Djeca mogu spavati loše iz mnogo razloga - premorena su, hiperaktivna, imaju loše&nbsp;&nbsp;snove, pate od nekog poremećaja u razvoju... Stručnjaci tvrde da čak dvije trećine&nbsp;poremećaja sna traju duži vremenski period i zahtijevaju stručnu pomoć.&nbsp;&nbsp;Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina 
djece loše spava iz drugih razloga.&nbsp;&nbsp;Nekim ne prija previše svjetla u sobi ili im smeta buka. To nisu veliki problemi jer se 
rješavaju uvođenjem rutine, rituala i boljom organizacijom.&nbsp;&nbsp;Uredite djetetu dnevne aktivnosti tako da se pri kraju dana smiruje, izbjegavajte dinamične 
igre pred spavanje i intenzivna uzbuđenja u večernjim satima.&nbsp;&nbsp;Uvedite neku lijepu naviku koja će pratiti svaki odlazak u krevet. To može biti pjevanje 
uspavanke, čitanje bajke ili pričanje priče.&nbsp;Djeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana. Kada se 
probude u plaču, objasnite djetetu šta je san, a šta java, kako bi moglo definirati svoje&nbsp;&nbsp;osjećaje.&nbsp;&nbsp;Kada dijete definira šta ga plaši, a to je, naprimjer, čudovište ispod kreveta, možete mu 
pomoći tako što ćete napraviti "sistem za odbranu". To može biti "čarobna" pidžama, u&nbsp;&nbsp;kojoj je dijete nevidljivo, "magični" jorgan koji služi kao štit. To će pomoći malenima, a u&nbsp;&nbsp;isto vrijeme će razvijati njihovu maštu.&nbsp;Kada se dijete probudi uplakano, nikada ga nemojte ružiti ili ga vraćati u njegovu sobu ili 
krevet. Obavezno mu kažite da je to samo loš san i pustite ga da se ušuška u vaš krevet i&nbsp;&nbsp;umiri se.&nbsp;

Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina  djece loše spava iz drugih razloga

jeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom&nbsp;&nbsp;morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i&nbsp;&nbsp;protiv njega je izrađena efikasna vakcina.&nbsp;&nbsp;S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim 
slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u&nbsp;&nbsp;prevenciji i liječenju.&nbsp;Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične&nbsp;dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor 
zaraze isključivo je bolestan čovjek.&nbsp;&nbsp;
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik 
jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana&nbsp;&nbsp;nakon izbijanja osipa.&nbsp;&nbsp;Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se 
prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko&nbsp;&nbsp;sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali&nbsp;&nbsp;samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.&nbsp;Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset 
godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi&nbsp;&nbsp;je, odnosno steklo odgovarajuću imunost.&nbsp;&nbsp;Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u 
predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi&nbsp;&nbsp;(slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna&nbsp;&nbsp;procijepljenost, itd.).&nbsp;&nbsp;I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su 
preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena&nbsp;&nbsp;majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema&nbsp;&nbsp;protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom&nbsp;&nbsp;trudnoće.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica 
može se podijeliti u tri stadija:&nbsp;&nbsp;- Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
- Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom 
temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na&nbsp;&nbsp;sluznici ždrijela i obraza;&nbsp;&nbsp;- Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se 
tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim&nbsp;&nbsp;redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u&nbsp;&nbsp;pravilu brz oporavak.&nbsp;Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz 
sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.&nbsp;Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga&nbsp;&nbsp;karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s&nbsp;&nbsp;osipom.&nbsp;&nbsp;Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena 
temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i&nbsp;&nbsp;prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu,&nbsp;&nbsp;sve jači kašalj i konjunktivitis.&nbsp;&nbsp;Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-
bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege.&nbsp;&nbsp;U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i 
nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod&nbsp;&nbsp;ospica, patognomonične su za ovu bolest.&nbsp;Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet 
dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže&nbsp;&nbsp;vrhunac, katkad je veća od 40 stupnjeva, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg&nbsp;&nbsp;stanja bolesnika.&nbsp;&nbsp;Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima 
tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo&nbsp;&nbsp;mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio&nbsp;&nbsp;cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan.&nbsp;&nbsp;Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i 
stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a&nbsp;&nbsp;kataralni simptomi brzo nestaju.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, 
zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti;&nbsp;&nbsp;suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok&nbsp;&nbsp;bolesti je lakši.&nbsp;U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje 
istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje&nbsp;&nbsp;dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.&nbsp;Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska 
potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez&nbsp;&nbsp;čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog&nbsp;&nbsp;oblika.&nbsp;&nbsp;Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s 
određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je&nbsp;&nbsp;samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.&nbsp;Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog 
mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga).&nbsp;&nbsp;Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala 
pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom&nbsp;&nbsp;stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.&nbsp;Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su 
kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na&nbsp;&nbsp;1.000 bolesnika.&nbsp;&nbsp;Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka 
oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve&nbsp;&nbsp;pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.&nbsp;Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika&nbsp;&nbsp;bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.&nbsp; - Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se 
rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a&nbsp;&nbsp;bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.&nbsp;- Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim 
mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka.&nbsp;&nbsp;- Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene 
simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet&nbsp;&nbsp;prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke&nbsp;&nbsp;slike.&nbsp;Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su 
na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje,&nbsp;&nbsp;snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika&nbsp;&nbsp;primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.&nbsp;Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s 
encefalitisom.&nbsp;Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom&nbsp;&nbsp;zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih&nbsp;&nbsp;pripravaka protutijela.&nbsp;Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini 
živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez&nbsp;&nbsp;istodobnog razvoja bolesti.&nbsp;&nbsp;U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena 
protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih&nbsp;&nbsp;12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.&nbsp;No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori 
zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti.&nbsp;&nbsp;U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji 
kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka&nbsp;&nbsp;alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka&nbsp;&nbsp;druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd.&nbsp;&nbsp;U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih 
reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se&nbsp;&nbsp;mogu redovito vakcinisati.&nbsp;
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije 
za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog&nbsp;&nbsp;različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).&nbsp;Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično 
traje samo oko četiri sedmice.&nbsp;
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom 
ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana,&nbsp;&nbsp;bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.&nbsp;

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod   ospica

Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti

Ovo je jedini lijek za ospice

Veoma često možemo čuti kako roditelji koji imaju više djece uspoređuju proces razvoja&nbsp;&nbsp;govora u mlađe i starije djece: "Moj je stariji sin naučio boje i slova mnogo brže od&nbsp;&nbsp;mlađeg". "Moj stariji sin još ima problema s izgovorom, dok njegova godinu i po mlađa&nbsp;&nbsp;sestra govori potpuno razgovijetno", itd.&nbsp;
Redoslijed rođenja također je postao područje interesa stručnjaka za dječiji govorni razvoj.&nbsp;&nbsp;Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik, u rasponu od&nbsp;&nbsp;čak 50 riječi i počinju spajati dvije riječi u rečenicu.&nbsp;&nbsp; 
 Druga istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske&nbsp;&nbsp;vještine od prvorođene braće i sestara. Tako, kasnije rođeni maleni bolje se zadržavaju na&nbsp;&nbsp;temi razgovora i bolje povezuju svoje izjave s izjavama sugovornika. To potkrepljuje&nbsp;&nbsp;istraživanje da kasnije rođena djeca lakše sklapaju prijateljstva s vršnjacima.&nbsp; 
Zašto nastaju te i druge moguće razlike među djecom unutar jedne porodici? Zabilježene 
razlike među prvorođenom i kasnije rođenom djecom nastaju iz nekoliko razloga,&nbsp;&nbsp;uključujući i taj da je svako dijete jedinstveno i da ne postoje dva potpuno jednaka djeteta.&nbsp;Ipak, razliku s obzirom na redoslijed rođenja najviše uvjetuje činjenica da prvorođeno i&nbsp;&nbsp;drugorođeno dijete odrastaju u drugačijim jezičnim okolnostima. Drugim riječima, situacija&nbsp;&nbsp;u kojoj se nalazi prvorođeno dijete drugačija je od situacije u koju dolazi drugo dijete. Te&nbsp;&nbsp;razlike najčešće stvaraju roditelji i ostala djeca u porodici.&nbsp;Barem dok se nije rodilo drugo dijete, prvorođeno je, prema definiciji, jedino dijete u&nbsp;&nbsp;porodici. To znači da, u većini slučajeva, ono dobiva maminu i tatinu punu pažnju (a&nbsp;&nbsp;također i baka i djedova).&nbsp;&nbsp;S druge strane, drugorođeno dijete ima jednog člana porodice više nego što je imalo&nbsp;&nbsp;prvorođeno. Zbog toga, prvorođena djeca uglavnom imaju više prilika za individualno&nbsp;&nbsp;ophođenje s roditeljima nego kasnije rođena.&nbsp;&nbsp;
Istraživanja su pokazala da su s prvorođenom djecom roditelji skloniji govoriti složenijim&nbsp;&nbsp;rečenicama i postavljati više otvorenih, a manje direktnih pitanja. Također, roditelji&nbsp;&nbsp;spontano više potiču govorni razvoj svojih prvorođenaca. Zato, barem dok je jedino dijete&nbsp;&nbsp;u obitelji, prvorođenac uglavnom dobiva viši stepen jezičnih uzora, što je veoma korisno&nbsp;&nbsp;za njegov razvoj.&nbsp; 
Kada je u kući više od jednog djeteta, roditelji se manje obraćaju svakom pojedinačno 
(majka se najčešće obraća svoj djeci zajedno). Dakle, iako se s dolaskom drugoga djeteta&nbsp;&nbsp;udvostručio broj djece, količina jezika namijenjenog djeci nije se udvostručila. Kada se&nbsp;&nbsp;roditelji obraćaju većem broju djece odjednom, skloniji su govoriti konkretno.&nbsp;
Naravno, treba napomenuti da osim roditelja, i starije dijete postaje uzor mlađem.&nbsp;&nbsp;Istraživače je zanimalo kako to utječe na mlađe dijete. Pokazalo se da na to utječe dob&nbsp;&nbsp;starije braće i sestara - jasno, čim je veća razlika među braćom, više je jezične koristi za&nbsp;&nbsp;mlađe dijete, jer dobiva bolji uzor. 

Ali, čak i kada je razlika među braćom neznatna, to svejedno koristi mlađem djetetu jer ga&nbsp;&nbsp;priprema za komunikaciju s neznancima, koji, prema definiciji, nisu toliko usklađeni s&nbsp;&nbsp;djetetovim potrebama i jezičnim nivoom kao roditelji i starija braća.&nbsp; 
Iako se može učiniti da je zbog manjka individualne pažnje i drugih okolnosti kasnije 
rođeno dijete u manje povoljnom jezičnom okruženju, postoji i mnogo prednosti.&nbsp;&nbsp;Naprimjer, kasnije rođena djeca imaju mnogo više ranih iskustava verbalnih interakcija s 
više osoba istodobno. A to je itekako važno. U dvosmjernom razgovoru prilično je&nbsp;&nbsp;jednostavno izmjenjivati uloge - kada jedna osoba prestaje govoriti, druga počinje.&nbsp;&nbsp;U višesmjernim interakcijama svaki od sugovornika mora «izboriti» svoj red da govori, što 
znači da mora jako paziti na signale drugih sudionika - kada će onaj koji trenutno govori&nbsp;&nbsp;završiti svoju misao i kada je moguće «uskočiti» u razgovor.&nbsp;&nbsp;Osim toga, iako ne pričaju sa svakim djetetom više nego prije, kada razgovaraju s 
nekoliko djece istodobno, roditelji su skloni dužim raspravama. To znači da kasnije rođena&nbsp;&nbsp;djeca imaju dulje «lekcije» ili uzore na temelju kojih razvijaju govor i jezik.&nbsp;U višesmjernim razgovorima postoji sklonost češćoj upotrebi osobnih zamjenica (ja, ti, 
ona, on, njega, nje, mene, tebe). Zato, nije čudo da kasnije rođena djeca brže ovladavaju&nbsp;&nbsp;tom vrstom riječi, što je inače mališanima težak zadatak.&nbsp;

Istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske  vještine od prvorođene braće i sestara

Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Batina nije iz raja izašla, a udarci po guzi često imaju kontra efekat. Američki pedijatri,&nbsp;&nbsp;naime, ističu da je udaranje djece po stražnjici potpuno besmisleno, jer nikada ne daje&nbsp;&nbsp;željene rezultate, odnosno djetetovo ponašanje se ne promijeni. Uočeno je čak da su&nbsp;&nbsp;djeca koja dobivaju batine puno agresivnija od ostale djece.&nbsp;Umjesto udaraca, pedijatri za kažnjavanje djece preporučuju metode poput udaljavanje 
djeteta u sobu. Kažu da na taj način roditelji šalju djeci poruku da su prevršila mjeru te da&nbsp;&nbsp;sada nasamo o svemu tome razmisle.&nbsp;Međutim, istraživanje je pokazalo da mnogi roditelji nemaju dovoljno strpljenja za takvo 
reagiranje te jednostavno "puknu" nakon što dijete napravi nekakvu nepodopštinu pa ih&nbsp;&nbsp;onda istuku po stražnjici.&nbsp;Prema podacima istraživanja koje je obuhvatilo 2.500 djece, ona koju su roditelji često 
udarali po stražnjici u dobi od tri godine, bila su tri puta agresivnija od ostale djece u&nbsp;&nbsp;kasnijoj dobi, odnosno u dobi od pet do osam godina.&nbsp;Premda se kaže da je batina izišla iz raja, najnovija istraživanja pokazuju da to ipak nije 
tako te da se roditelji, ako žele zdravo i stabilno dijete, moraju koristiti drugim odgojnim&nbsp;&nbsp;metodama.&nbsp;

Najnovije istraživanje pokazuje da djeca na udaranje po   stražnjici odgovaraju agresijom

Pedijatri za kažnjavanje djece preporučuju metode poput udaljavanje  djeteta u sobu

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Da bi dijete naučilo pravilno da govori i da bi se optimalno umno razvilo, veoma važan je i dobar sluh. Od 440 novorođenčadi, jedno se rađa sa lošim sluhom. Prerano rođena djeca su i češće pogođena.&nbsp;&nbsp; Problemi sa sluhom mogu znači biti urođeni, ali loš sluh može biti izazvan i kasnijom upalom uha ili srednjeg uha. Nekada se uho začepi ili neko strano tijelo uđe u ušni kanal, te tako dolazi do zaustavljanja prenosa zvuka. 
Preglasna muzika koja se sluša preko slušalica također može oštetiti sluh.
A jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom i adekvatno terapija, da bi dijete naučilo normalno da govori. Urođene smetnje sa sluhom se ne mogu izbjeći, ali se može izbjegavati preglasna muzika, slušanje muzike preko slušalica, petarde u neposrednoj blizini itd.
Kod upala uha i srednjeg uha treba što prije da se ode ljekaru, da bi se izbjegle negativne posljedice na sluh.
Postoje testovi sluha za novorođenčad, ali je neophodno i da roditelji obraćaju pažnju na reakcije djece na zvukove. Pa kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos. 
Ukoliko je smetnja sa sluhom posljedica upale srednjeg uha, može se ukloniti relativno lakim hirurškim zahvatom, time što se otkloni nakupljena sluz. Ako je smetnja urođena, mora se odlučiti koja je vrsta slušne pomoći, tj. koji slušni aparat, najbolji za dijete. 
Postoje različiti slušni aparati, a ljekar odlučuje koji je najbolji u individualnom slučaju, u zavisnosti od starosti djeteta, uzroka i jačine problema. Što se prije reagira, to je bolje. 
U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora. U tom periodu se razvijaju slušni kanali i centar sluha u mozgu. Mnoge veze između ćelija mozga i uha se moraju tek razviti da bi optimalno funkcionirali. To se može desiti samo ako iz uha dolaze nadražaji do mozga. 
Ukoliko ne dođe do toga, smanjuje se funkcija sluha. Zato dijete mora što prije dobiti slušni aparat, jer od sluha zavisi i razvoj govora. Ako se smetnje sa sluhom terapiraju nakon pete godine života, ostaju posljedice na razvoj govornih sposobnosti. 
Dodatno se preporučuje logopedna terapija, gdje se između ostalog nauči i pravilno korištenje slušnog aparata. I roditelji mogu naučiti kako će najbolje komunicirati sa djetetom.&nbsp; Potrebno je naći optimalnu ravnotežu. Ukoliko prejednostavno govorite sa djetetom, smanjujete fond riječi djeteta. Čitanje sa usana je dodatno olakšanje u komunikaciji koje se može naučiti. 
Djeca sa povećanim slušnim smetnjama sebe ne čuju, tako da često preglasno govore ili imaju drugačiji akcent riječi. I ovdje pomaže logopedna terapija.
Da bi se djeca sa slušnim problemima dobro razvijala, jako je važno da se roditelji puno i intenzivno bave djetetom. Pored tehničkih pomagala i terapija, samo roditeljska ljubav može utjecati na razvoj samopouzdanja djeteta, normalan umni razvoj i život.

Kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos

Jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Pedijatri su zagovornici teorije da do šest mjeseci beba ne treba jesti ništa osim majčinog 
mlijeka. Čim počnete dijete hraniti čvrstom hranom, počinje učenje.&nbsp;&nbsp;Kada maleni uče jesti, to rade s puno zabave, pa se naoružajte strpljenjem i pomirite s tim&nbsp;&nbsp;da će hrane biti svuda po kući, a najmanje u bebinim ustima. Nabavite plastične, savitljive&nbsp;&nbsp;kašičice sa kojima će se dijete moći igrati i jesti bez bojazni da će se povrijediti.&nbsp;&nbsp; Ako sjedi u hranilici, stavite mu hranu u tanjir i dozvolite da ispituje, "pipka" ručak, 
"razvlači" ga po tanjiru i prstićima. Ne sipajte previše hrane, jer se djeca lakše snalaze s&nbsp;&nbsp;manjim količinama hrane.&nbsp;&nbsp;Djeca vole šareni pribor i posuđe u jakim bojama, jer ih to zabavlja, pa im nabavite pribor 
koji će samo ona koristiti. Osigurajte i prostor oko hranilice, jer će hrane biti po podu, na&nbsp;&nbsp;tepihu ili pločicama.&nbsp;&nbsp;Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede i od ručka napravite igru i dobru 
zabavu. Nije loše ni da obroci budu uvijek u isto vrijeme, jer bebe vole rutinu.&nbsp;

Djeca vole šareni pribor i posuđe u jakim bojama, jer ih to zabavlja, pa im nabavite   pribor koji će samo ona koristiti

Ako sjedi u hranilici, stavite mu hranu u tanjir

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Prema najnovijim istraživanjima, kod djece koja plaču duže vrijeme može doći do&nbsp;&nbsp;oštećenja mozga. Njihov mozak se tek razvija, zbog čega ih je opasno ostaviti da plaču&nbsp;&nbsp;duže vrijeme. Doktorica Penelope Leh (Leach) vjeruje da ta djeca kasnije mogu imati poteškoće&nbsp;&nbsp;u učenju.&nbsp;&nbsp;Ta teorija u suprotnosti je s popularnim vjerovanjem da se djeci može dozvoliti da plaču i&nbsp;&nbsp;do 20 minuta. Neki stručnjaci, među kojima je i dr. Džina Ford (Gina), savjetuju roditeljima da&nbsp;&nbsp;uspostave životni ritam svog novorođenog djeteta, uključujući i dozvoljavanje plakanja sve&nbsp;&nbsp;dok se ne formira redovni obrazac spavanja.&nbsp;&nbsp; Ali, doktorica Leh kaže da mala djeca nemaju mentalnu zrelost kako bi mogla naučiti da 
odu spavati u određeno vrijeme. Dijete koje plače nakon nekog vremena će prestati, ali ne&nbsp;&nbsp;zato što je naučilo samostalno otići spavati, nego zato što je iscrpljeno i odustalo od&nbsp;&nbsp;traženja pomoći.&nbsp;Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola. Dugi&nbsp;&nbsp;periodi plakanja proizvode kortizol u tolikoj količini da može oštetiti dječiji mozak. To ne&nbsp;&nbsp;znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču.&nbsp;&nbsp;

To ne  znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču

Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Prvi zubići obično izbijaju od šestog do osmog mjeseca, pa odmah po njihovom nicanju&nbsp;&nbsp;treba ih početi čistiti. Najbolje je da ujutru i navečer bebine zubiće prebrišete čistom&nbsp;&nbsp;gazom. Četkicu za zube možete početi koristiti, ali tek nakon godine.&nbsp;U početku, dok dijete ne nauči samo držati četkicu, vi mu operite zubiće. Kako se bude 
osamostaljivalo, tako će i tu radnju početi samo obavljati. Neko vrijeme trebalo bi ga&nbsp;&nbsp;nadzirati dok pere zube, kako ne bi istisnulo previše paste ili da je ne bi progutalo.&nbsp;&nbsp;
Djetetu ne treba mnogo paste za zube, otprilike količina koja odgovara zrnu graška.&nbsp;&nbsp;

Djetetu ne treba mnogo paste za zube, otprilike količina koja odgovara zrnu graška.

Neko vrijeme trebalo bi ga  nadzirati dok pere zube

Kada treba početi s pranjem zubića

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka. Prevelik bicikl predstavlja&nbsp;&nbsp;opasnost po dijete i može dovesti do povreda. Također, ako je dijete preraslo bicikl ono ne 
može dobro okretati pedale, udara koljenima u korman, pa ne može uspostaviti ravnotežu,&nbsp;&nbsp;a samim tim ni voziti sigurno.&nbsp;Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka, a ne prema visini sjedišta i 
veličini rama, kao što je to slučaj kod bicikla za starije. Evo kako na osnovu uzrasta i&nbsp;&nbsp;visine djeteta možete odrediti koji bicikl je odgovarajuće veličine:&nbsp;- Od druge do četvrte godine
Ako je dužina djetetove noge s unutrašnje strane između 35 i 42 centimetra, prečnik točka 
bicikla trebao bi biti 30 centimetara. U ovoj kategoriji bicikla uglavnom imaju pomoćne&nbsp;&nbsp;točkove.&nbsp;- Od četiri do šest godina
Ako je dužina djetetove noge s unutrašnje strane između 40 i 50 centimetara, prečnik 
točka bicikla trebao bi biti 35 centimetara. Nažalost, bicikli s točkovima ovog prečnika&nbsp;&nbsp;često nisu dostupni ili ih je vrlo teško pronaći na tržištu.&nbsp;

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka, a ne prema visini sjedišta i  veličini rama, kao što je to slučaj kod bicikla za starije

Veličina bicikla za dijete određuje se prema prečniku točka

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Da se odgojne mjere nisu promijenile već decenijama pokazuje novo istraživanje koje je&nbsp;&nbsp;otkrilo da osam od deset majki ponavlja fraze koje su čule od svojih roditelja.&nbsp;&nbsp;Istraživanje je otkrilo da su fraze poput ˝Jer ja tako kažem˝, i ˝Čekaj i vidjet ćeš˝, najčešće&nbsp;&nbsp;korištene prilikom odgoja djece.&nbsp;&nbsp; Zanimljiva činjenica jeste da mnoge majke insistiraju na tome kako se ne ponašaju poput 
svojih roditelja. Ali, realnost je takva da vlastitu djecu odgajamo na način na koji su nas&nbsp;&nbsp;naši roditelji odgajali.&nbsp;&nbsp;Zato, preuzimanje starih fraza, porodičnih metoda discipline i rutina koje su oni koristili nije&nbsp;&nbsp;nikakvo iznenađenje - kaže Kathryn Crawford, glasnogovornica internet stranice&nbsp;&nbsp;www.TheBabyWebsite.com, koja je provela istraživanje.&nbsp; Evo koje fraze roditelji najčešće koriste:&nbsp; 
1. Jer ja tako kažem.

2. Čekaj i vidjet ćeš.

3. Iskopat ćeš nekome oko s time.

4. Zatvori vrata, ne živiš u štali.

5. Rekao/la sam ti hiljadu puta!

6. Ne postoji riječ ne mogu.

7. Reci, oprosti.

8. Ako ne možeš pojesti ručak, nećeš moći ni desert.

9. Pitaj oca/majku.

10. Ko sam ja tebi?

Istraživanje je otkrilo da su fraze poput ˝Jer ja tako kažem˝, i ˝Čekaj i vidjet ćeš˝, najčešće  korištene prilikom odgoja djece

Osam od deset majki ponavlja fraze koje su čule od svojih roditelja

Deset najčešćih roditeljskih fraza koje se koriste u odgoju

Istraživači su konstatirali da pretjerano gledanje televizije kod djece između druge i&nbsp;četvrte godine života smanjuje kasnije uspjeh u matematici, ali ne i u čitanju, dok se&nbsp;opasnost da će biti odbačeni od drugova u razredu povećava za deset posto.&nbsp;
Fizička aktivnost vikendom se, kako su ustanovili naučnici, kod takve djece smanjuje&nbsp;za 13 posto, odnosno cjelokupna fizička aktivnost za devet posto.&nbsp;&nbsp; 
Konzumiranje zaslađenih gaziranih napitaka povećava se za devet, a grickalica za deset 
posto, što dovodi do povećanja indeksa tjelesne mase za pet posto u desetoj godini&nbsp;života.

Današnja djeca odrastaju uz televizor

Koliko je gledanje TV-a štetno za razvoj djece

Kada je pravo vrijeme da naučite mališana da gleda na sat? Sve ovisi o djetetu, ali s pet godina već mu možete početi otkrivati tajne male i velike kazaljke.&nbsp;&nbsp; Iako još dugo neće shvatiti pravo značenje vremena, igre i trening mogu učiniti čudo.
Djetetu je teško da shvati da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi. Da bi mu to postalo jasnije, igrajte s njim jednostavnu igru. 
Zamislite određenu radnju i onda tražite od djeteta da procijeni koliko ona traje: jedan dan, jedan sat, jednu minutu, jednu sekundu. Primjer: koliko traje crveno svjetlo na semaforu, šišanje, kupovina, putovanje na more... 
Uzmite nekoliko listova papira i na svakom nacrtajte po jedan sat, a na njima određeno vrijeme koje će dijete moći povezati s ustajanjem, odlaskom u vrtić, ručkom... 
Djetetu će trebati samo nekoliko dana da zapamti položaj kazaljki i moći će pokazati pravi u trenutku kada, recimo, dođe vrijeme za spavanje.

Djetetu je teško shvatiti da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi

Djetetu će trebati samo nekoliko dana da zapamti položaj kazaljki

Kada je pravo vrijeme da naučite mališana da gleda na sat

Prva faza u životu svakog dječaka traje od njegovog rođenja do šeste godine, tokom koje je, logično, najbliže povezan sa majkom, ali ni otac ne smije da se sklanja sa strane, već mora da se potrudi da ravnomjerno bude prisutan u njegovom životu. 
Stručnjaci kažu da je u ovom dobu najvažnije da se mališanu pruži ljubav i da mu se usadi osećaj sigurnosti. U narednom periodu, koji traje od šeste do četrnaeste godine, dječak se sve više ugleda na oca, tražeći da sa njim igra fudbal, popravlja stvari po kući i gleda utakmice, a majka je tu da i dalje pokazuje stalnu nježnost. 
On je opsjednut superherojima, borbama i oružjem. Važno je da mu se u toj dobi razvije osećaj za otvorenost, dobrotu, radost i lične sposobnosti. Treća faza, od četrnaeste godine do punoljetstva, zahtjeva da se roditelji malo povuku sa strane i prihvate dječakovu tvrdoglavost, česte promjene raspoloženja i povremenu nemarnost. Cilj je da dijete u ovom životnom periodu nauči konkretne vještine, da mu se usadi osjećaj odgovornosti i samopoštovanja.

Stručnjaci kažu da je u ovom dobu najvažnije da se mališanu pruži ljubav

Cilj je da dijete u ovom životnom periodu nauči konkretne vještine

Faze u razvoju dječaka: Ovo bi svaki roditelj trebao znati

Ljudi u toku života imaju dvije vrste zuba - mliječne i trajne zube. Mliječnih zuba ima 20 i 
od trajnih kojih ima 32 najviše se razlikuju veličinom, bojom i oblikom.&nbsp;&nbsp;Naime, mliječni zubi su znatno manji od trajnih, imaju mliječno-bijelu boju te niske i&nbsp;&nbsp;trbušaste krune. Iako se tada zubi još ne vide u usnoj šupljini, svih 20 mliječnih zuba je 
već prisutno u čeljustima u trenutku rođenja djeteta.&nbsp;&nbsp; Nažalost, još uvijek je uvriježeno mišljenje da mliječne zube ne treba čuvati, jer će ih 
zamijeniti trajni nasljednici. Tačno je da će mliječne zube zamijeniti trajni, međutim&nbsp;&nbsp;apsolutno je netačno da mliječni zubi ne zaslužuju jednaku brigu kao i trajni.&nbsp;&nbsp;Naime, mliječni zubi imaju višestruko važnu funkciju:&nbsp;&nbsp;- Oni čuvaju mjesto za svoje nasljednike; 
- Potiču normalan rast i razvoj čeljusti; 
- Omogućavaju žvakanje, što je preduvjet za dobru probavu; 
- Učestvuju u stvaranju glasova te razvoju jasnoga i razumljivoga govora; 
- Bitno utječu i na estetski izgled lica, što pridonosi pravilnom psihičkom razvoju djeteta. 
Nicanje zuba je prirodni, fiziološki proces pri kojem se u usnoj šupljini djeteta pojavljuju 
zubi, najprije mliječni, a potom od šeste godine nadalje i trajni zubi.&nbsp;&nbsp;Kada zubi započnu s nicanjem, kod mnogih beba sluznica usne šupljine postaje bolna i 
lako ranjiva. Kako zub prolazeći kroz kost, na putu prema površini usne šupljine pritišće&nbsp;&nbsp;završetke živaca.&nbsp;&nbsp;To kod djece izaziva osjećaj svrbeža koji ih instinktivno tjera da u usta stavljaju svoje&nbsp;&nbsp;prste, igračke i razne druge predmete. Nepažljivim guranjem raznih stvari u usta može se&nbsp;&nbsp;dogoditi da dijete ne samo ozlijedi vlastitu sluznicu nego i da unese nepoželjne&nbsp;&nbsp;mikroorganizme koji mogu izazvati različite infekcije.&nbsp;&nbsp; Da bi se ta mogućnost umanjila, a ujedno djetetu smanjio osjećaj svrbeža poželjno je 
djetetu povremeno nježno masirati desni čistom, vlažnom gazom ili za tu svrhu posebno&nbsp;&nbsp;napravljenim gumenim igračkama.&nbsp;Neke od tih igračaka oblikovane su tako da se dijete te dobi može njima samostalno 
koristiti grickajući ih i sišući.&nbsp;Od općih simptoma koji prate nicanje zuba najčešći su razdražljivost, plačljivost, 
poremećaji uobičajenog ritma spavanja, gubitak apetita i pojačano slinjenje.&nbsp;&nbsp;Iako se nekada smatralo da nicanje zuba kod djece uzrokuje povišenu tjelesnu 
temperaturu, proljeve i osipe, danas se liječnici slažu da ono nije primarni uzrok tim&nbsp;&nbsp;poremećajima, nego je najčešće riječ o posljedicama drugih razvojnih faza u životu djeteta&nbsp;&nbsp;koje se vremenski podudaraju s nicanjem zuba.&nbsp;&nbsp;Naime, u toj dobi djeca iz ležećeg položaja prelaze u sjedeći. Istodobno žlijezde slinovnice&nbsp;&nbsp;započinju s izlučivanjem pljuvačke koja se nakuplja na dnu usne šupljine. S obzirom na to&nbsp;&nbsp;da je dno usne šupljine još uvijek plitko, a djeca te dobi nisu svladala refleks gutanja, višak&nbsp;&nbsp;pljuvačke prelijeva se preko rubova usana pa ona curi iz usta.&nbsp;&nbsp; Prelaskom u sjedeći položaj djeca počinju i polako puzati po podu dodirujući različite&nbsp;&nbsp;predmete koje potom stavljaju u usta. Nerijetko su ti predmeti nečisti i na sebi imaju brojne&nbsp;&nbsp;mikroorganizme koji u djece mogu uzrokovati infekcije.&nbsp;&nbsp; 
Kako organizam djeteta burno reagira na infekcije, one mogu izazvati povišenu 
temperaturu. Otprilike u to isto vrijeme hranjiva vrijednost majčinog mlijeka postaje&nbsp;&nbsp;nedovoljna za normalan rast i razvoj djeteta, pa se u njegovu prehranu uvode nadomjesci&nbsp;&nbsp;i dopune majčinu mlijeku koji mogu izazvati probavne tegobe i proljeve.&nbsp;&nbsp;
Sve te promjene i novosti u životu djeteta uzrokuju njegovu povećanu razdražljivost i&nbsp;&nbsp;plačljivost, što je ponekad neopravdano povezano s nicanjem zuba.&nbsp; 
Iako je to često neprepoznato, mliječni su zubi iznimno važni za cjelokupno zdravlje danas&nbsp;&nbsp;djeteta, a sutra odrasle osobe. Roditelji se moraju brinuti o zubima djece i istodobno ih&nbsp;&nbsp;poučavati za samostalnu brigu o njima.&nbsp;&nbsp;
Ono što roditelji mogu i za zdravlje svoje djece moraju učiniti je održavati oralnu higijenu,&nbsp;&nbsp;poticati na konzumaciju pravilne i zdrave prehrane te sprečavati nepodesne navike.&nbsp;Iako je ponekad teško ustrajati u tim namjerama, svaki će roditelj zasigurno biti ponosan&nbsp;&nbsp;na lijepe i zdrave zube svoga djeteta.&nbsp; 
 Kada treba očekivati pojavu zubića u bebe:
- Centralni sjekutići pojavljuju se između šestog i desetog mjeseca života;- Bočni sjekutići između osmog i 12. mjeseca; 

- Prvi kutnjaci između 13. i 16. mjeseca; 

- Očnjaci između 16. i 18. mjeseca; 

- Drugi kutnjaci između 20. i 24. mjeseca. 

Sva navedena vremena nicanja su približna i moguća su odstupanja od dva do tri 
mjeseca. Ukoliko zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, odnosno ako svi mliječni zubi&nbsp;&nbsp;ne niknu do kraja druge godine života treba se javiti (dječijem) stomatologu koji će&nbsp;&nbsp;napraviti pregled i eventualno rendgensku snimku čeljusti kako bi ustanovio zašto zubi&nbsp;&nbsp;nisu iznikli.&nbsp;
Ponekad se može dogoditi da se dijete rodi s već izniklim zubom. Kako tako prerano&nbsp;&nbsp;iznikli zub može pričinjavati smetnje pri dojenju, potrebno je konzultirati se s (dječjim)&nbsp;&nbsp;stomatologom koji će taj zub izvaditi, ako je riječ o tzv. predmliječnom zubu bez korijena,&nbsp;&nbsp;ili će ga na odgovarajući način zaobliti, ako je riječ o pravom mliječnom zubu.&nbsp;

Iako se nekada smatralo da nicanje zuba kod djece uzrokuje povišenu tjelesnu  temperaturu, proljeve i osipe, danas se ljekari slažu da ono nije primarni uzrok tim  poremećajima

Mliječni zubi su znatno manji od trajnih

Mliječni zubi: Kada niču i zašto bole

Dvije trećine dojenčadi i čak 98 posto male djece do tri godine svakodnevno u prehrani konzumira tzv. dodane šećere: šećere i zaslađivače koji se u hranu i piće stavljaju da poboljšaju okuse i koji su dodani u procesu proizvodnje, a ne nalaze se prirodno u namirnicama, pokazala je nova analiza nacionalnih podataka Sjedinjenih Američkih Država.
Ove su rezultate komentirali i ljekari iz Američke udruge za zdravlje srca, a kažu kako djeca do druge godine života ne bi uopće trebala konzumirati umjetne šećere ili sladila. Uzimanje dodanih šećera se kod djece povezuje sa zdravstvenim problemima kao što su karijesi, astma, pretilost, povišeni krvni pritisak i promjene u masnoćama u tijelu.
Dojenčad u dobi od 6 do 11 mjeseci umjetne šećere dobiju iz jogurta, kašica i slatkih pekarskih proizvoda, a djeci od prve do treće godine života su voćni napici, slatkiši i peciva glavni izvor dodanih šećera.
Ova je studija proučavala je podatke o potrošnji šećera od 2011. do 2016. godine, a iako pokazuje da djeca u SAD-u konzumiraju zabrinjavajuće količine neprirodnih šećera, otkriva kako se ukupna potrošnja šećera u SAD-u u tih pet godina smanjila.
Ipak, nutricionisti upozoravaju da prehrana koja je već u najmlađoj dobi puna neprirodnih šećera, kasnije predstavlja pravu opasnost jer će utjecati na razvijanje ukusa i na sklonost prema raznim namirnicama.
Dokazano je da obrasci prehrane uspostavljeni u ranom djetinjstvu oblikuju kasnije obrasce prehrane, odnosno utječu na to što ćemo htjeti jesti.

Dojenčad u dobi od 6 do 11 mjeseci umjetne šećere dobiju iz jogurta, kašica i slatkih pekarskih proizvoda

Voćni napici, slatkiši i peciva glavni izvor dodanih šećera

Mališani do druge godine ne bi trebali konzumirati umjetne šećere

Nagle vremenske promjene pogoduju različitim mikroorganizmima. Topliji jesenji dani pogoduju virusima koji izazivaju infekcije organa za varenje koje idu sa povraćanjem i prolivom, a hladnije dane uglavnom vole virusi koji napadaju dišne organe.&nbsp; Nažalost ima i bakterija kojima prija toplo – hladno pa to dodatno komplikuje situaciju. Sa druge strane treba znati da su i djeca meteoropate. Zna se da i nerođene bebe osjećaju klimatske promjene.

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Kada treba početi s pranjem zubića

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Deset najčešćih roditeljskih fraza koje se koriste u odgoju

Koliko je gledanje TV-a štetno za razvoj djece

Kada je pravo vrijeme da naučite mališana da gleda na sat

Faze u razvoju dječaka: Ovo bi svaki roditelj trebao znati

Mliječni zubi: Kada niču i zašto bole

Mališani do druge godine ne bi trebali konzumirati umjetne šećere

Kako vrijeme utječe na infekcije

Svakodnevnica

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice

Ovo su razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici

Kako sačuvati dobar sluh djetetu

Trudite se da što češće cijela porodica zajedno jede

Predugo plakanje može oštetiti dječiji mozak, evo kako

Kada treba početi s pranjem zubića

Kako odrediti pravu veličinu bicikla za dijete

Deset najčešćih roditeljskih fraza koje se koriste u odgoju

Koliko je gledanje TV-a štetno za razvoj djece

Kada je pravo vrijeme da naučite mališana da gleda na sat

Faze u razvoju dječaka: Ovo bi svaki roditelj trebao znati

Mliječni zubi: Kada niču i zašto bole

Mališani do druge godine ne bi trebali konzumirati umjetne šećere

Kako vrijeme utječe na infekcije