Dok se Milorad Dodik bori s američkim sankcijama, sudskim procesima i gubitkom kontrole nad političkim i finansijskim tokovima u RS, u Banjoj Luci se rađa njegov nasljednik - ali ne iz SNSD-a, nego iz opozicije. Draško Stanivuković, mladi gradonačelnik i privremeni lider PDP-a, ruši stranku Mladena Ivanića i pravi vlastiti feud kako bi sebe pretvorio u mesiju i lidera nove ere - Dodika s manjkom kila, ali s istom ambicijom.<h2>Rasturanje Ivanićevog naslijeđa</h2>Stanivuković nije preuzeo PDP da bi ojačao opoziciju - preuzeo ga je da je rasturi. Dok je Ivanić gradio imidž umjerenog akademskog patriote, a Borenović čuvao krhki balans između opozicionog idealizma i sistemske poslušnosti, Stanivuković je donio ono što se u domaćem političkom žargonu naziva - „šou program“. Njegov PDP sve više liči na personalističku mašineriju, s hijerarhijom u kojoj postoji samo jedan centar odlučivanja.Upravo zato je osnivanje novog pokreta 19. oktobra na Palama - simboličkom epicentru Karadžićeve politike - više od puke formalnosti. To je političko krštenje novog apsolutizma. Kao što je Dodik prije dvadeset godina srušio ostatke SDS-ovog monopola, tako sada Stanivuković sahranjuje PDP Ivanića i Borenovića, da bi na njegovom pepelu izgradio vlastitu državu u državi.<h2>Draškova šansa</h2>Pad Dodika ne znači nužno kraj režima koji je uspostavio. To znači samo da mu se traži novi lik, mlađe lice, koje će nastaviti tradiciju centralizacije moći, klijentelizma i apsolutne političke kontrole - ali pod novim brendom.Stanivuković taj prostor vidi kao svoju šansu. On ne želi biti opozicionar; on želi biti Dodik koji govori o promjenama. Zato insistira na „svesrpskom jedinstvu“, odbija se pridružiti opoziciji u rušenju Dodika, koketira s Beogradom i koristi svaku priliku da dokaže lojalnost Aleksandru Vučiću, svjestan da bez beogradskog blagoslova nema političkog liderstvu u RS.PDP, jedina stranka koja je bila brana autokratiji i njegovala neke zapadne vrijednosti u RS, postaje odskočna daska ka njoj. Stanivukovićev Pokret, iako se predstavlja kao „ukrupnjavanje opozicije“, u stvarnosti je operacija potpunog preuzimanja opozicionog prostora - od Banje Luke do Trebinja.No, da li će Stanivuković uspjeti u svoju naumu? Kapitali i PR mašinerija iza njega su ogromni, a očigledno računa i na podršku Beograda. Ipak, od opozicionara u RS poput Vukanovića, Crnatka i Trivić u startu je dobio odlučno ne, a tu je i dalje živ SNSD čiji članovi teško da će se pomiriti s tim da im Dodik umjesto Dodika bude Draško, a ne neko od njih.Kada 2026. godine izađe na izbore za predsjednika RS, Stanivuković neće biti opozicionar - bit će sistem. On će pokušati postati ono što je Dodik bio u zlatnim godinama svoje vladavine: jedini glas, jedina vlast, jedina istina. I s te strane po demokratiju u RS i BiH opasnost od njega možda je i veća od bilo kakvog Dodikovog nasljednika unutar SNSD-a. O Željki Cvijanović možemo misliti šta hoćemo, no teško da ima takve ambicije.<h2>Kopija umjesto promjene</h2>U tom scenariju, Republika Srpska neće dobiti promjenu, nego kopiju – Dodika 2.0, modernizovanog, mlađeg i medijski sofisticiranijeg. A Beograd će, kao i uvijek, zadovoljno posmatrati: jer suština politike u RS nije demokratija, nego stabilan i poslušan apsolutista koji drži stvari pod kontrolom. Beograda. Stanivuković to zna. I zato danas se ne pridružuje opoziciji da ruši Dodika – on pokušava ga nasljeđuje.

Stanivuković ruši stranku Mladena Ivanića i pravi vlastiti feud kako bi sebe pretvorio u mesiju i lidera nove ere - Dodika s manjkom kila

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Univerzitet u Varšavi organizirao je međunarodnu konferenciju „Never Forget Srebrenica“ koja je održana 16. i 17. oktobra. Jedna od organizatorica, dr. Agnješka Bjenčik-Misala (Agnieszka Bieńczyk-Missala), prodekanesa za međunarodnu saradnju i šefica Odsjeka za strateške studije i međunarodnu sigurnost, govori za „Dnevni avaz“ o značaju sjećanja, ulozi Tadeuša Mazovijeckog (Tadeusz Mazowiecki) i poukama koje Evropa još nije usvojila.Koji je glavni cilj konferencije i zašto je važna danas?- Trideset godina nakon genocida, Srebrenica nas obavezuje, ne samo na sjećanje nego i na odgovornost. Želimo vratiti glasove žrtava, analizirati zašto su institucije zakazale i pretvoriti te lekcije u savremene politike i obrazovanje. Konferencija je i prilika da se oda počast Tadeušu Mazovieckom, prvom izvjestitelju UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji. Objavljivanje njegovih izvještaja na engleskom i poljskom čini ih dostupnim novim generacijama i podsjeća na moralnu jasnoću njegove misije.Poljska i BiH imaju slična historijska iskustva. Koliko je važna međusobna solidarnost?- Solidarnost nije sentimentalna nego praktična. Poljska je zahvaljujući Mazovieckom i ratnim dopisnicima poput Romana Viruševskog (Wieruszewski) i Konstantija Geberta (Konstanty) već devedesetih razumjela tragediju Bosne. Zbog toga u Poljskoj i danas postoji duboka empatija prema BiH. Podsjetila bih i na generala Jovana Divjaka, branioca Sarajeva, koji je 2018. posjetio Poljsku i ostao upamćen po hrabrosti i građanskoj čestitosti. Kada narodi zajedno brane činjenice, oni se štite od relativizacije i političkih manipulacija – istina je oblik uzajamne sigurnosti.Je li svijet naučio lekciju iz Srebrenice?- Djelimično. Danas imamo bolju sudsku praksu i alate ranog upozoravanja, ali jaz između znanja i primjene ostaje. Ujedinjene nacije su ojačale mandate za zaštitu civila, no u krizama poput Ukrajine, Gaze ili Sudana ljudska prava i dalje padaju kao žrtve političkih interesa i veta stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ključna lekcija Srebrenice - djelovati rano, odlučno i zajedno - i dalje se ne primjenjuje dosljedno.Koja je uloga univerziteta u suprotstavljanju poricanju zločina?- Univerziteti moraju biti čuvari sjećanja. To podrazumijeva uvođenje nastave o prevenciji masovnih zločina, stvaranje višejezičnih arhiva dostupnih studentima i novinarima te saradnju sa školama i muzejima. Nauka može smanjiti jaz između činjenica i djelovanja i spriječiti normalizaciju zla.<h2>Lekcija za Evropu</h2>Šta iz naslijeđa Tadeuša Mazovieckog smatrate najvažnijim za Evropu danas?– Njegova poruka je jasna: iskrenost mora biti iznad pogodnosti, a svjedočenje bez djelovanja nije dovoljno. Njegov pristup – rigorozno, brzo i pošteno prikupljanje činjenica i solidarnost sa žrtvama – ostaje temelj moralne i političke odgovornosti. Evropa mora braniti integritet međunarodnog prava i institucija i odbiti iskušenje da vrijednosti žrtvuje zarad prividne stabilnosti.

Govoreći na konferenciji „Never Forget Srebrenica“ u Varšavi, profesorica Agnješka Bjenčik-Misala ističe historijsku solidarnost Poljske i BiH u borbi za istinu i pravdu

Bjenčik-Misala: Poljska je razumjela tragediju Bosne

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća bosanskohercegovački nogomet doživio je svoj vrhunac. Stadioni su bili puni, igrao se napadački i atraktivan fudbal, a klubovi iz BiH ravnopravno su se nosili s „velikom četvorkom“ jugoslavenskog fudbala – Crvenom zvezdom, Partizanom, Hajdukom i Dinamom. To je bilo vrijeme kada je Sarajevo osvojilo svoju drugu titulu prvaka Jugoslavije, dok je Željezničar stigao do polufinala Kupa UEFA. Period koji će generacije navijača pamtiti kao zlatno doba sarajevskog i bh. fudbala.Sezona 1984/85. ostat će zauvijek upisana zlatnim slovima u historiji FK Sarajeva. Puleni Boška Antića i Mirsada Fazlagića su, uprkos skromnim očekivanjima, ostvarili senzacionalan uspjeh i postali šampioni Jugoslavije. U 34 odigrane utakmice upisali su 19 pobjeda, 10 remija i samo 5 poraza, osvojivši 48 bodova – četiri više od drugoplasiranog Hajduka. Gol-razlika iznosila je 51:30, što dovoljno govori o ravnoteži između napada i odbrane.Odluka o tituli pala je u posljednjem kolu, 30. juna 1985. godine, pred 45.000 gledalaca na Koševu. U odlučujućem meču protiv Crvene zvezde Sarajevo je slavilo 2:1. Golove su postigli Husref Musemić i Dragan Jakovljević, dok je Boško Đurovski tek pred kraj ublažio poraz Beograđana. Poslije posljednjeg zvižduka uslijedilo je nezapamćeno slavlje na stadionu i ulicama glavnog grada BiH.<h2>Bordo mašina </h2>Generaciju koja je donijela drugi naslov činili su igrači koji su kasnije obilježili jugoslavenski, ali i evropski fudbal. Kapiten je bio Predrag Pašić, maestro sredine terena i lider na terenu. U odbrani su sigurnost donosili Faruk Hadžibegić, Mirza Kapetanović i Refik Šabanadžović, dok je u ofanzivi blistao Husref Musemić, najbolji strijelac tima sa 19 golova. Pored njega isticali su se i Jozić, Jakovljević, Janjoš, Vukićević i Merdanović.

Posebno se pamti Pašićev centaršut, Musemićev udarac glavom i Jozićeve majstorije, potezi koji su osvajali publiku i krojili sudbinu velikih utakmica. „Crna mačka“ velikim klubovima, kako su tada mediji nazivali Sarajevo, igrala je hrabro, tehnički dotjerano i s nevjerovatnom strašću.<h2>Paralelni uspjeh</h2>Iste sezone kada je Sarajevo dotaklo vrh domaće lige, gradski rival Željezničar ispisivao je svoju evropsku bajku. Tim s Grbavice stigao je do polufinala Kupa UEFA, što je i danas najveći evropski uspjeh nekog bh. kluba. „Plavi“ su na putu do završnice eliminisali slavne ekipe poput Universitatea Craiove i Dinama iz Minska, a tek ih je mađarski Videoton zaustavio pred finale.To je značilo da je Sarajevo te 1985. godine živjelo fudbal na poseban način. Dok je jedan klub bio najbolji u Jugoslaviji, drugi je bio među četiri najbolja u Evropi. Ni prije ni poslije toga glavni grad BiH nije imao tako moćne timove u istoj sezoni.Osamdesete godine bile su period kada su bh. klubovi redovno punili tribine i mamili simpatije širom Jugoslavije. Posebno se pamti gradski derbi Sarajevo – Željezničar 1982. godine, kada je na Koševu prisustvovalo čak 55.000 gledatelja, što je i danas apsolutni rekord bh. fudbala. Ljudi su dolazili na stadione da uživaju, a fudbal se igrao s nevjerovatnim žarom i kvalitetom.Jedan od razloga za to bio je i sistem u tadašnjoj Jugoslaviji – igrači nisu mogli napustiti ligu prije 28. godine, pa su svi najbolji fudbaleri ostajali u domaćem prvenstvu, što je dizalo kvalitet i činilo svaku utakmicu spektaklom.<h2>Glas šampiona</h2>„Posebna mi je čast da sam bio kapiten te generacije. Sarajevo je imalo jednu od najboljih škola fudbala u Jugoslaviji i to se vidjelo kroz kvalitet igrača. Osvojena titula bila je potvrda svega toga“, prisjetio se Predrag Pašić.Husref Musemić, tadašnji napadač i junak titule, ističe da su disciplina i zajedništvo bili presudni: „Liga je bila izuzetno jaka, teško je bilo išta osvojiti pored velike četvorke. No, mi smo bili prava raja, na terenu i van njega. To je bila tajna našeg uspjeha“.Faruk Hadžibegić podsjeća da je šampionski tim nastao uglavnom iz omladinskog pogona Sarajeva: „Igrali smo zajedno od pionira do prvog tima. Talent i rad, uz veliku disciplinu, doveli su nas do vrha.“<h2>Naslijeđe i značaj</h2>Titula iz 1985. godine bila je vrhunac jedne epohe. Nakon nje, Sarajevo je doživjelo kadrovske odlaske i borbe za opstanak, ali sjećanja na tu generaciju ostala su vječna. Bordo klub je time postao prvi tim izvan „velike četvorke“ koji je uspio osvojiti dva naslova prvaka Jugoslavije.Danas, 40 godina kasnije, taj uspjeh se i dalje prepričava kao simbol zlatnog doba sarajevskog fudbala. Period u kojem su Koševo i Grbavica živjeli punim plućima, a Sarajevo i Željezničar zajedno predstavljali ponos grada i Bosne i Hercegovine.

Generacija predvođena Pašićem, Musemićem i Hadžibegićem ostvarila je historijski uspjeh

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da jednoglasno nominira američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) za Nobelovu nagradu za mir predstavlja rijedak i izuzetno važan trenutak u vanjskoj politici zemlje. U vremenu kada se BiH često percipira kao politički razjedinjena i neodlučna, ovakav konsenzus trojice članova – Denisa Bećirovića, Željka Komšića i Željke Cvijanović – pokazuje da je moguće zajednički djelovati kada su u pitanju ključni interesi države i njeno međunarodno pozicioniranje.<h2>Strateška odluka</h2>Nominacija Trampa nije samo simboličan čin, već i strateška odluka koja jasno pokazuje da BiH razumije globalne procese i zna prepoznati važnost američke uloge u očuvanju svjetskog mira. Sjedinjene Američke Države su već tri decenije najvažniji politički i sigurnosni partner Bosne i Hercegovine, a ova odluka šalje snažnu poruku zahvalnosti i lojalnosti prema Vašingtonu. Time BiH potvrđuje da je svjesna koliko su američka podrška, stabilnost i angažman važni za njen napredak, sigurnost i integracije u euroatlantske strukture.Ono što ovu odluku čini posebno značajnom jeste činjenica da je donesena jednoglasno. U političkom okruženju u kojem je gotovo svaka odluka predmet etničkih i stranačkih podjela, jedinstven stav Predsjedništva ima simboličku težinu. On pokazuje da Bosna i Hercegovina, kada prepozna zajednički interes, može nastupati jedinstveno, dostojanstveno i državnički. Takvi trenuci rijetko se viđaju, ali su dragocjeni jer jačaju povjerenje i pokazuju međunarodnim partnerima da BiH ima institucionalnu ozbiljnost i političku odgovornost.S obzirom na to da je dobijanje Nobelove nagrade jedna od najvećih Trampovih želja, jasno je da mu spoznaja da ga je u tom nastojanju podržala Bosna i Hercegovina može biti samo veliki plus.<h2>Konkretni rezultati</h2>Nominacija Donalda Trampa, u ovom kontekstu, predstavlja i potvrdu da BiH cijeni konkretne rezultate u međunarodnoj politici. Američki predsjednik odigrao je ključnu ulogu u uspostavljanju mira između Izraela i Hamasa, okončanju višemjesečnih sukoba i oslobađanju talaca, a njegov angažman otvorio je novi prostor za mirovne procese na Bliskom istoku. BiH je ovom odlukom pokazala da ne gleda svijet kroz ideološke filtere, nego prepoznaje realne doprinose globalnoj stabilnosti. To je znak političke zrelosti i pragmatičnosti koja je u diplomatiji neophodna.Ova odluka ujedno pokazuje da Bosna i Hercegovina želi biti dio svjetskih tokova, a ne samo pasivni promatrač. Mnoge države su već pozdravile američku ulogu u zaustavljanju rata u Gazi, a BiH se sada svrstala uz te zemlje, jasno poručivši da ima svoj vanjskopolitički refleks i sposobnost strateškog razmišljanja.<h2>Mudar potez</h2>U zemlji umornoj od unutrašnjih podjela, nominacija Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir nije samo diplomatičan gest – to je simbol nove samouvjerenosti Bosne i Hercegovine. Potez koji pokazuje da je država spremna afirmisati se na međunarodnoj sceni, graditi odnose s ključnim saveznicima i djelovati u skladu s globalnim interesima mira. Upravo zato, ovo je jedan od najvažnijih i najmudrijih poteza Predsjedništva BiH u posljednjoj deceniji.

ajedničkim stavom sva tri člana, Bosna i Hercegovina poslala snažnu poruku o državničkoj zrelosti i jačanju partnerstva sa SAD

Nominacija Trampa je potez za Nobela

U trenucima kada je umrla legenda narodne muzike Halid Bešlić, Bosna i Hercegovina je izgledala kao zemlja kakvu svi priželjkujemo – bez podjela, bez mržnje, bez etiketa. Ljudi svih nacija, vjera, jezika i akcenata plakali su za čovjekom koji je simbolizirao ono što je u ovoj zemlji najrjeđe – dobrotu i ljudskost.Gradovi od Banje Luke do Mostara, od Zagreba do Beograda, od Tuzle do Sarajeva odali su mu počast. Na trenutak je nestalo sve ono što nas razdvaja, a pojavilo se ono što nas spaja – ljudsko.I dok su obični ljudi, oni koje se s visine često naziva “seljacima”, pokazivali dostojanstvo i zajedništvo, građanske i lijeve stranke - koje bi, barem deklarativno, trebale biti politički izraz tog humanizma – pokazuju koliko oni, zapravo, kroz sve ove godine ne znaju da iskoriste taj potencija. Niko od njih oko sebe ne prepoznaje taj emocionalni naboj, taj nepolitički, ali duboko civilizacijski trenutak u BiH s kojim je neka bolja i složnija država moguća.Decenijama već iste fraze odzvanjaju: “Ljudi ne razumiju”, “Narod glasa za nacionaliste”, “Mi nudimo građansko, oni hoće nacionalističko”.Ispod te floskule krije se pitanje koje se mora postaviti – a gdje su to građanske opcije uopšte ponuđene narodu? Na realciji Baščaršija – Ilidža?Koliko su te stranke aktivne u ruralnim područjima? Koliko intelektualaca i aktivista odlazi u mala mjesta? Koliko ih se uopće interesuje za te ljude?Naša stranka je, primjerice, svoj utjecaj svela na područje od Marijin-Dvora do Ilidže. Dalje od toga - nema ih, niti ih zanima, sve dok su budžetska mjesta Peđi i Sabini sigurna, a plate potaman.Ko od njih uopšte zna kako žive ljudi u Olovu, u Glamoču, u Donjem Vakufu? Ko se iz tih “građanskih” krugova sjeti da ode među te ljude, da ih sluša, da im ponudi nešto što ima smisla i za njihov život?Ako ih se i sjete, to bude jednom u četiri godine – uz neku kampanju iz kafića na Vilsonovom.Današnja “građanska” scena u BiH više nije ni intelektualna ni politička elita. To je skupina samozadovoljnih činovnika, bez ideje, bez vizije, bez misije. U njima nema ni snage da izgovore šta je to zapravo jedinstvena, slobodna, građanska Bosna i Hercegovina.Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno.

Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) održao je historijski govor u izraelskom parlamentu Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih talaca. U trenutku kada je regija mjesecima tonula u nasilje i strah, Tramp je uspio ono što se činilo nemogućim – utišao oružje i pokrenuo proces stabilizacije Bliskog istoka.- Nakon dvije mučne godine tame, 20 hrabrih talaca vraća se svojim porodicama. Ovo je dan duboke radosti i uzdižuće nade - rekao je Tramp, dočekan ovacijama i najdužim pljeskom u izraelskom parlamentu.Tramp je u govoru naglasio da je “oružje utihlo” i da je “početak nove zore Bliskog istoka” rezultat zajedničkog rada Amerike, Izraela i arapskih zemalja koje su pomogle u posredovanju. Zahvalio je izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu (Netanyahu), kojeg je nazvao “čovjekom iznimne hrabrosti”, te pohvalio napore američkog tima, uključujući Džareda Kušnera (Jared Kushner) i državnog sekretara Marka Rubija (Marco).Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije protiv iranskih nuklearnih postrojenja, navodeći da je “skinut veliki oblak s Bliskog istoka”.Trampov govor bio je ispunjen porukama pomirenja i nade: “Zajedno smo pokazali da mir nije samo san, nego stvarnost na kojoj možemo graditi.” Pozvao je zemlje regiona da ulaganja preusmjere iz oružja u obrazovanje, medicinu i tehnologiju.„Volim Izrael, uz njega sam do kraja“, zaključio je Tramp, koji je ovim potezom ponovo potvrdio status najutjecajnijeg svjetskog lidera.&nbsp;

Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Bosanskohercegovačka javnost s nevjericom prati sramotnu epizodu u režiji Košarkaškog saveza BiH. Nakon što su se u medijima pojavile informacije da naši reprezentativci neće dobiti ni simbolične premije za historijski plasman u osminu finala Eurobasketa, čelnici Saveza odlučili su se – braniti. I to najgorim mogućim načinom: vrijeđanjem inteligencije građana. <h2>Mašala</h2>Predsjednik KSBiH, Aid Berbić, ponosno je izjavio da “nije istina da su dnevnice bile 25 KM, već 65 KM”. Mašala. Dnevnica je manje nego radniku na baušteli i po predsjedniku Saveza valjda opravdan iznos da omalovažava momke koji su, uprkos svemu, donijeli najveći uspjeh bh. košarke u posljednje 32 godine i još im poručuje da nisu ni to zaslužili. Naime, radi se o profesionalcima koji u svojim klubovima zarađuju stotine hiljada ili u Nurkićevom slučaju, milione dolara godišnje i jasno je da njima nije do te dnevnice – no, kada im isplaćujete po 65 KM onda je jasno koliko cijenite i njih i reprezentaciju te na kakav nivo ste srozali krovnu košarkašku organizaciju u BiH.Reprezentativci su, s pravom, ogorčeni. U zajedničkom saopštenju koje je potpisao kapiten Miralem Halilović jasno su poručili: “Obećavano nam je ptičije mlijeko, a javnost treba da zna šta smo u suštini dobili.” Dok su druge reprezentacije spavale u hotelima s pet zvjezdica i putovale charter letovima, naši igrači su, kako sami kažu, “devet sati čekali na aerodromu i spavali na podu”.I umjesto zahvalnosti – poniženje.Berbićeva izjava da će “u ponedjeljak na stol staviti dokaze o isplatama od 65 KM” pokazuje koliko je Savez odvojen od stvarnosti. Nije problem u 25, 65 ili 100 KM – problem je u sistemskoj nebrizi, lažnim obećanjima i potpunom odsustvu poštovanja prema igračima koji s ponosom nose grb Bosne i Hercegovine.<h2>Teret tuđe nesposobnosti</h2>I tragedija je što se 30 godina nakon nezavisnosti uprave naših košarkaških saveza uporno pravdaju besparicom i „nebrigom države“ kao da smo neka afrička satrapija. Postoji li ikad ikakva odgovornost samog rukovodstva? Ako niste u stanju obezbijediti finansije i adekvatne uslove za trening, šta radite i dalje na tim pozicijama?Ovi momci nisu tražili luksuz ni privilegije. Čak su i najavljene premije planirali donirati u humanitarne svrhe ili za razvoj mlađih selekcija. A upravo je taj segment, razvoj omladinskih pogona, prvi na udaru trenutnog rukovodstva koje je, prema riječima igrača, bilo spremno i ukinuti omladinske selekcije – dok ih javnost nije prisilila da odustanu.Sramotno je da Savez koji bi trebao biti temelj razvoja bh. košarke danas funkcioniše kao birokratska tvorevina bez vizije i odgovornosti.Ako rukovodstvo KSBiH smatra da se uspjesi reprezentacije mogu mjeriti dnevnicama od 65 KM, onda je možda stvarno vrijeme da, kako je rekao Jusuf Nurkić – “ugasimo sve”.Jer, dok god Savez vodi politika sitnih računa i ličnih interesa, a ne vizija sportskog razvoja, ni najveći talenti neće moći nositi teret tuđe nesposobnosti.Ali možda je bolje da ipak „ugasimo“ tj. promijenimo samo rukovodstvo, a ne košarku u BiH.

Ako rukovodstvo KSBiH smatra da se uspjesi reprezentacije mogu mjeriti dnevnicama od 65 KM, onda je možda stvarno vrijeme da "ugasimo sve"

Je li realno da nam Savez vode tipovi koji se hvale što im Nurkić igra za 65 KM?

U vrijeme rastućeg budžetskog deficita i zabrinutosti javnosti zbog povremenih kašnjenja u isplatama, Ministarstvo finansija Kantona Sarajevo našlo se pod povećalom. Iako Vlada tvrdi da prihodi rastu i da je fiskalna stabilnost pod kontrolom, građani sve češće izražavaju sumnju u dosljednost javnih finansija – posebno kada se istovremeno objavljuju nova zaduženja i evidentiraju problemi u likvidnosti.U razgovoru za Avaz, ministar finansija KS Afan Kalamujić pojašnjava osnovne razloge trenutnog stanja i poručuju da su sve zakonske obaveze sigurne.Građani svjedoče učestalim zaduživanjima Kantona i istovremenim kašnjenjima u isplatama budžetskim korisnicima. Kako objašnjavate tu kontradikciju?- Krediti i kašnjenja u isplatama nisu direktno povezani procesi. Svi krediti koje je Kanton Sarajevo do sada povukao korišteni su isključivo za finansiranje kapitalnih projekata – infrastrukture, škola, bolnica i drugih strateških investicija. Novina u 2025. godini jeste da je dio zaduženja, u iznosu od 40 miliona KM, namijenjen za pokrivanje akumuliranog deficita, što je zakonska obaveza koju Kanton mora izvršiti u roku od pet godina.S druge strane, kada je riječ o tekućim isplatama, Ministarstvo finansija, u skladu sa svojim ovlaštenjima, usklađuje rashode sa stvarnim prihodima. Razlike u terminima priliva sredstava i dospijeća obaveza ponekad dovode do kašnjenja, ali to ne ugrožava fiskalnu stabilnost Kantona Sarajevo.<h2>Probijanje rokova</h2>Ako prihodi rastu, kako tvrdi Vlada, zbog čega onda dolazi do probijanja rokova u isplatama plata i naknada?Plate i zakonske obaveze uvijek su prioritet i uredno se isplaćuju, što jasno propisuje i Zakon o izvršavanju budžeta. Tačno je da prihodi rastu, ali i rashodi rastu znatno brže, posebno u posljednje dvije godine. Na to utiču inflacija, kolektivni ugovori, povećanja plata u javnom sektoru, kao i socijalni transferi i subvencije građanima i privredi.Drugim riječima, prihodi jesu veći nego ranije, ali su i obaveze koje budžet mora podmiriti znatno uvećane. Veliki dio budžeta zakonski je definisan i ne može se fleksibilno preusmjeravati, što stvara pritisak na likvidnost. Međutim, prioritetne isplate poput plata, socijalnih davanja i drugih zakonskih obaveza nikada nisu dovedene u pitanje.Koliki je stvarni iznos budžetskog deficita i možete li garantovati da će Kanton do kraja godine imati dovoljno sredstava?Trenutni akumulirani deficit iznosi oko 179 miliona KM, a konačna cifra zavisit će od realizacije budžeta do kraja godine. Vlada Kantona Sarajevo već je započela proces fiskalne konsolidacije i priprema dodatne mjere kako bi se osigurala stabilnost javnih finansija.Za građane i budžetske korisnike najvažnija je informacija da će sve zakonske obaveze – uključujući plate, socijalna davanja, boračke naknade i druge osnovne stavke – biti u potpunosti ispunjene. Ministarstvo finansija svakodnevno radi na održavanju optimalne likvidnosti u složenom ekonomskom okruženju.<h2>UTJECAJ ZABRANE RADA NEDJELJOM</h2>Da li mjere s viših nivoa vlasti, poput zabrane rada nedjeljom, utiču na prihode Kantona Sarajevo?- Mjere viših nivoa vlasti svakako imaju vidljiv uticaj na fiskalne tokove. Zabrana rada nedjeljom dovela je do smanjenja potrošnje u maloprodaji i ugostiteljstvu, što se reflektuje i na prihod budžeta. Istovremeno, usvojene su i druge mjere – poput izmjena poreza i doprinosa ili povećanja minimalne plate – koje dodatno utiču na fiskalni okvir.Osjetimo i posljedice šireg makroekonomskog okruženja. Konačni efekti svih ovih promjena moći će se preciznije sagledati tek nakon završetka fiskalne godine, ali je već sada jasno da povećavaju pritisak na budžet. Upravo zato svaka takva odluka mora biti pažljivo analizirana i s fiskalnog aspekta, kako bi se očuvala stabilnost javnih finansija.

Prihodi jesu veći nego ranije, ali su i obaveze koje budžet mora podmiriti znatno uvećane - kaže Kalamujić

Afan Kalamujić za "Avaz": Zabrana rada nedjeljom dovela je do smanjenja potrošnje u maloprodaji i ugostiteljstvu te pada budžetskih prihoda

Planirana gradnja kompleksa World Trade Centra (WTC) u Sarajevu, vrijednog 250 miliona maraka, za sada je stopirana. Za projekt su bile vezane i sporne izmjene regulacionog plana „Kvadrant C – Marijin Dvor“, koje su predviđale izgradnju novih saobraćajnica i višespratnica u neposrednoj blizini Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF). <h2>&nbsp;Organizirani protesti</h2>Upravo su zaposlenici i studenti ovog fakulteta, uz podršku javnosti, početkom godine organizirali proteste tvrdeći da bi gradnja uzurpirala univerzitetsko zemljište, narušila sigurnost i otežala nastavnu i istraživačku djelatnost.Novi saziv Gradskog vijeća Sarajeva morat će se ponovo baviti ovim pitanjem, ali za sada nema jasnog datuma kada će ono biti na dnevnom redu.

<h2>Intenzivno lobiranje</h2>Prema informacijama do kojih je došao „Avaz“, iako je projekt trenutno zaustavljen, unutar vlasti se i dalje vode intenzivni razgovori o njegovom nastavku. Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić, kadar Naroda i pravde (NiP), posljednjih sedmica aktivno lobira kod vijećnika da podrže nastavak gradnje. Međutim, kako stvari stoje, NiP-ovci koji najintenzivnije zagovaraju ovaj projekt za sada nemaju dovoljno ruku, budući da su u vladajućoj trojci stavovi SDP-a i Naše stranke podijeljeni. S druge strane, iz kluba vijećnika DF-a jasno su nam potvrdili da za ovo neće glasati, a na podršku neće moći računati ni od vijećnika SDA. <h2>Ekološke dileme</h2>Posebno sporne su odredbe kojima se visina gradnje povećava s 25 na 50 metara, i to u prostoru koji je obuhvaćen studijom o ventilacionim koridorima Sarajeva. Stručnjaci upozoravaju da bi visoke zgrade dodatno pogoršale već alarmantno stanje zagađenja zraka u glavnom gradu. Dok građani i akademska zajednica zahtijevaju povlačenje spornih saglasnosti i poštivanje javnog interesa, investitori i dio političkih struktura i dalje nastoje projekt predstaviti kao „razvojnu šansu“.

Prema informacija „Avaza“ gradonačelnik Samir Avdić pokušava uvjeriti vijećnike da podrže gradnju WTC-a, ali NiP-ovci ostaju usamljeni

NiP-ovci ne odustaju od pokušaja gušenja Sarajeva: Avdić intenzivno lobira za gradnju WTC-a


Narodna skupština Srbije danas je ponovo odbila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a među strankama koje nisu podržale rezoluciju je i 'Stranka pravde i pomirenja (SPP)' Usame Zukorlića – partnera NiP-a Elmedina Konakovića. Odluka SPP-a da ne podrži rezoluciju otvorila je pitanje: ko zapravo zastupa interese bošnjačkog naroda, a ko trguje Bošnjacima radi ministarskih fotelja?<h2>Uvreda žrtvama genocida</h2>Poslanik SDA Sandžaka Ahmedin Škrijelj javno je optužio SPP da je “uvrijedio žrtve genocida” i stao na stranu onih koji relativiziraju najteži zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. -	Pokazali su da su im važnije funkcije u Vladi Srbije nego ponos i dostojanstvo bošnjačkog naroda - poručio je Škrijelj, dodavši da je glasanje protiv rezolucije sramota i za SPP i za njenog lidera.Ministar Usame Zukorlić, umjesto priznanja moralne odgovornosti, prebacio je lopticu na SDA Sandžaka, optužujući ih da “bježe iz sale” i da se samo deklarativno bave Srebrenicom.No, ako je neko ranije i sumnjao, sada se definitivno potvrđuje da je Zukorlić tek pijun vlasti u Beogradu koji služi za pokušaj uspostave kontrole nad Bošnjacima u Sandžaku, spreman duvijek da igra onako kako mu gospodar svira, pa čak i po pitanju onoga što je Bošnjacima najvestije pitanja i najbolnija rana – genocid u Srebrenici.Zukorlić je u više navrata dolazio u Sarajevo kako bi prikupljao političke poene, a i jedini se odazvao na propali "svebošnjački sabor".Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova BiH redovno se sastaje sa Zukorlićem i njega i njegovu stranku ističe kao svog najvažnijeg partnera.- Emotivno i lično, imao sam odličnu saradnju sa rahmetli muftijom Zukorlićem, koja je bila temelj naših odnosa i koja je doprinijela današnjoj institucionalnoj saradnji - kazao je Konaković tokom nedavnog sastanka u Sarajevu s Usamom Zukorlićem kojeg je primio u svojstvu ministra vanjskih poslova.Stvari idu i mnogo dublje jer Konaković već godinama pokušava legitimitet graditi kroz pozivanje na prijateljstvo s rahmetli Muamerom Zukorlićem kojeg članovima NiP-a kao svojevrsnog političkog i duhovnog uzora.No, ako njegov ključni partner u Srbiji otvoreno odbacuje rezoluciju o Srebrenici, može li Konaković još uvijek računati na povjerenje bošnjačkog naroda koji upravo Srebrenicu vidi kao ključnu identitetsku tačku?Konaković mora objasniti kako to da njegov glavni partner u Beogradu relativizira genocid.<h2>Pao na testu</h2>Konakovićeva trenutna snaga na domaćoj političkoj sceni počiva na savezu Trojke (NiP, SDP, Naša stranka). Međutim, nedostatak vlastitog autoriteta i podrške Islamske zajednice, te sada i teret partnerstva sa SPP-om, sve više ga razotkrivaju kao političara bez jasnog identiteta.Ako je NiP želio dokazati da može biti alternativa SDA, onda je ovo test na kojem padaju. Jer dok SDA, uprkos svim aferama i padovima, ostaje dosljedna pitanju Srebrenice, Konaković dopušta da ga strateški partneri kompromituju pred narodom kojem se predstavlja kao novi lider.Odbijanjem rezolucije, SPP je poslao jasnu poruku: funkcije u Beogradu važnije su od dostojanstva žrtava. A NiP, koji na domaćoj sceni insistira na evropskom kursu i moralnom kapitalu, sada mora objasniti zašto njegovi saveznici ruše ono što bi trebalo biti temelj bošnjačke politike – istina o Srebrenici.

Zukorlić je u više navrata dolazio u Sarajevo kako bi prikupljao političke poene, a i jedini se odazvao na propali "svebošnjački sabor"

Strateški partneri NiP-a izdali Bošnjake: Zukorlić glasao protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici

Najava da će kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) za predsjednika Republike Srpske biti Branko Blanuša, profesor Elektrotehničkog fakulteta u Banjoj Luci i relativno nepoznato ime široj javnosti, na prvi pogled iznenadila je mnoge. Jer, u vremenu kada se očekuju jaki lideri i snažne ličnosti sposobne da izazovu SNSD, SDS je odlučio ponuditi kandidata kojeg prosječan birač gotovo i ne poznaje.<h2>Nevidljivi kandidat</h2>Blanuša je respektabilan univerzitetski profesor, s međunarodnim iskustvom i publikacijama, ali nedostaje mu ono što je u politici presudno – prepoznatljivost. Njegovo ime do sada se nije vezivalo za snažne političke istupe, medijske nastupe ili harizmu potrebnu da animira biračko tijelo. Upravo zato se može zaključiti da je SDS namjerno birao „što nepoznatijeg“ kandidata, kako bi cijela izborna trka prošla s minimalnim šansama da opozicija zaista osvoji vlast.Logika je jednostavna: Dodik je već doživio politički udarac time što je, nakon godina prkosa i najava da nikada neće priznati bh. pravosuđe, na kraju „pokunjeno“ pristao na presudu i povukao se s pozicije predsjednika RS. Da opozicija sada, na talasu tog Dodikovog poraza, osvoji vlast i preuzme Palatu, to bi SNSD-u dalo idealnu priliku da lansira narativ kako je opozicija „na krilima međunarodnog terora i stranog pritiska“ dobila vlast. Taj argument bi narednih godinu dana postao moćno oružje u rukama Dodika i njegove partije, koja bi se mobilizirala kao žrtva „stranog faktora“, a ne kao partija odgovorna za stanje u Republici Srpskoj.<h2>Snažna kampanja</h2>S druge strane, SNSD na izbore izvodi vlastitog kandidata Sinišu Karana i ako osigura pobjedu, to će otvoriti potpuno drugačiju perspektivu. SNSD bi godinu dana prije Općih izbora mogao trubiti kako „ni nakon Dodikovog povlačenja narod nije povjerio opoziciji vlast“, već ostao vjeran njegovoj partiji. To bi Dodiku i njegovim saradnicima omogućilo snažnu kampanju o lojalnosti naroda, o „dosljednosti“ SNSD-a, pa i o vlastitoj političkoj nepobjedivosti.<h2>Svjesna žrtva</h2>Zato se čini da opozicija trenutno bira taktiku svjesnog žrtvovanja. Umjesto da rizikuje pobjedu u „pogrešnom trenutku“ i time Dodiku pokloni novu priču o „nametnutim pobjednicima“, SDS i ostatak opozicije igraju na sigurno – nude kandidata bez realnih šansi, čime prepuštaju teren SNSD-u, ali računaju na povoljniju političku arenu kada dođu redovni izbori. Tada će, vjeruju, Dodikov poraz biti teži, a argument o „međunarodnom nametanju“ neupotrebljiv.

Opozicija svjesno gura nepoznatog kandidata kako bi izbjegla pobjedu u „pogrešnom trenutku“ i prepustila SNSD-u prostor za novu propagandu

Šta stoji iza kandidiranja nepoznatih osoba: Opozicija u RS želi namjerno izgubiti izbore

Smrt Halida Bešlića nije samo odlazak jednog pjevača. To je trenutak u kojem Bosna i Hercegovina ostaje bez posljednje figure koja je istinski nadilazila sve naše granice – etničke, entitetske, partijske, ideološke. Halid je bio čovjek koji je pripadao svima. Na koncertima su mu aplaudirali i oni koji ne govore isti jezik, navijaju za različite klubove ili se zaklinju u suprotne partije. Počast su mu odali svi – od političara, sportista i kolega muzičara, do vjerskih vođa i običnih ljudi, bez ijednog izuzetka.On je jedini, možda zaista jedini čovjek u ovoj zemlji koji bi, da se kojim slučajem kandidovao na izborima, bez dileme pobijedio u cijeloj BiH.Njegov glas bio je most između generacija i naroda. Njegove pjesme nisu trebale prevod, niti političku interpretaciju. Ljudi su ih pjevali jer su ih osjećali. Dok su političari decenijama gradili zidove, Halid je gradio pjesmom i emocijom ono što je u BiH rijetkost – zajednički identitet. Zato i ne čudi da su mu počast odali svi, bez izuzetka.U vremenu kada nas sve dijeli i kada je teško zamisliti da iko može da bude figura univerzalnog poštovanja, Halid je to uspio – bez stranke, bez ideologije, bez mitinga i parola. Samo pjesmom. I možda baš u tome leži najdublja ironija ove zemlje: da smo imali čovjeka koji je mogao pobijediti svugdje, ali ga nikada nismo imali na listi.Halidov odlazak nije samo kraj jedne karijere. To je podsjetnik da ova zemlja još zna voljeti jednoglasno – samo kada nije u pitanju politika, već muzika i emocija. A možda je i to poruka za sve nas: ako jednog Halida ne možemo ponovo dobiti, možemo barem pokušati učiti iz činjenice da je jedini pravi pobjednik u BiH bio onaj koji nije dijelio.

Možemo barem pokušati učiti iz činjenice da je jedini pravi pobjednik u BiH bio onaj koji nije dijelio

Jedino njega smo svi voljeli

Cijeli region tuguje zbog gubitka muzičke legende Halida Bešlića.Jedan od najdirljivijih trenutaka domaće muzičke scene ostao je zabilježen na snimku koji danas, nakon svega, izgleda daleko stariji nego što zaista jeste. Bio je to posljednji javni nastup i oproštaj Marinka Rokvića od ovog svijeta, a u toj priči svoje mjesto imao je i Halid Bešlić.Obojica Bosanci, karijere su započeli gotovo u isto vrijeme i ostali jarani do kraja. Na spornom snimku, Marko Rokvić zapjeva Halidovu “Romaniju”, a Nikoli Rokviću padne na pamet „luda“ ideja – da nazovu Halida da im se pridruži. Marinko diže telefon, Halid se javlja, otpjeva refren preko linije, a njegov glas – svima nama blizak, topao i prepoznatljiv – u trenu razgali dušu i još dublje rastuži.

Danas Halida više nema. Marinko je otišao ranije. Njih dvojica sada, valjda, sjede za istim stolom, na nekom mjestu koje mi ne poznajemo, i pjevaju “Romaniju” bez prekida. Bez telefona i bez signala. Bez razdvojenosti. Samo pjesma, bez kraja.Počivali u miru obojica.Jer čovjek ne nestaje dok traje njegova pjesma.„Hvala ti, jarane moj.“

Bio je to posljednji javni nastup i oproštaj Marinka Rokvića, a u toj priči svoje mjesto imao je i Halid Bešlić

Kad je Halid zapjevao preko telefona: Snimak s Marinkom Rokvićem koji para dušu

Sezona otkupa rezanog duhana u Bosni i Hercegovini ponovo donosi povećan rizik od šverca i jačanja crnog tržišta.&nbsp;Novo IPSOS istraživanje iz 2025. godine pokazuje da, iako je zabilježen blagi pad potrošnje ilegalnih cigareta, rezani duhan i dalje snažno drži primat i ostaje dominantan segment ilegalnog tržišta.&nbsp;Čak 94 posto ispitanih potrošača rezanog duhana ga kupuje nelegalno, što je tek tri posto manje nego godinu ranije. Jedan od razloga nelegalne kupovine sigurno je velika razlika u cijeni između legalnih i ilegalnih duhanskih proizvoda.<h2>Siromašenje stanovništva</h2>Blagi pad potrošnje ilegalnih cigareta u velikoj mjeri je rezultat pojačanih akcija Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) i Granične policije BiH. Njihove ciljane kontrole i zajedničke operacije, praćene brojnim zapljenama, suzile su prostor za djelovanje kriminalnih mreža. Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi svako smanjenje intenziteta tih aktivnosti vrlo brzo anuliralo dosadašnje rezultate.- Značajan napredak je ostvaren u angažmanu institucija i vidljiv je pad ilegalnog prometa cigareta. Međutim, ostaje segment rezanog duhana kojem se mora posvetiti posebna pažnja - kaže ekonomista Saša Grabovac, ističući da upravo ovdje država gubi najveći dio prihoda.

IPSOS podaci pokazuju da je prošle godine ukupna potrošnja ilegalnog rezanog duhana iznosila 2.062 tone, što je dva posto više nego godinu ranije i čak 26 posto više u odnosu na 2020. godinu. Gotovo polovina potrošača ga nabavlja na pijacama, dok ostali dolaze do njega preko uličnih prodavača i poznanika. Prema Grabovcu, razlog je očigledan – visoke cijene cigareta i sve veće siromašenje stanovništva motivisali su građane da traže alternative.<h2>Lekcije iz regiona</h2>- Ranije povećanje akciza, usklađivanje s evropskim direktivama i ekonomsko opterećenje kućnih budžeta natjerali su potrošače da se okreću jeftinijim oblicima konzumacije duhana, a rezani duhan je upravo to - objašnjava on.Za razliku od BiH, gdje se fokus stavlja gotovo isključivo na suzbijanje crnog tržišta, susjedne zemlje duhan tretiraju i kao značajnu poljoprivrednu i izvoznu granu. U Hrvatskoj je, naprimjer, duhan strateška kultura – u Virovitičko-podravskoj županiji ostvaruje se 80 posto domaće proizvodnje, a više od 350 gazdinstava ima osiguran otkup. Samo tokom 2024. proizvedeno je više od 6.000 tona, dok je u prvoj polovini 2025. izvezeno 7.000 tona. Ministar poljoprivrede David Vlajčić naglašava da “duhan čuva ruralnu demografiju i donosi značajan izvozni prihod”, što pokazuje kako organizovan pristup može očuvati tradiciju i osigurati rast.&nbsp;Ekonomista Faruk Hadžić ističe da sličan model može biti primjenjiv i u BiH: “Organizovani otkup duhana mogao bi u jednoj ili dvije sezone značajno smanjiti udio crnog tržišta i povećati javne prihode. Primjeri iz Hrvatske pokazuju da je moguće istovremeno kontrolisati šverc i razvijati legalnu proizvodnju.”

<h2>Šta gubimo zbog crnog tržišta</h2>Procjene govore da crno tržište duhana Bosnu i Hercegovinu godišnje lišava više od 420 miliona KM javnih prihoda. To je novac koji bi mogao modernizovati bolnice i domove zdravlja, otvoriti stotine vrtića i škola, povećati dječiji doplatak i penzije, ili finansirati nove autoputeve i brze ceste.&nbsp;Grabovac navodi da bi se samo tim iznosom moglo izgraditi “najmanje stotinu modernih vrtića svake godine”, dok Hadžić podsjeća da taj iznos predstavlja i gotovo 40 posto jedne mjesečne isplate penzija. “To su ogromna sredstva koja bi se mogla usmjeriti u zdravstvo, obrazovanje i energetsku tranziciju. Za građane, pravi znak da crno tržište počinje slabiti bit će vidljiv kroz smanjenje ponude ilegalnog rezanog duhana na pijacama i internetu te rast dostupnosti legalnih proizvoda”, naglašava Hadžić.

Iako institucije bilježe rezultate u suzbijanju šverca cigareta, rezani duhan ostaje glavni izvor gubitaka i otvara pitanje sistemskog nadzora 

Šverc guta bolnice, škole i penzije: 94 posto ispitanih potrošača rezani duhan kupuje ilegalno

U cilju proširenja i obogaćivanja turističke ponude Bjelašnice, KJP ZOI’84 i KJP "Sarajevo-šume“ započeli su proces uspostave zajedničkih projekata s ciljem da posjetiocima ponude nove sadržaje.<h2>Staza duga 4,5 kilometra</h2>Jedan od ključnih planova odnosio bi se na razvoj edukativne šetnice na relaciji Babin Do – Veliko polje. Riječ je o stazi dugoj 4,5 kilometra, osmišljenoj kao spoj rekreacije i edukacije, koja bi posjetiocima približila prirodna bogatstva planine kroz deset tematskih punktova, info table, interaktivne sadržaje i dječje edukativne zone.Poseban šarm šetnici davao bi multisenzorni pristup, šetnja kroz prirodu uz zvuke ptica i šumskih potoka, mirise aromatičnih biljaka i dodir interaktivnih instalacija. Solarno osvjetljenje duž cijele trase produžilo bi mogućnost boravka i u večernjim satima, što bi Bjelašnici donijelo jedno sasvim novo iskustvo noćnih šetnji u planinskom ambijentu.Pored toga, planirano je zajedničko upravljanje i održavanje postojećih šetnica i bike-staza koje su nastale na trasama šumskih vlaka. Šumske vlake ljeti bi se koristile za šetnju i vožnju bicikla, dok bi zimi služile za sankanje i nordijsko skijanje, čime bi se isti prostori pretvarali u višefunkcionalne staze dostupne tokom cijele godine. Time bi se osigurala njihova dugoročna funkcionalnost, ali i sigurnost za šetače i bicikliste. Ovaj model saradnje omogućio bi da planina ostane jednako privlačna i u ljetnim i u zimskim mjesecima, stvarajući osnovu za cjelogodišnju turističku ponudu.Svoju ekološku i društvenu dimenziju saradnja bi potvrdila i kroz akciju „Jedna karta – jedno drvo“ koja bi povezala rekreaciju sa zaštitom okoliša. Svaka prodata sezonska karta značila bi novo posađeno stablo na Bjelašnici i Igmanu, čime bi se simbolično, ali i konkretno gradila nova vrijednost za buduće generacije.<h2>Atraktivni planovi</h2>Posebno atraktivni planovi uključuju i razvoj avanturističkog i zip-line parka. Takvi sadržaji donijeli bi novu dinamiku ljetnoj sezoni, jer bi nudili zabavu i izazov za sve generacije, od djece koja bi učila savladavati prepreke među krošnjama do odraslih koji bi tražili dozu adrenalina i jedinstven pogled na planinu. Smješteni u prirodno okruženje Bjelašnice, ovi parkovi dodatno bi obogatili ponudu i učinili planinu mjestom na kojem bi svaka porodica mogla pronaći nešto za sebe, od mirnih šetnji do adrenalinskih avantura.Kao dio dugoročne vizije razvoja, razmatrala bi se i izgradnja Alpine Coastera, koji bi donio potpuno novo iskustvo adrenalinske vožnje kroz šumski pejzaž planine.Zajednička vizija dva kantonalna preduzeća zasniva se na ideji da Bjelašnica postane destinacija održivog i inovativnog turizma, mjesto u kojem bi priroda, edukacija i rekreacija činili jedinstvenu cjelinu i razlog više da se posjetioci vraćaju tokom cijele godine.

Poseban šarm šetnici davao bi multisenzorni pristup, šetnja kroz prirodu uz zvuke ptica i šumskih potoka

Na Bjelašnici u planu nove turističke i rekreativne ponude

Kanton Sarajevo, administrativno i ekonomsko središte Bosne i Hercegovine, već mjesecima se suočava s problemom rastućih zaduženja, ali i istovremenog kašnjenja u isplatama budžetskim korisnicima. Sve to otvara pitanje: gdje je novac i da li ga uopće ima?<h2>„Iste greške“</h2>Opozicioni zastupnik Albin Zuhrić u razgovoru za „Dnevni avaz“ ističe da vladajuća koalicija već treću godinu zaredom „pravi iste greške“, pozivajući se na obrazloženje da ih je pad pondera iznenadio.

- Svake godine, kada budžet propadne, oni ponavljaju istu priču – iznenadio ih je ponder. Iznenadio je 2023., iznenadio ih je 2024. i 2025. ih je iznenadio. U međuvremenu se zapošljavaju novi savjetnici, finansiraju stranačka udruženja, organiziraju proslave, a na drugoj strani kulturne institucije i udruženja djece s poteškoćama ne mogu platiti račune - upozorava Zuhrić.Najopasnijim smatra činjenicu da se Kanton prvi put zadužio da bi pokrio redovne obaveze poput plaća, što poredi s „potrošačem koji je došao do limita na kreditnoj kartici i sada radi samo da vrati minus“.Iz Vlade, međutim, stiže drugačija poruka. Ministar finansija Afan Kalamujić insistira da se krediti koriste prvenstveno za kapitalne projekte – škole, bolnice i infrastrukturu – dok je tek manji dio, 40 miliona KM u 2025. godini, namijenjen za pokrivanje akumuliranog deficita, što je zakonska obaveza.

- Prihodi jesu veći nego ranije, ali su rashodi porasli znatno brže, zbog inflacije, kolektivnih ugovora i rasta plaća u javnom sektoru. To stvara pritisak na likvidnost, ali prioritetne isplate poput plata i socijalnih naknada nikada nisu dovedene u pitanje - poručuje Kalamujić.<h2>Trajne posljedice</h2>Zuhrić upozorava da će trenutne fiskalne politike Vlade KS ostaviti trajne posljedice.- Posljedice će biti da ćemo doći u situaciju u kojoj nećemo imati nikakvih razvojnih projekata. Novac građana, koji će i dalje svakodnevno ići na posao i nositi ekonomiju na svojim leđima, nastavit će se uplaćivati u trezor. Iz tog novca isplaćivat će se plate, kao i određeni socijalni dodaci. Međutim, budžet će biti sveden isključivo na pokrivanje osnovnih troškova. A kada nekome u vlasti padne na pamet da izgradi novu saobraćajnicu, popravi bolnicu, uloži u infrastrukturu ili napravi parking koji bi generisao prihode i olakšao život građanima – za to novca neće biti – upozorava Zuhrić.<h2>Deficit od 179 miliona</h2>Trenutni akumulirani deficit iznosi gotovo 179 miliona KM, a konačna cifra zavisit će od realizacije budžeta do kraja godine. Vlada Kantona Sarajevo je započela proces fiskalne konsolidacije i priprema dodatne mjere kako bi se osigurala stabilnost javnih finansija – naveo je Kalamujuć u razgovoru za “Dnevni avaz”.

Opozicija tvrdi da se krediti troše na plaće, Vlada insistira da idu u škole i bolnice

Sarajevo: Šta stoji iza kašnjenja isplate

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Nominacija Trampa je potez za Nobela

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Je li realno da nam Savez vode tipovi koji se hvale što im Nurkić igra za 65 KM?

Afan Kalamujić za "Avaz": Zabrana rada nedjeljom dovela je do smanjenja potrošnje u maloprodaji i ugostiteljstvu te pada budžetskih prihoda

NiP-ovci ne odustaju od pokušaja gušenja Sarajeva: Avdić intenzivno lobira za gradnju WTC-a

Strateški partneri NiP-a izdali Bošnjake: Zukorlić glasao protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici

Šta stoji iza kandidiranja nepoznatih osoba: Opozicija u RS želi namjerno izgubiti izbore

Jedino njega smo svi voljeli

Kad je Halid zapjevao preko telefona: Snimak s Marinkom Rokvićem koji para dušu

Šverc guta bolnice, škole i penzije: 94 posto ispitanih potrošača rezani duhan kupuje ilegalno

Na Bjelašnici u planu nove turističke i rekreativne ponude

Šta stoji iza fiskalne krize u KS: Pare u Sarajevu nisu problem, para nema

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Nominacija Trampa je potez za Nobela

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Je li realno da nam Savez vode tipovi koji se hvale što im Nurkić igra za 65 KM?

Afan Kalamujić za "Avaz": Zabrana rada nedjeljom dovela je do smanjenja potrošnje u maloprodaji i ugostiteljstvu te pada budžetskih prihoda

NiP-ovci ne odustaju od pokušaja gušenja Sarajeva: Avdić intenzivno lobira za gradnju WTC-a

Strateški partneri NiP-a izdali Bošnjake: Zukorlić glasao protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici

Šta stoji iza kandidiranja nepoznatih osoba: Opozicija u RS želi namjerno izgubiti izbore

Jedino njega smo svi voljeli

Kad je Halid zapjevao preko telefona: Snimak s Marinkom Rokvićem koji para dušu

Šverc guta bolnice, škole i penzije: 94 posto ispitanih potrošača rezani duhan kupuje ilegalno

Na Bjelašnici u planu nove turističke i rekreativne ponude

Šta stoji iza fiskalne krize u KS: Pare u Sarajevu nisu problem, para nema