Neobična čestica koja sadrži malu količinu obogaćenog uranijuma, a koja je dio nuklearnog goriva i bombi, pronađena je u atmosferi iznad Aleutskih ostrva kod Aljaske, na visini od sedam kilometara, saopšteno je iz Nacionalne administracije za okeane i atmosferu SAD (NOAA).

Naučnici NOAA naglašavaju da je čestica sa obogađenim uranijumom-235 primjećena prvi put u dvadeset godina posmatranja.

- Rezultati analize kretanja vjetra i modela disperzije čestica pokazali su da je poreklo čestica iz raznih područja Azije - navodi se u studiji NOAA, sa posebnim naglaskom na Kinu, Japan i Sjevernu Koreju.

Činjenica da je čestica otkrivena u avgustu 2016. godine isključuje katastrofu u japanskoj nuklearnoj elektrani “Fukušima 1”, koja se dogodila 2011. godine, prenio je “Sputnjik”.

Naučnici smatraju da čestica definitivno nije prirodnog porijekla.

Naučnik NOAA Den Marfi (Dan Murphy) je izjavio da je prerano donositi zaključak o mogućoj atmosferskoj radijaciji koju je prouzrokovala čestica, zbog toga što čestica ne predstavlja značajnu količinu radioaktivnih ostataka.

Pronađena neobična radioaktivna čestica u atmosferi

Naučnici razmatraju da hemikalijama koje bi ispustili visoko u atmosferu zamrače nebo na cijeloj planeti i tako spriječe proboj sunčevih zraka do površine Zemlje.
To pokazuju dokumenti Ujedinjenih naroda u koja je agencija Reuters imala uvid.&nbsp;

Kako poslije erupcije&nbsp;Istraživanje o vidovima borbe protiv zagrijavanja planete naručili su predstavnici više od 200 zemalja, učesnika u Pariskom klimatskom sporazumu 2015. Pojedini naučnici su, inspirisani zamračenjem dijelova planete poslije velikih vulkanskih erupcija (kada prašina prekrije više dijelove atmosfere), predložili da se u visoke dijelove atmosfere izbace sumpor i slične hemikalije. 
Ovo je privuklo veliku pažnju jer je riječ o relativno jeftinom rješenju - cijena bi bila između jedne i deset milijardi dolara godišnje.
Ipak, pojedini istraživači su upozorili da bi ovaj vid geoinženjeringa bio „ekonomski, socijalno i institucionalno neupotrebljiv“ jer bi mogao da dovede i do rizika od suša, poplava, toplotnih talasa i još jačih oluja, a i ne bi smanjio nivo ugljen-dioksida, piše Reuters.

Tabu tehnologija
- Postoji tabu kad je riječ o ispitivanju ovakvih tehnologija, ali je neophodno izvesti veliko istraživanje kako bismo shvatili rizike i potencijalne dobitke - kaže David Kejt (Kate), direktor Istraživačkog programa za geoinženjering na Harvardu.
Ipak, zbog predugog ispitivanja, dodaje, bolje je okrenuti se ispitivanju načina ograničenja emisije gasova, koja vodi do takozvanog efekta staklene bašte.

Naučnici rade eksperiment u kojem će cijela planeta biti u vječitom mraku

Naučnici su u pustinji Sahari u Egiptu pronašli fosil dinosaurusa koji je živio prije 80 miliona godina. Ovaj biljojed nazvan je mansurasaurus (Mansourasaurus shahinae) iz doba krede, a bio&nbsp;je visok 10 metara i težak 5,5 tona.Kao i mnogi titanosaurusi, i mansurasaurus je imao tanjiraste ploče zvane osteoderme utisnute u kožu.Imao je dug vrat, hodao je na četiri noge i bio je veličine autobusa. Mansurasaurus je živio u blizini drevnog okeana koji je prethodio Sredozemnom moru i jedan je od malog broja dinosaurusa poznatih naučnicima, a koji su živjeli u posljednjih 15 miliona godina mezozoika, ili doba dinosaurusa, na tlu današnje Afrike. 
Madagaskar ima potpuno drugačiju geološku historiju. Ostaci ovog dinosaurusa, pronađenog u oazi Dahla u centralnom Egiptu, najkompletniji su ostaci jednog kopnenog kičmenjaka pronađenog iz tog perioda, što je 30 miliona godina prije masovnog nestanka dinosaurusa, što se dogodilo prije oko 66 miliona godina.

U Egiptu pronađeni ostaci dinosaurusa stari 80 miliona godina

Tim naučnika s Instituta "Max Planck" u Študgartu razvio je gumenog, malenog robota koji svojim izgledom, ali i kretanjem, podsjeća na crva, a vjeruju kako će ga moći koristiti u medicinske svrhe.

Robot, koji je manji od novčića, izrađen je od mekane gumene tvari s magnetskim česticama. Naučnici koriste magnetsko polje koje im omogućava kontrolu načina na koji se robot kreće.&nbsp;&nbsp; 
Naučnici navode da su bili inspirirani stvorenjima poput meduza i gusjenica te drugih mekanih životinja pri stvaranju mini robota.

Ovaj "crvobot" čini nevjerojatne stvari: skače, puže i pliva, a zahvaljujući svojoj glatkoj površini može zaobilaziti mišiće i organe u tijelu. Mogao bi i putovati žilama da otpusti lijek na potrebno mjesto. Robusna i savitljiva struktura mu omogućuje da se kreće i u mokrom i suhom okruženju.&nbsp; 
Čak i sa svime time što može, Metin Sidi (Siddi), koji je i vodio studiju, izjavio je da ga još uvijek smatraju "minimalističkim robotom". 

Sidi još tvrdi i kako je robot sasvim dovoljno malen da bismo ga bez problema mogli progutati i izbaciti uriniranjem. Čak bi, u nekim slučajevima, imao mogućnost biti ubrizgan u krvožilni sustav da što prije dođe do područja kojemu je lijek potreban.&nbsp; 
Za mnoge ljude, ideja da jedan ovakav robot dostavlja lijekove unutar tijela, može biti, u najmanju ruku, nelagodna. Svejedno, može ga se lako pronaći i pomoću ultrazvuka, navodi se u časopisu Nature. 

Sidi je dodao i da marljivo rade na prototipu još jednog manjeg robota, ali i na jednoj biorazgradivoj verziji. Takva verzija robota bi se, pak, nakon uspješno obavljenog zadatka – jednostavno razgradila u samom tijelu bez ikakvih problema, prenose agencije.&nbsp; 
&nbsp;

Naučnici razvili robota koji pliva, skače i može unijeti lijek direktno u vaše tijelo

Brojni su problemi kada je u pitanju slanje ljudske posade na Mars, i to nedostatak&nbsp;kvalitetnih raketa za više letova, pojava depresije te radijacija u svemiru, prenose mediji.&nbsp;Stručnjaci tvrde kako prebacivanje ljudi na Mars košta mnogo novca i kako bi, s tehnologijom koju danas posjedujemo, cijena misije, koja bi uključivala također povratak, iznosila između 100 i 500 milijardi dolara te je jedini način da se smanje troškovi to da se rakete višekratno koriste.
Već je prije demonstrirano uzlijetanje i slijetanje rakete Falcon 9, a u ovoj godini je planiran i prvi probni let rakete Falcon Heavy.&nbsp;Ukoliko sve bude uspješno to će onda biti veliki korak za demonstriranje sposobnosti za slanje svemirske letjelice izvan Zemljine orbite.&nbsp;

Problem je također samo putovanje na Mars, koje bi moglo biti prilično dosadno.&nbsp;Dugo vremensko razdoblje bez stimulacije, baš kao i "zurenje" u svemir mogli bi dovesti do pojave depresije. Naime, let na Mars traje do osam mjeseci, a svakih se 15 godina, kad su Zemlja i Mars najbliži, let skraćuje na "svega"&nbsp; šest mjeseci.
Iako astronauti moraju prolaziti kroz intenzivna psihološka testiranja, još nijedna svemirska misija nije predstavljala takav izazov kao mogući let na Mars po pitanjima dosade.
U okviru projekta HI-SEAS na Havajima, grupe "astronauta" se smještaju u izolaciju do osam mjeseci.&nbsp;Cilj toga je da se imitiraju uvjeti života kao na Marsu kako bi se što bolje razumjeli psihološki efekti.&nbsp;Pokazalo se kako je rad jedan od najuspješnijih načina za sprječavanje dosade.

Stručnjaci vjeruju kako astronautima treba učiniti put što zabavnijim i zanimljivijim, pa se tako planiraju igrice u nultoj gravitaciji, predavanja, filmovi i čak "restorani".
Također, samo pitanje radijacije predstavlja veliki problem za ekspediciju na Mars. 
Opasno svemirsko i solarno zračenje moglo bi dovesti do problema s vidom ili do demencije i karcinoma. Sam put do Marsa u jednom smjeru izložio bi svakog astronauta količini radijacije koja je 15 puta veća nego što je dozvoljeni godišnji limit za zaposlenike u nuklearnoj elektrani.
Postoje, međutim, različite vrste štitova za suzbijanje radijacije, ali bi ih mogle probiti radioaktivne zrake. Usput, štitovi povećavaju masu, što onda utječe na veću potrošnju goriva pa samim tim i na troškove svake misije.
U narednih deset godina će prioritet biti istraživanje, a podaci s Međunarodne svemirske stanice, Marsovog naučnog laboratorija i Voyagera 1 već pomažu pri stvaranju detaljnije slike o svemirskim vremenskim prilikama.

Depresija, radijacija, raketa - problemi za odlazak na Mars

Morsko dno se deformiše, a nivo okeana raste zbog klimatskih promjena i ubrzanog otapanja leda.Istražili su to naučnici&nbsp;sa Delft univerziteta u Holandiji. U istraživanju tvrde da je morsko dno toliko deformisano da su sva mjerenja rasta nivoa mora u protekle dvije decenije potpuno pogrešna.Sateliti su ti koji prate rast mora, ali nisu u mogućnosti da registruju promjene na morskom dnu. Kada se u obzir uzmu nezamislivo velika količina voda i njen volumen, izračunato je kako su sateliti „promašili“ čak dodatnih osam posto porasta nivoa mora.
Ova velika redistribucija mase nije jedini faktor koji utječe na preoblikovanje okeanskog dna. U obzir treba uzeti, uz otapanje lednika, i toplinsko istezanje vode kao i postotak soli u vodi.
Balans nije na isti način poremećen svuda na planeti. Dok se led topi, jedan dio kore, posebno na sjevernoj hemisferi, „izvija“ se prema spolja, dok na južnoj hemisferi „propada“.

Veliki dio redistribucije mase na površini uzrokovan je otapanjem Grenlanda i glečerskih regija koje okružuju Arktički okean.
Kada se sve uzme u obzir, čini se kako nivo mora godišnje poraste dodatnih 0.1 milimetar koji prethodno nije bio uračunat u projekcije.
Potiskivanje dna svakog okeana prema dolje nije zanemarljiva stvar, a čini se da će se s vremenom i pogoršati. 
Izračunati promjene također nije jednostavno, a tim koji je radio na istraživanju na više je načina računao koliko leda sa kopna i vode „ulazi“ u okeane. Za to su koristili niz kompjuterskih modela virtualnih okeana.
- Kako bismo tačno izračunali rast mora, u obzir moramo da uzmemo i deformaciju okeanskog dna - napisali su naučnici u radu.
Redistribucija vode djeluje i na zemljinu rotaciju, zbog čega se Sjeverni pol polako „približava“ Velikoj Britaniji.

Naučnici u strahu: Nešto čudno se dešava sa morem

Djeca koja jedu ribu barem jednom sedmično spavaju bolje i na testu inteligencije dobivaju u prosjeku četiri boda više nego ona koja ne jedu ribu ili je samo ponekad jedu, najnoviji su zaključci naučnika Univerziteta u Pensilvaniji.

U istraživanju u kojemu je sudjelovalo 541 dijete, zaključeno je da su djeca koja jedu ribu jednom sedmično na testu inteligencije postigla 4,8 boda više od one koja su rekla da rijetko ili nikad ne konzumiraju ribu. Oni čiji obroci ponekad uključuju ribu postigli su 3,3 boda više. Pored toga, povećana konzumacija ribe bila je povezana s manjim poremećajima sna.

Stručnjaci poručuju kako postoji sve više dokaza da je ishrana bogata ribom dobra za zdravlje, te da bi ju trebalo više oglašavati i promovirati. Također, roditeljima savjetuju da djecu s ovom namirnicom upoznaju ranije, već oko druge godine života, javljaju mediji.

Ishrana bogata ribom povećava inteligenciju

Boravak u svemiru je opasan i može ostaviti ozbiljne posljedice na ljudsko tijelo.To su potvrdili mnogi astronauti nakon povratka na Zemlju.
Ali šta su zapravo rizici?

Japanski astronaut Norišige Kanai ove nedjelje je saopštio da je za samo tri sedmice na Međunarodnoj svemirskoj stanici porastao nevjerovatnih devet centimetara.
Kasnije se izvinio jer je mjerenje bilo pogrešno i kazao da je, zapravo, porastao samo dva centimetra.&nbsp;Ipak, značajne promjene visine normalne su za astronaute koji borave u svemiru.
Bez snažnog utjecaja gravitacije, razmak između kičmenih pršljenova se može proširiti, što dovodi do promjene visine. Ali istraživanja pokazuju da se, kada se astronauti vrate na Zemlju, njihova visina vraća u normalu.

Šta se dešava tokom dužeg boravka u svemiru?&nbsp;Obično astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici provode oko šest mjeseci, ali Amerikanac Skot Keli (Scott Kelly) je 2016. godine oborio rekord ruskog kosmonauta Mihaila Kornjenka, čije putovanje u kosmos je potrajalo 340 dana.
Keli je proveo ukupno 520 dana u svemiru, a cilj misije bio je da se stekne bolje razumijevanje toga šta bestežinsko stanje, zračenje i izolacija čine ljudskom tijelu tokom dugog boravka u svemiru.
Skotov brat blizanac Mark je ostao kod kuće, kako bi njih dvojica mogli da se uporede nakon misije.
Kako je živjeti na Međunarodnoj svemirskoj stanici?
Nakon povratka na Zemlju, Keli je morao da prođe rigorozno ispitivanje tijela.
Imao je bolove, mučninu i vrtoglavicu, probleme sa kožom, gubitak kostiju i mišića i bio je otečen dok se prilagođavao na atmosferu na Zemlji.
NASA je saopštila da je Kelijev put važan korak ka smanjenju biomedicinskog rizika od putovanja, što će pomoći u planiranju budućih putovanja astronauta.

Zdravstvena pitanja 
Brza promjena gravitacije može prouzrokovati gubitak gustine kostiju do jedan posto mjesečno, što može dovesti do lomova, osteoporoze i dugotrajnih zdravstvenih problema.
Nedostatak gravitacije također može da izazove otoke, visok krvni pritisak, probleme sa vidom.Ishrana i vježbanje postaju veoma važni, a posebne mjere, kao što su lijekovi i tegovi za tijelo, imaju za cilj smanjenje rizika od nastanka dugotrajnih medicinskih problema vezanih za gubitak mišića i kostiju.
Život u izolaciji može prouzrokovati i psihološke probleme, poremećaje depresije i spavanja.&nbsp;Svemirska stanica zato koristi LED tehnologiju, kako bi imitirala svjetlost na Zemlji radi poboljšanja tjelesnog ritma.&nbsp;Zatvoreno okruženje također znači da se mikrobi u tijelu mogu lakše prenositi, što može da oslabi imunološki sistem, tako da se urin, pljuvačka i uzorci krvi pažljivo prate.
Izlaganje radijaciji je daleko veće u kosmosu, nego na Zemlji, te je tamo veća opasnost od pojave kancera i oštećenja nervnog sistema. Svemirsko zračenje može izazvati bolesti i zamor.&nbsp;Svemirska stanica je smještena upravo u zaštitnom polju na Zemlji, kako bi smanjila rizike, ali će morati da se pronađe bolje rješenje.

Saznajte šta se dešava sa ljudskim tijelom nakon boravka u svemiru

Ako ste ikada pažljivije posmatrali nebo tokom vedrih noći, vjerovatno ste bar jednom primijetili zvijezde padalice, nebeske objekte koji se kreću prividno ogromnom brzinom i iza sebe ostavljaju trag.

Naravno, nije riječ o zvijezdama već o daleko manjim čvrstim tijelima koja ulaze u Zemljinu atmosferu, sagorijevajući pritom usljed nastalog trenja. Objekti veličine kamenčića šljunka obično izgore vrlo brzo, dok oni veličine nekoliko metara u prečniku dospiju mnogo bliže površini prije nego što eksplodiraju.

Jedan od takvih događaja bila je Tunguska eksplozija 1908. godine, tokom koje je meteor ušao u atmosferu i eksplozijom okončao svoj put iznad Sibira u Rusiji. Toplina nastala usljed eksplozije osjetila se šezdesetak kilometara dalje od tačke udara, toliko snažnog da su ga zabilježili i seizmolozi u Velikoj Britaniji.

Procjenjuje se da je taj meteor bio prečnika većeg od 36 metara i težio gotovo 100 miliona kilograma. Udario je u Zemlju brzinom od oko 54.000 kilometara na sat i eksplodirao na visini od oko 8,5 kilometara, pri čemu je vazduh oko sebe, za kratko vrijeme, zagrijao na gotovo 25.000 stepeni Celzijusa. Smatra se da je eksplozija bila 185 puta jača od nuklearne bombe.

Sličan incident, iako daleko manjih razmjera, dogodio se u Čeljabinsku, također u Rusiji, 2013. godine. Ovoga puta, naučnici su uspjeli da zabilježe koliku je silu udar stvorio, koliku količinu svijetla i toplote je meteor ispustio, kao i tačan sastav njegovih ostataka.

Da li možemo da se obranimo? 

Takvi događaji su rijetki. Bilježimo, otprilike, jedan u svakih 300 godina. Sve do sada, međutim, nismo imali odgovor na pitanje zbog čega meteori ponekad eksplodiraju prije nego što udare u površinu Zemlje.

Mogući odgovor nudi istraživanje obavljeno na Univerzitetu Purdue. Prema modelu koji su istraživači razvili pomoću računarskih simulacija, superzagrijani zrak sakuplja se ispred meteora i ulazi u njega kroz poroznu površinu. Zbog toga dolazi do strukturalne nestabilnosti usljed koje nastaju pukotine na površini.

Povećanje površine pukotine dovodi do povećanja trenja i zagrijavanja, što dodatno podstiče ulazak zraka u svemirsko tijelo. Taj zatvoreni krug, na kraju, za posljedicu ima eksploziju.

Naučnici predviđaju da bi eksplozija meteora mogla da bude izbjegnuta ukoliko bi bilo moguće stabilizirati pritisak u njemu (na primjer, hlađenjem zraka ispred meteora ili njegovim usporavanjem).&nbsp;Takva odbrambena mjera bi mogla biti korisna kad su manji meteori u pitanju, ali ne i u slučaju onog koji je, kako se pretpostavlja, doveo do izumiranja dinosaurisa, piše Interesting Engineering.

Zašto meteori eksplodiraju prije nego što udare u Zemlju?

Redakcija dvomjesečnog časopisa Archaeology koji tradicionalno objavljuje Arheološki institut Amerike na kraju godine donosi u broju za januar/februar 2018. tekst o deset najvažnijih arheoloških otkrića tokom protekle godine.Prema anketi stručnjaka koji pišu za ovaj naučni časopis u 2017. najvažnije otkriće bili su dijelovi tri lobanje koje su pronađene na lokalitetu Gobejkli Tepe u Turskoj, a koje potječu iz perioda između desetog i osmog milenija prije naše ere. 

To je jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta i sastoji se od masivnih kamenih krugova gdje su se okupljali žitelji tog kraja zbog vjerskih ili društvenih događanja i ceremonija. 

Arheolozi su ove godine otkrili da su mikroskopski sitni komadići kostiju pripadali ljudskim lobanjama koje su visile sa stubova na koje su bili podignuti kameni monoliti. 

Fragmenti koji su pronađeni na tri lobanje koje su visile sa monolitnih kamenih stubova, a arheolozi su utvrdili da su lobanje, sa kojih su otpali ti mali komadići kostiju, bile izrezbarene i donekle izmijenjene nakon smrti pokojnika.&nbsp;Ovo je prva indikacija o tome kako su se žitelji iz neolita odnosili prema svojim pokojnicima ili zarobljenim neprijateljima.&nbsp;&nbsp;
To je, smatraju neki arheolozi, dokaz da je taj kompleks monolita mogao biti i svetilište nekog kulta lobanja. Ovo otkriće ukazuje na mogućnost nekog ritualnog obreda koji se održavao na tom lokalitetu. Tragovi na lobanjama pokazuju da su bile očišćene od mesa, rezbarene i čak obojene. Duboki rezovi na lobanjama stvarali su uzane kanale koji su, prema mišljenju arheologa iz Njemačke, išli od čela do tjemena. Na vrhu glave bila je izbušena mala rupa kroz koju se mogao provući konopac i tako su lobanje bile nanizane. 

Ovo je prvo otkriće ovakve vrste za period ranog neolita i govori nam o nesvakidašnjem odnosu živih prema umrlima, tvrdi arheolog Julija Gresku sa Njemačkog arheološkog instituta. 

Kao drugo neočekivano otkriće u godini koja je na izmaku časopis Archaeology je odabrao potonuli američki ratni brod "Indianopolis", čija je havarija proglašena za najveću ratnu katasatrofu u historiji američke mornarice.&nbsp;Brod je pripadao klasi Portland i bio je teška krstarica, a tokom službe više puta je odlikovan. On je isplovio iz matične luke San Franciska 16. jula 1945. sa 1.196 članova posade sa zadatkom da u što kraćem roku odnese neke komponente za atomsku bombu koja je trebala biti bačena na Hirošimu.&nbsp;&nbsp;
Brod je trebalo da otplovi do ostrva Tinian u sjevernom Pacifiku i kada je zadatak izvršen krenuo je natrag prena matičnoj luci. 

Tokom puta su ga presrele japanske podmornice i 30. jula su pogodile ovaj brod. 

"Indianopolis" je za manje od 15 minuta potonuo, a zatim su prošla tri i po dana dok nije utvređeno da je broj nestao. Nekoliko mornara koji su preživjeli plutajući tri dana u moru nisu bili u stanju da objasne gdje je broj potonuo.&nbsp;Trebalo je proći 72 godine da se otkrije da brod leži na dnu Pacifika na dubini od 18.000 stopa (oko 6.000 metara).&nbsp;&nbsp;
Zahvaljujući podmornici bez posade sagrađenoj da istražuje najveće dubine, pomorski stručnjaci su na osnovu svjedočenja onih nekoliko preživjelih članova posade, od kojih je 18 još živih, približno su definirali prostor gdje bi se brod mogao nalaziti i sada je "Indianopolis" spreman da bude podignut na površinu.&nbsp;Treće otkriće je kolač od kandiranog voća koji je ispečen 1911. godine i ove godine je nađen u upotrebljivom stanju u američkoj bazi na Južnom polu, koja je bila jedna od usputnih stanica ekspedicije britanskog istraživača Roberta Falkona Skota 8Falcon Scott).&nbsp;&nbsp;
Kolač zapakovan u metalnu kutiju pronađen je u magacinu pored polarne baze koja je podignuta 1899. 

Limena kutija je po površini pomalo zahrđala, ali kolač je bio u sasvim dobrom stanju osim što se, ako mu se priđe sasvim blizu, mogao osjetiti miris užeglog putera koji jedini nije sačuvao svježinu. 

Sljedeća pozicija pripala je vuku koji je sahranjen u aztečkoj velikoj piramidi tako što je okićen kao da je jedan od najvećih ratnika. 

Naime, na lokalitetu koji se iskopava već 40 godina u savremenom Meksiko sitiju nije do sada nađena tako bogata zagrobna oprema, a kostur mladog vuka prekriven je zlatnim predmetima kakvi do sada nisu viđeni. 

Arheolog Leonardo Lopez Luhan objasnio je da su vuku ukazane sve počasti kao da je bio čovjek, jer glava mu je bila okrenuta prema zapadu, što je znak da je bio pratilac sunca koji je poslije zalaska sišao u podzemni svijet kao da je neki ugledni čovjek. 

Vuk je sahranjen za vrijeme vladavine kralja Ahuikotla (Ahuicotlo) (1486-1502) kada je aztečka država bila u velikoj ekspanziji. Uz skelet vuka-ratnika smještena je kamena kutija veličine male kade u kojoj su bili ukrasi od zlata izvanredne izrade, a vuk je bio "obučen" u zlatni oklop. 

Sljedeće otkriće koje je steklo pravo da se nađe među najvažnijima u 2017. je iz Egipta, gdje je pronađen ugraviran zapis koji pokazuje kako se razvijalo egipatsko hijeroglifsko pismo. 

To je za sada najstariji javni hijeroglifski zapis koji čine četiri simbola - bivolja glava koja je postavljena na stub, a zatim i dvije rode koje stoje pored jednog ibisa i egiptolozi smatraju da je to dio neke faraonske javne poruke. 

Tim predvođen egiptologom Džonom Darnelom (John) sa univerziteta Jejl našao je ovaj zapis na bočnoj strani jedne stijene koja je okrenuta drevnom putu kroz pustinju koji datira iz 3.255 godine prije nove ere, što je bilo vrijeme nulte dinastije i kada je dolina NiIla bila podijeljena na dvije suprotstavljene države, a pismo se tek stvaralo. 

Ranije otkriveni zapisi iz doba nulte dinastije mnogo su sitniji i odnose se na administrativne podatke, dok je ovaj zapis visok oko pola metra i 300 godina stariji od svih ranije pronađenih zapisa iz tog perioda. 

Kako američki egiptolog pretpostavlja, ovi simboli mogu da se protumače kao kraljevsko obilježje koje pokazuje dokle je granica njegovog carstva. Tako su, smatraju naučnici, putnici mogli da "pročitaju" da su stupili na tlo koje pripada drugom faraonu. 

Najstariji zlatni artefakti na tlu Velike Britanije nađeni su u Likriftu i datiraju iz perioda između 400. i 250. godine prije nove ere, procijenila je arheolog iz Britanskog muzeja Džulija Ferli (Julia). 

Na osnovu stila izrade ona smatra da su bili namijenjeni ukrašavanju žena, a u pitanju su najstariji zlatni predmeti iz gvozdenog doba, kada su bili prekinuti trgovački putevi između evropskog kopna i britanskih ostrva, gdje inače tada još nisu znali da obrađuju zlato. 
Ogrlica i grivne vjerovatno su izrađeni u Evropi i donijeti preko Lamanša kao poklon ili ih je nosila na sebi neka Evropljanka, koja ih je donijela sa sobom.&nbsp;&nbsp;
Radnici na gradilištu nove linije metroa u Rimu pronašli su ostatke najstarijeg vodovoda koji datira iz 312. godine prije nove ere. Ostaci vodovoda nađeni su u blizini Koloseuma i na dubini od 20 metara ispod trga Čelimontana, piše b92.net. 

U sredini neolitskog kruga monolita blizu Stonhendža u Engleskoj pronađen je kvadrat sačinjenog od istih monolita. Taj krug od monolitnih kamenih gromada najveći je od svih poznatih konstrukcija te vrste u Britaniji. 

Kvadratni prostor omeđen monolitnim kamenjem arheolozi pripisuju temelju neke građevine sagrađene prije više od 5.000 godina i čija namjena ne može da se odredi. 

Ranije se vjerovalo da su kameni krugovi kod Evberija bili postavljani od spolja prema centru, a sada, sa otkrićem temelja neke građevine, arheolozi vjeruju da je proces mogao da bude obrnut i da su se krugovi od kamene širili od centra prema ivici polja. 

Ovo otkriće, posljednje na listi časopisa mijenja datum starosti pojave čovjekovog pretka Homo sapiensa.

Najvažnija arheološka otkrića u svijetu u 2017. godini

Ruski stručnjaci uspjeli su da uspostave komunikacjiu sa angolskim telekomunikacionim satelitom "AngoSat-1", saopćio je neimenovani izvor za TASS.

TASS je ranije javio, pozivajući se na portparola raketno-kosmičke korporacije "Energija", da je izgubljen kontakt sa satelitom, što je bio drugi takav slučaj u posljednja dva mjeseca.

Povodom toga, novinari su portparolu Kremlja Dmitiju Peskovu uputili pitanje je li vrijeme za promjene u ruskom kosmičkom programu, na šta je on odgovorio da procjenjuju situaciju.
&nbsp;Rusija je u novembru izgubila meteorološki satelit "Meteor-M" vrijedan 45 miliona dolara, zbog "sramotne programerske greške", kako je rekao zamjenik premijera Rusije, zadužen za svemirsku industriju, Dmitrij Rogozin.

Rusija uspostavila kontakt sa izgubljenim satelitom

Japanski naučnik nedavno je otkrio pukom slučajnošću novi tip stakla koje se može popraviti jednostavnim činom pritiskanja slomljenih dijelova zajedno.

Zvuči jednostavno, zar ne? Tom će ipak, nesumnjivo, trebati još nekoliko godina prije nego što se ta inovacija nametne kao diktat u industriji.

Ju Janagisava, hemičar je i dolazi s tokijskog univerziteta. Rekao je kako je otkrio novi materijal posve slučajno dok se bavio proučavanjem ljepila sposobnih za djelotvorno djelovanje na vlažnim površinama.

U laboratorijskom eksperimentu 33-godišnji Janagisava je slomio na pola maleni komad stakla u vlastitoj proizvodnji. Pritisnuo je potom dva odlomljena dijela stakla jedan uz drugi u trajanju od 30 sekundi na sobnoj temperaturi prije nego što se dogodilo “čudo”. Rezultat je, naravno, bio to da se staklo ponovo našlo u jednom komadu.

Također, tako spojeni komad rekonstruiranog stakla činio se i vrlo otporan. Demonstraciju tog fascinantnog eksperimenta možete pogledati ispod, piše geek.hr.

To organsko staklo, slično akrilnom staklu, proizvodi se iz kombinacije polimera, polietera i tioureje ili tiokarbamida. Njihova hidrogena povezanost tako daje staklu samoobnavljajuću sposobnost, tako kaže i samo istraživanje Janagisave.

Drugi su naučnici pokazali neke slične efekte prije s kaučukom ili gelom, ali je ovaj japanski naučnik prvi do sada koji je do tih efekata došao samo s jednim tipom stakla, i to tako da ga nije prethodno morao otopiti.

Je li budućnost iz sf filmova iza ugla? Je li to kraj slomljenim zaslonima? Ova bi važna inovacija mogla omogućiti udvostručen ili čak možda utrostručen rok trajanja raznih predmeta od stakla, kao što su automobilsko vjetrobransko staklo ili građevinski materijal, po Janagisavi. Nadajmo se da će tako nekako i biti.

Japanski naučnik otkrio samoobnovljivo staklo

Grupa američkih astronauta sa Ročesterskog tehnološkog instituta i Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu uspjeli su da otkriju zvijezdu nalik Suncu koja jede planete koje se kreću oko nje.

Zvijezda RZ Ribe se nalazi na rastojanju 550 svjetlosnih godina od Zemlje u sazviježđu Ribe, a njeno svjetlo stalno treperi u neregularnim intervalima. Podaci o istraživanju objavljeni su u časopisu Astronomical Journal.

Prateći RZ Ribe uz pomoć kosmičke opservatorije Njuton astronomi su otkrili da temperatura na površini zvijezde iznosi 5.330°S. Ona je prilično mlada - ima samo od 30 do 50 miliona godina.&nbsp;Naučnici smatraju da je "treptanje" zvijezde povezano sa tim da tim trenucima ona guta planete koje se kreću oko nje, privlačeći ih gravitacionim poljem.&nbsp;
U korist te teorije ide i veliki oblak prašine koji okružuje RZ Ribe.

Otkrivena zvijezda koja "jede" planete

Analiza topljenja glečera kroz historiju pokazuje tendenciju porasta broja vulkanskih erupcija, uporedo sa smanjenjem veličine glacijalnih površina. 
Izjveštaj, objavljen u časopisu "Geology", fokusiran je na vulkansku aktivnosti na Islandu nekoliko milenija unazad, tokom perioda kada se klima hladila. Analiza je otkrila da je tada broj erupcija opadao, dok se površina leda povećavala. 

Naučnici vjeruju da težina glečera povećava pritisak na zemljinu površinu, diže nivo mora i smanjuje površine za prostiranje lave koja izlazi. Ali kako se led topi, pritisak se smanjuje i izbacuje magmu na površinu kroz vulkanska grotla.&nbsp;&nbsp; 
"To može da utiče na tok magme i na praznine i pukotine kojima ona izlazi na površinu, kao i na to koliku količinu magme je Zemljina kora u stanju da zadržava", kaže autor studije Grim Svindls. 

"Kada glečeri nestanu, pritisak na površinu se povećava i magma se mnogo lakše širi ka površini i tako eruptira", kaže Svindls, koji izražava strah da će globalno zagrijavanje dovesti do sličnih efekata u narednih nekoliko stotina godina, prenosi B92.&nbsp;&nbsp; 
"Mislim da možemo da predvidimo da ćemo, vjerovatno, viđati mnogo više vulkanske aktivnosti u područjima svijeta u kojima dolazi do interakcije glačara i vulkana", zaključuje on.

Globalno zagrijavanje će imati razorne posljedice po Zemlju

Površinu Zemlje prosječno godišnje protrese 15 snažnih potresa, magnitude sedam stepeni po Rihterovoj skali i snažnijih.&nbsp;Povremeno se, međutim, bilježe i intenzivnija razdoblja, kad se godišnje izbroji i po 30-ak takvih potresa.
U najnovijem zajedničkom naučnom radu, stručnjaci sa Univerziteta Kolorado i Univerziteta Montana zaključili su da bi se uzrok ovakvih oscilacija, ili barem jedan od uzroka, mogao kriti u periodima tokom kojih Zemlja rotira nešto sporije nego inače.&nbsp;Riječ je o malim promjenama u brzini rotacije, od samo nekoliko milisekundi dnevno. Ali, kako je naša planeta u odnosu na nas ogromna, i kako se u Zemljinoj kori i posebno ispod nje, kriju ogromne količine energije, tako male promjene u rotaciji dovode do oslobađanja ogromnih količina energije.&nbsp;To dovodi do velikih seizmičkih udara, posebno u vrlo naseljenim tropskim područjima, navode naučnici.

"Čini se da su veliki zemljotresi globalno sinhronizovani i to tako da su vremenski raspoređeni u skladu sa svojim osobinama i da se pojavljuju u grupama kao odgovor na vrlo male promjene u naprezanjima", navodi se u članku koji je objavio Geophysical Research Letters.&nbsp; 
Takvu tezu nedavno su pred Geološkim udruženjem Amerike predstavili Rodžer Bilhem i Rebeka Bendik. Oni su naveli da našoj planeti (i svima nama koji na njoj) od sljedeće godine predstoji petogodišnji period povećanih seizmičkih aktivnosti.
Mehanizmi koje opisuju svode se na činjenicu da Zemlja nije homogena, nego da se sastoji od različitih materijala: prvo atmosfera, zatim kora, pa omotač jezgra, pa tekuće vanjsko i zatim kruto unutrašnje jezgro. A i sama kora se sastoji iz različitih dijelova. Pa kada se dogodi promjena rotacije, mora da dođe do prilagođavanja rotacije, odnosno ugaonog momenta svakog pojedinačnog djela u odnosu na položaj na našoj planeti.&nbsp;Zemlja je u periodu nešto sporije rotacije ušla prije četiri godine, navode naučnici i predviđaju da bismo već u 2018. mogli očekivati najmanje 20 snažnih potresa. To, međutim, nije jedina nevolja koja prijeti Zemlji. Kao jedan od mogućih uzroka pojačanih i učestalijih potresa, pa i vulkana, naučnici posljednjih godina sve češće navode i klimatske promjene, prenosi B92.
Zbog sve većih koncentracija gasova staklene bašte u atmosferi, u prvom redu ugljen dioksida, koji potiče od uglja, nafte i gasa, atmosfera se zagrijeva, otapaju se glečeri i led na polovima. U trenutku kad ogromne otopljene mase leda postanu toliko kritične da pritisak na mjestima na kojima su se hiljdama godina nalazile, više ne sprečava pritisak iz dubine kore da se probija na površinu Zemlje, može se očekivati da dođe do potresa ili vulkana.&nbsp;Pojedini geolozi, na primjer, već niz godina ozbiljno računaju da je, u paleološki gledano "nedavnoj prošlosti", možda došlo do drastične promjene ose Zemlje ili čak klizanja kompletne Zemljine kore, a sve usljed relativno naglog nagomilavanja ledenog pokrivača u Sjevernoj Americi, zbog nastupanja posljednjeg ledenog doba. Taj nagomilani&nbsp; led je svojom masom poremetio način na koji je Zemlja do tada rotirala.

Naučnici upozoravaju: Zemlja se sporije rotira, slijede veliki potresi

Fosilni ostaci pingvina veličine čovjeka otkriveni su na Novom Zelandu, saopćio je novozelandski nacionalni muzej Te Papa, a to će otkriće promijenit će razmišljanje naučnika o evoluciji ptica.

Fosil je nađen u stijeni za koju se procjenjuje da je stara između 55 i 60 miliona godina na plaži Južnog ostrva. 

Alan Tenison, istraživač i kustos novozelandskog muzeja Te Papa u Velingtonu, otkrio je prvi dio kostura 2004. godine. Međutim, izvlačenje kostiju, koje formiraju nepotpuni kostur, iz stijene moralo je pričekati do 2015. godine kada je postala dostupna tehnologija za to. 
Na osnovu veličine kostiju naučnici procjenjuju da je pingvin bio visok 165 centimetara, što je prosječna visina čovjeka, i da je imao 100 kilograma.&nbsp;&nbsp;
Današnji najveći pingvin, carski pingvin, visok je 110 centimetara i težak 23 kilograma. 

Tenison je rekao za Radio NZ da taj fosil ima ogromnu globalnu važnost budući da dolazi iz razdoblja nakon što su izumrli dinosauri i pokazuje da su džinovski pingvini bili među prvima koji su se razvili. 

- To do sada nije bilo poznato - rekao je Tenison. 

Nova vrsta nazvana je Kumimanu biceae - "Kumimanu" znači "čudovišna ptica" na maorskom jeziku, a "biceae" je u čast Beatrice Tenison, poznatoj kao "Bice", majci Tenisona, glavnog istraživača. 
Taj projekt, u koji su bili uključeni naučnici sa Novog Zelanda i Njemačke, objavljen je u online časopisu Nature Communications.

Pronađena neobična radioaktivna čestica u atmosferi

Naučnici rade eksperiment u kojem će cijela planeta biti u vječitom mraku

U Egiptu pronađeni ostaci dinosaurusa stari 80 miliona godina

Naučnici razvili robota koji pliva, skače i može unijeti lijek direktno u vaše tijelo

Depresija, radijacija, raketa - problemi za odlazak na Mars

Naučnici u strahu: Nešto čudno se dešava sa morem

Ishrana bogata ribom povećava inteligenciju

Saznajte šta se dešava sa ljudskim tijelom nakon boravka u svemiru

Zašto meteori eksplodiraju prije nego što udare u Zemlju?

Najvažnija arheološka otkrića u svijetu u 2017. godini

Rusija uspostavila kontakt sa izgubljenim satelitom

Japanski naučnik otkrio samoobnovljivo staklo

Otkrivena zvijezda koja "jede" planete

Globalno zagrijavanje će imati razorne posljedice po Zemlju

Naučnici upozoravaju: Zemlja se sporije rotira, slijede veliki potresi

Otkriveni fosilni ostaci pingvina veličine čovjeka

Nauka

Pronađena neobična radioaktivna čestica u atmosferi

Naučnici rade eksperiment u kojem će cijela planeta biti u vječitom mraku

U Egiptu pronađeni ostaci dinosaurusa stari 80 miliona godina

Naučnici razvili robota koji pliva, skače i može unijeti lijek direktno u vaše tijelo

Depresija, radijacija, raketa - problemi za odlazak na Mars

Naučnici u strahu: Nešto čudno se dešava sa morem

Ishrana bogata ribom povećava inteligenciju

Saznajte šta se dešava sa ljudskim tijelom nakon boravka u svemiru

Zašto meteori eksplodiraju prije nego što udare u Zemlju?

Najvažnija arheološka otkrića u svijetu u 2017. godini

Rusija uspostavila kontakt sa izgubljenim satelitom

Japanski naučnik otkrio samoobnovljivo staklo

Otkrivena zvijezda koja "jede" planete

Globalno zagrijavanje će imati razorne posljedice po Zemlju

Naučnici upozoravaju: Zemlja se sporije rotira, slijede veliki potresi

Otkriveni fosilni ostaci pingvina veličine čovjeka