<p>Rijeka Amazon je dugačka 7.000 kilometara, ima gotovo 10 hiljada pritoka, te više vode nego Nil i Mississippi zajedno, mjestimično je široka i po 10 kilometara, dok se za kišnih sezona može proširiti i na 50 kilometara. Prašume i divljina koje ju okružuju tvore fascinantan ekosistem, a njene obale mame brojne avanturiste i putnike – baš zbog toga što je impresivna, ali i neistražena i opasna.</p><p>Da su njene prašume duboke i neistražene, da je stanište anakondi i nekih od najopasnijih pauka svijeta… to je općepoznato. Neki su spremni prevladati te strahove, a nekima baš to dodatno zadovoljava adrenalin.&nbsp;</p><p>Područje oko rijeke Amazon može biti opasno, naročito za strance koji dolaze bez iskustva, prethodne pripreme i kontakata među stanovnicima obližnjih područja.&nbsp;</p><h2>Krokodili i malarija</h2><p>Već na prvi pogled rijeka Amazon ne ulijeva neko povjerenje. Zbog njene smećkaste i muljevite boje ne može se naslutiti šta sve pliva ispod površine, a i nije baš voda kojom se želimo zagrcnuti plivajući u njoj. Smeđa boja dolazi od sedimenta koji nose njene struje. Dnevno se iz njenog ušća u Atlantski okean izlije čak 1,3 miliona tona komadića kamenja, zemlje i gline koje dovuče sa sobom.</p><p>Broj krokodila smanjio se kako je ova rijeka bujala, pa danas u njoj žive samo četiri vrste. Sve su četiri kajmani, među kojima je najveći crni kajman, poznat i kao "čudovište Amazona". Srećom, čudovište je samo veličinom jer može doseći i šest metara dužine, no on uglavnom jede manje životinje poput rakova, ptica, kornjača i riba. Rijetko se počasti većim plijenom, tako da uglavnom ne napada ljude.</p><p>Veća opasnost vreba ljude od napada povraćanja i dizenterije, groznice, kolere, malarije, Chagasove bolesti ili lišmanijaze. Zbog toga se prije putovanja u Amazon savjetuje nošenje pribora prve pomoći, odsjedanje u blizini apoteka i bolnica, nošenje dugih rukava i zaštitne odjeće te veliki oprez prilikom konzumiranja hrane i vode.</p><h2>Naoružani pauci, električne jegulje...</h2><p>U prašumama i vodama Amazona žive neke od najopasnijih životinja. Brazilski lutajući pauk smatra se jednim od najotrovnijih pauka svijeta, a poznat je i pod manje simpatičnim nazivom "naoružani pauk" i "ubica". Borben i malo lud, taj će se pauk uzdići na sve svoje stražnje noge te krenuti u kontranapad ako ga isprovocirate, a njegov ugriz, između ostalog, može uzrokovati višesatnu erekciju nakon koje slijedi neplodnost.&nbsp;</p><p>Još jedno fascinantno stvorenje jeste električna jegulja, tj. čak dvije novootkrivene vrste tih riječnih ubica. Jedna od njih je tzv. Electrophorus voltai, koja ima naboj od čak 860 volti – dovoljan da ubije konja ili krokodila, a svojim udarom može uzrokovati prestanak disanja i utapanje čovjeka čak i u plićim vodama.&nbsp;</p><p>Tu je i pirana crvenog trbuha čiji zubi režu meso poput noža, uključujući i ljudsko.&nbsp;</p><p>Od anakondi i škorpija do žutih žaba i mrava koji nose nadimak "metak" (jer je bol koji izaziva njihov ugriz uporediv s bolom koji čovjek osjeti kada je ustrijeljen), Amazon ulijeva dovoljno strahopoštovanja i potrebe za oprezom.&nbsp;</p><h2>Veliki i prljavi poslovi&nbsp;</h2><p>Kako bi dokazali snagu i izdržljivost, brazilski vojnici ovdje održavaju treninge. U tome im se ponekad priključuju i trupe iz Kolumbije, Perua i SAD, a posebno su se intenzivni treninzi održavali u trenucima kada su susjedne latino države očekivale masovan broj venecuelanskih izbjeglica. S druge strane, u prašumama Amazona vlada i potpuno bezakonje.</p><p>Britanski novinar Dom Filips (Phillips) i lokalni stručnjak Bruno Pereira, koji ga je vodio kroz predjele Amazona, ubijeni su tokom Filipsovog pokušaja da istraži trgovinu drogom, ilegalno iskopavanje zlata i ribarstvo u tom području. Još nije poznato imaju li njihova ubistva veze s otkrićima na koja su naišli tokom istrage, ali ta je mogućnost svakako velika.</p><p>Na ruti droge ističe se grad Leticia. Smješten je na obalama Amazona, na mjestu na kojem se dodiruju tri državne granice: brazilska, kolumbijska i peruanska. Odmah preko puta nalazi se i grad Tabatinga, koji kotira visoko na svjetskoj ljestvici opasnih gradova upravo zbog nasilja i ubistava, koji prate trgovinu drogom i sukobe raznih kartela.</p><p>Osim trgovine drogom divlja i trgovina zlatom. Ilegalni rudnici zlata postoje neovisno o zakonima koji štite domorodačke zajednice na tim područjima, pa se taj problem sve češće spominje pod imenom amazonska zlatna groznica. Iskopavanje zlata podrazumijeva aktivnosti koje štete osjetljivom ekosistemu, a pogađaju i same ljude. Otrovne hemikalije završavaju u zemlji i vodi, usput se vrši i ilegalan lov na egzotične životinje, a plemena koja žive izvan civilizacije u dodiru s rudarima i dilerima zlatom upoznaju strahote (dječije) prostitucije i trgovine ljudima, alkoholizma i nasilja. Područja u kojima se odvijaju te aktivnosti nisu mjesta u koja je preporučljivo zalaziti.</p><h2>Duboko u amazonskim prašumama</h2><p>Sve to samo je djelić onoga što se događa duboko u amazonskim prašumama. Prema procjenama, samo u brazilskom dijelu Amazona postoji stotinu plemena s kojima još nismo stupili u kontakt te gotovo 160 kopnenih sisavaca i čak 30.000 biljnih vrsta koje još nismo otkrili. Pridodajmo tome i činjenicu da svake godine u tom bogatom sistemu niknu brojne nove vrste biljaka, riba, ptica i sisavaca.</p><p>Ono što možda najviše fascinira, straši, ali i mami kod amazonske prašume jest činjenica da zapravo još nismo ni otkrili sve što se u njoj skriva…</p>

Postoji stotinu plemena s kojima još nismo stupili u kontakt, te gotovo 160 kopnenih sisavaca i čak 30.000 biljnih vrsta koje još nismo otkrili...

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

<p>Strast prema vožnji motorom za bračni par Milera i Mirzetu Lakić iz Breze traje godinama. Iako su dugo sanjali o velikim avanturama, porodične obaveze i odrastanje djece držali su ih bliže kući. Ipak, ljubav prema motorima i potreba za slobodom nikada nisu nestali.</p><p>Prve ture vodile su ih kroz Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ali san o dalekim destinacijama nije prestajao da živi. </p><h2>Azijski prevoji</h2><p>Prekretnica se dogodila kada su kupili svoj BMW R1200 GS Adventure, motor koji je, kako kažu, napokon mogao pratiti njihove želje i ritam srca.</p><p>Njihova prva velika avantura motociklom bila je put u Grčku, u julu 2023. godine.&nbsp;</p><p>Preko Crne Gore i Sjeverne Makedonije stigli su do Soluna, gdje su, osim uživanja u grčkim cestama i znamenitostima, osjetili šta znači istinska sloboda na otvorenom putu. Samo nekoliko mjeseci kasnije, uslijedila je nova tura u Albaniju, gdje su posjetili gradove Drač i Saranda.</p>

<p>- Polako, ali sigurno smo počeli da živimo život koji nas čini sretnim. Naš cilj je bio da pokorimo Tursku, ali ne samo gradove Istanbul, Ankaru ili Izmir, nego nešto mnogo veće. Cilj nam je bio ući u duboku teritoriju Turske te se probuditi u Kapadokiji uz prve zrake sunca, kako bismo ispratili čarobno polijetanje balona – ističe Mirzeta Lakić u razgovoru za „Avaz“.</p><p>Kako kažu, osim motivacije, za jednu ovakvu avanturu potrebni su mnogi faktori, od pripreme motocikla do fleksibilnsti i spremnosti za mnoge izazove koji se mogu pojaviti u putu.</p><h2>Uspomene koje ne blijede</h2><p>Svoj san ostvarili su u junu 2024. godine. Put ih je vodio preko Srbije i Bugarske do Istanbula, a zatim su nastavili kroz Ankaru, čarobnu Kapadokiju, Antaliju, Pamukale sa svojim bijelim krečnjačkim jezerima, zatim kroz Čanakale i Edirne.&nbsp;</p><p>U petnaest dana prešli su više od 5.000 kilometara, noseći sa sobom uspomene koje ne blijede.</p>

<p>- Naglasila bih da nama nije važno gdje se nalazimo, da li je to tura po Blidinju, Bjelašnici ili neka daleka destinacija, već osjećaj života, slobode i tog famoznog vjetra u kosi koji nam daje moć da živimo. Ciljevi za dalje su jako veliki i nadamo se u skorije vrijeme i vožnji famoznom Rutom 66 po Americi – istaknula je Mirzeta Lakić.</p>

Polako, ali sigurno smo počeli da živimo život koji nas čini sretnim, kazali su

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

<p>Skoro hiljadu godina, duboko u džunglama Ekvadora domorodačko pleme živjelo je u izolaciji, sve dok ga svijet nije otkrio 1950-ih godina. Huaorani, Waorani ili Waodani, također poznati kao Waos, žive u Amazonu, u dijelovima regija Napo, Orelana i Pastaza.</p><p>Grupa od nekoliko hiljada ljudi sporazumijeva se jezikom koji nije sličan niti jednom drugom, a u posljednjih 40 godina prešli su s lovačko-sakupljačkog lutanja na stalne adrese u šumskim naseljima. Neke od zajednica odbacile su svaki kontakt s vanjskim svijetom i preselile se u izoliranija područja. Iako bi s ostatkom svijeta mogli podijeliti brojne mudrosti, ne dijele entuzijazam s Kogijima, plemenom koje je nakon 500 godina izašlo iz izolacije kako bi upozorilo ostatak svijeta na veliku opasnost. </p><h2>Neslavni prvi susret s civilizacijom</h2><p>Prvi susret Huaorana s civilizacijom neslavno je prošao. Kako otkriva novinar Skot Valas (Scott Wallace), američki misionari u Ekvadoru prvi kontakt s Huaoranima ostvarili su tako da su im spustili darove iz aviona. Fotografije, koje su bile među stvarima, zbunile su pleme koje takvo nešto nikad prije nije vidjelo. Zaključili su kako se radi o crnoj magiji, a misionare koje su pronašli na obali rijeke su ubili kopljima.</p><p>Prema plemenskom vjerovanju, razlike između fizičkog i duhovnog ne postoje, a u počecima su smatrali kako je cijeli svijet – šuma, i koristili su istu riječ za oba pojma. I danas je šuma njihov dom, a vanjski svijet nesigurno mjesto za život. O šumi koja je utkana u život svakog pripadnika plemena imaju iznimno detaljno znanje: kako geografsko, botaničko, ekološko…</p><h2>Tajna sreće</h2><p>Zahvaljujući šumi, Huaorani i preživljavaju, a prije nego što krenu u lov šaman izmoli molitvu za što uspješniji pothvat. Njihove mete najčešće su divlje svinje, ptice i majmuni, ali jelene ne diraju, navodno jer su im oči previše slične ljudskim. Kako bi umirili duhove mrtvih životnija, šamani bi ritualno pripremali otrov za strelice koje bi se potom ispuhivale u žrtve. Lov takvim strelicama ne smatra se ubijanjem nego doživljava kao branje plodova iz prirode. Osim biljaka koje koriste u prehrani, Huaorani poznaju i halucinogeno bilje, koriste ayahuascu te gljive, kao što je Dictyonema huaorani.</p><p>Zanimljivo je i kako su Huaorani usredotočeni na sadašnjost i život u trenutku. Škrte riječi u jeziku im ne dopuštaju raspredanje o stvarima koje se odnose na prošlost i budućnost. Njihova jedina riječ za buduća vremena, baane, ujedno znači sutra. Život u trenutku, neki će reći, jedan je od razloga zašto su Huaorani sretni, bez obzira na planove velikih naftnih kompanija ili sječe drveća koje bi mogle uništiti njihov dom.</p><p>Na upit Tese Blankou (Tessa Blencowe) iz Londona, koja je s plemenom živjela pet dana, šta za njih znači biti sretan i šta možemo naučiti iz njihove sreće, bili su zbunjeni i nisu znali šta bi rekli.&nbsp;</p><p>- Mislim, kako ne mogu artikulirati šta je za njih sreća? Do kraja putovanja postalo mi je jasno zašto im je sreća tako strani koncept. Njima je sreća stalni način postojanja. Pitanje šta ih čini sretnima jednako je uzaludno kao da pitate orla zašto ima krila: jednostavno ih ima, i jednostavno jesu. Njihov urođeni osjećaj svrhe proizašao je iz duboke povezanosti s duhovnošću. Oni ne pripadaju određenoj religiji, ali vjeruju u više biće i život nakon smrti. Ono što je najvažnije, pleme vjeruje da su duh i priroda jedno, a njihova svrha je zaštititi i njegovati svijet u kojem žive. Bez obzira na to jeste li religiozni, duhovni ili niste, postoji nešto nevjerojatno vrijedno u tome - kazala je Tesa.</p>

Huaorani su usredotočeni na sadašnjost i život u trenutku, a zašto su sretni ne znaju objasniti riječima 

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

<p>U antičko vrijeme stari Grci su se o važnim stvarima redovno konsultirali sa svojim bogovima pa su u brojnim hramovima djelovale službene proročice – sibile. Ipak, do danas je najpoznatije proročište ostalo ono u Delfima na obroncima Parnasa, u Apolonovom hramu, gdje je volju tog cijenjenog boga prenosila proročica Pitija.</p><h2>"Pupak svijeta"</h2><p>Samo mjesto Apolonova hrama u Delfima nije izabrano slučajno. Mitologija nas uči da je Zeus pustio dva orla, jednog s istoka a drugog sa zapada, a oni su se susreli upravo ovdje i tako nedvosmisleno odredili "omphalos", centar ili "pupak svijeta". Svetište je isprva bilo posvećeno božici Geji, Zemlji, a njen sin, zmaj Piton, čuvao je unutrašnjost.</p><p>Onda je dojahao Apolon na delfinu, ubio Pitona i na tom svetom mjestu izgradio svoj hram. Svetište u čast Apolonu, odnosno – delfinu, preimenovano u Delfe, ali glavna proročica nastavila je nositi ime koje je dobila prema starom "kućepazitelju", Pitonu.</p><p>Pitijina proročanstva oblikovala su značajan dio grčke mitologije i historije, a njene dvosmislene poruke danas recitira svaki gimnazijalac. Što zbog te dvosmislenosti, što zbog nekoliko velikih proročanstava koja su se obistinila, Delfi su smatrani najuglednijim proročištem u antičkom svijetu.&nbsp;</p><p>U Apolonov hram, čiji su ostaci od 1980. na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, po savjet su dolazili kraljevi, vojskovođe, filozofi, pa čak i rimski carevi poput Nerona, Hadrijana i Dioklecijana.</p><h2>Pitija je titula</h2><p>Proročište u Delfima prvi se put spominje u 8. stoljeću pr. n.e., a najveći utjecaj imalo je od 7. do 4. stoljeća pr. n.e.&nbsp;</p><p>Pitija je zapravo titula, a ne lično ime. Posljednja Pitija djelovala je do 392. ili 393. godine, kada je car Teodozije I zatvorio poganska proročišta.</p><p>Pitija je uvijek bila samo jedna, ali kako bi koja umrla, zamijenila bi je nova, naravno nakon rigoroznih provjera. Uvijek je to bila starija žena, živjela bi u podzemnom dijelu hrama, a proricala sjedeći na tronošcu iznad pukotine u zemlji iz kojih su izlazile opojne pare. Pitije su od njih padale u trans i tada komunicirale s Apolonom, a njihove bi vizije tumačili svećenici.</p><p>Plutarh je opisao dvije vrste Pitijinih ekstaza: umjereni polusvjesni trans i delirij s divljim pokretima nakon kojeg bi Pitija ubrzo umrla. Opisao je i slatkasti miris para koji je Pitija udisala, a savremena istraživanja na mjestu gdje je nekada stajao Pitijin tronožac dokazala&nbsp;su  "curenje" etilena, pa se pretpostavlja da su dvije faze transa zapravo stepeni trovanja tim plinom. Etilen, naime, u manjim količinama izaziva euforiju, a u većim – halucinacije i trans.</p><h2>Najveća obistinjena Pitijina proročanstva</h2><p>Najveća obistinjena Pitijina proročanstva bila su Sokratova slava, neuspjeh perzijske invazije na Grčku i Aleksandrovo osvajanje sveg poznatog svijeta. Prije Termopilske bitke (480 pr. n.e.) Pitija je Atinjanima prorekla da će ih spasiti samo drveni zidovi – pa su ovi izgradili brodove i dobili bitku na moru.</p><p>Poznat je i lukavi odgovor koji je Pitija dala lidijskom kralju Krezu kada ju je upitao hoće li pobijediti u ratu protiv Perzije. On je glasio: "Ako pređeš rijeku, past će veliko carstvo." Ispalo je da je to carstvo - njegovo vlastito.</p><p>Najpoznatiji je vjerovatno odgovor koji je Pitija davala vojnicima na pitanje hoće li se vratiti iz rata. Glasio je "Ibis, redibis nunquam peribis in bello" – "Ići ćeš, vratiti se nećeš poginuti u ratu“, pa je značenje ovisilo o mjestu zareza, zbog čega je odgovor zapravo glasio "Ili da ili ne", a Pitija je u svakom slučaju bila i zauvijek ostala - u pravu. Svaka od njih.</p>

Pitijina proročanstva oblikovala su značajan dio grčke mitologije i historije, a njene dvosmislene poruke danas recitira svaki gimnazijalac

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

<p>Australski buloke (lat. Allocasuarina luehmannii) ili bull oak često prozivaju najtvrđim drvetom na svijetu. Riječ je o cvjetnici iz porodice Casuarinaceae koja se može pronaći samo na australskom kontinentu.&nbsp;</p><h2>Općina dobila ime po drvetu</h2><p>Obično raste raspršeno po šumskim područjima – od Maribe preko Kvinslenda i Novog Južnog Velsa do Viktorije i Južne Australije. Općina Buloke u saveznoj državi Viktoriji dobila je ime upravo po ovoj vrsti stabla.</p><p>Australski buloke je dvodomno drvo koje može narasti do 15 metara visine, a deblo ima promjer između tri do šest metara. Karakteriziraju ga naborana kora i nazubljeni listići, ali i tvrdoća od 3690 do 5060 lbf, ovisno o izvoru.</p><h2>Test za tvrdoću drveta</h2><p>Čvrstoća drveta najčešće se mjeri Janka testom – ovaj standardizirani test uključuje utiskivanje čelične kugle promjera 11,28 milimetara u drvo i mjerenje sile potrebne da se kugla udubi do pola promjera.</p>

Općina Buloke u saveznoj državi Viktoriji dobila je ime upravo po ovoj vrsti stabla

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

<p>U sred Sredozemnog mora, nedaleko od zapadne obale Italije, smjestila se čarobna Sardinija, drugi po veličini mediteranski otok poznat po divljoj prirodi, tirkiznim uvalama, pastirskim selima i jedinstvenoj kulturi. No, osim što oduzima dah svojom ljepotom, Sardinija skriva i jednu fascinantnu tajnu: ovo je jedno od samo pet mjesta na svijetu koje naučnici nazivaju „plavim zonama“, odnosno područjem gdje neobično veliki broj ljudi doživi stotu. U čemu je njihova tajna? Kako to da ljudi na Sardiniji žive vitalno i zdravo i nakon stotog rođendana? Odgovor ne leži u čudotvornim eliksirima, već u svakodnevnim navikama koje se prenose s generacije na generaciju…</p><h2>Jedu lokalno, sezonski i s mjerom</h2><p>Sardinijska prehrana zasniva se na jednostavnim, ali hranjivim namirnicama. Meso se jede rijetko, više u posebnim prilikama kao što su praznici i rođendani, dok jelovnik svakodnevno obiluje povrćem, mahunarkama, maslinovim uljem i cjelovitim žitaricama. Na njihovim stolovima često se nalazi supa od slanutka ili boba, divlji komorač, paradajz i razne gorke zeleni, koje djeluju protuupalno i blagotvorno za probavu. Mlijeko dolazi od koza i ovaca, čije mliječne masti i proteini imaju povoljan učinak na zdravlje srca.</p><p>Neizostavno je i crno vino Cannonau, proizvedeno u brdskim područjima Sardinije, bogato polifenolima, snažnim antioksidansima koji štite od hroničnih bolesti. Uz to, tu je i „carta di musica“, tanki, hrskavi kruh izrađen od tradicionalne žitarice s niskim udjelom glutena, koji se savršeno slaže s domaćim sirom i maslinama.</p><h2>Hranu ne kupuju, nego je uzgajaju</h2><p>Većina starijih i dalje svakodnevno radi u svojim vrtovima. Uzgajaju paradajz, bosiljak, tikvice, peršun, a često beru i divlje šparoge, gljive i bobičasto voće. Njihov odnos prema zemlji duboko je ukorijenjen u svakodnevni život. Zemlja ih hrani, ali i drži aktivnima i povezanima s prirodom.</p><p>Istraživanja pokazuju da upravo kontakt s tlom i svježim zrakom te konzumacija netom ubranih namirnica mogu značajno utjecati na zdravlje, raspoloženje i čak nivo energije. Nije važno imate li veliki vrt. Čak i balkonski paradajz ili bosiljak u tegli može biti prvi korak prema sardinijskom načinu života.</p><h2>Kuhanje je ritual, a ne obaveza</h2><p>U svijetu brzih zalogaja i dostave, ljudi na Sardiniji njeguju suprotnu filozofiju. Kuhanje za njih nije zadatak koji treba obaviti, već vrijeme za povezivanje, opuštanje i kreativnost. Često pripremaju jela u društvu, uz razgovor i čašu vina, a mirisi začina iz kuhinja šire se uskim kamenim ulicama. Također, oni ne jedu pred ekranima ni u žurbi. Obroci se konzumiraju za stolom, polako i s uživanjem. Ako vikendom odlučite napraviti umak od paradajza od nule, umjesto da ga kupite, već ste na putu prema dugovječnosti.</p><h2>Svakodnevno su u pokretu, ali bez teretane</h2><p>Zaboravite lične trenere i časove pilatesa. Ljudi na Sardiniji vježbaju prirodno, kroz svakodnevne aktivnosti. Brinu se o životinjama, hodaju po brdima, obrađuju vrtove, pješače do susjeda, peru veš ručno i neprestano su u pokretu.</p><p>Umjesto sjedilačkog načina života, oni su stalno aktivni, ali bez stresa. Taj umjereni, neprekidni ritam kretanja pozitivno utječe na srce, zglobove i opću vitalnost. Uvođenje malih navika poput hodanja po stepenicama, šetnje nakon obroka ili rada u vrtu može imati velik učinak na zdravlje i dugovječnost.</p>

Jedno od samo pet mjesta na svijetu koje naučnici nazivaju „plavim zonama“, odnosno područjem gdje neobično veliki broj ljudi doživi stotu

Sardinija: Otkrivamo zašto ljudi na ovom otoku žive 100 godina

<p>Island je otočna zemlja u sjevernom Atlantiku između Grenlanda, Norveške i Britanskih otoka, površine103 000 km². Glavni i najveći grad je Reykjavík koji je s okolnim područjima na jugozapadu zemlje dom više od dvije trećine stanovništva.&nbsp;</p><p>Vulkanski i geološki je ovaj otok aktivan. Unutrašnjost se sastoji od visoravni koju karakteriziraju polja pijeska i lave, planine i ledenjaci, a mnoge ledene rijeke teku u more kroz nizine.&nbsp;</p><p>Jedna od najvećih zanimljivosti o ovom otoku jesu vilenjaci i trolovi. Osim što su neizostavan dio nordijskih bajki, legendi i folklora, vilenjaci za stanovnike ovog otoka na sjeveru Evrope su mnogo više od pukog mita.&nbsp;</p><p>Tako je istraživanje prestižnog "National Geographica" iz 2017. godine pokazalo da više od polovine odraslih Islanđana vjeruje u vilenjake!&nbsp;</p><h2>Ne žele ih uzrujati</h2><p>Prisutnost islandskih vilenjaka i magičnih stvorenja poput trolova duboko je povezana sa svijetom prirode – vulkanima, špiljama, ledenjacima, geotermalnim fenomenima, polarnom svjetlosti koja pleše na tamnom noćnom nebu… Iako žive diljem Islanda, za vilenjake se kaže da neće biti nimalo sretni ako se čovjek previše približi njihovim domovima. Islanđani su toga itekako svjesni i zato ih nipošto ne žele uzrujati. Stoga u vrtovima grade sićušne drvene kuće, upravo za svoje susjede vilenjake – ako se ikad nađete na Islandu, velika je vjerovatnoća da ćete ih vidjeti barem nekoliko, a postoje i organizirane ture.</p><p>Za realizaciju urbanističkih projekata ili izgradnju cesta Islanđani često konsultiraju sa stručnjacima za vilenjake, jer svi nacrti moraju se napraviti tako da ne ometaju nijedno vilenjačko naselje.&nbsp;</p><p>Kad su, naprimjer, 2015. godine krenuli radovi u polju lave Galgahraun, strojevi su se iznenada počeli kvariti, a neki radnici doživjeli su čudne nesreće. Odmah je pozvan stručnjak za vilenjake, koji je pronašao snažne dokaze o postojanju vilenjačkog naselja na tom području. Čim su planovi rada promijenjeni, realizacija projekta nastavila je teći potpuno glatko.</p><h2>Škola za vilenjake</h2><p>Ali prije nego što krenete u lov na islandska mitološka bića, možda biste mogli završiti trosatni intenzivni kurs u pravoj, pravcatoj školi za vilenjake koja djeluje u glavnom gradu Reykjavíku?&nbsp;</p><p>Nakon što naučite sve o njihovim navikama i historiji, spremni ste za put u obližnji primorski gradić Hafnarfjorđur, vlasnik laskave titule vilenjačke prijestolnice Islanda. U njemu se nalazi divan vrt vilenjaka smješten među upečatljivim formacijama stijena od lave. Ako ste dovoljno tihi, na ovom čarobnom mjestu navodno možete čuti i vilenjačke glasove. Stoga pssst! I dobro naćulite uši!</p><p>Tu je i prekrasni fjord Borgarfjorđur Eystri na istočnom Islandu. Osim što je dom za svega stotinjak ljudi, vjeruje se da u njemu živi stotine vilenjaka. Još jedna lokacija na kojoj ih možete pronaći je kanjon Asbyrgi na sjevernom Islandu, blizu grada Husavíka. Spomenuto područje dio je Nacionalnog parka Vatnajokull, a drevna legenda kaže da upravo ondje, na strmim liticama koje oduzimaju dah, također obitavaju stotine vilenjaka. Magija se jednostavno osjeća u zraku!</p><h2>Začarano mjesto</h2><p>Bjartmarssteinn, 55 metara visoka vulkanska stijena u regiji Westfjords na sjeveru otoka, slovi kao jedno od najzačaranijih mjesta na Islandu.&nbsp;</p><p>Ako je vjerovati šuškanjima, vilenjaci upravo ondje dolaze trgovati svojom robom. Zvuči pomalo nestvarno, ali neki ljudi iz okolice Vestfjordsa tvrde da su usred zime vidjeli vilenjačke brodove kako plove prema ovoj stijeni…</p>

Istraživanje prestižnog "National Geographica" pokazalo da više od polovine odraslih Islanđana vjeruje u vilenjake

Island: Zemlja u kojoj i odrasli vjeruju u vilenjake

<p>Na sjeverozapadu Italije, stisnuta između Ligurskog mora, odnosno Đenovskog zaljeva i strmih padina Apenina, leži Đenova – grad kontrasta, historije i neukrotive energije. Kroz historiju je bila jedna od najvažnijih luka na Sredozemnom moru. Trenutno je najprometnija u Italiji i Sredozemlju, a 12. po prometu u Evropskoj uniji. </p><p>Osim što je najveća i najljepša italijanska luka, Đenova je živi organizam koji diše morem, trgovinom i starim pričama urezanim u kamene ulice. Predstavlja izuzetno važnu tačku na turističkoj mapi Italije, a svijet je poznaje i po velikanima koji su ovdje rođeni, kao i nizu znamenitosti koji Đenovu izdvajaju iz svega što Italija nudi.&nbsp;</p>

<h2>Najljepša luka</h2><p>Prvi utisak koji je Đenova ostavila na “Avazovu” novinarku jeste veličina i snaga luke. Brodovi i jarboli ispunjavaju horizont, podsjećajući da je grad stoljećima bio centar pomorske trgovine. Još u srednjem vijeku Đenova je bila moćna pomorska republika. Danas je i polazna tačka za veliki broj atraktivnih krstarenja veličanstvenim kruzerima.</p><p>Đenovljani su čuveni moreplovci sa slavnom prošlošću na moru, što se može primijetiti i po atrakcijama u gradu koje simboliziraju đenovljanske moreplovačke uspjehe. Slavna prošlost đenovljanskih moreplovaca danas živi u Pomorskom muzeju smještenom nedaleko od luke, koji posjetiocima nudi na uvid razne modele brodova i najzanimljivije brodske opreme. Odrasle i djecu posebno fasciniraju podmornica i galija smještene ispred muzeja, u samoj luci.</p>

<h2>Rodni grad Kolomba</h2><p>Đenova je rodni grad Kristofora Kolomba (Cristoforo Colombo), pa je u njoj mnoštvo simbola i zdanja posvećenih upravo ovom čuvenom italijanskom moreplovcu. Kuća Kristofora Kolomba je najposjećenija atrakcija u ovom gradu, ali je, ustvari, vjerodostojna replika originalne građevine koja je bila spaljena, a danas služi kao muzej.</p><p>Osim za Kolomba, Đenova i Ligurija se vezuju za još jedno značajno ime. Naime, ovdje je rođen Nikolo Paganini (Niccolo), najslavniji violinist-virtuoz svog vremena.</p><p>U starom gradu Đenove, jednom od najvećih historijskih centara u Evropi, nalazi se labirint uskih ulica – „carruggi“. Koračajući njima, nailazite na stalna iznenađenja: iza mračnog prolaza otvara se trg s katedralom San Lorenzo, čije crno-bijele pruge podsjećaju na morske talase; iza sljedećeg ugla nailazi se na renesansne palače u ulici Via Garibaldi, koje svjedoče o bogatstvu nekadašnje aristokratije. Upravo te palače, poznate kao „Palazzi dei Rolli“, danas su pod zaštitom UNESCO-a.</p><p>U okviru ovih impozantnih građevina smješteni su muzeji, čuvari najvrednijih kolekcija italijanskih slikara. Muzej blaga u Đenovi je čuvar relikvija i svega onog što je nekad smatrano relikvijama. Vjeruje se da ovaj muzej čuva djelić krsta na kom je razapet Isus Hrist, kao i tanjir na kom je Saloma iznijela glavu Sv. Jovana Krstitelja nakon njegovog pogubljenja.</p>

<h2>Spoj starog i novog </h2><p>Đenova je i kontrast starog i novog. Dok stari dio odiše patinom i mirisom mora, savremeni dio, rekonstruisan pod rukom slavnog arhitekte Renza Piana, otkriva akvarij - drugi po veličini u Evropi u kojem u šest miliona litara vode boravi gotovo 400 različitih vrsta životinja, uključujući i arktičke vrste. Đenova je, na neki način, stalni dijalog prošlosti i budućnosti. </p><p>Poseban dio priče je svakodnevni život. Ulične pijace vrve bojama i zvucima: tezge prekrivene ribom, miris svježe focaccie i pestа genovese, koji je ovdje nastao i postao simbol regije Ligurija, mještani sjede u kafićima, razgovaraju naglas i strastveno gestikuliraju...</p><p>Trg Ferari se nalazi u centru Đenove i okuplja neke od najvrednijih znamenitosti ovog grada. Prepoznatljiv je po raskošnoj fontani i pozorištu koje nosi ime po Karlu Felićeu (Carlo Felice). S Trga se izdiže i veličanstvena Duždeva palača koja obiluje restoranima, galerijama, knjižarama i suvenirnicama. Poznavaoce historije na Trgu Ferari uvijek privuče i spomenik Đuzepea Garibaldija na konju.</p><p>Ulice Đenove pričaju o trgovcima, moreplovcima i umjetnicima, o susretu različitih kultura i vječnoj vezi s morem. Iako je manje „ušminkana“ od drugih italijanskih destinacija, upravo u toj sirovosti krije se njena posebna ljepota – autentična, iskrena i pomalo divlja.&nbsp;</p>

<h2>Trgovačka palača San Giorgio </h2><p>Trgovačka palača Svetog Đorđa je jedna od najraskošnijih građevina u Đenovi, datira iz 13. stoljeća i danas predstavlja sjedište cjelokupne lučke uprave. Ova palača ima vrlo zanimljivu historiju, s obzirom na to da je nekada bila zatvor u kome je ležao Marko Polo, nakon što je, 1298., zarobljen u sukobu đenovljanske i mletačke mornarice kod otoka Korčule. Smatra se da su upravo u ovoj palači, u maloj zatvorskoj ćeliji u kojoj je boravio, nastali mnogi Polovi putopisi. Više od 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s kojeg je donio mnoštvo “čudesa” u Evropu, zbir je Polove legendarne odiseje.&nbsp;</p>

Novinarka “Dnevnog avaza” posjetila najveću i najljepšu italijansku luku

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

<p>U podnožju Alpa, na sjeveru Italije, smjestilo se jedno od najljepših jezera Evrope – Como (Lago di Como). Jezero Como treće je najveće jezero u Italiji. S površinom od 146 kvadratnih kilometara, od njega su veća samo jezera Garda i Maggiore. Njegov oblik, nalik na obrnuto slovo „Y“, obavijen je planinskim vrhovima, vilama iz 18. i 19. stoljeća i uskim kamenim ulicama koje vode do obale.</p><p>Već stoljećima ovo jezero očarava putnike, umjetnike i aristokrate, a posljednjih decenija postalo je i simbol luksuza i italijanskog načina života.</p>

<h2>Osvaja spokojem</h2><p>Na prvu, Como osvaja spokojem. Površina vode mijenja nijanse – od tirkizne i smaragdne do tamnoplave, zavisno od vremena i ugla sunca. Mali čamci i bijele jedrilice klize po mirnoj vodi, dok se iz daljine nazire silueta planina koje se strmo obrušavaju prema obali.</p><p>Unatoč svojoj veličini, unutar jezera postoji samo jedan otok, Isola Comacina, a poznato je i po svojim vjetrovima. Južni vjetar Breva puše poslijepodne, Tiviano, sjeverni, navodno samo po noći i ujutro.</p><p>Gradovi i sela uz jezero djeluju kao da su izvučeni iz razglednice. Sam grad Como, smješten na južnom vrhu jezera, spaja tradiciju i modernost – njegova katedrala, Duomo di Como, jedno je od najljepših primjera gotske arhitekture u Lombardiji.</p><h2>Centar proizvodnje svile u Italiji</h2><p>Mještani, pak, čuvaju svoj ritam života: ribari i dalje svakog jutra izlaze na vodu, lokalne tratorije nude tradicionalna jela poput „risotto al pesce persico“ (rižoto s fileom od smuđa), a nedjeljne pijace mame mirisima svježih sireva i maslinovog ulja.</p><p>Jezero Como je i centar proizvodnje svile u Italiji. Kako se tačno dudov svilac našao tamo, nije jasno, ali jedna priča kaže da su ga u 6. stoljeću prokrijumčarila dva svećenika. Ozbiljnija proizvodnja svile počela je tek u 15. stoljeću, a i dan-danas tamo postoji prestižna škola o toj temi, osnovana u 19. stoljeću. </p><p>Dolazak na jezero Como ne znači samo posjetu destinaciji, već i svojevrsni povratak jednostavnijem i sporijem načinu života. Svaki ugao pruža kadar vrijedan fotografije, ali ono što se ne može zabilježiti kamerom jeste osjećaj potpunog mira i harmonije koji obuzima posjetioce.</p><p>Svojim šarmom i elegancijom, Como je vječita inspiracija – mjesto gdje se priroda i kultura susreću u savršenoj ravnoteži.</p>

<h2>Vile poznatih</h2><p>Jezero Como nije samo destinacija za uživanje u pejzažima. To je i prostor gdje se isprepliću historija i savremenost. U vilama duž obale nekada su ljetovali plemići i pisci poput Stendala i Liszta, dok danas tu borave filmske zvijezde i bogati kolekcionari. </p><p>Na njegovoj obali rasuto ih je najmanje 2.000, a neke od njih prava su umjetnička djela s botaničkim vrtovima. Neke su i u vlasništvu bogatih i slavnih. Možda je najpoznatiji vlasnik jedne od tamošnjih vila Džordž Kluni (George Clooney), a nekretninu su tamo imali ili još imaju i Madonna, Ričard Branson (Richard), Silvester Stalone (Sylvester Stallone), Ronaldinjo (Ronaldinho), Džulija Roberts (Julia), Dejvid Bekam (David Beckham), Ketrin Zeta-Džons (Catherine Zeta-Jones)...</p><p>Najpoznatija među njima je vila „Oleandra“, u vlasništvu glumca Džordža Klunija koja datira iz 18. stoljeća i u početku je pripadala porodici Hajnc. Ništa manje od palače, imanje posjeduje kuću sa 25 soba i prostranom garažom u kojoj Džordž čuva svoje brojne vintage motocikle, predivno uređene bašte, teniske terene, bazene na otvorenom, teretanu i pozorište.</p>

U vilama duž obale danas borave filmske zvijezde poput Džordža Klunija, Silvestera Stalonea, Džulije Roberts, Ketrin Zeta-Džons...

Jezero Como: Simbol luksuza i italijanskog načina života

<p class="">Zastava Bosne i Hercegovine zavihorila se na vrhu Low’s Peak planine Kinabalu na otoku Borneo u Maleziji, na nadmorskoj visini od 4095,2 metra. Ekipa iz Bosne i Hercegovine koja je krenula na daleki put se sastojala iz pet članova Planinarskog društva „Vedro“: Meliha Čaušević, Haris Adilović, Kenan Hrustanović, Beadisa Delibašić-Husika i njen sin Eldar Husika, koji je ujedno bio i najmlađi član ekipe, te Azra Ibrahimpašić iz Bihaća.</p>

<p>Meliha Čaušević, maksilofacijalni hirurg iz Zenice, odlučila je da ovogodišnji rođendan, 50. po redu, proslavi na spektakularan način. To je i uspjela kada je savladala ovaj vrh i postala prva Bosanka kojoj je to pošlo za rukom. Ona je za „Avaz“ ispričala kako je izgledao taj podvig.</p><h2>Uloga sreće</h2><p>- Prvi uspon je bio od doma sa 1.880 metara do doma koji je na 3.300. Uglavnom, tu smo prenoćili i onda u 2.30 otvaraju se kapije prema vrhu. Da li će se to desiti, zavisi od vremena. Ako je vrijeme loše, oni jednostavno ne otvore kapije i vaše je da se vratite u dolinu, ne možete čekati u domu, ne možete ostati još jednu noć, jer se smještaj rezerviše mjesecima unaprijed – započinje svoju priču Čaušević.</p>

<p>Sreća ih je poslužila i kapije su se otvorile te su po mrklom mraku, u pola tri ujutro, krenuli na završni uspon.</p><p>- Taj tajming je otežavajuća okolnost jer do pet ujutro morate doći do određene tačke, ako ne uspijete, nije dozvoljeno da se ide dalje. Mi smo uspjeli. Muška ekipa se popela prije mene, ja sam otprilike sat kasnila, sa lokalnim vodičem oko 7.00 ujutru bila sam na tom najvišem vrhu planine, nakon čega slijedi jako težak silazak. Uspješno smo i to prošli te smo nastavili svoj boravak na Borneu gdje smo išli na turističke obilaske – prisjeća se Čaušević.</p>

<p>Do sada je samo jedan planinar iz BiH, još 2011. godine, uspio savladati ovu planinu, mada ne postoje tačne planinarske evidencije.</p>

<p>&nbsp;Taj vrh je geografski nepristupačan nama, tako da, on jeste težak za osvojiti, to je vrh Jugoistočne Azije, ali mislim da je ta geografska udaljenost zapravo presudila i da ja budem prva žena, a ne moja neka strašna fizička spremnost. Potrefilo se da sam bila na pravom mjestu u pravo vrijeme, pružila se prilika koju nisam mogla propustiti – objasnila je Čaušević.</p><h2>Pripremne ture</h2><p>Cijela ekipa planinari već nekoliko godina te su u sklopu priprema išli na ture po bh. ljepoticama koje su se odvijale češće nego što je inače praksa.</p><p>- Nažalost, neke pripremne ture koje smo planirali, poput Durmitora, zatim Musale, najvišeg vrha Balkana, nismo uspjeli realizirati u pripremnom periodu zato što nas vrijeme nije poslužilo. Tako je u planinarstvu, sve možete isplanirati, ali jednostavno taj dan kad treba da penješ, vrijeme ti ne dozvoli i odustanemo – kazala je Čaušević.</p><p>Sad se odmara od predivne avanture i velikog uspjeha, ali, kako kaže, već sljedeći vikend planira na neku planinu u Bosni i Hercegovini.</p>

Maksilofacijalni hirurg iz Zenice, odlučila je da ovogodišnji rođendan, 50. po redu, proslavi na spektakularan način

Bh. zastava zavihorila se nakon više od 10 godina

Bh. ekipa razvila zastavu na planini Kinabalu nakon više od desetljeća: Meliha Čaušević, prva Bosanka koja je osvojila vrh od 4095 metara

<p>Pistacije su posljednjih godina postale veoma popularne, pa gotovo da nema jela u koje se u nekom obliku ne mogu dodati. Imaju blago slatkast, bogat i orašast okus, male su i hrskave, a mogu se jesti same, pržene i posoljene, ili koristiti u raznim jelima. Dodajemo ih baklavama, tortama, kolačima, sladoledu, krofnama, tjesteninama, pa čak i salatama. U svijetu su čak veliki hit postali i parfemi s pistacijom.</p><h2>Festival zelenih oraščića</h2><p>Kako je Sicilija poznata kao dom najboljih pistacija, a gradić Bronte u svijetu slovi kao mjesto s apsolutno najcjenjenijim pistacijama, svake godine u oktobru u tom gradiću, koji se nalazi na padinama vulkana Etna, održava se festival pistacija, poznat kao Sagra del Pistacchio di Bronte. To je jedan od najvažnijih gastronomskih događaja na Siciliji. </p><p>Pistacije iz Brontea imaju specifičan okus zahvaljujući kombinaciji vulkanskog tla, mediteranske klime i tradicionalnih metoda uzgoja. Zbog toga imaju intenzivniju zelenu boju, bogatiji okus i veću količinu esencijalnih ulja u usporedbi s drugim pistacijama.</p><p>Iako se pistacije uzgajaju i u Iranu, SAD (Kalifornija) i Turskoj, bronteške pistacije imaju oznaku zaštićenog porijekla (DOP), što znači da su priznate kao autentičan i vrhunski proizvod.</p><p>Još jedan razlog zašto su bronteške pistacije toliko cijenjene je način berbe – stabla se obrađuju ručno, a plodovi se beru svake dvije godine, kako bi se stabla oporavila i povećao kvalitet uroda. To znači da je ponuda manja, ali je kvalitet mnogo bolji.</p><h2>Veliki događaj</h2><p>Festival pistacija veliki je događaj koji cijeli gradić Bronte na nekoliko dana oboji u zeleno – izlagači pripremaju sva moguća jela s pistacijama, a posjetitelji ih degustiraju! Osim toga, izlagači nude rukotvorine, domaće proizvode i suvenire povezane s pistacijama.</p><p>Organiziraju se koncerti i folklorni nastupi, da bi se proslavila tradicija Brontea, a kako je Sicilija gastronomska meka, festival slavi i druge sicilijanske delikatese poput arancina, cannola i paste di mandorla.</p>

Pistacije iz Brontea imaju intenzivniju zelenu boju, bogatiji okus i veću količinu esencijalnih ulja u usporedbi s drugim pistacijama

Sagra del Pistacchio di Bronte: Festival pistacija u oktobru na Siciliji

<p>Na granici Italije i Švicarske, u srcu kantona Tićino, prostire se jezero Lugano – skriveni dragulj Alpa. Ovo jezero, koje se uvija između brdovitih padina i pitoresknih gradića, dijeli karakteristike oba svijeta: švicarsku uređenost i italijansku strast. </p><p>Upravo ta kombinacija daje mu posebnu draž, zbog koje ga posjetioci često opisuju kao „manje poznatog rođaka jezera Como“.</p><p>Prvi utisak koji ostavlja Lugano jeste njegova mirnoća. Površina vode, često u nijansama smaragdne i srebrenoplave, odražava okolne planine Monte Bru i Monte San Salvatore. Ove planine nisu samo slikovita pozadina – do njihovih vrhova vode uspinjače, a pogled s visine otkriva cijelu mrežu sela i obronaka koji se nježno spuštaju ka jezeru.</p>

<h2>Kozmopolitski duh</h2><p>Sam grad Lugano, najveći na obali, odiše kozmopolitskim duhom. Šetnica uz jezero, ukrašena palmama i raskošnim cvijećem, podsjeća na mediteranska ljetovališta. Trgovi su živi, ispunjeni muzikom i mirisom espresa, dok luksuzne prodavnice i galerije pokazuju švajcarsku stranu elegancije. Ipak, iza fasade luksuza krije se i autentični duh juga – ljudi govore italijanski, hrana miriše na pastu, a ritam života je daleko opušteniji nego u sjevernim dijelovima Švicarske.</p><p>Jezero Lugano okružuju mala mjesta koja zrače šarmom. Morcote, nekada ribarsko selo, danas je često proglašavano najljepšim selom Švicarske – njegove uske ulice, crkve i vrtovi spuštaju se direktno u jezero. Gandria, još jedno biserno selo na obali, izgleda kao da je vrijeme u njemu stalo: kamene kuće i uske staze vode posjetioce kroz autentičnu priču o životu uz vodu.</p>

<h2>Obilje mogućnosti za avanturiste</h2><p>Za avanturiste, jezero nudi obilje mogućnosti – vožnja brodom, biciklističke staze uz obalu ili planinarenje po okolnim vrhovima. Ljubitelji gastronomije ovdje pronalaze okuse juga: tradicionalna jela pripremaju se sporo, uz vino iz lokalnih vinograda i nezaobilazne sireve kantona Tićino.</p><p>Jezero Lugano je destinacija koja spaja kontraste: sever i jug, tradiciju i modernost, planinski pejzaž i mediteranski duh. To je mjesto gdje se svaki posjetilac osjeća kao da je zakoračio u mali raj – spokojan, gostoljubiv i nenametljivo luksuzan.</p>

Destinacija koja spaja kontraste: sever i jug, tradiciju i modernost, planinski pejzaž i mediteranski duh

Lugano: Mali raj – spokojan, gostoljubiv i nenametljivo luksuzan

<p>Na društvenoj mreži TikTok postoji kreator koji zaustavlja ljude i traži ih da objasne odakle dolaze, i to na način da opišu svoju zemlju, a bez da mu kažu naziv te zemlje, kako bi on sam pokušao pogoditi.</p><p>Tako je ovog puta zaustavio jednu djevojku iz Srbije, koja je počela opisivati svoju zemlju, ali očigledno na pogrešan način.</p><p>Djevojka je navela kako je u zemlji iz koje dolazi vođen "jako poznat rat devedesetih", te da je riječ o državi koja je nekada bila dio veće zajednice, a kasnije se raspala na više manjih.</p><p>Kao jedan od stereotipa istaknula je hranu, i to baklavu i ćevape. TikToker je tražio dodatno pojašnjenje ćevapa, a djevojka mu je objasnila: "To je kao janjetina u lepinji s lukom."</p><p>U tom trenutku svi su pomislili da djevojka opisuje Bosnu i Hercegovinu, ali onda je uslijedilo iznenađenje kada je kao poznatu ličnost iz svoje zemlje spomenula jednu pjevačicu.</p><p>Na pitanje o zastavi, navela je da je jedna od boja plava, dok je za geografsku odrednicu rekla da je zemlja smještena u istočnoj Europi, blizu Turske i preko puta Albanije.</p>

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@gwarnin.studio/video/7545947089843293463" data-video-id="7545947089843293463" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@gwarnin.studio" href="https://www.tiktok.com/@gwarnin.studio?refer=embed">@gwarnin.studio</a> Guess their country!! <a title="guessing" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/guessing?refer=embed">#guessing</a> <a title="country" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/country?refer=embed">#country</a> <a title="interview" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/interview?refer=embed">#interview</a> <a title="publicinterview" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/publicinterview?refer=embed">#publicinterview</a> <a title="gwarnin" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/gwarnin?refer=embed">#gwarnin</a> <a target="_blank" title="♬ original sound - Gwarnin" href="https://www.tiktok.com/music/original-sound-7545947057852680982?refer=embed">♬ original sound - Gwarnin</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<p>Razgovor je tu završio, a nije poznato je li tiktoker pogodio iz koje zemlje djevojka dolazi. Ipak, video je ubrzo postao viralan, a komentari su bili preplavljeni šalama. Mnogi su isticali kako je njen opis više podsjećao na Bosnu i Hercegovinu nego na Srbiju.</p><p>- Iskoristila je sve bosanskohercegovačke tradicije da opiše Srbiju - napisao je jedan korisnik.</p><p>- Zna li ona odakle je? Ona možda misli da Jugoslavija još uvijek postoji - bili su samo neki od komentara.&nbsp;</p>

Kao jedan od stereotipa istaknula je hranu, i to baklavu i ćevape

Djevojka imala zadatak da objasni odakle dolazi: Umjesto Srbije opisala Bosnu i Hercegovinu

<p>Poznato je da je život u Hong Kongu veoma skup. Štaviše, prema istraživanju finansijske konsultantske kompanije „Mercer“, ova posebna administrativna regija Kine smatra se najskupljim mjestom za život već nekoliko godina zaredom.</p><p>Panorama Hong Konga ispresijecana je visokim neboderima i zgradama koje nude stanove za svačiji ukus i džep. Najjeftinije je iznajmiti jednosobni stan, koji se u prosjeku iznajmljuju po cijeni od 1300 do 2300 eura, a stanovi veliki svega nekoliko metara iznajmljuju se za nekoliko stotina eura.</p><h2>Distopijski izgled</h2><p>U četvrti Quarry Bay smještena je neobična zgrada distopijskog izgleda koja se naziva „Čudovište“ („Monster“ Building), te nudi jeftiniji smještaj.</p><p>„Čudovište“ zapravo nije jedna nego pet monumentalnih i međusobno povezanih zgrada koje čine kompleks s 2243 stana, a u kojima živi gotovo 10.000 stanovnika.</p><p>Vlada je ovaj kompleks izgradila šezdesetih godina prošlog stoljeća nakon naglog povećanja stanovništva kako bi ljudima s niskim primanjima ponudili mjesto za život.&nbsp;</p><h2>Minijaturni stanovi</h2><p>„Čudovište“ je najpoznatiji primjer brutalizma u arhitekturi Hong Konga. Plan je bio naseliti što više ljudi u zgradu, te maksimalno iskoristiti prostor. Za razliku od takvih građevina u istočnoj Evropi, pa i na Zapadu, dijelovi „Čudovišta“ su vertikalno obojeni u razne boje, što joj daje note zaigranosti i lepršavosti, koje se ističu kao suprotnost surovom brutalističkom stilu.</p><p>Bio je to kompleks stanova namijenen prvenstveno socijalno ugroženom stanovništvu i radnicima. S godinama su se stvari promijenile, pa se, kako je objavila tamošnja jutjuberica Ešli Kil (Ashley), minijaturni stanovi od svega 9 metara kvadratnih, podijeljeni na spavaći dio, radni kutak, kuhinju i skladišni prostor, iznajmljuju po 500 eura mjesečno.</p>

Plan je bio naseliti što više ljudi u zgradu, te maksimalno iskoristiti prostor

"Čudovište" u Hong Kongu: Stan od devet kvadrata za 500 eura mjesečno

<p>Američke turistkinje doživjele su neobičnu avanturu kada su umjesto u Dubrovniku završile u Bosni i Hercegovini, nakon što su greškom rezervisale Airbnb smještaj nedaleko od Dubrovnika, ali preko granice!</p><p>Kako prenosi magazine “People”, ono što je trebalo da bude savršen odmor u Dubrovniku pretvorilo se u viralnu TikTok priču. Ebi Prat i njena prijateljica greškom su rezervisale Airbnb smještaj u Bosni i Hercegovini, ne shvatajući da se radi o smještaju u drugoj zemlji. Njihova avantura završila je tako što su, sa koferima u rukama, morale da pređu granični prijelaz pješke.</p><p>A, sve je počeko tako što je Ebi, u posljednjem trenutku rezervisala smještaj, koji je udaljen “samo 15 minuta od Dubrovnika”. Tek po dolasku u Hrvatsku shvatile su da je adresa zapravo u Bosni i Hercegovini!</p><p>Još na aerodromu su shvatile da će imati problem jer vozači Bolta, hrvatske verzije Ubera nisu prihvatili vožnje, a tek im je lokalni taksista objasnio da ne može da pređe granicu jer nema dozvolu. Putnice su odlučile da same pređu granicu. Sa koferima su stale u red na graničnom prijelazu, dok su ih vozači automobila zbunjeno posmatrali. Srećom, tog dana, kako im je rekao taksista, kolona nije bila toliko duga jer inače zna da sam prijelaz i čekane traje i po nekoliko sati.</p><p>Ipak, one su uredno otišle do svog smještaja u BiH, ali su nakon samo pola sata odlučile su da se vrate u Hrvatsku. Njihov povratak preko granice, ponovo pješke i sa koferima, postao je hit na TikToku.</p><p>Inače, video je postao viralan, a mnogi su komentarisali da je greška tipična za američke turiste. Ebi je priznala da nije znala da Bosna i Hercegovina nije dio EU. Na kraju su rezervisale novi smještaj u Dubrovniku i obećale da će sljedeći put pažljivije provjeriti lokaciju.</p><p>Ipak, Ebi je na kraju rekla da sve apsolutno u redu te da je sve ovo bila prava, mala avantura: "Ok, priznajem, definitivno se uklapam u stereotio američkih turista. Amerikanka sam, nisam odrasla u Evropi, ali sada imam priču koju nikada neću zaboraviti." Iako je situacija bila stresna, djevojke su je prihvatile sa humorom i pretvorile u nezaboravnu priču, prenose Nezavisne novine.</p>

Njihov povratak preko granice, ponovo pješke i sa koferima, postao je hit na TikToku

Bizarno: Krenule u Dubrovnik, pa završile u BiH

<p>Milano, ne samo italijanska nego i evropska metropola mode, kulture i hedonizma, nudi sve što turisti očekuju na putovanjima: od nevjerovatne arhitekture i vrhunskih muzeja, preko elegantnih dizajnerskih četvrti, do autentične italijanske hrane i večernjeg aperitiva s pogledom na zalazak sunca. Novinarku “Dnevnog avaza” ovaj grad stila, umjetnosti i skrivenih emocija dočekao je uz blagi žamor na Piazzi del Duomo, lagani miris espresa u zraku i blještavu fasadu katedrale izrađenu od najfinijeg bijelog mermera, koja djeluje nestvarno. </p><p>Iako ga svijet poznaje kao glamuroznu prijestonicu mode i dizajna, Milano je mnogo više od toga. Drugi je najveći grad u Italiji poslije Rima, te grad italijanskog šarma i kulture koji s ponosom i ljubavlju čuva svoju bogatu prošlost, govoreći je kroz impozantne crkve, veličanstvene muzeje, historijske trgove…&nbsp;</p>

<h2>Milanska katedrala </h2><p>Katedrala Duomo di Milano, najvažnija znamenitost i raskošni simbol grada gotovo nadrealnog sjaja s više od 3.400 kipova, 135 ukrasa s grotesknim licem i 700 figura, te šiljatih tornjeva koji se uzdižu ka nebu, građena je skoro 600 godina. Skulpture i statue prikazuju svece, anđele, proroke i mučenike, a krunu cijele zbirke čini zlatna statua Madonine, zaštitnog znaka Milanske katedrale i grada Milana. Statua Madonine nalazi se na vrhu najvišeg tornja ove veleljepne građevine, a simbolizira Djevicu Mariju. Čuvena pjesma “O mia bella Madonina” kompozitora Đovanija Dancija (Giovanni D'Anzi) iz 1935. godine, nezvanična je himna Milana. </p><p>Milanska katedrala je druga najveća crkva u Italiji nakon Bazilike svetog Petra u Vatikanu, te druga najveća gotička katedrala u svijetu. Uspon na krov ovog čuda gotike otkriva veličanstven pogled na Milano koji ostaje urezan u pamćenje.&nbsp;</p>

<h2>Vittorio Emanuele II </h2><p>Desno od Duoma nalazi se Galleria Vittorio Emanuele II, presvučena staklom i mozaicima – prvi "tržni centar" u Italiji i jedan od najljepših na svijetu. Nosi ime prvog kralja ujedinjene Italije Vitorija Emanuela II (Vittorio Emanuele), koji je vladao od 1861. do 1878. godine. Kupovina ovdje djeluje više kao ceremonija nego potrošnja. Iako brendovi “Gucci”, “Prada”, “Armani, “Louis Vuitton”… nisu za svačiji džep, šetnja ovim elegantnim hodnicima je obavezna.</p><p>Milano ne nosi titulu "grada mode" bez razloga. Tokom Milanske sedmice mode cijeli grad postaje pista. Ali i van tih dana, moda je ovdje svakodnevica. Stanovnici Milana “žive” modu, gotovo svi su sređeni i  elegantni, ali bez pretjerivanja, sa stilom koji ne viče nego šapuće. </p><p>Za ljubitelje visoke mode Via Montenapoleone je milanski raj. Čuvena ulica s buticima luksuznih brendova službeno je najskuplja shopping ulica na svijetu. Nakon dugogodišnje dominacije njujorške Pete avenije, koja je držala titulu najskuplje, milanska Via Montenapoleone je sada na prvom mjestu, i to kao prva evropska ulica na vrhu liste.</p><p>Cijelom njenom dužinom od 350 metara su prodavnice svih kultnih italijanskih brendova – “Bottega Venete”, “Prade”, “Armanija”, “Dolce &amp; Gabbane”, “Versacea”, “Guccija”…, ali i ostalih velikih igrača visoke mode poput “Chanela”, “Louis Vuittona”, “Hermesa”, “Cartiera”…</p>

<h2>La Scala</h2><p>Kad izađete iz elegantne Gallerije Vittorio Emanuele II, kratkom šetnjom stižete do pozorišta La Scala, jedne od najznamenitijih operskih kuća u svijetu.</p><p>La Scala je izgrađena na mjestu srušene crkve Santa Maria alla Scala, po kojoj je i dobila ime. Izgradnja je finansirana novcem od prodaje loža, a prva predstava u novoj operskoj kući - Salierijeva opera “L'Europa riconosciuta” – održana je 3. avgusta 1778. godine. Od tog datuma do danas su u ovoj svjetski značajnoj kulturnoj instituciji nastupali brojni velikani, poput Belinija (Bellini) i Verdija, kao i jedna od najslavnijih svjetskih operskih pjevačica Marija Kalas (Maria Callas).</p><p>La Scala izvana i nije pretjerano zanimljiva, ali sve nadoknađuje raskošnom unutrašnjošću i izvrsnom akustikom. Ulaznice za predstavu koštaju u prosjeku 70 eura.</p>

<h2>Dvorac Sforca </h2><p>Nekadašnja rezidencija milanskih vojvoda dvorac Sforca još jedan je simbol Milana, ali i jedinstveni muzej koji u svom sastavu ima šest muzeja. U različitim građevinama dvorca izložena su brojna umjetnička djela, među kojima i posljednja i nedovršena skulptura čuvenog Mikelanđela Buonarotija (Michelangelo Buonarroti) “Pieta Rondanini” na kojoj je vajar radio pet dana prije svoje smrti. </p><p>Dvorac od crvene cigle opasan je zidinama koje formiraju kvadratni oblik. Svaki ugao krasi toranj, a najimpozantniji i najprepoznatljiviji je toranj Filarete, koji predstavlja i današnji ulaz u ovo specifično zdanje. Prvobitno ga je izgradila porodica Viskonti (Visconti) u drugoj polovini 14. stoljeća, a kako posljednji vladar iz dinastije Viskonti Filipo Maria (Filippo) nije imao muške nasljednike, njegova vanbračna kćerka Bianka Maria (Bianca) udala se za vojskovođu Frančeska Sforcu (Francesco Sforza), te je tako dvorac prešao u ruke dinastije Sforca. </p><p>U narednom stoljeću je izgrađen prepoznatljivi toranj Filarete, koji je ime dobio po nadimku arhitekte koji ga je projektovao. Period procvata ovog dvorca počeo je s dolaskom Frančeskovog drugog sina Ludovika Sforce (Ludovico) na vlast, poznatog pod nadimkom “iI Moro”. Ludoviko je unajmio arhitektu Donata Bramantea i umjetnika Leonarda da Vinčija (Vinci), kako bi oslikao unutrašnjost zamka. Bramante je radio freske u sobi blaga (Sala del Tesoro), dok je Leonardo oslikao plafon u sobi s drevnim pločama (Sala delle Asse). </p><p>Nakon vladavine Ludovika, počeo je period francuske dominacije nad Milanom te je dvorac pretrpio određene izmjene. U 16. stoljeću na vlast dolaze Španci, potom Austrijanci, a krajem 18. stoljeća dvorac osvajaju Napoleonove trupe. Poslije ujedinjenja Italije u 19. stoljeću zvanično je odlučeno da dvorac Sforca treba staviti u javnu i kulturnu službu, jer predstavlja kulturno naslijeđe Milana.&nbsp;</p>

<h2>San Siro </h2><p>Za ljubitelje fudbala, posjeta stadionu San Siro - hramu strasti, kako ga Italijani zovu - jeste kao hodočašće. Dom je fudbalskih gradskih rivala Milana i Intera. Izgradnja ovog, jednog od najpoznatijih stadiona na svijetu, koji je napravljen isključivo za nogomet, pa nema atletske staze, počela je 1925. godine. Pokretač gradnje San Sira je tadašnji predsjednika AC Milana Pjer Pireli (Pier Pirelli). Prvoj utakmici, odigranoj 19. septembra 1926. u kojoj je Inter porazio Milan rezultatom 6:3, prisustvovalo je 35.000 gledatelja. U početku je samo Milan igrao na stadionu, a od 1947. ga dijeli s Interom.</p><p>Osim fudbalskih utakmica, na San Siru su svoje koncerte održali i poznati muzičari: Bob Marli (Marley), Bob Dilan (Dylan), Karlos Santana (Carlos), Brus Springstin (Bruce Springsteen), Dejvid Bouvi (David Bowie), Robi Vilijams (Robbie Williams), te bendovi “Rolling Stones”, “Red Hot Chili Peppers”, “One Direction” i “U2”.</p><h2>Aperitivo kvartovi</h2><p>U 18 sati Milano usporava – i tada počinje aperitivo. Barovi nude piće uz bogat izbor hrane, često besplatno. Najpoznatiji kvartovi za aperitivo su Navigli (kanali) i Porta Romana. Osim tradicionalnih pizze i gelata (sladoled), jela koja se u Milanu moraju probati su Risotto alla Milanese - kremasti rižoto sa šafranom, specifičnog, ali fantastičnog okusa, te Cotoletta alla Milanese – bečka šnicla na italijanski način posebno intenzivnog, ali briljantnog okusa.  </p><p>Milano spaja tradiciju i avangardu, užurbanost i eleganciju, pruža vam priliku da osjetite kako izgleda savremeni italijanski „dolce far niente“ (slatko je ne raditi ništa) – gdje se svaki trenutak živi sa stilom. Ovaj šarmantni grad ne pokazuje se odmah, ali ostaje zauvijek, a sigurno će vas osvojiti, razmaziti i vratiti kući „napunjenih baterija“. </p><h2>"Posljednja večera"</h2><p>Mnogi dolaze u Milano samo da vide jednu sliku – “Posljednju večeru” genija Leonarda da Vinčija, koja se nalazi u samostanu Santa Maria delle Grazie. Ulaznice za pogled na jedno od najpoznatijih slikarskih djela rasprodate su mjesecima unaprijed. Snaga ove slike je u njenoj izblijedjeloj ljepoti koju pojačava tišina crkve, a pred kojom se posjetioci mogu zadržati samo 15 minuta.</p>

Ovaj šarmantni grad ne pokazuje se odmah, ali ostaje zauvijek, a sigurno će vas osvojiti, razmaziti i vratiti kući „napunjenih baterija“

Novinarka “Dnevnog avaza” s grupom turista iz BiH ispred Duoma 

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

Sardinija: Otkrivamo zašto ljudi na ovom otoku žive 100 godina

Island: Zemlja u kojoj i odrasli vjeruju u vilenjake

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

Jezero Como: Simbol luksuza i italijanskog načina života

Bh. ekipa razvila zastavu na planini Kinabalu nakon više od desetljeća: Meliha Čaušević, prva Bosanka koja je osvojila vrh od 4095 metara

Sagra del Pistacchio di Bronte: Festival pistacija u oktobru na Siciliji

Lugano: Mali raj – spokojan, gostoljubiv i nenametljivo luksuzan

Djevojka imala zadatak da objasni odakle dolazi: Umjesto Srbije opisala Bosnu i Hercegovinu

"Čudovište" u Hong Kongu: Stan od devet kvadrata za 500 eura mjesečno

Bizarno: Krenule u Dubrovnik, pa završile u BiH

Novinarka “Dnevnog avaza” u Milanu, metropoli mode, kulture i hedonizma

Putovanja

Amazon: Dom skrivenih plemena, pauka ubica i sukoba kartela

Miler i Mirzeta Lakić prate svoje želje i ritam srca: Bračni par iz BiH motociklom obišao Evropu i dio Azije

Amazon: Pleme u džungli otkrilo tajnu sretnog života

Ko je bila proročica Pitija: Njene rečenice su odredile historiju

Najtvrđe drvo na svijetu: Raste samo na jednom kontinentu

Sardinija: Otkrivamo zašto ljudi na ovom otoku žive 100 godina

Island: Zemlja u kojoj i odrasli vjeruju u vilenjake

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

Jezero Como: Simbol luksuza i italijanskog načina života

Bh. ekipa razvila zastavu na planini Kinabalu nakon više od desetljeća: Meliha Čaušević, prva Bosanka koja je osvojila vrh od 4095 metara

Sagra del Pistacchio di Bronte: Festival pistacija u oktobru na Siciliji

Lugano: Mali raj – spokojan, gostoljubiv i nenametljivo luksuzan

Djevojka imala zadatak da objasni odakle dolazi: Umjesto Srbije opisala Bosnu i Hercegovinu

"Čudovište" u Hong Kongu: Stan od devet kvadrata za 500 eura mjesečno

Bizarno: Krenule u Dubrovnik, pa završile u BiH

Novinarka “Dnevnog avaza” u Milanu, metropoli mode, kulture i hedonizma