Supružnici Mile i Milka Popović iz bosanskogradiškog sela Gornji Karajzovci i ovu zimu proveli su gotovo bez predaha. Danonoćno su bdjeli u ogromnom plastenicima da bi sačuvali pola miliona sadnica cvijeća te više hiljada kalemljenih sadnica limuna, narandže i drugih agruma. Ova proizvodnja u srcu Lijevče polja po mnogo čemu je jedinstvena.

<img alt="mile-limun" src="/media/old/58a0566f-5fc4-4f8f-adb3-5e3b0a0a0a64-mile-limun.jpg" style="height: 369px; width: 600px;" title="mile-limun">

Limun dobro rodio

- Zaista je teško povjerovati, ali i Hercegovci od nas kupuju sadnice limuna, mandarine ili narandže. Počeo sam s kalemljenjem ovih voćnih vrsta za svoje potrebe i osjetio veliku ljubav prema tom poslu. Kada bih imao vremena, ukalemio bih deset hiljada sadnica ovog voća i sve bih prodao - kaže Mile.

Njegova supruga više je zainteresirana za balkonsko cvijeće. U plastenicima ga ima na desetine vrsta i mnogo raznih varijacija.

- Cvijeće iz naših plastenika ukrašava balkone i prozore od Bihaća do Goražda. Zahvaljujući proizvodnji cvijeća, stekli smo mnogo prijatelja širom Bosne i Hercegovine - kaže Milka.

Mile Popović će ove zime iz vlastitih plastenika ubrati gotovo tonu limuna, mandarina i drugog južnog voća. Sezona prodaje cvijeća za Popoviće počinje prvih dana marta i traje sve do kraja proljeća. Optimisti su i vjeruju da će veliki zimski trud materijalizirati te da će tokom godine imati i vremena za kraći predah.

&nbsp;

Južno voće dobro uspijeva u Lijevče polju

Popovići proizveli na hiljade sadnica agruma

Da starost može biti lijepa, ali i zanimljiva primjer su štićenici Doma penzionera u Trebinju, koji se tri puta sedmično okupljaju na radionicama koje se organiziraju u ovoj ustanovi.&nbsp;

Prema riječima Branke Milidrag, koordinatorice aktivnosti u Domu penzionera, radionice se održavaju tri puta sedmično po dva sata.&nbsp;

<img alt="jelena-milovic" src="/media/old/58a0466c-447c-4592-abd8-53dd0a0a0a64-jelena-milovic.jpg" style="height: 400px; width: 600px;" title="jelena-milovic">

Milović: Sašije ponešto

- U zimskom periodu to je pletenje, pravljenje raznih ukrasa od papira, šivenje. Sve što se napravi ide za prodaju. Ljeti malo proširimo aktivnosti na održavanje cvijeća u dvorištu, a održavamo i kompletno cvijeće u restoranu - kaže Milidrag.

<img alt="branka-milidrag" src="/media/old/58a04663-e714-4e5f-9f99-53b30a0a0a64-branka-milidrag.jpg" style="height: 549px; width: 400px;" title="branka-milidrag">

Milidrag: Sve ide za prodaju

Poklonjen prihod

Dodaje da se otprilike okupi petnaestak žena, a ima i nekoliko muškaraca.&nbsp;

- To su ljudi koji mogu da se kreću, da se druže i da rade. Imamo ovdje na ulazu u Dom prodajnu izložbu, a učestvovali smo dva puta i na bazaru i sav prihod smo poklonili Marku Spaiću za liječenje - objašnjava Milidrag i dodaje da su u Domu kupci većinom oni koji dolaze u posjete te da su im ove zime najbolje išle pletene čarape.&nbsp;

Dušanku Bjeloš, koja je osam godina u Domu, zatekli smo u radionici.&nbsp;

- Jedva čekam dan kada se održavaju ove radionice. Ja ovdje dođem dva sata, popričamo, popijemo kafu, da nisam vazda na krevetu, da ne ležim. Da sam zdrava, nisam, ali dođem ovdje i fino mi bude - navodi Bjeloš.

<img alt="kosa-sikimic" src="/media/old/58a04679-1d3c-4091-8fe0-53dd0a0a0a64-kosa-sikimic.jpg" style="height: 435px; width: 600px;" title="kosa-sikimic">

&nbsp;Sikimić: Navikla raditi&nbsp; 
&nbsp; 
Jelena Milović kaže da je radila u konfekciji cijeli radni vijek za mašinom šijući, pa joj je drago da i sada može biti od koristi i sašiti ponešto.&nbsp;

- Evo, i ovdje me malo zapalo da radim za mašinom. Trenutno šijemo krpe, a, inače, šta god ima, ovdje se šije. Sve mi je zanimljivo, samo da prolazi vrijeme i da mi nije dosadno samoj u sobi. Volim da izađem i da nešto radim - naglašava Milović.&nbsp;

Kosa Sikimić iz Ljubinja, koja je u Domu više od osam godina, kaže da joj je drago što se otvorila radionica, jer je navikla raditi bilo šta, pogotovu na selu.&nbsp;

Kutije korpice

- Savijam štapiće i onda pravimo kutije korpice, to se i proda i pokloni. Ako nisam ovdje na radionici, onda šetam ili se bavim nečim drugim, jer ne mogu ležati, nisam navikla - ističe Sikimić.

Milidrag naglašava da, osim ovih radionica, štićenici Doma imaju mogućnost da se druže svakodnevno u zajedničkim prostorijama.

<h2>Razgovori s cimerkom</h2>

Džemila Džonković (85), koja je u Domu penzionera skoro 12 godina, kaže da joj je žao što više ne može hodati i družiti se s ostalim penzionerima.&nbsp;

- Sada, kada su me starost i bolest sustigle, samo ležim, a žao mi što ne mogu da ustanem. Mada mi je i ovdje, u sobi, lijepo, paze me, a imam i cimerku, pa pričamo - navodi Džonković.&nbsp;

Dom penzionera organizira radionice za korisnike

Trebinje: Uz rad i druženje stvaraju ukrase  koje prodaju u humanitarne svrhe

U njemačkom zatvoru jučer je preminuo osuđeni ratni zločinac Ljubiša Beara. O tome ko je Beara pisale su se knjige, uglavnom teške i sumorne, s obzirom, da je upravo Beara jedan od glavnih mozgova koji su osmislili plan ubijanja Bošnjaka u Srebrenici. Odnosno čovjek koji je isplanirao i sproveo genocid u Srebrenici.&nbsp;

Srbijanske e-novine objavile su pod naslovom "Monstrum iz Srebrenice" njegovu kratku biografiju. Tekst prenosimo u cijelosti:

"Ljubiša Beara rođen je 14. jula 1939. u Sarajevu. U maju 1992. imenovan je za načelnika bezbjednosti Glavnog štaba Vojske RS, u isto vrijeme kada je Ratko Mladić postao komandant Glavnog štaba Vojske RS (VRS). Za vrijeme napada VRS na srebreničku enklavu, ubijanja i pogubljenja koja su uslijedila, Beara je imao čin pukovnika i bio načelnik za bezbjednost Glavnog štaba VRS. Od 13. jula do 16. jula 1995. godine bio je prisutan na područjima Bratunca i Zvornika.

Dužnosti Ljubiše Beare kao načelnika za bezbjednost, koje mu je povjerio njegov komandant i komandant VRS Ratko Mladić i koje su definisane propisima Jugoslovenske narodne armije (JNA) o poslovima bezbjednosti koje je VRS usvojio, bile su da prati neprijateljske aktivnosti unutar jedinica VRS i protiv jedinica VRS, te da svojim pretpostavljenima predlaže mjere kojima će se odgovoriti na ugrožavanje bezbjednosti od strane neprijatelja. To je uključivalo kako otkrivanje izdajnika i drugih unutrašnjih prijetnji bezbjednosti u jedinicama VRS, tako i osujećivanje neprijateljskih prijetnji izvan VRS, poput diverzija, osmatranja i interventnih aktivnosti neprijatelja. Bio je zadužen za rukovođenje jedinicama Vojne policije Glavnog štaba i za predlaganje načina angažovanja Vojne policije. On je, na opštem nivou, bio zadužen i za koordinaciju s organima Ministarstva unutrašnjih poslova u zonama odgovornosti šest korpusa VRS. Ljubiša Beara je bio odgovoran i za zarobljene bosanske Muslimane iz Srebrenice u periodu od 11. jula 1995. do 1. novembra 1995. godine.

U toku nekoliko dana nakon napada na Srebrenicu, snage VRS su zarobile, pritvorile, po prijekom postupku pogubile i pokopale više od 7.000 muškaraca i mladića, bosanskih Muslimana iz srebreničke enklave, a bosansko-muslimanske žene i djecu Srebrenice prisilno premjestile van enklave. Optužnica navodi da je Ljubiša Beara počinio, planirao, poticao, naredio i na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje ovih zločina za koje je okrivljen.

Majstor za ubijanje: Navodi se da je Ljubiša Beara, zajedno sa drugim starješinama i jedinicama VRS i MUP-a imenovanim u ovoj optužnici, bio je član i svjesni učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, zajednički cilj kojeg je bio, između ostalog, da žene i djecu iz srebreničke enklave prisilno premjesti u Kladanj, 12. i 13. jula 1995; te zarobiti, zatočiti, po prijekom postupku strijeljanjem pogubiti, pokopati i nanovo zakopati hiljade bosanskih Muslimana, muškaraca i mladića od 16 do 60 godina iz srebreničke enklave, u periodu od 12. jula 1995. do 19. jula 1995. ili do približno tog datuma. U optužnici Haškog tribunala Ljubiša Beara se teretio na osnovu individualne krivične odgovornosti po jednoj tački za genocid, po četiri tačke za zločine protiv čovječnosti i po jednoj tački za kršenje zakona i običaja ratovanja. Kad se oktobra 2004. Ljubiša Beara prvi put u sudnici Haaškog tribunala pojavio, zamolio je suca, Britanca Iaina Bonomyja, da uputi jednu kratku poruku: &nbsp;“Moji ratni drugovi, koji su sada optuženi i u bjekstvu su, ja želim da im poručim da se dobrovoljno i što prije predaju, da se skine kamen oko vrata ovoj našoj zemlji, a i svima drugima u okruženju.”

Kratka biografija osuđenog ratnog zločinca

Monstrum iz Srebrenice: Ko je Ljubiša Beara

Dragan Jarić, prvi čovjek sindikalne organizacije u Osnovnoj školi “Petar Škundrić” u Budimlić Japri kod Oštre Luke, zvanično je napustio svoj granski sindikat. Tvrdi da nije otišao sam, već da ga je podržalo još dvadesetak kolega.

Nema problema

Tim će stopama, kako kaže, krenuti još nekolicina prosvjetara iz RS, koji su, ističe, nezadovoljni načinom sindikalne borbe, višemjesečnim kašnjenjem isplata naknada za prijevoz, za rođenje djeteta, koje nisu dobili pune tri godine.

Dragan Gnjatić, prvi čovjek Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS, Jariću i onima koji su otišli poručuje da ''svako ima pravo biti ili ne biti član Sindikata”. Ne vidi u čemu je problem, jer je “do sada podržavao sve oblike sindikalne borbe koje su mu predlagali”. Problem je, po njemu, neinformiranost, jer “naknade za prijevoz duguje resorno ministarstvo, a ne Sindikat”.&nbsp;

<img alt="dragan-gnjatic" src="/media/old/589d9bde-31cc-4863-bacc-11b80a0a0a64-dragan-gnjatic.jpg" title="dragan-gnjatic">

&nbsp;Gnjatić: Svako ima pravo&nbsp;

- Sindikat je uradio sve što je mogao, a ja lično nikad ništa nisam sabotirao, pa ni štrajkove. Ne znam šta bih još trebao da uradim. Je li da se javno zapalim na trgu da neko shvati? I hoće li to riješiti problem isplate naknada? Uostalom, niko nije bogomdan, pa ni ja. Za dva mjeseca idu izbori i eto prilike da se bira - kaže Gnjatić i dodaje da je mnogo više onih koji ga podržavaju od onih koji napuštaju Sindikat.&nbsp;

<img alt="branislav-kecman" src="/media/old/589d9c06-3bd4-4612-bbcd-12ae0a0a0a64-branislav-kecman.jpg" title="branislav-kecman">

Kecman: Ništa dramatično

Branislav Kecman, predsjednik Regionalnog odbora Sindikata obrazovanja, nauke i kulture regije Prijedor, ne vidi ništa dramatično u cijeloj priči, a pogotovo ne raskol, kako se to pokušava predstaviti u javnosti.&nbsp;

Kolektivni ugovor

- Pravi problem, konkretno u školi u Budimplić Japri, jeste neisplaćivanje naknada za prijevoz, rođenje djeteta, koje im duguje Ministarstvo prosvjete u Vladi RS. Vrijednost Sindikata je ta što je te naknade uspio staviti u poseban kolektivni ugovor. Dakle, Sindikat nikome ne duguje ni marku, ni dvije, ni tri, kao što duguje Ministarstvo prosvjete - kaže Kecman i dodaje da Sindikat štiti prava radnika, ali, nažalost, ne isplaćuje pare, kao što mnogi misle.&nbsp;

O povjerenju granskom sindikatu trebali su razgovarati i članovi sindikalne organizacije u Osnovnoj i srednjoj muzičkoj školi “Savo Balaban” u Prijedoru. No, nije bilo kvoruma pa je ova priča do daljnjega prolongirana. &nbsp;&nbsp;

<h2>Bez socijalnog interesa</h2>

- Očita je sprega Sindikata i vlasti koja im dozira šta smiju, a šta ne smiju raditi. Ljudi su ogorčeni i masovno se iščlanjuju iz Sindikata. U ovakvom načinu sindikalne borbe najbolje je da Vlada RS nema socijalnog partnera. Neka odluke donosi sama, jer mi, koji smo otišli, ne planiramo nikakvo novo sindikalno organizovanje - kaže Jarić.&nbsp;

Masovno iščlanjivanje iz Sindikata RS

Prosvjetari nezadovoljni jer ne primaju naknade za prijevoz, rođenje djeteta...

U Trebinju trenutno djeluju dvije javne kuhinje, u kojima topli obrok dobiva više od 100 građana.

Mirsad Ćatović, predsjednik humanitarne organizacije ”Imaret”, pri kojoj je i kuhinja, kaže da svakodnevno pripreme oko 35 obroka.

Bez prostorija

- Prema trenutnom uvidu, imamo 18 korisnika, odnosno 31 člana. Korisnici nisu samo Bošnjaci nego ima i drugih nacija. Obično su to stariji ljudi. Uvijek se više pripremi, jer ponekad dođe i neko ko nije korisnik - kaže Ćatović.

Naglašava da, budući da nemaju svoj prostor gdje bi korisnici mogli da objeduju, oni samo pripreme i raspodjele hranu, koju korisnici nose svojim kućama.

- Hranom se snabdijevamo od pomoći dobrih ljudi. Meso je 99 posto od kurbana. Mi smo neprofitni i zavisimo od donacija, pomoći i uplata. Dođu dobri ljudi, uplate 50-100 KM - ističe Ćatović i dodaje da imaju pomoć i lokalne zajednice, koja je prije 5-6 godina iznosila 5.000 KM, a sada iznosi samo 2.500 maraka godišnje.

Naglašava da, osim stalnih, imaju i oko 130 korisnika kojim povremeno dijele porodične pakete s osnovnim životnim namirnicama i sredstvima za higijenu, a novac za to im osiguravaju ljudi iz dijaspore.

Usluge narodne kuhinje Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske koristi oko 80 građana, koji svakog radnog dana dobiju kuhani obrok.

Prema riječima Đure Veljančića, upravnika kuhinje koja djeluje pri ovoj eparhiji, korisnici za vikend i vjerske praznike, kada kuhinja ne radi, dobivaju lanč-pakete.&nbsp; &nbsp;

Obaveza Grada

- Broj korisnika se već nekoliko godina ne mijenja. Od ukupnog broja za 24 osobe svakodnevno odvozimo hranu na kućnu adresu - navodi&nbsp; Veljančić.

Ističe da se finansiraju uz pomoć donacija, ali da im je značajno olakšano otkad je Grad Trebinje preuzeo obavezu da u budžetu godišnje izdvaja 60.000 KM za ovu namjenu.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Više od 100 gladnih dobiva topli obrok

U Trebinju dvije javne kuhinje brinu o socijalno ugroženima

U Prijedoru je preksinoć predstavljen program zapošljavanja medicinskih radnika u Njemačkoj „Vrijediš više“, iza kojeg stoji Centar za afirmaciju i razvoj iz Banje Luke.

Napredni kurs

Opći je zaključak da je interes za posao u Njemačkoj bio ogroman, a prostor gradske čitaonice pretijesan za sve one koji su tražili informaciju više.

Merima Hajder, koordinatorica u Centru, kaže da im je cilj da mladim i obrazovanim ljudima pruže mogućnost da svoje ideje i namjere realiziraju u okruženju koje će ih razumjeti i podržati. Povodom toga Centar je i pokrenuo ovaj program, za koji podjednak i velik interes vlada i u Banjoj Luci i u Prijedoru.

- Centar za afirmaciju i razvoj zainteresiranima nudi kurs naprednog njemačkog jezika, polaganje međunarodnog ispita za B2 nivo u Njemačkoj, prijevod dokumentacije i konačno pronalazak radnog mjesta - kazala je Hajder.

U ovom ciklusu programa “Vrijediš više“ mjesta će biti za 12 Prijedorčana medicinske struke.

Podaci Zavoda

U Zavodu za zapošljavanje, prijedorskoj filijali, trenutno je registrirano 387 medicinara od četvrtog do sedmog stepena, koji aktivno traže posao. 
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; 
 
&nbsp; 
&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Predstavljen program "Vrijediš više"

Prijedor: Veliki interes za zapošljavanje medicinskih radnika u Njemačkoj

U Memorijalnom centru Potočari danas je otvoren Muzej i stalna postavka "Srebrenički genocid - neuspjeh međunarodne zajednice", što je dio zajedničkog i kontinuiranog nastojanja da se očuva sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici i da se u svijet još jednom pošalje poruka da ono što se desilo u Srebrenici nikada više ne smije da se ponovi.

Predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Potočari Sadik Ahmetović rekao je da ovo nije posljedni projekt ovog centra te da će se nastaviti s realizacijom projekata o događajima koji su se dogodili tokom 1995. godine.

Dizajn stalne postavke napravio je holandski Memorijalni centar Kamp Westerbork u saradnji s Memorijalnim centrom Potočari te holandskom mirovnom organizacijom Pax. Postavka je namjenski napravljena u renoviranoj zgradi nekadašnje komande holandskog bataljona UNPROFOR-a i čini dio šireg programa koji finansira Ambasada Holandije u BiH.

- Izložba govori o genocidu i zatvorenicima koji su bili zatvoreni ovdje, a više od 2.000 nije pronađeno. Zahvaljujem pojedincima bataljona koji su učestovali u pravljenju izložbe. Želim zaključiti obraćanje obećanjem da ova izložba nije kraj za Srebrenicu i nastavit ćemo razgovore u Holandiji i rad s Memorijalnim centrom Potočari. Gdje god bude moguće omogućit ćemo kontak preživjelih vojnika i žrtava - rekao je direktor Kampa Westerbork Dirk Mulder.

Ambasador Holandije u BiH Jurriann Kraak kazao je da je ova ambasada osigurala sredstva za projekt te da njegovu realizaciju prati od septembra prošle godine.

- Svi smo znali da ćemo se susreti s komplikacijama, međutim, spremnost i volja su me doveli do toga da se projekt provede. Moramo svi shvatiti da je mnogo organizacija i ljudi učestvovalo u projektu i zahvalan sam na velikodušnosti grupe ljudi koji su pristali da ispričaju svoju priču - rekao je ambasador Kraak.

Jedan od inicijatora projekta Srebreničanin Hasan Nuhanović istakao je da je projekt bio težak te poručio prisutnima:

- Nalazite se na mjestu ili za stolom gdje su kobne odluke donesene 95. koje su ljude koštale života - istakao je Nuhanović.&nbsp;

U holu Muzeja koji je danas otvoren u Memorijalnom centru izložene su fotografije selektirane u više kategorija koje nikada prije nisu objavljene, kao i videosnimci te intervjui s vojnicima i svjedocima.&nbsp;

Sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici

Otvoren Muzej i stalna postavka u Memorijalnom centru Potočari

Među rijetkim starim zanatima u Bijeljini koji još odolijevaju modernim stremljenjima i navikama, održao se ćurčijski.

Đorđe Drvenica već 40 godina radi u svojoj ćurčijskoj radnji u Zanatskom centru u Bijeljini u Nušićevoj ulici, gdje šije odjevne predmete, kožuhe i šubare od štavljene janjeće i ovčije kože.

Dugo traje

- Ćurčijskim zanatom bavim se ukupno skoro 56 godina. Naslijedio sam ga od oca Branka. Djed, očev otac, bio je opančar, dok je drugi djed, majčin otac, bio abadžija. Izrađivao je šare na krznu i na koporanima. Ćurčijsku radnju je davne 1940. godine otvorio moj otac Branko. I ja sam početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo izučavati ćurčijski zanat i, evo, već 56 godine istrajavam u ovom poslu - govori Drvenica, jedan od najstarijih bijeljinskih zanatlija.

Iako već u penziji, kao da ne može nijedan dan provesti bez mirisa štavljene kože i bez svoje mašine “singerice”, stare više od stotinu godina. Sjeća se da je prva radnja njegovog oca bila na lokaciji sadašnjeg Starog nebodera, u centru grada. Sjeća se i da se njegov otac Branko 6. aprila 1960. uselio u novu radnju u Zanatskom centru kod Zelene pijace. Od tada, kaže, kao da je vrijeme stalo. U radnji se ništa nije mijenjalo u proteklih 56 godina.

- Tokom prošle godine, u goste mi je došla TV ekipa RTS-a iz Beograda. Snimali su emisiju “U hodu - zaboravljeni velikani”. Rekli su mi da na području Srbije i Vojvodine nisu mogli pronaći nijednog ćurčiju pa im je neko predložio da dođu u Bijeljinu. Nekada sam šio i po 500 kožuha godišnje, a posljednjih godina svega tridesetak. Trenutno radim, uglavnom, samo prepravke, popravke i sitne obrade kože – naglašava Drvenica.

Bolja trgovina

Danas, kada rekapitulira svoj radni vijek, kaže da bi, možda, bolje prošao u životu da se bavio trgovinom. No, nadvladao je miris kože i specifičnost zanata kojem je posvetio svoje najbolje godine.

<h2>Čuvanje uspomena</h2>

Danas u radnji, u kojoj kao da je, uistinu, vrijeme stalo, kaže da čuva uspomene na staru Bijeljinu i na neke stare, dobre zanate i vrsne majstore.

&nbsp;

&nbsp;

Ćurčijski zanat odolijeva vremenu

Đorđe Drvenica 56 godina ne može bez mirisa štavljene kože i “singerice”

Milan i Milena Simić žive u semberskom selu Glavičice sa sedmogodišnjom djevojčicom Nikolinom, kojoj su u 13. mjesecu života ljekari s Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Srbije „Dr Vukan Čupić“ otkrili da boluje od epilepsije.

Roditelji male Nikoline, koja će 24. februara napuniti sedam godina, uprkos brojnim životnim nedaćama, ne predaju se. Iako su tokom 19 godina bračnog života već izgubili troje djece, trojicu dječaka u različitoj životnoj dobi, nakon čega su im ljekari koji su uradili genetske pretrage saopćili da jedinu šansu imaju ukoliko dobiju djevojčicu, danas sve nade polažu u ozdravljenje male Nikoline.

Milena Simić kaže da će ona i muž, sve dok su živi, vjerovati da za Nikolinu postoje velike šanse za ozdravljenje.

- U oktobru 2011. godine počela je koristiti lijek „keppra“, dvije bočice za mjesec. Za dvije bočice sirupa izdvajamo 170 KM. Zdravstveni fond nam refundira troškove, ali, dok mi dobijemo taj novac, prođe vremena i vremena. Ne smijemo nikad biti bez tog lijeka, jer ne znamo kada se epileptični napad može ponoviti - kaže Milena.

Suprug Milan mjesečno zaradi oko 300 KM za održavanje seoskog groblja, što nije dovoljno ni za osnovne namirnice. Tešku materijalnu situaciju ove porodice dodatno usložnjavaju i opterećuju česti odlasci u Beograd na kontrole te kod logopeda.

<h2>Uplate na žiroračun</h2>

Zbog brojnih životnih nedaća kojima su trenutno izloženi, Simićima je neophodna pomoć humanih ljudi.

Svi oni koji žele pomoći, mogu to učiniti uplatom na žiroračun u ''Pavlović banci'' broj: 554-402-00664601-58, na ime Milan Simić. Kontakt mogu ostvariti i telefonom, na broj: 065/367-575.

&nbsp;

&nbsp;

Vjeruju u ozdravljenje Nikoline

Simićima neophodna pomoć humanih ljudi

U selu Crnča kod Dervente, u šumi Paljevina, danas je pronađen&nbsp;veliki broj uginulih ovaca.

Sumnja se da su&nbsp;životinje žrtve hladnoće koja je vladala tokom cijelog januara i da su ih na ovom lokalitetu ostavili nomadi, piše Blic.

Mještani su izrevoltirani i zabrinuti, jer su leševi razbacani na širem prostoru te je strah od zaraze sasvim opravdan.

<img alt="t5zktkqturbxy83mmjlnzi0ymyyymmwodjlogfjognmnte3ztvlzmyzzi5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga" src="/media/old/5898aa15-f878-4c1b-9f72-6b5e0a0a0a64-t5zktkqturbxy83mmjlnzi0ymyyymmwodjlogfjognmnte3ztvlzmyzzi5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga.jpg" title="t5zktkqturbxy83mmjlnzi0ymyyymmwodjlogfjognmnte3ztvlzmyzzi5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga">

Stanko Zemunović iz Crnče kaže da je udovoljio molbi stočara sa Vlašića da na njegovim njivama sa stadom provedu nekoliko dana, dok se vrijeme&nbsp;ne poboljša.

- Prihvatili smo te ljude sa razumijevanjem i sažaljenjem. Tu ih je zameo snijeg, boravili su duže vrijeme a kada su otišli, zgrozili smo se vidjevši približno 200 leševa ovaca koji su ostali poslije njihovog odlaska. Sada se odatle širi smrad, dolaze ptice, gavrani, razne zvjeri i raznose ostatke ovaca za koje ne znamo da li su stradale od gladi ili bolesti – požalio se Zemunović.

Stanovnici Crnče obavijestili su policiju i veterinarske inspektore, ali kažu da još niko nije došao da provjeri uzroke uginuća i osigura&nbsp;zakopavanje koje će škoditi lokalnom stanovništvu.

<img alt="pmzktkqturbxy9lyjnkzwq0mzhhzdmymtexmzlhoguyywqxntk4zduznc5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga" src="/media/old/5898aa56-3e8c-40f7-8a1b-6b9a0a0a0a64-pmzktkqturbxy9lyjnkzwq0mzhhzdmymtexmzlhoguyywqxntk4zduznc5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga.jpg" title="pmzktkqturbxy9lyjnkzwq0mzhhzdmymtexmzlhoguyywqxntk4zduznc5qcgvnk5uczqmuamldlqlnadyawsovb9kyl3b1bhnjbxmvturbxy8xzdc0y2i0mtcwntk1mdqznjyyownhymq2mdzmntbmni5wbmchwga">

- Sad čekamo šta će lokalni i republički organi iz Dervente i Banjaluke poduzeti, a potom ćemo razmotriti slijedeće korake – kazali &nbsp;u ovom selu kod Dervente napominjući da je kod njih zimovalo stado od 2.000 ovaca i da sada ne znaju gdje je stacionirano, prenosi Blic.

U selu Crnča

Mještani u panici: Leševi 200 ovaca razbacani u šumi kod Dervente (UZNEMIRUJUĆE FOTOGRAFIJE)

Mještanina Raljaša kod Prijedora, koji se na lokalnom putu prema obližnjoj Gornjoj Ravskoj, dok je išao posjetiti djedovinu, riješio hrpe smeća tako što ju je, i pored istaknutih upozorenja, samo ostavio tamo gdje joj nije mjesto, otkrio je račun za struju.

Užasan prizor&nbsp;

Nekome nije bilo teško da malo zaviri u smeću, nađe dokaz s imenom i prezimenom i sve zajedno, s fotografijom razbacanog otpada, pošalje na adresu Odsjeka komunalne policije u Prijedoru.

- Prolazio sam tim putem, vidio hrpu smeća i ostao užasnut prizorom, kao i većina ljudi koji prolaze ovim krajem. Htio sam da saznam ko ga je ostavio pa sam u gomili smeća, za manje od tri minute, pronašao račun s imenom i prezimenom počinioca i slučaj proslijedio Komunalnoj policiji - ispričao nam je Prijedorčanin, koji iz razumljivih razloga nije želio da mu se ime spominje u javnosti. &nbsp;

<img alt="dokaz-racun-za-struju" src="/media/old/589483cf-8250-4c1c-86da-0d420a0a0a64-dokaz-racun-za-struju.jpg" title="Dokaz račun za struju">

Dokaz račun za struju

Nakon što su dobili dokaz, u Komunalnoj policiji su istog trena i intervenirali. Na teren je upućen komunalni policajac, a nesavjesni mještanin, koji je “gradnju” divlje deponije pokušao opravdati pričom da je ''na smeće, koje je izvadio iz gepeka, zaboravio dok je vadio lance za gume”, kažnjen je prekršajno sa 50 maraka. I nalogom da smeće ukloni, a prostor vrati u prvobitno stanje.&nbsp;

Provjera kažnjenih

- Naravno, ne zaustavljamo se samo na plaćanju kazne, već provjeravamo i je li naše rješenje o uklanjanju smeća ispoštovano. Ukoliko nije, slijedi nova novčana kazna u minimalnom iznosu od 100 maraka. I dok god ne zateknemo čisto mjesto, pišemo kazne, pa se toga na kraju i nakupi - kažu u Odsjeku komunalne policije u Prijedoru.

Dokaz je u ovom slučaju bio račun, no to može biti bilo šta, registarski broj vozila ili nešto slično.

<h2>Željezo niko ne baca&nbsp;</h2>

U Komunalnoj policiji trenutno „vode borbu“ sa sedam divljih deponija na području grada, na koje nesavjesni mještani nerijetko, uz vreće sa smećem, ostavljaju i kabasti otpad, najčešće stari i pohabani namještaj. Ranije je bilo i predmeta od željeza, no sad više nema, jer takav otpad završava u stanicama za otkup sekundarnih sirovina.&nbsp;

- Problem prave i oni koji u obične, a ne posebne zatvorene kontejnere odbacuju veće količine životinjskog otpada, poput iznutrica - kažu u Komunalnoj policiji.

&nbsp;

I građani mogu spriječiti zagađivače okoliša

Prijedor: Ostavio hrpu smeća na putu, otkrio ga račun za struju

Sibirska zima i minusi rastjerali su i kupce i trgovce na gradskim tržnicama u Prijedoru.

Kupuje samo onaj ko mora, a slično je i s prodajom. Obavezan rekvizit je i deka na betonskom štandu, da zagrije prodavača, ali i ono što je izložio.

Malo pomaže, jer se izložene namirnice brzo smrzavaju i još brže propadaju, pa ih po povratku s tržnice nerijetko moraju baciti.

Milan Kantar tako je posljednjih dana bio jedini koji je u otvorenom dijelu gradske tržnice u centru grada ostajao poslije 12 sati.

- Ujutro nas bude sedmero-osmero, no svi zbog hladnoće brzo odlaze. Teško je izdržati ove minuse. Sve izloženo se smrzava, mrkva, krompir, jabuke... Ne pomaže ni umotavanje u deku, a malo ljudi i dolazi i još manje ih kupuje - kaže Kantar.

Drastičan pad broja zakupaca bilježe i u Upravi Gradske tržnice. Kažu da je januar po tome prepoznatljiv, a ovaj posljednji možda i najgori, jer je bilo perioda kada su u tokom cijelog dana imali samo dva zakupca.

Namirnice se brzo smrzavaju i još brže propadaju

Gradske tržnice u Prijedoru: Minusi rastjerali i kupce i prodavače

Radovi na obnovi zgrade Fakulteta za proizvodnju i menadžment u Trebinju su u završnoj fazi. Vanjski radovi su u potpunosti završeni, a pri kraju su i unutrašnji.

Osim ove, obnavljaju se i zgrade Likovne akademije te Studentskog centra, a sve u sklopu projekta „Energetska efikasnost“ koji provodi Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.&nbsp;

Prema riječima Dušana Jokanovića, dekana FPM-a u Trebinju, zgrade koje su obuhvaćene ovim projektom bile su u izuzetno lošem stanju, što i ne čudi ako se uzme u obzir činjenica da su izgrađene početkom prošlog stoljeća.&nbsp;

- Nakon obnove ovih zgrada, energetska ušteda trebala bi iznositi između 30 i 45 posto - ističe Jokanović, dodajući da bi uskoro &nbsp;trebao biti priključen i novi sistem grijanja i hlađenja, koji se također radi i u zgradi Likovne akademije te u Studentskom centru.

U okviru projekta, sva tri objekta dobit će i novu LED rasvjetu.&nbsp;

Obnova objekata fakulteta i Studentskog centra obradovala je i studente, jer će na ovaj način dobiti bolje uvjete.&nbsp;

<h2>Solarni paneli &nbsp;</h2>

Na Studentskom domu bit će postavljeni i solarni paneli, pomoću kojih će se u ovom objektu zagrijavati voda. Obnova studentskih objekata u Trebinju počela je u septembru prošle godine, a vrijednost ovog projekta iznosi blizu milion KM.&nbsp;

Obnova Fakulteta za proizvodnju i menadžment

Trebinje: Nakon radova energetska ušteda i do 45 posto

Šest srednjih škola, Muzička i Centar “Sunce” u Prijedoru, koje pohađa oko 2.800 učenika ,posljednje tri godine pokriveni su kamerama videonadzora. Valentina Sovilj, predsjednica aktiva direktora srednjih škola za regiju Prijedor, pojašnjava da su pod &nbsp;kamerama videonadzora unutrašnjost i ulazi škola. U prvom planu bila im je, naglašava, sigurnost učenika.

Drsko ponašanje

Naglašava da od postavljanja nadzora u školama nije bilo nekih većih incidentnih situacija, niti provala, ali jeste školskih nestašluka, pa i drskog ponašanja prema profesorima, za šta je dokaz upravo bio snimak s videonadzora.

- Učenik jedne srednje škole bio je veoma drzak prema profesoru. I to na času koji je napustio. Poricao je drskost, pa smo mu pustili snimak, nakon čega je i disciplinski kažnjen - kaže Sovilj.

Učenicima je videonadzor u početku bio zanimljiv, a sada, kako kaže, čak i zaborave da ga imaju. Tako su tri učenika prvog razreda prije mjesec bila nemalo iznenađena kada su im pokazali snimak na kojem u jednoj od učionica prave haos, “marljivo” slažući nove školske klupe jednu na drugu.

Autori grafita

Snimke sa školskog videonadzora po potrebi koristi i policija. Tako je, prema Valentininim riječima, bilo prošle godine kada su otkriveni autori prijetećih grafita koji su osvanuli na jednoj od škola.&nbsp;

Stevica Džogazović, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola prijedorske regije, kaže da većina gradskih škola, uglavnom iz preventivnih razloga, ima videonadzor koji pokriva i školska dvorišta.

<h2>Pružena pomoć</h2>

Sredstva za nabavku videonadzora škole su same osigurale, a Sovilj naglašava zahvaljujući domaćinskom poslovanju, ali i pomoći grada, koji im je uvijek pri ruci kad nešto zatreba.

Srednje škole pokrivene videonadzorom

Prijedor: Sada će nastavnici imati dokaz za kažnjavanje

Ledeni januarski val s izuzetno niskim dnevnim temperaturama zaposlene u Centru za socijalni rad Bijeljina, bar do sada, nije iznenadio. Već su tri osobe iz kategorije samačkih domaćinstava, koje su stare i bolesne, smjestili u Starački dom „Slađur“.

Posebna pažnja

Milan Simeunović, direktor Centra za socijalni rad, uputio je apel građanima, mještanima koji žive u selima, predstavnicima mjesnih zajednica u Semberiji da obrate posebnu pažnju na komšije koji su stari i iznemogli i da im pomognu oko održavanja toplih prostorija, odnosno da im jave ukoliko je nekome neophodna pomoć ili privremeni smještaj u starački dom.

- Sami ne možemo doći do svake od tih porodica. Svi naši stručni radnici dobili su uputstva i instrukcije oko pomoći i obilaska ovih porodica. Snijeg nas nije iznenadio, ali su nas iznenadile izuzetno niske temperature. Do nekih ugroženih porodica u udaljenim selima ne možemo ni doći putničkim automobilom. Bilo bi nam neophodno terensko vozilo - kaže Simeunović.

Naglašava da će Centar nadoknaditi troškove održavanja grijanja u kućama kod starih i bolesnih osoba ili osiguranje jednog obroka u tim ekstremnim situacijama.

Simeunović kaže da ovi „ledeni“ dani predstavljaju dodatni problem za zaposlene u Centru za socijalni rad, jer je značajan broj korisnika socijalne pomoći upravo iz kategorije starih lica.

<img alt="milan-simeunovic5" src="/media/old/5878c2e7-c6b8-4070-adc0-53430a0a0a64-milan-simeunovic5.jpg" style="height: 539px; width: 718px;" title="">

Simeunović: Data uputstva

Izostala podrška

- Nažalost, većina tih ljudi živi sama u kućama i stanovima, često i bez podrške bližih srodnika. Komšije, nažalost, često nisu voljne da pomognu i priteknu u pomoć u takvim situacijama. Osigurali smo po 93 KM za 378 korisnika novčane pomoći za nabavku ogrjeva. Prije desetak dana smo počeli isplaćivati tu pomoć – ističe Simeunović.

<h2>Podjela paketa</h2>

Simeunović naglašava da su im pomogla dva privatna preduzeća za nabavku paketa hrane i higijenskih potrepština. Podijelili su oko 150 paketa uoči Nove godine i božićnih praznika.

Centar za socijalni rad Bijeljina

Stare, bolesne i iznemogle smještaju u staračke domove

Mještani Velikog Palančišta kod Prijedora imaju velikih problema s strujom. Dovoljan je mali vjetar i snijeg pa da je nema. No, najveći problem mještanima, kako je zabilježio i objektiv našeg fotoreportera, predstavljaju stare i nakrivljene bandere čije se žice mogu dohvatiti rukom.&nbsp;

- Te bandere su veliki problem, ali i stalna opasnost. Samo što se nisu srušile – žale se mještani koji su rješenje za nevolju svojevremeno tražili i peticijom.&nbsp;

No, problem oronulih bandera, mada radnici „Elektrodistribucije“ rade i na njihovom terenu, još nisu riješili.&nbsp;

Predrag Klincov, portparol banjalučke „Elektrokrajine“, najavljuje da bi to ipak moglo biti u ovoj godini, jer je planom „Elektrodistribucije“ predviđena potpuna rekonstrukcija naponske mreže s koje se napaja Veliko Palančište.

- U planu je i rekonstrukcija rasklopne trafostanice Gornja Puharska. To će poboljšati kvalitet, ali i pouzdanost u isporuci struje na području Velikog Palančišta i okolnih naselja - kazao je Klincov.

On je dodao da će početkom marta biti preciziran početak radova za koje su, kako je potvrdio, osigurana sredstva.

Popovići proizveli na hiljade sadnica agruma

Trebinje: Uz rad i druženje stvaraju ukrase koje prodaju u humanitarne svrhe

Monstrum iz Srebrenice: Ko je Ljubiša Beara

Prosvjetari nezadovoljni jer ne primaju naknade za prijevoz, rođenje djeteta...

U Trebinju dvije javne kuhinje brinu o socijalno ugroženima

Prijedor: Veliki interes za zapošljavanje medicinskih radnika u Njemačkoj

Otvoren Muzej i stalna postavka u Memorijalnom centru Potočari

Đorđe Drvenica 56 godina ne može bez mirisa štavljene kože i “singerice”

Simićima neophodna pomoć humanih ljudi

Mještani u panici: Leševi 200 ovaca razbacani u šumi kod Dervente (UZNEMIRUJUĆE FOTOGRAFIJE)

Prijedor: Ostavio hrpu smeća na putu, otkrio ga račun za struju

Gradske tržnice u Prijedoru: Minusi rastjerali i kupce i prodavače

Trebinje: Nakon radova energetska ušteda i do 45 posto

Prijedor: Sada će nastavnici imati dokaz za kažnjavanje

Stare, bolesne i iznemogle smještaju u staračke domove

Stare bandere, žice se mogu dohvatiti rukom

Republika Srpska

Popovići proizveli na hiljade sadnica agruma

Trebinje: Uz rad i druženje stvaraju ukrase koje prodaju u humanitarne svrhe

Monstrum iz Srebrenice: Ko je Ljubiša Beara

Prosvjetari nezadovoljni jer ne primaju naknade za prijevoz, rođenje djeteta...

U Trebinju dvije javne kuhinje brinu o socijalno ugroženima

Prijedor: Veliki interes za zapošljavanje medicinskih radnika u Njemačkoj

Otvoren Muzej i stalna postavka u Memorijalnom centru Potočari

Đorđe Drvenica 56 godina ne može bez mirisa štavljene kože i “singerice”

Simićima neophodna pomoć humanih ljudi

Mještani u panici: Leševi 200 ovaca razbacani u šumi kod Dervente (UZNEMIRUJUĆE FOTOGRAFIJE)

Prijedor: Ostavio hrpu smeća na putu, otkrio ga račun za struju

Gradske tržnice u Prijedoru: Minusi rastjerali i kupce i prodavače

Trebinje: Nakon radova energetska ušteda i do 45 posto

Prijedor: Sada će nastavnici imati dokaz za kažnjavanje

Stare, bolesne i iznemogle smještaju u staračke domove

Stare bandere, žice se mogu dohvatiti rukom