Himzi Omanoviću iz Žepe nedostajalo je skoro 300 metara kvadratnih od pet dunuma zemlje, koje po strogim pravilima Ministarstva za izbjeglice FBiH treba imati kako bi dobio materijal za izgradnju štale. Iako ni on, ni supruga Elma nigdje ne rade, isključivo od stočarstva preživljavaju sa troje maloljetne djece, njihov zahtjev je odbijen. 
Himzo bi vjerovatno i prešutio ovu, ko zna koju po redu, nepravdu, ali prije nekoliko dana srušila se štala koju je odmah po povratku 2000. godine gradio od stabala iz obližnjih šuma, pa sa strahom čeka jesen jer ne zna gdje preko zime zatvoriti ovce koje su mu jedini izvor egzistencije. 
- Predavao sam molbu u Federalno ministarstvo, ali su me odbili. Kažu nemam zemlje. A imam, samo što mi niko nije objasnio da je uvedem u te papire. Od pet duluma mi je falilo 300 kvadrata i zato su me odbili. Ovdje ljudi dobijaju po dvije štale, a ja ne mogu jednu. Tako je i sa mašinama – kroz suze nam priča Himzo. 
Omanovići žive od 105 KM dječijeg doplatka, te pet krava i 50 ovaca, koje tokom ljeta čuvaju na planini, kako bi sačuvali i pokosili travu sa livada u Žepi i pripremili je za zimu. 
– Sada je gore moja majka, kćerka Emina i od brata mi kćerka. Odemo mi kako bismo ih zamijenili da siđu i da se okupaju. Budemo gore čitavo ljeto, od maja pa sve do zime, dok ono baš ne bude hladno – priča nam Himzo. 
Otkupljivači mlijeka u Žepu ne dolaze, a jagnjadi i teladi prodaju trgovcima koji ih posjete. 
- Što zaradiš ljeti, čuvaj za zime, zimus što potrošiš na proljeće čekaj kad će šta uzrasti da se proda i tako mi je sve ove godine. Voljela bh da dođu ovi što daju te donacije. Dođite, obiđite i vidite kome stvarno treba, a ne da dobijaju ljudi sa strane, oni koji su već dobili ili oni koji će prodati. Od svojih i od usta svoje djece ću morati odvajati da sklepam štalu, da imam gdje zatvoriti ovce kad siđu sa planine, kad bude padalo i puhalo – kaže Elma Omanović.

Vrijedni ljudi kojima je stočarstvo izvor egzistencije ostali bez štale koju su sami gradili od drveća iz okolnih šuma

Historija nekog naselja ili grada može se u dobroj mjeri, osim pisanog i materijalnog naslijeđa, rekonstruirati i uz pomoć starih putopisa i razglednica.&nbsp;&nbsp;
Promjena izgleda 
Muzej Semberije raspolaže fondom od oko 1.500 razglednica, od kojih oko 200 predstavlja Bijeljinu od prije pedesetak godina do jednog stoljeća. 

Prva bijeljinska razglednica, ističe historičarka Tanja Lazić, kustosica u Muzeju Semberije, odštampana je prije 1892. godine i na njoj je prikazana zgrada Muzeja Semberije, jedne od najstarijih civilnih građevina u Bijeljini, objekt Komunalne škole i drugi objekti u današnjoj Karađorđevoj ulici.

- Prva forma razglednice do 1906. godine bila je zanimljiva, jer je na licu postojao crtež ili fotografija, a na istoj stranici prostor za pisanje poruke, dok je na poleđini bilo mjesto za pisanje adrese primaoca. Već od 1906. mijenja se forma razglednice i ona je sačuvana do danas. Razglednice omogućavaju proučavanje urbanog razvoja grada, praćenje promjena izgleda njegovih dijelova, uličnih frontova, pretvaranja pojedinih ambijentalnih cjelina druge polovine 19. vijeka u strukture savremenog grada, odnosno omogućavaju proučavanje istorije arhitekture grada - kaže Lazić.

Razglednice se u BiH pojavljuju nakon dolaska Austro-Ugarske. Nova vlast na taj način vrši popularizaciju ove vrste konverzacije, vršeći istovremeno i popularizaciju gradova i prirodnih ljepota.

Najstariji sačuvani putopis u kojem se spominje Bijeljina potječe od izvjesnog Francuza M. Kvikleta (Quicleta), koji je na putu iz Dubrovnika i Sarajeva putovao po diplomatskom zadatku, preko Bijeljine i Beograda, u Carigrad. 

Sačuvani putopisi&nbsp;Putovanje je obavljeno u 17. stoljeću, 1658. godine, ali je tek objavljivanjem ovog putopisa u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1905., ono postalo dostupno i našoj javnosti. Sačuvan je i putopis Evlije Čelebije iz 1664., u kojem se opisuje Bijeljina, kao i zapisi austrougarskih putopisaca.

Muzej Semberije ponosi se zanimljivom kolekcijom: U zbirci 1.500 razglednica, njih 200 predstavlja Bijeljinu

Kardinal Vinko Puljić i banjalučki biskup Franjo Komarica predvodili su svetu misu u Bosanskoj Gradišci, posvećenu Svetom Roku, zaštitniku župe u ovoj općini. Pred velikim brojem vjernika sa područja župe te onih pristiglih iz obližnjih slavonskih mjesta, ali i iz Austrije, Njemačke i drugih država.&nbsp; Kardinal Puljić vrlo emotivno je prihvatio susret sa svojim bivšim župljanima. Ljudi su ga pozdravljali, pitali za zdravlje, a on se pri tome prisjećao njihovih imena i pitao ih za ostale ukućane.
- Bio sam župnik ovdje u teška vremena kada je komunizam još djelovao jakom pesnicom. Namjera mi je bila da gradimo i crkvu i župu, u čemu smo uspjeli. Najveći uspjeh mi je bio što sam iz ljudi protjerao strah - rekao je kardinal Puljić.
Župa Svetog Roka u Bosanskoj Gradišci ove godine obilježava 180 godina postojanja. Dvije godine, počev od 1988. proveo je upravo kao župnik Župe Svetog Roka.
- Svaka župa ima svoga zaštitnika. Sveti Rok je zaštitnik protiv kuge i stavljao se tamo gdje je kuga bila prisutna. Ova župa je naslonjena uz rijeku Savu i često je harala kuga. Sveti Rok nas je spasio, a on je ujedno i simbol okupljanja u jednoj zajednici - rekao je kardinal Puljić.
Među i župljanima pristiglim sa svih strana je i Štefan Saček. Došao je iz Austrije. Štefan priznaje da mu je dolazak na misu povodom Sv. Roka presudan za duševni mir.
- Ovdje vidim mnogo prijatelja i rodbine, odem do mjesta gdje sam se rodio, odrastao i školovao. Šta ima ljepše od toga - rekao je Saček.
Marko Stojčić, aktuelni župnik ove župe, obraćajući se vjernicima u prepunoj crkvi, rekao je da je presretan jer ima priliku da govori pred brojnim vjernicima i uzvišenim svećenicima.
- Koji svećenik ne bi bio sretan da vam se obraća u ovako lijepoj atmosferi uz podršku kardinala Puljića, biskupa Komarice i ostalih svećenika. Uz to, i jubilej je, 180 godina Župe Svetoga Roka. Neka ova godina i sve naredne budu godine sreće, zdravlja i blagostanja - rekao je Stojčić.
Nakon svete mise druženje je nastavljeno u dvorištu ispred župnog ureda, uz tradicionalni narodni ručak.
Brojni gosti iz vjerskog i političkog života
Obilježavanju velikog dana za katoličke vjernike u Bosanskoj Gradišci prisustvovao je veliki broj gostiju iz vjerskog i političkog života.
Među njima su bili glavni imam bosanskogradiški Zejnil ef. Latifović, pravoslavni svećenik Mirko Milisavić, delegacija Općine, koju je predvodio predsjednik lokalnog parlamenta Milenko Pavlović, predstavnici Granične policije, direktor Protivgradne preventive RS Tihomir Dejanović i mnogi drugi.

Kardinal Puljić: Nema prepreke koju složni ljudi ne mogu prebroditi

Nekoliko dana ranije u odnosu na uobičajene rokove počela je berba jabuka u voćnjaku Darka Miloševića, u Tutnjevcu na Majevici.&nbsp;&nbsp; &nbsp;Dobar urod 
Milošević očekuje da će s površine od 1,3 hektara, na kojoj je zasađeno 4.000 stabala jabuke raznih sorti, imati urod od 40 tona prvoklasnih voćki. Kompletan urod bit će izvezen na njemačko tržište.
- U ovaj voćnjak, sa zaštitnom protugradnom mrežom, investirali smo oko 50.000 KM. Za dvije dobre rodne godine investicija se može u potpunosti isplatiti. Ipak, u sve ovo treba uložiti ogroman trud, znanje i rad. Bez novih poslovnih inicijativa nema ni uspjeha - kaže Milošević.
Ističe da voćarstvo u njegovoj porodici ima stogodišnju tradiciju.
Planiraju proširenje 
- Pripadam četvrtoj generaciji Miloševića koja se bavi voćarstvom. U sve ovo smo ugradili veliku ljubav i interes. Planiramo podići još jedan moderan voćnjak na površini od pet do deset hektara, ali će nam za tu investiciju biti neophodno zemljište koje bismo uzeli pod zakup – kaže on.
&nbsp;Bez mraza&nbsp;&nbsp; Milošević ističe da su sretni jer ove godine na njihovom području nije bilo mrazeva, a zaobišli su ih i gradonosni oblaci. 
- Očekujemo ukupan rod voća od 200 tona, znači šljive, kruške i jabuke zajedno – kaže on.

Miloševići spojili ljubav i interes

Članovi pokreta za pošumljavanje “Gorani” iz dobojske regije, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u podnožju Ozrena, u neposrednoj blizini Doboja, sebi su sagradili jezero. Sasvim logično dali su mu ime Goransko jezero. Ovdje su se okupljali gorani iz cijele Bosne i Hercegovine, družili se, uživali i održavali takmičenja.&nbsp; &nbsp;Odlična lokacija 
Danas je ovo poznata turistička destinacija tog kraja. Jezero je pregrađeno visokom branom, očišćeno, a bistra izvorska voda sa izvora Slana voda se uz to još i filtrira, tako da se komotno može piti. Duboki kanali na obalama jezera služe za odvodnju oborinskih voda. Prije četiri godine Goransko jezero je u dobroj mjeri stradalo poslije poplava, ali je danas opet u odličnom stanju.
&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;- Ako neko misli da će se na ovome obogatiti, moramo mu kazati da je u krivu, jer ovo je jezerska voda, duboko u planini. Ovdje je sezona kupanja kraća nego igdje, ali je sigurna, jer se borimo da se ljudi kupaju i uživaju u čistoj vodi i netaknutoj prirodi. Mi ovdje imamo odličnu lokaciju za kampiranje. Penzionerima i djeci do sedam godina ulaznica je besplatna, a za ostale košta dvije marke - kaže Zoran Jović, jedan od dvojice koncesionara.
&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;Jučer od ranih jutarnjih sati na Goransko jezero stizali su kupači iz okoline Doboja, ali i inozemstva. Stigla je porodica Esada Salihovića, koji je rodom iz povratničkog sela Sjenina kod Doboja, koji sa suprugom Marinom i djecom živi u Kopru (Slovenija). 
&nbsp; Netaknuta priroda 
- Za ovo mjesto smo saznali od prijatelja. Ovdje je predivno, voda čista, koja osvježava, priroda također, mi smo i roštilj raspalili i planiramo ostati nekoliko dana - kažu Salihovići. 
Sa dvoje djece u jezeru je uživala i Vanja Marković iz sela Pridjel Gornji kod Doboja. Oni su ovdje često na kupanju i znaju cijeniti zdravu prirodu.

Kamp za slijepe 

Jović ističe da na Goransko jezero svake godine dođu slijepe i slabovide osobe iz cijele BiH pa kampuju po 15 dana. 

- Osim hrane, njima je ovdje s naše strane sve besplatno – kaže Jović.

Voda iz Goranskog jezera može se piti

Savski otok, koji se pojavi svaki put kad mjerna letva pokaže nivo od 80 centimetara, ovoga ljeta je veoma primamljiv za brojne Gradiščane. Locirano stotinjak metara od mosta ka Staroj Gradišci, koji je ujedno i međunarodna granica, otok u vrelim danima mami uzdahe putnika koji po vrelini čekaju u koloni automobila na prelazak granice. Kada je vodostaj ekstremno nizak, otok postaje poluotok, a površina mu je tada veća od fudbalskog terena.&nbsp; - Uživamo na Savi, voda je veoma čista i zaista osvježava. Za djecu ima mirniji dio, gdje voda praktično i ne teče i tu je i toplije. Ja spadam u grupu boljih plivača i kupam se od otoka uzvodno ka mostu - rekao je Željko Barišić.
Strahinja Vujanović inicirao je organiziranje sportskih i rekreativnih sadržaja pa, osim što imaju ležaljke i muziku, kupači na otoku mogu uživati i u raznim igrama.
- Odbojka na pijesku i vaterpolo su najzanimljiviji, mada ima mjesta i za ostale igre, pogotovo za djecu. Navečer je ovdje idealno za druženje uz gitaru, hladno piće i roštilj - rekao je Vujanović.
Mještanin naselja pored keja Enes Fišeković kaže da se ove godine kupači pojavljuju ne samo na otoku već i na drugim mjestima uz savsku obalu.
- Ljudi zaista uživaju na Savi, koja je praktično naše more. Tu su i kajakaši, kanuisti, pa i mi, mi obične čamdžije - rekao je Fišeković.
Jezero i rječice&nbsp;&nbsp; Kupanje na Savi potrajat će tokom avgusta, zavisno od vremena. Osim na Savi, Gradiščani spas od vrućina pronalaze i na Laminačkom jezeru, obližnjoj rječici Jablanici, te na Maturi, Lubini i na nekoliko potoka.

Kupalište je nekad otok, a nekad poluotok

Biljana i Zvjezdana Gagić, profesorice iz Bosanske Gradiške, prije desetak godina ozbiljnije su se u dvije decenije dugom porodičnom biznisu počele baviti pčelarstvom i uz med i proizvode od meda u kombinaciji s ljekovitim travama tržištu ponudile i prirodnu kozmetiku, sapune, meleme s propolisom protiv određenih bolesti...&nbsp;&nbsp;
- Najviše radimo sa žalfijom, kunicom, kamilicom, nevenom... onim što je baš karakteristično za naš prostor. Tu su i ručno rađeni sapuni, rađeni hladnim postupkom uz obavezan dodatak meda, koji doprinosi hidriranju kože - pojašnjava Biljana.

Dodaje da u porodici Gagić imaju čak tri profesora.

- Otac je penziju zaradio kao profesor. Jedino je majka ekonomista. Ja radim u Ekonomskoj školi u Banjoj Luci, a Zvjezdana u Osnovnoj školi u Topoli. Vikendom, kada imamo slobodnog vremena, ili na raspustu, to vrijeme koristimo da budemo u pčelinjaku ili u našoj mini proizvodnji – kaže Biljana, koja je više angažirana na pravljenju prirodne kozmetike i proizvoda od meda. 

Za razliku od Zvjezdane, koja je s ocem uglavnom u pčelinjaku.

Obje kažu da su zadovoljne porodičnim biznisom, kao i da svoje proizvode često izlažu po sajmovima, poput Sajma mladih poduzetnika u Prijedoru.
 
&nbsp;Prirodni ambijent&nbsp;&nbsp; 
- Sve više ljudi okreće se prirodnim preparatima, mada je med, nažalost, još skup proizvod. Trenutno u pčelinjaku na obroncima Kozare, u potpuno prirodnom ambijentu, imaju 85 društava, od kojih u prosjeku dobijemo tonu i po meda – kaže Zvjezdana.

Biljana i Zvjezdana Gagić iz Bosanske Gradiške: Sestre, profesorice i pčelarke

Lazar Dakić (66) iz Srednje Čađavice kod Bijeljine jedini je kačar, odnosno pintar, u Semberiji. I ovaj zanat praktično je pred izdisajem. Ove godine, kada je šljiva u podmajevičkom kraju i na Majevici dobro rodila, mnogi bi da dođu do dobrog i kvalitetnog bureta ili do kvalitetne drvene kace. 
Lazar, stopostotni invalid, kaže da se ovim zanatom bavi od svoje šesnaeste godine te da je kroz njegove ruke prošlo na stotine i hiljade buradi i drvenih kaca koje je prepravljao, dorađivao ili iznova izrađivao.

- Nije ovo nimalo lagan posao. Radi se u prašini, pri visokim i izuzetno niskim temperaturama. Treba drvo precizno izrezati, pripremiti metalne obruče, brusiti staru hrastovinu. Učio sam svojevremeno od ujaka Jove Stajina i od rođaka Tome Milovanovića. Znam da je nekad bio dobar kačar u Tobutu. Sada popravljam burad i kace za mnoge domaćine, kako ovdje u Semberiji tako i u podmajevičkom kraju – objašnjava Dakić.

Svoje usluge Lazar naplaćuje od pedesetak do 250 KM, ovisno o zapremini bureta ili kace.

- Koristim hrast, jasen, dudovo drvo, bagrem, sve ono što mi dođe do ruke. U mojoj buradi rakija dobiva izvanrednu boju i liči na liker. Ljudi se plaše da će bure „popiti“ rakiju, ali to je bezrazložan strah. Može ispariti litar do dva. Međutim, kvalitet je neupitan – kaže Dakić, ističući da se ljudi sve više vraćaju drvenoj buradi i kacama, napuštajući plastične posude koje su svojevremeno preplavile tržište.

&nbsp;Nema nasljednika&nbsp; 
Dakić ističe da niko više ne želi ni čuti za kačarski zanat.

- Sin se bavi građevinom, unuk je student. Nudio sam da nekoga naučim ovaj zanat, ali nema zainteresiranih. Nema više ko da me naslijedi - kaže on.

Nije ovo nimalo lagan posao, radi se u prašini, pri visokim i izuzetno niskim temperaturama, kaže on

Drvena burad i kace opet su u modi

Uprkos ubrzanoj urbanizaciji semberskih sela, gradnji neophodne infrastrukture, kao što su kvalitetni asfaltni putevi, javna rasvjeta, domovi kulture, vodovodna mreža, mnoga seoska imanja u Semberiji su opustjela i polako padaju u zaborav.&nbsp; 
Formirali porodice 

U Gornjem Dragaljevcu kod Bijeljine, prema riječima Dušana Jovanovića (55) i Pere Manojlovića (60), mještana koji žive u ovom selu, mnogo je mladih ljudi koji su, žudeći za boljim životom, otišli u Švicarsku, Austriju, Njemačku i druge evropske zemlje.

- Mladi ljudi su nestrpljivi. Oni ne mogu čekati da im se ukaže prilika za zaposlenje, već idu trbuhom za kruhom. Moj sin je u Švicarskoj. U Bernu vozi autobus. Oženio se, skućio, formirao porodicu. Sve ono što može tamo sebi priuštiti za desetak godina, ovdje ne može zaraditi ni za dva radna vijeka - kaže Jovanović.

Ističe da bi se nadležne državne institucije morale mnogo ozbiljnije pozabaviti politikom zapošljavanja i otvaranjem radnih mjesta.

Pero Manojlović kaže da njegova dva sina trenutno rade u Austriji te da se ne namjeravaju u skorije vrijeme vratiti u zavičaj.

Tempo života 

- Kada se ožene i kada formiraju porodice, onda djeca diktiraju sve životne planove i tempo života - kaže Manojlović.

I Jovanović i Manojlović ističu da će mnoge, danas moderne i udobne kuće, ako ne budu održavane, u narednih dvadesetak godina zarasti u šipražje te će postati „mrtvi kapital“ i „promašene investicije“.

Druga generacija 


- Bolji životni standard utiče sve buduće odluke tih mladih ljudi. Naravno, već od druge generacije mnogi od njih se osjećaju Austrijancima, Nijemcima ili Evropljanima i teško prihvataju da se vrate u svoja sela ili gradove, odakle su svojevremeno otišli – kaže Manojlović.

Mnoga nekad vrijedna imanja u Semberiji sad su pusta i zapuštena

U Trebinju je nastavljena obnova zidina starog dijela grada u Trebinju. Rekonstrukcija starog jezgra grada provodi se u okviru projekta prekogranične saradnje.&nbsp;&nbsp;
Konkretna faza 
Projekt pod nazivom ”Život na granici BiH i Crne Gore - Stare staze bezvremenog naslijeđa i tradicije” počeo je sa implementacijom prvog januara ove godine i traje do aprila 2019. godine. Implementator projekta je Kulturni centar Trebinje.
Prema riječima Miljana Vukovića, koordinatora projekta, finansiraju ga Evropska unija s 85 posto i Grad Trebinje, Kulturni centar Trebinje i Centar za kulturu Plužine sa 15 posto. 
- Čitav projekt košta oko 330.000 eura i mi se sada nalazimo u malo konkretnijoj fazi. Već je na zgradi Kulturnog centra postavljen displej i to je prva vidljivija stvar u projektu, a u narednim danima biće postavljen isti takav u Plužinama. Počela je rekonstrukcija zidina starog dijela grada, odnosno dijela koji je predviđen za marinu ili stare dokove. Taj dio je građevinski vidljiv i on će biti gotov krajem avgusta - kazao je Vuković.
Pametna klupa
Također je pri kraju izrada deset čamaca koji će biti usidreni na dokovima u marini, posebno će biti uređeni prilazi prema dokovima te će biti nabavljena pametna klupa.

Obnova marine i dijela zidina u Starom gradu

Predsjednik NDP-a Dragan Čavić rekao je danas u Banjoj Luci da će poslanici ove strane sutra argumentima, a ne uvredama i ostrašćenošću, govoriti na posebnoj sjednici Narodne supštine RS, koja je sazvana na inicijativu predsjednika RS Milorada Dodika i na kojoj će se raspravljati o izvještaju Vlade RS o događajima u Srebrenici iz 2004. godine.

- Ovo nije povoljan termin za raspravu o ovoj temi. Od te rasprave ne treba bježati. Imamo interes da se o ovome razgovara, ali ne ostrašćeno i ne pred izbore. Ovo je tema o kojoj se godinama govori sa svih strana ostrašćeno. Želimo o ovome da razgovaramo argumentima. Obratit ću se sutra poslanicima i javnosti, kao što sam se obratio 2004. godine - kazao je Čavić.&nbsp;&nbsp;
Niko ne spori, dodao je on, da je postojao snažan pritisak na rad Komisije koja je sastavila izvještaj. Nesporno je, kaže Čavić, da se o ovome sada može razgovarati trezveno. 

- Vrijeme je da se prihvati inicijativa Vlade RS da se formira nova komisija međunarodnog karaktera koja može garantirati objektivnost istraživanja. To istraživanje ne smije biti politički podobno, već mora imati naučni karakter. Sve ono što se u izvještaju pokazalo i dokazalo kao netačno, to treba korigirati - rekao je Čavić.&nbsp;&nbsp;
Sve ono što je u izvještaju tačno, smatra Čavić, ne bi bilo mudro negirati. Zbog toga je ovaj izvještaj veoma bitan za Republiku Srpsku. Sa ove distance stvari se moraju reći javno i otvoreno.

- Međunarodna zajednica je tada vršila veliku torturu, a tome je posebno bila izložena Republika Srpska. Ne mislimo da ovakvu temu treba koristiti zbog izbora. Izbori će proći, a sve što Narodna skupština RS odluči će ostati. Uložit ćemo maksimalnu energiju da napravimo zaključke ili zajednički akt kojim će se okončati ova sjednica - istakao je Čavić.&nbsp;

Čavić: Istraživanje o Srebrenici mora imati naučni, a ne politički karakter

Šesti ekološko-turistički festival “Dani Vrbasa” održat će se 23. i 24. avgusta u bašti banjalučkog motela “Ortodoks”. Festival će biti izložbeno-sajamskog karaktera, a na njemu će izlagati ekolozi, biolozi i proizvođači organske hrane i kozmetike sa prostora cijele Bosne i Hercegovine.
Neobična alatka 
Irena Radojević, direktorica Turističke organizacije Banja Luka, rekla je da će posebno biti promovirano banjalučko kolo, neizostavna i neobična ribolavačka alatka ribolovaca s Vrbasa.
- Bit će urađeni privjesci i suveniri u obliku banjalučkog kola, a mi ćemo u budućnosti nastojati da to razvijamo kao još jedan od naših turističkih proizvoda. Kao novi turistički proizvod, od ove godine najavljujem i akvarij u prostorijama Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci - navela je Radojević.
&nbsp;Podrška HE
Nedeljko Kesić, direktor preduzeća Hidoelektrane (HE) na Vrbasu, rekao je da podržavaju ovu manifestaciju te je naglasio da radnici ovog preduzeća stalno čište plutajeći otpad, ali da ekološka svijest još nije na potrebnom nivou kako bi Vrbas u potpunosti bio zaštićen od otpada.
Uklanjanje otpada&nbsp;&nbsp; - Redovno čistimo jezero Bočac, četiri puta godišnje, ali čišćenje Vrbasa mora biti obaveza i općina u FBiH. Na granici između Jajca i Mrkonjić-Grada, na eko-mreži, nalazi se velika količina smeća i HE “Bočac” je raspisala tender za uklanjanje tog otpada kako ne bi došao do Banje Luke - kazao je Kesić.

Promocija banjalučkog kola i akvarija na Prirodno-matematičkom fakultetu

Radom na manjim ili velikim formatima uličnih slika, koje kasnije poklanjaju svom gradu, članovi Slikarske radionice "Paleta" svake godine otvaraju manifestaciju "Zvorničko ljeto".&nbsp;&nbsp;
Njihove ulične slike već su obišle cijelu BiH, zemlje okruženja i pola Evrope, a ove godine pod motom "Zaključaj svoju ljubav" spremili su poseban kutak za zaljubljene. U tom su kutku, pored ograde od kovanog željeza na kojoj su posjetioci mogli zaključati svoj katanac ljubavi, postavili i umjetnička djela s motivima zaljubljenih parova. 

Taj „Paletin“ kutak nedavno je nakon koncerta u Zvorniku posjetio i Zdravko Čolić, koji je također iskoristio priliku da zaključa katanac na ljubavnu ogradu.

Osnivač "Palete" Jovo Lalić kaže da zajedno sa svojim članovima kulturno oblikuje scenu svog grada, a kroz njihova djela estetska i kulturna poruka stalno se širi.- Uradili smo nekoliko murala i uličnih slika po kojima danas mnogi prepoznaju Zvornik. Tu su slike mladića i djevojke u najzdravijem obliku ljubavi, onako kako smo je mi doživjeli i znali da prenesemo svima - rekao je Lalić.On ističe da članovi „Palete“ sjedinjuju prošlost i sadašnjost te da njihovi radovi imaju poučan karakter.- Na jednoj slici su stari zanati kojima pokazujemo kako su nekad, pogotovu muškarci, znali da rade sve poslove, a danas svi samo koriste mobilne telefone. Na drugoj su članovi porodice Blagojevići, prema meni najveće gazde u Zvorniku, koje su napravile veliki iskorak i 1924. godine dovezle skelom prvi automobil u naš grad. I danas su mnogi bogati, ali njihova vizija budućeg života, prema meni, neprevaziđena je, jer su kasnije imali benzinsku pumpu, autobuse - ističe Lalić.15 godina radaS grupom prijatelja Lalić je na platou ispred zvorničke Kasine aktivan već 18 godina, od prvog "Zvorničkog ljeta". Slikarsku radionicu osnovao je prije 15 godina i od tada su i njegovi članovi dio ove manifestacije. Stalno broji oko trideset članova, a mnogi polaznici ove radionice danas su uspješni slikari, arhitekti.

Zvornički murali i ulične slike sjedinjuju prošlost i sadašnjost

Prijedorčanka Tamama Ležić (54) zbog porodičnog nasilja napustila je nakon 30 godina braka supruga i sve što je stekla s njim.&nbsp;&nbsp;
&nbsp;Sve ispočetka 

Počev od kuće do imanja koje koristi onaj zbog kojeg je u šestoj deceniji života morala krenuti ispočetka. Mada otvoreno govori o svojoj teškoj sudbini, glas joj podrhtava, a otkine se i poneka suza. Odavno ih, kaže, ne može kontrolirati.

- Nasilje je trajalo posljednjih nekoliko godina, a u posljednje vrijeme eskaliralo. Bio mi je ugrožen život. Smogla sam snage i prije 14 mjeseci sama otišla. Ostavila sam porodičnu kuću, imanje, sve što smo skupa gradili prije 18 godina. U kući je ostao bivši muž. Teško je biti beskućnik u 54. godini, ali ne bih se vratila ni po cijenu života – priča Tamama, koja trenutno boravi u smještaju koji joj je osigurao prijedorski Centar za socijalni rad. 

Ističe da je na sudu dokazala da joj je život bio ugrožen, zbog čega je bivši suprug i kažnjen. 

Nakon što je pobjegla od supruga nasilnika, jedno vrijeme boravila je u Gradačcu. Tamo je za nadnicu brala krastavce i radila druge sezonske poslove, samo da preživi.
Po povratku u Prijedor igrom slučaja počela je kuhati u novootvorenoj javnoj kuhinji „Optimisti“. 

- Mada nikad u životu nisam radila kao kuharica, već se bavila poljoprivredom, ovdje sam našla svoj mir i smiraj. Radim volonterski, imam redovna tri obroka i poslije posla očistim poneku kuću ili radim neki drugi posao. Od toga plaćam režije - kaže Tamama.

Uzgaja povrće 

Zahvaljujući svom iskustvu u poljoprivredi, Tamama je od plastenika koji su dobili „Optimisti“ napravila čudo. 

- Bilo mi je žao da propada. Sada povrća ima u izobilju, dijelimo ga korisnicima. Ne bojim se nikakvog posla – kaže na kraju Tamama.

&nbsp;Bez marke


Patnju koju je prošla u trenutku kada se našla na ulici, bez marke u džepu, Tamama kratko opisuje riječima da neke stvari kao pojedinac ne može ni pobijediti ni promijeniti.


- Ta podjela imovine na sudu se može vući još deset godina. On za to vrijeme može trošiti i mimo zakona prodavati našu zajedničku imovinu... - kaže Tamama.

Teško je u šestoj deceniji biti beskućnik, ali ne bih mu se vratila po cijenu života

Nova zgrada dječijeg vrtića u Srebrenici, površine od 2.800 kvadratnih metara za smještaj 150 djece, izgrađena je sredstvima Vlade Srbije u iznosu od 1,8 miliona maraka, koja su osigurana na Investiciono-razvojnoj konferenciji za Srebrenici 2015. godine.Savremeni standardi Moderan objekt sa svim sadržajima,&nbsp; potrebnim prostorijama i opremom, uređen je prema najsavremenijim standardima za predškolsku ustanovu. Tu je i veliko dvorište s igralištima i igraonicama prilagođenim uzrasnim grupama.

- Objekt ima profesionalnu kuhinju, vešeraj, lift, osam radnih prostorija, trpezariju, spavaonice, prilagođene toalete, prostor za fizičke aktivnosti i druge potrebne sadržaje. Ugrađeno je grijanje na pelet, struju, solarne panele, klima-uređeji, nadzorne kamere, alarmi i sve ono što je potrebno za unapređenje predškolskog obrazovanja - pojasnila je za “Avaz” Mirela Hodžić, direktorica Dječijeg vrtića “Poletarac” u Srebrenici.
Kaže da se, nakon javnog poziva za upis u vrtić, prijavilo 110 djece, koja će biti raspoređena u pet grupa. S njima će raditi pet odgajateljica, četiri medicinske sestre, kuharice, servirke i spremačice i drugo osoblje.
Najniža cijena
Napominje da će od početka septembra mjesečni smještaj boravka jednog djeteta roditelje koštati 80, a ne 60 maraka, koliko su do sada plaćali. Kaže da će Općina Srebrenica i dalje sa pedeset posto finansirati ovu predškolsku ustanovu te dodaje da je ovaj vrtić najmoderniji u BiH i s najnižom cijenom smještaja djece.Preseljenje igraonice
Hodžić naglašava da će postojeća igraonica u Potočarima od 1. septembra biti preseljena u Srebrenicu. U Skelanima će, zbog veće udaljenosti, i dalje raditi igraonica za 22 djece.

Mališani iz Srebrenice dobili najmoderniji vrtić u BiH

Zakon o ćirilici, čije usvajanje najavljuju srpski predstavnici vlasti u RS, neće uskoro biti usvojen, potvrdio je&nbsp;entitetski ministar prosvjete i kulture Dane Malešević.&nbsp;Kaže da će radna grupa, u kojoj su stručnjaci za pripremu tog zakona, dugo raditi, jer, kako je ustvrdio, RS želi zakon koji će biti usvojen u parlamentu i koji će dobiti i potvrdu Ustavnog suda da je ustavan.
Podsjeća i da se na tom zakonu u Srbiji radi dvije godine, što, prema njegovim riječima, govori da ga nije lako pripremiti.
Malešević smatra da je važno da se zašiti ćirilica, čijih natpisa nema puno ni u Banjoj Luci.
Bošnjački zvaničnici u tom bh. entitetu ističu da su najave usvajanja zakona u RS, prema kojem bi ćirilica bila normirana kao glavno pismo, neustavne, budući da su latinica i ćirilica po Ustavu ravnopravna pisma.

Vrijedni ljudi kojima je stočarstvo izvor egzistencije ostali bez štale koju su sami gradili od drveća iz okolnih šuma

Muzej Semberije ponosi se zanimljivom kolekcijom: U zbirci 1.500 razglednica, njih 200 predstavlja Bijeljinu

Kardinal Puljić: Nema prepreke koju složni ljudi ne mogu prebroditi

Miloševići spojili ljubav i interes

Voda iz Goranskog jezera može se piti

Kupalište je nekad otok, a nekad poluotok

Biljana i Zvjezdana Gagić iz Bosanske Gradiške: Sestre, profesorice i pčelarke

Drvena burad i kace opet su u modi

Mnoga nekad vrijedna imanja u Semberiji sad su pusta i zapuštena

Obnova marine i dijela zidina u Starom gradu

Čavić: Istraživanje o Srebrenici mora imati naučni, a ne politički karakter

Promocija banjalučkog kola i akvarija na Prirodno-matematičkom fakultetu

Zvornički murali i ulične slike sjedinjuju prošlost i sadašnjost

Teško je u šestoj deceniji biti beskućnik, ali ne bih mu se vratila po cijenu života

Mališani iz Srebrenice dobili najmoderniji vrtić u BiH

Zakon o ćirilici u RS neće uskoro biti usvojen

Republika Srpska

Vrijedni ljudi kojima je stočarstvo izvor egzistencije ostali bez štale koju su sami gradili od drveća iz okolnih šuma

Muzej Semberije ponosi se zanimljivom kolekcijom: U zbirci 1.500 razglednica, njih 200 predstavlja Bijeljinu

Kardinal Puljić: Nema prepreke koju složni ljudi ne mogu prebroditi

Miloševići spojili ljubav i interes

Voda iz Goranskog jezera može se piti

Kupalište je nekad otok, a nekad poluotok

Biljana i Zvjezdana Gagić iz Bosanske Gradiške: Sestre, profesorice i pčelarke

Drvena burad i kace opet su u modi

Mnoga nekad vrijedna imanja u Semberiji sad su pusta i zapuštena

Obnova marine i dijela zidina u Starom gradu

Čavić: Istraživanje o Srebrenici mora imati naučni, a ne politički karakter

Promocija banjalučkog kola i akvarija na Prirodno-matematičkom fakultetu

Zvornički murali i ulične slike sjedinjuju prošlost i sadašnjost

Teško je u šestoj deceniji biti beskućnik, ali ne bih mu se vratila po cijenu života

Mališani iz Srebrenice dobili najmoderniji vrtić u BiH

Zakon o ćirilici u RS neće uskoro biti usvojen