Članovi Platforme za progres danas su održali protestnu šetnju kroz <a href="https://avaz.ba/tag/219/gorazde">Goražde</a>.&nbsp;Kolonu je predvodio predsjednik stranke <a href="https://avaz.ba/tag/23797/mirsad-hadzikadic">Mirsad Hadžikadić</a>.&nbsp;&nbsp;Ovo je novi u nizu skupova ove stranke, nakon što su slični već ranije održani u nekim gradovima. 
Građani su nosili transparente na kojima je ispisano "Tražimo ukidanje finansiranja političkih partija", "Dosta je bilo šutnje", "Naša država nije siromašna već opljačkana", itd. 
Hadžikadić je danas najavio da je Platforma za progres biti prisutna u Podrinju.

Ovo je novi u nizu skupova ove stranke, nakon što su slični već ranije održani u nekim gradovima

Platforma za progres održala mirnu šetnju kroz Goražde

U ulici Salih-bega Kuljuha u Goraždu položen je kamen-temeljac za zgradu sa 25 stanova, koja bi trebala postati novi dom stanovnika kolektivnog centra u barakama preko puta gradilišta. Izgradnja se finansira kroz projekt CEB II, kojim je planirano zatvaranje kolektivnih centara u BiH. - U ovom objektu sam živio 25 godina, a izgrađen je od špere, pa dok ložiš toplo je, a čim prestaneš hladno. Moralo se, jer druge solucije nije bilo i zato mi početak ovih radova puno znači – kazao je Muhamed Terović, koji bi sa svojim komšijama trebao dobiti novi krov nad glavom.

CEB projekt vrijedan je 104 miliona eura i većim dijelom se finansira iz sredstava Razvojne banke Vijeća Evrope, dok ostatak izdvajaju lokalne zajednice. Prema riječima ministra za ljudska prava i izbjeglice, Miloša Lučića cilj je da svi kolektivni centri u BiH budu zatvoreni do 2022. godine. Osim ove, u Goraždu očekuju početak izgradnje još tri zgrade za stanare kolektivnih centara Balkan 1 i Belvedere, još jedne zgrade socijalnog stanovanja, te dodatnog krila Doma za stare i iznemogle osobe. Uz utopljavanje potkrovnih stanova u ulici Maršala Tita i zgradi Balkan 2, kazao je gradonačelnik Muhamed Ramović, do januara 2022. trebala bi biti četiri preostala kolektivna centra u ovom gradu.

Položen kamen-temeljac  u ulici Salih-bega Kuljuha	

Budući korisnici stanova žive u barakama

Izgradnjom 25 stanova bit će zatvoren kolektivni centar

Uličnu trku koja će se u nedjelju održati u Kaknju Goraždanin Admir Hadžić iskoristit će za novu humanitarnu akciju. On je pozvao sugrađane da „kupe kilometar“ koji pretrči, a prihod prikupljen na ovaj način bit će usmjeren u izgradnju kuće Hanke Hadžić i njenih sinova.&nbsp;

- Veliki odjek izazvala je ova akcija, a vidim to i po reakcijama na društvenim mrežama. Raja sa strane zovu isto, ne samo iz Goražda. Akcija ima simboličan naziv „Kupi kilometar za nanu Hanku“. Nadam se da će biti nekih rezultata. Pozvao bih i sve sugrađane, građevince, da po jedan ili dva dana učestvuju u izgradnji Hankine kuće, a mi ćemo sa sportistima, radioamaterima, volonterima i drugima pomagati - kazao je Hadžić.

Hanka Hadžić iz sela Bakije već 14 godina, nakon smrti supruga Halida, sama brine o trojici bolesnih sinova. Živi u oronuloj kući u selu Bakije. O njenoj borbi koja predugo traje pisali smo u više navrata, pa je Hanka od Ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice dobila građevinski materijal. Uz pomoć dobrih ljudi kupila je parcelu u mjestu Vranići, kako bi bila bliže ambulanti, bolnici i prodavnici, te započela radove. Objekt je izgrađen do krova, ali snage više nema, a zima je na pragu.

- Dalje ne mogu jer nemam sredstava. Od penzije ne mogu. Ne bih ni pristala da sam znala da neću dobiti ključ u ruke. Brat mi obolio, narod pomaže, ali ne mogu ni oni, žao mi i naroda. A ne mogu više ni na selu, jer i ja sam oboljela, djeca bolesna, za običnu uputnicu ili lijek moram platiti taksi - priča nam Hanka.

Za eventualne uplate novčanih sredstava za pomoć pri izgradnji kuće kod NLB banke, ekspozitura Goražde, otvoren je račun broj 1322602022646450. Humani ljudi koji žele pomoći požrtvovanoj majci sve dodatne informacije mogu dobiti na broj 062/425-280.

Ulična utrka bit će održana u Kaknju u nedjelju te će građani moći „kupiti kilometar“

Hanka Hadžić: Sama brine o sinovima 14 godina

Prije zime izgraditi topli dom majci s trojicom bolesnih sinova

U okviru programa obilježavanja Dana oslobođenja <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Gora%C5%BEda&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Goražda</a>, položeno je cvijeće na spomen obilježje poginulim pripadnicima policije. Počast poginulim kolegama odali su predstavnici Udruženja veterana policije regije Goražde, ali i delegacije gradskih i kantonalnih vlasti.&nbsp;&nbsp; - Pored toga što se 18. septembar obilježava kao Dan BPK i Grada Goražda, za pripadnike policije ovaj datum je značajan i zbog toga što je 18. septembra 1991., po naredbi Predsjedništva RBiH, izvršena mobilizacija kompletnog rezervnog sastava policije. Cilj je bio očuvanje života i imovine svih građana ovog područja, tako da je policija imala ogroman značaj jer su njeni pripadnici prvi stali u odbranu ovih prostora – kazao je Ševko Hodžić, predsjednik 
- Pripadnici policije bili su prva oružana formacija koja se suprotstavila agresiji. Tokom odbrane Goražda 61 pripadnik MUP-a je izgubio život u tom periodu, dok je 198 policijskih službenika teže i lakše ranjeno. Kako tada, tako i danas, policijski službenici MUP-a BPK su tu zbog građana i rade sve što je neophodno kako bi sigurnost građana bila na što boljem nivou – kazala je ministrica unutrašnjih poslova BPK, Nizama Rišljanin.

Počast poginulim kolegama odali su predstavnici Udruženja veterana policije regije Goražde, ali i delegacije gradskih i kantonalnih vlasti

Za odbranu Goražda živote je dao 61 pripadnik policije

Jedini epidemiolog u BPK Medina Bičo, direktorica Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, ovogodišnja je dobitnica Zlatne plakete Grada <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Gora%C5%BEda&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Goražda</a>.&nbsp;Priznanje koje se dodjeljuje zaslužnim građanima dr. Bičo će biti dodijeljena zbog ogromnih zasluga u suzbijanju širenja epidemije korona virusa, jer je od proglašenja pandemije na globalnom nivou već mjesecima danonoćno posvećena borbi sa COVID-om 19. Prema odluci Gradskog vijeća, za počasnog građanina Goražda proglašen je Džo Sako (Joe Sacco), američki umjetnik. Sako je autor stripa “Zaštićena zona Goražde: Rat u istočnoj Bosni 1992. – 1995.”, kroz koji je opisao život u opkoljenom Goraždu u kojem je tokom rata boravio.&nbsp; Povelja humanosti dodjeljuje se Ekremu Ušanoviću, inicijatoru formiranja udruženja u njemačkom Mettmanu, koje je radilo na unaprjeđenju prijateljstva sa Goraždem i BiH. Ušanović je pomogao u zbrinjavanju velikog broja bh izbjeglica u Njemačkoj, organizirao pošiljke humanitarne pomoći za BiH, te radio na jačanju veza Goražda i Mettmana nakon rata i opremanju goraždanskih škola.

Titula Prijatelj Goražda ove godine se dodjeljuje Ibri Kunovcu, pilotu helikoptera Armije RbiH, koji je u dva navrata, u februaru i martu 1995. godine obavljao transporte ranjenika, hrane i naoružanja prema i iz opkoljenog Goražda. Učestvovao je i u dostavljanju hrane i lijekova stanovnicima sela u okolini Goražda prilikom velikih snježnih padavina 2012. godine.
Povelju za životno djelo predstavnici Grada Goražda uručiće članovima porodice Safeta Garčevića, autoru brojnih pjesama narodne muzike, ali i onih ratnih koje je posvetio svome gradu i njegovoj slobodi. Garčević je autor i prvog ratnog filma „Pamtiš li Goražde“. Preminuo je 2016. godine.
Priznanja dobitnicima bit će uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 18. septembra, kada se obilježava Dan oslobođenja Goražda.

Priznanje koje se dodjeljuje zaslužnim građanima dr. Bičo će biti dodijeljena zbog ogromnih zasluga u suzbijanju širenja epidemije korona virusa, jer je od proglašenja pandemije na globalnom nivou već mjesecima danonoćno posvećena borbi sa COVID-om 1

“Zlatna plaketa Goražda” doktorici Medini Bičo, Džo Sako počasni građanin

Mirjana Ćuković, sa svojom kćerkom Adrijanom, neće ostati na ulici, niti, kako je u očaju najavljivala, skakati s mosta u Drinu. Nakon priče koju smo objavili 27. avgusta, dobila je privremeni, ali mnogo ljepši i udobniji smještaj od onog u kojem je do tada živjela. Samohrana majka iz Goražda već godinama živi kao podstanar, ali pred nerješivim problemom se našla nakon što je sada već bivši stanodavac odlučio da mora napustiti stan za koji joj je Gradska uprava plaćala kiriju.

Krajem avgusta Mirjana i njena kćerka nisu imale gdje, ali nakon što smo objavili njenu priču reagirao je gradonačelnik Muhamed Ramović, te obećao nastavak plaćanja stanarine do momenta trajnog stambenog zbrinjavanja ove porodice. Rješenje problema ubrzao je i vlasnik stana u Višegradskoj ulici u Goraždu, koji živi u Sarajevu, pa je nakon što je pročitao njenu ispovijest Mirjani ponudio smještaj. - U pitanju je jednosoban stan koji je opremljen, tako da svoje stvari nisam morala ni unositi. Smjestili smo se i baš nam je fino. Grad će plaćati kiriju u naredna tri mjeseca, a obećali su da će mi u ta tri mjeseca naći neki smještaj. Sve je ispalo lijepo, izašli su mi baš ususret – kazala nam je Ćuković.

Živjela je u Čajniču, a supruga Esada Špirkovića iz Priboja upoznala je dok je vozio autobus na međugradskim linijama. Odlučili da u Goraždu žive skupa, ali je nakon 14 godina lijepog života Esad obolio i preminuo, a Mirjana ostala sa kćerkom Adrijanom, s kojom živi od 43 marke dječijeg doplatka i oko 60 maraka penzije nakon smrti supruga, obračunate na osnovu staža kojeg je Esad imao. - Da mi je još naći nekog posla, sve bi drugačije bilo. Radila sam privremeno, kad su bili oni javni radovi i bilo je dobro, mogla sam i drva kupiti. Da mi hoće dati, ja bih čistila i stubišta. Ničega se ne stidim – dodaje Mirjana Ćuković.

Samohrana majka iz Goražda već godinama živi kao podstanar

Ćuković: Grad će plaćati kiriju u naredna tri mjeseca

Mirjana Ćuković dobila novi smještaj

Članovi Volonterskog servisa iz Goražda, mladi ljudi koji su se okupili u početku pandemije koronavirusa da bi pomogli starijim sugrađanima, a svoje djelovanje nastavili i kroz druge oblasti, organizirali su prvu „Eko-drinsku regatu“. Oko 100 učesnika u čamcima je od Ustikoline doplovilo do Goražda, uživajući u vožnji i prizorima koje mnogi vide prvi put.

- Shvatili smo da godinama unazad ljeta u Goraždu, na Drini, dočekujemo bez ikakvih aktivnosti i uživanja u našoj rijeci. Nažalost, moj studentski posao u inozemstvu mi je onemogućio prisustvo regati, ali srcem i dušom sam tu. Velike stvari i počinju u našim glavama, pa sada trebamo razmisliti kako divne stvari možemo napraviti za sebe, druge i sve turiste - kazao nam je Tarik Alić, jedan od organizatora.

Organizacijom prve „Eko-drinske regate“ članovi Volonterskog servisa pokazali su turističkim radnicima i vlastima u BPK da rijeka Drina ne treba služiti samo kao deponija smeća i kolektor otpadnih voda, a i regata je odgovor mladih na betoniranje i podizanje zidova na njenim obalama. - Mislim da je Drina totalno neiskorištena, njene obale su zapuštene, a u užem dijelu grada nemamo nijednu uređenu plažu na kojoj se možemo okupati. Nekada smo imali Igre na žanju, a sada nema ni žanja ni igara. Prije početka regate očistili smo i obale između mostova u gradu, namjera nam je promovirati potencijal koji imamo i zaista nam je drago što smo imali i jednog učesnika s Islanda, momke iz Olova, djevojku iz Dubrovnika, ali i Mostara, Sarajeva, da pokažemo svima šta je ta Drina - kaže Dženis Ćulov, predsjednik Volonterskog servisa.

On dodaje da će ''Eko-drinska regata'' postati tradicija, a plan je da za nekoliko godina u njoj sudjeluje 1.000 učesnika iz cijelog svijeta.Da bi regata bila organizirana, volonteri su s obala rijeke prethodno odvezli kamion smeća.

U ovom projektu, koji je izazvao oduševljenje javnosti, pomogle su im Fondacija ''Mozaik'' i Omladinska banka, kao i nekoliko pojedinaca i firmi iz Goražda. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Drina je totalno neiskorištena, njene obale su zapuštene, a u užem dijelu grada nemamo nijednu uređenu plažu na kojoj se možemo okupati, ističe Ćulov

Oko 100 učesnika u čamcima od Ustikoline doplovili do Goražda

Poruka turističkim radnicima i vlasti da rijeka ne treba biti deponija

Redžo Halilović iz sela Vrbica kod Goražda ima 82 godine, ali zdravlje ga dobro služi, pa i danas obrađuje zemlju, proizvodi povrće koje pokušava prodati na uličnom štandu u Goraždu. Kaže da ga rad i čini zdravim, vitalnim i sretnim, a svaka marka dobro dođe u vremenima kada penzije nikako da ''uhvate korak'' s rastom troškova života.&nbsp; Osim poljoprivrede, radio je građevinske poslove, nikada u firmi nije radio, ali je sam uplaćivao doprinose i ostvario pravo na penziju, onu minimalnu.

- Minimalac je penzija, pa i danas, evo, ponešto radim. Baratam k'o da mi je 20 godina, a oni od 20-30 neće da rade. Ja volim da radim, čini mi se da me to održava, da sam sposobniji i jači dok radim - kaže Halilović. Goražde nema adekvatan pijačni prostor, pa je i Redžo među poljoprivrednicima koji već duže vrijeme ono što proizvedu kupcima nude iz gajbi s asfalta. Ponio je i suncobran da ga zaštiti od sunca.

- Imam oko 20 dunuma zemlje i sve se to obrađuje. Imam dosta voća, oko 500 stabala raznih voćki - šljive, jabuke, kruške, orahe, trešnje. Ove godine jedino orasi nisu rodili. Buranije posadim najmanje 500 pritki i pomalo radim. Žena pripomogne, sve slabije može da radi, ali imam sina i snahu, pa mi oni pomažu - priča nam Halilović.Iako je poznato da je Gradska tržnica već mjesecima zapečaćena te da se niko od prodaje povrća iz svoje njive ne može obogatiti, inspekcija ulične prodavače pokušava ukloniti s ulica. Pomjerali su i njega. A on se bori s besparicom koja je u Goraždu sve prisutnija.

- Vrlo slabo, pogotovo otkako je ova korona naišla. Narod ili nema para, ili ne smije da hoda, uglavnom je neka besparica. Da li je ekonomija toliko pala... A najvjerovatnije jeste, jer ljudi se boje pa ne smiju da potroše i ono što imaju. Čuvaju za ne daj Bože - ističe Halilović. Sjeća se prošlih vremena kada su postojale zadruge u koje se sve što se proizvede na bosanskim njivama, ili ubere u voćnjacima, na livadama i u šumama moglo prodati. Cijene nisu bile važne koliko sigurnost da ništa neće propasti. Danas o tome, kaže, niko ne vodi računa.

Volim da radim, čini mi se da me to održava i da sam sposobniji i jači

I u 83. godini sije, sadi, a oni mlađi neće motike u ruke

Samohrana majka Mirjana Ćuković nadležne u Gradskoj upravi u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Gora%C5%BEdu%C4%91&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Goraždu</a> je obavijestila da će, u slučaju da bude morala izaći na ulicu, sa djetetom skočiti u rijeku Drinu. Agonija ove žene, koja je prije dvije godine ostala bez supruga, nastavljena je najavom nove deložacije.&nbsp;&nbsp; - Ja ću to uraditi stvarno. Dijete za ruku i s mosta u Drinu, pa neka vide šta će dalje. Stvarno ne znam više šta ću, jer nemam gdje drugo - kroz suze nam priča Mirjana. 
U slučaju ove žene sudbina je ispisala neobičnu životnu priču. Živjela je u Čajniču, a supruga Esada Špirkovića iz Priboja upoznala je dok je vozio autobus na međugradskim linijama. Odlučili da u Goraždu žive skupa, ali je nakon 14 godina lijepog života Esad obolio i preminuo, a Mirjana ostala sa kćerkom Adrijanom da se bori sa nedaćama koje prestižu jedna drugu. U sličnoj situaciji našla se i u julu prošle godine, ali je Gradska uprava tada osigurala sredstva za njenu kiriju. Međutim, privremeno, jer stanarina za posljednja tri mjeseca nije plaćena, pa vlasnik kuće insistira da Mirjana i Adrijana napuste objekat.

- Živim od 43 marke dječijeg doplatka i oko 60 maraka penzije koliko je dato na osnovu staža kojeg je Esad imao. I ako odem negdje da nekome nešta očistim, pa mi plate. Ono što dobijem moram uzeti djetetu da ima obući i obuti, pa nek nemam jesti, ne mora niko ni znati. Prošle godine sam radila u onim javnim radovima, bilo mi je dobro, pa sam uzela i drva. Kažem, dajte mi neki posao da ja mogu plaćati – kaže Mirjana Ćuković.
Sa stotinjak maraka mjesečno teško je obezbijediti i ono najosnovnije, tako da nije mogla prihvatiti stan u Vitkovićima, pet kilometara od Goražda, jer ne zna kako bi djevojčici koja uskoro kreće u deveti razred platila prijevoz do škole, ali i odlaske na treninge u klub Libero čija je članica. Ni prijedloge da Adrijanu da u dom nije mogla prihvatiti, jer kako da se rastane od rođenog djeteta. 
- Stvarno ne biram smještaj, ali nemam gdje – poručila je ova očajna žena. U Gradskoj upravi Goražde potvrdili su nam da je Mirjani Ćuković ponuđen smještaj u Vitkovićima. – Taj stan trenutno imamo na raspolaganju, ali zbog takve situacije spremni smo nastaviti plaćati stanarinu za kuću u kojoj porodica trenutno boravi, sve do pronalaska nekog trajnijeg rješenja – kazao nam je gradonačelnik Muhamed Ramović.&nbsp;

Živim od 43 marke dječijeg doplatka i oko 60 maraka penzije koliko je dato na osnovu staža kojeg je Esad imao, kaže Mirjana Ćuković

Samohrana majka poručila: Ako budem morala na ulicu, ja ću dijete za ruku i s mosta u Drinu

Po prvi put od širenja koronavirusa unutar Doma za stare i iznemogle osobe u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Gora%C5%BEdu&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Goraždu</a>, tri osobe su oporavljene.&nbsp;&nbsp; To su, prema riječima direktora Anesa Begovića, pokazali rezultati njihovog retestiranja. 
- Ostali stanari Doma, koji imaju infekciju, dobro se osjećaju i prilično su stabilni ili su bez simptoma. Troje štićenika koji su smješteni na klinici Podhrastovi također su dobro - kazao nam je Begović. 
Do sada je u ovoj ustanovi preminulo pet štićenika, koji su uz COVID19 imali i druga hronična oboljenja. Trenutno su zaražene 23 osobe, među kojima je i dvoje uposlenih. 
Na području BPK Goražde aktivna su ukupno 52 slučaja, 166 je oporavljenih, dok se u izolaciji nalazi 120 ljudi.

Do sada je u ovoj ustanovi preminulo pet štićenika, koji su uz COVID19 imali i druga hronična oboljenja

Dom za stare i iznemogle osobe u Goraždu

Tri štićenika Doma za stare u Goraždu oporavila se od koronavirusa

Iako je Gradska uprava Goražde u ulici 1. slavne višegradske brigade adaptirala novi prostor u kojem bi jedan broj poljoprivrednika treba prodavati svoje proizvode, prodaja se nastavlja na improviziranim štandovima u gradu, sa pločnika i iz prtljažnika automobila, a subotom ispred zapečaćene Gradske tržnice. Prostor na kojem su se okupljali prodavci poljoprivrednih, ali i drugih proizvoda iz ovog dijela BiH, zatvoren je u akciji Porezne uprave FBiH u novembru prošle godine i od tada je zaključan, ali se štandovi subotom, pazarnim danom, formiraju ispred kapije.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

- Mi smo bili uporni da se izmjesti mehanizacija JKP „6. mart“, a da se na prostoru gdje je nekad davno radila ponovo osnuje kvalitetna tržnica, kojom bi upravljalo ovo preduzeće. Dok se to ne uradi, pristali smo da privremeno rješenje bude u ulici 1. višegradske iako on nema ni mokrog čvora, niti uvjeta za rad – kazao je predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Avdo Muslimović.Gradska tržnica, na čijoj kapiji je sada katanac, izgrađena je prije nekoliko godina kao namjenski objekat koji je nedostajao gradu. U međuvremenu, ona je prodata, a novi vlasnik – sarajevska firma „Baustil“ nije prijavila radnika niti je imala instaliran fiskalni sistem za naplatu usluga zakupa tezgi. Iako je Porezna uprava tržnicu zapečatila „do otklanjanja nepravilnosti“, situacija je nepromijenjena već mjesecima.

– Ko god da je kupio tržnicu, treba ispoštovati namjenu tog prostora. Ako ne, onda neka se vrati prijašnjem vlasniku. Kako god, mi ispaštamo, jer vlasnik ne želi prijaviti tržnicu, primiti radnika i postaviti kasu. Goražde je jedini grad u BiH koji nema ni zelenu, ni glavnu tržnicu koja bi radila bar sedmično. Odgovorno tvrdimo da u Goražde svaki dan uđe 10-15 tona hrane i pića, koji se prodaju bez „popovog zapisa“, izvan sistema. Zato ću poljoprivrednicima predložiti da na sred trga ili mosta postavimo četiri šatora, napravimo sajam koji će biti naša svakodnevna tržnica – ističe Muslimović.

Jedini grad u BiH koji nema ni zelenu, ni glavnu tržnicu

Štandovi se subotom, pazarnim danom, formiraju ispred kapije

Već mjesecima svoje proizvode prodaju na ulici

Performansom u Omladinskoj ulici u Goraždu, ali i još šest bh. gradova Udruženje dramskih umjetnika „ALT Teatar“ iz Sarajeva obilježilo je Međunarodni dan mladih. Događaj je organiziran pod simboličnim nazivom „A gdje ti ideš?“, kako bi se skrenula pažnja na trend odlaska mladih iz manjih bh. gradova, ali i van države. - I mi se pitamo gdje to idu mladi, gdje žele da idu, gdje žele da idu ovo društvo i ova država. A mladi odlaze zbog nedostatka prilika u svojim lokalnim zajednicama, nemogućnosti zapošljavanja u svojoj struci… Ja znam iz ličnog iskustva da je od 27 učenika iz razreda moje generacije više od pola ostalo u Sarajevu nakon studija. Ne žele da se vrate, čak ni u Sarajevu ne rade u svojoj struci, ali zbog boljeg kvaliteta života, više kulturnih i društvenih sadržaja ostaju tamo - kazao nam je Aldin Džananović, koordinator projekta.

Dodaje da je jedini način da se aktuelni trendovi promijene to da mladi preuzmu sudbinu u svoje ruke, da ne očekuju da će to učiniti neko drugi i da se sami izbore za ono što im nedostaje.Povodom Međunarodnog dana mladih Ministarstvo za obrazovanje, mlade, kulturu i sport BPK organiziralo je i tribinu na otvorenom „Mladi pitaju“, a održan je i susret povodom osnivanja Omladinskog kulturnog centra u Goraždu. Volonterski servis mladih, u saradnji s organizacijom “World Vision”, upriličio je i izložbu likovnih radova djece do 12 godina o temi „Solidarnost u vrijeme pandemije u Goraždu“. Najboljim mladim autorima uručene su nagrade. Na ranije raspisani konkurs stigla su 43 rada, a svi učesnici dobili su zahvalnice.

Događaj je organiziran pod simboličnim nazivom „A gdje ti ideš?“

Sve je više onih koji napuštaju grad i državu

Medicinska sestra Mersiha Pecikoza od početka pandemije radila je u direktnom kontaktu sa osobama pozitivnim na COVID-19, ali je i nekoliko dana zasluženog odmora odlučila dobrovoljno provesti među inficiranim štićenicima Doma za stare i iznemogle osobe u Goraždu.&nbsp;Njen dolazak u ustanovu sa 26 oboljelih, starijih osoba, te troje uposlenih koji su van stroja, dočekan je sa oduševljenjem, posebno zbog toga što su u proces njege štićenika od prije nekoliko dana uključeni manje iskusni kadrovi. 
- Radila sam šest mjeseci i bilo mi je potrebno bar desetak dana da odmorim psihički. Čestitam ovim ljudima koji su se u proteklih šest mjeseci uspjeli odbraniti, jer mi još uvijek ne znamo kako se virus može prenijeti. To može biti čak i preko prehrambenih artikala. Čim sam saznala da je virus ušao u Dom javila sam se mojim prijateljima i ponudila da pomognem i u obuci osoblja, i u radu sa štićenicima. Do petka sam tu, moram se testirati jer je takvo pravilo da bih u ponedeljak mogla na svoj posao – kaže Mersiha Pecikoza.

Nije prvi put da ova humana Višegrađanka stane u prve redove. Nakon što je rat prekinuo njeno školovanje u Srednjoj medicinskoj školi u Sarajevu, koju je upisala 1989. godine, Mersiha se, još maloljetna, priključila bataljonu Lim u 1. slavnoj višegradskoj brigadi. Od kraja 1993. radila je i kao sestra Ratne bolnice Goražde, gdje je nastavila raditi i kasnije. Od marta je raspoređena u Prijemno – trijažni odjel Kantonalne bolnice, gdje su se javljali svi sumnjivi pacijenti, u izoliranom dijelu brinula o pozitivnim na COVID19.- Svi smo bili u šoku i bez ikakvih informacija, osim onih iz medija, među ljudima je na početku bila velika panika. Ja paniku nisam osjećala i radila sam dva mjeseca nakon operacije žuča, iako možda nisam ni smjela biti tu. Odazvala sam se jer imam iskustvo, mislim da mogu dati podstrek i mlađim sestrama – kaže Pecikoza. Mlađe kolege znala je ohrabriti i šalom da koronavirus nije ni kengur, ni skakavac pa da skače na čovjeka, ali da se mjere zaštite moraju poštivati. 

Nakon što su uzorci za dvije medicinske sestre i jednu njegovateljicu bili pozitivni, Dom je došao u probleme sa nedostatkom medicinskog osoblja. Angažovano je nekoliko medicinara, ali nedostaje im iskustvo u radu tokom epidemije. – Priključila nam se Mersiha, kojoj se ne mogu dovoljno riječima zahvaliti. Ona će obučiti osoblje, jer zaista ima dosta iskustva i mnogo nam je već pomogla svojim savjetima. Njeno javljanje i stavljanje na raspolaganje predstavlja ohrabrenje za sve da ćemo izaći kao pobjednici iz svega ovog – kaže direktor Doma, Anes Begović.

Pacijenti u Domu za stare u Goraždu su u stabilnom stanju, ali su u poznim godinama i sa oboljenjima koja su njihovo stanje učinila teškim i prije nego što su inficirani. U najtežem stanju je jedna od štićenica. – Par korisnika ima simptome poput mučnine i malaksalosti, respiratornih problema i povišene temperature nema. Imamo jednu stariju ženu koja od ranije ima hroničnih oboljenja, ona je u malo težem stanju, a ovo ostalo je za sada ok – dodaje Begović.

On ističe da je Krizni štab Ministarstva zdravstva obećao angažman ljekarskog tima koji će kontinuirano da boravi u Domu. U međuvremenu, stanje sa hranom, lijekovima i zaštitnom opremom je zadovoljavajuća, ali iz ove ustanove navode da bi im pomoć u vitaminskim terapijama, zaštitnoj opremi i sredstvima koja se mnogo troše, dobro došla.

Dočekana s oduševljenjem

Teško stanje u Goraždu: Medicinska sestra Mersiha Pecikoza dobrovoljno se priključila uposlenima u Domu za stare

Goraždanki Hanki Hadžić iz sela Bakije stigao je građevinski materijal za novu kuću, ali ova hrabra i već iscrpljena majka trojice bolesnih sinova nema mogućnosti da ga bez pomoći dobrih ljudi ugradi. O njenoj borbi koja traje godinama “Avaz” je ranije pisao, a iako je ljubav majke prema djetetu bezgranična, ova starica je prošla i previše iskušenja.

Posljednjih 14 godina, nakon smrti muža Halida, tešku borbu sa životom i zdravstvenim problemima duševno oboljelih Keme, Dženana i Džeme Hanka vodi sama. Iako je imala takvih prijedloga, njeno srce ne bi moglo izdržati rastanak i njihov smještaj u neku od ustanova. - Svaka majka svoj evlad voli, da je ne znam kakav. Ne može se ništa porediti s evladom – kaže Hanka Hadžić. Našu ekipu prepoznala je i tokom nedavnog potpisivanja ugovora o dodjeli građevinskog materijala u Ustikolini. Kuća u Bakijama u kojoj žive trošna je, ispucala i prokišnjava, jer je davno građena. Prilaz je moguć samo pješice.

- Kupili smo nekako zemljište u Vranićima, kako bismo bili bliže ambulanti, bolnici, prodavnici, jer do Bakija je 20 kilometara i zbog običnih tableta moraju plaćati taksi. Na tom području su se javila i klizišta, tako da je nemoguće da ostanu gore. Pomogli smo joj i ja i dobri ljudi iz Australije koji su prikupili nešto novca nakon što su pročitali priču o njoj - kaže Hankin brat Avdulah Ćurovac.Federalno ministarstvo izbjeglica dalo je materijal, a sada treba početi graditi.

- Ona ima 80 godina, brine se o tri sina duševna bolesnika i para za radove nema, jer nije u mogućnosti ni pelene sinovima da uzme. Apeliram na dobre ljude, ako ima iko da pomogne. I ja sam prije mjesec imao moždani udar, penzioner sam i ne mogu joj puno pomoći.Humani ljudi koji žele pomoći požrtvovanoj majci sve dodatne informacije mogu dobiti na broj 062-425-280. Za eventualne uplate novčanih sredstava za pomoć u izgradnji kuće otvoren je račun u „NLB banci“, ekspozitura Goražde, broj 1322602022646450.

Kuća u Bakijama u kojoj žive je trošna i prokišnjava

Hanka sa sinovima Dženanom i Kemom ispred trošne kuće

Novi dom požrtvovana majka neće moći izgraditi sama

“Za one koji su ostali bez posla besplatno, bujrum”, poruka je kraj štanda sa svježim povrćem bračnog para Ade i <a href="https://avaz.ba/tag/92457/indira-imsirovic">Indire Imširović</a> u <a href="https://avaz.ba/tag/47139/hrenovica">Hrenovici</a><a href="47139"></a> kod Pala. Ovi dobri ljudi kažu kako je neobičan oglas tu već mjesecima, od početka pandemije koronavirusa, ali nisu željeli javno o tome pričati.

Proizvodnjom povrća bave se šest godina, a počeli su kada je Indira ostala bez zaposlenja. Rradila je kao medicinska sestra, a 2014. godine je dobila otkaz i proživljavala je ono što hiljade radnika proživljavaju danas.- Suprug mi je tada predložio da iskoristimo zemlju koju imamo ovdje i počeli smo s jednim plastenikom od stotinu kvadrata, a danas imamo dva dunuma. Najviše proizvodimo paradajz, a imamo i papriku, krastavac - navodi Indira Imširović. Iako su se oboje u međuvremenu zaposlili u Domu zdravlja u Prači, ljubav prema poljoprivredi ne prestaje i svake godine sve više šire proizvodnju. - Svi nas pitaju kako stižemo, a mi ni sami to ne znamo. Imamo dvoje djece, kćerka ima 12, sin deset godina, pa nam i oni već priskoče u pomoć - govori Indira.

Kada je počela pandemija koronavirusa, a uporedo s njom i dijeljenje otkaza u firmama širom BiH, Imširovići su se sjetili kako je njima bilo u danima dok nisu imali posla i sigurne egzistencije. Zato su odlučili da sa svima koji naiđu kroz Hrenovicu, a našli su se u takvoj situaciji, podijele ono što imaju. - Dolazi narod, idu na selo, a mi svakog pitamo je li zaposlen, a i ako nije ostao bez posla, stavimo više povrća. Mnogi se ustručavaju, ali ja kažem: “Ma, slobodno”, jer to su jedna do dvije tone, a mi ti nećemo osjetiti na ovu količinu - dodaje Indira.

Mnogi se ustručavaju, ali ja kažem: “Ma, slobodno”, govori Indira

Indira Imširović kraj štanda s povrćem: Poruka onima koji naiđu

Besplatno povrće za one koji su ostali bez posla

Udruženje antifašista i boraca NOR-a iz Goražda uspjelo je sanirati Partizansko groblje na Hranjenu. U kompleksu u kojem su sahranjeni borci partizani koji su krajem januara 1942. godine oslobodili Goražde i prekinuli četnički pokolj civila ovog kraja počiva 36 pripadnika 3. i 4. sandžačke, 1. proleterske, 7. crnogorske, 4. sarajevske, 6. istočnobosanske i 1. dalmatinske brigade.

Tokom rata sve je devastirano, a ograda koja je štitila prostor s grobnicama je ukradena. Obnovom dijela kompleksa djelimično je ispravljena nepravda prema herojima na čijim je grobovima decenijama pasla stoka.

- Projekt smo uradili još 2011. godine i od tada traju naši pokušaji da osiguramo sredstva. Bilo je potrebno oko 23.000 KM za obnovu groblja i spomenika koji se nalazi na suprotnoj strani ceste, a koji je, također, uništen. Sredstava je uvijek nedostajalo. Godinama nije išlo pa smo se prije tri godine odlučili da prvo uredimo groblje, da ga zagradimo kako bi se spriječilo njegovo propadanje. Za taj dio trebalo nam je oko 11.000 KM. Naši članovi koji su bili u mogućnosti svojim su radom na poslovima koje mogu raditi uštedjeli oko 4.000 KM – kazao nam je predsjednik UABNOR-a Goražde Uzeir Živojević.

Vlada BPK izdvojila je 1.000 KM, Gradska uprava Goražda 300, a najveći dio novca prikupili su građani Goražda, uz podršku udruženja antifašista iz Ilijaša, Hadžića i Ilidže. Na samom ulazu u Partizansko groblje nedavno je, uprkos protestima Udruženja, izgrađena hair-česma pripadnicima ARBiH.

Kako bi se sačuvao važan dio historije Goražda iz Drugog svjetskog rata, na zidu groblja postavljena je i spomen-ploča na Hranjenu. – Sa zida još trebamo ukloniti grafite koji su ispisani. Potrebno je sanirati i spomenik prekoputa, koji je imao popločani plato dimenzija pet sa šest metara, nisku ogradu i spomen-ploču. To je naš drug prema herojima koji su ginuli na ovim brdima kako bi Goražde bilo oslobođeno – ističe Živojević.

Platforma za progres održala mirnu šetnju kroz Goražde

Izgradnjom 25 stanova bit će zatvoren kolektivni centar

Prije zime izgraditi topli dom majci s trojicom bolesnih sinova

Za odbranu Goražda živote je dao 61 pripadnik policije

“Zlatna plaketa Goražda” doktorici Medini Bičo, Džo Sako počasni građanin

Mirjana Ćuković dobila novi smještaj

Poruka turističkim radnicima i vlasti da rijeka ne treba biti deponija

I u 83. godini sije, sadi, a oni mlađi neće motike u ruke

Samohrana majka poručila: Ako budem morala na ulicu, ja ću dijete za ruku i s mosta u Drinu

Tri štićenika Doma za stare u Goraždu oporavila se od koronavirusa

Već mjesecima svoje proizvode prodaju na ulici

Sve je više onih koji napuštaju grad i državu

Teško stanje u Goraždu: Medicinska sestra Mersiha Pecikoza dobrovoljno se priključila uposlenima u Domu za stare

Novi dom požrtvovana majka neće moći izgraditi sama

Besplatno povrće za one koji su ostali bez posla

Okončana sanacija, ispravljen dio nepravde prema oslobodiocima Goražda

Bosansko-podrinjski kanton

Platforma za progres održala mirnu šetnju kroz Goražde

Izgradnjom 25 stanova bit će zatvoren kolektivni centar

Prije zime izgraditi topli dom majci s trojicom bolesnih sinova

Za odbranu Goražda živote je dao 61 pripadnik policije

“Zlatna plaketa Goražda” doktorici Medini Bičo, Džo Sako počasni građanin

Mirjana Ćuković dobila novi smještaj

Poruka turističkim radnicima i vlasti da rijeka ne treba biti deponija

I u 83. godini sije, sadi, a oni mlađi neće motike u ruke

Samohrana majka poručila: Ako budem morala na ulicu, ja ću dijete za ruku i s mosta u Drinu

Tri štićenika Doma za stare u Goraždu oporavila se od koronavirusa

Već mjesecima svoje proizvode prodaju na ulici

Sve je više onih koji napuštaju grad i državu

Teško stanje u Goraždu: Medicinska sestra Mersiha Pecikoza dobrovoljno se priključila uposlenima u Domu za stare

Novi dom požrtvovana majka neće moći izgraditi sama

Besplatno povrće za one koji su ostali bez posla

Okončana sanacija, ispravljen dio nepravde prema oslobodiocima Goražda