U ratu je simbolizirao prkos i život u nemogućim uvjetima, u miru na razgovor kraj kovačkog ognja pozivao komšije, ali izgleda da je došlo vrijeme da zauvijek utihne zvuk čekića u radnji Vahida Halilovića, posljednjeg kovača u Goraždu. 

Dobio rješenje

Njegova oronula radnja, kao i susjedni objekti, trebaju biti uklonjeni kako bi se na njihovom mjestu izgradila zgrada Internacionalnog univerziteta, za koji je nedavno položen kamen temeljac.

- Od Općine Goražde dobio sam 20. aprila rješenje da radnju uklonim do 1. aprila. Ne znam kako su to zamislili, jer bih ja morao radnju ukloniti retroaktivno. Čekam da počnu s radovima na zgradi Univerziteta, a ja ću, onda, ukloniti svoju radnju. Kada se radnja sruši, ja nemam mogućnost da uzmem u najam drugi prostor tako da ću prestati s radom - kaže Halilović.

Uvijek na usluzi građanima

Posao je naslijedio od oca, koji je svojevremeno u selu Borovići bio na usluzi stanovnicima skoro 40 sela u okolici. Početkom rata, Armiji RBiH bio je potreban alat za utvrđivanje linija odbrane pa je Vahid imao alat i počeo raditi. Izrađivao je lopate, krampe, motike, ali i potkovice za konje, havane za rezanje duhana, sjekire. Sve do danas, na usluzi je građanima, koji su u njegovoj radnji mogli popraviti alat za sjetvu ili naoštriti sjekire za pripremu ogrjeva. 

S nadležnima u Općini bilo je razgovora o lokaciji na kojoj bi nastavio da radi, ali konkretnog dogovora još nema niti odgovora na Vahidovu molbu da mu se pod zakup ustupi adekvatan prostor.

Bitni ljudi
 
- Ne znam šta misle lokalne vlasti, ali gradu je potreban kovač. Ja sam nebitan, bitni su ljudi koji svakodnevno traže da im se odrade mali, sitni poslovi, naoštri sjekira, nož, ljudi mi donose čak i makaze. Ko će im to raditi ubuduće, ne znam, jer ja najkasnije za mjesec prestajem s radom - dodaje Halilović. 

Lakši život 

U Goraždu ih je prije nekoliko godina bilo više. Ali, tek sa zatvaranjem jedine kovačke radnje u gradu bit će jasno koliko usluge ovog i drugih zanatlija olakšavaju svakodnevni život građana.