac“ zvani Rambo i ja smo izašli i na parkingu pregovarali o njihovoj predaji dva puta u sat vremena - kaže Jež.</p><p>- Bio je drčan i osoran, tražio je da odu u kasarnu s oružjem, prijetio da će pobiti civile koje su držali u zgradi UPI, izvadio je ručnu bombu u jednom momentu. Ja sam mjerk'o njegov Magnum (revolver) za pasom. Rekli smo da samo bez oružja mogu otići - opisuje Jež.</p><p>- Na kraju su izašli, postrojili smo ih i razoružali, uzeli uniforme. Policija ih je odvela i kasnije su pušteni. Jedino je taj Rambo pretučen, kako sam kasnije čuo - prisjeća se Jež.</p><h2>Poslije rata</h2><p>Jež je „osu“ nosio u još dosta važnih bitaka, od oslobađanja Dobrinje, Trebevića, Pofalićke bitke. Ranjen je teško u obje noge i ruku. Godine nakon rata pamti po tome što su ga poslijeratne vlasti izbacile dva puta iz stana skupa sa suprugom i djecom. Ljiljana nikad nije dobio niko iz jedinice, kaže.</p>

<p>- Klub „Jež“ koji sam uoči rata pripremao u podrumu, uz potpise svih stanara, uspio sam otvoriti tek nakon rata, ali su mi i to zatvorili. Samo jer sam dao intervju u „Oslobođenju“ nakon rata, i rekao iskreno svoje mišljenje o poslijeratnim vlastima i dijeljenju „Zlatnih ljiljana“ - otvoreno govori Jež.</p><p>Kaže da je njegovoj djeci uvijek bilo čudno što ga u prolazu ljudi hvale kao heroja, a istovremeno doživljavaju izbacivanje iz stana. Ponovio bih isto bez obzira na sve, dodaje.</p><p>- Taj instikt bi možda psiholozi bolje opisali nego ja. Nisam ja doš'o u Beograd da napadam, nego branim svoju porodicu, svoj grad i svoju domovinu - zaključuje Jež.</p>

Kako smo odbranili Sarajevo 2. maja

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

<p>Projekt Južna interkonekcija je u potpunosti usklađen s evropskim energetskim i tržišnim propisima, a Bosni i Hercegovini će donijeti veću sigurnost snabdijevanja i stabilniju energetsku tranziciju, navodi za „Dnevni avaz“ Amer Bekan, predstavnik investitora, američke kompanije AAFS.</p><p>On je ovim riječima komentarisao upozorenja koja je EU uputila vlastima BiH, da prilikom realizacije ovog projekta moraju „s dužnom pažnjom razmotriti i obaveze koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i procesa evropskih integracija“.</p><p>Bekan ističe da su kritike legitimne u demokratiji, ali je važno da se one temelje na činjenicama, a ne na pogrešnim interpretacijama. </p><h2>Usklađenost s EU</h2><p>Objašnjava da projekt gasovoda predviđa potpunu usklađenost s EU pravilima, između ostalog i o slobodnom pristupu gasovodu svim zainteresovanim stranama pod jednakim uslovima. Usvajanjem tih principa osiguravamo otvoreno i konkurentno tržište, zbog čega su neutemeljene tvrdnje o “zatvaranju kapaciteta” ili dugoročnim ekskluzivnim aranžmanima.</p><p>Projekt Južne interkonekcije je u funkciji diverzifikacije izvora snabdijevanja i jačanja energetske sigurnosti, što je jedan od ključnih prioriteta EU. Povezivanje na LNG terminal na Krku i evropsko tržište znači smanjenje ovisnosti o jednom dobavljaču, što je također u potpunosti u skladu s politikama EU, ističe on.</p><h2>Uloga gasa</h2><p>Prirodni gas je prepoznat kao tranzicijsko gorivo u procesu dekarbonizacije nekog energetskog sistema, ističe Bekan. Objašnjava da je projekt tehnički projektovan da bude kompatibilan s budućim zelenim energetskim rješenjima, poput hidrogena, te dugoročno usklađen s klimatskim ciljevima.</p><p>Južna interkonekcija je projekt koji je otvoren za međunarodne finansijske institucije poput IFC-a i EBRD-a, što dodatno osigurava visoke standarde transparentnosti, ističe on. Dodaje da se svi projektni koraci se odvijaju transparentno i kroz institucije Federacije BiH. </p><p>Investiciji će donijeti značajan rast BDP-a, zapošljavanje i industrijski razvoj, ističe Bekan i objašnjava da će planirana izgradnja modernih plinskih elektrana doprinijeti stabilnosti elektroenergetskog sistema i smanjenju zagađenja.</p>

Kreće najveći energetski projekt u BiH

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

<p>Otvaranje ratnih žarišta i nezapamćeni porast potražnje za municijom doveli su do rasta proizvodnje domaće namjenske industrije. Posljednjih dvanaest godina je proizvodnja uvećana osam puta, dostigavši 623 miliona KM. Uprkos tome, građani svjedoče gašenju kompanija u ovom sektoru, koji posljednjih godina guši domaća vlast.</p><p>Rezultati četverogodišnje Trojkine uprave su gašenje nekad perspektivne fabrike Vitezit u Srednjoj Bosni, devastacija Tehničko-remontnog zavoda u Hadžićima, te milionski gubici nekad profitabilne fabrike municije Igman u Konjicu. Teško je utvrditi da li je posrijedi tek nemar, ili je aktuelna vlast namjensku industriju stavila na listu za odstrjel, nakon što je ugasila svjetlo u metalnoj industriji? Resorni ministar nije bio dostupan da komentariše. </p><h2>Velika potražnja</h2><p>Snažan rast potražnje za municijom je velika šansa za razvoj i modernizaciju namjenske industrije, ali ovaj sektor se guši u administrativnom vakuumu i nedostatku vizije, ističe za „Dnevni avaz“ vojni ekspert Nedžad Ahatović. </p><p>Trenutno stanje je neodrživo jer legislativa ne prati tržišnu utakmicu, već političke interese i zastarjele birokratske modele. Da bi se izvezao jedan vojni proizvod ili uvezla sirovina, potrebne su dozvole ministarstava sigurnosti, odbrane, vanjskih poslova i vanjske trgovine, ističe on. </p><p>Ovakav sistem guši razvoj, modernizaciju i proizvodnju gotovih proizvoda i modernih oružja, poput dronova i raketnih sistema. Domaće haubice i dronovi ostali su pusta želja zbog šume propisa i političkih blokada, objašnjava Ahatović.</p><p>Neophodno je formirati državnu korporaciju koja bi strateški upravljala svim kompanijama namjenske industrije. Strateški bi planirala razvoj i služila fabrikama kao servis za ishodovanje svih dozvola i promovisanje industrije na globalnom tržištum, navodi on. </p><h2>Netransparentnost</h2><p>Dodaje da je privatni kapital dobrodošao, ali da Federacija mora vratiti kontrolu države nad ovim strateški važnim fabrikama, ograničavanjem privatnog kapitala na maksimalno 25 posto. Uz to, dodaje Ahatović, tehnološka modernizacija i proizvodnja modernog oružja je suštinski važna za opstanak. </p><p>Vlast u Federaciji BiH nije realizovala ništa od obećanog. Strategija razvoja ove industrije je istekla 2022. godine, ali Trojka nikad nije donijela novu, iako je najavljena kao ključni prioritet. Informacije o stanju u ovoj industriji nemaju čak ni zastupnici u Parlamentu, navodi Kenan Uzunović. Iako je član parlamentarne komisije za sigurnost, dodaje da podatke o namjenskoj industriji dobija nezvanično i iz medija, zbog čega je zatraženo održavanje tematske sjednice o ovoj temi. </p><p>Vlast Trojke je polovinom prošle godine zatražila vanrednu reviziju u svim fabrikama namjenske industrije, navodeći da sumnjaju na zloupotrebe manjinskih, privatnih suvlasnika i nezakonito izvlačenje novca. Rezultati revizije su tajna čak i za zastupnike Parlamenta FBiH, navodi Uzunović. </p><h2>Gubici i berzovna blokada</h2><p>Sumnjivu netransparentnosti oslikava podatak da je Sarajevska berza (SASE) često suspendovala trgovinu dionicama firmi Pretis, Zrak i TRZ Hadžići, jer nisu dostavljali finansijske izvještaje o poslovanju. Uprkos nezapamćenoj potražnji za oružjem, nekad najprofitabilnija fabrika Igman iz Konjica je prošlu godinu završila s gubitkom od 15 miliona KM. </p><h2>Manjak baruta i radnika</h2><p>Problemi namjenske industrije su i nedostatak baruta, modernizacije i radne snage. Ne koristimo komparativnu prednost što proizvodimo municiju i prema NATO i prema standardima istočnog bloka, što je adut za pregovore s EU i traženje strateških partnera, a ne samo pukih kupaca&nbsp;</p>

Strategija razvoja vojne industrije istekla 2022. Trojka nikad nije donijela novu, a najavljena kao ključni prioritet 

Neiskorišteni potencijal namjenske industrije

Oko 400 miliona KM poticaja godišnje ode bez ikakvog efekta: Spašavanje poljoprivrede ili kupovina glasova?

Posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Pekingu: Kina kao novi geopolitički "pupak" svijeta

Komandant EUFOR-a generalmajor Mauricio Fronda: Sigurna BiH ostaje prioritet

Kako prevariti biometriju?

Zaustavljanje pljačke Zeničke željezare: Vrijeme curi, rok je 25. juni

Parlamentu upućen akt s većom pravnom snagom: Specijalni zakon za spas Željezare

Ubijanje poljoprivrede

Izvještaj koji ruši višedecenijsku pljačku: Dokument za spas Željezare!

Rušilački pohod Dodikovog biznismena: Čijim novcem ubija industriju?

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

STOP izbornim prevarama

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

Nakon metalne, na redu i namjenska industrija: Dronovi i haubice u političkoj blokadi

Oko 400 miliona KM poticaja godišnje ode bez ikakvog efekta: Spašavanje poljoprivrede ili kupovina glasova?

Posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Pekingu: Kina kao novi geopolitički "pupak" svijeta

Komandant EUFOR-a generalmajor Mauricio Fronda: Sigurna BiH ostaje prioritet

Kako prevariti biometriju?

Zaustavljanje pljačke Zeničke željezare: Vrijeme curi, rok je 25. juni

Parlamentu upućen akt s većom pravnom snagom: Specijalni zakon za spas Željezare

Ubijanje poljoprivrede

Izvještaj koji ruši višedecenijsku pljačku: Dokument za spas Željezare!

Rušilački pohod Dodikovog biznismena: Čijim novcem ubija industriju?

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

STOP izbornim prevarama

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

Nakon metalne, na redu i namjenska industrija: Dronovi i haubice u političkoj blokadi