Svi bi roditelji željeli svoju bebu podsticati što je moguće više. I zabavno im je igrati se s njom i stalno tragati za novim uzbuđenjima. No, koliko je zaista stimulacije potrebno bebi da bi se tjelesno i duhovno optimalno razvijala? Koliko novih izazova ona uopće može podnijeti? 

Kad za vrijeme igre roditelji dobro osmotre svoju bebu, brzo će utvrditi kad joj je dosta. Beba će okretati glavu, pogled će joj postati "staklast" i činit će se da vas više ne shvata.

Očekujte i neugodne grimase, a povremeno će i zakenjkati. Što se može razviti u pravu dreku, ako ne primijetite te signale.

Roditelji ne trebaju neprestano izmišljati sve novije i novije igre. Dosta podsticaja dijete dobije tokom previjanja, njege tijela, milovanja, razgovora. Ma kako mudro smišljena igračka teško da će tu više pomoći.

Nove podsticaje kombinirajte sa već provjerenim. Tako će beba lakše poredati stvari, a time i učiti.

No, vrlo je važno da na bebu istovremeno ne navali više podsticaja kao što

su muzika s radija ili televizora, glasan govor roditelja ili stranih osoba, lavež pasa, kloparanje suđem, lupa vratima...