Najnovija istraživanja Univerziteta u Čikagu pokazala su da djeca uzrasta do dvije godine, koja u većoj mjeri koriste gestikulaciju, kasnije imaju rječnik razvijeniji nego kod druge djece. Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine.
Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija. Prema istraživanjima, sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje. 
Isto istraživanje pokazalo je da djeca imućnijih i obrazovanijih roditelja imaju mnogo bolju gestikulaciju od djece čiji roditelji pripadaju nižem staležu.
Istraživanja provedena sa djecom uzrasta od 14 mjeseci pokazala su da su maleni iz obrazovanijih porodica bili u stanju prenijeti i do 24 pojma gestovima, dok su djeca iz porodica s nižim obrazovanjem mogla prenijeti svega 13 pojmova.

Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Odgajati dijete bez oca može donijeti niz ozbiljnih ne samo materijalnih problema tvrde naučnici. Oni tvrde da djeca koja se odgajaju bez prisutnosti oca postaju manje društvena.
Prijašnja istraživanja su pokazala da djevojčice sve ranije ulaze u pubertet, ali sve ranije stupaju u seksualne odnose. Zbog toga su i veće šanse da ostanu u drugom stanju u tinejdžerskim godinama, pogotovo u slučajevima kad nisu odrastale uz oca.
A što se dječaka tiče, oni koji odrastaju bez oca kasnije u životu imaju manji nivo samopouzdanja. U istraživanju, dr. Ruth Feldman testirala je kod 80 parova u periodu prije nego što su dobili dijete i šest mjeseci nakon rođenja nivo oksitocina, hormona koji nam daje osjećaj dobrog raspoloženja i zbog kojeg imamo poriv za maženjem. 
Pokazalo se da su nivoi oksitocina povećani kod oba roditelja nakon rođenja. No, oksitocin na majku i oca ne utječe ne isti način. Tako su majke s povišenim nivoom te kemikalije puno više vremena provodile gledajući svoju bebu, mazeći i grleći je, dok su se očevi s povišenim nivoom oksitocina s djetetom više igrali. 
Očevi i majke doprinose na specifičan i različit način razvoju djeteta, a očevi su zapravo biološki programirani da pomognu odgajati djecu.

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Živimo u svijetu dešnjaka. Njima je sve prilagođeno, jer su ljevoruki ljudi u manjini. Ista priča je i s djecom. Ukoliko se pitate zbog čega neko dijete češće koristi lijevu ruku, stručnjaci tvrde da nasljeđe igra veliku ulogu, ali je bitan i utjecaj okoline, kao i eventualni nervni i motorički poremećaji. 
Naučnici trvde da se ljevorukost ne može odmah uočiti, jer se razvija postepeno. Zbog toga roditelji ne mogu odmah znati kojom će rukom dijete pisati, jer mala djeca često podjednako koriste obje ruke. 
Tek kada maleno napuni tri godine može se sa sigurnošću tvrditi da učestalo koristi jednu ruku. Stručnjaci tvrde da roditelji moraju biti oprezni ukoliko dijete od godinu koristi samo jednu ruku, bilo da je to lijeva ili desna. 
Takvo ponašanje najčešće je uzrokovano lošim radom motoričkog centra u mozgu i to na suprotnoj strani od ruke koju manje koristi. To znači da će dijete, ukoliko je oštećen motorički centar na lijevoj strani mozga, koristiti isključivo desnu ruku. Ako oštećenje nije veliko, mozak će ga prevladati sam, bez terapije.
Američki naučnici testirali su inteligenciju ljevorukih i desnorukih đaka i došli do zaključka da su rezultati govornog dijela testa bili jednaki za obje grupe, dok su u rješavanju vizuelnih, prostornih zadataka (puzzle) dešnjaci postigli neznatno bolje rezultate. 
Međutim, kada je u pitanju kreativnost, ljevoruki su bili znatno bolji. Razlog je u tome što ljevoruki češće koriste centre za govor na obje moždane strane, što podstiče kreativnost. Mišljenja o ovom pitanju su podijeljena, ali je činjenica da je među umjetnicima čak 20 posto više ljevorukih.
Još jedno istraživanje dovelo je do zaključka da su ljevoruka djeca sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka. 
Njima je samo ponekad potrebno malo više vremena da uvježbaju određene vještine. Ukoliko imate ljevoruko dijete možete mu pomoći razgovorom, objašnjenjima i praktičnim primjerima, što će pomoći da pravilno razvije motoriku i broj povreda svede na minimum.&nbsp;

Jedno istraživanje dovelo je do zaključka da su ljevoruka djeca sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka

Kakav je svijet ljevoruke djece

Osim agresivnošću, djeca se i histerijom trude postići određeni cilj. Tada najčešće plaču, razbacuju i kidaju igračke ili nekontrolirano vrište. U ovakvoj situaciji najbolje bi bilo dijete utješiti zagrljajem. 
Ipak, pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići. Ako to uradite, dijete će pretpostaviti da je histerija pozitivna, pa će takve ispade redovno ponavljati, tvrde psiholozi. Ako je histeričnu reakciju izazvala želja za igračkom koju smatrate nepotrebnom, budite istrajni u svojoj odluci. Dijete će prestati s ispadima samo ako uvidi da njima ništa ne postiže. 
Ako se ipak radi o histeriji zbog odvajanja od roditelja, razgovarajte s djetetom nakon što se smiri. Jedna od djelotvornih metoda protiv agresije, histerije i depresije kod djece je da ih učite da će neke od željenih stvari dobiti kao nagradu za dobro ponašanje. Dijete će se prestati bacati na tlo, vrištati i plakati tek kad shvati da time ništa ne postiže.

Ipak, pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Rađanje je najradosniji trenutak u životu svake majke. Ali, pored ogromne sreće koja prati dolazak novog člana porodice na svijet, majke su često u prvim danima nakon porođaja zbunjene, uplašene i teško se snalaze. Ukoliko je majka prvorotka, njen strah, neznanje i briga je i veća. Evo nekih pojava koje mogu zabrinuti neiskusne roditelje, a koje su opet potpuno normalne i uobičajene.
1. Beba prvih sedmica može spavati duži period (oko šest sati), jer je umorna. Ali, ne brinite. Novorođenčad spavaju i po 20 sati dnevno.
2. Uobičajeni fiziološki pad tjelesne težine nakon rođenja nadoknadit će za desetak dana. 
3. Možda će beba imati fiziološku žuticu po izlasku iz porodilišta. U pitanju je prirodna pojava njenog prilagođavanja na vanjsku sredinu koja traje desetak dana. Samo je često dojite. Ako se žutica znatno pojačava ili duže ne prolazi, obratite se patronažnoj sestri ili pedijatru. 
4. Zbog djelovanja majčinih hormona kod bebe se mogu pojaviti: otok mliječnih žlijezda, krvarenje iz vagine i komedoni (bjeličaste, sitne tačkice po koži nosa). Sve ove promjene spontano prolaze, najčešće nakon dvije sedmice. 
5. Kao prolazne pojave adaptacije mogu se javiti perutanje i alergijski osip kože. 
6. Bebina stolica treba biti zlatnožuta, osim nekoliko dana po dolasku iz porodilišta, kad je zelenkasta (mekonijalna). Ako je i kasnije česta, zelenkasta i oskudnog sadržaja, znači da beba gladuje. Katkad je zelenkasta kod ishrane vještačkim mlijekom obogaćenim željezom. Beba može imati nekoliko stolica dnevno (u početku i pri svakom podoju, a kasnije može da je nema tri do četiri dana). Obično se ustale jedna do dvije stolice tokom dana.

Uobičajeni fizioloski pad tjelesne težine nakon rođenja nadoknadit će za desetak dana

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Beba je sposobna sjedjeti sa šest mjeseci, podatak je koji se najčešće može naći u literaturi. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je to potpuno netačno. Naime, stručnjaci tvrde da nijedna beba nije sposobna sjedjeti samostalno u šestom mjesecu života. 
Iako mnogi roditelji tvrde da im pedijatri savjetuju da nakon pregleda kukova sjedenje nije opasno, stručnjaci tvrde da to nije jedini preduslov. Bebi treba dozvoliti da podiže noge iznad tijela jer na taj način jača kičmu, dok sjedenje u uzrastu od šest mjeseci može dovesti do trajnih deformiteta kičme, jer stub još nije sposoban izdržati uspravan položaj. 
Prerano sjedenje pritišće slabinski dio kičmenog stuba i smanjuje međupršljenski prostor. Zato bebi treba dozvoliti da neometano podizanjem nogu jača mišiće koji su potrebni za sjedenje, a da istovremeno ne opterećuje kičmeni stub.
U osmom i devetom mjesecu beba se okreće na oba boka, hvata predmete jednom rukom i tako se priprema za sjedenje i tek krajem devetog mjeseca može se uspraviti u bočni sjedeći položaj, s osloncem na šaku, što je pripremna faza za uspravan sjedeći položaj. 
Stručnjaci sada kažu da je beba u stanju sjedjeti onda kada se bude mogla sama uspraviti i sjesti. Stručnjaci tvrde da prerano sjedenje, osim oštećenja kičme, može dovesti i do zaostajanja u fizičkom i motornom razvoju. 
Povišen tonus mišića roditelji često tumače kao napredan, ali on može značiti i da beba ima problema, pa ako se vaše dijete u prvih nekoliko mjeseci pokušava podići naprijed i zauzeti sjedeći položaj, obratite se fizijatru. 
Ukoliko beba ne razvije dobru motoriku, naročito šake, može imati problema i s govorom.

Stručnjaci sada kaži da je beba u stanju sjedjeti onda kada se bude mogla sama uspraviti i sjesti

Kad je beba spremna sjesti

Na ljetnjem raspustu školarci žele da se odmore, a roditelji, pred kraj ljeta da počnu da se pripremaju za školu.

Ko je u pravu? I jedni i drugi.&nbsp; 
Ukoliko imate odlikaše, onda je pošteno da ih pustite da se “izduvaju” i knjige odlože sa strane. Fizička aktivnost, intenzivnije druženje sa vršnjacima i više sna nego inače sigurno će im prijati, pa će se osvježeni vratiti u školske klupe. Uostalom, oni su to i zaslužili.

Ako vaše dijete kuburi sa ocjenama, onda imate pravo da ga natjerate da na raspustu uči, kako bi bilo bolje. Međutim, psiholozi kažu da u tome ne treba da pretjerujete, jer je škola važna isto koliko i njihovo zdravlje.&nbsp; 
Ukoliko budete prestrogi i uskratite klincu da se igra i druži samo zato što je popustio sa ocjenama, biće vrlo nesretan. A pritom, to uopće neće biti garancija da će zablistati na novim kontrolnim zadacima.&nbsp; 
Zato je važno da budete umjereni u “očitavanju lekcija” i zajednički dođete do rješenja koliko bi nedjeljno trebalo da uči, a koliko mu vremena ostaje da se opusti. Uz dobru organizaciju i lijepe riječi, sve može da se postigne na obostrano zadovoljstvo.

Treba zajednički doći do rješenja

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Iako je dijete još prije sedam dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema svim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato. 
Ovaj "strah od neznanaca" često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame. 
Nejasni uzroci
Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama.
Uzroci takvog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. No, naučnici se slažu da je strah od neznanaca važna tačka u zdravom razvoju. Dakle, nije posljedica manjka brige ili pogreške u odgoju. 
Naučnici strah od nepoznatih osoba uspoređuju s jednom vrstom "pada sistema" u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira. 
Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca. 
Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No, još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.
Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati sedmicama i mjesecima. No, svako je dijete priča za sebe: Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. Isto tako djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica. 
Ni spriječiti, ni liječiti
Uprkos tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti. Ali, ni liječiti. Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi). 
Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili maminog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju. 
Hitne mjere
* Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput "pada kompjuterskog sistema", pomaže samo ponovno pokrenuti sistem na maminim rukama. 
* Preporučuje se posjetioce i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Dijete ne misli ništa lično. 2) Molim vas, malo se odmaknite!
* Dobrohotni pokušaji približavanja ("Dođi, dođi, pa neću te ugristi!") samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - nepoznatoj teti u ruke.

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Vrijeme je apstraktan pojam, "ne vidi" se, nije opipljivo, pa ga djeca teško razumiju. Zato nas često zasmijavaju rečenicama "juče ću ići u kupovinu" ili "sutra sam bio na bazenu". 
Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za nedjelju dana, djetetu nije lako objasniti. Najveća greška koju roditelji tada čine je dopuštati greške računajući da će sve doći na svoje kada dijete još malo odraste. 
Kako pomoći djetetu
Ali, poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja (vrtić, putovanje i slično). Zato, umjesto da čekate da dijete shvati poimanje vremena, pomozite mu da to što lakše savlada. 
* Kad god pogriješi, ispravite ga. Ne morate svaki put detaljno objašnjavati pojmove, ali je važno rečenicu koju izgovori ponoviti pravilno, uz što jednostavnija objašnjenja. 
* Nemojte lagati kada mu, na primjer, kažete "vraćam se za deset minuta", nego uvijek recite istinu. Manipulacija djetetovim nesnalaženjem u vremenu najveća je greška.
* Podsjećajte ga na nešto što se dogodilo, na primjer, ljetovanje ili zimovanje, što će pomoći da shvati pojam godišnjih doba. 
* Na konkretnim primjerima objasnite mu koliko nešto traje. Da bi dijete lakše shvatilo trajanje nekog vremenskog perioda poslužite se brojanjem. Na primjer, dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu brojite sekunde ili stepenike dok se penjete do stana. 
* Približite im pojam o vremenu tako što ćete objasniti pojmove dana i noći. Kada padne mrak to znači da je noć, a buđenje je znak da je jutro. Tako ćete dijete lakše naučiti i šta je juče, sutra ili danas. 
* Koristite vremenske odrednice u komunikaciji sa djetetom, čak i ukoliko ih ono ne razumije. 
Vrijeme i kazne
Vrijeme ima značajnu ulogu i kada su u pitanju kazne. Važno je da dijete shvati koliko vremena mu je nešto zabranjeno, ali stručnjaci ne preporučuju da dajete preduge kazne. Preporučljiva kazna je tzv. "time out" kazna, odnosno ona kada dijete pošaljete u drugu sobu. Najbolje je da minuti odgovaraju djetetovim godinama (na primjer, ako ima tri godine isto toliko minuta treba provesti u drugoj sobi). 
Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije. Na primjer, nemojte reći "vraćam se sa posla za osam sati", već mu recite "dolazim poslije tvog ručka (ili prije nego što padne veče)".
Koristite kalendar
Djetetu možete pomoći tako što ćete na kalendaru ispod svakog datuma napisati šta ste radili, ili ako svaki važan datum označite crvenim flomasterom (na primjer, rođendan ili dan u kojem će se raditi nešto lijepo i zabavno za dijete). 
Pred spavanje pogledajte kalendar i zamolite dijete da prebrojavanjem kockica unazad odredi kada ste bili, na primjer, kod nekog drugara, na šišanju ili u igraonici. 
Svakog jutra kada se probudite precrtajte prethodni dan, što će djetetu pomoći da shvati koliko je dana preostalo do nekog važnog događaja, kao i da se on ravnomjernim tempom približava.

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Ukoliko vaše dijete ima između 18 i 24 mjeseca, ljeto je idealno vrijeme da ga odviknete od pelena. Mnoge mame misle da je za odvikavanje uvijek rano, pa tako mnoga djeca i sa tri i po godine još nose pelene.&nbsp;&nbsp;Da ne biste u ovu situaciju doveli i sebe i dijete, iskoristite ovo ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što je svlačenje i oblačenje mnogo lakše (manje je slojeva odjeće), a zbog toplih dana ne morate brinuti da će vam se dijete prehladiti. 
Pripremite dijete 
Ako niste sigurni je li dijete spremno da odbaci pelene, obratite pažnju na sljedeće: 
* Ima li redovnu i meku stolicu, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme;
* Može li samostalno spustiti i podići pantalone;
* Je li zainteresirano za odlazak u toalet, želi li nositi gaćice; 
* Je li svjesno dali mu je pelena suha ili mokra;
* Pokazuje li dijete da obavlja nuždu riječima ili pokretima;
* Koristi li u svakodnevnom govoru riječi koje opisuju obavljanje nužde;
* Može li pratiti jednostavna uputstva;
* Traži li da mu promijenite mokru pelenu; 
* Može li biti suho barem dva sata.
I roditelji se trebaju pripremiti 
* Imajte dovoljno strpljenja, usjpeh se ne događa preko noći. Ako ste trenutno pod stresom, razmislite o odlaganju akcije.
* Pripremite mnogo gaćica, mnogo rezervne odjeće, jer morate biti spremni na nezgode.
* Nosite tutu kada idete van kuće, pripremite peškire za automobil ili odlazak u goste.
* Jednom, kada krenete u akciju, dobro je ne odustajati (da ne biste zbunili dijete).
&nbsp;* Budite pozitivni i nagradite (verbalno) svaki uspjeh, a svaki neuspjeh prihvatite kao dio učenja i budite nježni i pozitivni prema djetetu.
* Nemojte od učenja odlaska u toalet praviti preveliku pompu, to je samo jedna mala stepenica u osamostaljivanju djeteta.
* Prihvatite vlastitu želju da se dijete samostalno brine o obavljanju nužde, što znači da mu prepuštate dio brige koju ste vi do sada vodili o njemu.
* U objašnjavanju svojih očekivanja koristite jednostavne riječi i uputstva.
* Imajte realna očekivanja i dajte sebi vremena, ne očekujte da dijete odmah shvati šta se od njega traži.
* Ne očekujte da dijete automatski skine i dnevnu i noćnu pelenu.
* Noćnu pelenu skinite kad primijetite da je pelena suha nekoliko noći zaredom.
* Osigurajte podršku svih članova porodice, a izuzetno je važno da se uskladite s vrtićem ili dadiljom koja čuva dijete. 
Akcija je počela 
* Kupite tutu, najbolje je da je dijete samo izabere. 
* Skinite djetetu pelene i navucite mu gaćice i garderobu koja se lako svlači i oblači (i pere). 
* Ostavite tutu tamo gdje je dijete može vidjeti. 
* Vodite dijete više puta sa sobom u WC i objasnite mu čemu šta služi. 
* Kad primijetite da bi dijete moglo obaviti nuždu, ponudite mu da sjedne na tutu, a ako prihvati i uspješno obavi svoj prvi zadatak, nagradite ga. 
* Ako je dijete ipak piškilo u gaćice, nemojte ga ružiti, samo mirno recite da se sada mora presvući i da drugi put treba da koristi WC šolju ili tutu. 
* Koristite priče u kojima mali junaci prolaze kroz iste dogodovštine. 
* Budite strpljivi i uporni, za sedam do deset dana (ako je dijete spremno) uspjet će kontrolirati svoju nuždu.
Važno
Ako dijete nije spremno za to, ne vrijedi pokušavati i prerano ga odvikavati od pelena, jer će se tada proces učenja razvući. Nemojte svoje dijete upoređivati s drugom djecom, jer svako od njih ima svoj ritam razvoja i, kao što neka djeca ovaj zadatak uspješno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je uredu da neki mališani od tri ili četiri godine nisu njime potpuno ovladali.

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Mnoga djeca postaju frustrirana kada pokušavaju naučiti zavezati pertle. Iako ne postoji čudotvorno rješenje, osim strpljenja i mnogo vježbe, ipak postoje načini kako pomoći svom djetetu da ovlada ovom korisnom vještinom.
1. Pričekajte dok vaše dijete bude spremno. Većina djece stekne spretnost neophodnu za zavezivanje pertli u dobi između četvrte i šeste godine. Djevojčice su često spremnije naučiti ovu vještinu prije dječaka.
2. Budite sigurni da vaše dijete razlikuje desno od lijevog prije nego što ga pokušate naučiti zavezati pertle.
3. Izaberite jedan način vezivanja. Budite dosljedni, pa dijete uvijek na isti način učite vezati. U suprotnom ga možete samo dodatno zbuniti.
4. Pronađite neku igru ili pjesmicu kako biste pomogli djetetu zapamtiti neophodne korake u savladavanju ove vještine.
5. Kada djetetu demonstrirate vezanje pertli, važno je da budete na istoj strani. Tako će ono moći kopirati vaše pokrete, a ne da ih gleda kao u ogledalu.
6. Pohvalite vaše dijete svaki put kada pravilno zaveže pertle.
Korisni savjeti
1. Kako biste pomogli vašem djetetu da razlikuje desno od lijevog, stavite naljepnicu na jednu ruku, ili zavežite konac oko zgloba ruke.
2. Jedan od lakših načina za zavezivanje pertli je da dijete napravi dvije petlje i potom ih veže u običan čvor. Ovo je lakše nego vezivanje mašnice, a ujedno i efektnije.
3. Ukoliko je dijete ljevoruko a vi niste, pokušajte pronaći stariju ljevoruku osobu koja će vam pomoći.
4. Iako postoje alternativni načini, kao što su cipelice sa elastičnom ili čičak trakom, koje su možda i zanimljivije za dijete, ono mora naučiti zavezati pertle.
Korisna pjesmica
Napravi zekine uši.
Trči zeko i optrči oko drveta.
Na kraju zeko upadne u rupu.
Zategni uši čvrsto.

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Djeca od rođenja pokušavaju komunicirati sa svijetom i, naravno, prije svega s mamom i tatom. Da biste ga bolje razumjeli, pročitajte savjete britanskih stručnjaka koji će pomoći u uspostavljanju verbalne komunikacije: 
* Podstičite bebu da proizvodi glasove, tj. da proizvodi konsonante i vokale i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a" - „ma"; „t" i „a" - „ta"; "p" i „a" - „pa"... 
* Oponašajte smijeh djeteta i izraze njegovog lica; 
* Učite ga oponašati - pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da daje poljupce; 
* Pričajte s bebom dok je kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i šta ćete vidjeti; 
* Učite dijete da prepoznaje boje - pokažite mu loptu i pritom kažite "ovo je lopta, lopta je žuta"; 
* Učite ga da prebroji neke stvari - "jedna kašika, dvije, tri, četiri"; 
* Koristite gestove kao da mašete „pa-pa"; 
* Podstičite onomatopeje, na primjer izgovorite „vau-vau" i pokažite sliku psa, „mijau" - pokažite sliku mačke..., tako radite na audio-vizuelnoj percepciji (glas - oko); 
* Čitajte djetetu. Ponekad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama i koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete „Šta je ovo?" pa ga podstičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Potaknite dijete da počne govoriti

Primijetili ste da vaše dijete nije isto otkako ima novog prijatelja, većinu vremena je tužno, povučeno ili bijesno? Saznajte leži li uzrok u novom prijateljstvu i šta bi trebali učiniti u toj situaciji.

Sigurno se sjećate mamine rečenice kad ste bili mali: “On/ona loše utječe na tebe, ne želim da se družiš s njim/njom!”, a vi ste bili zbunjeni, čak i ljuti, zato što je vaš prijatelj bio najzanimljivija osoba koju poznjete.

Radi li se zaista o lošem prijatelju?

Ako je vaše povučeno dijete postalo prijatelj sa djetetom koje je glasno i pričljivo, ne znači automtski da je ono loše. Dječija prijateljstva uglavnom sponatano nastaju, na osnovu zajedničkih interesovanja, zajedničkih aktivnosti itd. Veoma često stidljiva djeca sklapaju prijateljstva s djecom koja su različita od njih, koja su glasna i komunikativna.

Ako niste sigurni je li dijete koje se druži s vašim samo karakterno drugačije ili zaista ima loš utjecaj, postoje načini da to utvrdite, a psiholog Rafiaza Begum navodi sljedeće pokazatelje:

– Kada vam dijete prepričava neke njihove zajedničke odgađaje, oni se u uvijek odnose na problem sa autoritetom, uznemiravanje i ismijavanje druge djece

– Prijatelj je nepristojan prema vama i prema ostalim starijim osobama

– Prijatelj namjerno nastoji da iznervira druge svojim postupcima

– Brzo se iznervira i sklon je izlivima bijesa

Zašto neka djeca imaju problem u ponašanju

Kornelija Dahinten (Cornelia), porodični terapeut, smatra da se djeca ne rađaju loša, već da određeni uvjeti sredine oblikuju ličnost djeteta. Takvi uvjeti su nezdravi i nestabilni obrasci vezivanja u djetinjstvu sa roditeljima koji su uglavnom emotivno i fizički distancirani od djeteta u periodu kada su mu najpotrebniji.

Ako u porodičnoj historiji djeteta postoje psihološki problemi i zloupotreba supstanci, postoji velika vjerovatnoća da će dijete biti problematično.

Neprilagođeno ponašanje ove djece nije namjerno i ona na ovaj način izražavaju emocije onako kako najbolje umiju. Ova djeca sigurno ne provode vrijeme razmišljajući “Hm, mama obraća pažnju na mene samo ako uradim nešto loše”, ili ” Mislim da me ljudi uopšte ne vole, što me baš nervira, probaću da uradim nešto loše kako bi im privukao pažnju”. Možda se ovakvo ponašanje interpretira na ovaj način ali oni loše stvari ne čine namjerno i ne planiraju ih.

Pokazatelji da je vaše dijete u neadekvatnom društvu

1. Prijatelj ga konstantno ismijava, njegovo ponašanje, oblačenje, porodicu itd.

2. Vaše dijete je opsjednuto time da se povinuje željama prijatelja, zanemarilo je ostale prijatelje i prestalo je da se bavi nekim stavrima koje su ga ranije interesovale.

3. Vaše dijete je počelo da se ponaša kao buntovnik, pravi probleme u školi, krši pravila, postalo je nepristojno prema članovima porodice.

4. Dijete uvijek provodi vrijeme kod prijatelja a nikada ga ne dovodi kući.

5. Stalno se svađa sa prijateljem, a razlog svađe je uvijek to što je vaše dijete nešto skrivilo.

6. Prijatelj stalno pokušava da ismijava vaše dijete.

7. Vaše dijete je već duže vrijeme tužno, bijesno i povučeno.

Pet tipova “loših” prijatelja

1. Povuci/potegni: juri vaše dijete kako bi se sa njim družilo ali čim vaše dijete predloži neku zajedničku aktivnost, ono se povuče.

2. Posjedovanje: vidno uznemiri kada se vaše dijete igra ili poželi da se igra da drugom djecom.

3. Opterećujuće: ako mu se nešto loše dogodi, vaše dijete će morati da trpi njegove frustracije i bijes.

4. Uvijek reci da: očekuje da se vaše dijete slaže u svemu sa njim, inače postaje veoma uznemireno.

5. Uticajno: kada je ljuto na vaše dijete, utiče na ostalu djecu da se ne druže sa njim.

Četiri načina na koja možete da prekinete loše prijateljstvo, a da ne narušite odnos sa svojim djetetom

Ne forsirajte dijete da prestane da se druži sa ‘lošim’ drugom

Ovo vam nikako neće donijeti rezultate koje očekujete. Sve što može da se desi jeste da vi i vaše dijete pokvarite odnos, a dijete će iz potrebe da se pobuni još više željeti da se druži sa djetetom koje smatrate lošim.

Umjesto toga, porazgovarajte otvoreno sa djetetom. Budite strpljivi i sačekajte da dijete izrazi mišljenje. Možete mu postaviti ova pitanja: “Da li je ponašanje tvog prijatelja u skladu sa tvojim uvjerenjima?” ili “Da li misliš da tvoj prijatelj govori i radi stvari koje su ok?”. Nakon što dijete bude iskazalo svoje mišljenje, recite mu i šta vi mislite o tome. Budie jasni. Možete reći “Nije mi se svidio način na koji je tvoj drug juče postupio prema Milici u školi, ne bih voljela da i ti povrijeđuješ nečija osjećanja na taj način”. Tako će vaše dijete bolje razumjeti zašto ste zabrinuti.

Pozovite prijatelja vašeg djeteta i njegove roditelje u goste

Na ovaj način imaćete kontrolu nad situacijom i ako se bilo kakav roblem desi možete suptilo da im ukažete na njega. U slučaju da roditelji tog djeteta nisu baš otvoreni za saradnju, uvijek se možete obratiti profesorima sa pričom da smatrate da drug vašeg djeteta ima porodične probleme i da mu je možda potrebna pomoć.

Ohrabrite dijete da krene da se bavi nekim aktivnostima

Naprimjer, dijete može da krene na plivanje, na časove klavira ili tome slično. Ovo će mu ispuniti vrijeme i imaće manje vremena za druženje sa lošim djetetom. Osim toga, imat će priliku da upozna nove prijatelje. Kada vaše dijete počne da se druži sa drugom djecom, više neće biti uplašeno od toga da prekine kontakt sa djetetom koje loše utječe na njega.

Budite dobar model ponašanja

Budite promjena koju želite da vidite kod djeteta. Povedite dijete sa sobom kada idete na ručak sa vašim prijateljem. Dijete će imati prilike da vidi kako izgleda prijateljstvo koje se zasniva na uzajamnom poštovanju i koje se sa ljubavlju njeguje.

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Većina djece prođe kroz ovu agresivnu fazu, čak i ona koja su do tada bila povučena i mirna. Roditelji se u početku nađu u čudu, a nekima čak bude i veoma stresno. A evo šta savjetuju stručnjaci da bi trebalo da se postavite u takvoj situaciji.

Nekoliko dana zaredom vam odgajatelji ili neko od drugih roditelja govori da je vaše dijete ugrizlo, udarilo ili počupalo drugo. Ako to počinje da vam predstavlja stres i blagu bojazan svaki put kada treba da uzmete dijete iz vrtića, ako počinjete da sumnjate da negdje griješite ili osjećate da neko osuđuje vaš način odgoja, vrijeme je da otkrijete šta se krije iza takvog ponašanja vašeg djeteta.

Ono što je dobra vijest je da je to jedna od razvojnih faza i da postoje načini na koje možete da spriječite ovakvo ponašanje prije nego što djetetu postane uobičajeno. Pročitajte osam savjeta eksperta za odgoj Lijata Hjuza Džosija (Liat Hughes Josie):

1. Kada se dogodi incident, probajte da otkrijete šta je do njega dovelo

Informacije o tome kada i zašto je vaše dijete napalo drugo će vam pomoći da u budućnosti spriječite i riješite takve situacije. Generalno, mališani uglavnom imaju napade bijesa ili agresivnog ponašanja kada ne umiju da izraze pojedina osjećanja, ili nisu u mogućnosti da ih razumiju. Ovo je posebno karakteristično za djecu od 12 do 36 mjeseci, što može da bude i sastavni dio njihovog socijalnog razvoja.

2. Razmislite je li možda neka velika promjena u njihovom životu uzrok

Dolazak novog člana porodice, razvod ili roditelj koji se se poslije dužeg vremena vraća na posao, može da učini da malo dijete osjeća potrebu za pažnjom. Nasilno ponašanja nad drugom djecom može da bude njihov način na koji ustvari vama pokazuju da im treba pažnja.

3. Probajte da uvidite da li se napadi agresije dešavaju u vrijeme kada je dijete umorno, gladno ili uplašeno

Ako vaše dijete “nije sretno” jer je moralo da krene u vrtić ili jaslice, moguće je da je udaranje druge djece način da izrazi te emocije. Djeca koja imaju problem da dijele igračke, isto mogu da imaju napade bijesa.

4. Preusmjerite sve moguće uzroke i okidače koji mogu biti uzrok

Ako postoji bilo koji tekući problem za koji mislite da bi mogao da bude uzrok takvog ponašanja, nađite način da taj problem preusmjerite.

Ako je dijete uznemireno zbog toga što je krenulo u vrtić i odvojilo se od vas, probajte da nađete način da se opusti. Problem će najvjerovatnije proći kada dijete shvati i uvjeri se u to da ga tamo ne ostavljate zauvijek.

Za dijete koje udara da bi privuklo pažnju, svaki dan odvojite vrijeme samo za njega i vas kako biste se mazili, pričali priče i ćaskali.

5. Odlučite kako ćete reagirati na takvo ponašanje u budućnosti i usaglasite se s ostatkom porodice


Razmislite unaprijed o tome šta ćete raditi ako dođe do takve situacije i pridržavajte se toga. Važno je da svi članovi porodice odreagiraju isto na takvu situaciju, zato što će dijete u protivnom biti zbunjeno ako vi i vaš muž odreagirate isto, a baka i deka ne odreagiraju uopće.


6. Budite jasni i direktni


Ako odložite vašu reakciju na incident i sačekate da dođete kući, djetetu će biti teško da poveže zašto se ljutite, pa to neće imati nikakvog efekta. Zato reagirajte što je prije moguće.


Kada se incident desi u vašem prisustvu, izdvojte dijete sa strane, čučnite kako biste bili na istom nivou i kako bi vas ono jasno vidjelo i čulo, i recite odlučno “Bez udaranja” (ili nešto slično) i objasnite mu da treba se izvine drugom djetetu. Poklonite malo više pažnje djetetu koje je vaše dijete udarilo, pitajte ga kako je i da li ga boli, stručnjaci kažu da se na taj način uči empatija.


7. Ne udarajte dijete da biste mu pokazali kakav je osjećaj


Nikada ne udarajte svoje dijete da biste mu pokazali kakav je to osjećaj. Ovo može da ih zbuni i da navede da pomisle da agresija može biti način da se to riješi.

8. Kada je dijete u društvu, a sklono je agresivnim ispadima, dodatno obratite pažnju na njega


Najbolji način je da budete oprezni i brzo reagirate ako se problem javi. Također, i roditelji djece koja su povrijeđena će tada radije sarađivati, i neće burno reagirati ako vide da vi reagirate.

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno i darovito. Neki se hvale kako je njihov mališan rano prohodao, drugi kako je njihovo dijete rano progovorilo, rano naučiolo da čita ili kako kćerka predivno pjeva. 
Dijete može biti talentirano u jednoj ili više oblasti. Jedna od zabluda je da talentirano dijete mora biti uspješno u svemu. Tako, ako pokazuje sklonost za matematiku, ne mora biti stručnjak za jezike.
Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena. Nadarenost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.
Uzrok i posljedica
U predškolskom uzrastu se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o talentiranosti u punom smislu te riječi. Primjerenije je govoriti o potencijalnoj talentiranosti. Takvi maleni su u mnogim aktivnostima bolji od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostalim uzrastima, pa su radoznalija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično. Neki od pokazatelja nadarenosti u predškolskom uzrastu su: 
Ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo da sasluša dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na pitanja i izvršava složene zadatke prije druge djece istog uzrasta.
Predispozicije i poticaji
Za darovitost su potrebne i biološke predispozicije, ali da bi se naslijeđeni potencijali razvili, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim sposobnostima, vještinama i znanjima.
Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi da razvije kod djeteta, pa je korisno da vas ono vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.
Svakako im treba pružititi i okolinu bogatu interesantnim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. Roditelji nikako ne bi trebali forsirati dijete, odnosno pokazivati prevelika očekivanja od njega. To može samo negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Kako prepoznati talente kod djeteta

Broj razmažene djece povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu, ali i s ekonomskim bumom koji omogućava roditeljima da djeci kupuju više nego ikad ranije.
Međutim, psiholozi se ne slažu i kažu da novac nije problem. Fenomen razmaženosti nije povezan s ekonomskim stanjem porodica, jer razmažene djece ima i u porodicama koje se nikako ne mogu smatrati bogatim, kažu psiholozi. 
Njihova definicija razmaženosti je da su to djeca koja nisu naučena prihvatiti i shvatiti postojanje drugih. Dakle, vaše dijete može se smatrati razmaženim ako vas, naprimjer, s uspjehom prekine u nekom vašem telefonskom razgovoru, jer baš u tom trenutku ima pitanje ili zahtjev na koje očekuje vašu trenutnu reakciju. 
Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos. Zato psiholozi kažu da roditelji moraju znati kada reći "da" a kada "ne". A najgore je kada "ne" postane "da", jer će male maze, ako to samo jednom učinite, vješto iskoristiti vašu spremnost na popustljivost.

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Kakav je svijet ljevoruke djece

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Kad je beba spremna sjesti

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Potaknite dijete da počne govoriti

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Kako prepoznati talente kod djeteta

Kako djeca postaju razmažena

Rast & razvoj

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Kakav je svijet ljevoruke djece

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Kad je beba spremna sjesti

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Potaknite dijete da počne govoriti

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Kako prepoznati talente kod djeteta

Kako djeca postaju razmažena