Na dva sata vožnje brodom od Kartahene u Kolumbiji nalazi se ostrvo veličine dva fudbalska terena, gdje ne postoje putevi i gdje ljudi žive veoma blizu jedni drugih. Riječ je o ostrvu Santa Krus del Isolte.Do prije nekoliko decenija, ovo ostrvo je bilo nenaseljeno, ali je ribarima bilo idealna stanica za odmor i sklonište od oluja.&nbsp;

Onda su neki od njih odlučili da tu ostanu. Još nekoliko njih im se pridružilo. Tako je ostrvo Santa Kruz del Isolte postalo ono što je danas: najnaseljenije ostrvo na svijetu. Upravo to je bio razlog zbog kojeg turisti dolaze na ovo mjesto jer svi žele da vide kako izgleda kada 1.200 ljudi živi na parčetu zemlje četiri puta gušće naseljenom od Menhetna – bez vode, kanalizacionog sistema, policije i bolnice.

Stanovnicima je ograničen pristup vodi, hrani i struji, ali 45 porodica i dalje živi u 97 kuća na 12.000 kvadratnih metara zemlje.&nbsp; 

Ostrvo se nalazi na prostoru okruženom koralima, pa je bilo idealna destinacija da ribari sagrade svoje domove.
Generacije naseljenika koje su prve doselile na ovo neobično mjesto, kuće su pravile od morskih i zemljanih materijala, kokosove ljuske, pijeska, a kasnije i od smeća.&nbsp;

Uprkos stalnom rastu populacije, život na ostrvu je prilično težak. Iako morskih plodova ima u izobilju, ostala hrana i kućne potrepštine moraju da se dovoze brodom. Kolumbijska mornarica je do skoro snabdijevala ostrvo pitkom vodom, ali to nije slučaj već nekoliko mjeseci, pa stanovnici koriste bačve za kišu kako bi prikupili vodu za piće i kupanje.&nbsp;Škola na ostrvu traje do desetog razreda, pa su đaci primorani ili da putuju ili da skroz napuste ostrvo. Ipak, mnogi dječaci biraju da ostanu sa svojim porodicama.&nbsp; 
Uprkos teškim uslovima za život, stanovnici kažu da su sretni i da žive u slozi.

Bez vode, policije i bolnice: Kako izgleda život na najnaseljenijem ostrvu na svijetu

Međunarodno popularni portal „Lonely Planet“ uvrstio je fotografije naše države, tačnije okoline glavnog grada među najbolje u svijetu.&nbsp;&nbsp; 

 

U tekstu pod nazivom „Vibrantne boje jeseni raspršile su preko sjeverne hemisfere“, autor na portalu „Lonely Planet“ fotografijama prikazuje neke od najljepših jesenjih prizora na sjevernoj hemisferi. 


 

- Kako vrijeme postaje hladnije u zemljama sjeverne hemisfere, prekrasne crvene, žute i narančaste jesenje boja pružaju veselje ljudima. Kombinacija prave količine sunca i hlada donosi spektakularne boje. Kako pokazuju ove fotografije, postoji dosta lijepih mjesta širom Evrope i Sjeverne Amerike, a ovdje izdvojena su naljepša – navodi se u tekstu. 


 

Autor uz tekst prilaže desetak fotografija, među kojima su prekrasni prizori u Njemačkoj, Holandiji, SAD-u, Engleskoj, Škotskoj, Rusiji, Turskoj ... 


 

Nama je međutim posebno zanimljiva fotografija iz BiH, koja je napravljena ove jeseni u blizini vodopada Skakavac na 12 kilometara od centra Sarajeva. 
 


&nbsp;

Slika iz Sarajeva među najljepšim u svijetu!

Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu Kornel u Njujorku pokazalo je da se ključ sreće krije u iskustvima, a ne u materijalnim stvarima.
Studija koju je predvodio psiholog doktor Tomas Gilovič (Gilovich) trajala je dvije decenije.

- Kupujemo stvari kako bismo bili sretni i to nam uspijeva, ali samo nakratko. Nove stvari su nam zanimljive samo u početku, ali se brzo naviknemo na njih. S druge strane, sreća koju osjećamo kada isprobamo nešto novo s vremenom se povećava jer ta iskustva postanu dio nas i izgrađuju naš identitet - pojasnio je Gilovič.

Pojednostavljeno, to je razlog zašto ste majicu za kojom ste dugo patili obukli svega dva puta, a prvo ljetovanje bez roditelja pamtit ćete čitav život. Gilovič savjetuje da novac koji štedite za novi televizor potrošite na neko putovanje ili novi hobi.

- Možete da volite materijalne stvari. Možete čak da mislite da su vezane za vaš identitet, ali one mogu postojati i bez vas. S druge strane, vaša iskustva su zaista dio vas - zaključio je naučnik.

Evo zašto novac treba trošiti na putovanja

Prva planinska koliba na obali jezera Luize izgrađena je 1890., dok su prvi posjetioci vjerovatno stigli 10.000 godina ranije. Aboridžini su živjeli u planinskom lancu nazvanom Roki Mauntins još od povlačenja glečera iz ledenog doba. Tom Vilson (Wilson) bio je prvi stranac koji je vidio ovo jezero. Očaran njegovom bojom nazvao ga je "Smaragdno jezero". Tokom 1884. jezero je preimenovanu u Luize u čast princeze Luize Karoline Alberta (Louise Caroline Alberta), četvrte kćerke kraljice Viktorije (Victorije).

Udaljeni od čuda tehnologije građani Kanade vraćaju se u iskonsko stanje, udišu svjež zrak, predaju se čarima prirode, te koriste svaki trenutak bijega od urbanizovane sredine pune automobila, kompjutera i brzog tempa života.

Ovo poznato jezero zaštićeno je za sva vremena u Nacionalnom parku Banf. Potreba zaštite ovog područja uvidjela se još od ranih dana turizma u planinama.

Svaki građanin je svjestan njegove dužnosti, stoga radi na očuvanju i zaštiti prirode. Jezero i prostor oko njega je čist, a za takvo nešto zaslugu preuzima država koja konstantno radi na promovisanju pozitivnih vrijednosti, ali i građani koji uvažavaju ovakvo nešto.

Pošto je samo jezero smještenu u planinama, mnoge životinje nastanile su ovaj prostor. Hladne zime odgovaraju mrmotima i vjevericama. Ovaj prostor također nastanjuju divlje koze, grizliji, vukovi i risovi. Što se tiče života u jezeru poprilično je limitiran zbog visokih temperatura. Domaće ribe su morska pastrmka, bik pastrmka i planinska bijela ribica.

Temperatura u planinama tokom ljetnih dana poprilično je prijatna, tako da većina građana u planinske predjele idu u šorcevima i majicama kratkih rukava. Parking mjesta su i više nego zauzeta, a većina posjetilaca se parkira na udaljenosti od 1 do 2 kilometra.

Porodično ili individualno, prvi put ili ko za koji, naprosto, osjećaj je isti za sve, ovog divnog mjesta nikada se nagledati i nikad ga iskustiti dovoljno. Većina turista se odlučuje za planinarenje, vožnju kajakom ili biciklom.

Dok jedni odlaze, drugi dolaze i tako u nedogled, čak i kada se spusti noć jezero ne ostaje samo, baš tada na snagu stupaju kamp kućice, koje Kanađanima omogućavaju produženi boravak na ovom mjestu.

Nije pitanje da li ovakvo nešto postoji u drugim državama, ljepote svugdje ima, no pitanje je da li ovakvo nešto druge države njeguju kao što to radi Kanada i njeni stanovnici. S pogledom na smaragd smješten u krilu planina Kanade završavam ovaj tekst u nadi da ću se opet doći ovdje i uživati u ovoj ljepoti.

Kanadski smaragd - jezero Luize

Monschau (na francuskom Montjoie), historijski je grad smješten u planinskom lancu Eifel, svega dva kilometra od njemačke granice s Belgijom.&nbsp; Ovo je jedan od rijetkih gradova u Njemačkoj koji je ostao netaknut za vrijeme Drugog svjetskog rata te se stoga smatra najljepšim gradom u regiji Rheinland. Cijeli grad živi od turizma, a vrvi hotelima, restoranima, kafićima i suvenirnicama.

Prvi put grad se spominje 1198. godine pod imenom Montjoie, a razvio se oko srednjovjekovnog dvorca u kojem su stolovali knezovi Julicha.&nbsp;Tokom svog postojanja grad je pretrpio brojna pljačkanja i razaranja, ali je ipak uspio obnoviti svoj šarm.

Ovo mjesto, smješteno u šumovitim brdima, nema nekih specifičnih sadržaja koje može ponuditi svojim gostima.&nbsp;Posebnim ga čine njegove uske ulice obrubljene obraslim kućama, pogled na rijeku Roer ili sama panorama na grad s obližnjih vrhova.

Srednjovjekovni je dvorac ruševan. Dijelovi bedema i mnogih obrambenih kula vidljivi su na svakom koraku, posvuda po gradu.&nbsp;U centru grada nalazi se 'Rote Haus', ogromna barokna vijećnica koja je pripadala lokalnoj plemićkoj porodici. Za posjetitelje je dostupno četiri od osam spratova, koji su zapravo poprilično raskošno uređeni.&nbsp;Soba koja se posebno ističe u cijelog vijećnici jest prva soba s lijeve strane kada se uđe u zgradu. Nema posebnog naziva ni historijskog značaja.&nbsp;Jedinstvena je po tome što je prepuna slika, a sve su slike bez drvenih okvira, odnosno okviri su im naslikani na zidu oko njih.&nbsp; 
Ako želite uživati u ovom šarmantnom gradiću, bit će vam potreban vlastiti automobil. Budući da do grada ne vozi voz, autobusi su više iznimka nego pravilo. Najbliži je put autocestom E40 između Liege i Aechena.&nbsp;Na izlazu broj 38 skrenete za Eupen, a zatim slijedite cestu N67 koja se proteže kroz park High Fens sve do Monschaua.&nbsp;Ako dolazite iz smjera Kölna, onda idete cestom E29 prema Euskirchenu, izađete na izlazu 111 i pratite cestu kroz Gemund i Schleiden.

Kao iz bajke: Nevjerovatan njemački grad do kojeg ne voze autobusi ni vozovi, a vrvi turistima

Jeste se ikad zapitali zašto na slici za pasoš uvijek morate izgledati ozbiljno? Zašto ne možete razvući osmijeh od uha do uha? Zašto vam vlasti ne daju da pokažete veselje? E, pa za to sve postoje vrlo dobri razlozi.
U Francuskoj je prije nekog vremena jedna od najčešćih šala bila rečenica "Mi smo Francuzi, ne smijemo se". Posljedica je to bila odluke koju je donio jedan sudija, a koja jasno govori o tome kako se prilikom slikanja za lične karte i pasoše ne smijete smijati.&nbsp;Mnogi su se Francuzi u tom trenutku sjetili i Britanaca, kojima su se smijali kad su donijeli istu odluku prije više od 10 godina.Zašto ovakva odluka i zašto u velikom broju zemalja nije dozvoljeno osmjehivanje prilikom slikanje za dokumente? Odgovor je – zbog sigurnosnih razloga, piše punkufer.hr.Naime, vaš pasoš ima čip koji sadrži biometrijske podatke o vama koji su izvedeni iz fotografije. Ta se fotografija prilikom izrade pasoša skenira i izvode se ključne karakteristike vašeg lica, kao što su udaljenost između očiju, udaljenost od nosa do brade te se na taj način stvara "matematička mapa".Tako na primjer nošenje sunčanih naočala ili široki osmijeh smanjuju efikasnost algoritma i ometaju stvaranju mape. Prilikom dolaska na aerodrom snima vas kamera koja skenira vaše lice. Tada kompjuter odlučuje podudara li se matematička mapa koja se stvara na aerodromu s onom u vašoj pasošu.&nbsp;Saznavši sve ovo, čini se da smo ponekad predaleko otišli, ali opet, ako se na ovaj način mogu spriječiti potencijalni napadi, preživjet ćemo nekako i kamere koje valjda znaju više o nama i od nas samih.

Nećete vjerovati zašto se za pasoš moramo slikati ozbiljni

Ljudi su od davnina bili fascinirani životinjama. Ptice su bile predmet obožavanja svih kultura. Svatko je barem jednom u životu poželio imati krila. Želja za bijegom i odmorom od modernog svijeta nedavno je dobila novi oblik - oblik ptičijeg gnijezda.

Ptičije gnijezdo napravljeno za ljude smješteno je u divljini Kenije. Ideja je spojiti turizam i očuvanje prirode i životinjskog carstva. Gnijezdo je izgrađeno od drveta i grančica, a iz njega ljudi mogu promatrati divlje životinje i prekrasnu prirodu Kenije.

Iako je cilj maknuti se od brzog i modernog svijeta, gnijezdo ima sve potrebno za "normalan" život, a to uključuje i toplu vodu. No ovaj si užitak rijetko tko može priuštiti. Jedna noć u gnijezdu košta 1150 dolara. Nadamo se da će u skorijoj budućnosti postojati više eko-friendly ideja koje će ljude spajati s prirodom - mentalno i fizički.

Ptičije gnijezdo za ljude savršeno je mjesto za bijeg od modernog svijeta

Ukoliko i slijedećeg ljeta planirate da odete na odmor u Grčku, pripremite se, jer će vas ljetovanje u toj zemlji sasvim sigurno koštati više nego prethodnih godina. Naime, od 1. januara 2018. uvode se boravišne takse koje za desetodnevno ljetovanje mogu da iznose i do 40 eura.Grčke vlasti odlučile su da od slijedeće godine uvedu novi namet u vidu boravišne takse, čija visina će zavisiti od vrste smještaja, a računat će se kao fiksni iznos po danu i po sobi.

Kako je objavio portal "grckainfo.com", najeftinije će biti u privatnim sobama, studijima i apartmanima, gdje će koštati 0,5 eura po danu, što znači da će desetodnevno ljetovanje u toj vrsti smještaja poskupjeti za pet eura.

Toliko će koštati i boravišna taksa u hotelima sa jednom i dvije zvjezdice, dok će smještaj u hotelima sa tri zvjezdice zbog boravišne takse poskupjeti za 1,5 eura po danu, odnosno 15 u slučaju odmora do deset dana.

U hotelima sa četiri zvjezdice biće još skupljem i u njima će novi namet iznositi tri eura po danu, dok će najskuplje, očekivano, biti u hotelskom smještaju sa pet zvjezdica. U njima će boravišna taksa koštati četiri eura po danu, odnosno 40 za desetodnevno ljetovanje.

Takse će biti uključene u ukupnu cijenu boravka i gostima se neće naplaćivati posebno.

Prema pisanju portala Insider.gr, hotelska industrija Grčke smatra ovaj namet apsurdnim, jer je turizam jedan od rijetkih sektora grčke ekonomije koji je izdržao krizu. Grčka već ima najveće poreske stope za turističke usluge u poređenju sa ostalim konkurentskim mediteranskim zemljama.

Najniži porezi u Turskoj

Turska primjenjuje najniži stepen poreza od osam posto, Kipar ima porez od devet posto za sve hotelske usluge, a Italija i Španija primjenjuju porez od deset posto.

Prema nedavnom istraživanju Instituta za turistička preduzeća SETE, na 100 eura koje jedan hotel od četiri zvjezdice u Grčkoj dobije od gosta, 33.4 eura odlazi na poreze i doprinose za socijalno osiguranje. Na Kipru je ta cifra mnogo manja i iznosi 16.1 eura.

Zbog svega ovoga hoteli su prisiljeni da posluju sa znatno nižim maržama kako bi poboljšali svoju konkurentnost.

Zbog novih nameta u Grčkoj ljetovanje će koštati od pet do 40 eura više

Postoje desetine država koje vam nude državljanstvo, naravno uz određenu novčanu kompenzaciju. Za sve nas koji nemamo milione, ovo su države koje nude državljanstvo za manje novca, piše CNBC.com.&nbsp; 
Malta je bila u centru pažnje prošle sedmice kada je parlament odobrio da se državljanstvo može kupiti za 900.000 dolara. Pasoš dolazi sa punim beneficijama EU, a ovaj pasoš je i također najmanje restriktivan za sve one koji vole putovati.

Da biste imali pravo na duži boravak u Portugalu morate uložiti 675.000 dolara u neku nekretninu, ali to vam i dalje ne daje puno državljanstvo.

Početkom ljeta Irska je smanjila investicijski zahtjev za 50 posto, što znači da sada za 675.000 dolara možete dobiti prebivalište, a uz malo strpljenja i pet godina čekanja i pasoš.

Bolju opciju nudi Latvija gdje možete dobiti petogodišnje državljanstvo za samo 96.000 dolara, kojim dobijate pristup državama Šengena.

Bugarska je na spisku država koje nude puno državljanstvo za 500.000 dolara, a ukoliko ipak više volite Makedoniju, državljanstvo će vas koštati isto, s tim da morate zaposliti i 10 ljudi.

Pasoše zemalja Bliskog Istoka je skoro nemoguće dobiti, ali ima izuzetaka. U Dubaiju, koji pripada Ujedinjenim Arapskim Emiratima zahtjev za državljanstvo možete predati samo kada kupite imovinu u vrijednosti od 273.000 dolara.

Ako ipak volite malo egzotičnije krajeve, Karipska ostrva Antigua i Barbuda nude pravo prebivališta za skromni ulog u nekretnine od 400.000 dolara. Ovom ponudom dobijete i pravo putovanja u 131 državu bez dodatnih viza.

Ukoliko želite besplatnu varijantu postoji Paragvaj. Ova zemlja u Južnoj Americi nudi državljanstvo svim osobama koje su tu provele najmanje tri godine.

Kupujete državljanstvo? Evo u kojim državama je najjeftinije

Turisti koji bi željeli da zagrabe šaku pijeska za uspomenu sa italijanskih plaža i da ga odnesu kući mogli bi da se suoče sa kaznom koja ide čak do 3 hiljade eura.

Nacionalna turistička zajednica saopštila je da se specifična pravila, kao i visina kazni, razlikuju od jednog do drugog italijanskog regiona.

Na primjer, vlada na Siciliji nedavno je pooštrila zakon i zabranila odnošenje pijeska čak i u malim količinama, kao i kamenčića, kvarca i školjki.

Kako se navodi, prema zakonu uvedenom ovog ljeta, svako ko "uzme, zadrži ili prodaje male količine bez dozvole" suočiće se sa kaznom između 500 i 3.000 eura, a ta mjera je rezultat činjenice da se pijesak u velikim količinama odnosio sa plaža.

Prema pisanju BBC-a, samo u u tri ljetna mjeseca 2015. skoro pet tona pijeska je zadržano na aerodromu Elmas.

- Uzimanje male bočice pijeska ne izgleda puno ali ako milioni turista to učine, tone i tone će svake godine nestajati, - navode italijanske vlasti.

Kazna za krađu pijeska sa plaže 3.000 eura

Velik broj ljudi će vam reći da je Dubai najuzbudljiviji grad na svijetu - sa svim tim luksuznim neboderima, tonama zlata, skupocjenim automobilima, bajkovitim restoranima i ludim noćnim klubovima, piše Express.hr.&nbsp;No, to je slika koja se servira turistima koji ispijaju koktele kraj bazena prije nego odu u zlatom optočene wc-e... No, Dubai ima i svoju znatno mračniju stranu, a ona se prije svega odnosi na ograničavanje ljudskih sloboda. Te stvari će svakako teže pasti turistima sa Zapada, osobito onima koji su neupućeni, a naizgled normalnim i drugdje u svijetu prihvaćenim ponašanjem mogu zaraditi osudu u javnosti, financijske globe, pa čak i zatvorske kazne.&nbsp;Koliko posjećivanje Dubaija može biti riskantan put, otkriva i nedavni slučaj britanskog turiste Džejmija Harona (Jamie Harron), koji je uhapšen zbog "javne nepristojnosti".Prema njemu, riječ je bila o čistom nesporazumu - on je stavio svoj dlan na nekoga kako bi izbjegao prolijevanje svog pića dok je pokušavao proći kroz natrpani kafić, piše Independent. No, bijes muškarca kojeg je dotakao&nbsp; bio je dovoljan da se Haronu zabrani izlazi iz Dubaija dok se policijska saga ne okonča, zbog čega je dobio i ogromne pravne troškove jer je morao unajmiti oadvokata čije su cijene tamo paprene.&nbsp;Njegovi su roditelji apelirali na druge svjetske putnike da svakako izbjegavaju taj grad. Ovo su još neke od stvari zbog kojih biste se mogli naći ili završiti u nevolji.Pažljivo se pakirajte!&nbsp;Unošenje pornografskih materijala, svinjetine i droge može vas dovesti u ozbiljne neprilike. Primjerice, japanski je inženjer, koji je poslom putovao u Dubai, uhapšen jer su policajci na aerodromu u njegovoj koferu našli pornografske DVD-e koje je uzeo da&nbsp; "prikrati" vrijeme. Čak i unošenje analgetika može biti opasno, upozoravaju znalci.&nbsp;Zatvor zbog ljubljenja u javnosti&nbsp;Ljudi u Dubaiju su većinom muslimani, što znači da se pravila, a osobito ona o intimnosti, strogo provode. Sve one cool slike s Instagrama lako mogu zavarati prikazujući ga liberalnim mjestom, no to je najveća greška koju čovjek može napraviti prije posjete tamo. Ne samo da je zabranjeno ljubljenje, već je i ilegalno držati se za ruke u javnosti - a turisti koji prekrše ta pravila plaćaju ogromne kazne.Odluče li se pobuniti, čak im i prijeti kazna zatvorom. Nije potrebno niti isticati kako su seksualni odnosi prije braka zabranjeni u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pa je i takvo ponašanje velik rizik.&nbsp;Preko dana konzerve, po noći "raspašoj"&nbsp;Iako su zakoni strogi po pitanju alkohola, droge i seksa, pravila ne vrijede uvijek. Djevojka se može naći u nevolji samo ako korača ulicom nepokrivenih ruku, no, kad zapadne noć - sve se mijenja. Najstarija profesija na svijetu cvate u Dubaiju - postoji više od 30.000 prostitutki koje otvoreno pokazuju svoju kožu i naplaćuju 500 dolara po satu.&nbsp;No, to nije glavni problem. Najveći je problem što poduzetnici i moćnici podržavaju prostituciju i na tome zarađuju, a bijelo je roblje prljava javna tajna Dubaija na koju policija žmiri. Tako za ženu koja sama stoji navečer u baru će većina pomisliti da se prodaje, pa se ne treba čuditi ako vam neki biznismen pristupi u toj situaciji.&nbsp;Deportacija zbog negativne kritike&nbsp;Sloboda govora je mit. Ko god javno iznosi mišljenje s kojim se moćnici ne slažu, dobiva telefonski poziv od tzv. tajne policije Dubaija. Vrlo direktno, oni daju dva izbora - zašutjeti ili izgubiti sve što imaju.&nbsp;Osim toga, čak 80 posto stanovnika su useljenici, a zakon je tako kompliciran da se punopravnim građaninom ne može postati bez gomile novca i strpljenja, bez obzira živite li tamo 10 ili 50 godina.&nbsp;Ako stranac progovori nešto loše - jednostavno ga deportiraju.&nbsp;Ne jedite u javnosti&nbsp;Zabranjeno je jesti ili piti u javnosti tokom svetog mjeseca Ramazana, nevezano za to jesi li musliman ili nisi. Strane parove tako često kažnjavaju i zbog pijenja soka na benzinskim pumpama i sličnim mjestima. Ipak, ta se pravila često krše u hotelima, pa se oni smatraju "sigurnim zonama".

Mračna pravila Dubaija: S ovim se riskira zatvor

Nemanja Lendić, budući profesor historije iz Bosanske Gradiške, u svojoj nastavničkoj karijeri imat će itekako šta da priča učenicima. Nakon biciklističkog osvajanja Atine i Rima, Nemanja se početkom juna ove godine uputio na biciklistički maraton, koji je već sada duži od 8.500 kilometara.&nbsp; Trenutno se nalazi u okolici Kijeva, a prije Ukrajine, biciklom je od Bosanske Gradiške, odakle je krenuo 1. juna, prošao našu zemlju, potom Srbiju, Rumuniju, Bugarsku, Tursku, Gruziju i Rusiju.

Teško do viza 

- Najveći izazov na ovom putovanju bio mi je proći kroz kavkaski kalifat. Čak sam noćio kod bivšeg čečenskog borca - kaže Lendić.

Nemanja je prvobitno krenuo na put dug 20.000 kilometara, do Tokija, ali su ga birokratske zavrzlame s vizama i nedostatak sredstava primorali da promijeni smjer i da preko Ukrajine krene ka centralnoj Evropi.

- Kada sam imao novca, bilo je teško doći do viza, a bez novca, to je skoro nemoguća misija. Pomoć je izostala i iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. Kada sam im predao zahtjev za ovaj projekt i tražio pomoć u osiguravanju viza, kontaktirao sam sa tri osobe koje su prebacivale odgovornost jedni na druge i to je trajalo danima - ogorčen je Nemanja.

Povratak kući 

Očekuje da će se u rodnu Bosansku Gradišku vratiti krajem novembra, a tek će onda sve utiske sabrati u pisano štivo. Kaže da ga je svijet iznenadio svojom ljepotom, naročito toplinom ljudi.

- Svijet je, zaista, sjajno mjesto. To posebno vrijedi za Tursku i Rusiju, gdje su ljudi srdačni, dobronamjerni i uvijek rado pomognu - govori najveći bh. avanturista, koji će do povratka kući na svom biciklu ostvariti nevjerovatnih 12.000 kilometara.

<h2>Želi posjetiti Černobil&nbsp;</h2>

Ovaj apsolvent Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci tokom svog putovanja pravi snimke i sklapa zanimljive priče o ljudima, gradovima i mjestima kroz koja prođe.&nbsp;Trenutno čeka dozvolu iz Kijeva da uđe u Černobil i snimi film o ovom gradu duhova, nekadašnjem poprištu velikog nuklearnog incidenta.


<h2>Ugoste ga prijatelji 
</h2>

Nemanja na biciklu nosi mnoštvo opreme, od šatora, gorionika i pribora za kuhanje, do rezervnih dijelova, garderobe i drugih potrepština.&nbsp;Popravljao je kvarove u Turskoj i drugim zemljama, a bilo je dana kada nije ni rasklapao šator za spavanje.


- U mnogim gradovima u Rumuniji, Turskoj, Gruziji i Rusiji spavao sam kod prijatelja, zaljubljenika u biciklizam. Nevjerovatno je da me je prilikom ulaska u Gruziju dočekao moj prijatelj iz rodnog grada, inače preduzetnik, koji tamo trenutno izvodi radove - rekao je Lendić.

Za četiri mjeseca biciklom prošao 8.500 kilometara kroz osam država

Prelijepa priroda, raskošne plaže, idealne temperature, samo su neki od epiteta kojima se mogu opisati ove nevjerovatne destinacije.

Britanski Djevičanski otoci
Plavetnilo Djevičanskih otoka je toliko jedinstveno pa se ovi otoci konstantno visoko kotiraju i nalaze na listama kao top-destinacija na Karibima. Kao i drugi otoci imaju bijeli pjesak i ljepote koje nam mogu ponuditi, ali tajna ovih otoka je u tome što ovdje nema velikih gužvi i nisu pretrpana velikim luksuznim odmaralištima.

Kostarika

Kostarika se odlikuje tropskim prašumama, vulkanskim planinama, čarobnim plažama i divljim rezervatima, ova zemlja u Centralnoj Americi privlači avanturiste i ljubitelje životinja. Obavezno istražite ljepotu udaljenog Nikoja poluotoka i suočite se sa zapajujuće lijepim pejzažima.

Tahiti, Francuska Polinezija

Od luksuznih bungalova raspoređenih po plavetnilu kristalno čiste tirkizne vode, do bogate vegetacije i vodopada, na Tahitiju se sve vrti oko živopisnih pejzaža. Najveći otok u Francuskoj Polineziji je idealno za one koji tragaju za usamljeničkim mjestima. Srdačni Tahiti je mjesto gdje morate uživati sporo u svemu - od spektakularnih laguna pa do vrhunskih kulinarskih specijaliteta.

San Sebastijan, Španija

San Sebastijan je grad koji zaslužuje da se nađe na listi želja svih svjetskih putnika. Prepoznatljiv je po divnim plažama, jedinstvenoj kulturi, fantastičnim restoranima. Ovaj grad je stvoren za prave ljubitelje gastronomije i jedan je od najljepših evropskih gradova. On ujedno nudi najljepše i najukusnije specijalitete, piše LuxLife.rs. 

Puket, Tajland

Najveći otok na Tajlandu, je toliko jedinstven da ovdje možete pronaći široke pješčane plaže, krečnjačke pećine i prepoznatljive kamene formacije nalik vajarskim skulpturama. Na ovom otoku postoji dovoljan broj SPA centara, odličnih restorana, luksuznih hotela i umjetničkih galerija koje će vas impresionirati. Puket je mjesto koje je važno obići tokom suhe sezone koja traje u periodu od novembra do aprila.Serengeti Nacionalni park, Tanzanija

Nacionalni park Serengeti nalazi se na sjeveru Tanzanije i dom je godišnjoj selidbi miliona životinja, tačnije gnua i zebri koje su u potrazi za hranom. Ovdje možete da se sretnete sa gazelama, babunima pa i hijenama. Smatra se da se u parku Serengiti nalazi najbrojnija populacija afričkih lavova.

Bali, Indonzija

Indonežanski otok nudi najljepše plaže na svijetu, planine vulkanskog porijekla, hramove posvećene slonovima i užitak u odmaralištima sa pet zvjezdica. Ovdje ćete doživjeti jedinstveno iskustvo budući da je Bali sinonim za egzotiku. Obilje zabave, sportova na vodi, odličan šoping, izvrsna hrana, uzbudljiv noćni život sve vas to čeka na Baliju.

Ovdje će vam biti toplo čak i zimi

Kada prosječan stanovnik planete Zemlje čuje riječ "Venecija" momentalno sebe zamišlja kako, zavaljen u gondoli, klizi niz Grand-kanal dok sluša gondolijera kako pjeva neku italijansku kanconu. Nema nikakve sumnje da je gondola simbol Venecije, iako svako ko je posjetio "Kraljicu Jadrana" i "Nevjestu mora" zna da ova romantična slika ne odgovara realnosti.

Do početka XVI stoljeća u prijestolnici ondašnje Mletačke republike bilo oko 10.000 gondola koje su plovile po njenim kanalima i prevozile uglednike, zvaničnike, trgovce i robu. Međutim, gondolijeri su vrlo brzo stekli lošu reputaciju: međusobno su se sukobljavali oko teritorija i mušterija, kockali su se, otimali pare od putnika uz prijetnju oružjem, čak pribjegavali i fizičkom nasilju. Zato su bogati Mleci kupovali sopstvene gondole i zapošljavali po dvojicu gondolijera koji su ih vozikali po gradu i održavali čamac.

Gondola je tako postala statusni simbol, opremljena u skladu sa potrebama privatnog vlasnika, bogato ukrašena, rezbarena, pozlaćena, sa kabinom ušuškanom u svili i kadifi iza zavjese, razmetljivo obojena iz želje da privuče pažnju i pokaže da je njen posjednik imalac ukusa i pratilac mode.

Neka vas ne zbuni to što su danas sve gondole obojene u crno: to je posljedica jedne odluke mletačkih vlasti iz 1562. godine po kome sve gondole u Serenisimi, izuzev ceremonijalnih, moraju da budu crne kako bi se izbjegla ekstravagancija. Naravno, najbogatiji su Mlečići radije plaćali kazne čime su dodatno isticali svoj superiorni status.

Današnji oblik gondola je dobila u XIX stoljeću, iako su se gondole razvijale sve do sredine XX stoljeća kada su gradske vlasti zabranile dalje modificiranje.

U prošlosti, svaka je gondola izrađivana u malom porodičnom brodogradilištu koji se zvao "skvero"; sa oca na sina pa na unuka i praunuka, i tako dalje, učilo se kako da se izabere drvo najboljeg kvaliteta, a koristila se bukva, trešnja, jela, ariš, lipa, mahagonij, hrast ili orah.

Većina od 500 sati koliko je bilo potrebno za izradu jedne jedine gondole otpadalo je na posljednju etapu proizvodnje: lakiranje vodootpornom glazurom. Svaka porodica je imala svoj tajni recept koji je ljubomorno čuvala, a glazura se nanosila više puta.

Kada je sve bilo gotovo, i dalje nije sve bilo gotovo. Tada su na scenu stupali proizvođači dodatnih dijelova, ako tako možemo da se izrazimo: specijalizirane zanatlije snabdijevali su svoje gondolotvoračke kolege kabinama, ornamentima i svim drugim sitnicama koje "život" znače.

Izrađivači vesala postali su vremenom njihovi nerazdvojni partneri. Raskošno rezbareni naslon za veslo, "forcola", počeo je kao krajnje jednostavna i svedena viljuška ali je evoluirao u vrlo preciznu alatku koja gondolijeru omogućava da veslom barata na bezbroj načina te tako manipulira čamcem i snalazi se u gužvi uskih mletačkih kanala.

Krajem XIX stoljeća izrađivači gondola počeli su da lijevu stranu čamca prave širom od desne, kao kontrabalans sili koju stvara jedan gondolijer, a koja je njima omogućila da upravljaju plovilom samo s desne strane i bez dizanja vesla iz vode.

Naravno, tehnološki napredak je doveo do toga da danas postoji samo oko 400 gondola u Veneciji čije usluge po paprenim cijenama koriste isključivo turisti. Rođeni Mleci su prešli na savremenije oblike transporta po svojim kanalima, poput glisera i motornih čamaca. Da nije nesnosnih turista, gondole bi izumrle.

Čudesna historija gondola: Ovako je Venecija dobila svoj simbol

Šetalište unutar kraljevske palate Deoksu, kameni put dug 1,1 kilometar, otvoreno je za javnost nakon 60 godina i posjetiocima će pružiti uvid u posljednje kraljevstvo Južne Koreje.

Sto godina nakon smrti kralja Gojonga, pretposljednjeg vladara posljednjeg korejskog kraljevstva Džoseon, u srcu Seula je otvorena čuvena staza uz kameni zid koji okružuje palatu.

Na zapadnoj granici tog zida nalazila se britanska ambasada u Seulu, zbog čega je na šetalištu od 1950. godine postojao prekid od 170 metara.

Nakon tri godine rada sa vladom Seula, britanska ambasada se odrekla 100 metara blokiranog puta, pa je šetalište, poznato i kao Doldamgil, otvoreno za javnost nakon renoviranja.

Legenda kaže da će svaki par koji prošeta tom stazom raskinuti svoju vezu ili brak.

Vjeruje se da legenda potiče od vremena kada je seulski Porodični sud bio uz pješačku stazu, navodi agencija Jonap.

Da li biste prošetali ukletom stazom?

Ako se odlučite za fotografiranje na nekima od ovih mjesta, možda ćete dobiti visoku novčanu kaznu ili čak završiti iza rešetaka.
Na nekima od njih vjerovatno ćete proći samo sa mnoštvom uvreda, ali bi, u svakom slučaju, trebalo da se trudite da tamo ne vadite fotoaparat i da se “ne pravite pametni” kad ih posjetite.
Amsterdam

U glavnom gradu Holandije “grijeh” je fotografirati u Četvrti crvenih fenjera, poznatoj po mnogobrojnim bordelima.&nbsp;Njihovi vlasnici preziru slikanje prostitutki u izlozima, tako da ako se odlučite na fotografisanje, a slučajno vas neko uhvati u tome, budite spremni na to da će vam neko razbiti fotoaparat ili, u gorem slučaju, možda i vas.

Južna Koreja

Zemlja u kojoj je zabranjeno slikati žene u bilo kojem javnom prostoru, bez njihovog pristanka. Kršenje tog pravila može da se protumači kao seksualno agresivno ponašanje, što može rezultirati novčanom kaznom i do 7.000 eura. U najgoroj varijanti, možete biti kažnjeni zatvorskom kaznom u trajanju do pet godina.

Sjedinjene Američke Države

U zemlji “slobodnih” nećete proći kao u Južnoj Koreji. Ipak, Amerikanci su najosjetljiviji na slikanje privatnog vlasništva (prvenstveno nekretnina), pa bi bilo dobro dobiti dozvolu od vlasnika prije nego što se odlučite na slikanje.&nbsp;Najvažnije od svega je da poštujete znake zabrane.

Ujedinjeni Arapski Emirati

Slikanje zabranjenih stvari smjestit će vas u zatvor do tri mjeseca i olakšati vam novčanik za oko 1.500 eura. Na mnogim lokacijama zabranjena je upotreba kamere. Uz to, neka vam ne pada na pamet da slikate vladine zgrade, mostove i palate šeika.&nbsp;Zabrana slikanja palata je čak i zakonom propisana.

Sjeverna Koreja

Vrlo jednostavno – bez dozvole zabranjeno je slikati apsolutno sve. Ali, ako ste se već odlučili za posjetu sjevernijoj od dvije Koreje, budite spremni da poštujete pravila. Iz hotela ne izlazite bez vodiča i ne slikajte bez njegove dozvole, jer biste u suprotnom mogli da snosite vrlo neprijatne posljedice.

Engleska

Možete da fotografirate šta god hoćete, osim ako fotografije želite da koristite u komercijalne svrhe. Za to morate da dobijete posebnu dozvolu. Naprimjer, Trg Trafalgar i Parlament u komercijalne svrhe možete da fotografirate samo uz dozvolu gradonačelnika Londona.

Japan

U Zemlji izlazećeg sunca zabranjeno je fotografiranje određenih hramova i statua Bude. U nekim hramovima zabrana važi samo tokom manjeg dijela godine, dok je u drugima zabrana stalna. Zato je potrebno čitati natpise.

Alžir

Prilično konzervativna zemlja, naročito njen južni dio, pa je fotografiranje moguće jedino uz dozvolu.&nbsp;Da biste slikali žene, morate da tražite dozvolu njihovih muževa ili očeva. Također, najstrožije je zabranjeno slikanje mostova i vojnih objekata.

Bez vode, policije i bolnice: Kako izgleda život na najnaseljenijem ostrvu na svijetu

Slika iz Sarajeva među najljepšim u svijetu!

Evo zašto novac treba trošiti na putovanja

Kanadski smaragd - jezero Luize

Kao iz bajke: Nevjerovatan njemački grad do kojeg ne voze autobusi ni vozovi, a vrvi turistima

Nećete vjerovati zašto se za pasoš moramo slikati ozbiljni

Ptičije gnijezdo za ljude savršeno je mjesto za bijeg od modernog svijeta

Zbog novih nameta u Grčkoj ljetovanje će koštati od pet do 40 eura više

Kupujete državljanstvo? Evo u kojim državama je najjeftinije

Kazna za krađu pijeska sa plaže 3.000 eura

Mračna pravila Dubaija: S ovim se riskira zatvor

Za četiri mjeseca biciklom prošao 8.500 kilometara kroz osam država

Ovdje će vam biti toplo čak i zimi

Čudesna historija gondola: Ovako je Venecija dobila svoj simbol

Da li biste prošetali ukletom stazom?

Novčana kazna ili zatvor za nepoštivanje: U ovim svjetskim destinacijama zabranjeno je fotografiranje

Putovanja

Bez vode, policije i bolnice: Kako izgleda život na najnaseljenijem ostrvu na svijetu

Slika iz Sarajeva među najljepšim u svijetu!

Evo zašto novac treba trošiti na putovanja

Kanadski smaragd - jezero Luize

Kao iz bajke: Nevjerovatan njemački grad do kojeg ne voze autobusi ni vozovi, a vrvi turistima

Nećete vjerovati zašto se za pasoš moramo slikati ozbiljni

Ptičije gnijezdo za ljude savršeno je mjesto za bijeg od modernog svijeta

Zbog novih nameta u Grčkoj ljetovanje će koštati od pet do 40 eura više

Kupujete državljanstvo? Evo u kojim državama je najjeftinije

Kazna za krađu pijeska sa plaže 3.000 eura

Mračna pravila Dubaija: S ovim se riskira zatvor

Za četiri mjeseca biciklom prošao 8.500 kilometara kroz osam država

Ovdje će vam biti toplo čak i zimi

Čudesna historija gondola: Ovako je Venecija dobila svoj simbol

Da li biste prošetali ukletom stazom?

Novčana kazna ili zatvor za nepoštivanje: U ovim svjetskim destinacijama zabranjeno je fotografiranje