Dino Višnjić (25), sa svojih 48 kilograma, podigao je utege od 65 kila i osvojio titulu prvaka Hrvatske u powerlifting disciplini bench press. Disciplina je to podizanja utega s klupe. Dino ima cerebralnu paralizu, prvak je u takmičenju osoba s invaliditetom, a uskoro će položiti i vozački ispit. On širokim osmjehom osvaja na prvu, a njegova priča pokazuje što ljudi velike volje i snažna duha mogu napraviti.

- Sport me naučio disciplini i požrtvovnosti te da za sve treba rad. Kad nešto volite, to nije žrtva nego je bitno uživati u procesu, a onda rezultat dođe sam od sebe - govorio nadahnuto, piše RTL.

Sugovornik će spontano raširiti osmjeh dok s njim razgovara, jer on je naprosto eksplozija dobrih emocija, vedrine i baš jake želje dokazivanja da se "može".

Teško zaposlivi ljudi

Ekipa RTL-a upoznala ga je u Humani Novoj u Čakovcu u kojoj je, među 40-ak zaposlenih, većina osoba s invaliditetom. Oni imaju cerebralne paralize, multiplu sklerozu, slabovidni i slijepi su, gluhonijemi…

Tu rade i samohrane majke, ljudi pred penziju, ukratko, teško zaposlivi ljudi. Humana Nova ima mjesta za njih i s njima osvaja svijet i to doslovno jer sarađuju s velikima - PWC, Erste bankom te Zagrebačkom bankom, Deloitteom, Carlsbergom, Jadranskim galenskim laboratorijem, A1, Ikeam, Decathlon, Belupom…

Pa i za Zagreb su sašili najveću hrvatsku zastavu, onu koja viori kraj spomenika Franji Tuđmanu na Aveniji Većeslava Holjevca, od starih odijela radnika Ikee rade nove torbe, Decathlon je saradnju s njima proglasio najboljim održivim modelom saradnje na nivou svijeta, a od njihovih će komada isparane odjeće ili šatora skrojiti nešto novo.

A žive li od državnih dotacija, pomoći? Lani su državi uplatili 1,2 miliona poreza i doprinosa, znatno više nego su dobili poticaja, prije svega za zapošljavanje teško zaposlivih ljudi. Od jedne uložene kune, oni naprave šest, a u dvije godine korone izvoz su povećali za četiri puta. A što rade za velike tvrtke? Platnene vrećice, majice, dukserice, radna odijela, kute, zastave, prigodne poklone.

Zaplesali kolo

Gotovo nema dječjeg vrtića u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i šire, u kojem odgajateljice ne nose njihove kutice, potvrđuje to i Dino. On radi na zaprimanju narudžbi i web je administrator, te će odgovoriti na svaku poruku preko Facebooka ili maila.

- Kupuju iz doslovno cijele Hrvatske, iz Slovenije je bilo dosta narudžbi za papuče. Najprodavanije su kutice za odgojiteljice u vrtiću. Moj posao nije težak, dinamičan je i zanimljiv. Ispunjava me ovaj rad, a prije Humane Nove i nije bilo tako, svaki dan je bio isti. Otkako sam došao, moj dan konačno ima smisla jer dokazujem sebi da zaista mogu, bez obzira na sve - govori Dino.

U njihovoj proizvodnoj hali stalno svira radio,a ponekad i padne pjesma, "Dubioze kolektiva", naravno.

Kaže, poraslo mu je samopouzdanje, u Humani Novoj su nastala neka nova prijateljstva, a ima dana i kad koncert u dvorištu padne.

- Bili su nam nedavno iz "Dubioze kolektiv", imali smo privatni koncert u dvorištu - smije se Dino i otkriva tajnu.

One majice "Dubioze kolektiv" s piratom koji na kapi ima kasetu (onu radijsku) u crno-žutoj verziji? Naravno da majice šivaju u Humana Novoj, pa kad dečki iz "Dubioze" dođu po novu porciju majica, usput zavrte i koncert samo za njihove radnike.

Bilo je to iznenađenje, a oni su spremno zaplesali, što drugo nego kolo.

Ali početak nije bio lak, prvi koraci bili su nesigurni.

Desetak godina nakon, Humana Nova diše punim i to velikim plućima, ima planove, i to kakve. Otkriva nam sve upravitelj Humane Nove, Ivan Božić, koji je stigao kao menadžer koji je trebao u početku samo malo pomoći da se stvari poslože i podignu. Ostao je, otkrio novi svijet i ne misli dalje od Humane Nove.

Vraćaju u život

- Prekretnica je možda bilo moje putovanje u Italiju gdje sam vidio da u restoranu može raditi osoba s Downovim sindromom, slabovidni pa i slijepi. Vidio sam lokalnu zajednicu koja je uzela zemlju mafiji i zaposlila migrante, bivše zavisnike, zatvorenike, dugotrajno nezaposlene i jednostavno marginalizirane. Obrađivali su zemlju, stvarali dodatnu vrijednost, vidio sam kako sve može dobro funkcionirati. Prvi put sam vidio i centar za ponovnu upotrebu u kojem stare stvari očiste, preprave ili poprave i ponovno vraćaju u život. Vidio sam da to ima smisla i da može funkcionirati - govori Ivan.

Inače se može pohvaliti da je bio proglašen i drugim najuspješnijim menadžerom EU u svojoj branši. A on se na studijskim putovanjima Evropom napunio dobrim idejama. Tako je Humana Nova do danas postala prepoznatljiva kao centar za prikupljanje starog tekstila.

Dobre komade proslijeđuju u trgovinu rabljenom robom, od nekih dijelova kroje i šivaju nove stvari kao što su pernice ili torbe, a što nije ni za šta, šalju dalje na recikliranje.

A još više od novinarske priče da u Humani Novoj rade zaista nešto veliko, i prije svega sa srcem, govori i to da trenutno imaju oko 300 molbi za zapošljavanje. Reklo bi se, čeka se u redu za Humanu Novu, a Ivan otkriva:

- Prije godinu osnovali smo podružnicu u Duga Resi u kojem bi imali centar za prikupljanje starog tekstila. Hrvatska ima nezgodan oblik i bilo bi preskupo osnivati regionalne centre i upravljati iz Čakovca, a Duga Resa nekako je pozicionirana u središtu Hrvatske. Voljeli bismo se, osim na tekstil, proširiti i na igračke, čaše, kašike, viljuške. Ako to pretočimo u radna mjesta, tu sigurno ima posla za oko 400 novih radnika od kojih bi i 350 bilo iz marginaliziranih skupina. Nije malo, ali mislimo da možemo - otkriva Ivan.

Kaže da bi voljeli i u Međimurju otvoriti centar za radnu integraciju ljudi koji se teško prilagođavaju radu.

- I sami smo imali nekoliko primjera ljudi koji se nisu integrirali u Humani Novoj, ali vjerujem da bi uz rad i kroz neko vrijeme se i ti ljudi prilagodili, da bi uspjeli. Zato želimo otvoriti taj centar - govori RTL-ov sagovornik.