Kažu da na ovaj svijet dolazimo kao prazna ploča (Tabula rasa). Kako rastemo i razvijamo se, gledamo ponašanja naših roditelja/staratelja, naše porodice i usvajamo ih kao primjere kako se treba ponašati u svijetu i sa ljudima oko nas. 

Oponašanje obrazaca

Načinima na koje naši roditelji/staratelji komuniciraju s nama i jedni s drugima oblikuju naš pogled na svijet i našu poziciju u njemu.

Ako se ponašaju na disfunkcionalni ili nezdrav način, velike su šanse da će djeca oponašati to nezdravo ponašanje, čak i nenamjerno.

Traumatska iskustva sa roditeljima/starateljima utiču na tri temeljne strukture:

• naš osjećaj sebe

• način na koji komuniciramo 

• način na koji formiramo odnose i ponašamo se prema ljudima oko nas.

Mi usvajamo određene karakteristike ličnosti na osnovu našeg položaja, odnosno „uloge“ koju imamo u okviru porodične jedinice.

Zabavlja ostale

Ovisno od podneblja u kojem, živi različiti su nazivi za onog člana porodice koji naizgled zabavlja sve ostale, maskota ili klovn. Suština je ista, prekinuti ili razvodniti svađu i tenziju koja se ponavlja u porodici.

Najčešće je to dijete koje odrasta u nezdravom okruženju gdje odrasli ne znaju regulirati svoje emocije, verbalizirati svoje potrebe i pronaći rješenje za svoja neslaganja. Česte su verbalne uvrede, ali i fizičko kažnjavanje.

Dijete u slučaju tenzije i naznake da bi se svađa mogla desiti počinje da pažnju skreće na sebe dosjetkama, šalama. Roditelji to primjećuju i počinju se smijati i time bar privremeno zaboravljaju na svoj sukob. Dijete to pamti i ponavlja svoj obrazac.

Njegova uloga je često protuteža Žrtvenom jarcu ili Crnoj ovci. Često, to je brat ili sestra koji prepoznaje da se član njihove porodice teško maltretira, a oni pokušavaju da preusmjere zlostavljanje tako što su blesavi i nestašni.

To je više kao da odvlačite pažnju djetetu koje ima izljev bijesa govoreći peekaboo! ili praveći smiješni izraz lica da bi ih nasmijao. Dijete zaboravlja svoj izljev bijesa jer je njihova pažnja zauzeta negdje drugdje, a napetost je raspršena.

Izgleda da ništa ne utiče na klovna u porodici. Ako je roditelj nasilan, može da deaktivira ili izbjegne zlostavljanje tako što će uraditi smiješno ili neke smiješne ludorije. Oni se ne nerviraju i ne ljute, već dozvoljavaju da svi porodični problemi skliznu sa njih. Ili se bar tako čini.

Posljedice ovakvog ponašanja u odrasloj dobi često uključuju nesposobnost klovna da bude ozbiljan u vezi sa teškim temama ili situacijama. Uvijek su se služili humorom, ponekad prilično crnim humorom, da bi smirili napetost. Kao rezultat toga, kada se suoče sa teškom temom ili situacijom sa kojom moraju da se bave, pretvaraju je u šalu kako bi se izborili sa tim.

Nije dobro za odnose

Oni su majstori u izbjegavanju i odvlačenju pažnje, a to jednostavno ne funkcionira ako moraju da se suoče sa nečim kao što su teška bolest partnera ili invaliditet djeteta. Ako klaun ne može da se šali ili da ga izbjegne, onda će pobjeći od toga.

Većinom su u stanju visoke pripravnosti. Super su oprezni u vezi sa promjenama u ponašanju drugih ljudi, govoru tijela i vokalnim intonacijama i spremni su da uskoče u trenutku obavještenja kako bi ublažili svaku potencijalnu napetost. Kao takav, njihov nivo stresa i anksioznosti je često prilično visok, i nije neobično za njih da pate od napada panike, čireva i drugih probavnih problema povezanih sa stresom.

Kada sistemski pristup posmatranja na problematično funkcionisanje prenesemo na društvo, također se može uočiti pojava komedijaša i raznih zabavljača koji negativne društvene pojave nastoje razriješiti kroz zabavu i humor i smanjiti tenziju i nezadovoljostvo naroda. Ovo traje kratko i samo odgađa ono što je zadatak odraslih ili lidera u društvu, a to je da prihvate svoju odgovornost za atmosferu u kojoj djeca odrastaju odnosno svoju odgovornost za ambijent življenja svojih građana.

"Vi niste ono što vam se desilo već ono što odaberete biti! " Carl Jung

Ono što je optimistično je da kada se govori o porodičnim ulogama je da se ne radi o genetici. Možemo naučiti efikasnije i zdravije načine ponašanja kroz rad na sebi, savjetodavno-terapeutski rad, različite radionice iscjeljenja.

Izborom novih naučenih ponašanja osoba prekida prijenos disfunkcije sa generacije na generaciju. Tako postaje moguće kreirati vlastitu funkcionalnu porodicu ali i društvo uopšte.

(Svake srijede objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)