Ovisnost o televiziji kod djece nerijetko je posljedica nedovoljne komunikacije i poremećaja privrženosti između roditelja i djeteta. Prepuštanje djece od malena "televizijskome odgoju" moglo bi imati negativne posljedice na njihov osjećajni i društveni razvoj.&nbsp;&nbsp;
Zato im je potrebno vodstvo odraslih, koji će ograničiti gledanje nekih sadržaja, razgovarati s njima o uznemirujućim scenama koje su vidjela te im ponuditi svoje objašnjenje i viđenje. 

Roditeljima je najvažnije znati da djeca najviše uče slijedeći njihov primjer. Također, već od 14. mjeseca oponašaju ono što vide na televiziji. Zato je važan faktor odrastanja upravo odgovornost roditelja - njihove odluke usmjeravaju i vode dijete kroz život. 

Važne odluke, poput procjene koliko će djeca često i dugo <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/395235/televizor-vam-je-upaljen-cijeli-dan-evo-zasto-to-nije-dobro">gledati televiziju</a>, trebaju donijeti roditelji. Cilj bi trebao biti provođenje kvalitetnoga vremena s djecom, a ne prepustiti ih odgoju televizije. Jer, svako druženje, izlet, igra i općenito svaka komunikacija s djetetom poslije će se višestruko vratiti.

Preporuke roditeljima

1. Vrijeme koje dijete provodi pred TV-om, osobito u mlađoj dobi, ograničite na jedan do dva sata na dan.

2. Jasno naglasite u kojim se situacijama televizija NE GLEDA.

3. Obratite pažnju na programe i sadržaje koje dijete gleda.

4. Izbjegavajte korištenje TV-a u svrhu zaokupljanja djetetove pozornosti, tj. kao „dadilju“.

5. Nikad i nikako ne smještajte televiziju u dječiju sobu.

6.Televiziju tokom obroka isključite te to vrijeme iskoristite za razgovor i druženje.

7. Ne dopustite da televizija bude centar dešavanja u vašoj kući. 

8. Uz razgovor i komentare sadržaja pokušajte što češće s djecom pratiti ono što gledaju.

9. Potrudite se i sami što manje gledati televiziju jer djeca najviše uče oponašajući vas.

Prepuštanje djece od malena „televizijskome odgoju“ moglo bi imati negativne posljedice na njihov razvoj

Ograničite vrijeme provedeno pred  ekranom

Nema gore dadilje od TV-a

Najteži period u podizanju djece jeste period učenja dobrim manirima i lijepom ponašanju. Tu će vam zaista trebati puno strpljenja i tolerancije, kako ne biste sve pokvarili, gubeći živce i praveći veliku zbrku.&nbsp; 
Danas je to naročito teško jer loše ponašanje i ružne riječi dijete ne vidi i ne čuje samo na ulici, već i na TV ekranima.

Nemoguće je ovu vrstu odgoja postaviti u vidu bilo kakve obuke, morate sa mnogo strpljenja djetetu stalno, tokom odrastanja, govoriti šta je dobro, a šta loše. 

To će od vašeg djeteta postepeno napraviti odgovornu odraslu osobu, a bit će to istovremeno i dokaz vama kao roditelju, da ste uspješni u pravilnom podizanju i odgoju djeteta. 

Dat ćemo vam samo nekoliko sugestija koje možete koristiti na tom nimalo lakom putu:

1. Vaše dijete u vama vidi model <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/452534/ucimo-lijepo-ponasanje">pravilnog ponašanja</a>

Ukoliko svojim primjerom ne pokazujete manire dobrog ponašanja, ne možete od svoje djece očekivati da se ponašaju kako treba. Stoga uvijek imajte na umu da će vas vaša djeca kopirati i da će djeca uvijek nastojati da vas oponašaju. 

2. Nemoguće je dijete naučiti sve odjednom

Dijete tokom sazrijevanja počinje učiti i razumijevati stvari. Sa učenjem osnovnih manira počnite kada dijete napuni tri godine, i tek tada počnite ga učiti da bude ljubazno i učtivo u kontaktu sa drugima. Ne očekujte da dvogodišnje dijete prestane žvakati otvorenih usta samo zato što ste vi rekli da to nije u redu. 

3. Ukoliko želite dijete poučiti <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/482699/kako-odgojiti-dzentlmena">ljubaznosti i učtivosti</a>, pokažite mu to vlastitim primjerom. Neka u vašem rječniku caruju riječi poput "hvala", "oprostite" i slično. Dijete će vas kopirati, zato uvijek vodite računa kako se i sami izražavate. 

4. Učite dijete da sa drugim osobama razgovora sa respektom i poštovanjem. 

5. Naučite ga da vaše prijatelje oslovljava sa gospođo i gospodine. 

6. Naučite ih pravilnom pozdravljanju i ukazujte im na dobro ponašanje na javnim mjestima. 

7. Ne ignorirajte loše i neprimjereno ponašanje djeteta. Pokušajte ga izdvojiti u neki kutak i ukazati mu na to. 

8. Nastojte izbjegavati praksu stalnog zvockanja i prigovaranja. 

9. Nazovite stvari pravim imenom i budite čvrsti. 

10. Nikada ne prigovarajte i ne psujte djetetu.

Loše ponašanje i ružne riječi dijete ne vidi i ne čuje samo na ulici, već i na TV ekranima

Ukazujte djeci na dobro ponašanje na javnim mjestima

Lijepo ponašanje uvijek je na cijeni

Sigurno biste željeli pomoći <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/510909/ne-podmicujte-pokvarit-cete-dijete">djeci</a> da izbjegnu greške koje bi mogle negativno utjecati na njihovo samopouzdanje, fizičko i psihičko zdravlje. A, evo o čemu razmišljaju i u čemu griješe djeca od treće do šeste godine.&nbsp; 1. Svađe, bolest i drugi problemi ukućana mogu kod djeteta stvoriti utisak da je ono odgovorno za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava. Vaša je obaveza reći djetetu da nije odgovorno za emocionalnu bol drugih ljudi. Učvršćenjem ove istine možete kod njega spriječiti osjećaj da nije dobro dijete.
2. Djevojčice u tom periodu često misle da moraju biti poput svoje majke, jer samo tako mogu postati odrasle žene. Nipošto im ne povlađujte u tome, podstičite ih u uvjerenju da su jedinstvene i da se razvijaju u prekrasnu osobu.
3. Moji roditelji znaju sve i moram se slagati s njihovim mišljenjem, stav je mnoge djece. Vi kao roditelj morate insistirati da djeca izražavaju svoje mišljenje. 
4. Moram zadovoljiti druge kako bi me voljeli. Vaš je zadatak uvjeriti dijete da ga volite i da želite da bude ono što želi. 
5. Ima djece koja se osjećaju bolje kad iskale frustracije i ljutnju na mlađoj braći ili sestrama kao i maltretirajući drugu djecu. Takvoj djeci treba pomoći da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite ih svojim ponašanjem i primjerom kako izraziti frustracije i ljutnju na konstruktivan način. 
&nbsp;

O čemu razmišljaju i u čemu griješe djeca od treće do šeste godine

Podstičite ih u uvjerenju da su jedinstveni

Pomozite djeci da odrastu

Dojenački botulizam je bolest do koje dolazi kada novorođenče unese bakteriju koja proizvodi toksin unutar tijela. Riječ je o veoma opasnoj infekciji crijevnog trakta. Sve je više dokaza koji govore da med može biti uzročnik ovog tipa botulizma.&nbsp; 
<a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/470926/sta-sve-moze-izazvati-alergiju-kod-bebe">Med</a> je poznati izvor spora koje stvaraju bakterije Clostridium botulinum. Kada ih dojenče unese u organizam, ove bakterije proizvode toksin koji uzrokuje dojenački botulizam, ozbiljno, ali na svu sreću rijetko trovanje hranom. Stoga se djeci mlađoj od dvanaest mjeseci nikada ne smije davati med. 

Dojenački botulizam nije nimalo bezopasna bolest, jer napada nervni sistem bebe i u najtežim slučajevima može čak rezultirati smrću. Međutim, većina se beba uspije oporaviti. Najčešći znaci i simptomi botulizma su: 

- Trajni zatvor (konstipacija); 

- Omlitavljene ruke, noge i vrat; 

- Slabašan plač zbog slabosti mišića; 

- Poteškoće u dojenju, beba nema snage da izvuče mlijeko; 

- Izražen umor dojenčeta (stalna pospanost); 

- Poteškoće u disanju.

Spore botulizma se također mogu ugnijezditi i u neke namirnice sa niskim sadržajem kiseline koje sami spremamo u kutije za čuvanje hrane u frižideru, ali i u škrobnom sirupu. Imajte to na umu i izbjegavajte takve namirnice u ishrani dojenčeta.

Riječ je o tome da med može uzrokovati dojenački botulizam, vrlo opasnu infekciju crijevnoga trakta

Zašto bebama nipošto ne smijete davati med

Podsjetit ćemo vas na navedene uobičajene fraze u kojima ćete se i vi zasigurno pronaći i ponudit ćemo kako svog malog nevaljalca natjerati da vas posluša.&nbsp;&nbsp;
1. Prestani s galamom i drekom i konačno me poslušaj. 

Velika rečenica koju ste vjerovatno izgovorili bezbroj puta. No, ne pomaže. Zato, okrenite list i jednostavno stanite i stojte sve dok vas dijete ne primijeti. Kada vas primijeti, sigurno će vam uputiti smiješak, stati sa galamom i čekati šta ćete reći. 

2. Koliko sam ti puta rekla...

Ovo je fraza koja najvjerovatnije nervira više vas nego vašeg malog sina ili kćerkicu. Jer, zauzvrat ste najčešće dobili nezainteresirani pogled i ništa više. Okrenite list, pa kada vidite da dijete radi nešto što ne bi smjelo ili nešto što i ono sam zna da ne smije, pokušajte smirenim glasom objasniti gdje griješi. Na ovaj način postići ćete svoj cilj, naučiti da vas saslušaju. 

3. Sama sebi zvučim kao pokvarena gramofonska ploča...

Nekoliko je potpuno pogrešnih stvari kada je u pitanju ponavljanje ove rečenice djetetu. Prva stvar je da većina djece u toj dobi uopšte ne zna šta je gramofonska ploča, tako da ovakva rečenica za njih nema nikakvog smisla, ni značaja. 

S druge strane, vi sami govorite svom djetetu da nešto s vama nije u redu. 

Na kraju krajeva, to je ono što mu govorite i to je ono što ono čuje. 

Zamijenite ovu frazu nekom kreativnom alternativom. Tako, recimo, sebi možete olakšati jutarnju nervozu i spremanje za vrtić, jer to je nešto što većina djece mrzi. Mrze jer ste ih probudili, mrze jer ih oblačite i najrađe bi ponovo u krevet.

Ne budite zaribala gramofonska ploča, unesite nešto novo u jutarnji ritual, jer pred vama je dug radni dan krcat obavezama. Pokušajte s kartama na koje ste nacrtali komade odjeće i poredajte ih redosljedom po kojem bi se vaše dijete trebalo oblačiti. 

Iznenadit ćete se pozitivnom efektu koje ovo ima na dijete. Uostalom, mašti na volju i olakšajte i sebi i djetetu. 

Mogli bismo u nedogled nabrajati silne fraze koje govorimo djeci u pokušaju da ih natjeramo <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/498349/kako-nauciti-djecu-da-vas-slusaju">da nas saslušaju i poslušaju</a>. Većina njih je potpuno beskorisna i neefikasna, ili čak imaju potpuno suprotan efekat.

Poenta je u sljedećem: Saslušajte svoje dijete i razgovarajte s njim. Izbjegavajte mehanizam dreke i vike. Pokušajte i sa taktikom da kada vaše dijete vrišti, vi šapućete. 

Ako vas baš „izludi“ i morate vikati, izbrojite do deset i pokušajte se smiriti. Jer, najbitnije je, da bez obzira na sve, svom djetetu uvijek dajete na znanje da ga volite.

Kada vidite da dijete radi nešto što ne bi smjelo ili nešto što i ono sam zna da ne smije, pokušajte smirenim glasom objasniti gdje griješi

Saslušajte dijete i razgovarajte s njim, izbjegavajte dreku i viku

Kako malog nevaljalca natjerati da vas posluša

Dogodio se i taj veliki trenutak - donijeli ste bebu kući i pokušavate smisliti način na koji možete ojačati vezu s njom, uz istovremeno stimuliranje razvoja njenog mozga. Pokušajte sa nekim od ovih aktivnosti koje možete primjenjivati dok beba ne navrši šest mjeseci:&nbsp;1. Masirajte bebu na način koji će je opustiti. 

2. Radite nenaporne vježbe. Polagano ispravite bebine ruke i noge. Na samom početku nemojte skroz ispravljati ni ruke ni noge, jer to za bebu može biti bolno. Radite to nježno i pažljivo i u tome ćete uživati oboje. 

3. Dok je presvlačite ili nosite, pričajte joj. Pričajte šta radite. Tako će dijete prije progovoriti.

4. Veliki broj roditelja priča pomalo naglašenijim, piskavim tonom kada se obraća bebi. Ovo se pokazalo dosta učinkovitim u stimuliranju razvoja mozga i jezičkih vještina. 

5. Pjevajte joj. Ponavljanjem iste pjesmice beba usvaja nove tonove, nove zvuke, što je veoma bitno za razvoj. 

6. Listajte joj jednostavne slikovnice. Neka to budu slikovnice veselih boja sa malo slika na stranici, kako se beba ne bi zbunila. 

7. Igrajte se skrivalica sa svojom bebom, što će je naučiti da čak i kada vas ne vidi, to ne znači da vi niste tu. Tako zapravo vaša beba uči prve lekcije iz povjerenja, što je izuzetno značajno u kompletnom razvoju. 

8. Imitirajte izraz na licu i zvuke kojima se obično oglašavaju bebe. Tako će naučiti da i sama može utjecati na svoje okruženje. 

9. Mijenjajte položaj svoje bebe svakih pola sata kada je budna. Stavite je na koljena, okrenite je na stranu, na leđa, uglavnom neka ne bude predugo u istom položaju. Tako će joj sve biti interesantnije i svakako će biti mirnija. 

10. Izvježbajte bebin sluh tako što ćete uzeti zvečku i lupati sa jedne pa sa druge strane. Vidjet ćete da će se beba fokusirati na pravac dolaska zvuka zvečke. 

11. Neka beba dodirne što više različitih predmeta. Naravno, to nikako ne smiju biti grubi predmeti na koje bi se beba mogla ozlijediti. 

12. Kada beba leži okačite igračke iznad nje, jer će tako beba naučiti da se fokusira na predmete oko sebe i da je to zabavi, makar i nakratko. 

13. Bebe vole da ih držite na koljenima, a neke posebno uživaju kada ih stavite potrbuške na svoje krilo. Na taj se način beba uči nekim novim pokretima. 

14. Dajte bebi nekoliko igračaka da ih istraži svojim ustima. Beba će svaku novu igračku zasigurno gurnuti u usta. Najbolje je da tokom dana bebi date nekoliko različitih igračaka. 

15. Pjevanje pjesmica popraćeno pljeskom rukama je posebno zanimljivo za bebe. 

16. Kada ste u prirodi, pokažite bebi male životinje na koje nailazite, izgovarajući njihova imena i oponašajući ih. Bebe će ponekad naučiti oponašati životinje prije nego što budu u stanju izgovoriti njihova imena. 

17. Ponekad je i bebama "svega dosta". Zato u toku dana i njima treba kratki predah i zatišje. Zamračite sobu, sjedite u svoju stolicu za ljuljanje i nježno joj pjevušite. Tako ćete naučiti tehnike opuštanja i za sebe i za svoju bebu. 

18. Obavezno izvedite bebu u šetnju, udahnut će svježi zrak, ali će doživjeti i nešto potpuno novo, susret sa nepoznatim okruženjem. 

19. <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/506699/kako-citanje-moze-doprinijeti-razvoju-mozga-vase-djece">Čitajte bebi</a> pjesmice koje se rimuju, jer i to ima pozitivan učinak na bebu. 

20. Ponavljajte svojoj bebi da je volite, vrlo će brzo doći vrijeme kada će ona naučiti šta to znači i kada će vam moći uzvratiti ljubav.

Dok je presvlačite ili nosite, pričajte joj. Pričajte šta radite. Tako će dijete prije progovoriti

Masaža, pjesmice, vježbe - podstaknite razvoj bebinog mozga

Mada noćno mokrenje može biti simptom ozbiljnog oboljenja, na svu sreću kod najvećeg broja djece to nije slučaj. To nikako ne znači da dijete koje pati od ove pojave može kontrolirati noćno mokrenje ili da to radi namjerno.&nbsp;&nbsp;
Djeca koja <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/463840/kako-osloboditi-dijete-nocnog-mokrenja">mokre u krevet</a> nisu ni lijena, ni tvrdoglava, ni neodgovorna. Noćno mokrenje je pojava koja se najčešće može posmatrati kao problem koji se javlja tokom razvoja djeteta.

Postoje dva tipa noćnog mokrenja: primarno i sekundarno. Primarno podrazumijeva kontinuirano noćno mokrenje koje najčešće počinje još u ranom djetinjstvu. Dijete koje pati od ovog tipa noćnog mokrenja mokri u krevet svake noći. Sekundarno noćno mokrenje se pojavljuje nešto kasnije.

Prema svemu sudeći, moglo bi se reći ova pojava ima odliku nasljedne pojave. Obično se javlja kod djece čiji su roditelji patili od noćnog mokrenja u djetinjstvu. Takva djeca prestaju sa noćnim mokrenjem otprilike u dobi kada su prestali i njihovi roditelji.



Šta uzrokuje primarno noćno mokrenje?



Uzrok može biti jedan od dolje navedenih faktora ili kombinacija nekoliko faktora:



- Dijete <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/498352/zasto-djecu-nocu-ne-budi-puna-mokracna-besika">ne može zadržati mokraću tokom noći</a>; 



- Dijete se ne može probuditi kada mu se mjehur napuni; 



- U mjehuru djeteta se skuplja ogromna količina tečnosti tokom večernjih i noćnih sati; 



- Dijete pati od poremećaja mokrenja tokom dana. 



Ogroman broj djece po navici ignorira nagon za mokrenjem i trpi mokraću jako dugo. Svi roditelji mogu prepoznati karakteristične simptome odgađanja mokrenja, jer većina djece nastoji zadržati mokraću ukrštanjem nogu, izvijanjem, stiskanjem i slično.

<h2>Šta uzrokuje sekundarno noćno mokrenje? </h2>

Sekundarno mokrenje, za razliku od primarnog, može biti jasan znak ozbiljnog zdravstvenog ili emotivnog problema. Dijete kod kojeg je prisutna pojava ovog tipa mokrenja može imati i druge simptome, kao što su nekontrolirana mokrenja tokom dana. Općeniti uzroci sekundarnog noćnog mokrenja uključuju sljedeće:&nbsp; 



1. Infekcija mokraćnog trakta 




Upala i iritiranost mokraćnog mjehura može uzrokovati bol ili pečenje tokom mokrenja, nemogućnost kontrole mokrenja i često mokrenje. Infekcije mokraćnog trakta kod djece mogu biti pokazatelj i drugih problema, kao što su neke anatomske anomalije. 




2. Dijabetes




Dijabetičari imaju visok nivo šećera u krvi. Organizam na to reagira na način da pokušava pojačati izlučivanje mokraće iz organizma kako bi se oslobodio viška šećera. Često mokrenje je vrlo često prateći simptom dijabetesa.




3. Anatomske anomalije




Anomalije u razvoju organa, mišića ili nerava koji su uključeni u sam proces mokrenja, mogu uzrokovati nemogućnost kontrole mokrenja, ali i neke druge probleme sa mokrenjem koji uglavnom rezultiraju pojavom noćnog mokrenja. 




4. Neurološki problemi 




Anomalije u razvoju nervnog sistema, povrede ili oboljenja nervnog sistema mogu uzrokovati narušavanje neurološkog balansa koji je zadužen za kontrolu mokrenja. 




5. Emotivni problemi 




Život ispunjen stresnim situacijama, koji se najčešće manifestiraju svađama i neslaganjem roditelja kod djece može uzrokovati noćno mokrenje. I neke druge krupne promjene u životu djeteta, kao što su polazak u školu, također mogu izazvati ovu neugodnu pojavu. Djeca koja su izložena fizičkom ili seksualnom zlostavljanju mogu reagirati na takve neugodnosti noćnim mokrenjem.

Djeca koja mokre u krevet nisu ni lijena, ni tvrdoglava, ni neodgovorna

Dijete se ne može probuditi kada mu se mjehur napuni

Noćno mokrenje je nasljedno?

Zašto je moja beba izgubila bujnu kosicu s kojom je rođena? Ovo je vrlo često pitanje koje dermatologu postavljaju uznemirene majke, naročito mlade majke i one koje prvi put imaju bebu.&nbsp;&nbsp; 
Podjednako često postavljaju ga majke čija je beba rođena sa bujnijom kosom, kao i one čije bebe su rođene sa nešto oskudnijom dlakavošću kože kapilicijuma. 

Bez obzira na to kako neko imao oskudno znanje o zdravlju, manje više svi znaju da gubitak kose je alarm koji ukazuje na postojanje nekog oboljenja u organizmu. To kod beba, na svu sreću, nije slučaj. Pa zašto onda bebe ipak gube kosu?

Dva su razloga zbog kojih beba gubi kosu. To su napuštanje uvjeta koje je beba imala u toku života u maternici, a drugi razlog je pod direktnim utjecajem faktora spoljne sredine.

Gubitak kose nakon napuštanja uvjeta života unutar maternice

Prije svega treba znati da je dlaka dinamična struktura. To znači da je njen razvoj vezan za određene cikluse, samim tim da se faza rasta smjenjuje sa fazom ispadanja.

No, to se dešva tako neprimijetno i sukcesivno, jer se sve dlake ne nalaze istovremeno u istoj razvojnoj fazi, tako da se to ciklično smjenjivanje rasta i opadanja dlake obično ne uočava. 

Kod beba, zbog napuštanja uvjeta koje je beba imala u toku boravka u maternici i prilagođavanja uvjetima vanjske sredine, taj ciklus smjene rasta i opadanja dlake nije sinhroniziran i zato se u jednom periodu života bebe dogodi jače ispadanje dlake koje istovremeno ne prati odgovarajući rast nove.

Taj period se manifestira obično između drugog i trećeg mjeseca života. Nakon toga dlaka nastavlja normalno rasti, smjenjuju se periodi rasta i opadanja u određenim ciklusima od nekoliko mjeseci i obraslost dlakom se normalizira. Liječenje nije potrebno.


Gubitak kose pod utjecajem vanjskih faktora


Ovaj gubitak kose je posljedica neadekvatnog položaja glave bebe i pritiska o podlogu. Najčešće se dešava, možemo čak slobodno reći da se redovno dešava kod beba koje stalno spavaju na istoj strani, to jest u istom položaju. 


Ako je to položaj na leđima, onda će dlaka na zatiljku postati jako prorijeđena pa može i u potpunosti nestati. To se isto dešava ako beba dugo leži na postelji.


Bez obzira na to koliko postelja bila mekana, s obzirom na dužinu vremena koje beba provodi spavajući, dlačni krijen usljed pritiska na krvne sudove kože slabije je ishranjen i dlaka ispada, ali korijen u koži ostaje. 


Korijen dlake, zbog slabije ishrane usljed pritiska o podlogu na kojoj beba leži, nije uništen, samo je prolazno oštećen, a to oštećenje se manifestira opadanjem dlake iznad kože. 


Liječenje nije potrebno, ali je potrebno često mijenjati <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/417542/koji-je-najbolji-polozaj-za-spavanje-novorodenceta">položaj u kojem beba spava</a>. Dlaka će spontano početi rasti i za četiri do pet mjeseci će ponovo obraslost dlakom biti normalna.

Dva su uzroka ove pojave: prvi je napuštanje uvjeta koje je beba imala u toku života u maternici, a drugi je utjecaj vanjskih faktora

Potrebno je često mijenjati položaj u kojem beba spava

Zašto beba gubi kosu

Svako <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/507858/je-li-briga-o-novorodencetu-preveliki-izazov">novorođenče</a> je prava zbirka tajni za roditelje, što zbog svog izgleda, što zbog pojava koje prate njegove prve dane kod kuće. Prvih šest sedmica možete očekivati razne promjene u ponašanju i izgledu svoje bebe.&nbsp;&nbsp;
Važno je znati da je sve to potpuno normalno i očekivano i da vrijeme za prilagođavanje novim životnim navikama nije potrebno samo vama već i vašoj bebi. Svaki početak je težak, pa tako i prvi dani s bebom mogu roditeljima donijeti brige, strahove i nedoumice. 

Određene promjene na bebinoj koži, „neobično" ponašanje, neznanje kako postupiti u odredenim situacijama zaista mogu idealno zamišljenu sliku života s bebom potpuno pokvariti. 

Iako ste mislili da ćete sve znati i da će sve biti lako, i najobičniji ojed na bebinoj koži može vas izbaciti iz ravnoteže i zabrinuti. Evo još nekih situacija koje su potpuno normalne i očekivane, a koje mlade roditelje mogu itekako zabinuti:

Trzanje i drhtanje 

Neke bebe se češće, neke rjeđe <a href="https://bebe.avaz.ba/lijecnik-odgovara/360976/zasto-se-bebe-trzaju-i-u-snu">trzaju</a>. Roditeljima je čudna ova pojava jer se često beba trgne bez razloga, pa čak i u snu. Drugi razlog jeste reakcija na snažnu buku, drmanje ili osjećaj pada - kada se mala beba naglo podigne, ona ima osjećaj da je izgubila oslonac. 

Također, ponekad se tako jako trgne da uplaši samu sebe, ili čak i probudi i zaplače. Ovo je normalna pojava, i znak da nervni sistem bebe dobro funkcionira. Drhtanje bebe (tremor) čest je prvih dana po rođenju i to najčešće kada plače. 

Posebno je izražen tremor brade. Ova pojava je normalna i očekivana, jer je dio razvojne faze nervnog sistema. Roditelji često pomisle da beba drhti jer joj je hladno, ali umjesto da je utopljavate, uzmite je nježno i privijte uz sebe da osjeti vašu blizinu. 

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/498350/kada-bljucka-a-kada-povraca">Bljuckanje i povraćanje</a>
Bebe često bljuckaju nakon dojenja, ali to nije ništa neobično. Neke bljucnu uvijek nakon hranjenja, neke ponekad. Važno je da bebu držite u pravilnom položaju dok je hranite, kao i da je nakon svakog obroka podignete da podrigne. 

Ako bljucne i nakon podrigivanja, to je također normalno. Nekada se može desiti da beba povrati cijeli jedan obrok, ali vas to ne treba zabrinjavati. Ako povraća konstantno, ili u mlazu, to je znak bolesti, pa je odvedite pedijatru.

Plik na usni 

Bez obzira na to da li beba doji ili se hrani na flašicu, moguće je da dobije na sredini gornje usne plik. On nastaje kao posljedica snažnog sisanja, ali on bebi ne smeta i prolazi spontano. 

Milije 

Milije su normalna pojava na bebinoj koži u vidu malih, bijelih tačkica, a najčešće se nalaze na bradi, nosu, obrazima i čelu. Nastaju zbog začepljenih lojnih kanala i nestaju spontano nakon nekoliko sedmica. 

Sor 

Sor je površna infekcija sluzokože usne šupljine, najčešće jezika, koja se dešava kod dva do pet posto normalne novorođenčadi, a do nje dolazi najčešće putem majke. 

Naime, mame koje su u trudnoći imale probleme s kandidom (u vidu vaginalnog sekreta), a nisu je izliječile do porođaja, mogu je prenijeti svom djetetu tokom poroda. 

Prolazeći kroz porođajni kanal beba dolazi u direktan kontakt sa sadržajima koji se u njemu nalaze, i gutanjem može prenijeti gljivicu u svoja usta. 

Do ispoljavanja kandidijaze dolazi sedam do deset dana nakon rođenja. Roditelji uglavnom primijete da je bebin jezik bijel. U tom slučaju potražite pomoć liječnika koji će vam dati odgovarajuće savjete i terapiju. 

Tjemenjača 

Tjemenjača nastaje taloženjem odumrlih ćelija na koži glave, i uglavnom se formira na tjemenu. Najbolji način da se tjemenjača ne pojavi je svakodnevno pranje glavice odgovarajućim bebi šamponom (koji se nanosi u malim količinama) i dobro ispiranje pod mlazom mlake vode! 

Međutim, događa se da se, iako roditelji redovno peru bebinu kosu, tjemenjača ipak pojavi, a najčešći razlog je strah da se ne povrijedi bebino tjeme (zbog fontanele), pa se ne ispere šampon. 

Ukoliko se tjemenjača ipak stvori, treba dobro natopiti tu regiju bebi uljem prije kupanja, a zatim oprati kosicu, dobro isprati i četkom za bebe lagano iščešljati kosu. 

Ojed 

U predjelu prepona i guze (a nekada i na pregibima vrata i pod pazuhom) može se javiti ojed. Za bebu je on vrlo neprijatan jer pecka, svrbi, a kod težih oblika i boli. Beba stalnim pokretima može još više iritirati kožu jer dolazi do trenja između nje i pelene. 

Glavni krivci za pojavu ojeda su mokraća i stolica. Zato je važna redovna higijena, što podrazumijeva često presvlačenje pelena, kupanje ili pranje nakon svake stolice, posušivanje kože blagim pritiskom pamučnog peškira i mazanje pregibnih površina zaštitnom kremom u tankom sloju. 

Prilikom presvlačenja ostavite bebu malo golišavu kako bi se koža bolje prosušila. Ukoliko su promjene na koži veće i ojed ne prolazi, odvedite bebu liječniku, koji će pregledom utvrditi o čemu se radi i prepisati odgovarajuču terapiju. 

Začepljen nos 

Bebe ne znaju disati na usta i zato im nos uvijek mora biti čist. Nosić treba svakodnevno čistiti, a najlakše je to obaviti nakon kupanja kada se sekret „razmekša". Tada ga treba pažljivo „izvući" fitiljem koji ćete napraviti od vate. 

Zimski period je posebno „nezgodan" za dišne puteve, kako odraslih tako i beba. Naime, prostorije se često pregrijavaju pa je vazduh u njima suh, što pogoduje začepljenju nosa. 

Ljepljive oči 

Često bebe neposredno po rođenju imaju i infekciju očiju, jer su izložene djelovanju vaginalne flore dok prolazi kroz porođajni kanal. Zbog toga, nakon svakog kupanja oba oka treba prebrisati tupferima od vate koji su natopljeni prokuhanom i ohlađenom vodom. 

Stavite bebu na leđa, lijevom rukom joj fiksirajte glavu, a desnom brišite oči uvijek samo jednim potezom, od spoljne ka unutrašnjoj strani oka (prema nosiću). Za svaki potez upotrijebite novi tupfer, kako se eventualna infekcija ne bi prenijela. Vodite računa da vam ruke uvijek budu čiste kada ovo izvodite. 

Pupak 

Svakodnevna njega pupčanog patrljka i pupčane rane je od velikog značaja. Sve dok pupak ne otpadne o njemu brine patronažna sestra koja je posebno obučena za to i ima potreban materijal za njegovu obradu. 

Važno je da se pupak prilikom kupanja ne kvasi kako ne bi došlo do infekcije. Ukoliko se pupak ne njeguje na pravi način, može doći do upale. Pojavljuje se crvenilo, otok, gnoj, dijete gubi apetit, težinu, povećava se ili smanjuje tjelesna temperatura. Ukoliko primijetite neki od ovih simptoma obavezno se obratite liječniku.

Roditelji su u prvim danima puni brige, strahova i nedoumice

Prvih šest sedmica možete očekivati razne promjene u ponašanju i izgledu svoje bebe

Prvi dani s bebom: Velika zbirka malih tajni

Disciplinirati bebu - sigurni smo da će vam ovo zazvučati pomalo čudno, nepotrebno i nelogično. Istina, dok je ponašanje djeteta od tri-četiri godine, bilo ono loše ili dobro, ipak utemeljeno na njegovoj sposobnosti da shvati ko ste i na koji način reagirate na njegove postupke, za "loše ponašanje" novorođenčeta se nikako ne može reći da je namjerno.&nbsp;&nbsp;
Kada povuče vaš lančić ili kravatu, to je zapravo za bebu samo istraživanje novog, nepoznatog svijeta, u kojem vi kao roditelj predstavljate najznačajniju i najprivlačniju nepoznanicu. 

Upravo zbog toga, tokom prve godine života vašeg djeteta najznačajniji cilj mora biti kreiranje <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/489823/bliskost-se-uci">bliske i zdrave veze</a> koja će predstavljati temelj za gradnju odnosa za cijeli život. A upravo to uključuje i sve vaše pokušaje da je "disciplinirate" od prvih dana života. 

Ponudit ćemo vam nekoliko strategija, nazovimo ih tako, koje možete primijeniti u tipičnim scenarijima tokom kojih vaše mjezimče stavlja na kušnju vašu strpljivost. 

Čupanje, grebanje, udaranje 

Sve se ovo svrstava u potpuno normalno ponašanje novorođenčeta, jer je to za novorođenčad način na koji mogu uživati u igri vlastitim rukama - i, što god je vaša reakcija bučnija, to je zabava za novorođenče veća i zanimljivija. Morate znati jedno - beba ne zna da su grebanje i udaranje pogrešni potezi sve dok joj se to ne kaže. 

Kada vas beba povuče za kosu ili udara po licu, lagano joj, gledajući je u oči, sklonite ruke i bez ljutnje recite: "To mamu boli". Pokažite joj neki drugi pokret, kao što je: "Daj mami ruku," ili joj dajte svoj prst da se poigra. 

Ako udari drugo dijete, recite joj: "Mi ne tučemo drugu djecu, mi ih grlimo" i zagrlite drugo dijete. 

Pokušajte i sa upozorenjima: "Da, to možeš" ili "Ne, to se ne smije dirati", kada vaš mali istraživač želi dodirnuti određene predmete. 

Ugrizanje tokom dojenja 

Ovo nije nimalo bezbolno za majku i najčešće se dešava kada beba ima pet do sedam mjeseci i kada počinje muka s izbijanjem zuba. Čak i ako beba nema zuba, ugriz desnima može biti izuzetno neugodan i neprijatan. 

Kada osjetite da je beba spremna za ugriz, stavite prst između desni i bradavice, s blagim pritiskom donje vilice i pokušajte je naučiti da poštuje svoj najznačajniji izvor života. 

Ponekad će se desiti da beba ima snažnu potrebu da svoje upaljene desni umiri baš na vašoj bradavici. U tom slučaju, kupite gumene igračke za tu namjenu i nudite ih djetetu. 

Ukoliko su zubići već tu, svaki je ugriz mnogo jači. Vikati ne smijete, jer neke bebe toliko uplaši takva majčina reakcija da po nekoliko dana odbijaju dojenje. Ovo se u pedijatriji naziva štrajk dojenih beba. 

Zato umjesto naglog trzanja i vriska, uradite suprotno od onog što vam vaš instinkt govori - privucite bebu još više na grudi. Tako ćete joj nakratko začepiti nosić, ona će automatski otvoriti usta da bi mogla disati i pri tome pustiti bradavicu. 

Beba će postepeno shvatiti da ova njena igrica - ugrizanje za dojku, završava neugodno po nju i vremenom će prestati s tim. 

Prevelika privrženost roditeljima 

Vaš mali jednogodišnji "priljepak" bukvalno vam ne ostavlja ni sekundu privatnosti, stalno želi biti uz vas. Naravno, ovo je prelijep osjećaj, jer vi ste najvažnija osoba u životu bebe i ona vam to bez prestanka dokazuje. 

Međutim, ne pravite grešku ni ovdje, disciplinirajte dijete, naučite ga da uživa i u trenucima kada nije uz vas. Jednostavno ga pokušajte uputiti u taj drugi svijet govoreći mu: "Ti se možeš igrati i sam(a), ti to znaš." 

Ako telefonirate, a dijete vam se petlja oko nogu, tražeći da ga podignete, nemojte ga ignorirati, ali nemojte mu ni udovoljiti odmah. Možda se u trenutku osjeća samim, strah ga je. Pokušajte riječima: "Mama je trenutno zauzeta, sve je uredu, idi poigraj se još malo." 

Desit će se da kada ode u drugu sobu, vaše dijete počinje vrištati u trenutku kada shvati da niste tu, pored njega. Ne trčite odmah nazad, umjesto toga nježnim mu glasom recite: "Mama je tu. Sve je uredu." Tako će iz dana u dan dijete postepeno shvatati da je uredu da se osamostaljuje i sve više odvaja od vas. 

Loše navike za stolom 

Kada <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/454501/prvo-prstima-kasnije-kasikom">beba počne jesti sama</a>, budite spremni na pravi haos. Jer, bebe su rođeni klovnovi. Tako, kada ispusti kašiku ili se isprska kašicom po licu, svi obično reagiraju. Nemojte se smijati u ovakvim situacijama, jer ovo može biti i opasno, pogotovo ukoliko se beba smije punih usta. 

Predlažemo vam da bebin obrok isitnite na zalogajčiće, tako će imati manje mogućnosti za bacanje hrane na pod. Naravno, ovaj mali klovn će pokušati nastaviti svoju zabavu, ali je najbitnije da to u vama ne izazove reakcije koje će ga tjerati da sve pokuša ponavljati do u beskonačnost. 

Ako se ipak igra vašeg malog klovna oduži unedogled, to može biti pokazatelj da nije ni gladan, pa možete skloniti hranu sa stola. 

Mali drekavac

Vjerovatno ste ko zna koliko puta čuli pomalo refleksnu reakciju majki na ulici kada njihove bebe počnu vrištati: "Prestani se derati!" Vrištanje ima efekt šoka jer tako dijete uspijeva skrenuti pažnju svih osoba iz svog okruženja. Isto tako, bebe plaču jer im to prolazi kod odraslih. 

Djecu treba naučiti da su ugodni zvuci povezani s ugodnim reakcijama. Zato, ako beba skreće pažnju na sebe umilnim glasom, uzvratiti joj na isti način. Čim beba počne plakati, pokušajte je umiriti riječima: "Dušice, ti imaš tako divan glasić. Da ga čujem."

Nudimo vam nekoliko "strategija" koje možete primijeniti u tipičnim scenarijima tokom kojih vaše mjezimče stavlja na kušnju vašu strpljivost

Dijete pokušajte upozoriti šta je zabranjeno, a šta dozvoljeno da radi

Kada je strpljenje na izmaku: Uvedite red u bebinoj svakodnevici

Ne postoji savršena formula niti upitnik koji će dati tačan odgovor na pitanje kada je vaše dijete potpuno spremno za <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/489902/polazak-u-vrtic-velik-korak-za-djecu-i-roditelje">boravak u vrtiću</a>.&nbsp;&nbsp; 
Ovdje je riječ o uzrastu djece koja su već u pripremama za školu, a vještine koje ćemo navesti uglavnom su sastavni dio pitanja koje će vam postaviti odgajatelji u vrtićima za djecu predškolskog uzrasta. 

Štrihirajte vještine koje je vaše dijete već savladalo, a provjeru ove naše liste pravite svakog mjeseca i na taj način provjeravajte napredak svog djeteta. 

1. Dijete se već može samo presvući; 

2. U stanju je slušati priče bez prekidanja; 

3. Prepoznaje tonove; 

4. U stanju je usredsrediti svoju pažnju na zadatke dobijene od odraslih;

5. Već zna koje je doba dana;

6. U stanju je pravilno koristiti makaze; 

7. Počinje dijeliti s drugima; 

8. Pokazuje da zna <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/482251/uvedite-mala-kucna-pravila">poštovati pravila</a>;

9. Ne koristi više pelene, samo zna koristiti kupatilo;

10. Zna samo zakopčati pantalone, košulje;

11. Može se odvojiti od roditelja bez problema;

12. Razgovjetno govori; 

13. Može sklapati rečenice od pet do šest riječi; 

14. Može iskonstruirati priču gledanjem slike;

15. Već zna neka <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/485290/kada-je-vrijeme-za-brojeve-i-slova">slova i brojeve</a>; 

16. Može sortirati predmete po boji, veličini i obliku; 

17. Broji do deset.
 
Ovo su naravno neke vještine kojima bi dijete predškolskog uzrasta trebalo vladati, kako bi susret sa školom bio što jednostavniji i lakši. No, ukoliko i nije steklo sve nabrojane vještine, ne brinite, njegov vrijeme tek dolazi.

Da li se dijete već može samo presvući i slušati ono što mu pričate, bez prekidanja

Već bi trebalo da zna neka slova i brojeve

Kada je dijete spremno za vrtić

Vjerovatno najgora stvar kod brige o bebi je činjenica da s njom ne možete pričati, niti joj čitati misli. Bebe obolijevaju, neke više, neke manje. Problem je u tome što niste sigurni po simptomima ili vrsti bolesti radi li se od nečem bezazlenom ili ozbiljnijoj bolesti.&nbsp;&nbsp;
Može biti teško otkriti o čemu se radi samo po bebinom ponašanju ili razlikovati plač bolesnog djeteta od plača zbog gladi. Pa ipak, postoje neke fizičke promjene i promjene u ponašanju koje će vam pomoći otkriti trebate li zvati ljekara ili ne. 

Manji znakovi, koji vas ne bi trebali zabrinjavati su uobičajen kašalj, kihanje ili šmrcanje. Bebe mogu, kao i odrasli, lako uloviti prehladu, pa nemojte prerano paničariti. 

Ali, ono na šta trebate obratiti pažnju je:

- <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/501211/temperatura-sta-da-radim">Povišena tjelesna temperatura</a>. 

Tjelesna temperatura je jedan od znakova na koji trebate pripaziti. Obično blago povišena temperatura nije znak ozbiljnije bolesti, no primjetite li da vam dijete ima rektalnu temperaturu višu od 37,5 i temperaturu mjerenu u uhu ili ustima višu od 38,5 stupnjeva, trebali biste kontaktirati liječnika. Posebno pazite na ovako visoku temperaturu ako vam je beba mlađa od dva mjeseca. 

- Promjene <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/469264/manji-obrok-za-bolji-apetit">apetita</a>. 

Ako vam dijete prestane jesti, više puta zaredom odbije hranu ili jede slabo, nazovite ljekara. 

- Promjene u ponašanju. 

Ako vam beba najednom postane letargična ili je pak nikako ne možete umiriti, kontaktirajte ljekara 

- Povraćanje ili proljev. 

Iako djeca koja doje obično imaju mekaniju stolicu, pripazite da li je stolica osobito tekuća ili vodenasta 6 do 8 mijenjanja pelena. Uobičajeno je da beba malo pljucka, no primjetite li da je dijete ispljunulo veću količinu hrane ili nakon hranjenja jače povraća, kontaktirajte ljekara. 

- Promjene na koži. 

Ozbiljniji znakovi težih bolesti kod bebe su promjene na koži. Kad djetetova koža postane žućkasta ili kad područje oko usana ili noktiju poprimi plavičastu boju obavezno se javite ljekaru. Isto učinite primijetite li da se bebi pojavio osip na koži. 

- Primjetite li krvarenje ili iscjedak u području pupka ili u genitalnom području, javite se ljekaru.
 
- <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/443283/opet-bol-u-uhu">Bol u uhu</a>. 

Ovo će vam beba signalizirati tako da će češće povlačiti i dirati se po uhu koje je boli ili ćete vidjeti iscjedak iz uha. 

- Konstipacija. 

Zaplače li dijete za vrijeme obavljanja nužde, ili mu je stolica krvava ili želatinasta, te primijetite li da rijeđe obavlja nuždu nego obično, kontaktirajte ljekara. 

- Dehidracija. 

Primijetite li da vam beba nije obavila malu nuždu šest sati ili više, kontaktirajte ljekara. Još jedan znak dehidracije je plač bez suza. 

- Suzenje očiju. 

Ako je djetetovo oko crveno, ružičasto ili natečeno, javite se ljekaru. 

- Infekcije gornjih dišnih puteva. 

Primijetite li da djetetu prehlada ometa normalno disanje ili hranjenje te da jako kašlje, javite se ljekaru.

Kad odvedete dijete ljekaru, ponesite sa sobom historiju bolesti, te po potrebi i druge informacije. Budite spremni odgovarati na pitanja i sa što više detalja opisati ljekaru kako se dijete ponašalo prije bolesti. 


Kada u hitnu pomoć

Naravno, postojat će trenuci kad nije dovoljno nazvati ljekara, već treba odmah otići po hitnu pomoć. To trebate učiniti u slučajevima ozljede, traume, vrlo visoke temperature, otežanog disanja, krvarenja koje ne prestaje, napada, povreda glave, gušenja, nedostatka reakcije na vanjske podražaje ili nagle apatije ili nemogućnosti da se pokrene.

Manji znakovi, koji vas ne bi trebali zabrinjavati su uobičajen kašalj, kihanje ili šmrcanje

Postoje situacija kada morate obavezno odvesti dijete ljekaru

Pretjerana briga: Zovete li doktora za svaku sitnicu?

Zna se da uz pomoć dječijeg crteža možete mnogo toga saznati o djeci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svijet. Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima.&nbsp;&nbsp; Da li u kući imate malog Picassa, saznat ćete do njihove 11. godine. Evo koje su normalne faze u crtanju, a kada se treba zabrinuti. 
&nbsp;1. Faza - škrabanje 
Ova faza počinje oko 18. mjeseca i traje do treće godine. 
- Kako izgleda: Djeca počinju stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). 
- Zbog čega je bitno: Škrabanje i ostali pokušaji crtanja u ovom uzrastu odraz su vježbanja koordinacije između oka i ruke. Tako slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koja se manifestira u dječijim likovnim radovima. Što se upotrebe boje tiče, dijete je ne koristi svjesno. 
&nbsp;2. faza - osnovni oblici 
Od treće do četvrte godine razvija se dječiji angažman u imenovanju ili čak smišljanju priča kojima nastoje dati smisao svojim radovima. 
- Kako izgleda: Kao glavna razvojna oznaka u ovom periodu stvaralaštva je sposobnost da se ono što je na papiru poveže sa okolnim svijetom. Ono što je zanimljivo jeste to da djeca u ovom periodu često više vole apstraktno od realističnog zbog karakterističnog bogatstva boja i dizajna. Ovo je takozvana faza Malog Princa. 
&nbsp;3. faza - ljudski oblici i početne šeme 
Od četvrte do sedme godine djeca upoznaju svoje tijelo. 
- Kako izgleda: Na crtežima se pojavljuju ljudske figure, često nazvane „punoglavcima" zbog svoje sličnosti sa prvim stadijem razvoja žaba. Vremenom djeca postaju sposobna da crtaju raznolikije figure, uključujući trup uz glavu, dodaju više detalja - prste, zube, obrve, kosu i uši. Uz figure crtaju i uobičajene predmeta iz okoline kao što je sunce, cvijeće i drveće. 
Kada se treba zabrinuti 
Ako u trećoj fazi razvoja primijetite neki od ovih znakova u dječijem crtežu, bilo bi dobro da porazgovarate s djetetom, a tek onda potražite savjet psihologa. 
- Ukoliko dijete crta nepovezane dijelove tijela, kao naprimjer, odvojene ruke od trupa, jedne ruke nema. 
- Ako organi koji trebaju biti u paru nisu u paru. 
- Ako je haotičan crtež s mnogo linija koje se ukrštaju. 
- Ako radi crteže koji imaju mnogo debelih linija i ako pritiskom olovke pravi udubljenje u papiru. 
- Crteži sa mnogo crne boje.

Da li u kući imate malog Picassa, saznat ćete do njihove 11. godine

Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja

Šta nam djeca poručuju crtežima

<a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/478615/zabavite-se-s-djecom-u-kuci">Djeca</a> se rađaju spremna da uče. Ona koriste sva svoja čula kako bi mogla shvatiti svijet koji ih okružuje. Aktivno proširuju svoje znanje putem interakcije s ljudima i stvarima.&nbsp;&nbsp; Kroz igru djeca također uče najvažnije zadatke - kako se igrati s drugom djecom, kako se ponašati prema odraslima, kako upoznati sebe...
Igra označava korištenje svih čula u beskrajnom istraživanju predmeta: kako oni izgledaju, kako se kreću, "rade" i slično. Važno je vrstu igara prilagoditi temperamentu bebe. Prava količina stimulacije je različita za svaku bebu. 
Roditelji imaju različite stilove i načine igranja i interakcije sa svojom djecom. A postoje različiti načini za igru u kojima sva djeca uživaju - aktivni, tihi, kreativni. 
Neke bebe pokazat će sklonost ka jednoj vrsti igre u odnosu na druge, te će im, možda, trebati podsticaj da prihvate i druge načine.
Sve bebe imaju ogromnu urođenu želju za uspjehom. Svaki uspjeh koji se postigne u prvoj godini života donosi veliku nezavisnost i razvija samostalnost. 
U toku prve godine, beba se mijenja daleko brže nego u bilo kojoj drugoj fazi života. Da bi razvila svoj potencijal, bebi su potrebni ljubav, podrška, razumijevanje, ohrabrenje. Također joj je potrebno vrijeme za savladavanje novih vještina.
Ne zaboravite da se vaša beba voli igrati s vama više od svega drugog na svijetu. Svaki put kada se igra, novorođenče nastavlja graditi znanje, odnosno, proširuje do tada stečeno. Bebe počinju tako što se igraju i reagiraju na roditelje i druge osobe.

Kroz igru djeca uče najvažnije zadatke - kako se igrati s drugom djecom, kako se ponašati prema odraslima, kako upoznati sebe

Kako je igra prva škola za djecu

Otprilike u isto vrijeme kada djeca pokažu prvu privrženost, što se obično dešava sa šest ili sedam mjeseci života, većina njih počinje ispoljavati nemir zbog odvojenosti od roditelja, osobe koja se o njima brine, ali i uplašenost u prisustvu nepoznatih osoba.&nbsp;&nbsp; U mnogim slučajevima, ova uplašenost dovoljno je jaka da se može prepoznati kao strah. U sljedećih nekoliko mjeseci ova pojava straha postaje naglašenija. Nemir zbog odvojenosti i strah od nepoznatih odraslih osoba dostiže vrhunac u uzrastu od deset do osamnaest mjeseci. 
&nbsp;Znaci razvoja svijesti
<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/498078/kako-kod-djeteta-razbiti-strah-od-sisanja">Ove strahove</a> treba shvatiti kao znake stalnog razvoja svijesti. Nakon toga, većina djece postaje manje uplašena, ali neka ostaju prilično uplašena, a gotovo sva će biti u određenoj mjeri sramežljiva kada su u nekoj stresnoj situaciji.
Psiholozi ovu reakciju nazivaju "nemir zbog odvojenosti". Bebe u ovom uzrastu ne shvataju pojam vremena. Kada neko nije u blizini, doživljavaju to kao da je otišao zauvijek. 
U sljedećih nekoliko mjeseci, počinju shvatati značenje "permanentnosti ". Ovaj koncept im omogućava da shvate da ljudi i stvari ne prestaju postojati samo zato što se ne vide ili ne čuju. 
S iskustvom, bebe saznaju da će se ljudi koje vole vratiti. Nemir zbog odvojenosti od osobe koja se za njih brine i prisustvo nepoznatih osoba su pravi strahovi. 
Kao i drugi strahovi, i ovaj nestaje, ako postoji osnova za povjerenje u kući i dobri odnosi. S ovom osnovom, dijete će biti slobodno i spremno koristiti svoje rastuće sposobnosti u istraživanju sredine, koja za njega predstavlja stalan izazov.
Roditelji i osobe koje se brinu o djeci nekada su zabrinuti zbog toga što njihove bebe odjednom postaju plašljive. Ove strahove treba posmatrati kao prolazne. Ovakvi nemiri jasan su pokazatelj da je dijete uspostavilo privrženost.
Nemir u blizini nepoznatih osoba jedna je od prvih emotivnih prekretnica u životu djeteta. Možete pomisliti da nešto nije uredu kada vaše dijete, koje je u dobi od tri mjeseca života mirno privatalo ljude koje ne poznaje, sada postaje napeto pri približavanju nepoznatih osoba. 
Da li to znači da s djetetom nešto nije uredu, jer je s tri mjeseca života mirno prihvatalo osobe koje ne poznaje, a sa sedam, osam-mjeseci postaje napeto i uplašeno? 
Nema razloga za strah, to je normalno za ovaj uzrast. Čak i rođaci, s kojima se beba osjećala prijatno, mogu uzrokovati kod nje nemir i plač, naročito ako se bebi iznenada približavaju i obraćaju.
Nemir zbog odvojenosti
U isto ovo vrijeme beba će postati privrženija roditeljima. Ovo su mjeseci u bebinom razvoju kada se javlja nemir zbog odvojenosti. Upravo kada dijete počinje saznavati da je svaki predmet jedinstven i stalan, otkriće da su i roditelji jedinstveni. 
Kada su roditelji van vidokruga, dijete će znati da su oni "tu negdje", ali da nisu s njim; i to će biti uzrok velikog nemira. Nakon nekog vremena, njegovo sjećanje na roditelje će ga tješiti, tako da će očekivati da će opet biti s njima. Ali, trenutno je dijete svjesno samo sadašnjosti. 
Ovu fazu razvoja karakteriziraju plač i nemir djeteta čim roditelji napuste njegov vidokrug, makar da je to samo nakratko.
Koliko dugo traje nemir zbog odvojenosti? On obično prolazi između deset i osamnaest mjeseci, da bi potpuno iščezao u drugoj polovini druge godine života. 
Na neki način, ova je faza u emotivnom razvoju djeteta često bolna za roditelje. Prije svega, djetetova želja da bude s roditeljima znak je njegove privrženosti onima koji su mu najvažniji.
Poslovi za roditelje
1. Na vrijeme i postepeno pripremite dijete na odvajanje. Treba mu reći da mama i tata odlaze na neko vrijeme. Na taj način dijete unaprijed očekuje odvajanje i "priprema" se na njega.
2. Roditelji trebaju biti spremni prihatiti zdrav izliv emocija. Ovo je jasan pokazatelj da se kod djeteta uspostavila sigurna privrženost i znak je razvoja svijesti.
3. Prilikom odlaska roditelji trebaju obećati da će se vratiti, a kada se vrate, da podsjete dijete na dato obećanje i naglase da su ga ispunili. Ovaj proces je osnova za buduće povjerenje.

Nemir zbog odvojenosti i strah od nepoznatih odraslih osoba dostiže vrhunac u uzrastu od deset do osamnaest mjeseci

Strahove treba shvatiti kao znake stalnog razvoja svijesti

Šta izaziva nemire i strahove kod djece

Više od polovine djece između jedne i četiri godine povremeno hrče, a osam posto od njih <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/493670/spavanje-kada-kako-i-koliko">hrče svaku noć</a>. Što su stariji povećava se i broj onih koji redovno hrču: od šest posto jednogodišnjaka do 13 posto četverogodišnjaka.&nbsp;&nbsp; Mali dječaci pri tome hrču češće: 63 posto njih naspram 58 posto djevojčica. Kod mnoge djece hrkanje je prolazna pojava - kod ponekih nije. Ipak, malom se hrkaču može pomoći. 
Blokada dišnih puteva
Uzroci noćnog „piljenja" mogu biti blokade gornjih dišnih puteva koje uzrokuju povećani ždrijelni krajnici, poznatiji kao „polipi". No, i povećani krajnici i pasivno pušenje mogu uzrokovati hrkanje kod djece: djeca čiji roditelji puše, natprosječno često su pogođena. 
Ako puši samo jedan roditelj u blizini djece u dobi od jedne do četiri godine, povećeva se rizik od hrkanja za 60 posto. 
Hrkanje i razvoj 
Noćne poteškoće u disanju često djeluju štetno na djecu: Djeca koja hrču, dvostruko češće pate i od noćnog hroničnog kašlja. Osim toga, natprosječno češće obolijevaju od raznih prehlada i infekcija uha. 
U rijetkim slučajevima noćne poteškoće u disanju čak mogu maloj djeci prilikom disanja oduzeti puno snage tako da dođe do sporijeg razvoja. 
Hrkanje utječe na produktivnost djece. Djeca trebaju energiju da bi mogla koncentrirano sudjelovati u nastavi, a to im omogućava duboki, miran san. Ako je san narušen, to se negativno odražava na njihove uspjehe. 
Kao posljedica smanjenog unosa kisika u mozak mogu se pojaviti poremećaji u ponašanju i loše ocjene. Dnevni umor, hipermobilnost i bljedilo češće se pojavljuju kod djece koja hrču nego kod djece koja mirno mogu prespavati noć. 
Kako ide liječenje
Hrkanje se može izliječiti odstranjenjem polipa. Ako su ždrijelni krajnici također povećani, oni se, uz pomoć lasera, mogu dijelom ukloniti. Ta takozvana „tonzilotomija" može se primijeniti već i kod jako malih pacijenata, mlađih od pet godina. Osim toga, dio krajnika ostane. 
Prednost tog postupka u odnosu na potpuno odstranjenje ždrijelnih krajnika jest u tome što zaostalo tkivo krajnika zadržava svoju obrambenu funkciju protiv bolesti i tako potiče imunološki sistem djeteta. 
No, operacijom se ne može pomoći svakom malom djetetu. Kod svakog četvrtog djeteta dolazi i nakon operacije do daljnjih problema sa disanjem. Uzrok može u takvim slučajevima, osim anatomskih smetnji biti i ometano funkcioniranje gornje dišne muskulature koja u REM fazi sna dovodi do slabljenja gornjih dišnih puteva. 
&nbsp;Kada otorinolaringologu
Ako vaše dijete hrče, razgovarajte o tome sa dječjim doktorom prilikom sljedećeg posjeta. On će pregledati dijete i, ako zatreba, dijete uputiti otorinolaringologu. Ovaj može iscrpno pregledati cijeli prostor nosa i ždrijela te predložiti terapiju.

Mnogi roditelji čak smatraju dražesnim kada njihovo dijete škripi sebi u bradu

Noćne poteškoće u disanju često djeluju štetno na djecu

Nema gore dadilje od TV-a

Lijepo ponašanje uvijek je na cijeni

Pomozite djeci da odrastu

Zašto bebama nipošto ne smijete davati med

Kako malog nevaljalca natjerati da vas posluša

Masaža, pjesmice, vježbe - podstaknite razvoj bebinog mozga

Noćno mokrenje je nasljedno?

Zašto beba gubi kosu

Prvi dani s bebom: Velika zbirka malih tajni

Kada je strpljenje na izmaku: Uvedite red u bebinoj svakodnevici

Kada je dijete spremno za vrtić

Pretjerana briga: Zovete li doktora za svaku sitnicu?

Šta nam djeca poručuju crtežima

Kako je igra prva škola za djecu

Šta izaziva nemire i strahove kod djece

Ko češće hrče dječaci ili djevojčice

Rast & razvoj

Nema gore dadilje od TV-a

Lijepo ponašanje uvijek je na cijeni

Pomozite djeci da odrastu

Zašto bebama nipošto ne smijete davati med

Kako malog nevaljalca natjerati da vas posluša

Masaža, pjesmice, vježbe - podstaknite razvoj bebinog mozga

Noćno mokrenje je nasljedno?

Zašto beba gubi kosu

Prvi dani s bebom: Velika zbirka malih tajni

Kada je strpljenje na izmaku: Uvedite red u bebinoj svakodnevici

Kada je dijete spremno za vrtić

Pretjerana briga: Zovete li doktora za svaku sitnicu?

Šta nam djeca poručuju crtežima

Kako je igra prva škola za djecu

Šta izaziva nemire i strahove kod djece

Ko češće hrče dječaci ili djevojčice