Računari su prešli ogroman put. Od prvih mašina koje su zauzimale čitave prostorije, trebale desetak ljudi da ih opslužuju i imale manje računalne snage od današnjih pametnih satova, pa sve do modernih uređaja u našim džepovima – pametnih telefona – u kojima se, pored mnoštva elektroničkih komponenti, nalazi i umjetna inteligencija.

Iako se činilo da smo dostigli vrhunac razvoja računara, naučnici širom svijeta rade na kvantnim računarima koji bi dodatno trebali ubrzati procesiranje podataka i povećati računalnu moć, omogućavajući naprednije primjene.

Drugačija oblast

No, neki naučnici su se okrenuli potpuno drugačijoj oblasti – bioračunarstvu.

U Švicarskoj, laboratorij FinalSpark razvija neurone koji se organizuju u nakupine zvane organoidi, a koje je moguće pričvrstiti na elektrode i koristiti poput mini-računara. U teoriji, to bi trebalo funkcionisati kao mini-bioračunar.

Dr. Fred Džordan, suosnivač laboratorija, za BBC je rekao da mnogima koncept bioračunarstva djeluje neobično, jer mijenja način na koji gledamo na vlastiti mozak i čovjeka uopće.

Dr. Džordan objašnjava da laboratorij kupuje matične ćelije koje potom uzgaja u nešto što se može nazvati laboratorijski uzgojenim mini-mozgom (organoidom). Nisu ni približno složeni kao ljudski mozak, ali se sastoje od istih osnovnih gradivnih blokova.

Kada se mini-mozgovi uzgoje, naučnici ih povezuju s elektrodama i daju im jednostavne zadatke – poput reagovanja na komande sa tastature. Za mini-mozak, to znači primanje električnih signala i prikazivanje aktivnosti na ekranu računara.

Prvi korak

Za tim u laboratoriju, električne stimulacije organoida predstavljaju prvi korak ka većem cilju – omogućavanju učenja u neuronima bioračunara kako bi na kraju mogli obavljati složenije zadatke.

Problem je, međutim, održavanje organoida na životu. Nemaju krvne žile koje bi ih hranile hranjivim tvarima, pa nakon nekoliko mjeseci jednostavno umiru.

Dok se taj problem ne riješi, mini-mozgovi će biti ograničeni na kratak život i rad u laboratorijskim uslovima.

To znači da oni neće skoro zamijeniti klasične računare i čipove. Na Univerzitetu Johns Hopkins u SAD-u, naučnici koriste mini-mozgove kako bi proučavali način obrade informacija – ali u kontekstu razvoja lijekova za neurološke bolesti poput Alchajmerove bolesti i autizma.

Bioračunarstvo bi trebalo nadopuniti, a ne zamijeniti, silicijsku umjetnu inteligenciju, ističe dr. Lena Smirnova sa Univerziteta Johns Hopkins. Ona smatra da ova tehnologija istovremeno omogućava bolje modeliranje bolesti i smanjuje korištenje životinja u istraživanjima.

Iako stvaranje "mini-mozgova" u laboratoriju zvuči poput naučne fantastike, čini se da bi to mogao biti sljedeći korak u razvoju računara.