Riječni most Vitim smješten je u&nbsp;Sibiru i važi za jedan od najspektakularnijih i najopasnijih mostova na svijetu - ne zbog svoje ljepote, već očigledne opasnosti za ljudski život koji nosi.Riječ je o starom željezničkom mostu koji služi za prijelaz rijeke Vitim, a vozačima koji ga prelaze ne ostavlja drugi izbor nego navigiranje uskom stazom "širokom" tek 180 centimetara, piše "Dangerous roads".Izgrađen je od stare metalne strukture te je prekriven truhlim drvenim daskama, koje su vrlo klizave zbog česte pojave leda i smrzavanja na području Sibira.Most nema ni ogradu koja bi barem prividno pružala nekakvu sigurnost - od ledeno hladne vode koja neumoljivo teče ispod njega.&nbsp;&nbsp; Ukupna dužina mosta je 570 metara, a nalazi se na visini od 15 metara iznad vode.Osim što je uzak, vozači ističu da najveći izazov predstavljaju snažni vjetrovi koji pušu iznad rijeke. Mjera predostrožnosti da vjetrovi ne bi ljuljali auto je otvaranje svih prozora, da bi zrak strujao kroz njega.

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Na planeti ne postoji mnogo ljudi koji su bili u prilici da obiđu i upoznaju više od polovine svjetskih zemalja. Susreti sa afričkim plemenima, obilazak brazilskih favela, druženje sa najvećim predatorima, sve je to sastavni dio života putopisca iz Crne Gore Edina Krnića, koji je do sada obišao 107 država svijeta, piše Anadolu Agency, prenosi CdM.
Edin Krnić (50), privrednik iz Tuzi, svoje slobodno vrijeme, koje kreira po sopstvenoj želji, provodi obilazeći svijet. Ljubav prema putovanjima Edina je vodila daleko, pa je istražujući svijet, obišao Afriku, Aziju, Ameriku, Evropu, a mnoge države je posjetio i po više puta.
Nakon posljednjeg putovanja i povratka iz Etiopije, Krnić u razgovoru za Anadolu Agency govori o iskustvu sa putovanja, neobičnim situacijama sa kojima se susretao, ali i planovima za budućnost.
Priča o njegovim putovanjima krenula je nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, Edin tada nije vjerovao da će uspjeti da obiđe pola svijeta i postane Crnogorac koji je obišao najveći broj svjetskih zemalja.

“Pravo prvo putovanje&nbsp; krenulo je nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Ne mogu sada brojati dok je bila SFRJ, bio sam mlad i neiskusan, to su bili izlasci koji mi ništa ne znače, iako se broji da sam bio u tim državama. Pravo prvo putovanje je počelo sa Brazilom, a koincidencija je da ću sada ponovo da idem u Brazil na karneval. Bio sam 2001. godine i 2004. godine. Tu sam osjetio pravu strast prema putovanjima. Od našeg posljednjeg razgovora prije dvije godine, kada su bile 82 države, ja sam do sada obišao njih ukupno 107 - kaže Edin.

Posljednje putovanje iskoristio je da obiđe nekoliko zemalja. Upravo planski, odabrao je da stota zemlja koju će posjetiti bude Palestina. Kroz razgovor, Edin pokušava da objasni u kakvim uvjetima žive Palestinci i sa kakvim se nedaćama susreću.

- Etiopija mi je bila 107 država koju sam obišao, a planski sam odredio da mi Palestina bude stota država koju ću obići. To se dešavalo prije ovih posljednjih događaja. Ta moja ljubav prema Palestini, ta moja borba na svim putovanjima, boravci sa različitim plemenima u nepoznatim uslovima, vađenje viza, dolasci na granice, pitanja kako ću proći granicu. Jer, kako smo mi mlada država, i sa crnogorskim pasošem jeste dosta lako putovati, ali za trećinu zemalja nemamo prave informacije kako ući u te države. Onda ja dolazim u situaciju, baš kao što Palestincima bude teško, da ne znam da sam izašao iz jedne države, da mi viza ističe. Kao naprimjer, mogu li iz Kenije ući u Etiopiju, mogu li ući i izvaditi vizu kao Nijemac, Šveđanin ili Kanađanin, ili će me vratiti i poništit će mi ulazak. To je ta koincidencija mene i Palestine i to je ta moja ljubav prema Palestini i pravu sam stvar uradio što sam Palestinu odabrao da bude stota država koju sam obišao - priča Edin.

Na svoja putovanja Edin Krnić polazi sam. Prilikom odabira destinacija, smještaja i boravka širom svijeta, Edin ne bira luksuz, što mu je i mnogo pomoglo, posebno prilikom upoznavanja sa plemenima u Africi. Boravak i smještaj u ovakvim uvjetima za Edina nije ništa strano, jer, kako kaže, na taj način ostvaruje bliskost sa tim ljudima.

- Smještaji su razni. Ja mogu da spavam od plemenskog smještaja, što sam jedan od rijetkih, kao što su desaneš pleme, dorzeš pleme, konso pleme i hamer pleme u Etiopiji, gdje sam spavao sa njima. Spavao sam s plemenima po prvi put u nacionalnom parku Ngorongoro na sjeveru Tanzanije, tada je bilo pleme Masai, prije nekih šest i po godina. To je bilo veliko iskustvo za mene, ali sada sam stekao toliko iskustvo da sam jednostavno ja kao domaćin u koje god pleme da dođem - ističe Krnić.

Pitanje koje se samo nameće jeste kako on komunicira sa plemenima koja su daleko od civilizacije, udaljena od modernog života.

- Plemena po Africi imaju svoje lokalne jezike. Zambija ima 36 jezika i da nema taj afroengleski jezik, oni se međusobom ne bi mogli sporazumjeti. U Zimbabveu ih ima preko pedeset, u Ugandi isto tako. Njima je spas kada koriste neki od evropskih jezika, bilo da je engleski, francuski, portugalski - kaže Edin.

Boravak u neobičnim uvjetima često nekada može biti i opasan. Toga je svjestan i Edin. Ističe da se sada, prilikom boravka u Etiopiji, našao u veoma opasnoj situaciji, a da toga nije bio svjestan.

- Sada kada sam bio u Etiopiji, pleme Mursi, koje je najopasnije u Africi, pleme koje je ne samo opasno već su oni bezobrazni, na sve su spremni kada dođete kod njih da vas iziritiraju, da se posvađate s njima ili da dođe do smrtnog ishoda. Ja to nisam znao i nisam imao problema, ali sam saznao kada sam se vratio i boravio kod hamer plemena.

Onda sam čuo da su neke Kineze i Italijane ubili, da ubijaju komšije iz plemena Ari bez ikakvog razloga. Ja sam tamo boravio jedan dan, nisam spavao, ali sam se vratio zdravo i dobro. Ali nisu svi kao Mursi, ima svugdje izuzetaka. Većina ostalih plemena me oduševljava i vuče kao magnet da ja pođem tamo - ističe ovaj najpoznatiji crnogorski putopisac.

Iza Edina je veliki broj država koje je posjetio. Kaže da je, između ostalog, na Kubi bio više puta, na Tajlandu devet puta, u Americi 17 puta, dok je po nekoliko puta obišao i Brazil, Indoneziju, Maleziju. Ističe da prilikom polaska za Aziju, Tajland koristi kao dobru bazu, jer se u Bangkoku nalaze sve ambasade zemalja u okruženju, gdje završava vize.

- Ne znam tačno kada ću u koju državu poći, jer ne znam koja je procedura za dobivanje vize. To nije ono da znate da ćete otići u Češku, Slovačku ili Njemačku, vozite, prolazite granice. Ovo su opet neke neistražene zemlje i ja prvo moram da pređem tu barijeru da bi nastavio dalje. Sada će tih barijera za mene biti mnogo više, jer pređeno je 107, a ostalo je 89 država i planiram da obiđem sve zemlje svijeta - kaže Edin, koji se priprema za novo putovanje, a na narednom putovanju obići će i Sjevernu Koreju.

Putovanja uglavnom traju od dva do četiri mjeseca i Edin praktikuje da svijet istražuje u periodu od septembra pa do aprila. Ostale mjesece provodi u Tuzima, radeći u svojoj radnji.

- Moja putovanja traju minimum dva mjeseca. To su različite vremenske zone, jer uvijek idem iz zime u ljeto, što znači da sam ljeti ovdje, radim, a idem krajem septembra i idem ponovo u tople krajeve. Ostajem minimum dva, tri, a nekada i četiri mjeseca. To je zato što ne možeš za sedam dana da vidiš jednu državu. Ne možeš da prilagodiš organizam na neku destinaciju gdje je plus ili minus 30 stepeni Celzijusa, to je šok za organizam - kaže Edin.

Prije nego krene za Sjevernu Koreju, Edin će najprije ponovo do Južne Amerike i to na čuveni karneval u Brazilu.

- Sada ću ponovo da idem u Brazil, na karneval. Bio sam i nekoliko puta prije. Imam tamo neke prijatelje koje sam zadnji put upoznao i zvali su da opet idem. Sada imam mnogo više iskustva, napraviću mnogo boljeg video materijala. Prošli put sam bio, a sada ću ponovo, u tim njihovim najopasnijim favelama, ja volim tako ta opasna mjesta. To je najopasnija favela – hosinja, tamo kažu da ni policija ne smije da uđe, jer je rizično hoće li živu glavu izvući - kaže Edin.

Njegova putovanja puna su raznih zanimljivosti. Edin kaže da se ne libi da proba tarantulu, meso od kornjače. Sa posljednjeg putovanja ističe da se rado sjeća susreta sa lavovima, koje je fotografirao na blizini od dva metra. Također, ističe da je nevjerovatan osjećaj plivati pored ajkule.

“- a sam zavolio putovanja zbog fotografija i zbog pisanja. Ja sam to počeo da radim zadnjih sedam godina i da toga nije bilo, ja danas vjerovatno nebi obišao 107 država i ne bih toliko volio putovanja i ne bih toliko znao. Ja ne bih zapamtio toliko imena, gradova i sela, ne bih znao ništa o svjetskim destinacijama da to nisam pisao - poručuje Krnić.

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Prebogati grad u kojem su stvari veće, skuplje i glamuroznije nego u drugim gradovima&nbsp;uskoro će postati dom&nbsp;najvišem hotelu na svijetu.&nbsp; Hotel „Gevora“, koji će po završetku gradnje&nbsp;biti visok 365 metara, otvorit će se do kraja marta u&nbsp;Dubaiju.&nbsp;&nbsp;Mermerno stepenište
Svojom visinom s trona najvišeg svjetskog hotela skinut će deset metara niži&nbsp;hotel „JW Marriott Marquis“, koji se, također, nalazi u Dubaiju.&nbsp;Novi luksuzni i raskošni hotel, kao i većina objekata u ovom megalomanskom gradu, svojim gostima ponudit će 528 soba raspoređenih na 75 spratova,&nbsp;a u ponudi će biti sve, od dvokrevetnih pa do deluxe apartmana.

Najmanja soba imat će 46 kvadratnih metara, a najveći dvosobni apartman 85 kvadratnih metara. U okviru hotela bit će dostupne različite internacionalne kuhinje, praktično sve najpoznatije, i četiri restorana, a zona opuštanja nudit će džakuzi, spa i ostale vodene radosti na izuzetno luksuznom nivou. Također, unutrašnjost hotela krasit će veliko mermerno spiralno stepenište.


Banje i teretane&nbsp;Osim bazena, džakuzija, dječijeg bazena i kluba zdravlja, imat će odvojene ženske i muške teretane s profesionalnim trenerima.&nbsp;Na 71. spratu nalazit će se I luksuzne banje za opuštanje, dok će na vrhu raskošnog hotela biti restoran s kojeg će se pružati predivan pogled na Dubai.

Turisti će do hotela moći dolaziti helikopterom ili balonom, ali i autonomnim letećim taksijem.&nbsp;„Gevora“ će se u vizuru grada uklopiti sasvim dobro, s obzirom na to da on iz godine u godinu, bolje rečeno mjeseca u mjesec, raste sve više uzrak.

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska je i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu, navodi Svjetska turistička organizacija UN.&nbsp;Na drugom mjestu je Španija, koja je potisnula SAD na treću poziciju.
Ukupan broj međunarodnih turističkih dolazaka porastao je u prošloj godini u svijetu za sedam posto - na 1,3 milijarde.

Očekuje se da će taj trend biti nastavljen i u 2018. godini, uz stopu rasta od četiri do pet posto.&nbsp;U preliminarnoj analizi turističkih podataka za 2017, Turistička organizacija UN ističe da, "vođena mediteranskim destinacijama, Evropa bilježi izvanredne rezultate".&nbsp;U prošloj godini, Evropa je ostvarila rast međunarodnih dolazaka za osam posto, kao i Afrika, dok su Azija i oblast Pacifika imale rast od šest posto, Bliski istok pet, a SAD tri posto.
Jačanje turizma u svijetu podstaknuto je globalnim ekonomskim rastom, kao i jačanjem potrošnje iz Brazila i Ruske Federacije nakon nekoliko godina pada.

Kao treći izvozni sektor u svijetu, turizam je neophodan za otvaranje novih radnih mjesta i prosperitet zajednica širom svijeta, poručuju iz UN.

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Foto: A.Misimović/Agencije

Osloboditi se stresa, odbaciti teret koji nosi život sa svakom godinom više, otvoriti srce i koračati dalekim putevima, s tim mislima je započelo ovo putovanje.&nbsp; Krenuli smo put Njemačke, tačnije grada Manhajma, i vozili se 22 sata. Svaka nova stanica dovela je nove ljude, a svaki čovjek sa sobom i svoju životnu priču.
Budući da smo putovali u vrijeme praznika, mnogi su odlučili prijeći hiljade kilometara do svojih najmilijih u svijetu. Vozili smo se tako od Sarajeva, Kiseljaka, Visokog, Kaknja, Zenice, preko Ljubljane, Minhena, Štutgarta i dođosmo u Manhajm.
Prvi traktor
Mali je to grad u njemačkoj pokrajini Baden-Virtemberg, leži na rijekama Rajni i Nekaru. Kada pitate nekoga po čemu je poznat, reći će vam da je to studentski grad te da su mnoge njegove četvrti izgrađene u obliku kvadrata.
Osim toga, prvi traktor pojavio se na ulicama ovog grada, a prvi avion na mlazni pogon je upravo ovdje konstruiran. Manhajm broji nešto više od 300.000 stanovnika. 
„Srdačna dobrodošlica u zimsko selo Rhein Neckar Zentrum", stajalo je na ulazu u pravu zimsku bajku. Turisti iz cijelog svijeta došli su da u ovom kraju osjete zimsku čaroliju, uz kuhano vino začinjeno bademom, kobasice koje su neizostavna kombinacija i ukusne kolače s cimetom i marcipanom.
Za vruće piće izdvojit ćete šest eura i usto dobiti unikatnu čašu na poklon, ili povrat od dva eura, izbor je na vama. Gdje god se okrenete, dočekat će vas drveni dućani ukrašeni svakojakim svjetlećim ukrasima, borovi na kojima trepere lampice, uz velike božićne vrteške koje kao da nas sve pozivaju na ljubav i mir.
Put nas je odveo i do Frankfurta, Diseldorfa, Kelna, Hajdelberga...
U srcu Frankfurta nas je dočekao neobičan prizor „Ćevabdžinica Novo Sarajevo", sa svim bosanskim specijalitetima. Četiri eura burek sa sirom, mesom, zeljem, šest eura ćevapi, ajvar po želji...
Sljedećeg dana otišli smo u Diseldorf, kako ga zovu, „grad grofova", na rijeci Rajni, središte njemačke modne industrije, oglašivačkih agencija i multinacionalnih korporacija.
Prošetali smo duž popularnog šetališta „Königsallee", otišli do „Rheinuferpromenade", gdje smo, uz veličanstveni pogled na rijeku Rajnu, popili izvrsno „Schneider Weisse" pivo.
Nova poznanstva
Posjetili smo i najstariji grad u Njemačkoj - Keln. Osvojio nas je na prvi pogled. Prvi prizor bio je pogled ka Kelnskoj katedrali. Impozantna građevina, toliko velika i lijepa da jedva stane u jednu fotografiju.
Od 21 sat već se zatvaraju mnoge radnje, praznični marketi i pabovi, ali smo uspjeli pronaći idealno mjesto za večeru. Vrijeme za večeru iskoristili smo i za druženje i nova poznanstva.
- Ovdje je lijepo, ali srce mi zaigra i suze krenu svaki put kad posjetim Sarajevo - kazao nam je jedan mladi Bosanac.
Nostalgični su i oni stariji kad, kako kažu, vide nekog svog pa onda bude: „Hajde, zemljak, da popijemo kafu", a nema kafe do one u Bosni.
Osjetiti djelić luksuza
Diseldorf će osvojiti srca svih strastvenih zaljubljenika u visoku modu. „Versace", „Prada", „Karl Lagerfeld", „Gucci", „Coco Chanel", „Tiffany&amp;Co.", samo su neke od ekskluzivnih radnji koje možete pronaći ovdje, ali ne i ući u njih kad god to poželite. 
Ako, primjerice, želite posjetiti „Tiffany&amp;Co.", na vratima će vas dočekati zaštitar u finom odijelu, pa će tako samo oni najsretniji imati prolaz. Neki su čekali satima ispred samo da okuse djelić luksuza.

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Odmaralište Koko Prajv na Maldivima fantastično je mjesto za uživanje u luksuzu i odmoru, a to zadovoljstvo košta 45.000 dolara za noć. Riječ je o privatnom otoku koje nudi bijeg iz svakodnevice.Prelijepo odmaralište na Maldivima čist je luksuz, a onima koji ga iznajme na raspolaganju je mnogo toga. 

Na otoku radi 30 ljudi, koji se brinu za sve što je gostima potrebno. 

Gosti na otok stižu privatnom luksuznom jahtom, direktno s aerodroma, a čeka ih podrum vina, bar s koktelima, teretana na otvorenom i unutrašnja teretana, bazen dužine 40 metara i mnoge druge stvari. 

Oni koji žele masažu, mogu da pozovu i fizioterapeuta. 

Također, gostima je na raspolaganju privatni kuhar, koji sprema jela po njihovim željama. 

Pogled je izvanredan, a noću se golim okom jasno vidi Mliječni put.

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Popularne čizme "Ugg" nose se već godinama, a mnogi ih smatraju savršeno udobnom obućom za put. Ipak, australska aviokompanija "Kvantas" ima malo drugačije mišljenje o izgledu svojih putnika.

Džoan Kateral, pjevačica engleskog benda "The Human League", nedavno je ostala neprijatno iznenađena kada joj osoblje "Kvantasa" nije dozvolilo ulaz u poslovni salon (business lounge) na aerodromu u Melburnu, jer je nosila "Uggsice". 
Aviokompanija je smatrala da je pjevačica time prekršila pravila odjevanja, pri čemu su čizme ocjenjene kao "odjeća za spavanje". 
S obzirom na to da je pjevačica svoj problem iznijela na Twiteru, i zatražila odgovor aviokompanije, "Kvantas" je poručio da u svojim poslovnim salonima zahtjeva "kežual" odjevne kombinacije, a za provjeru izgleda posjetilaca zaduženo je osoblje. 
Tako je, između ostalog, navedeno da u njihov salon nije dozvoljen ulazak bez cipela, u papučama, ili u popularnim čizmama koje je Kateral nosila. 
Mnogi korisnici Twitera objasnili su da "Ugg" čizme nikako ne mogu da se smatraju "papučama", s obzirom na to da se već godinama nose u svim mogućim prilikama. 
Ipak, kompanija je ostala neumoljiva.

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera je jedan od nekoliko otoka koji se nalaze unutar arhipelaga na Bahamima, oko 80 km istočno od glavnog grada Nassau.

Dug je oko 180 kilometara, a ne nekim mjestima širok tek 1,6 kilometara. Upravo se na ovim najužim mjestima najbolje vidi ovaj spektakularni prizor: na jednoj strani svijetloplava voda plitkog Karipskog mora, a na drugoj potpuna suprotnost – duboki i modri Atlantski okean.

Jeda od najboljih pozicija za posmatranje ovog spoja je most Stakleni prozor, jedna od rijetkih lokacija gdje iz blizine možete vidjeti tamnoplavu vodu Atlantskog oceana s jedne strane ceste i mirnu tirkizno-zelenu vodu Karipskog mora s druge – odvojene stjenovitim prirodnim mostom širokim desetak metara.

Stakleni prozor je izgrađen na prirodnom mostu koji veže dva dijela Eljutere, a ubrzo je nakon izgradnje postao i najposjećenija destinacija otoka. Prirodni kameni most koji veže sjevernu i južnu Eljuteru postoji već stoljećima, ali ga je niz uragana koji su pogodili otok 1940-ih gotovo uništio. Tada je odlučeno da se ojača betonom, pa je na njemu konačno izgrađen i pravi most, poznat kao Stakleni prozor.

Zbog sila Atlantskog okeana s jedne i Karipskog mora s druge strane, ovaj most se konstantno mora obnavljati. Nakon uragana Floyda, koji je pogodio otok 1999. godine od mosta gotovo ništa nije ostalo, a iako se popravio u roku od nekoliko mjeseci, geografija otoka se zauvijek promijenila. Čak i nakon više od jednog desetljeća od ovog nemilog događaja radnici svakodnevno popravljaju tek nastale pukotine na mostu, samo da bi sljedećeg dana već pronašli nove.

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

Iako se ne vidi s Mjeseca, u šta još mnogi pogrešno vjeruju, Kineski zid i dalje je jedna od najpoznatijih građevina, a kad pročitate koje sve tajne skriva, bit će vam još i fascinantniji.Građen je stoljećima – prve utvrde za odbranu od napada nastale su još u petom stoljeću prije nove ere, a gradnja je nastavljena sve do 17. stoljeća.Najpoznatiji dijelovi zida građeni su ipak između 15. i 17. stoljeća, za vrijeme dinastije Ming, kad je zid dobio prepoznatljiv oblik koji danas najčešće i viđamo na fotografijama.Kad je cijeli zid povezan, protezao se na ukupno 8.851 kilometara, s prosječnom visinom od 15, a širine sedam metara.UNESCO ga je u međuvremenu uvrstio na popis svjetske baštine, a do dana današnjeg ostao je jedna od najfascinantnijih građevina koje su napravile ljudske ruke.Naravno, uz takvu građevinu vezane su i brojne legende. S koljena na koljeno rado se prepričava priča plemenite i hrabre djevojke Meng Jiang Nu, koja se zaljubila i udala za Fan Žilianga (Xiliang). Iako je željela sakriti svog mladoženju od kineskih vlasti koji su tražili radnu snagu za građenje zida, Fana su odveli upravo s tim ciljem. Meng nije više od godine čula nikakve vijesti o svom suprugu, pa ga je odlučila posjetiti.

Na dugom putovanju koje je potrajalo dvije godine naišla je na mnoge prirodne prepreke, ali je konačno došla do dijela zida na kojem je radio njen suprug.

Nažalost, prešla je toliki put da bi saznala kako je Fan umro od iscrpljenosti.

Čuvši to, Meng nije mogla zadržati svoju tugu, tako da je plakala tri dana uzastopno.

Legenda kaže kako je usljed toliko plakanja Meng svojim suzama srušila dio zida.

Legendom o Meng i Fanu željelo se ukazati na to koliko je ljudi životom platilo izgradnju zida radeći u teškim i nemogućim uvjetima.

Neki historičari tvrde da je zid gradilo gotovo dva miliona radnika, te da su mnogi završili s fatalnim posljedicama zbog neishranjenosti, umora ili nesretnim slučajem, piše portal Punkufer.hr.

Postoje jezive priče da su sva ta tijela zazidana u Kineski zid te su postala sastavni dio te turističke atrakcije, koju svake godine posjete milioni svjetskih putnika.

Istina ili laž? Nismo sigurni želimo li u ovom slučaju znati pravu istinu...

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Svako sjećanje pati od zaborava, a nerijetko su mi bližnji znali prebaciti da me je “posjetio Alzheimer”, a ruku na srce, ni ja se ne bih mogla sa stopostotnom sigurnošću zakleti u svoje fotografsko pamćenje.&nbsp; 
Izvjesno je da sam zbog toga u nekim pričama u kojima sam poznanicima pokušala dočarati Rio de Žaneiro, sigurno izostavila neke živopisne krajeve ili zanimljive događaje sa mog putovanja u ovaj brazilski grad, u kojem sam se zadržala 24 dana u 2016. godini. No, sa sigurnošću sam im mogla prenijeti svoju emociju na ovaj čisti egzotizam, a ne do detalja precizno ispričanu posjetu Glavi šećera.

Nesvakidašnji običaj

Jer, slike govore i više od hiljadu riječi, a vizuelno, historijom protkane tribine Marakane, savršen pogled s Korkovada, blistavi pijesak Ipaneme… može vidjeti bilo ko ko se i najmanje služi internetom. I imati osjećaj da je već bio tamo, da pripada tom svijetu.

E, pa meni, sa prosječnim sjećanjem približno dvije godine nakon povratka, ne pada na pamet da nabrajam šta se sve u Riju može vidjeti niti da prosipam patetične izraze, kojih i u pisanju i u životu ima previše, o ljepotama Latinske Amerike, o kojima su napisani, bezmalo, milioni redova.

Iz ove perspektive, da čitav život živim tamo, taj grad ne bih mogla definirati, jer je Rio de Žaneiro spoj nespojivog, konglomerat kultura, rasa i nacija, grad frenetičnog hedonizma i dom sveprisutnog kriminala. Grad s najljepšim plažama, bajkovitim prizorima u ritmu Sinatrine pjesme “Brazil, Brazil”, ali i sirotinjskim naseljima koja se neprestano šire i kriju u sebi najzloglasnije kriminalce.

Pa, krenimo nekim redom. Kako li su se po svemu prosječnoj Bosanki odvijala ta 24 dana u bijelom svijetu?

Jezik - pjevljivi portugalsko-brazilski. "Obrigada, Muzeu đe belas arćes, Kopakabaaaaana..." I tako unedogled pjevljivih, milozvučnih riječi. Ali, šta možete očekivati kada se nađete na stanici metroa i kada od 10 upitanih Brazilaca, svaki od njih zna samo klimnuti glavom na engleskom?

A pri tome vas Milica, drugarica iz srednje škole, s kojom se niste vidjeli 10 godina i sreli ste se u Riju na Olimpijskim igrama, obavještava da je samo stanicu dalje zloglasna favela.

Naravno, ni ona nema pojma u kojem pravcu je ta stanica i ta favela, a vi samo tražite pijacu, za koju su vam rekli da je u blizini, da kupite magnete.

I u tim situacijama ne ostaje vam ništa drugo nego da neke riječi što glasnije i što učestalije ponavljate. Uvijek upali. I nakon kraćeg izdiranja, ljubazni Brazilci, od kojih je većina propustila vožnju da bi vama pomogla, upućuje vas na pravu stranu.

Ali, ako se kojim slučajem i nađete u Riju i ako se dogodi da nesmotreno zalutate u “mračni kraj”, može vas iznenaditi jedan nesvakidašnji običaj lokalnog stanovništva. Kad primijete da je turista pod budnim okom grupe nečasnih namjera, građani Rija opkolit će stranca sa svih strana i nastaviti zajedno s njim sve dok džeparoši ne shvate poruku. U prvom momentu svakome će se od ovog performansa zalediti krv u žilama i odsjeći noge, ali će ubrzo shvatiti da je u pitanju neobična solidarnost, koja nekad može da spasi i život. 

Titine značke 

I zato moj Brazil nisu izvještaji o crnoj hronici i stopi kriminala, o favelama, besprijekornom pogledu s Korkovada, zalascima sunca na Ipanemi i uređenim šetalištima na tamošnjim avenijama. U moderno doba, ne moraš mrdnuti iz kuće, a da sve to vidiš.

Moj Brazil je Renato, najduhovitiji čovjek kojeg sam u životu upoznala, Džeferson, koji me je učio portugalski jezik i kako se izgovara Kopakabana (koja se izgovara sa jednim dugim “a” na pretposljednjem slogu, potpuno drugačije nego što smo mi to zamišljali), žena kojoj nije više od 35, a koja mi je u autobusu pokazivala sliku unuke, dječačić koji se od sreće rukovao sa mnom kada mi je prstima pokazao koliko novca treba da dam za magnete, taksista koji me je pokušao “oguliti”, ali je na kraju pristao da platim upola manje nego što trebam, starac koji je u blizini Olimpijskog sela prodavao značke, među kojima su bile i Titine i “Energoinvestove”. 

Iako su duboko podijeljeno društvo s bezbroj problema, svaki trenutak, svako lice koje sam vidjela, svaki kutak u koji sam zavirila, dio su jednog posebnog, drugačijeg Brazila. Stvarnog Brazila. 


Klasična scena iz filma 

Prije nego što sam stigla u Brazil, bila sam sigurna da se prizori iz filma nikad ne događaju u pravom životu. Ali, odlazak na Kopakabanu bio je upravo takav, klasična scena iz filma.

Dok se približavate najpoznatijoj plaži na svijetu, iz poprečnih ulica naviru njegovana ženska tijela u minijaturnim kupaćim kostimima. A na Kopakabani već uveliko paradiraju i nadmeću se bicepsi, iako ljeto na toj strani Zemlje nije bilo ni blizu. Kod prodavača na plaži uzmete kaipirinju za 12 reala (približno četiri eura), nacionalno piće i zabava može da počne.

Topao i druželjubiv narod

Brazilci su topao i druželjubiv narod, koji voli da se zabavlja. Ne treba im mnogo, samo dobro raspoloženje, muzika, slobodan prostor, neizostavna kaipirinja. Maksimalna opuštenost, crvenkasto sunce i topao pijesak Kopakabane, uz ispreplitanje brazilskih ritmova i urbane muzike iz barova na plaži... To je taj bajkoviti prizor, Rio u bojama, u svoj svojoj ljepoti i kontrastima.

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Albanija ima neke od najboljih pejzaža, drevnih ruševina i plaža, ali je i dalje jedna od najskrivanijih destinacija u Evropi, u kojoj i dalje nema gužvi turista, piše turistički internet-portal Travel Women.

U Albaniji se nalaze predivne plaže u grčkom stilu, drevni zamkovi koji izgledaju kao u Velsu, te široka šetališta prepuna kafića kao u Barceloni.

Sve to je upakovano u jednu prekrasnu, jeftinu i potpuno neistraženu lokaciju.

Razlozi za posjetu toj zemlji su: niske cijene smještaja, robe i usluga, manjak utjecaja savremenog doba, drevna sela, nevjerovatna priroda, netaknute plaže, organska prehrana, nevjerovatna historija, topli ljudi, manjak potrebe detaljnog planiranja putovanja, gradovi na UNESCO-vom spisku svjetske baštine, te činjenica da će posjetioci iskusiti sasvim novo, drugačije mjesto, prenosi ATA.

Albanija je čak uvrštena među 18 destinacija koje ovaj portal preporučuje za 2018. godinu.

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Turizam cvjeta širom svijeta i koliko god to donosilo profita, javlja se i zabrinutost u mnogim, posebno manjim državama, jer veliki broj posjetilaca šteti ekološkoj ravnoteži. Jedna mala država, zapravo 13. najmanja na svijetu, Palau, našla je način kako da se izbori sa ovim problemom, prenosi Punkufer.hr.Pošto imaju svega 20 hiljada stanovnika, a godišnje ih posjeti i više od 160 hiljada turista, ta se brojka već odrazila na okolinu, pa je lokalna vlast odlučila da uvede u svoju zakonsku regulativu, nešto čime bi se tome stalo na kraj.

Svaki putnik koji dođe na Palau u svoj pasoš dobiće odštampanu zakletvu koju će morati da potpiše prije nego mu se odobri ulazak u zemlju.

U toj zakletvi stoji: “Djeco Palaua, kunem se ovom zakletvom kao vaš gost, da ću čuvati i štititi vaš prelijepi i jedinstveni ostrvski dom. Zaklinjem se da ću ga tretirati kao blago i istraživati sa sviješću. Neću uzeti ništa što ne treba. Neću škoditi onome što ne škodi meni. Jedini otisci koje ću ostaviti jesu oni koji će se isprati.“

Palau je time postala prva zemlja u svijetu koja je uvela ovakav tip zakletve u svoj zakon. Zakletva se temelji na dugogodišnjem nastojanju da se zaustavi pretjerano uništavanje i iskorišćavanje prirodnih resursa.

Stanovnici se nadaju da će ovom zakletvom putnici koji borave na ostrvu lakše shvatiti da igraju ključnu ulogu u očuvanju ostrva za buduće generacije, jer većina nije niti svjesna otisaka koje ostavlja.

Iako je inicijativa prvenstveno pokrenuta da se smanji šteta po okolinu zbog prevelikog broja turista, poštuju je i stanovnici. Djeca će u školi početi da uče o ekologiji i očuvanju svoje okoline, a i odraslima će biti omogućeni posebni programi za učenje odgovornog ponašanja prema okolini.

Da se vlasti nimalo ne šale s ovom zakletvom, dokazuje i kazna koju turisti plaćaju – kazna za kršenje, a iznos je do milion dolara.

Palau je zapravo arhipelag od 200 prirodnih vulkanskih i krečnjačkih ostrva, smještenih u Tihom okeanu, između Japana i Australije.

Ova ostrva bogata su predivnim čistim plažama i šumama koje mame turiste. Imaju i utočište za morske pse veličine Kalifornije, zabranili su bušenje svog podmorja zbog nafte i komercijalno ribarenje.

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Iako je tek oko 200 kilometara udaljen od centra Los Anđelesa, za Karizo znaju samo rijetki Amerikanci, prenosi Punkufer.Ova zapanjujuća ravnica u kalifornijskom okrugu San Luis Obispo, dugačka 80 km i široka 24 km, proglašena je 2001. godine nacionalnim spomenikom SAD.

U 18. vijeku mala grupa španskih i portugalskih istraživača planirala je da je naseli, ali je naišla na nepremostive probleme, neprobojan planinski lanac Temblor, koji je sprečavao prodor sa sjevera.

Karizo se nalazi i na rasjedu San Andreas, zbog čega je riječ o prostoru s jakom seizmičkom aktivnošću.

Zato ne čudi što je godinama bio jedno od najizolovanijih mjesta u Kaliforniji.

S južne strane se prostire nešto pitomiji Kalijente Rendž, koji je pun monumentalnih stijena, a u sredini Kariza nalaze se polja soli, koja se u rijetkim slučajevima kiše ispune vodom i pretvaraju u ogromna jezera.

Geografska izolacija i manjak pitke vode čine ravnicu Karizo mjestom koje nije pogodno za život ljudi, što dokazuje šačica napuštenih farmi u kojima su pojedinci godinama bezuspješno pokušavali da zarade hljeb.

Otkako je prostor proglašen nacionalnim spomenikom, izgrađene su ulice koje su olakšale dolazak. Osim toga, uređeni su putevi za ljubitelje hodanja, biciklizma ili jahanja konja.

Uprkos tome, Karizo svake godine posjeti samo 30.000 osoba. Poređenja radi, Nacionalni park Džošua Tri udaljen je od Los Anđelesa 225 kilometara, a svake godine posjeti ga 1,6 miliona ljudi.

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Odigrajte malu, bezazlenu igru – „Uoči kul mjesto“, a uputstva su uglavnom u samom naslovu:1. Gvožđara u Kanberi
2. Bilo koje mjesto u Velikoj Britaniji koje nije London
3. Kuba

Je li vaš odgovor „Kuba“? Onda čestitam! Odgovor je tačan i vi instinktivno razumijete nijanse ove priče. A to je zato što su neka mjesta kul (kao što i sami znate), dok druga to nisu (i to ste potpuno skapirali!), a odlasci na kul mjesta izgledaju dobro na Instagramu. I ne samo to, već i predviđanja koja mjesta najbolje izgledaju na Instagramu utiču na to koliko će se ljudima dopasti to što ste ih posjetili. A postoji i studija koja to dokazuje.

Univerzitet u Džordžiji ispitao je 758 ljudi o njihovoj želji da posjete Kubu. Od svih destinacija, Kuba je izabrana zato što je nedavno postala dostupna turistima iz SAD. Zbog toga što je ova zemlja toliko dugo bila zatvorena, smatra se da je odlazak u nju autentično putničko iskustvo, ali samo na kratke staze. Kao što se ističe u studiji, „Narativ ’vidi Kubu prije nego što postane mekdonaldizovana’ prihvaćen je od strane mase američkih turista“.

Imajući to na umu, istraživači su ispitanicima postavljali pitanja da li žele da je posjete u toku naredne godine, narednih pet ili deset. Zatim su ljudima postavili nekoliko pitanja o njihovim motivima za putovanje, na osnovu vremenskog okvira koji su odabrali. A odgovori su indikativni: ljudi koji žele da odu na Kubu u nastupajućoj godini su najvjerovatnije motivisani time da dobiju „lajkove“ na društvenim mrežama, dok ljude koji su spremni da sačekaju 5 do 10 godine najvjerovatnije zanima ova zemlja kao takva.

Kao što su istraživači prilično ironično primijetili: „Simbolička vrijednost postavljanja putničkih iskustava na društvenim mrežama ima veći uticaj na želju za putovanjem, kratkoročno gledano, u poređenju sa dugoročnom željom za putovanjem“.

Ovakva otkrića korisna su za turističke agencije jer „destinacije sa visokim potencijalom na društvenim mrežama mogu da im pomognu da iskoriste ’efekat kačenja na trend’ ili ’snobovski efekat’, kako im popularnost raste ili opada“.

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaznica za rimski Panteon od 2. maja 2018. godine koštat će dva eura, prenijela je italijanska agencija Ansa.

Sporazum kojim je predviđena cijena ulaznice potpisali su u ime Ministarstva kulture Italije i Rimskog vikarijata resorni ministar i generalni vikar.

Italijansko Ministarstvo kulture navelo je da će novac prikupljen od ulaznica biti iskorišten za unaprijeđenje zaštite Panteona, ali i, kako je navedeno, “bezbjednosti tokom posjeta”.
&nbsp;Ulaz će i dalje će biti besplatan za osobe koje prisustvuju vjerskim službama u rimski Panteonu koji se sada koristi kao kršćanska crkva, piše agencija Ansa.&nbsp;
Panteon je jedan od najpoznatijih spomenika u Rimu, a prvobitno je bio hram posvećen svim Rimskim bogovima.

Unutar Panteona nalazi se grob renesansnog umjetnika Rafaela.

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Ukoliko tražite zaposlenje i pruži vam se prilika raditi u Libanonu, bio bi to pun pogodak. Zašto? Zato što Libanonci od svega najviše vole državne praznike, kojih imaju čak 16!Drugačija situacija Nije prošlo mnogo vremena otkad su na spomen države Libanon i glavnog grada Bejruta, ljudi odmahivali glavom.Naime, nekad je u ovoj zemlji bjesnio rat, a na sam spomen Bejruta ljudi bi se prestrašili.Danas je situacija mnogo drugačija, pa ukoliko se odlučite posjetiti ovu zemlju, red je da ponešto naučite i o njenoj historiji. Mnoge gradove nazivaju "Parizom", a glavni grad Libanona, Bejrut, također je jedan od njih.Ovaj naziv vuče porijeklo iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je "elita" Bejrut doživljavala sjajnom alternativom Azurnoj obali.Također, postoji i još jedan razlog za ovaj naziv, a taj je činjenica kako je zemlja od 1920. do 1943. godine bila pod francuskom vlašću.U samom Bejrutu, i dan danas je snažan francuski utjecaj. U Bejrutu dobro zapamtite ime "Ramlet al - Baida". Naime, riječ je o prekrasnoj dugačkoj pješčanoj plaži, koja se praktički nastavlja na centar grada.Svi puše Pijesak se ovdje ne bi posramio ni onog iz Barcelone ili Azurne obale, a ni Bejrut se ne treba sramiti slavnijih i razvikanijih mediteranskih gradova. Jedna stvar koju je nemoguće ne primijetiti u Libanonu jeste da gotovo svi puše!Duhanski dim i dalje je strašno popularan, o čemu jasno govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije.Naime, Libanonci su treća nacija na svijetu prema broju pušača, a situacija je gora samo u Crnoj Gori i Bjelorusiji.
Što se tiče Bliskog Istoka, Libanon je druga najmanja zemlja, odmah poslije Bahraina, a ako gledamo površinu, 206 Libanona stalo bi u Saudijsku Arabiju.Cesta koja vodi prema Balbeku poznata je po mnoštvu vinograda. Vino se tu proizvodi još od pamtivijeka (rimska vremena), a teren je idealan za mnoge sorte.Ako vas put nanese tu, posjetite vinariju "Chateau Ksara" s kojom ne možete pogriješiti.
Od Libanonaca više odmaraju jedino Indijci i Kolumbijci, koji na posao ne moraju doći 18 dana u godini, piše portal Punkufer.hr.

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Zemlja duhanskog dima i izvrsnih vina u kojoj slave čak 16 praznika

Putovanja

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Zemlja duhanskog dima i izvrsnih vina u kojoj slave čak 16 praznika