Nakon što je mostarskom “Aluminiju” isključena struja, što ujedno predstavlja i propast nekadašnjeg giganta, u Srednjoj Bosni se ponavlja dobro viđen scenarij propasti firmi koje su nekad zapošljavale hiljade ljudi. Bugojanski “Slavko Rodić”, busovačke “Vatrostalna” i "Mediapan", viteška “Impregnacija”, ali i većim dijelom “Vitezit”, travnički "Borac", "Šibicara“ Dolac te, naravno, novotravničko “Bratstvo” dio su od kraja rata iste priče u kojoj radnici uglavnom završe na ulici s neuvezanim stažem.&nbsp; &nbsp;Radne knjižice
- Cijela priča oko “Aluminija” već je viđena. Teško me pogodilo sve to sa „Aluminijem“. Do sada smo možda imali nade da ćemo mi kao radnici koji su bez prava na rješenje o otkazu i radnu knjižicu brisani sa MIO/PIO i nikada nismo pozvani na posao riješiti svoje probleme - kazala je Gordana Čurčić, dopredsjednica Udruženja radnika neriješenog imovinskopravnog statusa MMK „Bratstvo“ Novi Travnik.

Njeno udruženje okuplja oko 940 radnika s neriješenim statusom, a usprkos činjenici da su kucali na sva vrata, nijedna se nisu otvorila.
Uvezivanje staža
- Vladajući su obećavali da će donijeti zakon o uvezivanju staža za svakog radnika koji je u ratu ostao bez posla, ali to se nikada nije dogodilo. Vlasti dolaze i prolaze, samo obećavaju, a niko ništa ne radi. Bivši radnici sve ove godine žive od bauštele, tko može raditi ide na sezonu, druge pomažu djeca - kazala je Čurčić.
Ostala ruševina
Čurčić kaže da pored onoga što je ostalo od nekadašnjeg giganta „Bratstva“ ne voli ni proći.
- Osjećam se grozno kad vidim onu ruševinu - kazala je Čurčić.

Vladajući su obećavali da će donijeti zakon o uvezivanju staža za svakog radnika koji je u ratu ostao bez posla, ali to se nikada nije dogodilo, kaže Čurčić

Ovako novotravničko „Bratstvo“ izgleda danas

Više od 900 radnika “Bratstva” još čeka na uvezivanje staža

Motociklistički klub “Enduro” iz Jajca osnovan je s ciljem da okupi ljubitelje enduro sporta u Jajcu, ali i Bosni i Hercegovini. Klub koji okuplja motocikliste koji vole prirodu, vožnju prirodnim stazama, uz savladavanje raznih prepreka, egzistira od 2012., dok je službeno registriran 2016. godine. Trenutno broje 25 članova s tendencijom porasta. 

Gosti iz inozemstva

- Osim iz Jajca, okupljamo članove i iz susjedne općine Dobretići. Naš klub djeluje na ove dvije općine. Od 2012. organiziramo enduro vožnje, kao i druženja na otvorenom, gdje se pojavi veliki broj motociklista iz naše zemlje, ali i iz inozemstva – govori nam Anto Bagarić, predsjednik Motociklističkog kluba “Enduro” iz Jajca.

Za svaki sport potrebni su ljubav, interesiranje, ali i usavršavanje kroz trenažni proces.

- Kroz promociju ovog sporta promoviramo i grad Jajce u najboljem svjetlu, u nadi da ćemo privući pažnju domaćih, ali i stranih investitora. Ovaj vid turizma veoma je značajan za naš turizam, koji je u usponu, ali i za sam razvoj sporta - rekao je Bagarić.

Želja mu je, kaže, da razvije ovaj vid sporta, ali i turizam.

Izvući korist 

- Vjerujem da na planinu Ranče možemo privući veliki broj turista, koji bi uživali u svim našim blagodatima, jer iz turizma možemo izvući veoma lijepu korist – ističe Bagarić.

Organizirali su i prve enduro utrke na obroncima Ranče.&nbsp;- Prije dvije godine, organizirali smo i prvu enduro utrku, na kojoj je učestvovalo više od 40 takmičara iz BiH, ali i iz Hrvatske, Slovenije i Njemačke. Nakon utrke, dobili smo veoma pozitivne komentare i naročito pohvale od vozača za planinske staze, koje se rijetko mogu pronaći u našem okruženju - govori Bagarić.

Klub se finansira isključivo od članova, neke značajnije pomoći nemaju.

Život u vrletima 

Anto Bagarić živi s roditeljima u porodičnoj kući koja je više od 18 kilometara udaljena od centra Jajca, bez komšija, u netaknutoj prirodi.&nbsp;- Ostao sam da živim u svom gradu, iako sam imao dosta ponuda da odem u neke druge zemlje, ali to mene ne interesira. Moj cilj je da ostanem da živim na svojoj očevini u planinskim vrletima – kaže Bagarić.

Nakon utrke na obroncima Ranče, dobili smo veoma pozitivne komentare i naročito pohvale od vozača za planinske staze, koje se rijetko mogu pronaći u našem okruženju, govori Bagarić

Kroz enduro promovira Jajce u najboljem svjetlu

Kreševski ljubitelji sporta nastavljaju s očuvanjem vrijedne tradicije. Danas su počele ovogodišnje Općinske sportske igre, koje su već godinama najposjećeniji događaj na kreševskom području.

Oni koji vole mali nogomet, mušku i žensku odbojku te streetball uglavnom uživaju na Bostanu, igralištu pored zgrade osnovne škole. Uz spomenute igre zastupljeni su i drugi sportovi kao što je tenis, stolni tenis, trčanje, bacanje kugle i šah, a ta takmičenja odvijaju se u Sportskom centru „Ober“.
Osim sportskih događanja, organizatori su pripremili i bogat revijalni program, a u takmičarskom dijelu mogu učestvovati svi građani s području općine, kao i oni koji su to bili.

Kreševo: Mogu učestvovati svi građani s područja općine

Počele Općinske sportske igre

U gornjovakufskom naselju Uzričje, koje je u proteklom ratu potpuno porušeno i raseljeno, svečano je otvorena novoizgrađena džamija.&nbsp;Ova džamija je nekada davno izgrađena, pa je porušena u Drugom svjetskom ratu, ponovo je izgrađena, da bi bila ponovo porušena u posljednjem ratu, kada je i cijelo naselje sravnjeno sa zemljom.Mještani i brojni prisutni gosti nisu krili svoju sreću i oduševljenje povodom ovog događaja, jer tek sada smatraju svoj povratak potpunim.&nbsp;Veliku pažnju i trud su posvetili potrebi da ugoste i dočekaju sve goste pa su svima osigurali hranu i piće. Među prisutnim gostima je bio i muftija travnički Ahmed ef. Adilović, koji nam je dao više informacija o samoj izgradnji džamije.&nbsp; -	Sredstva za ovu džamiju je donirala jedna sestra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je željela ostati anonimna, pa je mi poznajemo samo pod pseudonimom Umu Muhamed (Majka Muhameda). Ona je bila prisutna i na samom otvorenju, otključala je vrata džamije i svečano ju otvorila za klanjanje namaza. Osim ove donacije, određena sredstva su donirali i mještani Uzričja, te cijele općine Gornji Vakuf/Uskoplje. Presretni smo što je ova džamija otvorena i što je mještanima ovog naselja omogućeno da čuju ezan i obavljaju namaz u Uzričju - kazao je muftija travnički.

Mještani tek sada smatraju svoj povratak potpunim

Otvorena novoizgrađena džamija u Uzričju

Bez obzira na vjersku i etničku pripadnost, vrata Javne kuhinje u Jajcu, koja djeluje pri MDD “Merhamet”, svima su otvorena. Po svoj obrok dolazi više od 100 korisnika. Ovaj broj nije konačan, jer ljudi svakodnevno dolaze i traže topli obrok i pomoć u prehrambenim artiklima.Radna snagaNakon obnove kuhinjskih prostorija koje su uništene zbog vlage i loše ventilacije, na red su došli skladište i hodnik.- Poslije deset dana, završeno je renoviranje skladišta i hodnika, a materijal i radnu snagu finansirali su naši sugrađani iz neformalne Facebook grupe “Srcem za stanovnike grada Jajca”, kao i njihovi prijatelji i poznanici - kazao je Sinan Smajić, predsjednik MDD “Merhamet” Jajce, koji svakodnevno obilazi sugrađane kojima je potrebna pomoć.Veliki broj Jajčana koji žive izvan granica BiH, a prije svega u Švedskoj, svakodnevno se odaziva akcijama i pomaže svom gradu i sugrađanima.- Želim da zahvalim svima onima koji su pomogli da ovo realiziramo, kao i koordinatoru grupe, našem sugrađaninu Dini Filipoviću. Ovo je drugi put da ova grupa pomaže rad “Merhameta” i Javne kuhinje – istaknuo je Smajić.Manje čekanjaNabavkom tehničkih pomagala ubrzao se rad u spremanju obroka, što je olakšalo i smanjilo vrijeme čekanja i brojnim korisnicima.- Prije nekoliko mjeseci, nabavili su nam profesionalni šporet, a sada tepsije koje su nam bile neophodne, kao i renoviranje ovih prostora – ističe Smajić.

Veliki broj Jajčana koji žive izvan granica BiH, a prije svega u Švedskoj, svakodnevno se odaziva akcijama i pomaže

Svakodnevno obilaze osobe koje zavise od tuđe pomoći

Bez podrške dobrih ljudi, ne bi mogli pomoći ugroženima

Iako je prošlo 25 godina od agresije na Bosnu i Hercegovinu, posljedice su još vidljive, posebno u ruralnim područjima. Kad je u pitanju novotravničko područje, jedno od mjesta u kojima su one najvidljivije svakako je selo Sebešić, u kojem je prije rata živjelo skoro 400 stanovnika, a danas ih je tamo tek petnaestak, uglavnom starih i bolesnih. Rijetki prolazniciSmješteno na rubnom dijelu općine, prema planini Vranici, kroz selo danas prođu tek rijetki šumari i lovci, a mještani kažu kako su ih svi zaboravili. - Doktoru u Novi Travnik nisam otišla pet ili šest mjeseci, iako sam stara i bolesna. Prije rata smo imali dva auta, štedjeli godinama i od usta odvajali da imamo sve što nam treba, a kad smo se vratili u selo, u kući smo zatekli samo zidove. Danas nemam s čim otići u Dom zdravlja - kazala nam je 90-godišnja Roza Rako, koju smo zatekli ispred kuće, u kojoj živi sa sinom. Od skoro 80 kuća u selu, obnovljeno ih je tek nekoliko. Propali zidovi onih koje nisu obnovljene, svjedoče o teškim vremenima od kojih se selo nije oporavilo. Zaboravljeni su, dodaju mještani, od svih pa je nesvakidašnji događaj vidjeti auto kako prolazi kroz selo.Vesele se posjetama- Postoje četiri kuće u kojima žive ljudi. Niko nas ne obilazi niti nas pita treba li nam šta. Svi su nas zaboravili, a jedino kad treba drva sjeći, onda neki dođu. Nas svaka posjeta veseli, što kažu, neka ima bar tamburica, neka zveči - rekla nam je Rako. Većina mještana u dijasporiPorodica Ivoš, čija se većina članova raselila u Njemačku, potpuno je poslije rata obnovila veliku obiteljsku kuću, u kojoj živi samo dvoje nastarijih članova. - Evo, vidite kakva nam je kuća, svi smo se složili i obnovili je, samo ne znam kome. Kad pomremo mi, stari, vjerovatno će umrijeti i selo. Mladi su nam otišli, sin mi je ubijen u ratu, danas se obitelj okupi samo za godišnjicu. Muž i ja smo oboje bolesni - kazala nam je Ane Ivoš.

Doktoru u Novi Travnik nisam otišla pet ili šest mjeseci, iako sam stara i bolesna, kaže Rako

Zaboravljeni od svih: Sebešić, selo koje umire

Na rijeci Lepenici u kiseljačkom naselju Toplica počinje gradnja dvije mini hidroelektrane. Međutim, nakon što se ova vijest pročula, mještani su izrazili nezadovoljstvo.&nbsp;&nbsp;Povodom toga održan je sastanak s načelnikom općine Kiseljak Mladenom Mišurićem Ramljakom, kojem su, osim mještana, prisustvovali i predstavnici kiseljačkog Udruženja ribara, sekretar općine Dragomir Lučuć, vijećnik Boris Mrnjavac te predsjednik Ekološko-humanitarnog udruženja ''Gotuša'' iz Fojnice Robert Oroz.
Tokom sastanka dogovoreno je da se ovaj problem proba riješiti mirnim putem. Također, na sastanku je jasno stavljeno do znanja da su građani protiv gradnje centrala te je rečeno kako će se boriti do kraja svim raspoloživim pravnim i zakonskim sredstvima. Također je rečeno da, ako se problem ne riješi, građani su spremni izaći na proteste, pa čak i fizičko sprečavanje radova. 
Priča oko gradnje mini hidroelektrana na rijeci Lepenici počela je prije 10 godina zahtjevom jedne kompanije iz Sarajeva. Općinsko vijeće Kiseljak je tada, nakon saglasnosti mještana, odobrilo Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog kantona početak procesa izdavanja koncesije. U planu su tada bile tri mini hidrocentrale i popratni turizmu namijenjeni sadržaji. 
Otad do danas ništa se nije radilo. Međutim, nedavno je primjećeno da su počeli pripremni radovi na izgradnji mini hidroelektrana.

Održan je i sastanak s načelnikom općine Kiseljak Mladenom Mišurićem Ramljakom

Građani protiv gradnje hidroelektrana na rijeci Lepenici

U dvodnevnoj promotivno-turističkoj posjeti Prokoškom jezeru, biseru prirode u njedrima planine Vranice, uživala je grupa bh. novinara, među kojima i dopisnik “Dnevnog avaza”. Organizatori posjete bili su Udruženje “Alterural” Sarajevo i Planinarsko društvo “Vranica” iz Fojnice.Endemična vrstaNakon sela Vranci u općini Kreševo, krenuli smo od Fojnice uzvodno asfaltnim putem do Tocila, a odatle dosta dobrim makadamskim putem uz rječicu Jezernicu do Vlaške ravni i Hrida, odakle se pruža pogled na prelijepo jezero. Udaljeno je od Fojnice 23 kilometra, a smješteno je na nadmorskoj visini od 1.636 metara. Na ulazu u ovaj spomenik prirode dočekali su nas rendžeri, uz rampu i naplatnu kućicu. Odnedavno se ulaz na Prokoško jezero plaća, a cijena je simbolična – 2 KM. Oni koji do jezera žele doći automobilom, platit će 10 KM.Na obalama jezera nanizano je skoro 300 katuna, a po obližnjim livadama i proplancima pasu stada ovaca i krda goveda. Iako je bio radni dan, oko jezera su bile parkirane desetine automobila, koji su dovezli turiste sa svih strana svijeta da se dive planinskom dragulju. Tako je tokom cijele ljetne sezone – Prokoško jezero je magnet za turiste. Površina gorskog oka, kako još zovu Prokoško jezero, je skoro pola kilometra. Dugo je 500, široko 200, a najviša dubina mu je 13 metara. Nastanjuje ga endemična vrsta vodozemca triton, koji obitava u najčistijim vodama, a tu se može naći i endemična biljka vranički zvončac.Mještani Prokosa na Prokoško jezero izlaze sa stokom poslije 1. maja i tu borave do prvih mrazeva i snjegova. Mnogi svoje katune izdaju turistima kao prenoćište, a nude im i specijalitet - domaće pite ispod sača. - Prenoćište po osobi košta oko 10 KM. Može se unajmiti i cijela koliba, a cijene su od 80 do 100 KM. Pite ispod sača su 10, 15, 20 te 30 KM, koliko košta burek. Prodajemo i domaći džem, tegla košta 10 KM, a toliko je i litar sirupa od borovnice ili brusnice. Pravimo svašta i od domaćeg mlijeka. Suhi masni kravlji sir je 8 KM, ovčiji svježi 13, kajmak 10, puter 12 KM – kaže nam mještanka Zumreta Polutan.Šumski plodovi Posjetioci tokom boravka u ovoj zračnoj banji mogu brati ljekobilje, šetati i planinariti, brati šumske plodove. Na raspolaganju su im i mini prodavnice mješovite robe. Prelijepu sliku Prokoškog jezera kvare gomilice smeća koje neodgovorni posjetioci ostavljaju iza sebe. Na kraju dana, kad im se završi radno vrijeme, rendžeri se organiziraju i pokupe ga s obala ovog bisera prirode kako bi ujutro sve bilo čisto, za nove goste.Ponuda seoskih domaćinstava Ova promotivna aktivnost organizirana je u okviru projekta “Osnaživanje ruralnih turističkih destinacija oko Sarajeva radi diversifikacije ruralne ekonomije”, a finansijer je Evropska unija. Cilj je predstaviti i promovirati ruralni turizam i turističku ponudu malih seoskih domaćinstava u širem okruženju Sarajeva.

Prenoćište na obali jezera košta 10 KM, a najam katuna je od 80 do 100 KM

Prokoško jezero smješteno je na nadmorskoj visini od 1.636 metara

Prirodni dragulj u njedrima Vranice magnet je za turiste

Edina Hodžić se prije godinu s porodicom doselila u gornjovakufsko naselje Boljkovac, gdje je njen suprug Ibrahim preuzeo dužnost imama.&nbsp;&nbsp; Širi znanje&nbsp;&nbsp;Ova 29-godišnja majka troje djece oduševila je mještanke svojim umijećem pravljenja ukrasa i stolnjaka od perli. Dvije žene je podučila pravljenju ukrasa te sad rade samostalno i one također prodaju ukrase. 
- Otkad znam za sebe, pravila sam razne stvarčice, naročito nakit za sebe i drugarice. Međutim, igrom slučaja, dok sam listala i posjećivala stranice na Facebooku, saznala sam za ovu metodu izrade stolnjaka od perli - kaže mualima Hodžić.

Kurs
&nbsp;sufare organizira mualima Edina Hodžić za žene u svom džematu&nbsp;

Dodaje da uz troje djece ima brojne obaveze pa se može prepustiti nizanju perli i kada djeca utonu u san. Prije tri godine je na Facebooku napravila stranicu na kojoj je postavila fotografije proizvoda.

&nbsp;Stižu narudžbe
- Ubrzo su počele stizati narudžbe iz svih gradova BiH, a potom i drugih država. Svoju maštovitost i vještinu pretvorila sam u biznis. Smirenost ruku, preciznost prstiju, ali i velika ljubav potrebni su da bi se napravili stolnjak i broš. Moji radovi postaju sve popularniji, pa su i narudžbe veće, za sada stižem sve isporučiti, ali ne bježim ni od proširenja posla - zaključuje Hodžić.&nbsp;

Smirenost ruku, preciznost prstiju, ali i velika ljubav potrebni su da bi se napravili stolnjak i broš, kaže ona

Radove predstavila na svojoj Facebook stranici

Nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

Košarkaški klub Vodopad iz Jajca već pet godina predstavlja najzdraviji sportski kolektiv u gradu za razvoj mladih sportista, prvenstveno košarkaša.Kvalitetan rad Epitet „najzdravijih“ ne potječe od činjenice što klub vodi doktor medicine, već od kvalitetnog načina rada s djecom i profesionalizma koji su u ovome klubu stavljeni ispred svega ostalog.Ostvarili su zapažene rezultate i važe za jedan od najperspektivnijih bh. košarkaških klubova.- Navršava se pet godina ozbiljnog, profesionalnog i mogu slobodno reći veoma odgovornog rada u KK Vodopad. Ovom sezonom završavamo jedan petogodišnji mikrociklus u kome smo postigli 90 posto naših ciljeva koje smo zacrtali na samom početku - kazao je doktor medicine i budući pedijatar Denis Zjajo, koji obavlja direktorsku funkciju u KK Vodopad.Osim što ulažu u rad s djecom, uprava kluba ulaže u edukaciju mladih trenera.- Veliki dio vremena i sredstava ulažemo u edukaciju mlađih trenera koji su na prvoj brani, onoj najvažnijoj možda, a to je škola košarke i baza. Upravo na toj stepenici je veoma bitan kvalitetan rad, kontinuiran rad i ustrajnost u ponavljanju određenih elemenata odnosno sama automatizacija - ističe Zjajo.Na adresu KK Vodopad došli su pozivi iz KS BiH za Antu Marušića i Ivana Lučića.Veliki ponos - Mi smo ove godine iznjedrili dva reprezentativca, koja su direktni produkt kvalitetnog i kontinuiranog rada u našem klubu. Itekako smo ponosni na našeg Antu i Ivana, a Jajce nakon Gordana Firića ponovo ima djecu u košarkaškoj reprezentaciji BiH - navodi on.Kup kao brend Košarkaški kup kraljevskog grada je zaista postao brend u svijetu omladinske košarke ne samo u BiH već i regionu.- Već četiri godine je iza nas, imamo nacionalne prvake iz skoro svih susjednih država, pa i šire. Pozivi i želja za učešćem dolaze od mnogih vrhunskih košarkaških ekipa, ali zbog ograničenog broja prije svega smještajnih kapaciteta, pa i dvorane, nismo u mogućnosti povećati broj učesnika - kazuje direktor Zjajo.Trnovit put &nbsp;Zjajo kaže da je trnovit put do uspjeha, a potrebno je puno odricanja kako bi se ostvario uspjeh na sportskom planu.- Osjetio sam najprije na svojoj koži, a onda i kroz klub, posao, šta znači ustrajnost u kvalitetnom radu. Uvijek se ukaže šansa u životi i karijeri jednog košarkaša, samo tvoja šansa koju sam moraš da zaslužiš. Uz malo sreće i napornog rada, malo poklapanja realnih okolnosti, uvijek uz rad te ideju da se nikada ne odustaje ostvaruju se ciljevi - zaključio je za kraj našeg razgovora.

Klub je registriran prije pet godina, a nedavno su na njihovu adresu iz Košarkaškog saveza BiH stigli pozivi za Antu Marušića i Ivana Lučića

Članovi Košarkaškog kluba Vodopad iz Jajca: Brojni uspjesi u svim kategorijama

„Vodopad“ iznjedrio dva reprezentativca

U rejonu Obješenice, uzvišenja koje se nalazi oko 500 metara od centra Bugojna, medvjedica i dva medvjedića uništili su deset košnica Stipe Lučića. Prijavljen slučaj To govore sadašnja saznanja do kojih se moglo doći na osnovu tragova koji su „posjetioci“ ostavili iza sebe. Stipo, koji se pčelarstvom bavi više od dvadeset godina, kaže da ga je ovo iznenadilo jer se košnice već dvije godine nalaze na ovom području.- U prečniku od 15 do 20 metara medvjed je bukvalno raznio deset košnica. Pčele su bile uznemirene, a ja sam prijavio štetu koja je sigurno velika. Jedna košnica košta između 200 i 250 maraka. Ništa se tu neće moći obnoviti, možda se nađe koja matica među ovim polomljenim košnicama – razočarano nam govori Stipo Lučić.

U neposrednoj blizini pčelinjaka medvjedi su raskopali i jedan mravinjak u potrazi za hranom, jer larve koriste u svojoj ishrani.Mustafa Bašić, ekspert za procjenu iz oblasti lovstva i šumarstva resornog kantonalnog ministarstva, ističe da ovakvo ponašanje medvjedica nije neuobičajeno za ovaj period godine, a i zbog činjenice da se lokalitet nalazi u uzgojnom području mrkog medvjeda.Seoska područja- Medvjedice koje su na svijet donijele mladunčad sklanjaju se od većih mužjaka u seoska područja, a isto tako rade i u jesen, kada obilaze napuštena domaćinstva gdje postoji mnogo neobranih plodova – objašnjava Bašić.

Mladunče utrčalo među djecu- Prije desetak dana ova ista medvjedica s mladunčadi je registrirana u rejonu MZ Kopčić, na mjesnom igralištu, gdje je mladunče istrčalo među djecu... Vratili smo ih i u međuvremenu je došlo do njihovog pomjeranja u cilju da medvjedica obuči svoje potomstvo, da prehrani i preživi u prirodi – ističe Bašić.Nadoknada šteteBašić naglašava da bi, prema Zakonu o lovstvu, štetu trebao nadoknaditi dijelom korisnik lovišta, dijelom resorno kantonalno i federalno ministarstvo. U ovom slučaju, s obzirom ns to da u našem kantonu nisu formirana lovišta, nadoknadu štete treba da osiguraju Kantonalno i Federalno ministarstvo.

Ovakvo ponašanje životinje nije neuobičajeno za ovaj period godine, a i zbog činjenice da se lokalitet nalazi u uzgojnom području mrkog medvjeda

Medvjedica i medvjedići razbucali košnice

Da se trud i rad isplate pokazali su učenici Osnovne škole „Kiseljak 1“ Bilalovac koji su drugi put učestvovali u međunarodnom projektu „My Magical Dust“. Projekt je baziran na projektnoj metodi nastave i baziran na stvarnim problemima ili izazovima koji pripremaju učenike za život nakon škole i novo tržište.&nbsp; Projekat je trajao od 29. aprila do 12. juna ove godine i imao je tri zadatka, a u sklopu svakog zadatka više aktivnosti koje su učenici VII-3 odjeljenja zajedno sa svojom razrednicom i nastavnicom engleskog jezika Amrom Huseljić uspješno i na vrijeme realizirali. 
U prvom zadatku „Obrazovanje u srcu“ pažnja je bila na vještini izražavanja emocija kod učenika. U ovom zadatku nastavnica je pomogla osnovcima da izraze svoja osjećanja kako bi pronašli šta ih muči i šta je uzrok njihove anksioznosti i depresije. 
U drugom zadatku tema je bila „Djeca su kurikulum“. Prvo su razgovarali o problemima učenika koji su predstavljeni u sklopu prvog zadatka. Učenici su istraživali i saznavali više o stresu, depresiji i anksioznosti. Školska psihologinja Dženeta Otuzbir-Mustajbegović pripremila je radionicu za učenike te im pojasnila pojmove: stres, depresija i anksioznost. 
Treći zadatak je bio „Rasplamsajmo maštu“ u kojem su učenici upoznati s kosmičkom prašinom i otkrićem crne rupe. Zamišljali su crnu rupu i šta bi se desilo kada bi mogli da odu s druge strane crne rupe. Crtali su i pravili modele onoga što vide u svojoj mašti. U projektu „My Magical Dust“ učestvovalo je oko 30 zemalja svijeta. Učesnici projekta dobili su i vrijedne certifikate i zlatnu značku za daljnji rad u međunarodnom projektu.

Projekt je trajao od 29. aprila do 12. juna ove godine i imao je tri zadatka

Učesnici projekta dobili i vrijedne certifikate i zlatnu značku

Osnovci drugi put učestvuju u međunarodnom projektu „My Magical Dust“

Koliko teška može biti potraga za poslom u BiH najbolje zna 25-godišnja Travničanka Sarah Otuzbir, koja je nakon dvije godine vanrednog studiranja i potrage za poslom odlučila odgoditi fakultetsko obrazovanje te otići na kruzer.Velika želja- Dvije godine sam pokušavala naći posao tokom radne sedmice, s obzirom na to da sam studirala vanredno vikendom. Kako nisam uspijevala ništa naći, jednostavno pukao mi je film, odlučila sam otići na kruzer. Odluku mi je olakšala činjenica da sam oduvijek željela putovati, skupila sam hrabrost za 22. rođendan i prijavila se - kazala je Otuzbir.Od tada je odradila već tri ugovora za kompaniju „Princess cruises“, a proputovala je pola svijeta.- Na brodu radim kao konobar u baru, a proputovala sam čitav Mediteran, istočnu i zapadnu obalu SAD, Havaje, Tahiti, Novi Zeland, Australiju, Karibe - rekla je.Vratiti se kući, dodaje, uvijek je lijepo, isto kao i otići na novu turu, za koju kaže da bi svaki put trebala biti još jedna.&nbsp;Velik napredak - Uvijek kažem da idem odraditi još jedan ugovor i to je to. Ne znam do kad ću to raditi, ali svakako namjeravam ostati na brodu jer ima dosta mogućnosti za napredak, a i lijepo se vratiti kući sa zaradom pa sebi priuštiti nešto i pomoći roditeljima - kazala je Otuzbir za kraj.Rad na postotak Zanimljivo je da Otuzbir na brodu ne radi za plaću, nego na procent.- Zavisi sve od veličine broda i broja putnika, ali ja dobijem 18 posto od svega što prodam kao konobar. Recimo, nakon prve ture zaista nisam pazila koliko ću trošiti na brodu i kući sam se vratila sa 6.500 dolara, dok sam posljednju turu pazila koliko trošim i kući sam donijela 2.000 dolara - rekla je.

Na brodu radim kao konobar u baru, a proputovala sam čitav Mediteran, istočnu i zapadnu obalu SAD, Havaje, Tahiti, Novi Zeland, Australiju, Karibe, kaže Otuzbir

Sarah Otuzbir ispred kruzera na kojima i sama radi

Sarah proputovala pola svijeta radeći na kruzerima

Učenici petog razreda Osnovne škole „Lepenica“ s učiteljicom Anom-Marijom Lukić obradovali su svog drugara i učenika Asmira Šipčanina iz naselja Gornje Žeželovo poklonivši mu bicikl.&nbsp;Od sreće jer je dobio dugo željeni bicikl Asmir je zaplakao, a suza radosnica nije nedostajalo ni kod onih koji su ga ovim darom razveselili, učenika koji s njim dijele školske klupe i njihove učiteljice. 
Asmir se razredu pridružio u drugom osnovne, kada je s porodicom iz Hadžića doselio u Gornje Žeželovo. Kako je škola od njegove kuće udaljena dva kilometra, dječak je svaki dan pješke prelazio tu dionicu. Njegovi drugari, shvativši u kakvoj je situaciji Asmir, odlučili su mu pomoći tako što su mu kupili bicikl&nbsp;i tako olakšali dolazak u školu.- Budući da mu je i rođendan, učenici su mi sami predložili da mu zajedno kupimo bicikl koji on toliko želi. Mene je njihova ideja razveselila i odlučila sam je podržati te smo sakupili novac i kupili bicikl – rekla je Lukić s osmijehom, koja itekako ima razlog biti ponosna na svoj razred, ali i svoj posao u kojem je uspjela jer, osim znanja, kod svojih je učenika uspjela razviti osjećaj humanosti.
Suze radosnice na Asmirovom, ali i licu njegovih prijatelja iz školskih klupa, kao i učiteljice Lukić učinile su kraj ove školske godine za peti razred OŠ u Lepenici nezaboravnim. Ovim gestom učenici škole, koja radi prema hrvatskom planu i programu, pokazali su da dobrota i dalje pobjeđuje.

Asmir se razredu pridružio u drugom osnovne, kada je s porodicom iz Hadžića doselio u Gornje Žeželovo

Šipčanin (u zelenoj majici) s drugarima iz klupe i učiteljicom

Osnovci s učiteljicom drugaru iz klupe poklonili bicikl

Omer Begović, 72-godišnji diplomirani ekonomista u penziji, živi u gornjovakufskom naselju Vrse, a nakon 35 godina u struci okrenuo se vrtlarstvu.&nbsp;
Sigurno tržište 

&nbsp;U svom vrtu veličine pola dunuma ima rasadnik šipurka ili šipe, kako ga zovu u njegovom kraju, a godišnje proizvede oko 20 hiljada mladih sadnica. Sadnice proizvodi iz grančica, posadi ih u rasadnik, a godinu kasnije ih prodaje ili presađuje. 

Omer je jedini proizvođač sadnica šipurka na području Bosne i Hercegovine, a njegove sadnice imaju procent ožilavanja 98 posto. S obzirom na to da su mlade sadnice veoma osjetljive na hladnoću, on je napravio posebni niski plastenik te su potpuno zaštićene dok traju zima i hladnije vrijeme.
 
Do sada ima skoro 40 dunuma zemljišta zasađenog šipom i sigurno tržište za nju. Pravi i pekmez od šipurka, koji je organski proizvod bez ikakvih aditiva i konzervansa.
 
- Šipurak je otporan, a 15 puta više sadrži vitamina nego bilo koja biljka na svijetu. Može rasti na svakom zemljištu osim u bari. Jedina mu je mana što se ne može jesti bez prethodne pripreme - kaže Begović.

Dodaje da se košpice od šipurka koristi za proizvodnju ulja koje je veoma cijenjeno u kozmetičkoj industriji. 

Organska proizvodnja

- Šipurak je iskoristiv i kao plod i kao cvijet. Pogodan je za organsku proizvodnju jer mu nisu potrebni nikakvi pesticidi, on sam sebe štiti. Sirće od šipurka je najzdraviji konzervans i najosjetljivija hrana potopljena u njemu se neće pokvariti duže vrijeme – objašnjava Begović.
&nbsp;Učio na greškama&nbsp;
Begović se već desetak godina bavi i kalemljenjem voćki i tvrdi da je postotak uspješnosti 90 od 100 posto. Kalemi razne vrste jabuka i krušaka, višnju, trešnju, orah, šljive, hašlame, kesten itd. Najprije je to bilo za svoje potrebe, a potom je iščitavao literaturu i na greškama učio kako biti uspješniji.

Košpice se koriste za proizvodnju ulja koje je veoma cijenjeno u kozmetičkoj industriji

Begović: Šipurak može rasti na svakom zemljištu osim u bari

Omer Begović jedini u BiH proizvodi sadnice šipurka

Udruženje ''Ilmijje'' (Udruženje imama) Kiseljak je na svojoj redovnoj sjednici, a povodom 26. godišnjice stradanja Bošnjaka džemata Han-Ploča, izrazilo žaljenje zbog nepronalaska Omera ef. Drkića, koji je ubijen zajedno sa svojih 78 džematlija.
- Razočarani smo činjenicom da nakon 26 godina ubice ili nalogodavci našeg kolege Omera efendije, ali i njegovih džematlija, nisu procesuirani. Svjedoci smo nevino stradalih Bošnjaka u prethodnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od njih još nisu pronađeni te njihove porodice, ali i komšije čekaju dan kada će im dženazu klanjati, ali i dan kada će odgovorni stati pred lice pravde - istakli su iz Udruženja.
Udruženje je uputilo upit Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine o ovome predmetu te očekuju adekvatan odgovor.Omer ef. Drkić rođen je 11. 5. 1958. godine u selu Kramari, općina Trnovo. Tu završava osnovnu školu, nakon čega se upućuje na daljnje obrazovanje u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Godine&nbsp;1979. završava GHM i počinje raditi kao imam u selu Čuhovići, općina Konjic.&nbsp;U međuvremenu se oženio. Nakon godinu rada u ovome džematu upućen je na odsluženje vojnog roka. Godine&nbsp;1981. upućuje se ka Hercegovini, gdje će preuzeti novi džemat u mjestu Pijesci, Mežlis IZ Mostar. Godine 1982. upisuje Islamski teološki fakultet u Sarajevu, koji zbog udaljenosti mjesta stanovanja i rada nije završio.

Godine 1987. prelazi na službu u Medžlis Islamske zajednice Kiseljak, džemat Han-Ploča, njegov posljednji džemat. Tu je uspješno obavljao imamski posao sve do 1993. godine, kada zločinci HVO-a zauzimaju ovo mjesto i čine veliki zločin nad džematlijama ovoga džemata. Među njima je bio i rahmetli Omer ef. Drkić. Iza sebe ostavlja suprugu Zinetu sa tri sina i još nerođenom kćerkom. Odlučio je da i u najtežim trenucima ostane uz svoj džemat iako je sa porodicom mogao preći na sigurnu teritoriju.
Zajedno sa 20 svojih džematlija ubijen je u garaži Ahmeda Duharkića 16. 6.1993. godine od elitnih jedinica HVO-a (Apostoli i Maturice). Do dan-danas ubijeni u spomenutoj garaži nisu pronađeni, a među njima je i ef. Omer.

Zajedno sa 20 svojih džematlija, ubijen je u garaži Ahmeda Duharkića od elitnih jedinica HVO-a

Sa sastanka članova Udruženja ''Ilmijja''

Više od 900 radnika “Bratstva” još čeka na uvezivanje staža

Kroz enduro promovira Jajce u najboljem svjetlu

Počele Općinske sportske igre

Otvorena novoizgrađena džamija u Uzričju

Bez podrške dobrih ljudi, ne bi mogli pomoći ugroženima

Zaboravljeni od svih: Sebešić, selo koje umire

Građani protiv gradnje hidroelektrana na rijeci Lepenici

Prirodni dragulj u njedrima Vranice magnet je za turiste

Nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

„Vodopad“ iznjedrio dva reprezentativca

Medvjedica i medvjedići razbucali košnice

Osnovci drugi put učestvuju u međunarodnom projektu „My Magical Dust“

Sarah proputovala pola svijeta radeći na kruzerima

Osnovci s učiteljicom drugaru iz klupe poklonili bicikl

Omer Begović jedini u BiH proizvodi sadnice šipurka

Ni 26 godina nakon ubistva Omera ef. Drkića u Han-Ploči niko nije procesuiran

Srednjobosanski kanton

Više od 900 radnika “Bratstva” još čeka na uvezivanje staža

Kroz enduro promovira Jajce u najboljem svjetlu

Počele Općinske sportske igre

Otvorena novoizgrađena džamija u Uzričju

Bez podrške dobrih ljudi, ne bi mogli pomoći ugroženima

Zaboravljeni od svih: Sebešić, selo koje umire

Građani protiv gradnje hidroelektrana na rijeci Lepenici

Prirodni dragulj u njedrima Vranice magnet je za turiste

Nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

„Vodopad“ iznjedrio dva reprezentativca

Medvjedica i medvjedići razbucali košnice

Osnovci drugi put učestvuju u međunarodnom projektu „My Magical Dust“

Sarah proputovala pola svijeta radeći na kruzerima

Osnovci s učiteljicom drugaru iz klupe poklonili bicikl

Omer Begović jedini u BiH proizvodi sadnice šipurka

Ni 26 godina nakon ubistva Omera ef. Drkića u Han-Ploči niko nije procesuiran