Društvene mreže posljednjih sedmica preplavljene su objavama o potpunom pomračenju Sunca koja će se, kako mnogi tvrde, dogoditi 2. avgusta 2025.&nbsp;Videozapisi o “crnom nebu”, viralne infografike i savjeti da se pripremimo za neviđeni nebeski fenomen, sve to stvorilo je dojam da nas očekuje spektakularni astronomski događaj.Ipak, naučnici poručuju drugačije, pomračenje da, ali ne potpuno, i ne 2025.<h2>Podaci NASA-e</h2>Prema podacima kalendara NASA-e, tek 21. septembra 2025. dogodit će se djelimično pomračenje Sunca, vidljivo uglavnom u oblastima Australije, Antarktika i dijelovima Pacifika i Atlantika.&nbsp;Većina Evrope, Azije i Amerike neće biti u mogućnosti da je posmatra.Pomračenje, koje je zakazano za 2. avgust, ali tek 2027. godine, bit će potpuno i upravo to pomračenje je postalo viralno, samo sa pogrešnom godinom.<h2>Pogrešno povezivanje&nbsp;</h2>Do nesporazuma je došlo jer se podaci i slike iz budućnosti, posebno one koje se odnose na pomračenje 2027. godine, pogrešno povezuju s aktuelnim datumima.- Iako je tačno da će veliko potpuno pomračenje nastupiti 2. avgusta, ona se neće dogoditi ove godine, nego tek 2027. godine-&nbsp; navodi Times of India.Društvene mreže imaju moć da stvore globalni hype, ali astronomija zahtijeva preciznost. Prava predstava zakazana je za 2027. godinu, do tada, amaterski astronomi i znatiželjnici će morati još malo pričekati.

Dok društvene mreže najavljuju pomračenje 2025., naučnici tvrde, pravi spektakl dolazi tek 2027.

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja je ovog ljeta iznenadila naučnike, iako se to golim okom ne primijeti, 9. i 22. jula te&nbsp; 5. avgusta 2025. godine, planeta je završava rotaciju 1,3 do 1,5 milisekundi brže nego što to obično čini. U vremenski preciznom svijetu, ta sitna razlika može izazvati veliku glavobolju.- Ove promjene, iako milisekundne, mogu poremetiti rad atomskih satova, GPS mreža i satelita u orbiti- upozoravaju fizičari iz Međunarodnog ureda za mjerenje vremena (IERS), prenosi&nbsp;EarthSky.Naučnici ovu pojavu povezuju s gravitacijskom interakcijom Zemlje i Mjeseca, promjenama u gustini jezgra planete, ali i klimatskim promjenama koje utiču na distribuciju mase na planeti. Paralelno s anomalijama u rotaciji, august i septembar bit će prava poslastica za zaljubljenike u nebo.Jedan od najspektakularnijih meteorskih rojeva godine bit će 12. i 13. avgusta kada se očekuje do 100 meteora na sat, pod uslovom vedrog neba i bez svjetlosnog zagađenja.Totalno lunarno pomračenje bit će 7. septembra. Cijeli Mjesec uronit će u Zemljinu sjenu. Vidljivost pomračenja bi trebala biti odlična širom Evrope i BiH, posebno u ranim jutarnjim satima 8. septembra.Djelomično pomračenje Sunca i istovremeno najbolja prilika za posmatranje Saturna kada će planeta biti najbliže Zemlji i najvidljiviji kroz teleskope bit će 21. septembra.- Očekuje nas ne samo naučno intrigantan, već i vizuelno zapanjujući kraj ljeta - piše EarthSky.

Dani postaju kraći, a noći svjetlije, avgust i septembar donose i astronomski haos i čaroliju

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Novo istraživanje pokazuje da zagađenje zraka može značajno povećati rizik od smrtonosnog moždanog krvarenja čak i nekoliko mjeseci nakon izlaganja sitnim česticama PM2.5.Zagađeni zrak tiho, ali ozbiljno narušava zdravlje mozga, a rizik od aneurizmalnog subarahnoidnog krvarenja ostaje povišen između tri i šest mjeseci nakon povećane izloženosti štetnim česticama.Američki naučnici sa Univerziteta u Juti, koji su proveli istraživanje u regiji Wasatch Front – području poznatom po visokom stepenu zagađenja – otkrili su da mikroskopske čestice u zraku mogu oslabiti krvne sudove u mozgu, što u konačnici može dovesti do pucanja aneurizme i smrtonosnog krvarenja.<h2>Povećan broj slučajeva</h2>U studiji su analizirani podaci 70 pacijenata koji su bili hospitalizirani zbog aneurizmalnog subarahnoidnog krvarenja, a istraživači su zabilježili povećan broj slučajeva upravo u periodu od tri do šest mjeseci nakon što je zabilježena visoka koncentracija zagađujućih čestica u zraku.- Utvrdili smo da su ovi pacijenti imali veće stope rupture aneurizme tri do šest mjeseci nakon vrhunca razine zagađenja zraka - izjavio je neurohirurg Robert Renert (Robert Rennert) sa Univerziteta Utah.Analiza je obuhvatila različite vrste zagađivača, uključujući ozon, dušikov dioksid, sumpor-dioksid, ugljen-monoksid i posebno PM2.5 čestice – one manje od 2,5 mikrometara – koje su poznate po tome da izazivaju upale i oštećenja na nivou cijelog organizma.Zagađenje zraka se godišnje povezuje s oko osam miliona smrtnih slučajeva širom svijeta. U dolini Wasatch Front, okruženoj planinama i jezerom Utah, zagađene čestice često ostaju zarobljene u atmosferi, produžavajući izloženost stanovništva.<h2>Porast učestalosti moždanih krvarenja</h2>Nakon prilagođavanja podacima za sezonske promjene, temperaturu i atmosferski pritisak, istraživači su primijetili značajan porast učestalosti moždanih krvarenja nakon povećanih nivoa PM2.5 čestica. Iako se još uvijek ne može sa sigurnošću potvrditi direktna uzročna veza, autori istraživanja, objavljenog u časopisu NPJ Clean Air, navode da dugotrajna izloženost zagađenju vjerovatno izaziva upalne procese i oštećenja DNK u krvnim sudovima mozga.- Potrebne su buduće studije o tome kako izloženost PM2.5 utiče na lokalne upalne ili stanične promjene kako bi se bolje definisala ova povezanost - upozoravaju autori.Zagađenje dodatno pogoršava efekte ekstremne vrućine, a povezano je i s težim oblicima bolesti COVID-19.- Nadamo se da će naše istraživanje pomoći da se ljudi upozore na javnozdravstvene rizike zagađenja zraka i potaknuti promjene - poručuje Renert.On preporučuje jače podsticanje korištenja javnog prevoza, uvođenje strožih dnevnih ograničenja zagađenja i povećanje ulaganja u istraživanja o zaštiti okoliša kako bi se smanjili ovi ozbiljni rizici.

Zagađeni zrak tiho, ali ozbiljno narušava zdravlje mozga, pokazala su istraživanja

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Ronioci Odjela za upravljanje okolišem Rode Islanda (Rhode Islanda) u SAD-u zabilježili su jedinstven prizor, snimku rijetke vrste okeanske sunčanice, poznate i kao „Mola mola“ ili veliki bucanj.&nbsp;Ova neobična riba teška i preko 900 kilograma, jedna je od najtežih koštanih riba na svijetu, a svojim neobičnim izgledom i sporim, ali snažnim plivanjem plijeni pažnju stručnjaka i ljubitelja prirode.<h2>Rijetki primjerci</h2>Video je snimljen na području Njuporta (Newporta), gdje je polako plivala uz ronilački tim, vjerojatno hraneći se meduzama. Okeanske sunčanice često se pogrešno zamijene za ajkule zbog velikih leđnih peraja, a njihov izgled izaziva zanimanje i poštovanje.Iako su ove ribe uglavnom vezane za otvoreni ocean, zabilježeni su i rijetki primjeri u Jadranskom moru, posebno u njegovom sjevernom dijelu.&nbsp;Naučnici ističu da su riba autohtona za Jadran, gdje zalazi zbog prehrane zooplanktonom, meduzama i drugim beskičmenjacima. Zanimljivo je da imaju zube srasle u kljun, zbog čega nikada ne mogu u potpunosti zatvoriti usta koja su u odnosu na tijelo relativno mala.<h2>Pronalazak svuda u svijetu&nbsp;</h2>Zbog dubokomorskog načina života o ovim ribama se još uvijek zna vrlo malo, ali je poznato da se mogu pronaći gotovo svuda u svijetu.&nbsp;

Ipak, njihov broj rapidno opada zbog ljudskih utjecaja, poput onečišćenja mora i slučajnih ulova u ribarske mreže. Zbog toga su okeanske sunčanice na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), klasificirane kao ranjive.Ovaj snimak pravi je dar za ljubitelje prirode i podsjetnik na važnost očuvanja morskog bogatstva koje nas okružuje, ali i na opasnosti koje prijete tim fascinantnim dubokomorskim stanovnicima. Samo pravi sretnici imaju priliku vidjeti okeansku sunčanicu u njenom prirodnom okruženju, a zahvaljujući ovim ronilačkim zabilješkama, njen tajanstveni svijet postaje malo dostupniji svima nama.

Stručnjaci upozoravaju da je ova fascinantna riba ugrožena zbog ljudskih aktivnosti

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Fotografija snimljena teleskopom Džejms Veb (James Webb) promijenila je dosadašnje spoznaje o zvjezdanom sistemu Apep.&nbsp;Prvobitno se smatralo da ga čine dvije masivne zvijezde okružene spiralnom maglicom prašine, ali nova infracrvena posmatranja pokazala su da je riječ o trostrukom sistemu.Zvijezde tipa "Wolf-Rayet", koje Apep sadrži, nalaze se u završnoj fazi života i izbacuju snažne vjetrove, stvarajući ugljikom bogatu prašinu.&nbsp;Njihovo orbitalno kretanje oblikuje slojevite spiralne strukture, a Vebova snimka otkrila je čak tri pravilno razmaknuta sloja prašine i trag treće, udaljenije zvijezde.Ovo otkriće pomaže naučnicima bolje razumjeti nasilne smrti masivnih zvijezda i nastanak kosmičke prašine.

Ovo otkriće pomaže naučnicima bolje razumjeti nasilne smrti masivnih zvijezda i nastanak kosmičke prašine

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je ozbiljno upozorenje zbog mogućeg novog globalnog izbijanja bolesti "chikungunya", sličnog epidemiji iz 2004. i 2005. godine koja je tada zarazila gotovo 500.000 ljudi.&nbsp;Već su zabilježeni veliki valovi zaraze na otocima Reunion, Mayotte i Mauricijus, gdje je oko trećine stanovništva zaraženo. Virus prenose komarci Aedes aegypti i Aedes albopictus, a klimatske promjene pogoduju njihovom širenju prema sjeveru."Chikungunya" uzrokuje visoku temperaturu i jake bolove u zglobovima, a često se miješa s denga groznicom ili virusom zika.&nbsp;Iako smrtnost nije visoka, zbog velikog broja zaraženih može doći do značajnog broja smrtnih slučajeva.&nbsp;WHO poziva na hitno djelovanje i preventivne mjere, poput korištenja repelenata i uklanjanja stajaće vode.

WHO poziva na hitno djelovanje i preventivne mjere

Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad

Osam zdravih beba rođeno je u Britaniji uz pomoć eksperimentalne tehnike koja koristi DNK troje ljudi kako bi se majkama pomoglo da ne prenesu rijetke, teške genetske bolesti na svoju djecu, saopštili su istraživači u srijedu, a prenio AP.

<h2>Nada porodicama s nasljednim bolestima</h2>Većina DNK nalazi se u nukleusu naših ćelija, i upravo je taj genetski materijal, djelimično naslijeđen od majke i djelimično od oca, ono što nas čini onim što jesmo.&nbsp;Međutim, postoji i mala količina DNK izvan nukleusa, u strukturama koje se zovu mitohondriji. Opasne mutacije u mitohondrijima mogu izazvati niz bolesti kod djece koje mogu dovesti do slabosti mišića, napada, razvojnih poteškoća, otkazivanja vitalnih organa i smrti.Testiranja tokom procesa vantjelesne oplodnje (IVF) obično mogu utvrditi da li su ove mutacije prisutne. Ali u rijetkim slučajevima to nije jasno.Istraživači su razvijali tehniku kojom pokušavaju izbjeći ovaj problem koristeći zdrave mitohondrije iz donirane jajne ćelije.Godine 2023. objavili su da su prve bebe rođene korištenjem ove metode, pri kojoj naučnici uzimaju genetski materijal iz majčine jajne ćelije ili embrija, koji se zatim prenosi u doniranu jajnu ćeliju ili embrij sa zdravim mitohondrijima, iz kojeg je prethodno uklonjen ostatak ključne DNK.

<h2>Dijete neće naslijediti osobine donora mitohondrija</h2>- Jedna od osam beba rođenih ovom metodom imala je nešto viši nivo abnormalnih mitohondrija nego što se očekivalo - rekao je Robin Lovel-Bedž (Lovell-Badge), naučnik za matične ćelije i genetski razvoj sa Instituta Francis Crick.&nbsp;Dodao je da taj nivo ipak nije dovoljno visok da bi izazvao bolest, ali da bi trebalo pratiti stanje djeteta tokom njegovog razvoja.Doktor Endi Grinfild (Andy Greenfield), stručnjak za reproduktivno zdravlje sa Univerziteta u Oxfordu, istakao je da će metoda zamjene mitohondrija biti korištena samo kod malog broja žena kod kojih druge metode sprječavanja prenosa genetskih bolesti nisu učinkovite, poput testiranja embrija u ranoj fazi.Lovel-Bedž je također naglasio da je količina DNK od donora zanemariva, te da dijete neće imati nikakve osobine žene koja je donirala zdrave mitohondrije.&nbsp;Genetski materijal iz donirane jajne ćelije čini manje od 1% DNK bebe rođene ovom tehnikom.

Zdrave bebe rođene u Britaniji nakon što su naučnici upotrijebili genetski kod više osoba

Pomoć sprječavanju prenošenja rijetkih, teških genetskih bolesti na potomstvo

Nova era medicine: Trostruka DNK kod novorođenčadi

Najmanja zmija na svijetu, gmizavac veličine novčića, ponovo je otkrivena nakon dvadeset godina odsustva. Riječ je o barbadoskoj zmiji, vrsti za koju se vjerovalo da je izumrla.Tokom istraživanja, lokalni konzervacionisti su je pronašli ispod stijene, čime je potvrđeno njeno postojanje uprkos dugogodišnjoj neaktivnosti.

<h2>Kritično ugrožena</h2>Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) svrstava ovu zmiju u kategoriju kritično ugroženih vrsta, uz napomenu da bi mogla biti izuzetno rijetka i ograničena na vrlo specifična staništa na teritoriji Barbadosa.&nbsp;- Da je riječ o češće prisutnoj, ali nedovoljno prijavljivanoj vrsti, vjerovatno bi bila češće uočena, naročito s obzirom na gusto naseljen karakter ovog karipskog otoka, naveli su iz IUCN.Prvu formalnu identifikaciju barbadoske zmije kao zasebne vrste izvršio je Stiven Bler Hedžes (Stephen Blair Hedges), profesor sa Univerziteta Temple i direktor Centra za biologiju. Nakon iscrpne potrage iz 2006. u kojoj je prevrnuo stotine kamenja, uspio je pronaći jedan primjerak. Međutim, tek nakon sprovedene genetske analize postalo je jasno da se radi o do tada nepoznatoj vrsti.Prije ovog otkrića bilo je poznato svega nekoliko primjeraka, dva u Britanskom prirodnjačkom muzeju u Londonu i jedan u Kaliforniji, koji je pogrešno identifikovan kao porijeklom iz Antigve.Prava zmija iako izgleda kao glistaOd trenutka otkrića, Hedžes je primio veliki broj poruka, pisama i fotografija od ljudi koji su tvrdili da su pronašli zmiju, iako se u većini slučajeva radilo o običnim glistama.Hedžes se nada da će ovo ponovno otkriće doprinijeti podizanju svijesti o važnosti očuvanja prirodnih staništa na Barbadosu, otoku koji je već izgubio nekoliko endemskih vrsta, uključujući barbadoskog trkača, barbadoskog rovaša i jednu vrstu pećinskog škampa.Prava zmija iako izgleda kao glistaOd trenutka otkrića, Hedžes je primio veliki broj poruka, pisama i fotografija od ljudi koji su tvrdili da su pronašli zmiju, iako se u većini slučajeva radilo o običnim glistama.Hedžes se nada da će ovo ponovno otkriće doprinijeti podizanju svijesti o važnosti očuvanja prirodnih staništa na Barbadosu, otoku koji je već izgubio nekoliko endemskih vrsta, uključujući barbadoskog trkača, barbadoskog rovaša i jednu vrstu pećinskog škampa.

<h2>Prava zmija iako izgleda kao glista</h2>Od trenutka otkrića, Hedžes je primio veliki broj poruka, pisama i fotografija od ljudi koji su tvrdili da su pronašli zmiju, iako se u većini slučajeva radilo o običnim glistama.Hedžes se nada da će ovo ponovno otkriće doprinijeti podizanju svijesti o važnosti očuvanja prirodnih staništa na Barbadosu, otoku koji je već izgubio nekoliko endemskih vrsta, uključujući barbadoskog trkača, barbadoskog rovaša i jednu vrstu pećinskog škampa.

Otkriće pokrenulo pitanja očuvanja endemskih vrsta na Barbadosu

Nije glista iako se često zamijeni: Najmanja zmija svijeta

Novo istraživanje američkih naučnika pokazalo je da čak i e-cigarete koje ne sadrže nikotin mogu negativno uticati na razvoj fetusa.&nbsp;Eksperimentom na trudnim miševima utvrđeno je da izloženost tečnostima koje se koriste u vejpanju (propilen glikol i glicerol) može dovesti do manjih i užih lobanja kod mladunčadi, kao i do manje tjelesne težine pri rođenju.Iako se ranije smatralo da je glavni problem nikotin, studija je dokazala da i bez njegovog prisustva dolazi do promjena u razvoju.&nbsp;Naučnici upozoravaju da su e-cigarete naročito rizične za žene koje možda još ni ne znaju da su trudne, jer se razvoj glave dešava vrlo rano u trudnoći.Proizvodi za vejping, čak i bez nikotina, nisu bezopasni u trudnoći i njihovi sastojci zahtijevaju dodatna istraživanja.

Njihovi sastojci zahtijevaju dodatna istraživanja

Cigarete bez nikotina mogu uticati na bebin razvoj

Električne cigarete bez nikotina štete bebama u stomaku

Astronomi su zahvaljujući kombinaciji podataka sa svemirskih opservatorija, uključujući James Webb Space Telescope (NASA/ESA) i ALMA teleskop u Čileu, uspjeli snimiti fascinantan trenutak – formiranje protoplanete unutar diska prašine i plina koji okružuje mladu zvijezdu HD 169142, udaljenu oko 374 svjetlosne godine od Zemlje.Kako prenosi <a href="https://www.index.hr/vijesti/clanak/foto-astronomi-prvi-put-u-povijesti-svjedoce-radjanju-novog-suncevog-sustava/2691364.aspx?index_tid=731451&amp;index_ref=clanak_vijesti_najnovije_d">Index.hr</a>, ovo otkriće predstavlja jedan od najdirektnijih dokaza o tome kako planeti nastaju unutar protoplanetarnih diskova – kružnih oblaka materije koji se formiraju oko novorođenih zvijezda. Na snimcima je jasno uočljiv spiralni tok materije koji se slijeva prema formirajućem planetu, što potvrđuje teorijske modele o planetarnoj akreciji.- Ovakve snimke su zlatni rudnik za razumijevanje ranih faza formiranja planeta-&nbsp; navodi prof. Mirjam Kepler (Miriam Keppler) iz Evropske južne opservatorije (ESO), koja je učestvovala u istraživanju objavljenom u časopisu Astronomy &amp; Astrophysics.Prema analizi istraživača, riječ je o mladoj protoplaneti veličine Jupitera, koja se formira u vanjskim dijelovima diska. Temperatura u tim dijelovima je vrlo niska, što pogoduje formiranju gasovitih džinova.

<blockquote class="twitter-tweet">For the first time, astronomers have caught the birth of a brand-new solar system! Using both the ALMA telescope and JWST, scientists captured a stunning image of HOPS-315, a baby star about 1,300 light-years away that is just beginning to form planets. It is essentially a… <a href="https://t.co/hGMDdvMn5H">pic.twitter.com/hGMDdvMn5H</a>&mdash; Planetary Society (@exploreplanets) <a href="https://twitter.com/exploreplanets/status/1945498731681374387?ref_src=twsrc%5Etfw">July 16, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Podaci su sakupljani tokom više mjeseci, koristeći različite talasne dužine – infracrvenu i milimetarsku – kako bi se „provirilo“ kroz oblake prašine i otkrila struktura samog diska.

Po prvi put u historiji astronomije, naučnici su uz pomoć naprednih teleskopa snimili proces stvaranja planeta u realnom vremenu

Snimljen trenutak rađanja planeta: Naučnici zabilježili formiranje novog svijeta oko daleke zvijezde

Tim geologa i klimatologa započeo je delikatan eksperiment: postepeno tope ledenu jezgru staru 1,5 miliona godina, nadajući se da će pronaći odgovore na pitanja o klimatskim promjenama koje su oblikovale Zemlju mnogo prije pojave čovjeka, prenosi&nbsp;američki magazin Physics Today.&nbsp;Ovaj uzorak, izvađen sa dubine od preko 2.700 metara, sadrži zarobljene mjehuriće drevnog zraka, vulkanske čestice, prašinu iz afričkih pustinja, pa čak i morske mikroorganizme. Naučnici ih pažljivo oslobađaju u specijalnim laboratorijama, kako bi rekonstruisali sastav atmosfere, temperature i hemijske procese iz perioda Plistocena – epohe u kojoj su se odvijali veliki prelazi između ledenih doba.- To je poput otvaranja vremenske kapsule -&nbsp; kažu istraživači koji vjeruju da će podaci iz ovog leda pomoći da se razjasni kako i zašto su se klimatski ciklusi promijenili, posebno prelazak sa 41.000-godišnjeg na 100.000-godišnji obrazac ledenih doba – promjena koju današnji naučni modeli još uvijek ne mogu u potpunosti objasniti.Physics Today piše, da se uzorak topi veoma sporo i pod strogim nadzorom, a kompletna analiza mogla bi potrajati mjesecima. Očekuje se da će rezultati dati najdirektniji uvid u atmosferu planete otprije više od milion godina – što bi moglo pomoći u preciznijem modeliranju budućih klimatskih scenarija.

U srcu Antarktika, pažljivo tope prastari led kako bi otkrili tajne drevne klime i bolje razumjeli budućnost Zemlje



Led star 1,5 miliona godina: Naučnici puštaju prošlost da progovori



NASA je izdala saopćenje o bliskom prolasku asteroida 2022 YS5, koji će se 17. jula 2025. godine približiti Zemlji na sigurnoj udaljenosti, ali dovoljno blizu da ga prate sve vodeće svemirske agencije.&nbsp;Riječ je o svemirskom tijelu veličine prosječne zgrade — oko 30 metara, što ga svrstava među objekte koji, u slučaju udara, mogu izazvati lokalne katastrofe.Indijski portal The Times of India prenosi da je riječ o standardnom testu procedura detekcije i nadgledanja, ali i podsjećanju koliko je važno ulagati u planetarnu obranu. Naučnici trenutno koriste prolazak kako bi testirali algoritme i mehanizme ranog upozorenja.

Naučnici trenutno koriste prolazak kako bi testirali algoritme i mehanizme ranog upozorenja

NASA u pripravnosti: Zemlji se približava asteroid veličine zgrade

Novo veliko istraživanje pokazuje da tjelovježba tokom odrasle dobi može smanjiti rizik od prerane smrti i do 40 posto.Naučnici naglašavaju da nikada nije kasno da se počne s fizičkom aktivnošću, jer čak i oni koji se tek kasnije odluče na zdraviji način života mogu značajno produžiti svoj život.Ljudi koji su bili dosljedno aktivni tokom godina imali su 30–40 posto manji rizik smrti, dok su i oni koji su samo malo povećali nivo kretanja imali 20–25 posto manji rizik.&nbsp;Najvažnije otkriće je da su i potpuno neaktivni ljudi, koji su kasnije počeli vježbati, imali 22 posto manji rizik smrti od onih koji su ostali neaktivni.Stručnjaci navode da redovno kretanje poboljšava rad tijela i smanjuje upalne procese, što može objasniti ovakve rezultate.Trenutno Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje 150 do 300 minuta umjerene fizičke aktivnosti sedmično, poput brzog hodanja ili vožnje bicikla, ili 75 do 150 minuta intenzivne aktivnosti, poput trčanja, planinarenja ili timskih sportova.Zaključak stručnjaka je jasan: počni se kretati, bilo kad i bilo koliko, jer tvoje tijelo to pamti i nagrađuje.

Počni se kretati, bilo kad i bilo koliko

Vježbanje u odrasloj dobi smanjuje rizik smrti za 40 posto

Sjedinjene Američke Države, decenijama poznate kao globalni magnet za naučne talente, danas se suočavaju s rastućim problemom – masovnim odlivom istraživača, inženjera i naučnika, koji u potrazi za stabilnijim uslovima sve češće sele u Evropu, Aziju i Kanadu.U detaljnoj analizi objavljenoj 11. jula 2025. godine, ugledni američki list The Wall Street Journal ističe da su uzroci ove pojave višestruki:	•	smanjena javna ulaganja u istraživanje i razvoj,	•	birokratske prepreke u dobijanju H‑1B i OPT viza za strane istraživače,	•	sve veća neizvjesnost u akademskom sektoru.– Odlazak vrhunskih stručnjaka mogao bi usporiti godišnji rast američke ekonomije i do 3,8 posto- upozoravaju analitičari.<h2>Ko dobija američke mozgove?</h2>Države poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Kine i Kanade nude atraktivne istraživačke grantove, jednostavnije migracione procedure i stratešku podršku nauci. Kompanije iz ovih zemalja aktivno ciljaju upravo američke univerzitete i startup inkubatore, tražeći talente iz oblasti vještačke inteligencije, biotehnologije, kvantnog računarstva i robotike.Nekadašnji simbol naučne superiornosti, SAD sada postaje polazna tačka za međunarodne “lovačke mreže” koje, kako piše WSJ, odvode stručnjake tamo gdje ih više cijene.<h2>Šansa za Balkan?</h2>I dok najrazvijenije zemlje privlače ono najbolje iz SAD-a, Balkan bi mogao iskoristiti istorijsku priliku — ako ima jasnu viziju.To uključuje:	•	programe za povratak stručnjaka iz dijaspore,	•	ulaganja u istraživačke centre i tehničke fakultete,	•	te aktivno uključivanje u EU inovacijske fondove i EIT mreže.Primjeri poput Izraela, Estonije i Irske pokazuju da čak i male zemlje mogu postati svjetski poznati inovacijski centri – ako pametno planiraju.Dok se Amerika bori s fenomenom “brain drain”, ostatak svijeta ima priliku da ga pretvori u “brain gain” – priliv svježih ideja i ljudi koji mijenjaju svijet.Pitanje je samo – jesmo li mi spremni?

Wall Street Journal: Amerika gubi briljantne umove, a Evropa i Azija otvaraju vrata – može li Balkan iskoristiti šansu?

Sve veća neizvjesnost u akademskom sektoru

Odliv naučnika iz SAD-a: Prilika za ostatak svijeta?

Europski naučnici otkrili su da mikroskopski nanoplastični fragmenti, manji od mikrometra, možda predstavljaju veće plastično onečišćenje u sjevernom Atlantskom okeanu nego vidljiva plastika. Procjenjuje se da takvih nanočestica ima oko 27 miliona tona, što je gotovo 10% godišnjeg plastičnog otpada SAD-a.Uzorke su skupljali na 12 lokacija i različitim dubinama, koristeći precizne tehnike. Nanoplastika je pronađena svuda, najviše uz obale i u suptropskom vrtlogu. Uočene su uobičajene vrste plastike poput PET-a, PS-a i PVC-a, dok su polietilen i polipropilen rijetki zbog prikrivanja organskim tvarima ili ograničenja tehnologije.Studije pokazuju da je nanoplastike više nego mikro i makroplastike u okeanima, upozoravajući na poteškoće u uklanjanju i pozivajući na bolje metode detekcije i mjere za zaštitu ekosistema.

Nanoplastika je pronađena svuda

Otkriven novi podatak o zagađenju Atlantskog okeana

Već nekoliko desetljeća se razgovara na svim nivoima o globalnim promjenama klime i utjecaju čovjeka na sve ono što se dešava u atmosferi. Klimatske promjene su postale dio obavezne priče od laičkog razgovora u lokalnom kafiću sve do najvišeg političkog i ekonomskog nivoa na razini država G7 ili generalne skupštine UN-a. Uvijek se može postaviti pitanje do kojeg nivoa se zaista radi o promjenama geofizikalnih procesa u atmosferi, a koji postotak obuhvataju senzacionalističke priče koje imaju sasvim drugačiju svrhu od nekog upozorenja ili edukacije.<h2>Utjecaji na klimu</h2>Klima predstavlja srednje stanje atmosfere i njenih elemenata mjereno duži niz godina (minimalno 30). Ovo znači da se ne može na osnovu nekog trenutnog stanja povišene temperature, jednog toplog ljeta ili veće količine snijega nekog zimskog perioda govoriti o klimatskim promjenama. Treba dugotrajno pratiti brojčane podatke, prije svega temperature i padavina te rasporeda istih, da bi se konstatirala promjena klime nekog podneblja. Kada se pogledaju faktori klime jasno se da zaključiti da antropogeni utjecaj nije u tom kvantitetu koliko se često predstavlja u javnosti.Geografska širina je prvi faktor klime i ona određuje upadni ugao Sunčevih zraka. Položaj ekvatora se mijenja u dugotrajnom procesu Zemljinog kretanja koje se zove precesija te je on potencijal osnove promjene klime. Na klimu utječu nadmorska visina, raspored kopna i mora, morske struje te izloženost reljefa. Nijedan od ovih faktora ne može biti segment priče o utjecaju čovjeka. Ljudi ne mogu preusmjeravati Golfsku struju, smanjivati visinu Bjelašnice niti zamijeniti položaj Mostara i Bijeljine. Jedini faktor klime na koji čovjek značajno utječe je vegetacija jer je deforestacija postala veoma unosan biznis – bez obzira na to da li se prodaje drvo ili se uklanjanjem šume formira građevinsko zemljište na planinama.Promjene klime na planeti Zemlji nisu vezane samo za sadašnji period i dešavale su se prije pojave čovjeka na Planeti. Svako razdoblje u geologiji koje se završavalo pratilo je velika izumiranja kao posljedicu promjene klime koja je odgovarala određenim vrstama. Na Planeti je bilo pet velikih izumiranja, a najveće je bilo ono prije 252 miliona godina na kraju paleozoika.Tada je 85% živog svijeta na Planeti nestalo. Poznato je i izumiranje prije 66 miliona godina kada su s lica Planete nestali dinosaurusi. Atmosfera se tada promijenila zbog dva razloga – udar asteroida u današnji Meksiko i vulkanska aktivnost u južnoj Aziji. To je bilo sasvim dovoljno da prašina ne dozvoli Sunčevo zračenje, a da nedostatak fotosinteze značajno umanji vegetaciju.Nedostatak hrane je s Planete uklonio najveće do tada – dinosauruse. Promjene klime se dešavaju i u dobima koja su mnogo bliža našem periodu. Prije osam do deset hiljada godina se desio kraj zadnjeg ledenog doba. Otapanje leda je formiralo nova mora, a neki dijelovi kontinenata, od Britanije do Japana, su postali otoci. Danas se može konstatirati kako živimo u nekom međuledenom dobu, a u proteklih 1,5 miliona godina su se desila čak četiri ledena doba - Ris, Mindel, Ginc i Wirm.Nekada neobični događaji pokrenu promjenu klime na Zemlji. Tako je kuga prije sedam stoljeća napravila neobičnu klimatsku stvar. Brojke pokazuju da je cca 20 posto žitelja Europe od XIII do XVI stoljeća izgubilo život od „crne smrti“. Mortalitet ovog tipa je uslovio smanjenje upotrebe šumskog fonda te se nivo CO2 smanjio jer je „višak“ drveća imao veću aktivnost u procesu fotosinteze. Zbog ovoga je u tom periodu vladalo „mini“ ledeno doba u Evropi. Danas se dešava suprotna stvar – višak CO2 je osnovni krivac povećanja temperature!Zemljina atmosfera je idealna za život koji poznajemo na njoj. Čak 99 posto zračnog omotača čine dušik i kisik, a drugi gasovi imaju veliku ulogu i pored mnogo manjeg postotka. Vodena para je neizostavni segment kruženja vode u prirodi, aerosoli pomažu u formiranju oblaka, izotop kisika ozon nas štiti od štetnih UV zraka, a CO2 je osnova najvažnijeg procesa na Planeti – fotosinteze.Udio ovog gasa, u idealnim uslovima, je 0,033 posto. On ima ogromnu ulogu u procesu Zemljine radijacije, a to znači da utječe na zagrijavanje atmosfere. Pogrešno je mišljenje da se grijemo direktno od kratkovalnog zračenja Sunca. Prvo te zrake dođu do Zemlje pa se odbijaju od nje, a mi se upravo grijemo od tog dugovalnog „odbitka“. Ovo zračenje zaustavlja CO2 te ne dozvoljava pretjerano grijanje niti hlađenje površine naše planete. Da ne postoji ovaj gas mi bismo imali temperature kao na Mjesecu - preko dana 150 stepeni, a tokom noći – 120 stepeni.Problem nastaje kada se povećava udio CO2, a za te stvari je u dobroj mjeri kriv čovjek jer utječe na to na dva načina. Prvi je već spomenuta deforestacija koja smanjuje mogućnost da drveće „pojede“ višak CO2, a drugi pretjerana upotreba fosilnih goriva koje kao produkt sagorijevanja u atmosferu emituju veće količine spomenutog gasa.Prva i druga industrijska revolucija, odnosno upotreba uglja, nafte i zemnog gasa, napravili su disbalans u sastavu atmosfere te utjecali na promjenu klime. Nekada se ove činjenice previše naglašavaju i maksimiziraju, ali je evidentno da se dešavaju neke promjene. U proteklih 150 godina, u periodu kako se mjere temperature na Planeti, došlo je do rasta iste za 1,5 stepeni. Iako ova brojka na prvi pogled nije velika u tako dugom razdoblju, ovo je veoma značajna promjena.<h2>Zaštita atmosfere	</h2>Najveći strah od povišene temperature se javlja kod priče o otapanju leda. Često se prikazuju slike nestanka ledenjaka na Grenlandu i Antarktiku, a brojni govore o novom „velikom potopu“. Hipotetički kada bi se sav led na Zemlji otopio, s obzirom na površinu okeana, nivo vode bi narastao za 83 metra. Ovo u praksi znači da bi Mostar bio pod vodom, a dolina Save čija mjesta su na visini do 87 (Rača) do 94 metra (Jasenovac) bi bila obala nekog novog Panonskog mora. Srećom ovo otapanje ne ide tom brzinom, ali se očekuje rast nivoa mora za 60 do 80 centimetara do kraja XXI stoljeća. Ove činjenice su osnovni razlog zbog čega se pristupa priči o „smanjenju upotrebe fosilnih goriva“ te stalnim aktivnostima o potencijalnoj zaštiti atmosfere od viška CO2 te Planete od otapanja lednika.Velike industrijske sile nisu raspoložene da se odreknu svog ekonomskog razvoja zbog problema u atmosferi. Kao i uvijek sva priča se svede na novac i na raspodjelu istog prilikom aktivnosti koje se sprovode zbog zaštite prirode. Kada se u Brazilu 1992. godine potpisala „Okvirna konvencija o klimatskim promjenama“ počeo je razgovor o potrebi održavanja sastanaka svake godine na svjetskom nivou. Od 1995. se održava COP (Convention of Parties) na kojem se pregovara o štetnim utjecajima privrede na prirodu. Najpoznatiji su sastanci iz Kjota (COP3) i Pariza (COP21) na kojem su potpisani sporazumi o zaštiti atmosfere. U Kjotu je dogovoreno da se smanji emitovanje šest gasova u atmosferu od kojih su CO2 i metan najpoznatiji.Interesantno je da SAD nikada nisu ratificirale niti poštovale taj sporazum. U Parizu 2015. godine je predviđen razvoj „zelenih tehnologija“, a osnova je da se smanji rast temperature na ispod 2 stepena do kraja stoljeća. Aktualni predsjednik SAD se u svakom svom mandatu povlačio iz ovog sporazuma, a to mu je krajem januara ove godine bila jedna od prvih odluka.Posljednji COP29 koji se održao u Bakuu u novembru 2024. godine je ogolio svu priču o zaštiti prirode i smanjenju klimatskih promjena. Ovaj sastanak se sveo na finansijske pregovore u kojima su bogati nudili novac siromašnim državama koje bi trebale učestvovati u razvoju „zelenih tehnologija“. Na početku su bogate države nudile 100 milijardi dolara godišnje, a siromašne države tražile deset puta više. Kako to uvijek bude u pregovorima postignut je kompromis – dogovorili su se na 300 milijardi dolara godišnje. Ovaj novac treba služiti da se siromašni „lakše suočesa izazovima klimatskih promjena“. Valjda to za ljude s Maldiva znači da kupe kuće negdje u Australiji nakon što njihovi otoci budu potopljeni. Sljedeći COP30 će se održati na delti Amazona – priobalnom gradu Belemu u Brazilu. Kakvi su danas odnosi na Planeti izgleda da se svijet najmanje treba brinuti o potencijalnim „klimatskim promjenama“.

<h2>Disbalans u prirodi</h2>Ono što se može zaključiti kao konstanta su brze geofizikalne reakcije atmosfere na koje nemamo odgovore. Pretjerano zagrijavanje mora izaziva brojne probleme u obliku ciklonskih vjetrova koji razaraju priobalje. U proteklom periodu svjedoci smo brojnih poplava koje nastaju kao posljedica povećane količine padavina u kratkom vremenskom periodu. Poplave u Libiji koje su odnijele više od 11000 života ili one u Valensiji u kojima je poginulo 95 osoba jasno govore koliko smo nepripremljeni za ovakva stanja. Poplave iz 2014. godine su na sjeveru Bosne iHercegovine gotovo napravile novo more, a one u Jablanici imale tragične posljedice s ljudskim žrtvama. Još se nisu ispitale sve okolnosti koje su doprinijele spemenutoj katastrofi.Svaki disbalans u prirodi pravi probleme u živom svijetu. Brzi vjetrovi, obilje padavina, visok sniježni pokrivač, nagli rast ili pada temperature, kao i druge stvari koje se dešavaju nas izbacuju iz normalnih aktivnosti i prave nam prirodne nesreće. Naravno da čovjek svojim (ne)djelovanjem utječe da posljedice tih nesreća budu mnogo veće. Nekada se zaista čini da „režemo granu na kojoj sjedimo“ te da se neadekvatno ponašamo kada se radi o nekimgeofizikalnim procesima. Nije tajfun u Japanu nastao nakon industrijske revolucije – on nosi ime tajfun kamikaza jer im je pomogao da se uništi kineska flota u srednjem vijeku. Japanci su uglavnom naučili da odgovore na brojne prirodne „nuspojave“.

<h2>Ko preživi pričat će</h2>Umjesto priče o „promjenama klime“ važnije bi bilo da probamo odgovoriti na sve izazove koji nas očekuju u narednom periodu. Mi ne možemo zaustaviti kišu, ali možemo zaštitom drveća onemogućiti nastanak jakih bujica od iste. Sigurno je da nećemo savladati maglu u Sarajevu koja je ovdje bila i u periodu dinosaurusa, ali možemo smanjiti emisiju štetnog SO2 u atmosferu koji je posljedica „prljavih“ energenata.Klimatske promjene se uvijek dešavaju, ali to su dugotrajni procesi na koje brojne vrste odgovaraju akomodacijom. Otapanje lednika i naseljevanje sjeverne Evrope je omogućilo nastanak plavookih ljudi. Problem našeg prilagođavanja je što ne može svaka individua podnijeti isti kvantitet promjena. Naše je da čuvamo prirodu u okviru lokalne sredine jer: „Nismo naslijedili Planetu od predaka nego posudili od svojih potomaka!“.Ko preživi (klimatske promjene) pričat će...

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad

Nova era medicine: Trostruka DNK kod novorođenčadi

Nije glista iako se često zamijeni: Najmanja zmija svijeta

Električne cigarete bez nikotina štete bebama u stomaku

Snimljen trenutak rađanja planeta: Naučnici zabilježili formiranje novog svijeta oko daleke zvijezde

Led star 1,5 miliona godina: Naučnici puštaju prošlost da progovori

NASA u pripravnosti: Zemlji se približava asteroid veličine zgrade

Vježbanje u odrasloj dobi smanjuje rizik smrti za 40 posto

Odliv naučnika iz SAD-a: Prilika za ostatak svijeta?

Otkriven novi podatak o zagađenju Atlantskog okeana

Profesor Vedran Zubić za „Avaz“ o klimi i utjecaju čovjeka na atmosferu: Stvarnost, mit, biznis ili medijska priča

Nauka

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad

Nova era medicine: Trostruka DNK kod novorođenčadi

Nije glista iako se često zamijeni: Najmanja zmija svijeta

Električne cigarete bez nikotina štete bebama u stomaku

Snimljen trenutak rađanja planeta: Naučnici zabilježili formiranje novog svijeta oko daleke zvijezde

Led star 1,5 miliona godina: Naučnici puštaju prošlost da progovori

NASA u pripravnosti: Zemlji se približava asteroid veličine zgrade

Vježbanje u odrasloj dobi smanjuje rizik smrti za 40 posto

Odliv naučnika iz SAD-a: Prilika za ostatak svijeta?

Otkriven novi podatak o zagađenju Atlantskog okeana

Profesor Vedran Zubić za „Avaz“ o klimi i utjecaju čovjeka na atmosferu: Stvarnost, mit, biznis ili medijska priča