Živimo u <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/482511/ljevoruki-u-desno-dizajniranom-svijetu">svijetu dešnjaka</a>. Njima je sve prilagođeno, jer su ljevoruki ljudi u manjini. Ista priča je i s djecom.&nbsp;&nbsp;
Ukoliko se pitate zbog čega neko dijete češće koristi lijevu ruku, stručnjaci tvrde da nasljeđe igra veliku ulogu, ali je bitan i utjecaj okoline, kao i eventualni nervni i motorički poremećaji.

Naučnici tvrde da se ljevorukost ne može odmah uočiti, jer se razvija postepeno. Zbog toga roditelji ne mogu odmah znati kojom će rukom dijete pisati, jer mala djeca često podjednako koriste obje ruke.&nbsp;&nbsp; 

Tek kada maleno napuni tri godine može se sa sigurnošću tvrditi da učestalo koristi jednu ruku. Stručnjaci tvrde da roditelji moraju biti oprezni ukoliko dijete od godinu koristi samo jednu ruku, bilo da je to lijeva ili desna. 


Takvo ponašanje najčešće je uzrokovano lošim radom motoričkog centra u mozgu i to na suprotnoj strani od ruke koju manje koristi. 


To znači da će dijete, ukoliko je oštećen motorički centar na lijevoj strani mozga, koristiti isključivo desnu ruku. Ako oštećenje nije veliko, mozak će ga prevladati sam, bez terapije.


Američki naučnici testirali su inteligenciju ljevorukih i desnorukih đaka i došli do zaključka da su rezultati govornog dijela testa bili jednaki za obje grupe, dok su u rješavanju vizuelnih, prostornih zadataka (puzzle) dešnjaci postigli neznatno bolje rezultate. 


Međutim, kada je u pitanju kreativnost, ljevoruki su bili znatno bolji. Razlog je u tome što ljevoruki češće koriste centre za govor na obje moždane strane, što podstiče kreativnost. 


Mišljenja o ovom pitanju su podijeljena, ali je činjenica da je među umjetnicima čak 20 posto više ljevorukih.

Drugi istraživanje dovelo je do zaključka da su l<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/396797/preporuke-strucnjaka-ljevoruku-djecu-treba-ranije-uciti-da-pisu">jevoruka djeca</a> sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. 



Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka. Njima je samo ponekad potrebno malo više vremena da uvježbaju određene vještine. 



Ukoliko imate ljevoruko dijete možete mu pomoći razgovorom, objašnjenjima i praktičnim primjerima, što će pomoći da pravilno razvije motoriku i broj povreda svede na minimum.

Jedno istraživanje pokazuje da su ljevoruka djeca sklonija povredama jer je njima, tvrde naučnici, sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Roditeljstvo je jedan od najtežih životnih zadataka i nemoguće ga je ispuniti savršeno. Evo nekoliko stvari na koje se, u svakodnevnoj jurnjavi, lako spotaći.&nbsp;&nbsp; 
1. Očekujemo od djece nešto za što još nisu spremna 

Tražimo od novorođenčeta da bude tiho, od dvogodišnjaka da mirno sjedi, a od četvorogodišnjaka da samo pospremi sobu. U svim ovim situacijama smo nerealni - roditelji ponekad očekuju od svoje djece nešto što bi i starijem djetetu bilo teško. 

2. Ljutimo se ako dijete ne udovolji našim potrebama 

Dijete može samo ono što može. Ako ne može uraditi ono što tražimo, nepošteno je očekivati ili zahtijevati više, a ljutnja samo pogoršava stvar. Postoje granice dječijih mogućnosti, a ako mi ne prihvatamo te granice, frustriramo i sebe i djecu. 

3. Ne vjerujemo dječijim motivima 

Ako dijete ne udovolji našim potrebama, odmah pretpostavljamo da izaziva. Trebali bismo se umjesto toga staviti u dječiju kožu i sagledati situaciju iz njihove vizure da bismo utvrdili istinu. Prkosno dijete možda je bolesno, umorno, gladno...

4. Ne dozvoljavamo djeci da budu djeca 

Zaboravljamo kako je nama bilo dok smo bili djeca. Naravno da će zdravo dijete biti živahno. 

5. Obrnuto postavljamo stvari 

Umjesto da prihvatimo roditeljsku ulogu i udovoljimo djeci, očekujemo da ona udovolje nama. Ponekad smo toliko fokusirani na svoje neudovoljene potrebe i frustrirani da potpuno zaboravimo da dijete ima i vlastite potrebe. 

6. Kritiziramo kad dijete pogriješi 

Djeca imaju malo iskustva u životu, neminovno je da griješe. <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/502431/djeca-uce-na-svojim-greskama">Greške</a> su prirodni način učenja. Umjesto da razumijemo dijete i pomognemo mu, kritiziramo ga. 

7. Zaboravljamo koliko kritike mogu povrijediti dijete 

Mnogi shvataju da je loše i štetno fizički kazniti dijete, ali mnogi i zaboravljaju da bole i riječi. 

8. Zaboravljamo koliko iscjeljujuće djeluju postupci puni ljubavi 

Upadamo u začarani krug krivice i lošeg ponašanja umjesto da djetetu pružimo ljubav, potvrdu i umirenje, samopoštovanje i sigurnost kroz zagrljaje i lijepe riječi. 

9. Zaboravljamo da je naše ponašanje najbolji uzor djetetu 

Djeca uče iz primjera, a ne iz onoga što govorimo. Roditelj koji udari dijete jer je ono nekog udarilo i kaže mu da je to loše, zapravo uči dijete da je udaranje uredu za one koji imaju moć. Roditelj koji na probleme odgovara mirnim rješenjima uči dijete kako da postane dobra osoba. 

10. Vidimo samo spoljašnje ponašanje

Kad nas djetetovo ponašanje razočara, trebalo bi više nego ikada "pretpostaviti najbolje". Trebalo bi vjerovati da dijete misli dobro i ponaša se najbolje što može u određenim uslovima (i očiglednim i skrivenim od nas), a u skladu sa količinom iskustva u životu. 

Ako uvijek pretpostavimo najbolje o svom djetetu, ono će biti slobodno i učiniti najbolje što može. Ako dajemo ljubav, ljubav ćemo i dobiti.

Ako uvijek pretpostavimo najbolje o svom djetetu, ono će biti slobodno i učiniti najbolje što može. Ako dajemo ljubav, ljubav ćemo i dobiti

Često zaboravljamo koliko kritike mogu povrijediti dijete

Pustite djeci da budu – djeca

Uz niz važnih koža ima zadaću održavanja normalne temperature tijela, dakle termoregulacije. Taj mehanizam je veoma složen, a koža igra u tom lancu ima izvršnu funkciju.&nbsp;&nbsp; 
U tom procesu bitan faktor je znoj, proizvod znojnih žlijezda u koži kojeg čini 99 procenata vode. Isparavanjem znoja regulira se temperatura tijela. Dakle, znojenje je normalan fiziološki proces.

Tokom tog normalnog procesa ipak može doći do problema na koži bebe. Kako?
To se dešava zato što znoj, ako se pojačano stvara i duže vremena zadržava, nadražuje, iritira kožu, naročito kožu bebe koja je veoma nježna i osjetljiva.

Doba najranijeg života je period kada se brojne funkcije organizma, pa tako i kože, još nalaze u fazi sazrijevanja da bi bile kasnije spremne za normalno funkcioniranje. To je jedan razlog njene osjetljivosti.&nbsp; 

Drugi razlog je sama građa kompletnog organizma bebe, u kojem je zastupljenost vode oko 90 posto.


Treći razlog su vremenski uvjeti, makroklimatski, koji su uslovljeni određenim godišnjim dobima kada je temperatura zraka povećana, kada je vruće i vlažno vrijeme, ali i mikroklimatski, kada roditelji iz straha da se beba ne prehladi, pretjerano zagrijavaju prostoriju u kojoj ona boravi ili je pretjerano utopljavaju.


I na kraju još četvrti razlog - fizički napor prilikom dojenja i hranjenja općenito. Ova pojava je dobro poznata majkama koje tada uoče da se beba pojačano znoji po glavi i vratu. 


No, znojenje bebe nije ograničeno samo na kožu glave i vrata već je prisutno na čitavom tijelu. Zato se i preporučuje da majka podlakticu, na koju će primiti bebu u toku dojenja, prekrije čistom pelenom koja će upiti znoj.


Pojačano znojenje imat će za posljedicu određene <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/382534/zdravo-dijete-neprijatne-promjene-na-kozi">promjene na koži</a>. One su, ipak, mnogo češće tokom toplijeg dijela godine. Te promjene imaju sve karakteristike upale kože ali blagog karaktera i bez ikakvih posljedica. 


Koža je crvena naročito na pregibima gdje se znoj duže zadržava. To su mjesta iza uha, na vratu, pazuhu, unutrašnja strana nadlaktice i natkoljenice te prepone. Koža lica nikada nije zahvaćena.

Upala je praćena subjektivnim osjećajem svrbeža što se kod bebe najčešće manifestira plačem i nemirom. Da se radi o upali kože nastaloj kao posljedica pojačanog znojenja pokazuje i ponašnje nastalih promjena. 



Naime, nakon normaliziranja uslova i prestanka pojačanog djelovanja znoja, crvenilo nestaje. Ne preporučuje se mazanje zacrvenjele kože uljima ili puderima jer će oni začepiti izvodne kanale znojnih žlijezda, a tada nastaju ozbiljnije upalne promjene.

Kako liječiti nastale promjene? Prije svega pravilnim reguliranjem mikroklimatskih uslova koji su doveli do pojačanog znojenja:&nbsp; 



1. Ne pretopljavati bebu odjećom i pokrivačima. 




2. Odjeća mora biti od materijala koji dobro upija znoj. 




3. Prije hranjenja bebu raskomotite i laganije obucite. 




4. Čim se beba oznoji, odjeću treba promijeniti i oprati. 




5. Nakon preznojavanja, bebu okupati samo vodom bez dodatka sapuna i šampona. To naročito važi u toplim mjesecima godine, kada je bebu potrebno i nekoliko puta na dan prebrisati gazom namočenom u čistu vodu ili okupati kako bi se odstranili ostaci znoja. 




6. Kožu bebe njegujte blagom kremom koja je isključivo namijenjena za njegu beba. 




Nikakvi lijekovi nisu potrebni. Ovdje je dovoljna samo ispravna njega kože bebe od strane majke. Ni ljekar nije potreban. Ako i pored navedenih uputstava, crvenilo kože i dalje perzistira, a naročito ako se pogoršava, ako koža počinje vlažiti, potražite pomoć dermatologa.

Najčešći razlozi zašto i kada baš kod beba nastaje upala kože izazvana znojem

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Kada počnu govoriti, gotovo sva djeca bore se s rečenicama, strukturom jezika i izgovorom. Djetetu koje je tek nedavno progovorilo, formiranje rečenica i njihov pravilan izgovor uistinu je veliki zalogaj. Znajući to, roditelji ponekad previde mucanje, pripisujući određene teškoće u govoru, dobi i neiskustvu malog govornika.&nbsp;&nbsp;
Ali, <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/141731/mucanje-kod-djece-koji-su-uzroci-i-kako-pomoci-vasim-malisanima">mucanje je vrlo specifičan poremećaj</a> i nipošto ga nije dobro svrstavati među prolazne prepreke. Naravno, ne treba ni paničiti, već odmah potražiti savjet stručnjaka logopeda.

Niz nepravilnosti koje vam mogu ukazati na to da vaše dijete muca su popratna govorna i negovorna ponašanja:

- Ubacivanje ili zamjena glasova, dijelova ili cijelih riječi radi lakšeg izgovora teških riječi;

- Napuhivanje obraza;

- Podrhtavanje ili bezglasno otvaranje ili zatvaranje usana;

- Izbjegavanje riječi ili situacija u kojima može mucati;

- Pokreti očiju, glave ili tijela; 

- Izbjegavanje kontakta s osobama u čijem se prisustvu predviđa mucanje.

Dijete koje muca pati od nelagode i straha prije govora te stida nakon govora, ali i ljutnje na sugovornika koji je nestrpljiv ili pokazuje nerazumijevanje i pretjerano zaštitnički stav u komunikaciji.

Prvi korak terapije kod logopeda je savladavanje straha od mucanja, nakon čega dijete uči kako govoriti sporije, s manje napora, odnosno kako lakše "mucati".

Ipak, stručnjaci kažu kako roditelji mogu mnogo pomoći djetetu koje muca. Djetetovo mucanje morate prihvatiti kao njegov način govora. Ne pokazujte da mislite da je mucanje pogrešno ili da je to loša navika.

Ali, potičite dijete da bude neovisno i ohrabrite ga u provođenju ideja. Sami govorite sporije, mirnije, jednostavnije i ritmičnije jer dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Mucanje se, srećom, može staviti pod kontrolu.

- Otkrijte i izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru; 

- Ne prekidajte ga; 

- Ne govorite umjesto njega; 

- Ne predlažite mu drugi, lakši način govora;

- Ne ružite dijete kad muca;

- Ne tražite da se više potrudi u vezi sa govorom; 

- Ne nagrađujte ga za tečan govor; 

- Ne kažnjavajte ga zbog mucanja;

- Dajte djetetu više vremena za govor, <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/490691/strpljivost-pobjeduje-mucanje">ne požurujte ga</a>.

Potičite dijete da priča priče, govori stihove i čita naglas u situacijama kada nema napetosti, za stolom, za vrijeme ručka i slično. Kako kod mucanja postoje bolji i lošiji dani, ne prisiljavajte dijete da priča kada ima loš dan, a ohrabrite ga kada ima bolji. To će mu ojačati samopouzdanje.
 VAŽNO!!!

Imajte na umu da dijete ne može kontrolirati svoje zamuckivanje.
Recite i ostalim članovima porodice, kao i osobama koje provode vrijeme s djetetom, da ne reagiraju na djetetove govorne blokade.

Prvi korak terapije je savladavanje straha od mucanja, nakon čega dijete uči kako govoriti sporije, s manje napora, odnosno kako lakše "mucati"

Mucanje ne treba svrstavati među prolazne prepreke

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na epidemiju <a href="https://zdravlje.avaz.ba/zdravlje/413904/kontrolirajte-debljanje-djece">pretilosti među djecom</a> i na sve opasnosti koje ona nosi - dijabetes, hipertenzija, srčane bolesti. A pretilost je često nasljedna.&nbsp;&nbsp; 
Punašni roditelji najvjerovatnije će imati debelu djecu: Ako je punašan jedan od njih, rizik za pretilost kod djece je 40 posto, a ako su pretila oba roditelja, do 80 posto.

Sva dosadašnja istraživanja ukazuju na kompleksnost faktora koji su uključeni, u epidemiju pretilosti i među odraslima, i među djecom, ali je jasno da su prve godine života, tačnije prvi mjeseci, presudni za razvoj pretilosti.

Upravo zato dobro je poznavati barem sljedećih 10 koraka koji vode ka optimalnoj težini vaše bebe:

1. Prirodna prehrana (dojenje).

2. Odgodite čvrstu hranu, a kad počnete s njom, uključite koncentriranu hranu koja je bogata hranjivim sastojcima, ali niskokalorična (radije povrće umjesto voća i žitarice umjesto slatkiša).

3. Svaki bebin plač ne znači da je gladna (možda je žedna, osamljena ili želi da je nosite).

4. Ne nalijevajte bebu <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/384400/pretiloj-djeci-dajte-vodu-a-ne-sokove">sokovima</a>. Gotovi sokovi imaju isto toliko kalorija koliko i mlijeko, ali su siromašniji hranjivim sastojcima. Prekomjerno uzimanje sokova u dojenačkoj dobi može biti uzrok pretilosti. Umjesto koncentriranih sokova treba davati razblažene.

5. Kad je budna, beba uvijek treba biti u pokretu.

6. Poštujte apetit svoga malenoga. Brojni se roditelji žale da im dijete u drugoj godini postaje probirljivo, da jede manje i da radije prezalogaji. U prvoj godini dijete mnogo jede jer naglo raste i s navršenom prvom godinom utrostručuje svoju porođajnu težinu, a na kraju druge godine teže je samo za trećinu od one na kraju prve. Djeca u drugoj godini više rastu u visinu nego što dobivaju na težini.

7. Djeca vole grickati. Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika.

8. Ne insistirajte da dijete pojede sve iz tanjira.

9. Ne dopustite djetetu da jede zato što mu je dosadno.

10. Nikad ne nagrađujte dijete <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/428099/treba-li-djeci-treba-uskratiti-slatkise">slatkišima</a>.

I na kraju: Ako želite da vaše dijete bude zdravo i da se zdravo hrani, pokažite to vlastitim primjerom.

Nekada se govorilo "zdravo pa debelo". Danas se zna da bebe ne smiju biti debele

Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Svako dijete se, prije ili kasnije, suočava sa <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/397771/kad-se-kod-djece-pojave-strahovi-kako-otjerati-cudoviste-iz-ormara">strahovima</a>. Oni su dio odrastanja. Iako faze straha mogu potrajati, roditelji mogu učiniti mnogo i olakšati djeci da ih lakše prevladaju.&nbsp;&nbsp;
Pokušajte otkriti uzrok straha te pokušajte razumjeti zašto se dijete boji. Nikako ne pokušavajte nasilu odagnati strahove, jer to ne pomaže. Također, saslušajte dijete i ozbiljno s njim razgovarajte. 

Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju. Evo najčešćih dječijih strahova:

- Strah da bi se roditelji mogli rastati može biti posljedica napetosti u porodici ili se može pojaviti nakon što dijete upozna nekog vršnjaka čiji su roditelji rastavljeni. 

Ako primijetite da dijete o tome razmišlja, porazgovarajte s njim, objasnite da se mama i tata vole te da uvijek ne mora biti tako. Također, jasno mu recite da ono nikako ne može biti krivac za neslaganja između mame i tate te da će ono uvijek i jednom i drugom biti na prvom mjestu. 

- Dijete odbija spavati samo, ne želi ići na spavanje, budi se noću ili dolazi u roditeljski krevet. To su simptomi <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/417546/strah-od-mraka-je-uroden">straha od mraka</a>, od kojeg pati oko 90 posto djece u uzrastu od treće godine.

Ostavite upaljeno svjetlo u njegovoj sobi i naviknite dijete da spava s omiljenom plišanom igračkom koja će ga čuvati. 

- Mnoga djeca, posebno jedinici i oni koje čuvaju bake i nane, ne vole fizičke kontakte s drugim ljudima. Zbog stalnog maženja kod kuće, dijete ne želi izljeve ljubavi. U ovom slučaju nemojte stalno maziti dijete, grlite ga rjeđe i nikada ga nemojte ljubiti u usta. 

- Nakon smrti bližeg člana porodice ili kućnog ljubimca djeca počinju razmišljati o smrti i počinju se nje plašiti. Nikako nemojte govoriti djetetu da smrt ne postoji, već mu pokušajte objasniti da je to prirodna pojava, da se rijetko događa i da je to nešto čega se ne traba plašiti. 

- Dječiji crteži prolaze različite faze, odražavajući njihov emocionalni razvoj. Pogledajte šta crta vaše dijete, pa ako su boje na papiru tamne i ako crta čudovišta porazgovarajte s njim. U nekim slučajevima nije loše posjetiti dječijeg psihologa.

Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju

Strah se ne može silom otjerati

Djeca se plaše glasne grmljavine i prijetećeg sijevanja. Da biste ublažili šok koji te pojave karakteristične za ljeto mogu izazvati kod malenih, poslužite se metodom igranja uloga. Evo nekoliko jednostavnih savjeta:&nbsp;

Sijevanje munja doista je jedinstvena i veličanstvena pojava u prirodi, pa je pokušajte kao takvu, odnosno kao uzbudljivo događanje približiti i djeci. To ne znači da treba raditi predstavu i plesati po sobi, već pokušati smiriti malene pobuđivanjem mašte.


Pokušajte bljesak munje u mašti djeteta pretvoriti u bljesak fotoaparata ili svjetla pozornice. Kada prostoriju osvijetli bljesak, pozovite mirnim glasom dijete da stane na "pozornicu" i izvede neku točku: "Vidi, svjetla se pale! Dođi bliže. Dame i gospodo, večeras samo za vas...ta-da!".


Trebat će nekoliko puta ponoviti skeč kako bi se dijete ohrabrilo, ali nakon nekoliko "rundi" ponavljanja, dijete će najvjerojatnije prihvatiti igru.

Kako grmljavina slijedi bljesak munje za nekoliko sekundi, ispričajte djetetu priču o aplauzu koji nebo daje igri svjetla prirode. Potaknite dijete da se i ono pridruži pljesku. Nakon svake munje zaplješćite svi zajedno i viknute "Hura!".&nbsp; 


Uz malo ohrabrenja dijete će se naviknuti da svojim ručicama barem malo zaguši zvuk grmljavine.

Ukoliko je nevrijeme praćeno jakom kišom, neka dijete stavi ruku na jedno uho i nježno mu kažite: "Slušaj... Čuješ li ovo? To se kiša glasno smije". Potom nastavite: "Kiša misli da su tvoje šale stvarno smiješne! Ha ha ha! Ispričao si super priču i kiši se jako sviđa!".&nbsp;

<h2>Kratkoročni i dugoročni rezultati</h2>

Ove strategije neće u potpunosti dijete riješiti straha od grmljavine i sijevanja. Ono će zahtijevati da ih i uz svu zabavu i dalje grlite i štitite. Ipak, vremenom će se uvjeriti da im glasna grmljavina ne može nauditi, osobito kada ste vi uz njih. Razvit će određeno povjerenje.&nbsp; 




Naravno, uspjeh ovih metoda ovisi i o djetetu, odnosno o tome koliko roditelj može animirati maleno na igranje uloga i aktiviranje mašte. U svakom slučaju, vrijedi pokušati.

Ljeto je često ispresijecano naglim pogoršanjima koja donose grmljavinu, nevrijeme i munje. Djeca se toga često plaše, pa su ponekad potrebni utjeha i smirivanje

Djeca se plaše glasne grmljavine i prijetećeg sijevanja

Kako ublažiti strah od grmljavine

Puzanje je dio normalnog razvoja djeteta i svojevrsna prirodna vježba kojom će dijete ojačati mišiće i tako se pripremiti za prve korake.&nbsp;&nbsp; 
Ali, kao i o mnogim ostalim stvarima kada govorimo o maloj djeci i o <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/328260/kada-bebe-pocinju-puzati-i-kako-ih-potaknuti-ako-je-potrebno">puzanju</a> ima nekoliko mitova. Zato, ako se vaše dijete obožava kretati na četiri noge, saznajte činjenice o puzanju.

1. Dijete koje dugo puže neće imati problema s hodanjem, jer je njegovo tijelo izvježbano višemjesečnim puzanjem. Takva djeca kad se jednom počnu dizati, brže prohodaju i manje padaju.

2. Samo dva posto djece pokušava puzati na potpuno neobičan način, i to na leđima, odgurujući se preko glave prema naprijed ili izvijajući se poput zmijice. 

3. Dok puže, dijete uči fokusirati predmete koje želi dohvatiti. Na taj način vježba čulo vida, finu motoriku i koordinaciju oka i ruke, što je važan preduslov za kognitivni napredak i razvoj govora. 

4. Sve dok dijete ne prohoda, ne morate misliti na kupovinu cipelica. Vašem malenom puzigaći nisu potrebne, dovoljno je obuti mu čarapice i pantalonice da ne bi povrijedilo koljena.

To je priprema za hodanje, prirodna vježba za jačanje mišića

Dok puže, dijete uči fokusirati predmete koje želi dohvatiti

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Ovo je idealno vrijeme ukoliko želite provjeriti da li je vaše dijete zainteresirano za neki od vodenih sportova. Dobro je da mladi probaju što više različitih pokreta, a plivanje upravo to omogućava.&nbsp;&nbsp; 
Fizičke vježbe u vodi odlične su za <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/427471/rani-trening-plivanja-je-dobar-za-djecu">razvoj djeteta</a> u ranim godinama, počevši već od vrtića. No, ne zaboravite da u vodi vladaju drugačiji zakoni fizike. Prije svega, tijelo u vodi ima manju relativnu težinu nego na tlu. 

Zbog plutanja tijela, opterećenje na kičmu je manje, a i sile na ekstremitete u vodi su drugačije nego na suhom, pa se tijelo spontano adaptira tim drugačijim pokretima i postaje motorički spretnije. 

Da bi se tijelo uravnotežilo, časovima gimnastike ili plesa (gdje je izuzetno bitan balans), treniranjem borilačkih vještina (gdje se podjednako vježbaju i lijeva i desna strana) ili plivanjem, sprečava se slabljenje rijetko korištenih grupa mišća i teškoće s koštano-zglobnim sistemom kasnije u životu. 

Koje su glavne prednosti vodenih sportova za djecu? 

- Manje opterećuju kičmu; 

- Za pokrete se istovremeno aktiviraju velike grupe mišića, što je vrlo pogodno za predškolsko dijete zbog kompletnosti kretanja; 

- Razvijaju kardiovaskularni sistem (pogotovo kod dugotrajnije neprekinute aktivnosti); 

- Razvijaju centre za termoregulaciju (da li ste ikada vidjeli plivača kojem je hladno?).

Zbog plutanja tijela, opterećenje na kičmu je manje, a i sile na ekstremitete u vodi su drugačije nego na suhom, pa se tijelo spontano adaptira tim drugačijim pokretima

Vodeni sportovi manje opterećuju dječiju kičmu

Voda je idealan sportski teren

Može li se uopće dati odgovor na vječnu dilemu - ko je "teži" za odgajanje, odnosno čije podizanje i odgajanje predstavlja veći izazov? Jesu li to djevojčice ili dječaci?&nbsp;
Stručnjaci kažu da je svako dijete individua za sebe i od toga treba poći u pokušaju davanja bilo kakvog odgovora na ovo pitanje. Sve, dakle, ovisi o osobenosti svakog djeteta. 

Okruženje u kojem se dijete odgaja ima presudnu ulogu, ali je nepobitna istina da postoji razlika u načinu na koji odgajamo djevojčice i dječake od samog njihovog rođenja.

Istina je također da se mozak i kompletan razvoj različitih spolova odvijaju na različite načine, što utječe na njihovo ponašanje. Strulnjaci navode kako roditelji odgajaju dječake i djevojčice na različit način, jer to diktiraju njihove razlike od samog rođenja. Jednostavno, mozak djevojčice i mozak dječaka nisu "umreženi" na isti način. 

Može li se uopće reći čiji je odgoj "izazovniji"? Zavisi iz kojeg ugla posmatrate ovo pitanje. Dakle, zavisi da li je riječ o disciplini, sposobnosti komunikacije, učenju, samopoštovanju ...

- S kim je teže? S dječacima&nbsp;&nbsp; 

Zbog čega se čini da dječaci ne slušaju? Kao da im čulo sluha nije jednako dobro razvijeno kao kod djevojčica, jer se razlika u poslušnosti sve više odražava kako djeca odrastaju. Djevojčice imaju senzitivnije čulo sluha, a verbalni centri u mozgu kod njih se razvijaju mnogo brže nego kod dječaka. 


To znači da djevojčice reagiraju mnogo pozitivnije na, nazovimo ih, "strategije dicipliniranja" kao što su <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/494676/dijete-i-disciplina-smiren-ton-i-direktan-pogled">pohvale ili opomene</a>. Dječacima trebaju mnogo češća upozorenja i opomene i zato nam se ponekad čini da nas ne čuju i da su "gluhi" na naše priče. 


Ove razlike u razvoju manifestiraju se u kasnijim razlikama u ponašanju, pa su tako rezultati brojnih istraživanja pokazali da je omjer između dječaka i djevojčica, kada je riječ o poremećajima ponašanja, čak pet naspram jedan u korist dječaka. 


Ti se poremećaji pojavljuju u različitim oblicima, od hiperaktivnosti do raznih devijantnih poremaćaja ponašanja. Dječaci obično pokazuju naznake robusnog ponašanja i agresivnosti, što je kod djevojčica mnogo rjeđe.

- Ko je "teži"? Opet prednjače dječaci&nbsp;&nbsp; 


Od samog rođenja, djevojčice pokazuju mnogo veću zainteresiranost za boje i vizuelne efekte, dok dječake mnogo više privlače pokreti, različiti tonovi i slično. 



Mogli bismo pojednostaviti i reći da su dječaci od malih nogu orijentirani na akciju, a djevojčice na ljudska bića i lica koja ih okružuju, te su stoga djevojčice mnogo sposobnije u čitanju signala bez riječi, kao što su recimo izraz lica i boja glasa. 



<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/464089/djevojcice-imaju-bogatiji-rjecnik-od-djecaka">Dječaci kasne</a> kada je riječ o vještini govora i općenito koriste ograničeniji vokabular u odnosu na djevojčice. Stoga im povezivanje riječi i osjećanja vrlo često pravi veliki problem.

- Ko je jači? Dječaci&nbsp;&nbsp; 



Razvoj zdravog imidža o sebi je izuzetno bitan za svako dijete. Međutim, djevojčice pokazuju manji nivo samopoštovanja i sigurnosti u sebe. Može se reći da ženski rod općenito teži da na prvo mjesto stavi tuđe želje i potrebe, dok su u drugom planu vlastite želje i osjećanja. 




Ali, ne želimo vas navesti na pogrešan zaključak. Bitno je kod svakog djeteta razviti osjećaj za brigu o drugima, ali je pri tome važno izgrađivati unutrašnju snagu, pogotovo kod djevojčica. 




Još je jedan faktor bitan kada je riječ o razlikama u ponašanju djevojčica i dječaka. To je slika o vlastitom izgledu, vlastitom tijelu. Drage mame, vodite računa šta ćete reći kada stanete pred ogledalo pred svojom djevojčicom. Ona vas počinje kopirati već od malih nogu.

- Ko je "teži"? Dječaci&nbsp;&nbsp; 




Dječaci i škola i nisu baš najsretnija kombinacija. Već od prvog susreta sa školom dječaci zaostaju za djevojčicama kada je riječ o razvoju sposobnosti koncentracije i praćenja nastave, samokontrole i jezičkih vještina. Djevojčice su tu uglavnom mnogo jače. 





To je kažu stručnjaci posljedica drugačijeg razvoja mozga kod dječaka i djevojčica. Jedna od oblasti u kojima djevojčice zaostaju je doživljaj prostora što se odražava na slabije sposobnosti učenja u oblastima kao što je recimo geometrija. 





Ključ je ipak u rukama roditelja koji i dječacima i djevojčicama trebaju nastojati stvoriti što više mogućnosti za pravilan razvoj njihovih sposobnosti.

Okruženje u kojem se dijete odgaja ima presudnu ulogu

Dječacima trebaju mnogo češća upozorenja i opomene

Dječaci ili djevojčice - koga je teže odgajati

Realno je očekivati da će vas beba nekada i neprijatno iznenaditi. Ali, nemojte odmah paničiti, jer postoje određene promjene koje su samo neugodni pratioci najranijeg djetinjstva i većinu možete sami riješiti.&nbsp;&nbsp;

Nekoliko blagih vrsta osipa javljaju se <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/509771/prvi-dani-s-bebom-velika-zbirka-malih-tajni">prvih mjeseci života</a>djeteta. Najčešći su:&nbsp; 

- Sitne i sjajne bijele bubuljice koje nisu okružene crvenilom. One ne zahtijevaju liječenje, već samo redovno kupanje, jer vremenom iščeznu same od sebe.


- Grupice malih crvenih mrlja na obrazima. Ne treba ih liječiti, same nestanu.


- Ojed, koji se javlja kod djece osjetljive kože ili kao posljedica nedovoljne higijene kože. Kod ojeda može nastupiti crvenilo, pa i ljuštenje površinskog dijela kože. Ojed se može spriječiti redovnim pranjem, kupanjem, presvlačenjem i njegom kože. 


- Gnojni mjehurići mogu se pojaviti prvih dana po izlasku iz porodilišta. To je znak infekcije i trebate otići liječniku.

Često se događa da pupčana rana vlaži ili krvari. U tom slučaju otiđite liječniku.&nbsp;


Tjemenjača



Nekad se na tjemenu stvaraju naslage, najčešće zbog nedovoljnog pranja kose ili zbog nekorištenja četke ili češlja. Ako je tjemenjača već stvorena, taj dio glave treba prije kupanja namazati uljem za bebe, staviti kapicu i sačekati pola sata. Nakon toga okupajte dijete, dobro prosušite te uz blago trljanje pelenom iščešljajte. Ako se tjemenjača odmah ne skine, postupak ponovite nekoliko puta.



Gljivične infekcije



Beba može dobiti gljivičnu infekciju usta Candidom albicans koja izgleda kao da su se krpice mlijeka zalijepile za sluznizu. Ako se uklone nasilno, sluznica će biti crvena, a beba će osjećati bol pri gutanju. Posavjetujte se s liječnikom kako ćete ukloniti gljivice. 



Grčevi 



Novorođenče koje halapljivo sisa, pored mlijeka, proguta i mnogo vazduha. Dio tog zraka prođe u crijeva, zbog čega mogu nastati bolovi u stomaku, koje dijete izražava plačem. Zato uvijek nakon podoja dijete treba uspraviti na majčine grudi da izbaci vazduh iz želuca (da podrigne). 



Bljuckanje



Ako beba ne podrigne onda će bljuckati, odnosno izbaciti progutani vazduh. Ova pojava vas ne treba zabrinjavati. Međutim, ako dijete povraća nakon svakog obroka, ne napreduje ili gubi u težini, ili povraća u mlazu, obavezno otiđite pedijatru.



Stolica



Novorođenče obično ima više stolica tokom dana i one su zlatno-žute boje. Neka novorođenčad, prvenstveno na prirodnoj ishrani, imaju stolicu nakon svakog obroka. Ako ne gube u težini, na ovo ne treba obraćati pažnju.

Nemojte odmah paničiti, određene promjene su samo neugodni pratioci najranijeg djetinjstva i većinu možete sami riješiti

Dio glave gdje je tjemenjača treba prije kupanja namazati uljem za bebe

Crvenilo, grčevi, osip: Neugodni pratioci bebinih prvih mjeseci

Djeca uvijek traže pažnju i što su mlađa sve im teže pada da ne budu u centru pažnje. Na svu sreću, kada je riječ o upadanju u riječ - ima lijeka. Jer, riječ je o naučenom ponašanju, pa dakle, ono što je pogrešno naučeno može se i odbaciti.&nbsp;&nbsp;
- Poučite šta su to „hitna i neizbježna“ prekidanja

Vaš prvi korak je pojasniti djetetu da vas može prekinuti kada je to zaista hitno, kada vam želi skrenuti pažnju na neke situacije koje zahtijevaju vašu hitnu reakciju, kada nekome u vašem okruženju hitno treba vaša pomoć, kada neko može biti povrijeđen ili slično. 

Takve se situacije događaju - evo primjera: Razgovarate s prijateljicom uz kaficu, a zaboravili ste na jelo na ringli, djevojčica je primijetila da kipi i želi vas upozoriti na to; ili - vaše mlađe dijete se zaglavilo i treba mu vaša pomoć. 

Nakon što djetetu razjasnite i pomognete da shvati kada vas opravdano može prekinuti u razgovoru, nema mjesta neopravdanom upadanju u riječ. Mora naučiti da sačeka i kaže ono što ima za reći. Tako dijete poučavate veoma važnoj životnoj lekciji - strpljenju. 

- Unaprijed upozorite

Želite obaviti telefonski razgovor, posjetiti prijateljicu ili popričati sa svojim gostima. Upozorite dijete da se od njega očekuje da vas ne prekida. Zaokupite mu pažnju nečim drugim, dajte mu da slaže slagalicu, uživa u svojoj omiljenoj slikovnici i slično. Jasno, dajte do znanja da nećete reagirati na upadanje u riječ. 

- Koristite jezik znakova i signala

Ukoliko vas nestrpljivo dijete uporno prekida, koristite se jezikom znakova i zaustavite ga u prekidanju. Stavite svoju ruku na njegovu, pokažite da mora sačekati dok vi završite razgovor. Nastavite razgovor, pa nakon nekoliko minuta upitajte dijete šta želi. 

- Naučite je <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/511228/lijepo-ponasanje-uvijek-je-na-cijeni">finim manirima</a> 

Djeca kojoj nedostaju fini maniri imaju pravi problem kada je riječ o sposobnosti da sačekaju i kažu ono što žele reći i zbog toga obično upadaju u razgovor. Ukoliko je to slučaj sa vašim djetetom naučite ga barem da to učini na kulturan način - "oprostite, mogu li da pitam nešto"? Tako to barem neće djelovati nekulturno. Ali, svakako ga naučite da vas ne prekida. 

Naravno, ukoliko je upadanje u razgovor postala navika i dio ponašanja vašeg djeteta, trebat će vam malo više i vremena i živaca i strpljenja da eliminirate ovu ružnu naviku. Budite uporni, jer to se može ispraviti. Svako dijete se mora poučiti veoma važnoj vrlini - strpljivosti. 


A šta ako je riječ o starijem djetetu?

Ukoliko je riječ o starijem djetetu, uputite ga u drugu sobu. Jer, starije dijete bi već moralo imati izgrađenu kontrolu ponašanja, pa prema tome i svojih reakcija. Dakle, izolirajte ga na nekoliko minuta, ovisno o dobi djeteta. Ponovite to svaki put kada vas prekine. Jer, kod starijeg djeteta je već riječ o iskazivanju nedovoljnog poštovanja prema vama i vašem sagovorniku, a to je nešto što nikako ne smijete tolerirati.

Ne možete izgovoriti nijednu rečenicu a da vam vaša kćerkica ne upadne u riječ, prekida vas bez obzira na to s kim razgovarate? Kako je od toga odviknuti?

Šta kada vam dijete stalno upada u riječ

Uzrok svemu je vaša velika greška - vaša kćerkica, koja nikada nije bila neka spavalica, zaspi u svom krevetcu, ali se usred noći probudi i da svojim plačem ne bi probudila ostale ukućane, posegnuli ste za pogrešnim rješenjem - stavljate je <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/458304/treba-li-beba-spavati-s-roditeljima">u krevet pored sebe</a> ne misleći da ćete imati pravu muku da je odviknete od spavanja s vama u istom krevetu.&nbsp;&nbsp; 
Eksperti će vam reći da niste jedini, mnogo roditelja pribjegava ovakvom rješenju. Jer, to se čini kao dobra ideja, ali samo na početku i samo nakratko. Reći ćete to i jeste rješenje, jer mir je tu, zaspat će i vaš mali nemirni anđelak, pa i vi. 

Međutim, problemi se javljaju kada dijete počinje da se vrti i okreće u snu i poremeti vam san. E, tada majka gubi san. Jasno je da ste kao majka pred velikim problemom - kako dijete ponovno priviknuti da spava u svom krevetu?

Neće vam biti lako, nemojte se zavaravati. A, opet, sve zavisi od vas, jer vi morate biti uporni, istrajni i vratiti svoju djevojčicu u njen krevetac. 

Poenta je da napravite plan i da ga se pridržavate i da vašem djetetu pokažete da ste ozbiljni i da želite istrajati u svojim namjerama. Budite sigurni da će to malo biće testirati vaše strpljenje. Za ovo će vam trebati i vremena i mnogo, mnogo strpljenja.

Budite hladni. Ponašajte se kao da ne čujete da plače. Da, čut ćete je da plače, ali kada počinje shvatati da joj nećete ponuditi svoj krevet, ona će postepeno početi shvatati da ste ozbiljni. 

Ne pružajte joj podršku tako što ćete odustati od svog plana. Kada osjeti da gubi, radujte se jer to je vaš put ka pobjedi. Najbolje je da sa realizacijom svog plana otpočnete u petak naveče, a nikako uoči radnog dana. 

Naravno, uslov svih uslova je da svom djetetu uvedete ugodnu rutinu odlaska u krevet. Krenite sa ugodnom noćnom kupkom, ispričajte svojoj djevojčici lijepu priču za počinak. 

Ne zaboravite, veoma je bitan ugođaj i adekvatna atmosfera sobe u kojoj dijete spava. Pokušajte i sa još jednim malim trikom - dozvolite svojoj maloj djevojčici da "uredi" sobu po svom, neka je dekoriše svojim igračkama, jer će se osjećati ljepše i ugodnije. 

Iz sobe uklonite sve što bi moglo narušavati ugodnu atmosferu, u sobi ne smije biti buke, svjetlosti, ne smije biti pretoplo, dakle, treba eliminirati sve što narušava mir dječije spavaće sobe.

Ovo je jako bitno i za dijete i za roditelje koje čeka naporan radni dan.

Dijelite krevet sa svojom dvogodišnjom kćerkicom? Sami ste krivi, ali sada biste rado riješili ovu situaciju, no, ne znate kako

Morate biti uporni, istrajni i vratiti dijete u njegov krevet

Kako malog uljeza otjerati iz svog kreveta

Vraćate se kući poslije napornog radnog dana. Usput ćete "pokupiti" djecu iz vrtića, škole. Dolazak u kuću samo je nastavak burnog dana, ručak, peglanje, pranje ...&nbsp;&nbsp; 
Pod teretom tih silnih obaveza djecu niste uspjeli ni pomaziti. Nervozni ste u stalnoj trci da stignete sve. Odjednom se suočite sa istinom da je ovaj dan nepovratno iza vas, dan u kojem djeci niste priuštili ono što im najviše treba - vaša nježnost, <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/363661/vaznije-je-kako-nego-koliko-vremena-provodite-s-djecom">trenutak posvećen samo njima.</a>
Shvatite da nešto morate mijenjati, ali pitanje je kako? Dajemo vam nekoliko sugestija koje bi mogle pomoći:
 
1. Napravite jednu vrstu porodičnog kalendara. Uvrstite u njega sve moguće obaveze - termine za fudbal, rođendanske zabave, odlaske zubaru, posjete prijateljima i svoje radne obaveze. Tako ćete se mnogo lakše organizirati i pronaći one "čarobne rupice" za vrijeme koje možete provesti zajedno. 

2. Pohvalite dijete kad god uradi nešto dobro. Većina roditelja mora priznati da provodi previše vremena kritizirajući djecu. Ponekad kao da čekamo priliku da ih kritiziramo i da na njima ispraznimo eventualnu nervozu, stres i nezadovoljstvo. 

Vikat ćemo na dijete zbog nereda u sobi, zbog nečega što je zaboravilo uraditi. Umjesto toga pokušajte uloviti neki pozitivan gest svog djeteta. Hvalite ga punim ustima kada je dobro. 

3. Iskoristite prednosti <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/478615/zabavite-se-s-djecom-u-kuci">zajedničkog vremena</a>, kao naprimjer tokom vožnje u automobilu. Podstičite dijete na razgovor, jer i to je izvanredan način gradnje dobrih odnosa između roditelja i djece. 

4. Pokušajte osmisliti neke zabavne i kreativne aktivnosti u kojima možete zajednički uživati. Pokušajte otići na neke lokalne zabavne i sportske događaje, posjetite novu muzejsku izložbu. 

5. Dakle, u današnje vrijeme u kojem svi prebrzo živimo, jednostavno isplanirajte vrijeme za druženje s djecom baš kao što planirate poslovne sastanke. Može nam svima ovo zazvučati pomalo čudno i neuobičajeno, ali pokušajte i uvjerit ćete se da ima efekta. Osjećat ćete se mnogo bolje i ispunjenije.

Spremate djecu za spavanje i dok gasite svjetlo u njihovoj sobi, shvatite da u vašem danu nije baš bilo vremena za druženje i igru s najdražima

Pohvalite dijete kad god uradi nešto dobro

Za djecu morate imati vremena

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/462671/zumance-za-djecu-da-ali-sirovo-ne">Jaja</a> obiluju proteinima, što je mnogima već odavno poznato. Žumance je naročito bogato kolinom - supstancom koja poboljšava pamćenje. Čak i ako vi niste neki ljubitelj jaja i žumanaca, uključite ih u dječije obroke , i to na razne načine.&nbsp;&nbsp; Dobar početak je da ono što se inače smatra dobrim doručkom - pržena jaja i tost - pokušate prebacit starijoj djeci za večeru. 
Ovo je samo neka od namirnica koja se preporučuju za bolji rast i razvoj moždanih vijuga djece, a na vama je izbor načina njihove pripreme.

Dobar početak je da ono što se inače smatra dobrim doručkom - pržena jaja i tost

Jaja - uključite ih u dječije obroke

Da li vaša djeca u prehrani dobijaju dovoljno kalcija, vlakana, magnezija, vitamina E i kalija, esencijalnih hranjivih elemenata? Ako ne dobijaju, pokušajte popraviti stanje, uz nekoliko naših savjeta.&nbsp;&nbsp;

<h2> Koliko treba kalcija i gdje ga naći</h2>

Kalcij je glavni sastojak potreban za izgradnju kostiju. On optimizira njihov i doprinosi njihovom jačanju. Manje je poznato da je kalcij bitan i za zdrav krvotok.&nbsp;&nbsp; Dnevne potrebe djeteta za kalcijem variraju, u zavisnosti od godišta: 
- Djeci od prve do treće godine života potrebno je 500 miligrama kalcija dnevno;
- Djeci od četvrte do osme godine potrebno je 800 miligrama kalcija; 
- Djeci od devete pa sve do devetnaeste godine potrebno je 1.300 miligrama kalcija. 
Treba znati da jedna <a href="https://bebe.avaz.ba/lijecnik-odgovara/384408/koliko-je-mlijeka-previse-za-dijete">čaša mlijeka</a> sadrži oko 300 miligrama kalcija. Mnoga djeca, naročito tinejdžeri, ne vole mlijeko, pa unose u organizam znatno manje kalcija nego što im je potrebno. Umjesto mlijeka često piju razne voćne sokove i gazirane napitke. 
Nedovoljno unošenje kalcija u djetinjstvu može se negativno odraziti na zdravlje u kasnijim godinama života. Poznato je da njegov nedostatak dovodi do osteoporoze i drugih bolesti kostiju. 
Kako podići nivo unosa kalcija kod djece? Uključujte mliječne proizvode (sir, jogurt, kiselo mlijeko, pavlaku...) uz svaki obrok i birajte nemasne proizvode. Kao bonus, neke vrste mlijeka i jogurta sadrže i vitamin D, koji je neophodan za dobru apsorpciju kalcija. 
Još jedan bogati izvor ovog elementa je sok od naranče sa dodatim kalcijem i vitaminom D.

Vlakna su najvažniji element za osjećaj sitosti i redovnu stolicu. Vlakna se nalaze u namirnicama koje jedemo na miru, kod kuće, u integralnim žitaricama, voću i povrću.&nbsp;&nbsp; Nedovoljan unos vlakana, u prvom redu, rezultira problemima sa probavom i vršenjem nužde, što je vrlo čest problem i najmlađih.
Kako podići nivo unosa vlakana kod djece? Obavezno uvrstite voće i povrće uz svaki obrok, kao desert ili kao užinu. Čest ukusan i hranjiv doručak za vaše dijete neka budu cerealije sa jogurtom ili mlijekom. 
Vitamin E je superheroj među hranjivim sastojcima. On je moćni antioksidant, borac protiv slobodnih radikala, značajan za normalno funkcioniranje metabolizma, pomaže u zaštiti od ultravioletnog zračenja, zagađenja zraka i dima cigarete. 
Kako podići unos vitamina E kod djece? Hranu spremati na kvalitetnim biljnim uljima, na jelovniku imati često povrće tamnog lišća (špinat, blitva), starijoj djeci ponuditi za grickanje suncokretove sjemenke.

Magnezij ima ulogu u čak oko 300 tjelesnih funkcija odgovornih za rast i razvoj djeteta. Ovaj nevjerovatan mineral pomaže razvijoj normalnog mišićnog sistema, nervnog sistema i srčane funkcije.&nbsp;&nbsp; On je bitan za imunosistem, za produkciju energije i zdravlje kostiju. Procentualno, oko 50 posto magnezij nalazi se u kostima, a drugih 50 posto unutar ćelija i u krvotoku. 
Evo koliko je magnezija potrebno djetetu svakog dana: 
- Od prve do treće godine 80 miligrama; 
- Od četvrte do osme godine 130 miligrama; 
- Od devete do četrnaeste godine 240 miligrama; 
- Od četrnaeste do osamnaeste godine kod dječaka 410 miligrama; 
- Od četrnaeste do osamnaeste godine kod djevojčica 360 miligrama. 
Kako podići unos magnezija kod djece? Povećajte u ishrani količinu tamnozelenog povrća, kao i raznih koštunjavih plodova i sjemenki (sjemenke tikve), integralnih žitarica, graha... 
Dobro izbalansirana prehrana dovest će do dovoljnog unosa magnezija kod djeteta. 
I na kraju nešto o kaliju, mineralu koji je najznačajniji za rad srca. On je, isto tako, hranjivi sastojak važan za jake kosti, funkcioniranje mišića i sveukupnu energiju. 
Kako povećati unos kalija kod djece? Putem redovnog unosa mliječnih proizvoda, kuhanog mesa i morskih plodova.

Veoma se često dešava da u prehrani djece nedostaju kalcij, vlakna, magnezij, vitamin E i kalij

Jedna čaša mlijeka sadrži oko 300 miligrama kalcija

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Pustite djeci da budu – djeca

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Strah se ne može silom otjerati

Kako ublažiti strah od grmljavine

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Voda je idealan sportski teren

Dječaci ili djevojčice - koga je teže odgajati

Crvenilo, grčevi, osip: Neugodni pratioci bebinih prvih mjeseci

Šta kada vam dijete stalno upada u riječ

Kako malog uljeza otjerati iz svog kreveta

Za djecu morate imati vremena

Jaja - uključite ih u dječije obroke

Koliko djeci treba vitamina, a koliko minerala

Rast & razvoj

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Pustite djeci da budu – djeca

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Strah se ne može silom otjerati

Kako ublažiti strah od grmljavine

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Voda je idealan sportski teren

Dječaci ili djevojčice - koga je teže odgajati

Crvenilo, grčevi, osip: Neugodni pratioci bebinih prvih mjeseci

Šta kada vam dijete stalno upada u riječ

Kako malog uljeza otjerati iz svog kreveta

Za djecu morate imati vremena

Jaja - uključite ih u dječije obroke

Koliko djeci treba vitamina, a koliko minerala