Bebe koje se rode velike ili koje tokom prve dvije godine života brzo rastu u većoj su opasnosti da će kasnije patiti od pretilosti, pokazalo je istraživanje.
Analiza ukupno 24 studije u kojima je učestvovalo više od 400.000 male djece objavljena je u "British Medical Journalu" i kao glavni faktor prevencije kasnije pretilosti ističe prehranu bebe. 
Iako još nisu sigurni u kojem dobu života bi trebalo početi s prevencijom, autori smatraju da je hitno potrebno donijeti akcijski plan sprečavanja pretilosti još od najranijeg doba djeteta. 
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se bebe u prvih šest mjeseci hrane isključivo dojenjem, a neki stručnjaci smatraju da je to dobar način zaštite od mogućnosti kasnije gojaznosti.

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Eksperimenti u kojima su praćene veće skupine djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, ponudio je naučnicima zanimljive rezultate. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, no, kako se ljudi, ipak, puno manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. Analizom podataka dobivenih opisanim eksperimentima naučnici su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na 'milost i nemilost' tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... 
Većini klinaca najljepše je sjećanje pusa na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. 
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prva tuča koju su doživjeli - djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su u potpunosti usredotočena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu - natjecanjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. 
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću skupini, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. 
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira je li riječ o pobjedi u gumi-gumiju između dvije zgrade ili na državnom natjecanju mladih muzičara, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. 
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, no zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... 
Tokom spomenutog istraživanja klinci nisu željeli crtati samo ljude koje 
vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili. 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). 
Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila, naučila voziti bicikl i sl. 
7. Pripadnost zajednici 
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja klinci su puno govorili o pripadnosti zajednici, tj. kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu skupinu spadaju dosta raznolika iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, s profesorima i susjedima, s putovanja... 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe... 
Kako "nabildati" sjećanja
Razgovarajte s djecom o različitim zbivanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole... sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvaćaju kao igru, a služe bildanju sjećanja.

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Nije rijetkost da se roditelji žale kako njihovo dijete stalno zahtijeva pažnju; onda počne prisjećanje na "stara dobra vremena" kada su se djeca znala sasvim lijepo igrati i sama. 
No, istina je nešto drukčija. Nesamostalnosti svoje djece najviše doprinose sami roditelji. Ovo nije nikakva pokuda; roditelji to rade u najboljoj namjeri. Vide da se dijete muči s nečim - recimo, pale su kockice koje je pokušavalo složiti tako da napravi što višu kulu, ili im je, još neuvježbanim ručicama, teško obući lutku ili medu - i mama odmah dotrči da pomogne djetetu. 
Majčina želja da pomogne djetetu sasvim je razumljiva i sasvim normalna, ali ona mu time ne čini nikakvu uslugu. 
Kako da dijete ikada nauči nešto uraditi samo, ako mu roditelji baš u svemu pomažu i baš sve rješavaju? Umjesto toga, mnogo je bolje pustiti dijete da samo riješi problem - bolje i za dijete i za roditelje. 
Prije ili kasnije, dijete će sasvim sigurno uspjeti i onda će se baš super osjećati što je samo riješilo tako kompliciran zadatak. Bit će zainteresirano za rješavanje nečeg još kompliciranijeg, što će mu razviti inteligenciju i radoznalost (a radoznalost doprinosi daljem razvoju inteligencije). 
Da i ne spominjemo da dijete tako uči samostalno rješavati probleme, što će mu tokom cijelog života biti jedna od najdragocjenijih sposobnosti. 
No, tu je i korist za roditelje. Bit će rasterećeniji - ipak je lakše kad ne moraš baš svaki čas trčkarati oko djeteta - a bit će i ponosni na svoje snalažljivo i pametno dijete. 
U vremenu opće pometnje i nesigurnosti, želja roditelja da makar svojoj djeci pruže apsolutno sve i da se makar njihova djeca ne moraju mučiti apsolutno je razumljiva. 
Samo, u sprovođenju te želje treba imati mjeru kako bi dijete uspjelo svoje potencijale razviti do maksimuma - i kako se roditelji ne bi nepotrebno opterećivali i iznurivali nečim što u suštini nije djetetu ni od kakve stvarne pomoći.

Naučite djecu da budu samostalna

Maloj djeci uopće nije važno šta roditelji govore. Iako s deset mjeseci počinju učiti riječi, bebe ih povezuju s predmetima koji ih zanimaju, a ne s onima koje govornik smatra važnima, pokazalo je istraživanj.
Bebe su uspjele naučiti dvije nove riječi u pet minuta, no nove su riječi povezale s predmetom koji im se najviše svidio, bez obzira na to o čemu se govorilo.

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Mala djeca su pametnija nego se to mislilo, odnosno već s pet mjeseci mogu dobro razlikovati predmete koji im se prvi put pokazuju od onih koje su već dodirivali, tvrde naučnici iz Francuskog državnog centra za naučna istraživanja (CNRS). 
Istraživači su prvo davali djeci da drže u ruci dva do tri predmeta koja nisu mogli vidjeti, a zatim bi im naizmjence pokazivali prizore s dva i tri predmeta. Predmeti koje su dodirivali ili samo gledali razlikovali su se po obliku. 
Djeca su bivala iznenađena kada bi im se pokazala tri predmeta od kojih su samo dva dodirnula i duže bi promatrala prizor s tri predmeta nego s dva. To je reakcija na novo.

Šta pamti beba od pet mjeseci

Noćni strah ili pavor nocturnus karakteriše pojava iznenadnog straha tokom spavanja. Dijete je uplašeno, uznemireno, vrišti, skače iz postelje, plače, drhti i uz intervenciju roditelja ubrzo ponovo zaspi. Ujutro se obično iščuđava kako je dospjelo u tatin ili mamin krevet. 
Poremećaj se obično dešava dva-tri sata nakon početka spavanja (tokom nonrem faze). Noćni strah se ne može uvijek dovesti u vezu sa snovima (sanjanje strašnih životinja koje bi predstavljale agresivnog oca ili sitnih malih životinja koje bi predstavljale strogu majku), iako je uobičajeno mišljenje da su identifikacija sa agresorom, pomjeranje i projekcija osnovne psihodinamske šeme ovog poremećaja.
Mnogi smatraju da je pavor nocturnus rezultat pogrešnog vaspitanja i bavljenja u porodičnoj sredini u kojoj se vrlo često dešavaju frustracije, pa i realan strah od agresivnih istupanja nekog od roditelja. Trenutno umirenje i uspavljivanje na grudima majke ili oca poslije doživljenog noćnog straha, prema mišljenju nekih autora, predstavlja ostvarenje sekundarne koristi i postizanje topline koja je nedostajala.
Ima mišljenja da pavor može biti epileptične geneze (epi-ekvivalent). Zato bi bilo dobro dijete odvesti na pregled neurologu.

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Mnogi roditelji ne znaju kako se trebaju postaviti prema starijoj i mlađoj djeci. Da li trebaju imati iste kriterije i prema jednima i prema drugima... Evo šta kažu britanski psiholozi, koji su nakon dvogodišnjeg istraživanja došli do sljedećih zaključaka:
Najstarije dijete
* Ostavite neke zadatke za mlađu braću i sestre. Nemojte sav teret odgovornosti prebaciti na njegova leđa. 
* Pokažite mu da niste savršeni. Prvijenci se ugledaju na roditelje i zato pravite greške da bi se oni opustili. 
Srednja djeca
* Pomozite im da nađu svoje mjesto u porodici. Ali, imajte na umu da to mogu biti stvari koje se razlikuju od onih koje su vama važne. 
* Pomozite im da se izbore za ono što žele i suoče s konfliktnom situacijom. 
* Redovno razgovarajte s njima u četiri oka i pažljivo slušajte šta imaju reći. 
Najmlađa djeca
* Dajte im odgovorne zadatke. To će im pomoći da se osjećaju važnim umjesto da vjeruju da ništa što oni urade ne valja. 
* Pritisnite ih. Često nekažnjeno urade ozbiljne stvari i zato moraju postati svjesni da njihovi postupci imaju posljedice. 
Jedinac
* Igrajte se s njim. Jedinci žive u svijetu odraslih, pa im zabava i igra pomažu. 
* Ne tretirajte ih kao svoje ogledalo. Ponašajte se prema njima kao prema posebnoj ličnosti i ne opterećujte ih svojim očekivanjima.

Kako raste prvo dijete, kako jedinac, a kako najmlađi...

Razvoj djece je individualan, pa djeca istog uzrasta imaju i različite sposobnosti. Iako se roditelji vole hvaliti time šta je njihovo dijete postiglo i šta sve može uraditi, takvim stvarima se ne treba opterećivati. 
Donosimo pregled sposobnosti koje bi dijete trebalo imati u određenom uzrastu. Ipak, to su okvirni standardi i ne treba ih se slijepo držati.
Osnovne karakteristike, ovisno o uzrastu djeteta, mogu se podijeliti na: krupnu motoriku, finu motoriku, perceptivne sposobnosti, intelektualne sposobnosti, govorne sposobnosti i emotivni razvoj. 
Od prvog dana do trećeg mjeseca
* Krupna motorika - U prvom mjesecu beba koja leži na stomaku može podići glavu od podloge. Šake su joj stisnute, a u drugom mjesecu beba odiže glavu i ramena od podloge, šake su poluotvorene, a pokreti ekstremiteta simetrični. U trećem mjesecu beba se ležeći može oslanjati na podlaktice i držati predmet koji joj je stavljen u ruku. 
* Fina motorika: U prvom mjesecu beba kratko gleda predmet i refleksno ga hvata, u drugom mjesecu pogledom prati predmet koji se pomjera u stranu, a u trećem se igra rukama i posmatra ih i prati predmet okrećući glavu.
* Percepcija - Reagira na jače zvukove i trepće na svjetlo. Nakon 45 dana reagira na slabe zvukove i zaustavlja pogled na majčinom licu. U drugom mjesecu može očima pratiti osobu koja se kreće, dok u trećem okreće glavu prema izvoru zvuka. 
* Intelektualne sposobnosti: One su do trećeg mjeseca života u razvoju i zasnivaju se na uslovljavanju. 
* Govor: U prvom mjesecu beba se oglašava grlenim zvukovima, u drugom izgovara samoglasnike, a u trećem guče i počinje izgovarati lančano slovo r - rrrr. 
* Emotivni razvoj: Prvog mjeseca novorođenče spava 20 sati dnevno, prestaje plakati kada ga uzmete u naručje. U drugom mjesecu bebu smiruje ljudski glas, dok u trećem reagira na govor i pažnju koju joj poklanjate. 
Od četvrtog do sedmog mjeseca
* Krupna motorika: U četvrtom mjesecu beba podiže glavu kada je pridignete u sjedeći položaj. U petom može sjedjeti uz oslonac, glava joj je učvršćena i kada leži odupire se vrhovima nožnih prstiju. Uz oslonac može sjedjeti sa šest mjeseci, kada se može bez problema okrenuti iz potrbušnog u leđni položaj. 
* Fina motorika: U četvrtom mjesecu beba će uzeti ponuđeni predmet cijelom šakom, gledat će ga i igrati se njime te će ga stavljati u usta. Sa pet mjeseci uzet će zvečku koja joj je nadohvat ruke, a sa šest će uzimati igračku s obje ruke. 
* Percepcija: Sa četiri mjeseca beba pogledom prati kretanje predmeta ili osobe koja je s njom. U petom mjesecu počinje reagirati na okolinu i traži izvor zvuka. U šestom mjesecu obraća pažnju na govor drugih. 
* Intelektualne sposobnosti: U petom mjesecu beba sve stavlja u usta, gleda s interesovanjem sve oko sebe i voli zvukove. 
* Govor: U četvrtom mjesecu reagira gugutanjem na govor roditelja, u petom mjesecu može izgovoriti dva samoglasnika, a u šestom artikulira vlastiti glas. 
* Emotivni razvoj: Beba traži pogledom poznate osobe i može se glasno smijati već u četvrtom mjesecu. U petom mjesecu beba je spremna na druženje i uglavno pozitivno reagira na druge ljude. Sa šest mjeseci, razlikuje poznate od nepoznatih osoba i buni se kada joj uzmete igračku. 
Od sedmog do devetog mjeseca
* Krupna motorika: Od sedmog do devetog mjeseca beba iz ležećeg položaja uči da sjedne i balansira svojim tijelom bez pomoći odraslih. Kada shvati da je spretna, pokušat će i stajati. 
* Fina motorika: Još nemojte očekivati konkertnu igru. U ovom periodu djeca vole bacati predmete i tako proizvoditi zvukove. Beba sada može sama dohvatiti predmet koji joj je blizu, a zna upotrebljavati prste kako bi nešo čvrsto uzela. 
&nbsp;* Percepcija: Počet će primjećivati svoj lik u ogledalu, očima pratiti loptu koja se kotrlja i znat će odakle dolazi zvuk. 
* Intelektualne sposobnosti: Beba će početi ispoljavati strah od nepoznatih osoba. 
* Govor: U ovom uzrasti djeca počinju prepoznavati riječi koje im stalno ponavljate i pokušavaju ih izgovoriti, ali svojim jezikom. 
* Emotivni razvoj: Sada je djetetu potrebna sigurnost i vrlo je važno da ste uz njega. Ovo je period kada beba vodi pravu borbu sama sa sobom, ali i sa svijetom koji počinje upoznavati. 
Od desetog do 12. mjeseca
* Krupna motorika: Sada će se dijete kratko zadržati na mogućnosti da se samo samostalno pridigne u stojeći položaj. Brzo će uvidjeti da može samostalno hodati. 
* Fina motorika: Polako počinje uživati u konstruktivnijim igrama od kreiranja haosa. Pomjerat će predmet naprijed - nazad te će stalno zagledati sve oko sebe. 
* Percepcija: Vrijeme je da tražite da vam pokaže predmet koji želite, da nađe skriveni predmet i u tome će uspijevati.
* Intelektualne sposobnosti: Dijete počinje učiti po sistemu pokušaja i grešaka. 
* Govor: Sada će razumjeti neke riječi, znat će na koga mislite kada joj kažete ime te osobe. Može imitirati glasove i zvukove iz okoline. Većina djece ovog uzrasta zna reći mama i tata.
* Emotivni razvoj: Bebe su svojeglave, tvrdoglave i žele biti samostalne. Pomirite se s tim, ali i odredite granice - sada je vrijeme za takve mjere.

Razvoj bebe od rođenja do prvog rođendana

Time out ili pravljenje pauze od svih aktivnosti na određenom mjestu najefikasnija je metoda koja će pomoći roditeljima da smire nestašno dijete. 
&nbsp;Za time out birajte mjesto koje je lako dostupno i na kojem možete nadgledati dijete. Recimo, to može biti određena stolica u trpezariji, najbolje ona u ćošku. Također, nađite neki sat sa zvonom, kako bi dijete znalo da će zvuk označiti prestanak time outa. Za to vrijeme ne razgovarajte s djetetom i u tome ustrajavajte. 
Kao kaznu birajte manji period, najbolje pet minuta za mlađe dijete, a deset za starije. Ili još bolje, neka time out traje onoliko koliko dijete ima godina. 
Ova metoda, ističu stručnjaci, treba pratiti određene nedopuštene forme ponašanja, kao što su udaranje, bijes ili neposlušnost. Nemojte se raspravljati s mališanom, samo jasno kažite: „Time out zato što si udario/la brata". 
Osim što ne trebate razgovarati s djetetom dok traje time out, ono ne bi u tom trenutku trebalo imati igračku ili gledati televiziju, a polako ga naučite da tada nema pobuna niti mrmljanja. 
Time out će funkcionirati ako budete dosljedni i ako pronađete način da izađete na kraj s dječijim odbijanjem. Mlađem djetetu recite da ćete brojati do pet i ako do tada ne ode u time out vrijeme će biti dvostruko duže. 
Važno 
* Mama i tata moraju se dogovoriti koje ponašanje zahtijeva time out. Nikada nemojte pred djetetom protivrječiti jedno drugom. 
* Nemojte prijetiti time outom niti ga izricati ako niste u kući. 
* Važno je da budete dosljedni. 
* Nemojte se raspravljati s djetetom te mu jasno recite zbog čega ide u time out. 
* Vaše ponašanje služi kao model ponašanja djeci. 
* Ne zaboravite nagraditi poželjno ponašanje pohvalom, zagrljajem ili poljupcem.

Čudesni time out: Ili kako disciplinirati dijete

Kad jednom postanete roditelji, prvi osmijesi, mahanje ručicom, svaka nova vještina koju vaše dijete usvaja, ispunjavaju vas radošću i ponosom. Nema ničega uzbudljivijeg od posmatranja odrastanja vlastitog djeteta. 
U praćenju djeteta svakako upamtite da je svako dijete posebno i jedinstveno na svoj način, pa se i razvija prema svom ritmu. Donosimo okvirne parametre razvoja djece prema uzrastu.
Dob djeteta: jedan mjesec
- Usavršene vještine (većina djece):
• Podizanje glavice;
• Reagiranje na zvuk;
• Gledanje u lica. 
- Nadolazeće vještine (dio djece): 
• Praćenje predmeta;
• Oglašavanje samoglasnicima;
• Uočavanje crno-bijelih uzoraka. 
- Napredne vještine (mali broj djece): 
• Osmjehivanje;
• Smijanje;
• Dizanje glavice pod uglom od 45 stepeni:
Dob: drugi i treći mjesec
* Usavršene vještine:
• Oglašavanje zvukovima; 
• Praćenje predmeta;
• Održavanje glavice u zraku u kratkim periodima. 
- Nadolazeće vještine: 
• Osmjehivanje, smijanje;
• Dizanje glavice pod uglom od 45 srepeni; 
• Pokreti postaju finiji. 
- Napredne vještine: 
• Mirno održavanje glavice u zraku; 
• Podizanje tereta na nožicama;
• Podizanje glavice i ramena (mini-sklekovi). 
Dob: četiri mjeseca 
- Usavršene vještine: 
• Mirno održavanje glavice u zraku; 
• Podizanje tereta nožicama;
• Brbljanje kao odgovor na govor upućen bebi: 
- Nadolazeće vještine: 
• Hvatanje igračke;
• Pružanje ručica prema predmetima;
• Obrtanje. 
- Napredne vještine: 
• Imitiranje zvukova - mamamama;
• Moguće izbijanje prvog zubića. 
Dob: pet mjeseci
- Usavršene vještine: 
• Mogućnost uočavanja jarkih boja; 
• Obrtanje;
• Zabavljanje igrom s vlastitim nožicama i ručicama. 
- Nadolazeće vještine: 
• Okretanje prema novim zvukovima;
• Prepoznavanje vlastitog imena. 
- Napredne vještine: 
• Mogućnost kratkog održavanja sjedećeg položaja bez pomoći;
• Istraživanje ustima;
• Moguć početak straha od nepoznatih. 
Dob: šest mjeseci
- Usavršene vještine: 
• Okretanje prema zvukovima i glasovima; 
• Imitiranje zvukova, pravljenje balončića slinom;
• Obrtanje u oba smjera; 
- Nadolazeće vještine: 
• Hvatanje predmeta i istraživanje ustima;
• Sjedenje bez pomoći; 
• Spremnost za dohranu; 
- Napredne vještine: 
• Naginjanje naprijed i pokušaji puzanja;
• Brbljanje i kombiniranje zvukova;
• Privlačenje predmeta prema sebi.

Kako djeca rastu: Šta sve može vaša beba

Iako podjela na muške i ženske poslove polako nestaje, odgoj djece je ostao mamin posao. Ipak, tate su djeci vrlo važne pa je onda važno i da jednako kao i majke učestvuju u odgoju.
1. Nemojte biti prijetnja&nbsp;Mame često djeci prijete očevima - Vidjet ćeš kad tata doće ili Šta će tata na to reći. Time se narušava odnos između djeteta i oca. Zato ne dozvolite da budete dežurno strašilo zato što nemate vremena da se bavite djecom. Ali, zato pokušajte produžiti vrijeme koje ćete provoditi sa svojom porodicom. 
2. Objasnite im&nbsp;Kada dođete kući s posla objasnite djetetu da ste umorni i da vam treba pola sata ili sat tišine za odmor. Nakon toga igrajte se s djecom, izađite napolje s njima, jednostavno im se posvetite. 
3. Planirajte&nbsp;Unaprijed planirajte šta ćete tog dana raditi s djecom - igra, šetnja, odlazak u kino.... mogućnosti je mnogo. Osmišljeno vrijeme obećava zajedničko kvalitetno druženje. 
4. Rituali&nbsp;Porodični rituali stvaraju harmoničnu atmosferu. Vrijeme koje ćete provesti s djecom ne mora uvijek biti ispunjeno igrom. Tata može presvući dijete, okupati ga, nahraniti ili mu pročitati priču za laku noć. 
5. Aktivnost&nbsp;Sami sebe zadužite za igru s loptom, vožnju bicikla, trčanje ili šetnje s djecom.
6. Odgovornost&nbsp;Nemojte odgovornost za odgoj djece prepuštati majkama. Uključite se u odgoj i donošenje odluka. Jer, tako radi pravi tata.

Tajne roditeljstva: Šest pravila za tate

Rast je složen proces i definira se kao promjena tjelesne mase, oblika i proporcija, kao i fizioloških funkcija u toku organogeneze. Pored fizičkog postoje i druge dimenzije rasta: intelektualni, emocionalni, socijalni i kulturni razvoj. 
Rast je rezultat složene interakcije nasljednih faktora, ishrane, neuroendokrine regulacije i tkivnog odgovora. Kvalitativne promjene u toku biološkog sazrijevanja - izmjene funkcije ćelija, tkiva i organa, indukcija enzimske aktivnosti, reorganizacija regulacionih mehanizama - označavaju se kao razvoj. 
Period rasta počinje za vrijeme fetalnog života, a završava se između 20. i 25. godine. Fizički, somatski rast posljedica je hiperplazije i hipertrofije ćelija i uvećanja međućelijske supstance. 
Na rast utječu mnogi elementi kao što su pol, genotip, konstrukcijske anomalije, sredina u kojoj dijete živi, ishrana i stanje žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. 
Koji su kriteriji po kojima se procjenjuje rast? Rast djeteta se procjenjuje mjerenjem visine, tjelesne težine, obima glave, toraksa i abdomena i debljine kožnih nabora. Procjenjuje se i zubna starost i skeletno sazrijevanje. 
Proporcije novorođenčeta
Novorođenče ima specifične proporcije tijela. Glava je relativno velika i čini četvrtinu dužine tijtela, a lice je malo sa slabo razvijenom donjom vilicom. Grudni koš je više valjkast a abdomen je ispupčen. Ekstremiteti su relativno kratki. 
Dužina novorođenog djeteta je u prosjeku oko 52 centimetra. Dječaci su u prosjeku za jedan centimetar duži od djevojčica na rođenju. Rast tjelesne dužine je neravnomjeran. Najbrži je u prva tri mjeseca poslije rađanja i do kraja prve godine progresivno i brzo se smanjuje. 
Obično u prvoj godini beba poraste oko 25 cm. U drugoj godini djeca porastu još 12 cm, u trećoj oko 8 cm, a sa četiri godine su visoka nešto više od metra. Pri polasku u školu visina je oko 120 centimetara. 
A kako se povećava težina
Masa novorođenčeta je u prosjeku oko 3,4 kilograma. Blizanci su pojedinačno manji - oko 30 odsto blizanaca ima masu oko 2 i 2,5 kilograma, a ostali su i lakši od 2 kilograma. 
Pražnjenjem crijeva u toku prvih dana života, mokrenjem i gubitkom tečnosti preko kože i pluća dijete gubi višak tečnosti a samim tim gubi i tjelesnu masu. Unos majčinog mlijeka je u prvim danima života mali, tako da beba gubi oko sedam posto tjelesne težine (fiziološki pad). 
Nadalje (poslije desetog dana) tjelesna težina brže i pravilno raste: u prvom mjesecu bebe prosječno dodaju oko 550 grama, u drugom 850 a u trećem oko 700 grama. 
U petom mjesecu se udvostruči težina koju je dijete imalo na rođenju, a oko prve godine se utrostruči. Djeca koja su bila krupnija na rođenju napreduju sporije. 
Obim glave i grudnog koša
Obim glave kod novorođenčeta je oko 35 centimetara i nešto je veći kod dječaka. Sa godinu dana obim je 43 centimetara, a sa tri godine 50 cemtimetara. Obimi grudnog koša i trbuha su za 1 do 2 centimetra manji od obima glave djeteta. 
Šta je kompenzatorni rast
Kompenzatorni rast je biološki fenomen akceleracije rasta kod djece. Zapaža se kada se posije prolazne retardacije rasta uslijed bolesti ili gladovanja, ukloni uzrok usporenog rasta. Ovo je moguće kod male djece ili ako je poremećaj koji je ometao rast trajao kratko.

Kako raste vaše dijete

Koji to nutrijenti igraju najznačajniju ulogu u razvoju kognitivnih sposobnosti, pogotovo tokom djetinjstva i adolescentnog doba? Ova oblast je sve češće predmet istraživanja brojnih stručnjaka. Navodimo najznačajnije rezultate do kojih se došlo u okviru ovih istraživanja:
Jod za inteligenciju
Profesor Creswell Eastman, koji se nalazio na čelu studije čija je tema bila istraživanje utjecaja nedostatka joda potvrđuje da jod ima izuzetno veliki značaj u razvoju mozga kod djece. 
- Čak blizu šezedest procenata naših ispitanika, djece od osam do deset godina u svoj organizam unosi nedovoljne količine joda. To je poražavajući podatak s obzirom na činjenicu da jod ima vitalnu ulogu u razvoju mozga. Manjak joda se može odraziti na smanjeni IQ (koeficijent inteligencije), a u kasnijoj životnoj dobi i na umanjene sposobnosti učenja i općenito na kompletne kognitivne sposobnosti. 
Cink i omega-3 
Direktor MINDD Fondacije (Fondacije koja promovira integrativni pristup brizi o zdravlju kompletne porodice uz fokusiranje na biomedicinu, ishranu, mentalni razvoj i prateće terapije) Leslie Embersits ističe: 
- Ponašanje djece je pod ogromnim utjecajem fizičkih faktora. Esencijalni nutrijenti kao što su cink i omega-3 potpomažu normalan i zdrav razvoj djeteta. Obaveza je roditelja da vode računa o pravilnoj ishrani djece i unosu u organizam svih nutrijenata neophodnih za normalan razvoj, kako mentalnih tako i fizičkih sposobnosti.
Zdravstvene institucije bi također trebale roditeljima ukazati na važnost minerala u ishrani djece, važnost zdrave ishrane koja uključuje cjelovite žitarice, mliječne proizvode, jaja, tamno zeleno lisnato povrće, ribu i meso. 
Šta kažu majke
Za zdrav razvoj djeteta jednako je važan i unos omega-3. Stoga bi roditelji svakako trebali uvesti dva do tri obroka ribe sedmično. Međutim, ukoliko to nisu u mogućnosti, ovaj važan nutrijent se može unositi i kroz dodatke ishrani. 
U drugoj studiji više od polovine anketiranih majki priznale su da ishrana njihove djece ne obezbjeđuje adekvatne količine magnezija, joda ili cinka.
Eksperti upozoravaju da se ovom problemu mora posvetiti mnogo veća pažnja.
Zapamtite
Cjelovite žitarice, mliječni proizvodi, jaja, tamno zeleno lisnato povrće, riba i meso - to su namirnice koje osiguravaju pravilan rad i razvoj dječijeg mozga.

Kakva je uloga hrane u razvoju dječijeg mozga

Većina ljekara je izričita kada je riječ o izbacivanju flašice za hranjenje bebe. To bi se moralo dogoditi prije nego što dijete napuni godinu dana. No, izbacivanje flašice iz života djeteta često je prava muka.
Zasigurno ste se i vi naslušali savjeta i savjeta, no, na vama je da sami odlučite šta je najbolje za vaše dijete. 
* Daleko od očiju, daleko od srca ...
Dobra, stara izreka. Za neke roditelje je zaista riječ o jednostavnom zadatku. Bace flašicu, sklone je samo da je dijete ponovo ne vidi. Međutim, ovo pali samo kod tihe i mirne djece. Kod većine stvari su ipak mnogo kompliciranije. 
* Nagodite se ...
Sa nekim ćete djetetom postići svoj cilj, ali na drugi način. Dijete će biti spremno odbaciti flašicu ukoliko mu obećate da će umjesto nje dobiti posebnu šolju kao zamjenu. 
Danas možete kupiti veoma lijepe i zanimljive šolje za djecu živih boja, a uz to su prozirne tako da dijete može gledati šta pije. Obavezno za početak sipajte omiljeni napitak vašeg djeteta. 
Može to biti njegov najdraži sok i slično. Većina će djece prije posegnuti za omiljenim sokom u novoj šolji nego za mlijekom u flašici.
* Nagradite dijete
Nagradite dijete kada počne koristiti šolju umjesto flašice. Može to biti tek pljesak rukama kada samo drži šolju, pa čak i ako ne pije iz nje. Pokažite mu da ste ponosni na to što radi. Dok pije iz nove posudice, nagradite ga omiljenim kolačićem, dragom igračkom i slično. 
* Budite uz dijete
Većina djece u držanju flašice zapravo vidi osjećaj sigurnosti, jer to neizostavno podrazumijeva da su tu mama ili tata dok drže flašicu i hrane ih. Zato kada izbacujete ovaj, nazovimo ga, osjećaj sigurnosti, budite uz dijete, držite ga, dodirnite, mazite. Čitajte mu pred spavanje. 
Na samim počecima hranjenja kašikom držite dijete na krilu, lakše će prihvatiti kašiku i novi način hranjenja. Veoma je važno da se nakon buđenja poigrate s djetetom, tako će izostaviti uobičajeni ritual s bocom. Ponekad ćete mu zaista morati posvetiti mnogo dodatne pažnje kako biste ga ubijedili da je i bez boce život lijep. 
* Malo tvrdoglavo biće
Neka djeca ipak ne odustaju tako lako. Pokušavat će vam se oduprijeti na raznorazne načine. Može se desiti da tada počnu odbijati bukvalno sve. Naravno da će vas to "izbaciti iz cipela," ali stisnite zube i budite što smireniji. Pokušajte ovladati situacijom koristeći neke od naših sugestija: 
Djeca obično koriste više flašica. Odaberite njegovu najomiljeniju i koristite isključivo nju. 
Koristite je samo kada plače i ne možete ga smiriti. 
Nemojte lako popuštati, budite uporni i najprije pokušajte sa šoljom. 
Ograničite broj hranjenja na flašicu. 
Strpljenja, strpljenja. Neka djeca su "bolesno" privržena boci. To nikako ne znači da ste vi loši roditelji. To samo znači da će vam trebati mnogo više živaca i strpljenja.

Kako izbaciti flašicu iz života vašeg djeteta

Pričajte, komentirajte, objašnjavajte - Kada ste uz bebu, opisujte šta radite. Opisujte, naprimjer, proces oblačenja: "Sada ti stavljam pelenu... pa onda majicu preko glave..., a sada zakopčavam štramplicu". 
U kuhinji opisujte pranje susuđa ili postupak pripremanja sosa od špagete. Za vrijeme kupanja objašnjavajte šta je sapun, šta šampon, kako je od šampona kosa sjajna i čista. 
Nije važno što vaša beba ne razumije šta joj govorite. Detaljni opisi vam pomažu da duže pričate a da beba sluša - tako se napreduje ka razumijevanju.
Pitajte - Ne čekajte da vaša beba počne davati odgovore da biste počeli postavljati pitanja. Mislite o sebi kao o reporteru i o bebi kao intrigantnoj osobi koju intervjuirate. 
Pitanja mogu varirati, kao i vaše aktivnosti: "Da li želiš da obučeš crvene pantalone ili zelenu jaknu"?; "Zar nebo nije danas prekrasno plavo?"; "Da li da za večeru kupim boraniju i prokule?".
Napravite pauzu za odgovor (jednog dana će vas beba iznenaditi odgovorom) i odgovorite sami sebi, tiho ("Prokule su dobar izbor").
Pružite bebi priliku - Istraživanja pokazuju da djeca čiji roditelji pričaju s njima ranije nauče govoriti. Pružite bebi priliku da guče, tepa ili se kikoće. Ostavite i njoj prostor da komentira.
Govorite jednostavno barem jednim dijelom vremena - novorođenčetu možete brbljati beskrajno o svemu i svačemu, ali kako beba bude starija vaša je dužnost olakšati joj razumijevanje pojedinih riječi. Zato uložite napor i koristite jednostavne rečenice i fraze "vidi svjetlo", "pa-pa", "bebini prstići"; "lijepa kuća".
Ostavite se zamjenica maloj bebi je teško shvatiti da "ja" ili "ti" mogu biti mama, tata ili baka, ili čak i ona sama, zavisi ko govori. Zato najveći dio vremena oslovljavajte sebe sa mama (ili tata ili baka) a bebu imenom "sada će mama promijeniti pelenu Jasmini".
Povisite ton - Većina beba voli glasove visokog tona i možda su zato glasovi žena prirodno viši od glasova muškaraca; možda se zato glas većine majki podiže za oktavu ili dvije kada se obraćaju djeci. Pokušajte povisiti ton kada pričate bebi i posmatrajte reakciju (mala beba voli niže tonove, utvrdite šta se vašoj više sviđa).
Držite se ovdje i sada - Možete pričati bebi o gotovo svemu, ali primjetnog razumijevanja neće biti još neko vrijeme. Kako razumijevanje bude napredovalo, željet ćete dodati više nego što beba može vidjeti ili iskusiti u tom trenutku. Mala beba nema memoriju za prošlost ili pojam za budućnost.
Imitirajte - Bebe vole ulagivanje koje ide sa imitacijom. Kada beba guče, gučite i vi, kada izusti "ahh" i vi uradite isto. Imitacija će brzo postati igra u kojoj ćete oboje uživati i koja će predstavljati osnovu za bebino imitiranje vašeg govora.
Pjevajte - Ne brinite ako ne možete pogoditi melodiju - male bebe su poznate po tome što ne prave razliku kada je o muzici riječ. One vole to što im pjevate, bez obzira da li je to stari šlager, najnoviji hit ili nešto što ste sami smislili. 
Dječije pjesmice imaju "prolaz" kod djece, pa investirajte u prigodnu kasetu ako ste ih zaboravili. Sve ih kombinirajte sa gestovima; ako neke znate i možete da ih napravite, zadovoljstvo će biti dvostruko. Beba će vam brzo staviti do znanja šta joj se najviše sviđa, pa možete očekivati da ćete to pjevati ponovo i ponovo.
Čitajte naglas - Mada u početku neće razumjeti značenje riječi, nikada nije prerano da počnete svojoj bebi čitati neke jednostavne stihove. Kada niste raspoloženi za bebeće sadržaje i žudite za nekom stimulacijom za odrasle, podijelite svoju ljubav prema literaturi (ili receptima, ogovaranju ili politici) s vašim mališanom čitajući naglas ono što vi želite.
Dajte joj predah - Neprestano brbljanje i pjevanje mogu dosaditi svakom, čak i bebi. Kada beba izgubi pažnju za vaše igre riječima, zatvara ili okreće oči na drugu stranu, postaje nervozna i mrzovoljna, ili na drugi način pokazuje da je dostigla tačku zasićenja, pustite je da se odmori.

Pričajte s novorođenčetom

Svi priznaju da ima nešto posebno efektno u vaspitnim metodama Francuza. Oni to rade drugačije pa njihova djeca nemaju napade bijesa, vaspitano jedu sve od malena, a mame ne glume policajce. Njihovo roditeljstvo je opuštenije (za mamu i tatu) i usmjereno na porodicu, a ne na dijete.&nbsp;Evo čega se francuski roditelji pridržavaju:
Odlučnost
Čvrsto, ali smireno i jasno „ne“ je jedna od centralnih stvari u francuskom roditeljstvu. Oni ga koriste kada god je to potrebno, izgovaraju ga ljubazno, ali je važno da se o njihovom „ne“ ne raspravlja! Nema nikakvog vikanja, bijesa i dugih objašnjavanja. Zna se ko je glavni.
Djeca trebaju biti sposobna da se sama zabavljaju
Pod ovim se misli na važnost dječije sposobnosti da se sama igraju i da roditelji ne trebaju padati na nos kako djeci nikada ne bi bilo dosadno. Kada roditelji imaju posla, djeca trebaju biti mirna sama sa sobom bez ikakvih problema.
Važno je i da odrasli imaju vrijeme za sebe
Francuzi vjeruju da to što neko postane roditelj ne znači da njegov život treba da se završi. Oni uživaju u porodici i zajednički provedenom vremenu, ali odvajaju vrijeme i samo za sebe, partnera ili društvo.
Oni vjeruju da tako uče djecu da poštuju sve članove porodice, a ne da misle da se cijeli svijet vrti samo oko njih.
Djeca se moraju učiti nezavisnosti
Francuske mame ne bdiju nad djecom na igralištu, niti ih drže pod staklenim zvonom do 18. godine. U Francuskoj ćete vidjeti djecu koja sama idu do prodavnice, šetaju od škole do kuće i krstare ulicama na svojim trotinetima, čak i u ogromnom gradu kao što je Pariz. Već od nekih osam ili devet godina, mališani dobijaju mnoštvo prilika da razvijaju svoju samostalnost. Mnogo više nego u mnogim drugim zapadnim zemljama. A još dok su djeca jako mala, u parkovima ćete vidjeti mame kako sjede na klupama i razgovaraju opušteno međusobno ili čitaju. One ne prate svaki dječiji korak i ne drže ih dok se spuštaju toboganom i slično, bilo da se okolo čuje smijeh ili plač.
Strpljenje i mir su obavezni
Kod Francuza je važno da djecu nauče da ne mogu sve dobiti odmah i sad. Roditelji tako uče djecu da čekaju u redu, da se suzdržavaju u prekidanju odraslih u razgovoru, kao i da poštuju raspored obroka.
Ovo posljednje za rezultat ima mir tokom jela, omogućava da se s djecom normalno jede i van kuće.
Porodični obroci 
Svi znamo da je francuska kuhinja jedna od najboljih u svijetu. Oni vole jesti. Zajednički porodični obroci su kamen temeljac francuskog porodičnog života, naročito vikendom, kada su sve ostale obaveze organizirane u odnosu na precizno raspoređene obroke.
Djeca jedu sve što i odrasli
Kada već govorimo o obrocima, važno je napomenuti da u Francuskoj ne postoje posebno obroci za djecu. Mališani jedu sve što i odrasli. Oni se tako jako rano upoznaju sa začinjenim pire krompirom, mesom sa raznim sosovima i slično.
Vikend je vrijeme za porodicu
Dok su u većini zemalja baš vikendi ispunjeni svakakvim obavezama za djecu, u Francuskoj se vikend i dalje smatra vremenom za porodicu. To je vrijeme kada oni svi zajedno sjedaju da jedu, zajedno idu na koncerte, muzeje ili na selo. To su dani kada su jedni drugima prioritet.
Ne opterećujte djecu
Francuzi ne opterećuju djecu vannastavnim aktivnostima i ne provode vrijeme vodeći ih i prevozeći s jedne tačke na drugu. Oni vole da imaju više vremena za sebe i smatraju da nije uredu da članovi porodice ne mogu naći vrijeme jedan za drugog.
Cilj je naći dobar balans u roditeljstvu
Ljepota ovakvog roditeljstva je u tome što ste uvijek tu a ne pretjerujete, porodica vam je prioritet ali imate vremena i za svoj društveni život. To je zapravo ultimativni cilj svakog roditelja – savršen balans.

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Naučite djecu da budu samostalna

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Šta pamti beba od pet mjeseci

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Kako raste prvo dijete, kako jedinac, a kako najmlađi...

Razvoj bebe od rođenja do prvog rođendana

Čudesni time out: Ili kako disciplinirati dijete

Kako djeca rastu: Šta sve može vaša beba

Tajne roditeljstva: Šest pravila za tate

Kako raste vaše dijete

Kakva je uloga hrane u razvoju dječijeg mozga

Kako izbaciti flašicu iz života vašeg djeteta

Pričajte s novorođenčetom

Cijeli svijet hvali ove odgojne metode

Rast & razvoj

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Naučite djecu da budu samostalna

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Šta pamti beba od pet mjeseci

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Kako raste prvo dijete, kako jedinac, a kako najmlađi...

Razvoj bebe od rođenja do prvog rođendana

Čudesni time out: Ili kako disciplinirati dijete

Kako djeca rastu: Šta sve može vaša beba

Tajne roditeljstva: Šest pravila za tate

Kako raste vaše dijete

Kakva je uloga hrane u razvoju dječijeg mozga

Kako izbaciti flašicu iz života vašeg djeteta

Pričajte s novorođenčetom

Cijeli svijet hvali ove odgojne metode