Nijanse crvene, narandžaste, lila i ružičaste boje zalazećeg sunca smjenjuju se iznad tirkizne vode Velikog slanog jezera u Juti, jedne od najpopularnijih turističkih atrakcija u SAD.

Veliko slano jezero najveće je prirodno slano jezero na zapadnoj hemisferi i jedno od najslanijih na svijetu. Dugo je oko 120 kilometara, široko 56. 

Ali njegova veličina neprestano se mijenja otkad su prvi put sprovedena mjerenja, 1849. godine, a dešava se i da promjeni veličinu za puna 24 kilometra. To zavisi od isparavanja i priliva vode. 

Rijeke Bir, Veber i Jordan, koje se ulivaju u Veliko slano jezero neprestano talože 1,1 milion tona različitih soli, a zbog velikog procenta soli u njemu nema puno biljnog i životinjskog svijeta. Neke vrste algi žive ovdje, a njima se hrane slani račići, koji se hvataju i koriste kao hrana za ribe.&nbsp;

Salinitet je 12 posto, što je slanije čak i od okeana. Iako u samom jezeru nema puno života, oko njega je živo. Bizoni, antilope, jeleni, kojoti, risovi, a i brojne ptice obitavaju na njegovoj obali.

Veliko slano jezero najveći je ostatak pleistocenskog slatkovodnog jezera Bonvil, a terasasti krajolik koji formira obalu jezera dokaz je stare prošlosti. Terase su nastale erozijom talasa.&nbsp;Najbliži veliki grad je poznati Solt Lejk Siti, a sredinom jezera prelazi 48 kilometara dug železnički nasip, izgrađen 1959. godine, koji spaja gradove Ogden i Lusin. Na zapadnom dijelu jezera održavaju se svjetski poznate automobilske trke. 

Kupačima je najdraža plaža Bridžer bej, na glasu kao najlepša na cijelom jezeru, tri kilometra duga, bijela pješčana. Privlačna je mogućnost kupanja u vodi u kojoj ne možeš potonuti. Osim kupanja, na jezeru možete ploviti, voziti kajak, a oko njega uređene su biciklističke i planinarske rute i vidikovci, prenosi Punkufer.

Veliko slano jezero: Čudo prirode čija se veličina stalno mijenja

Na prvi pogled Nihau djeluje kao idealno mjesto za odmor. To je najmanji naseljeni otok na Havajima, a prostire se na gotovo 180 kvadratnih kilometara uz zapadnu obalu Kauaija.

U ovom tropskom raju okruženom Tihim okeanom temperature su tokom cijele godine između 20 i 30 stepeni Celzijusa, a plaže su prepune rijetkih školjki. 

Međutim, samo rijetki ga mogu posjetiti. Naziva se zabranjenim otokom jer je u privatnom vlasništvu, a do njega se stiže samo na poziv. 

Kralj Kamehameha IV prodao je Nihau 1863. godine Elizabet Sinkler za 10.000 američkih dolara, a njeni nasljednici – porodica Robinson – upravljaju otokom već više od stotinu godina. 

Popis stanovništva iz 2009. godine pokazuje da na otoku&nbsp; živi 130 osoba, ali je moguće da je broj u međuvremenu dostigao 250.

Tu nema izgrađenih ulica, hotela, ni supermarketa. Jednom nedjeljno na Nihau pristaje brod koji vozi potrebne namirnice, a za slučaj opasnosti, na raspolaganju je helikopter vlasnika. Konji i bicikli su glavna transportna sredstva. 

Stanovnici nemaju mobilne telefone ni vodoinstalacije, a električna energija dobiva se preko solarnih panela. 

Vlasnici žele da održe havajsku kulturu, pa je Nihau jedini otok u Havajima na kojem samo rijetki govore engleskim jezikom.&nbsp;

Na otoku dominira suh teren, pa ga stanovništvo koristi za uzgoj stoke. Svako domaćinstvo ima malu baštu sa povrćem i voćem. 

Nihau je dom i za havajsku morsku medvjedicu, a na otoku se rađa svake godine deset do 12 mladunaca ove, inače ugrožene vrste životinja, prenosi Dnevnik.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-version="7" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:658px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:8px;"> <div style=" background:#F8F8F8; line-height:0; margin-top:40px; padding:50.0% 0; text-align:center; width:100%;"> <div style=" background:url(); display:block; height:44px; margin:0 auto -44px; position:relative; top:-22px; width:44px;"></div></div> <a href="https://www.instagram.com/p/BYp5I8YFxGc/" style=" color:#000; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none; word-wrap:break-word;" target="_blank">Good night from Kauai. #kauai #travel #niihau #kauaisunset</a> <p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;">A post shared by DisRunnerK (@disrunnerk) on <time style=" font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px;" datetime="2017-09-05T09:37:52+00:00">Sep 5, 2017 at 2:37am PDT</time></div></blockquote> <script async defer src="//platform.instagram.com/en_US/embeds.js"></script>

Zabranjeni raj: Otok 250 ljudi i mnoštva morskih medvjedica

Stari, dobri Fićo, jedan od simbola bivše države, ne samo da nije otišao u pogon za reciklažu nego i dalje krstari svijetom. Njegova posada, koju čine Goraždani Amar i Nezir Ćamo i njihova prijateljica Adel Samer Tomson (Adele Summer Thomson), svake godine proputuje nekoliko hiljada kilometara, a do sada su, osim Bosne i Hercegovine, obišli i Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, Grčku, Kosovo, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Italiju, Austriju, Sloveniju, Albaniju...&nbsp; 
Uživaju u vožnji

Amar i Nezir već godinama žive u Australiji, a na neizvjesno putovanje u malom četverotočkašu ove godine krenuli su sa prijateljicom Adel. 

- Kad smo krenuli iz Goražda, upisali smo početnu kilometražu i, kad smo se vratili, ispalo je da smo prešli 3.068 kilometara na ovoj posljednjoj turi. Svugdje smo bili – kaže Amar.

Iako mogu putovati na mnogo udobniji i brži način, ovi mladi ljudi uživaju u vožnji Fićom, reakcijama koje izazovu gdje god se pojave, avanturama i poznanstvima koja steknu zahvaljujući ovom automobilu.

- Kad vide Fiću, ljudi će vam uvijek prići, bio to granični prijelaz ili benzinska pumpa u Bugarskoj, gdje smo sipali gorivo. S desne strane vidjeli smo jedan helikopter i za 15 minuta mi smo letjeli. Čovjeku smo dali nešto malo novca i on nas je digao u zrak. U Turskoj su prvo mislili da je riječ o nekom ruskom automobilu, ali kad smo rekli da smo iz Bosne, onda su se baš oduševili – govori nam Amar.
&nbsp; &nbsp;
On od djetinjstva uživa u starim automobilima, voli ih više od novih. Za Fiću nosi set rezervnih dijelova: remen, “gumigelinke”, prirubnice, pa se brzo i jednostavno poprave.

Brojne naljepnice


– Ove godine je, mašallah, super prošlo. Samo su nam dva puta gume u isto vrijeme pukle pa smo morali stati pored mora i postaviti šator. A ostalo je super. Nijednom nije prestao raditi. Samo ponekad neće da upali pa moramo gurati nizbrdo – ispričao nam je Nezir. 


Od naljepnica zemalja kroz koje je putovala ova vesela družina, na malom vjetrobranskom Fićinom staklu nedostaje samo ona iz Bugarske, jer nisu našli onu odgovarajuće veličine. Avanture tima “#ficacrew” ljubitelji Zastave 750 prate putem Instagrama. 


<h2>Adel se brine o pasošima 
</h2>

Djevojka iz Australije Adel zadužena je tokom putovanja da se brine o pasošima i drugim detaljima. 


- Fantastično je, prelijepo putovati. Proveli smo se veoma dobro, upoznali smo mnogo sjajnih ljudi – kaže Adel.

Goraždani i Australka u starom četverotočkašu prelaze na hiljade kilometara: Fićo je svugdje atrakcija, a tek ponekad ga moraju gurati da upali

Srbijanski turisti, koji su preko agencije "Wayout" (Vejaut) otputovali u Dubai umjesto u hotel sa četiri zvjezdice, kako je bilo navedeno u ponudi, završili u u apartmanima.Zog toga su se oni, ali i pojedine turističke agencije, žalile na ovu agenciju, prenosi Srpski telegraf.

Oni su naime uplatili ljetovanje, mislivši da će odsjesti u hotelu s četiri zvjezdice, a ispostavilo se da su obmanuti jer ih je dočekao smještaj u apartmanima, koji im je ponuđen kao luks.

Predsjednik Nacionalne asocijacije turističkih agencija (JUTA) Aleksandar Seničić rekao je za beogradski list da reklamiranje nije nikakvo krivično djelo, ali da svaka turistička agencija ima ugovor s hotelima koji mora da ispoštuje.

- Svako ima pravo da se reklamira, ali agencija mora da vodi računa da se pridržava svih elemenata ugovora koje je sklopila kako sa klijentima, tako i sa hotelima. Ukoliko ne ispoštuje dogovor, agenciji slijede kazne, pa i oduzimanje licence - navodi Seničić.

On dodaje da putnici mogu da se žale turističkoj inspekciji ako ne dobiju ono što im je u aranžmanu obećano.

U agenciji "Wayout" su rekli da će se povodom žalbi turista u ponedjeljak, 11. septembra oglasiti direktor.

Uplatili hotel sa četiri zvjezdice, u Dubaiju ih sačekalo ruglo od apartmana

Studenti iz BiH sve češće svoje školovanje nastavljaju u Austriji, većinom na univerzitetima u Gracu i Beču.
Kao prvo, potrebna je boravišna dozvola, za čije dobivanje jedan od preduslova jeste potvrda da ste primljeni na neki od univerziteta u Austriji, sa kojom idete u diplomatsko predstavništvo svoje zemlje u Austriji i pokrećete proceduru za dobivanje dozvole. Zatim, dok ste u Austriji neophodno vam je zdravstveno osiguranje, koje studenti plaćaju oko 50 eura mjesečno.

Kako navode na sajtu studiraj.eu, za sticanje studentske vize u Austriji potrebno je na računu imati dovoljno novca za cijelu godinu.

- Za osobe ispod 24 godine, taj iznos je 481,75 eura mjesečno, dok osobe preko 24 godine moraju imati 872,31 eura mjesečno za život. Obzirom da se prilikom predaje zahtjeva za vizu traži svota za cijelu narednu godinu, ona treba da iznosi otprilike 5781 eura za mlađe od 24, a za starije 10.468 eura. Sa spomenutim iznosima ste na „sigurnoj strani“. Međutim, iskustvo je pokazalo da prolazi i manja svota novca: dva semestra broje ukupno 8 mjeseci, tako da je nekada dovoljno priložiti i 481,75 puta 8, odnosno 872,31 puta 8 eura.“

Gradski prevoz se plaća semestralno i košta skoro 200 eura za četiri mjeseca. Tokom februara, jula, avgusta i septembra cijena je skoro 30 eura. Međutim, ove cijene važe za studente mlađe od 26 godina, dok oni stariji tokom cijele godine mjesečno daju 49,50 eura na prevoz. Njima se nudi i godišnja karta od 449 eura.

Studenti mlađi od 26 godina mogu kupiti OBB Vorteilskarte, odnosno kartu koja im obezbjeđuje popuste na svaku vožnju vozom. Ona na godišnjem nivou košta 19 eura.

- Postoji i Mitfahrgelegenheit stranica, gdje možeš da putuješ sa ljudima i dijeliš troškove puta, a i putnici ostavljaju komentare o vožnji i vozaču, tako da je prilično sigurno. Za odlazak kući postoje grupe na Fejsbuku, poput Prevoz Grac-Banja Luka, Beč-Banja Luka i slično, a funkcionišu po istom principu kao Mitfahrgelegenheit i uglavnom je oko 15-20 eura. Meni je to lično super opcija, jer je uglavnom dobra ekipa koja vozi, a brže je i komfornije. Najjeftinija povratna karta za autobus je 20 eura za studente - kaže Banjalučanka Tamara Novković, koja trenutno studira arhitekturu u Gracu.

Smještaj

Tamara kaže da je u Gracu najpopularniji i najpovoljniji vid smještaja u stanovima sa nekoliko soba, gdje osobe dijele kuhinju i kupatilo.

- Jedino je pitanje ko je spreman na takav način zivota, jer uvijek postoji nešto što nekome nije po volji, od partijanja cimera do prljavih zajedničkih prostorija i slično. Domovi su već nekoliko godina prilično skupi i koliko znam samo jedan dom u Gracu ima obroke. Ja sam bila u njemu i u to vrijeme sam plaćala 356 eura za malu dvokrevetnu sobu, gdje je čitav sprat djelio kupatilo i wc. Jednokrevetne sobe u domovima su jako skupe i izađu gotovo jednako, a možda i skuplje nego mala garsonjera u kojoj ipak imaš svoj mir i ne djeliš kuhinju i kupatilo sa čitavim spratom - govori Tamara, piše Lola magazin.

Hrana

Ona preporučuje da studenti hranu kupuju po supermarketima poput Lidla I Hofera, u kojima mogu pronaći pristupačne cijene i kvalitetne proizvode, ali i po malim turskim marketima, gdje je voće i povrće „zaista ima ukus i miris“.

- Supermarketi Spar, Billa i Merkur su dosta skuplji, ali se također na akcijama mogu naći povoljne stvari. Uglavnom sve te reklame sa akcijama dolaze na kućnu adresu. Tako da, onaj ko prati može i da nađe odlične stvari jako povoljno, a i hrana je nešto na čemu ne bismo trebali previše da štedimo, treba preživjeti sve studentske dane i stres - ističe ona, te dodaje da menzi u Gracu nema dovoljno, u blizini dva najveža fakulteta se nalaze menze u kojima studenti mogu dobiti popust na hranu, pa ih glavni obrok košta između 5 i 8 eura.

Putovanja

Kako Tamara ističe, stvar na koju se zaista isplati dati novac jesu putovanja, koja se mogu rezervisati po pristupačnim cijenama na stranicama poput urlaubspiraten.at.

Zahvaljujući povoljnim linijama Flixbusa omogućen je jeftin prevoz do Beča, Praga, Bratislave, Budimpešte…

Kad se sve baci na papir: Kako mladi iz BiH mogu uštedjeti u Austriji

Nova vila Vladimira Putina koštala je minimum oko 35 miliona eura, mada tačnu cijenu nemamo. 

Putin je inače ovu vilu kupio kako bi se bavio vinogradarstvom, pa je angažovao i čuvenog enologa Pitera Siseka, koji će biti zadužen za nagledanje proizvodnje grožđa, a potom i procesa vrenja. 

Dvadeset pet najboljih sorti grožđa od kojih se naravno dobija najbolje vino, biće posađene na suncem okupanim terasastim površinama koje okružuju njegovu novu vilu. 

Pingus sorta loze opisana je kao kultna, a može se prodavati po veoma visokim cijenama, ako se proizvede bez đubriva i pesticida. Upravo to sadi predsjednik Rusije, a cijene jedne flaše vina od ovog grožđa kreću se i preko 900 eura. 

Prateći izuzetno kontrolisanu berbu, Putinova verzija ovog vina biće proizvedena u dva ogromna podzemna podruma, smještena u njegovoj vili sa deset spavaćih soba. On je ovu vilu kupio prije dvije godine, i sve do sada se bavio njenim redizajnom. Vino koje će on proizvoditi sazrijevaće u buradi od francuske hrastovine u prethodno pomenutim podrumima, čija je instalacija koštala oko 1.400.000 eura.

Vila se nalazi u ekskluzivnom i ograđenom La Zagaleta imanju, ima privatni heliodrom i garažu sa dovoljno mijesta za 22 automobila. Njegov španski dom nalazi se na maloj udaljenost od Malaga aerodroma, a ima povišinu veću od 18.000 m2 i nalazi se na 400 metara iznad nivoa mora, na manje od 10 kilometara od plaže. 

Mega kuća ima formalni piano bar, kao i biblioteku dekorisanu drvenim panelima, koja se proteže na dva nivoa. Na donjem nivou nalazi se privatni bazen, sa odvojenim đakuzijem i spa odjeljkom sa fitness opremom, dok je tu i kućni bioskop, nadomak vinskog podruma koji poseduje privatni bar za šampanjac. 

Kako svjetski mediji tvrde, očekuje se da brojni Putinovi prijatelji i saradnici kupe svoja imanja u ovom kraju, a mnogi od njih već sada posjeduju nekretnine u ovom dijelu sveta. Inače, ovaj dio La Zagalete je pod konstantnim policijskim nadzorom, tako da vlasnici mega vila mogu bezbijedno uživati u svemu što im život pruža.

Zavirite u vilu Vladimira Putina u Španiji, vrijednu najmanje 35 miliona eura

Aljaska! Američka savezna država na krajnjem sjeveru ovog kontinenta mjesto je izuzetne, neukrotive, divlje ljepote. Dijelom Sjedinjenih Američkih Država postala je 1867. godine, kada su je od Rusa kupili za 120 miliona dolara. To su i sada, a kamoli tada, bile ogromne pare. No, investicija se višestruko isplatila brzo nakon kupovine.
Na Aljaski sam bio relativno davno. Znam da je bio ramazan. Bio je početak ljeta i post je trajao dugo, ali podnošljivo. Iftari su na Aljaski ipak bili drugačiji. Uz bokale limunade, post smo prekidali sudžukom od lososa, komadima mesa od losa te ribljim specijalitetima.

<h2>Polarna svjetlost</h2>

Jedan restoran u Enkoridžu, glavnom gradu Aljaske, bio je upečatljiv po ljubaznosti, brzinom i kvalitetom usluge, ali iznad svega po čistoći.&nbsp;Aljaska je nepregledna, rijetko naseljena, ispresijecana brojnim rijekama i potocima, prekrivena zelenilom koje zimi žilavo odolijeva metrima snijega i snažnim ledenim vjetrovima.
Ne mogu se sjetiti tačno koliko smo dana bili na Aljaski. Mislim da je to bila sedmica. A otišli smo maksus tamo tadašnja ambasadorica Bosne i Hercegovine u SAD Bisera Turković, njen sin Ali i ja, da vidimo i to američko čudo i - posebno neponovljivu polarnu svjetlost.&nbsp; Taj sam spektakl prespavao. Preumoran od cjelodnevnog hodanja po lijepim mjestima ove savezne države, let iz jednog dijela Aljaske na drugi u kasnim noćnim satima bio je pretežak da bih mogao ostati budan.
Zaspala je i Bisera. Ali nije. Revnosno je slikao i snimao spektakularne promjene boja na nebu. Gledali smo s oduševljenjem i čežnjom. Jedno je zuriti u slike, a sasvim drugo i drugačije svojim očima pratiti prirodni fenomen. Osim polarne svjetlosti, koju sam, dakle, prespavao, sve ostalo što se moglo vidjeti, gledao sam širom otvorenih očiju. Samom sebi sam nekad izgledao kao dječarac koji ne krije niti umije sakriti oduševljenje ljepotama.
Tako sam se, naprimjer, u cijelosti prepustio ljepotama Feirbenksa. Gradić je, ono, tipični američki. S lijepim uređenim kućama, sve je „pod konac“... Ali je u blizini rijeka kojom ide parobrod s onim velikim vitlom ili, kako se već to zove, što ga pokreće. Kao u romanima Marka Tvena, zaputili smo se tim brodićem uz rijeku u divljinu Aljaske. Cilj nam je indijansko naselje i rekonstrukcija njihovog načina života. Nema IndijanacaMalo je reći da sam bio razočaran kada smo u naselje stigli i shvatili da tamo nema Indijanaca, već samo vigvami i alati kojima su se „nejtiv Amerikans“, kako je vodič stalno ponavljao, koristili dok su tu živjeli. Najviše mi je pažnje privukla sprava za lov lososa. Radilo se o koturu na koji su prikačene mreže i sve je uronjeno u vodu. Matica je pokretala kotur, a mreže su lovile šta se uloviti dalo i izručivale u kanal koji je na obalu izbacivao ulov. Malo je prostora da bi se opisale sve ljepote Aljaske. Njena bogata historija, još bogatija sadašnjost, zanimljiva politika, ustroj...
Aljaska je jedno od meni najdražih mjesta na kojima sam bio. <h2>Susret s losom
</h2>Na periferiji Enkoridža nalazi se neka vrsta šoping-centra. U njemu je, pored ostalog, „najviši vodopad od čokolade na svijetu“. Tako piše na ulazu i pored samog vodopada. I ima neki papir, uramljen, kao potvrda od Ginisa da je vodopad u Knjizi rekorda.&nbsp; I vodopad jeste visok barem nekih 15 metara. Koliko se sjećam, konzumacija čokolade nije bila dopuštena sa samog vodopada, ali, naravno, ako platiš, možeš zahvatiti šolju vrele čokolade iz bazena. I platili smo!
Uz to „svjetsko čudo“ je štala. S losovima. Simpatična životinja, pitoma. Umiljata. Ali što smrdi, brate! I sad se sjetim tog neprijatnog vonja.&nbsp; No, nije mi smetao baš toliko da se ne mogu družiti i slikati, naravno, sa životinjom koju možemo vidjeti samo na TV ili u pokojem zoološkom vrtu.
<h2>Živopisni aerodrom u Enkoridžu</h2>Ima se, bogami, letjeti do te Aljaske. Čini mi se da smo letjeli iz Vašingtona ''Alaskan Airom'' barem četiri sata.
Iako je bilo „ljeto“, obukao sam se za zimu. I nisam pogriješio.&nbsp; Aerodromska zgrada je sasvim OK. Kad je gledate izvana. Iznutra je neponovljivo iskustvo. Više liči na moderni lovački dom. Prvo s čim sam se susreo je preparirani polarni medvjed u staklenom „sanduku“. Visok više od tri metra, s iskeženim zubima i ispruženim kandžama, stavlja vam do znanja da se ne igrate glavom. Naravno da smo se slikali ispred njega.
Ostale preparirane lokalne divlje životinje bile su „manje izazovne“.&nbsp; A ispred aerodromske zgrade bio je parkiran u svoje vrijeme najveći transportni avion svijeta. Vrijeme ga je pregazilo, pojavili su se veći, ali je on bio prvi i danas, siguran sam, pažnju posjetilaca plijeni svojom impozantnošću.

Aljaska, američka savezna država na krajnjem sjeveru ovog kontinenta: Mjesto neukrotive i divlje ljepote

Iako na afričkom otoku Migingo službeno živi 131 osoba, neslužbeni podaci otkrivaju kako ih je čak 1.000 na svega 2.000 kvadrata kolika mu je površina. Otok je bio praktično nenaseljen sve do ranih 90-ih, kad su na njega navodno došli kenijski ribari Dalmas Tembo i George Kibebe, koje je privukao bogat ulov koji su tamo redovno imali.
Uskoro su počeli stizati i drugi stanovnici i borba za prostor na ovom ribom bogatom području je počela.

Ovo ostrvo je najnaseljenije mjesto na svijetu

Elektronske cigarete izrazito su popularne među onima koji pokušavaju da ostave pušenje, ali putnici koji se odlučuju na odlazak u bajkoviti Tajland često nisu upoznati s činjenicom kako su tamo zabranjene.Cigarete (elektronske) mogu se zaplijeniti od strane organa reda, ali mnogo veći problem od oduzimanja cigareta predstavlja to što za njihovo "pušenje" možete biti kažnjeno novčano, ali čak i zatvorom, piše Punkufer.

S obzirom na to kako je zadnje istraživanje sprovodeno u Velikoj Britaniji pokazalo kako 8,3 posto ljudi uzima e-cigarete sa sobom na odmor, ovo je loša vijest za mnoge turiste.

Ali, zabrana nije ništa novo jer je Tajland još 2014. donio zakon kojim brani unošenje e-cigareta u zemlju.&nbsp;Također, time je zabranjena prodaja i njihovo korištenje, a kako Tajlanđani misle ozbiljno pokazuje i priča britanskog turističkog agenta Peta Votertona, čiji je nećak zbog posjedovanja e-cigarete u Bangkoku uhapšen i kažnjen sa 135 eura a mogao je da se suoči i sa zatvorskom kaznom.On nažalost nije jedini, pa je tako već uhapšeno i kažnjeno nekoliko britanskih turista, a britansko Ministarstvo spoljnih poslova izdalo je ozbiljno upozorenje da se na Tajland nipošto ne nose e-cigarete.

Stoga, ako neko od vas planira put ove daleke azijske zemlje, elektronske cigarete ostavite kod kuće, jer bila bi šteta da vam odmor bude prekinut, a vi kažnjeni novčano ili, u najgorem slučaju, zatvorom.

Ako putujete na Tajland, ovu stvar ne nosite sa sobom ili ćete završiti u zatvoru

U Skopskoj Crnoj Gori, u šumi iznad sela Banjane, skrivena drvećem i rastinjem, uz jednu liticu, stoji trošna, neugledna ovčarska koliba.
 
Ta, kako je mještani zovu - skrivnica, slučajno je otkrivena 2012. godine. 

Koliba skrival teška, metalna, narandžasta vrata, poput podmorničkih, koja otvaraju ulaz u podzemni vojni bunker.

U bunkeru se nalazi tunel sa hodnicima poput lavirinta i kablovima za telefon, telegraf, kao i cijevima za ventilaciju.


Bunker je sagradila nekadašnja JNA, te je bio obavijen velom tajne, sve do 2012. godine.

U ovoj polusrušenoj drvenoj kolibi krije se jedna od najvećih tajni bivše Jugoslavije

Prvi dokumentirani kontakt s ovim narodom dogodio se martu 1974. godine. 

Fotograf Eric Baccega zabilježio je jedinstvene prizore plemena čiji žitelji do 1974. godine nisu znali da postoje drugi ljudi. Fotografije prikazuju ljude u impresivno visokim kućama na drvetu, one koji odlaze u lov te majke koje nose djecu na leđima u mreži omotanoj oko glave.

U drugim prizorima majke prinose djecu otvorenoj vatri, a na fotografijama može se vidjeti i tradicionalno jelo ovog plemena - sago ličinke. &nbsp; 

Korowai narod broji oko 3000 ljudi te, po posljednjim izvještajima, prakticira kanibalizam.

Antropolozi pak vjeruju kako plemena koja su imala kontakt s vanjskim svijetom više ne jedu ljudsko meso. Baccega je pleme posjetio 2000. godine, no njegove su se fotografije tek nedavno pojavile u svijetu. 



Prvi dokumentirani kontakt s ovim narodom dogodio se martu 1974. godine. Ekspediciju su tada predvodili antropolozi i geografi s denverskog sveučilišta.

Da, oni postoje: Ovo je pleme kanibala, jedu ljudsko meso a do 1974. godine nisu znali da postoje drugi ljudi

Sook Station prvi je hostel u Bangkoku na Tajlandu sa zatvorskom tematikom. 

On se sastoji od sedam zatvorskih ćelija i dvije samice bez prozora u kojima je moguće prespavati po cijeni od 42 eura po osobi i noćenju.

Za dodatnih 18 eura možete iznajmiti prugastu zatvorsku pidžamu i napraviti zatvorsku fotografiju za uspomenu. 

"Sobe“ imaju tek osam kvadratnih metara, a cijeli hostel je prilično taman, pa izgleda kao da se nalazite u pravom zatvoru. 

Svjetla se gase u svim sobama u isto vrijeme, a umjesto ključa dobijate broj ćelije u koju se možete smjestiti po dolasku. 

Povrh svega, ovde nema hostelskog osoblja koje će vas uslužiti, pa sve morate da radite sami, uključujući i pospremanje kreveta prije nego što se odjavite iz sobe. 

Iza cijele priče stoji bračni par Sitičai Čajvoraprug i Pjanat Tikavanič kojima je ovo prvi hostelski i preduzetnički izlet. 

"Mislili smo da će ljudi doći samo jednom, ali imamo goste koji se vraćaju. Gosti ili vole ili mrze ovo mjesto", priznali su.

Zavirite u najluđi i najneprijatniji hostel na planeti

Na listi zemalja koje čine “drugu stranu evropskog kontinenta”, a koje nisu posjećene kao npr. Berlin i Venecija, našla se i naša domovina.&nbsp;Na ovu listu unikatnih destinacija koju je sastavio "Flux" magazin, osim BiH dospjele su Mađarska, Hrvatska i Grčka. Ovaj magazin posvećen kulturi, modi i putovanjima navodi da je BiH zemlja koja se iznova rađa, “sa glavnim gradom Sarajevom koji je fascinantna destinacija”.&nbsp;- I pored toga što su brojne zgrade bile uništene tokom rata, ovaj grad je vratio svoj nekadašnji sjaj. Također, ljudi u ovom gradu na Dinaridima mnogo su se trudili da vrate kosmopolitizam i vitalnost na ulice - navodi ovaj magazin.&nbsp;Dodaju da su Historijski muzej BiH i Baščaršija samo neke od destinacija koje turisti jednostavno moraju posjetiti.&nbsp;- Prelijepe predjele BiH možete posjetiti ukoliko krenete iz Dubrovnika prema Sarajevu. Fascinantne pojave nalaze se na svakom ćošku ove zemlje koja je postigla mnogo u kratkom periodu - piše "Flux" magazin.

BiH na listi četiri unikatne destinacije Evrope

Poznati kao radišan i vrijedan narod, Japanci su često prava enigma zapadnjacima. I tako dok su jednima fascinantni, druge njihova hladnoća odbija, no bez pogovora im se mora priznati da drže do vlastite kulture i ideala. 

Primjerice, svjetsku je javnost oduševila vijest o tome kako japanska tvrtka 'Akagi Nyugyo Co.' objavila video isprike za povećanje cijene svojeg kultnog sladoleda 'Gari-Gari Kun'.

Kako bi poslovanje tvrtke ostalo održivo, oni su morali povećati cijenu sladoleda sa 60 na 70 yena što je povećanje od 9 posto. Tvrtka taj sladoled inače proizvodi već 25 godina, a njegova je cijena ostala ista iako su cijene sastojaka i rada u ta dva i pol desetljeća višestruko rasla. No, više nisu mogli izdržati i morali su povećati cijenu, ali tako da su se u reklamnom spotu prije ispričali za to, prenosi Express.

Ovo je 10 manje poznatih činjenica o Japanu:

Idiot je nauvredljivija riječ u japanskom jeziku.

Ako ostavite napojnicu, time nećete napraviti dobro, jer se to tumači kao podcjenjivanje posla konobara.

Šanse da vam u Japanu vrate novčanik sa svim novcem i karticama još unutra je preko 90 posto.

Tokio se smatra vrlo sigurnim gradom, a djeca se koriste javnim prijevozom sami već u dobi od osam do devet godina.

Rad od 18 sati bez stanke ne promatra se kao ništa neobično, ako su rokovi ili slična situacija.

U Japanu se na ulicama često mogu vidjeti vaze s kišobranima, pa ako počne kišiti, svatko je slobodan poslužiti se njima.

U Japanu mjeseci nemaju imena, već samo brojeve.

Japan je jedina zemlja na svijetu koja još uvijek ima cara na svom čelu.

Sirovo konjsko meso je popularna hrana u Japanu.

Kao druga planeta: 10 nevjerovatnih činjenica o Japanu

Nakon samo dva sata ugodne avionske vožnje od Sarajeva do Antalije te potom dva sata putovanja autobusom, stigli smo u Alanju, biser turskog Sredozemlja, kako je zovu turistički radnici. Grad je smješten na jugoistoku mediteranske obale, a udaljen je svega 120 kilometara od aerodroma u Antaliji i zasigurno predstavlja jednu od najljepših turističkih destinacija na turskoj rivijeri. Smešten je u velikom zaljevu između planine Taurus na sjeveru i Sredozemnog mora na jugu. Cijeli predio odlikuje se izraženim kontrastima - duge plaže i hladne planinske rijeke, drevne ruševine, pored kojih stoje moderni hoteli.
Ruski jezik Čim smo stupili na tursko tlo, dočekali su nas brojni turistički radnici iz skoro svih krajeva svijeta, koji ljubazno mole da krenete s njima. Malim turističkim autobusima, kojih ima na svakom koraku, odvezli su nas do našeg hotela, koji je bio smješten uz obalu mora u Mahmutlaru. Ako ste prvi put u Turskoj, onda budite spremni za nezaboravnu autobusku vožnju, jer naizgled strpljivi vozači uglavnom ne poštuju saobraćajne propise.
Nemoguće je bilo smiriti uzbuđenje koje nas je treslo u iščekivanju da se smjestimo, jer smo sve vrijeme dok smo putovali, posmatrali s jedne strane prekrasne plaže, a s druge veleljepne hotele. Saznali smo da su posljednjih godina turske plaže posebno primamljive turistima iz zemalja bivšeg Sovjetskog saveza pa nas nisu iznenadili natpisi na radnjama, bankama, tržnim centrima... osim na turskom, obavezno i na ruskom jeziku.&nbsp; A Turci, ljubazni. Potrudili su se da nam tokom boravka u hotelu ništa ne fali. Koliko god puta smo ih zamolili da nam pomognu, učinili su to a da ne prigovore ijednu riječ. Doduše, nisu veliki poznavaoci engleskog jezika, ali su, zato, naučili nešto ruskog. Ipak, nisu raspoloženi za neke priče, jer samo rade i rade.
Plaže su prelijepe i drugačije, posebno za nas, koji godinama ljetujemo na hrvatskoj ili crnogorskoj obali. Protežu se duž skoro cijele obale, a ukrašene su svim potrebnim sadržajima. Sunca ovdje nikad ne nedostaje, a kako nam je kazao turistički vodič, Alanju sunce kupa, u prosjeku, 300 dana godišnje. Kada ih pitate koja je najljepša plaža, svi će vam izdvojiti onu Kleopatrinu, pješčanu plažu za koju smo saznali da je svadbeni poklon Marka Antonija, gdje su njih dvoje proveli medeni mjesec.&nbsp; Noćni život
Nakon što platite ulazak na nju, jedinstveni zalazak sunca koji doživite, na vas će ostaviti poseban utisak i uvijek će vas podsjećati na jedan od najljepših odmora.&nbsp; Pravi odmor nisu samo kupanje i sunčanje, već i noćni život, kojeg Alanja i sva mjesta okolo imaju napretek. Iz bašta kafića uglavnom dopire ruska muzika, na koju se čovjek, nakon samo nekoliko dana provedenih dolje, i navikne. Što se turske kuhinje tiče, više puta smo se uvjerili da je izvrsna, valjda zato što mnogo podsjeća na našu, domaću. I, usput, nije mediteranska.
Posljednji dan našeg boravka u Alanji odlučili smo provesti u neizostavnom šopingu. Za samo jedan euro, koliko košta vožnja gradskim autobusima, u noćnim satima obišli smo cijeli grad. Poseban dojam na nas su ostavile uske gradske ulice, obasjane svjetlima dućana, nađiđane robom. Uz neizostavno cjenkanje, uspjeli smo i nešto pazariti. Ako se ikada uputite na ovo mjesto, savjetujemo vam da u džepu imate nešto sitnih para, jer je običaj ostaviti bakšiš za svaku uslugu koju dobijete.&nbsp; <h3>Crvena kula – simbol Alanje
</h3>Najimpozantnije obilježje grada je tvrđava sagrađena u periodu vladavine Seldžuka. Dugačka je sedam kilometara i s više od stotinu kula jedna je od najpoznatijih tvrđava u ovom dijelu Mediterana. &nbsp; Gradom dominira osmougaona Crvena kula, simbol Alanje, koja je jedinstvena po svom arhitektonskom rješenju. Nezaobilazno je mjesto za fotografiranje.
<h3>Kako je grad dobio ime</h3>Alanja je u antičko vrijeme bila pomorska baza, poznata pod nazivom “Coracesium”. Grad je osnovan još u četvrtom stoljeću prije nove ere, a za vrijeme vladavine Seldžuka, promijenio je naziv u “Alainye”. Tek 1935. godine, kada je Kemal-paša Ataturk posjetio ovaj grad, nazvao ga je Alanja.

Alanja, biser turskog Sredozemlja: Duge pješčane plaže, hladne rijeke, drevne ruševine, moderni hoteli...

Dubrovnik će drastično smanjiti ulazak posjetitelja u stari centar grada, otkrio je gradonačelnik Mato Franković za britanski Telegraf.

Ograničenje, koje će trajati dvije godine, također će se odnositi na broj turista koji se iskrcavaju iz kruzera. 

"Nisam tu da uveseljavam ljude, već da kvalitet života u gradu učinim boljim. Neki vlasnici kruzera se neće složiti sa mnom, ali moj glavni cilj je da boravak turista u Dubrovniku učinim što kvalitetnijim. To se, međutim, neće dogoditi ukoliko situacija ostane onakva kakva jeste", rekao je Franković. 

U gradu će biti postavljene CCTV kamere, putem kojih će se nagdledati prolazak turista kroz tri glavne kapije. 

"U naredne dvije godine, koliko će trajati ograničenje, izgubit ćemo mnogo novca - u pitanju su milioni - ali ćemo u budućnosti zaraditi znatno više. Zaslužujemo da budemo top turistička destinacija", dodao je gradonačelnik. 

Franković ne želi da Dubrovnik doživi sudbinu Venecije i Barcelone, gdje je masovni turizam poprimio tolike razmjere da dovodi u opasnost infrastrukturu i kulturno nasljeđe grada, a građani počinju da ispoljavaju neprijateljstvo prema pojetiteljima.
Poređenja radi, 2014. godine u grad je pristiglo 463 kruzera, naredne godine 475, a 2016. se 799.916 gostiju iskrcalo iz 529 kruzera.

Veliko slano jezero: Čudo prirode čija se veličina stalno mijenja

Zabranjeni raj: Otok 250 ljudi i mnoštva morskih medvjedica

Goraždani i Australka u starom četverotočkašu prelaze na hiljade kilometara: Fićo je svugdje atrakcija, a tek ponekad ga moraju gurati da upali

Uplatili hotel sa četiri zvjezdice, u Dubaiju ih sačekalo ruglo od apartmana

Kad se sve baci na papir: Kako mladi iz BiH mogu uštedjeti u Austriji

Zavirite u vilu Vladimira Putina u Španiji, vrijednu najmanje 35 miliona eura

Aljaska, američka savezna država na krajnjem sjeveru ovog kontinenta: Mjesto neukrotive i divlje ljepote

Ovo ostrvo je najnaseljenije mjesto na svijetu

Ako putujete na Tajland, ovu stvar ne nosite sa sobom ili ćete završiti u zatvoru

U ovoj polusrušenoj drvenoj kolibi krije se jedna od najvećih tajni bivše Jugoslavije

Da, oni postoje: Ovo je pleme kanibala, jedu ljudsko meso a do 1974. godine nisu znali da postoje drugi ljudi

Zavirite u najluđi i najneprijatniji hostel na planeti

BiH na listi četiri unikatne destinacije Evrope

Kao druga planeta: 10 nevjerovatnih činjenica o Japanu

Alanja, biser turskog Sredozemlja: Duge pješčane plaže, hladne rijeke, drevne ruševine, moderni hoteli...

Hrvatski dragulj uvodi zabrane za turiste

Putovanja

Veliko slano jezero: Čudo prirode čija se veličina stalno mijenja

Zabranjeni raj: Otok 250 ljudi i mnoštva morskih medvjedica

Goraždani i Australka u starom četverotočkašu prelaze na hiljade kilometara: Fićo je svugdje atrakcija, a tek ponekad ga moraju gurati da upali

Uplatili hotel sa četiri zvjezdice, u Dubaiju ih sačekalo ruglo od apartmana

Kad se sve baci na papir: Kako mladi iz BiH mogu uštedjeti u Austriji

Zavirite u vilu Vladimira Putina u Španiji, vrijednu najmanje 35 miliona eura

Aljaska, američka savezna država na krajnjem sjeveru ovog kontinenta: Mjesto neukrotive i divlje ljepote

Ovo ostrvo je najnaseljenije mjesto na svijetu

Ako putujete na Tajland, ovu stvar ne nosite sa sobom ili ćete završiti u zatvoru

U ovoj polusrušenoj drvenoj kolibi krije se jedna od najvećih tajni bivše Jugoslavije

Da, oni postoje: Ovo je pleme kanibala, jedu ljudsko meso a do 1974. godine nisu znali da postoje drugi ljudi

Zavirite u najluđi i najneprijatniji hostel na planeti

BiH na listi četiri unikatne destinacije Evrope

Kao druga planeta: 10 nevjerovatnih činjenica o Japanu

Alanja, biser turskog Sredozemlja: Duge pješčane plaže, hladne rijeke, drevne ruševine, moderni hoteli...

Hrvatski dragulj uvodi zabrane za turiste